Lese-Schritte
biblio
Koraci u čitanju Okuma Adımları Reading steps
Bosnisch | Kroatisch | Serbisch | Türkisch | Englisch
1
Die biblio-Leseschritte sind ein Leporello zur Darstellung der Sprach- und Leseentwicklung von Kindern von der Geburt bis zum Schuleintritt. Diese Broschüre bietet den begleitenden Informationstext in den Sprachen Bosnisch, Kroatisch, Serbisch, Türkisch und Englisch. Weitere Informationen unter www.buchstart.at.
Impressum © Österreichisches Bibliothekswerk Elisabethstraße 10 • 5020 Salzburg in Kooperation mit der MARKE Katholische Elternbildung | 1. Aufl. 09/2014
biblio
Texte & Bilder Christine Kügerl • Text & Konzept Helga Bansch • Illustrationen Interlingua • Übersetzungen gefördert durch das BMBF
2
Lese-Schritte Koraci u čitanju bosanski ........................... 4 Koraci u čitanju hrvatski ............................ 8 Koraci u čitanju srpski . ........................... 12 Okuma Adımları ..................................... 16 Reading steps ......................................... 20
www.buchstart.at
Koraci u čitanju 1. godina života Novorođenčad zapanjeno sluša glas mame i tate. Oni razlikuju između glasova i zvukova i uskoro počinju „da čitaju“ u licima. Imaju od rođenja sve što im treba da nauče govoriti i čitati.
i riječi nešto znače. Počinju da se priopćavaju. Npr.: „mama“ za „mama dođi!“ ili pljeskati za „ja bih rado...“ S oko godinu dana govore prve riječi. Dojenčad razumije bitno više riječi nego što zna da govori.
Roditelji to osjećaju, raduju se svakom razvojnom koraku i intuitivno djetetu prilagođuju svoj način govora, pjevanja i igranja. Na ovaj način mogu da individualno i optimalno podupiru usvajanje govora i čitanja.
Otkrivaju slikovnice kao predmete, stavljaju ih u usta, bacuju ih, guraju i prelistavaju. Od 9. mjeseca dojenčad počinje ciljano gledati slike, s tim da još ne znaju razlikovati između realnog predmeta i slike, pa tako npr. zagrebu sliku mačke da bi je „izvadili“. Zajedničko promatranje slikovnica dobiva sada na značaju.
Na početku guču bebe, zatim brljaju slogove i tvore lance slogova. Od oko 7. mjeseca otkrivaju da zvukovi
4
2. i 3. godina života Djeca otkrivaju da svaki predmet ima svoje ime i svaka riječ ima svoje značenje, a to žele naučiti. Pokazuju sa strašću na predmete i aktivno pitaju „što“ ili „je to?“ Također traže u svakodnevnici strukturu i red i sami grade kockama, slikovnicama i riječima. Najprije tvore rečenice s dvije riječi, zatim rečenice s tri riječi i naposljetku se priča prva „priča s dva događaja“. Od oko 18. mjeseca života u stanju su da suosjećaju s drugim ljudima i pokušavaju npr. utješiti dijete koje
plače. Na kraju sebe prepoznaju kao neovisnu osobu, o sebi govore u prvom licu i koriste riječ JA. Slike prepoznaju kao prikaz stvarnosti i interesiraju se posebno za priče iz svojeg svijeta doživljaja. Djeca otkrivaju sada značenje slova. Prepoznavaju npr. WC kao toalet, imena poduzeća, logotipove itd. Za djecu su mame i tate najveći uzori. Oni imituju način na koji se oni odnose prema knjigama i glume „kao da čitaju“.
5
4. i 6. godina života Djeca proširuju svoj fond riječi, razvijaju do 15 rečeničnih struktura i raspituju se za pozadinu stvari i procesa tako što postavljaju pitanja koja počinju sa „zašto“.
predmete i „izmišljaju“ priče. Ova sposobnost će im trebati za čitavi živto da bi riješavali probleme, no nedostatak toga su strahovi iz mašte.
Ljutnja i razočaranje sve se češće izražavaju riječima, kao npr. pogrdnim riječima, a ne više samo govorom tijela.
Rastućim senzibilitetom djeca mogu da razumiju situacije i osjećaje drugih ljudi i mogu da se u njih užive. Mogu se čak u slike i priče direktno da „užive“.
Sada priče s dva događaja postaju „priče sa skokovima žabe“. Kao žaba djete skače u priči s jednog događaja na drugi, pritom uopće ne pazi za vezu.
Škrabanjem djeca počinju sama pisati. „Čitaju“ npr. znakove ulica i oznake upozorenja kao što su planovi građenja za igračke i naposljetku prepoznavaju slova vlastitog imena.
U četvrtoj godini života djeca počinju razmišljati maštovito. „Oživljavaju“
6
Izgled na školsku dob Rastućom spretnošću prstiju djeca žele precizno kopirati ono što je nacrtano i napisano na predlošku. To posješuje učenje pisanja, no vodi do frustracija, ako dijete nije odmah na početku tako uspješno u tome. Najprije djeca uče da kontrolisano drže olovku. Kada vladaju dovoljnim brojem slova, počinju da pišu prema vlastitoj predodžbi. Najprije pišu
riječi onako kako ih čuju, a kasnije usvajaju temelje pravopisa. Sposobnost da čitaju slova, riječi i zatim čitave rečenice, razvija se u velikim koracima. Istodobno djeca razvijaju sve detaljnjie vlastite priče. S oko 9 godina mogu da ispričaju priču s vrhuncem i krajem, tako može da krene pisanje sastavaka.
7
Koraci u čitanju 1. godina života Novorođeni zanosno slušaju glas mame i tate. Razlikuju između glasova i zvukova te ubrzo počinju „čitati“ iz lica. Od rođenja posjeduju sve što je potrebno da bi naučili govoriti i čitati.
priopćavati. Npr.: „mama“ umjesto „mama dođi!“ ili pljeskati umjesto „želim molim...“ S otprilike godinu dana izgovaraju prve riječi. Dojenčad razumije znatno više riječi nego što zna izgovoriti.
Roditelji to osjećaju, raduju se svakom koraku u razvoju te intuitivno prilagođavaju djetetu svoj način govora, pjevanja i igranja . Na taj način mogu individualno i optimalno potaknuti usvajanje govora i čitanja.
Slikovnice se percipiraju kao predmeti, stavljaju se u usta, bacaju se, guraju i prelistavaju. Od 9. mjeseca života dojenčad počinje ciljano promatrati slike, s tim da još ne zna razlikovati između realnog predmeta i slike, tako npr. zagrebe sliku mačke kako bi mačka „izišla“. Zajedničko promatranje slikovnica sada dobiva na značaju.
Na početku dojenčad guče, zatim brblja slogove i čini nizove slogova. Otprilike od 7. mjeseca otkriva da zvukovi i riječi nešto znače. Počinje se
8
2. i 3. godina života Djeca otkrivaju da svaka stvar ima ime i svaka riječ ima značenje, a to žele naučiti. Sa strašću pokazuju na predmete i aktivno pitaju „što“ ili „je to?“ Također u svakodnevnici traže strukturu i red te sami grade nešto kockama, slikovnicama i riječima. U početku tvore rečenice s dvije riječi, zatim rečenice s tri riječi, a potom se priča prva „priča s dva događaja“. Nakon otprilike 18 mjeseci u stanju su suosjećati s drugim ljudima i pokušavaju npr. tješiti dijete koje
plače. Naposljetku prepoznaju sebe kao samostalne osobe, govore o sebi koristeći svoje vlastito ime te rabe riječ JA. Slike sada prepoznaju kao prikaz stvarnosti i zanimaju se prije svega za priče iz svojeg svijeta doživljaja. Djeca sada otkrivaju značenje rukopisa. Prepoznaju npr. WC kao toalet, nazive poduzeća, logotipe itd. Za djecu su mama i tata najveći uzori. Oponašaju njihov odnos prema knjigama i glume „kao da čitaju naglas“.
9
4. do 6. godina života Djeca proširuju svoj fond riječi, razvijaju do 15 rečeničnih modela i ispituju pozadine stvari i procesa s „pitanjima zašto“.
predmete i „izumljuju“ priče. Ta će im sposobnost trebati kroz cijeli život za rješavanje problema, manjak toga su strahovi nastali iz mašte.
Ljutnja i razočaranje se sve češće izražavaju riječima, npr. pogrdnicama, a ne više samo govorom tijela.
S rastućom sposobnosti uživljavanja djeca mogu razumjeti i suosjećati sa situacijama i osjećajima drugih ljudi. Sada se čak izravno mogu „uživjeti“ u slike i priče.
Priča s dva događaja postaju „priče sa žabljim skokovima“. Dijete poput žabe skače u priči s jednog događaja na drugi, a da pritom ne vodi računa o vezi. U četvrtoj godini života djeca počinju čarobno razmišljati. „Oživljavaju“
10
Škrabanjem djeca počinju sami pisati. „Čitaju“ npr. prometne znakove i natpise ulica kao i planove za postavljanje neke igre, također prepoznavaju slova vlastitog imena.
Pogled na školsku dob Rastućom spretnošću prstiju djeca žele sada točno preslikati nacrtani i napisani predložak. Ovo potpomaže učenju pisanja, no izaziva frustraciju ako dijete u tome na početku ipak ne uspije najbolje. Na početku djeca nauče kontrolirano držati olovku u svojim rukama. Kada usvoje s dovoljno slova, počinju pisati prema vlastitoj predodžbi. Najprije pišu riječi onako kako ih čuju a zatim usvajaju temelje pravopisa.
Sposobnost čitanja slova, riječi i zatim čitavih rečenica, razvija se u velikim koracima. Istodobno djeca razvijaju sve opsežnije vlastite priče. S oko 9 godina su u stanju ispričati pripovijetke s vrhuncem i krajem, tako da mogu početi pisati sastavke.
11
Koraci u čitanju 1. godina života Novorođenčad sluša zadivljeno glas mame i tate. Raspoznaju između glasova i zvukova i ubrzo počinju da „čitaju“ u licima. Imaju od rođenja sve kod sebe da bi naučili da govore i da čitaju. Roditelji to osečaju, srećni su zbog svakog koraka u razvoju i intuitivno prilagođuju svoj način kako da govore, pevaju i igraju se sa detetom. Tako mogu individualno i optimalno da potiču usvajanje govora i čitanja. Na početku dojenčad gukuće, brblja slogove i formira lance slogova. Od oko 7. meseca otkrivaju da zvukovi i
12
reči imaju neko značenje. Oni počinju da se saopćavaju. Npr.: „mama“ umesto „mama dođi!“ ili pljeskati rukama umesto „želim molim...“ S oko godinu dana govore prve reči. Dojenčad može bitno više da razume nego da govori. Otkrivaju slikovnice kao predmete, stavljaju ih u usta, bacaju ih, guraju i listaju u njima. Od 9. meseca dojenčad može ciljano da posmatra slike, s time da još ne ume da razlikuje između realne stvari i slike, pa tako npr. zagrebe sliku mačke jer želi da je „izvuče van“. Zajedničko posmatranje slikovnica dobiva na značaju.
2. i 3. godina života Deca otkrivaju da svaka stvar ima ime i svaka reč ima značenje, a oni to žele da nauče. Strastveno pokazuju na stvari i aktivno pitaju „šta“ ili „je to?“ Takođe traže u svakodnevnici strukturu i red i sami grade uz pomoć kockica, slikovnica i reči. Ponajpre oblikuju rečenice s dve reči, nakon toga s tri reči i zatim se priča prva „priča s dva događaja“. Sa oko 18 meseci mogu da suosećaju sa drugim ljudima i pokušaju npr. da uteše dete koje plače. Na
kraju prepoznaju se kao nezavisna osoba, govore o sebi u svoje ime i upotrebljavaju reč JA. Slike tada prepoznaju ono što je realno i interesuju se posebno za priče iz svog sveta doživljaja. Deca otkrivaju značenje rukopisa i pisama. Prepoznaju npr. WC kao toalet, imena firmi, logotipove itd. Za decu su mama i tata najveći uzori. Imituju njihov odnos prema knjigama i glume „kao da čitaju“.
13
4. do 6. godina života Deca proširuju svoj fond reči, razvijaju do 15 rečeničkih konstrukcija i ispituju pozadinu stvari i tokova sa „pitanjima zašto“.
stvari i „izumljuju“ priče. Ova sposobnost će da im treba kroz čitavi život za rešavanje problema, a mana toga su strahovi iz maštarije.
Ljutnja i razočaranje sve više izražuju rečima, kao npr. pogrdnim rečima, a ne više samo govorom tela.
Sa rastućim osećajem za uživljavanje deca mogu da shvataju situacije i osećaje drugih ljudi i mogu da s njima suosećaju. Čak u slike i priče mogu da se direktno „užive“.
Iz priča sa dva događaja postaju „priče sa žabljim skokovima“. Kao žaba dete u priči skače sa jednog događaja na sledeći, a da uopšte na pazi na vezu. U četvrtoj godini života deca počinju da razmišlaju magijski. „Oživljuju“
14
Sa škrabanjem deca počinju da sami pišu. „Čitaju“ npr. znakove ulice i upozorenja kao i planove građenja igračaka i prepoznaju naposletku slova vlastitog imena.
Pogled na školsku dob Rastućom spretnosti deca žele da tačno kopiraju ono što je nacrtano i napisano. Ovo potiče učenje čitanja, no vodi do frustracije, ako dete na početku još ne uspije u tome. Na početku deca uče da kontrolišu olovku. Ako raspolažu sa dovoljno slova, počinju da pišu po vlastitoj ideji. Najpre pišu reči onako kako ih čuju pa posle usvajau temelje pravopisa.
Sposobnost da čitaju slova, reči i zatim cele rečenice razvija se u velikim koracima. U isto vreme deca razvijaju sve opsežnije vlastite priče. S oko 9 godina umiju da pričaju priče sa vrhuncem i krajem, a pisanje sastavaka može da počne.
15
Okuma Adımları 1. Yaş Yeni doğan bebekler anne ve babanın sesini hayranlıkla dinler. Ses ile çıtırtı arasındaki farkı fark eder ve yakın sürede yüzleri okumaya başlar. Doğdukları andan itibaren konuşmayı ve okumayı öğrenmek için her şeye sahiptir. Ebeveynler bunu hisseder, gelişmenin her adımına sevinir ve içgüdüsel olarak hareketlerini onlarla konuşmaya, şarkı söylemeye ve oyun oynamaya adapte eder. Böylece konuşma ve okuma yeteneğinin gelişmesine bireysel olarak en iyi desteklerini sunabilir. İlk başlarda bebekler mırıldar, sonra heceleri söylemeye çalışır ve hece zincirlerini oluşturur. Yaklaşık 7 ay sonra seslerin ve sözcüklerin bir
16
anlamı olduğunu keşfeder. Kendilerini anlatmaya başlar. Ör.: “anne” “anne gel!” için veya “istiyorum..” için ellerini şaklatır. Yaklaşık bir yaşına geldiklerinde ilk sözcükleri konuşur. Bebekler konuşabildiklerinden çok daha fazla sözcükleri anlar. Resimli kitaplar da nesneler gibi keşfedilir, ağza götürülür, atılır, itilir ve sayfaları karıştırılır. 9. aydan itibaren bebekler hedefleyerek resimler bakmaya başlar, bunu yaparken gerçek nesneler ile resimler arasındaki farkı kavrayamaz ve ör. resimdeki kediyi “almak” için onu tırmalar. Artık birlikte resim kitaplarına bakmak önem kazanır.
2. ve 3. Yaş Çocuklar her nesnenin bir isminin ve her sözcüğün bir anlamının olduğunu keşfeder ve bunu öğrenmek ister. Tutkuyla nesnelere işaret eder ve aktif bir biçimde sorar “ne” veya “bu mu?” Aynı şekilde günlük yaşamda yapı ve düzen arar ve kendi kendilerine yapı taşları, resimli kitaplar ve sözcükler ile bir şeyler kurar. İlk önce iki sözcüklü cümleleri, sonra üç sözcüklü cümleleri bir araya getirir ve en sonunda ilk “iki olaylı hikayeyi” anlatır. Yaklaşık 18. aydan sonra diğer insanların duygularını hisseder ve ör. ağlayan bir çocuğu teselli etmeyi dener. Nihayetinde kendilerini
kendi başına bir kişi olarak görür ve kendilerinden kendi isimleri ile bahseder ve BEN’i kullanır. Çocuklar, artık resimleri gerçekliğin bir resmi olarak görür ve daha çok yaşantı dünyalarının hikayeleri için ilgilenir. Çocuklar artık yazı hatlarının anlamını keşfeder. Ör. WC’nin tuvalet olduğunu veya firma isimlerini, logolarını vb. tanır. Çocuklar anne ve babalarını en büyük örnek olarak alır. Ebeveynlerinin kitaplarla olan ilişkisini taklit eder ve “birine kitap okumayı” oyun şeklinde oynar.
17
4. - 6. Yaş Çocuklar kelime hazinelerini genişletir, 15 adet cümle kurma planı geliştirir ve “Neden sorusuyla” nesnelerin ve süreçlerin arka planını araştırır. Kızgınlık veya hayal kırıklığı artı daha çok sözlerle ifade edilir, ör. küfür ve azar sözcükleri ve bunlar artık sadece vücut dili ile sınırlı değildir. İki olaylı hikayelerden “kurbağa sıçrayışı hikayelerine” geçilir. Çocuk anlatım esnasında bir kurbağa gibi bir olaydan diğerine atlar, bunu yaparken arada bir bağlantı olup olmamasına dikkat etmez. Çocuklar için dördüncü yaşından
18
itibaren sihirli düşünceler başlar. Nesnelere “canlılık verir” ve hikayeler “uydurur”. Bu yeteneğe tüm hayatları boyunca problem çözme için ihtiyaçları olacaktır, bunun olumsuz yönü ise hayali korkulardır. Hissedebilme güçleri arttıkça çocuklar diğer insanların durumlarını ve duygularını anlayabilir ve hissedebilir. Kendilerini direk olarak resim ve hikayelerin “içine de koyabilir”. Çocuklar kendi başına karalama yazısı ile yazmaya başlar. Ör. yol ve uyarı levhalarını, oyuncakların kurulum planlarını “okur” ve nihayetinde kendi isimlerinin harflerini tanır.
Okul çağının genel görünümü Gittikçe artan parmaklarını kullanma becerileri sayesinde artık kendilerine gösterilen çizimlerin ve yazıların aynısını kopyalayabilir. Bu yazı yazmayı kolaylaştırır, ancak eğer çocuk başlarda henüz pek başarılı değilse moral bozukluğuna yol açabilir. Çocuklar ilk önce kalemi kontrol altına alır. Yeteri kadar harfi tanıyorlarsa, kendi hayalleri elverdiği ölçüde yazı
yazmaya başlar. İlk önce sözcükleri duydukları gibi yazar, sonrasında imla kurallarının temelini öğrenir. Harfleri, sözcükleri ve nihayetinde cümlelerin tamamını okuma yeteneği büyük adımlar şeklinde gelişir. Aynı zamanda çocuklar kendi hikayelerini gittikçe daha detaylı bir biçimde geliştirir. Yaklaşık 9. yaştan itibaren zirve sonu hikayeleri anlatabilir ve kompozisyon yazmaya başlayabilir.
19
Reading steps
1st year
Newborns are fascinated when listening to their parents‘ voices. They can distinguish between voices and sounds and soon start to „read“ faces. They have everything they need for speaking and reading from birth.
something. They start to take part. E.g.: „Mama“ for „Come here, mama!“ or hand-clapping for „I would like...“ They speak their first words at around one year old. Babies understand significantly more words than they can say.
Parents can sense this, and are excited about every developmental step and intuitively adjust how they speak, sing and play to the child‘s development. This means that they can individually and optimally support the acquisition of speech and reading.
Picture-books are discovered as objects, put into the child‘s mouth, thrown, slid and browsed. From 9 months, babies start looking specifically at pictures. In doing so, they are not able to distinguish between the real object and the depiction of it and e.g. scratching at pictures of cats in order to „take them out“. Looking at picture-books together now takes on more meaning.
Babies start by cooing - then they babble syllables and form chains of syllables. From around 7 months, they discover that sounds and words mean
20
2nd and 3rd year Children discover that each object has a name and each word has a meaning - and they want to learn them. They point with fervour at objects and actively ask „What“ or „Is that?“ They also look for structure and order in day-to-day life and build with blocks, picture-books and words. First they make two-word sentences, then three-word, and then the first „two-event narrative“ is told. From approximately 18 months, they can empathise with other people and try, for example, to comfort a crying child. Finally, they
are able to recognise themselves as independent individuals, talk about themselves using their own name and use „I“. They now recognise pictures as a depiction of reality and they are most interested in narratives from their world of experience. Children now discover the meaning of lettering. They recognise WC as toilet for example, as well as company names, logos, etc. Mum and dad are the most important role models for children. They mimic how their parents interact with books and they pretend to read.
21
4th to 6th year Children extend their vocabulary, develop up to 15 syntax plans and explore the backgrounds of things and processes with „Why questions.“
They will need this ability for their entire lives for solving problems the disadvantage here is imaginative angst.
Anger and disappointment are increasingly expressed using words, for example expletives, and no longer using body language.
As their ability to empathise increases, children are able to understand and empathise with situations and other people‘s feelings. They are now able to directly impute meaning even into images and narratives.
„Leap-frog narratives“ are formed from the two-event stories. Just like a frog, the child jumps from telling the narrative of one event to another, without providing a connection. In their fourth year, children start to think magically. They „animate“ objects and „invent“ narratives.
22
With scribbling, children start to write themselves. They „read“, for example, street signs and other notices, as well as construction plans for toys, and only recognise the letters of their own names.
School age perspective With increasing dexterity in their fingers, children now want to make precise copies of what they have been shown and what is written in front of them. This facilitates learning to write, but leads to frustration if the child finds it difficult to begin with. First, the children learn to control the pen. When they have enough letters, they start to write in line with their own conception. First they write words as they hear them, and then they gain the foundations of spelling.
The ability to read letters, words, and ultimately entire sentences develops in large steps. At the same time, children develop increasingly detailed narratives of their own. At approximately 9 years old, they can recount narratives with a beginning, middle and end, and can start writing essays.
23
Buchstart : mit B端chern wachsen
24