Otvoreno pismo ministarki poljoprivrede za kafilerije
"PRAVILNIK ZA PREČICE DO PROŠLOSTI"!
Zbog velikog broja žalbi građana ali i firmi koje se bave uzgojem i preradom životinjskog mesa, zbog smrada uginulih životinja i nemogućnosti da se uz ostali animalni otpad brzo transportuju do kafilerije, te loše uređenih propisa u ovoj oblasti, uputili smo javnu predstavku ministru poljoprivrede i zaštite životne sredine, Snežani Bogosavljević Bošković: MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE I ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE
MINISTAR SNEŽANA BOGOSAVLJEVIĆ - BOŠKOVIĆ PREDSTAVKA POVODOM PRAVILNIKA O IZMENI I DOPUNI PRAVILNIKA O NAČINU RAZVRSTAVANJA I POSTUPANJA SA SPOREDNIM PROIZVODIMA ŽIVOTINJSKOG POREKLA, VETERINARSKO-SANITARNIM USLOVIMA ZA IZGRADNJU OBJEKATA ZA SAKUPLJANJE, PRERADU I UNIŠTAVANJE SPOREDNIH PROIZVODA ŽIVOTINJSKOG POREKLA, NAČINU SPROVOĐENJA SLUŽBENE KONTROLE I SAMOKONTROLE, KAO I USLOVIMA ZA STOČNA GROBLJA I JAME GROBNICE (Objavljeno u „Službenom glasniku RS”, broj 15/15 od 6. februara 2015. godine) Poštovana!
Upozoravamo Vas da štetne posledice primene gornjeg Pravilnika u praksi i načina na koji ste uredili ambijent odlaganja animalnog otpada u Srbiji, po našoj osnovanoj sumnji, ima elemente krivične odgovornosti! Obrazloženje: Sporna rečenica u ovom Pravilniku je:
„Ako objekti za preradu i uništavanje sporednih proizvoda životinjskog porekla ne rade, ili je premašen njihov kapacitet, izuzetno od stava 1. ovog člana, leševi životinja mogu da se zakopavaju i spaljuju na stočnom groblju ili jami grobnici, kao i na licu mesta, uz primenu mera koje obezbeđuju kontrolu rizika po javno zdravlje i zdravlje životinja“.
Problem sa ovom rečenicom i generalno Pravilnikokm, je što je „Proteinka“ iz Sombora jedina aktivna kafilerija u Srbiji koja ima dozvolu za preradu opasnog otpada životinjskog porekla, konfiskata 1. i 2. kategorije, a koja, kako su javno priznali, radi u graničnimi kapacitetima i ne može zadovoljiti potrebe poslovnih operatera sa kojima sarađuju, a od kojih su dužne da u što kraćem roku preuzmu sve količine leševa životinja i drugog animalnog otpada, ali im „na pamet ne pada“ da, skladno Pravilniku, pismeno obaveste svoje komitente o svom problemu, kako bi aktivirali njegove odredbe u delu zakopavanja i spaljivanja! Evidentno da bi to bilo i svojevrsno priznanje kafilerije da nema/ju kapacitet za partnerstvo, što bi uticalo na njihove komitente da se postepeno okreću na neku drugu stranu! Ali koju?
Kafilerija u Somboru je državna firma, koja je svojim niskim, neekonomskim cenama otkupa sirovine, privukla gotovo sve poslovne operatere u Srbiji ka sebi i pri tome „uništila“ 20 mil. evra stranu investiciju u Inđiji - kafileriju “Energo Zelena“, koja ima kapacitet da preradi sav animalni otpad u Srbiji – 150000 t. godišnje, uz, naravno, primenu svih evropskih standarda. „Proteinka“ je pri formiranju ovih, svojevrsnih damping cena, predpostavljamo, sasvim normalno računala na dotacije osnivača, kojima bi pokrivala razliku do rentabilnog poslovanja, ali se to izgleda ne dešava, jer ne uspevaju napraviti dovoljnu akumulaciju da rekonstruišu ni filtere kojima
bi zaštitili rezignirane građane Sombora od neprijatnih i štetnih mirisa otpadnih gasova iz svoje kotlovnice a daleko da su sposobni povećati i kapacitet prerade otpada! Pored toga Vas podsećamo i upozoravamo da je koštano brašno, proizvod kafilerije, zabranjeno za upotrebu još 2006. godine a da se njegovim ukopavanjem u zemlju i ukopavanjem konfiskata 1. i 2. kategorije, koji je opasan otpad, a koje masovno, po našim spoznajama, radi „Proteinka“, ozbiljno ugrožavaju podzemne vode! Da li ste prilikom izrade spornog Pravilnika imali u vidu ove „kontraindikacije“? Zaista nismo sigurni koja šteta je veća: da se, efektnom primenom Pravilnika, ponovo masovno ukopava opasan otpad (ili čak spaljuje) ili da danima i nedljama smrdi i raspada se u kontejnerima čekajući na prevoz u kafileriju?! Od štete sa zadrškom ili instant štete – proizveli ste obadve! Zašto!? Pa, paradoksalno je da je upravo država izdala dozvolu za „Energo Zelenu“ za kapacitet prerade kojim će biz sumnje ugroziti tržišnu poziciju ostalih kafilerija u Srbiji a potom je dozvolila „svojoj kafileriji“ cene kojima će oteti komitente stranom ulagaču!? Na pretnju tog istog ulagača da će zbog toga tužiti državu Srbiju, Vi odgovarate da ste „samo štitili srpsko tržište od monopolskog ponašanja stranog operatera“ - a pri tome podržavate brutalan monopol svoje firme!? Nema šta, „dobar signal“ za sve buduće strane investitore za koje toliko vapite u javnosti! A šta sve mi „sitni građani Srbije“ pri tome trpimo!? Gomilanje i prelivanje leševa u kontejnerima poslovnih operatera, širenje užasnog smrada kilometrima unakolo, privlačenje ptica, mačaka i pasa lutalica i stvaranje rizika od pojave i širenja zaraznih bolesti! Takvu situaciju imamo u Vrbasu, ali po našim spoznajama ona je gotovo identična u celoj Srbiji – kraj klanica, životinjskih farmi... pored naselja! Posebna je priča o preventivnom (ne)radu veterinarskih inspekcija u sprečavanju razbacivanja leševa po našim njivama, kanalima i rekama! Nismo mi, naravno, stava da tu postoji nekakva „ zla namera države“ tj. Vas i Vaših saradnika, prosto mislimo da ste u ovom poslu bili površni, da ste poprilično izgubili kontrolu nad situacijom, koja preti da eskalira u ekološku i zdravstvenu katastrofu, iz koje odzvanja i ružan eho stranim investitorima sa pretnjom njihovog okretanja na razumnije, sigurnije i manje komplikovane strane! Kakve su Vam namere povodom ovog problema? Odgovor očekujemo u zakonskom roku, i od toga zavisi naše dalje postupanje!
U Vrbasu, 12.10.2015. Za Ekološki pokret Vrbasa predsednik: Ratko Đurđevac