Konkurentnost kao oblik nastupa na trzistu by Elvedin

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

IZVOD Osnovni zadatak ovog diplomskog rada je da objasni sam pojam konkurentnosti kao i njegov oblik nastupa na tržištu. Definisat ćemo još neke pojmove koji su vezani za konkurentnost i vrste konkurencije. Opisat ćemo samu konkurentnost u Bosni i Hercegovini i kako se ona može poboljšati i uporedit ćemo sa susjednim zemljama kao i sa konkurencijom u svijetu. Objasnit ćemo pojam tržišta kao i razne vrste tržišta koje postoje u svijetu i kod nas. Navest ćemo primjer zakona o zaštiti konkurencije.

ppaallee@hotmail.com

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Konkurentnost i njena važnost za BiH “ Blagostanje se u svim privredama stvara na mikroekonomskom nivou kroz poslovanje kompanija“ Zbog nestajanja mnogih prepreka u međunarodnoj trgovini te smanjenju troškova u transportu i komunikacijama, sve zemlje i kompanije takmiče se u jednom globalnom tržištu. U današnjoj svjetskoj ekonomiji, koju karakteriše otvorenost i integracija, konkurentnost ima ključnu ulogu kako u razvijenim zemljama, tako i u zemljama u razvoju. Temelji ekonomskog razvoja u savremenom svijetu počivaju na uslovima zasnovanim na znanju i razvijenoj infrastrukturi, visoko razvijenoj tehnologiji i inovaciji.

ŠTA JE TO KONKURENTNOST ? Konkurentnost je održiv rast produktivnosti vođen kvalitetom strategija i poslovanja preduzeća, na koju zajedno utiču makroekonomsko i mikroekonomsko okruženje.

Nivo konkurentnosti određuje

produktivnost – mjera sposobnosti da se proizvedu robe i usluge koristeći postojeće vlastite ljudske, finansijske, prirodne i druge resurse. Produktivnost određuje životni standard države ili regije - plate, prihod od kapitala, očuvanje nacionalnog bogatstva. Produktivnost zavisi i od vrijednosti proizvoda i usluga (npr. njihova jedintvenost, kvalitet) i od efikasnosti kojom se proizvode. KAKO BOSNA I HERCEGOVINA MOŽE OMOGUĆITI PROSPERITET SVOJIM GRAĐANIMA ?

Pred Bosnom i Hercegovinom je izazov stvaranja napretka za njene građane putem povećanja broja radnih mjesta i plata. Kako bi se povećao broj radnih mjesta i nivo plata preduzeća moraju proizvoditi i prodavati visoko kvalitetne proizvode i robe koje će zadovoljiti zahtjevne potrošačke potrebe. Preduzeća Bosne i Hercegovine moraju proizvoditi ono što potrošači žele. Razviti konkurentnu prednost nije jednostavno. Konkurentnost zahtjeva strategije zasnovane na znanju, temeljito poznavanje potrošača, saradnju među firmama, vanjsku orijentaciju i pozitivan konstruktivan odnos između vlada i privatnog sektora.

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

“DIJAMANT TEORIJA“PROFESORA MICHAELA PORTERA Tokom 1980 profesor Majkl Porter ( Michael Porter), sa univerziteta Harvard u SAD, izvršio je opširno istraživanje u svijetu kako bi ispitao šeme i determinante za uspjeh u razvoju konkurentnosti u 10 zemalja . U knjizi, Konkurentna prednost nacija, objavljenoj 1990, profesor Porter ističe da je korijen konkurentnosti u prirodi okruženja u kojem firme djeluju. Konkretno, veća je vjerovatnoća da će konkurentne firme nastati ako postoje slijedeći uslovi: •

lokalno okruženje ohrabruje efikasnost, investicije i nadgradnju; postoji otvorena i snažna konkurencija između loklanih firmi (strategija i rivalstvo);

•

lokalno

okruženje

omogućava

firmama

visokokvalitetne

specijalizovane informacije, uključujući ljudske resurse; fizičku infrasrukturu;

novac;

naučnu

tehnološku

infrastrukturu,

informacijsku infrastrukturu, i prirodne izvore •

Postoji

jezgro

potrošača

sofisticiranim

potrebama

koje

omogućavaju kompanijama razvoj inovativnih, visoko kvalitetnih proizvoda i roba; (uvjeti potražnje); •

Ako umjesto izolovanih industrija postoje klasteri koji obuhvataju sposobne, lokalne dobavljače i preduzeća u povezanim oblastima (povezane i industrije podrške)

Postoji snažno međusobno djelovanje ova četiri elementa, koje stimuliše stalni pritisak za inovacije i unaprijeđenje u sposobnostima. Porterova teorija konurentnosti snažno je djelovala na način na koji su vlade, organizacije i firme u razvijenim, zemljama u tranziciji i zemljama u razvoju krenule putem konkurentnosti. Njegova poruka liderima vlada bila je jasna: Makroekonomske reforme su bitne ali ne i dovoljne da bi se povećala produktivnost. Mikroekonomske reforme su takođe bitne, jer su to reforme koje jačaju i oblikuju četiri opisana

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

ugla dijamanta i njihovu međusobnu povezanost. Ove mikroekonomske reforme se odvijaju na nivou preduzeća. Njegova poruka preduzećima bila je jednako jasna: Sposobnost firmi da postignu konkurentnu prednost zavisi ne samo od njihove strategije, inovacija i poslova, nego takođe i od vanjskih faktora i institucija. Uz to, široka , zajednička akcija vladinih i poslovnih institucija je potrebna da bi se stvorilo okruženje koje jača konkurentnost.

KAKO PRISTUPITI PROCESU KONKURENTNOSTI U BiH? Voditi proces unaprijeđenja konkurentnosti u BiH podrazumijeva da vlada, poslovna i akademska zajednica moraju raditi zajedno na izazovima globalnog tržišta koji su ispred BiH. Vlade moraju stvarati okruženje koje promoviše učenje i inovaciju, stimuliše nastajanje povezanih i industrija podrške te ohrabruju firme da se fokusiraju na međunarodno tržište. • Npr. vlade u BiH mogu razviti specijalizovanu infrastrukturu i omogućiti edukaciju na svjetskom

nivou.

• Glavni cilj liderima privatnog sektora trebao bi biti dodavanje jedinstvenu vrijednost proizvodima za koje su zahtjevniji potrošači zainteresovani, te tako steknu profit. • Grupe preduzeća moraju imati vitalnu ulogu u stalnom pritisku prema vladama, tako što će im pružati informacije o neophodnim reformama, i pomoći im u provođenju tih reformi. • Akademska zajednica mora preuzeti vodeću ulogu u provođenju reformi i sarađivati sa poslovnom zajednicom. I akademska zajednica treba dati doprinos razvoju poslovne inovativnosti. • Sindikati mogu učestvovati tako što će raditi sa vladama, preduzećima i obrazovnim ustanovama u pravcu obrazovanja radnika za konkurentno domaće i svjetsko tržište. Uticaj globalizacije na BiH nameće potrebu momentalnog fokusiranja na sposobnosti firmi u razvoju da stvaraju konkurentne i inovativne proizvode i usluge.

KONKURENTNOST U DRUGIM ZEMLJAMA

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Većina zemalja koje računaju da će biti konkurentne zahvaljujući prirodnim resursima i jeftinoj radnoj snazi, zapravo postaju sve siromašnije. Zemljama Latinske Amerike i Afrike koje imaju bogate prirodne resurse, uključujući potencijale za hidroelektrane, bakar, smaragde, neobrazovane ljudske resurse, sunce u prosjeku postaju siromašnije. U ovim zemljama se jaz između bogatih i siromašnih sve više povećava. Sa druge strane Japan i Južna Koreja, koje su razvojni proces započele bez ikakvih prednosti u prirodnim resursima, stvorili su u protekle tri decenije visoko sposobnu radnu snagu, efikasne visokoobrazovne programe, i najveći procenat rasta produktivnosti u svijetu.

Index rasta konkurentnosti Ključni temelji održivog ekonomskog razvoja Samo nekoliko pitanja je bitnije za dobrobit zemlje od ukupne stope rasta privrede. Za bogatije zemlje pozitivna stopa razvoja podrazumijeva, u većoj mjeri, bolje plate, veće profite, veću stopu zaposlenosti i proširivanje poslovnih mogućnosti. Za siromašnije zemlje pozitivna stopa razvoja služi za borbu protiv siromaštva, obzirom da prihodi siromašnih rastu zajedno sa prosječnim bruto domaćim proizvodom. Dalje, pozitivne stope rasta se u zemljama povezuju sa poboljšanjima u drugim oblastima: smanjenje smrtnosti novorođene djece, duži životni vijek, poboljšan pristup vodi i higijeni, poboljšano obrazovanje, smanjenje diskriminacije žena, smanjenje korišenja djece za rad (posebno u oblasti dječje prostitucije i djece-vojnika), poboljšanje ljudskih, građanskih sloboda i demokratije itd. Uprkos svojoj izuzetnoj važnosti determinante stope razvoja zemlje i dalje predstavljaju jednu od najvećih svjetskih misterija. Sve je jasnije da nema magičnog riješenja za recept uspješnog ekonomskog razvoja. Tu kompleksnost je Svjetski ekonomski forum pokušao oslikati kada je prije nekoliko godina počeo sa procjenom Indeksa rasta konkurentnosti. Indeks rasta konkurentnosti (Indeks) Indeks u najvećoj mjeri ocjenjuje uticaj one faktore koje su ekonomska teorija i nagomilano iskustvo onih koji učestvuju u kreiranju politike u velikom nizu zemalja identifikovali kao ključne faktore za razvoj, bez obzira da li su koncentrisani na elemente makroekonomskog okruženja ili na aktuelna ekonomska i druga institucionalna saznanja. Indeks se temelji na tri «stuba», koja se smatraju osnovnim elementima ekonomskog razvoja, a to su:

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

• Kvalitet makroekonomskog okruženja; • Stanje javnih institucija u zemlji; • Obzirom na sve veći značaj tehnologiju u razvojnim procesima to je i - tehnološka razvijenost zemlje.

MAKROEKONOMSKI RAZVOJ Makroekonomska stabilnost je značajna za razvoj. Iako sigurno nije tačno da sama makroekonomska stabilnost može povećati stopu razvoja zemlje ništa manje je netačno i da nesređeno mikroekonomsko stanje uništava razvojne perspective. Kompanije ne mogu donosoti validne poslovne odluke u okruženju u kojem se stopa inflacije izražava u stotinama, što je tipična situacija u zemljama u kojim javne finansije izmiču kontroli. Bankarski sektor (koje je od esencijalne važnosti za srednjoročni i durgoročni razvoj zemlje) ne može funkcionisati ako ako vlade proizvode gigantske deficite (posebno ako, kao rezultat toga, to prinudi banke da daju kredite sa kamatama koje su ispod tržišnih). A poslovni sektor trpi ukoliko vlada neopravdano troši poreski novac. Konačno, nema razvoja privrede u nepovoljnom makroekonomskom okruženju. Ovo je ideja koju prvi stub Indeksa rasta konkurentnosti nastoji obuhvatiti.

INSTITUCIJE Drugi stup Indeksa se odnosi na javne institucije. Iako u tržišnoj ekonomiji bogatstvo u velikoj mjeri stvaraju privatne kompanije, te kompanije u svom radu moraju sarađivati sa institucijama koje formiraju i održavaju vlade. Zato je važno da zakonodavni i pravosudni sistem osigurava garanciju imovinskih prava, na primjer. Privatne kompanije ne mogu uspješno poslovati u okruženju u kojem se ugovori ne primjenjuju ili u kojem nema, ili ima vrlo mali stepen vladavine prava. Kao rezultat toga Indeks rasta konkurentnosti mjeri valjanost javnih institucija i to uvrštava kao jedan od tri stuba ekonomskog razvoja i rasta.

TEHNOLOGIJA Konačno, treći stub je tehnološki napredak. Jedna od najbitnijih lekcija neoklasične teorije je da se privreda dugoročno ne može razvijati ukoliko ne dođe do tehnološkog napretka. Ključna razlika između bogatih i siromašnih nije u tome što građani bogatih zemalja imaju više riže, više mesa ili mlijeka (a imaju), već u tome što imaju više i bolje stvari. Ako jednostavno posmatramo bogatu zemlju primjetićemo da većina proizvoda samo par godina ranije nije ni postojala: od kompjutera preko televizora u boji i genetski modifikovane hrane do poslednjih farmacetuskih

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

proizvoda. Šta više, proizvodi koji su ranije postojali sada su mnogo jeftiniji ili se njihov kvalitet radikalno poboljšao. Zbog toga je tehnološki napredak srce ekonomskog razvoja.

Vrste konkurencije •

Spor konkurent (reaguje sporo na poteze ostalih učesnika zbog vjerovanja u lojalnost potrošačan, loš marketig sistem, nedostatak sredstava za reagovanje, slaba inovativna aktivnost)

•

Selektivan konkurent (reaguje samo na odredjene akcije konkurenata)

•

Agresivan konkurent (reaguje na sve promjene u ponašanju konkurenata )

•

Nepredvidiv konkurent (reaguje stohastički na promjene u ponašanju konkurenata) Kod ovih konkurenata je najteže predvidjeti

model reagovanja jer se ne zasniva na

objektivnim faktorima npr. istorija prošlih reagovanja ili ekonomska snaga)

Koncepcija konkurencije i industrija BROJ PRODAVAČA I STEPEN DIFERENCIJACIJE o 4 tipa industrijske strukture: 

čisti monopol – samo 1 tvrtka nudi uslugu ili proizvod



oligopol - mali broj većinom velikih tvrtki proizvodi proizvode u rasponu visko-diferenciranih do standardnih. 2 oblika: čisti oligopol (nekoliko tvrtki koje proizvode istu robu: nafta, željezo…) i diferencirani (proizvode djelomično različite proizvode)



monopolistička

konkurencija

– nekoliko

konkurenata

koji

mogu

diferencirati svoje ponude u cijelosti ili djelomično (restorani, kozmetiksaloni)  -

čista konkurencija – mnogo konkurenata koji nude isti proizvod/uslugu

ULAZNE BARIJERE MOBILNOSTI – zahtjevi za visokim kapitalom, licenciranjem, patentima, ekonomijom obujma, nedostatne lokacije, sirovine, distribucije… 7

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu - IZLAZNE i BARIJERE SMANJENJA - tvrtke bi mogle napustiti indust. gdje je dobit

nedobra, ali zbog izlaznih barijera to ne mogu… npr. zakonske, moralne -

STRUKTURA TROŠKOVA

STEPEN VERTIKALNE INTEGRACIJE – ulazak industrije u distribucijski ili nabavni lanac vrijednosti (nizlazna, uzlazna- veća financisjka kontrola, manipulacija cijenama, ekonomija obujma, bolja kontrola… ali i tromost zbog veličine)

STEPEN GLOBALIZACIJE– natjecanje na globalnoj razini za postizanje ek.obujma

Kod perfektne konkurencije : •

Veliki broj konkurenata koji proizvode homogen proizvod sa priblizno jednakim trzisnim ucescem.

•

Nijedan konkurent nema bitan uticaj na formiranje cijene

•

Ne postoje barijere ulaska I izlaska

Oligopol : •

Manji broj konkurenata sa znacajnim trzisnim ucescem

•

Znacajne barijere ulaska I izlaska

•

Informacije nisu perfektno dostupne

•

Visok potencijal za difewrenciranje proizvoda

Duopol : •

Dva ucesnika

•

Veci stepen koncentracije, a ostale karakteristike kao kod oligolola

Monopol : •

Jedan proizvodjac

•

Visoke barijere ulaska

•

Monopolski polozaj dovodi do ekstraprofita

Perfektna konkurencija Ponudu u jednoj grani (podrazumevajući tu ponudu svih proizvođača određene robe) možemo definisati kao spremnost proizvođača da po nižoj ceni prodaju manju količinu roba; da po nešto većoj ceni prodaju nešto veću količinu robe; a po još većoj ceni da prodaju još veću količinu robe. Što je cena veća to su veće i količine koje se pri povećanim cenama nude na prodaju. 8

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Postavlja se pitanje zbog čega su prodavci spremni da po povećanoj ceni (proizvedu i) prodaju povećanu količinu robe. Odgovor je u sledećem: oni su spremni na to zbog toga što na taj način povećavaju profit. A to se ostvaruje sve dotle dok je granični prihod (od prodaje dodatne jedinice proizvoda) veći od graničnih troškova (koji postaju u određenoj fazi zaposlenosti, rastući). Prema tome, i ponuda se zasniva na marginalnoj korisnosti, s tim što se za preduzeća ova korisnost ispoljava u vidu profita. Iz prethodnog možemo zaključiti da je za objašnjenje ponude neophodno da se razmotri pitanje maksimiranja profita kao ciljne funkcije proizvođača (što podrazumeva da se uzmu u obzir najvažnija pitanja iz teorije troškova). Kada je reč o postulatu da preduzeća u tržišnoj ekonomiji imaju ciljnu funkciju u obliku maksimiranja profita, on je dosta osporavan, između ostalog, i od takvih imena kao što je Galbrait (John Keneth Galbraith), ali je još više branjen. Za sada odoleva kao i celokupna teorijska zgrada neoklasične škole koja je na njoj bazirana. Ovo osporavanje više je u sferi teorijske rigoroznosti - na primer, tvrdi se da svako preduzeće baš i ne zna pri kojoj kombinaciji cena i količine proizvoda ostvaruje maksimalni profit, da preduzeće ne teži maksimiranju profita na kratki rok (tj. u svakom kratkoročnom periodu) već da preferira siguran profit, makar to u kratkoročnom pa možda i u srednjoročnom periodu i ne bi bilo maksimiranje i sl. - i takva teorijska minucioznost za naše razmatranje nije neophodna. Tim pre što i za one koji osporavaju postulat o ciljnoj funkciji u obliku maksimiranja profita, verovatno, ne može biti sporno da je tipična preduzetnička organizacija - a takve upravo i konstituišu tržišni privredni sistem - i motivisana, a u konkurentskom tržišnom ambijentu i ekonomski prinuđena, da ostvaruju što veći profit i uvećava svoj kapital; ili, drugim rečima, ne može biti sporno da tipična preduzetnička organizacija nastoji (ima za cilj) da što više uvećava svoj kapital. Neki ekonomisti smatraju da nije potrebno, a ni opravdano, ovo podvajanje na motivaciju i ekonomsku prinudu za uvećavanje kapitala, već da to pojam motivacije integralno objašnjava. Međutim, distinkcija je najpre moguća u tom smislu da motivacija izražava želju za bogaćenjem, a ekonomska ponuda da se kapital uvećava i kad nema ove želje za bogaćenjem, proističe iz saznanja da onaj ko se ne razvija, nužno stagmnira. A stagnacija, u ambijentu koga karakteriše brz razvoj, na srednji rok znači zaostajanje, opasnost od propadanja i gubitka i onoga što se ima. Ovakva distinkcija je, dakle, moguća, a iz praktičnih razloga je i korisna, pa ćemo je, ipak, činiti. 9

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Ali, radi pojednostavljenja, kao zajednički izraz koristićemo sintagmu nastojanja (ili težnje) da se kapital što više uvećava; a do nastojanja dovodi pbe pomenute komponente - i motivacije i ekonomska prinuda. Postulat o maksimiranju profita, pa makar donekle i relativiziran, od nezaobilazne je važnosti za celokupno funkcionisanje tržišnog privrednog sistema i za njegovu efikasnost i superiornost u odnosu na netržišne privredne sisteme. A posebno je važan za formulisanje i formiranje ponude robe. Bez toga postulata, ponuda ne bi imala racionalnu logiku; a time ni celokupni tržišni mehanizam. A ta logika sastoji se u tome da preduzeća - u postuliranim uslovima perfektne konkurencije u kojima ni jedan proizvođač, zbog svoje nedovoljne veličine, ne može da utiče na cene - u nastojanju da ostvare što veći profit, proizvode i iznose na tržište proizvode sve dotle dok marginalni troškovi ne postanu veći od tržišne cene. Na taj način proizvođači daju društvu maksimum proizvoda pri kome ni oni uvek ne gube. U prethodnom razmatranju skcirali smo pojam i način formiranja robne tražnje, pojam i način formiranja ponude proizvoda u uslovima perfektne konkurencije i kako iz odnosa ponude i tražnje proističe cena i količina realizovane ponude i tražnje. Uslovi perfektne konkurencije, koje predpostavljamo, znače da ni jedan proizvođač nije u situaciji da utiče na to da cena bude veća od one koja se spontano formira na osovu odnosa ponude i tražnje. Drugim rečima, ona je za sve proizvođače data i oni pri toj ceni, u cilju maksimiranja profita, nude maksimalne količine koje im omogućuju njihove individualne ponude. A to je kod svakog proizvođača količina pri kojoj inače rastući marginalni troškovi dostižu formiranu cenu. Ponuda veće količine pri datoj ceni im se ne isplati jer dodatna (marginalna) jedinica košta više (marginalni trošak je veći) od prihoda koje donosi. Kako, pri tome, proizvođači pojedinačno prolaze, zavisi od nivoa njihovih prosečnih ukupnih troškova - koji uključuju i "normalni" profit, u vidu implicitne kamate na sopstvena sredstva - i nivoa formirane cene. Iz ovoga što je rečeno proističe, a detaljnija analiza bi to još jasnije pokazala, da težnja proizvođača da maksimiraju profit pozitivno deluje na efikasnost proizvodnje i racionalnosti alokacije faktora proizvodnje. Proizvođači se angažuju u proizvodnji one robe kod koje je profit najveći, kod koje su cene najviše, a to znači kod koje je tražnja najveća. Proističe da proizvođači, težeći da maksimiraju profit, proizvode ono što ljudima najpotrebnije (za čim ispoljavaju najveću tražnju); dakle, u svom inetresu, na najbolji način, podmiruju potrebe društva. U tu svrhu 10

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

proizvođači ne samo što se opredeljuju za proizvode koji su po svim prirodnim svojstvima ljudima najpotrebniji, već nastoje da ih učine što atraktivnijim, poboljšavajući njihov kvalitet, njihovu korisnost za potrošače (jer u protivnom, može doći u pitanje realizacija onoga nivoa proizvodnje pri kome su marginalni troškovi jednaki ceni). Iz svega što je rečeno proističe da težnja za maksimiranjem profita ima presudan značaj za postojanje dovoljne međugranske mobilnosti kapitala i drugih faktora proizvodnje, tj. mobilnosti iz proizvodnje jednih u proizvodnju drugih proizvoda. Takođe, težnja ka maksimiranju profita odlučujuće utiče da proizvođači nastoje da proizvodnju organizuju na što racionalniji način: nastoje da ostvare što veće efekte sa datim faktorima, odnosno nastoje da date efekte ostvare sa što manjim angažovnanjem i što manjim utroškom faktora proizvodnje. Drugim rečima, u cilju ostvarivanja što veće rentabilnosti, nastoje da ostvare što veću produktivnost i ekonomičnost. U tu svrhu, oni rade na uvođenju tehnoloških inovacija i na različite načine protežiraju tehnički progres. Ostvarivanju što veće racionalnosti i što većeg profita podređena je i prostorna alokacija proizvodnih kapaciteta. To znači da da težnja ka maksimiranju profita (akumulacije) ima presudan uticaj i na postojanje dovoljne teritorijalne mobilnosti kapitala i drugih faktora proizvodnje.

Oligopol Situacija na tržištu u kojoj nekoliko proizvođača (od 3 do ca.15) međusobno konkuriraju proizvodeći ista ili slična dobra Pojedinačna djelovanja poduzeća mogu utjecati na tržišnu cijenu (npr. sniženje cijena avioprevoznika, sniženje cijena proizvođača automobila i sl). U oligopolu dakle, postoji konkurencija, ponekad i vrlo oštra! Razlikujemo: Diferencirani oligopol - poduzeća proizvode slična dobra Čisti oligopol - proizvodnja istog dobra �� Oligopson tržišna situacija kada postoji više privrednih subjekata u ulozi kupca Na nesavršenost tržišta ne utječe samo broj poduzeća koja na njemu sudjeluju, već i način na koji se ona ponašaju. Stoga poduzeća prate poteze konkurenata i na njih reagiraju

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Strategijsko međudjelovanje je pojam koji opisuje kako strategija poslovanja nekog poduzeća ovisi o poslovnom ponašanju njegovog suparnika. Kada na tržištu postoji mali broj poduzeća ona imaju izbor između kooperativnog i nekooperativnog djelovanja. Poduzeća djeluju nekooperativno kad djeluju po vlastitom nahođenju bez izravnog ili neizravnog dogovaranja s drugim poduzećima. To dovodi do ratova cijena. Poduzeća posluju na kooperativan način kada pokušavaju minimizirati konkurenciju između njih. Kad poduzeća u oligopolu aktivno kooperiraju sa svakim drugim poduzećem ona se upuštaju u tajni (prešutni) sporazum. Tajni oligopol: Predstavlja pojam koji označava okolnost u kojoj dva ili više poduzeća zajedno određuju svoje cijene ili količine proizvodnje, dijele između sebe tržište ili zajedno donose druge poslovne odluke. Koristi od takvog sporazumijevanja mogu biti vrlo velike. Kada se oligopolisti mogu tajno sporazumjeti da maksimiziraju svoje zajedničke profite, uzimajući u obzir njihovu uzajamnu međuovisnost, oni e ostvarivati monopolsku cijenu, količinu i profit.

Duopol Oblik nesavršene konkurencije gdje dva poduzeća kontroliraju čitavu ponudu (proizvodnju) na nekom tržištu. Duopolisti imaju značajan utjecaj na cijene uslijed malih mogućnosti konkurenata da uđu na takvo tržište. Proizvodi su na takvom tržištu diferencirani (Najbolji primjeri za duopol u Republici Hrvatskoj jesu pružatelji internetskih usluga T-com i Iskon). Duopson - tržišna situacija u kojoj postoje samo dva privredna subjekta u ulozi kupca. Duopol (engl. duopoly, njem. Dyopol) je tržišna situacija u kojoj djeluju samo dva ponuđača (prodavača) određenog dobra ili usluge, dok je broj kupaca velik. Karakteristika je ovog slučaja da svaka aktivnost jednog ponuđača utječe na poziciju onog drugog, i traži od njega protumjeru. To dovodi do sličnog ili istovjetnog ponašanja obaju ponuđača. Zato se duopol još naziva djelomični ili parcijalni monopol.

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Cournot – ov model duopola Antoine Augustin Cournot je 1838. g. kreirao model duopola u kojem je samo za takav slučaj definirao pojam ravnoteže na koji se kasnije nadovezao John Nash. Sam pojam duopola se inače odnosi na jednu od situacija nesavršene konkurencije na tržištu roba ili usluga u kojoj postoje samo dva proizvođača ili prodavača određene robe ili usluge. U svom je modelu duopola Cournot kao igrače predstavio dva poduzeća- poduzeće 1 i poduzeće 2 (P1 i P2)- i pretpostavio da ti igrači istovremeno odlučuju o proizvodnji količina homogenog proizvoda, tj. o količinama q1 i q2. Ostale su pretpostavke: 10 P(Q)= a-Q je cijena čišćenja tržišta kad je agregatna količina na tržištu Q jednaka q1+q2 i kad je Q<a, gdje je a maksimalna količina homogenog proizvoda koju P1 i P2 mogu proizvesti. Inače, ako je Q≥a, cijena čišćenja tržišta jednaka je nuli, pa je realno je očekivati da poduzeća neće proizvoditi više od a, odnosno q1<a i q2<a. 20 Ci(qi)= cqi je ukupni trošak poduzeća i za proizvodnju količine qi uz granični trošak c. 30 Nema fiksnih troškova, a granični je trošak manji od maksimalno proizvedive količine homogenog proizvoda. Nadalje, da bi se Cournot-ov model duopola transformirao u igru u normalnom obliku, potrebno je, osim igrača, definirati i njihove strategije. U ovom su slučaju moguće strategije količine. Skupovi ili prostori strategija su Si= [0,+∞>, što znači da je neka strategija si jednaka količini qi, s time da je qi≥0. Isplate je potrebno odrediti kao funkcije odabranih strategija oba poduzeća, te riješiti problem tražeći ravnotežu. Pretpostavljat će se da su isplate jednake profitima (razlici prihoda i rashoda): ui(si,sj)= Πi(qi,qj)= qiP(qi+qj)-cqi= qi[P(qi+qj)-c]= qi[a-(qi+qj)-c].

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Slika 1. Primjer Cournotovog modela duopola

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Intuitivno je za očekivati da bi u slučaju duopola trebalo biti q1=q2=qm/2. No, to nije slučaj jer se kod duopola proizvedene količine mijenjaju. Monopolistička je količina niska, a pripadajuća cijena P(qm) visoka. U slučaju duopola će svako poduzeće, uz tu cijenu, nastojati povećati proizvodnju unatoč činjenici da će povećanje proizvodnje sniziti cijenu čišćenja tržišta.

Slika 2. Matematički prikaz modela duopola

Monopol 15

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Monopol (grč. monos, jedan + polein, prodavati) u ekonomiji se definira kao trajna tržišna situacija gdje postoji samo jedan davatelj određene vrste proizvoda ili usluga. Osobina monopola je nedostatak gospodarske konkurencije za robu ili uslugu koja se nudi i nedostatak prihvatljive zamjenske robe U ekonomiji se posvećuje značajna pažnja slobodnoj konkurenciji, jer je relativno lako razumjeti tržište na kome ona vlada. Međutim, suvremena tržišna privreda poznaje i druge oblike konkurencije, gdje se prvenstveno misli na monopolsku. Za čistu monopolsku strukturu tržišta karakteristično je da na strani ponude postoji samo jedan ponuđač – monopolist, a na strani potražnje samo jedan kupac – monopsonist. Bitna karakteristika monopola je da može potpuno odrediti cijenu robe koju prodaje, bez obzira na količinu koju nudi. Isto tako na strani potražnje monopsonist određuje po kojoj će cijeni robu kupovati. Pojava monopola vezana je za novi val pronalazaka i tehničkih i tehnoloških dostignuća, krajem prošlog i početkom ovog stoljeća. Da bi se sve ovo stavilo u upotrebu bile su potrebne enormne količine kapitala, gdje se pojavljuje stvaranjem velikih i ekonomski moćnih vlasnika kapitala. Proces koncentracije i centralizacije kapitala omogućio je stvaranje monopola. Koncentracija je proces povećanja kapital putem akumulacije koji se ostvaruje pod kontrolom jednog ili više vlasnika kapitala. Uz sve veće bogaćenje putem akumulacije, krupni kapitali se uvećavaju na razne načine, bilo da se radi o nasilnom prisvajanju, kupovinom ili otkupom slabije stojećih poduzeća, kao i dobrovoljnim spajanjem poduzeća. Podjela monopola •

1. Prirodni monopol - nastaje iz limitiranosti proizvodnih činitelja i izvora ponude

•

2. Zakonski monopol - nastaju kada se prodaja ili proizvodnja određenih roba, državnim propisima monopolizira za samo neka poduzeća (npr. Državni monopol u prodaji duhana, šibica, soli, šećera...)

•

3. Ekonomski monopol - nastaje koncentracijom i centralizacijom kapitala

•

4. Oktopodski monopol - predstavljaja kombinaciju prirodnih i ekonomskih, i kod njih zbog veličine opreme nije povoljno postojanje više poduzeća

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Prirodni monopol je takav oblik tržišne imperfekcije kod kojeg jedan proizvođač može opsluživati cijeli sektor na tržištu (ponuđači komunalnih usluga poput distributera električne energije, plina, vode) s većom efikasnošču nego li veći broj konkurentnih proizvođača. Javlja se kad tehnologija proizvodnje uzrokuje visoke fiksne troškove (FC), dok se dugoročni ukupni prosječni trošak (LRATC) smanjuje paralelno s povećanjem obujma proizvodnje, pa tada, takav sektor ima stalno rastuće prinose na opseg. Kako raste proizvodnja poduzeće može naplaćivati sve niže cijene i pritom nastaviti ostvarivati prihod (veći prosječnog, nultog profita). Iz tih je razloga koegzistencija više poduzeća nemoguća. Tehnološki napredak može ukloniti postojanje prirodnog monopola (npr. mobitel u telekomunikacijskoj industriji). Monopol se može definirati: •

1. nedostatkom konkurencije

•

2. nema supstituta kojima se može trgovati (roba ili usluga)

•

3. postoji ulazna barijera na tržište: monopolist kontrolira vrijedan input, prirodni monopol, patenti i zaštite, državni monopoli

Zbog svega gore navedenoga, ponajviše nedostatka konkurencije, monopolist može ostvarivati profite u dužem vremenskom razdoblju. Kada na tržištu nema konkurencije tj. postoji monopol, krajnji korisnici, dakle kupci, su ti koji trpe najviše i to iz razloga jer takva poduzeća tijekom vremena postaju manje efikasna i inovativna. Naime, uspavaju se zbog svoje sigurne pozicije na tržištu tj. ne moraju se zabrinjavati otvorenom tržišnom utakmicom na tržištu. Ljudi ne mogu početi kupovati i koristiti neki drugi proizvod koji može biti jeftiniji ili bolji iz jednostavnog razloga jer takav proizvod ne postoji (nema supstituta). Monopolističke organizacije nastaju kao kombinacija raznih industrijskih grana u jednom poduzeću i one mogu biti:

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu •

Horizontalna kombinacija – povezivanje raznih privrednih djelatnosti koje imaju istu proizvodnu osnovu – sirovinsku bazu

•

Vertikalna kombinacija – povezivanje niza uzastopnih djelatnosti koje čine proizvodni proces

•

Kombinacija kombinacija – povezivanje horizontalne i vertikalne kombinacije

Rezultat ovog povezivanja su holdinzi – velika poduzeća koja u odnosu na druga imaju neke pogodnosti u poslovanju. Oni su imuni na velike investicije, imaju visoku i stabilnu profitnu stopu i imaju veće mogućnosti za unapređenje tehnike i tehnologije. Karakteristični i trajni oblici monopolističkog udruživanja dolaze do izražaja kroz: kartele, trustove i koncerne.

Shumpterova hipoteza o monopolu Klasicna ekonomska teorija negativno se odnosila prema monopolima tvrdeci da oni prodaju premalo proizvoda po previsokim cijenama. Iznimka je bio americki ekonomist Schumpeter koji je smatrao da monopoli, bez obzira na svoju politiku cijena, imaju pozitivnu ekonomsku ulogu. Postavio je hipotezu da su monopoli glavni izvor tehnoloških inovacija te da je politika njihovog suzbijanja kontraproduktivna jer se njome ogranicava tehnicki napredak. Po Schumpeterovom mišljenju razbijanje monopola na kratki rok može sniziti cijene, ali ih u duljem roku povecava zbog tehnološke stagnacije. Iako Schumpeterova hipoteza u znatnoj mjeri tocna, ona se ne može u cijelosti prihvatiti jer su brojne inovacije nastale i u srednjim i malim poduzecima. Mjere borbe protiv monopola : •

Vođenje protumonopolističke politike kojom se zabranjuju odredene tržišne strukture i vrste ponašanja.

•

Ohrabrivanje konkurencije u svakom mogućem slučaju.

•

Regulacija, koja za razliku od protumonopolističke politike koja propisuje što poduzeća ne smiju činiti, poduzećima govori što treba učiniti.

•

Nacionalizacija

•

Kontrola cijena (ova mjera je vrlo grubi instrument kontrole kojom se zapravo derogira tržište.)

•

Oporezivanje monopolskih profita kako bi se ublažili socijalno neprihvatljivi učinci monopola. 18

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Primjer zakona o monopolu Ako je suditi po nekim najavama, uskoro bi i Hrvatska mogla dobiti zakon o sprječavanju monopola. Time bi se prekinula višegodišnja hrvatska dvojba o tome treba li zakonski zabraniti stvaranje monopola ili Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja omogućiti da sama procijeni je li neki monopol štetan za tržišno natjecanje? Naime, Hrvatska nema ureda koji bi vodio brigu o sprječavanju tržišnog monopola, nego samo Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja, koja se brine da se postojeći monopoli ne zlorabe. Ili, po riječima Milorada Šikanića, glasnogovornika Agencije, »oni ne reagiraju na nečiji monopol, već na zloporabu monopola«. Prema informacijama, »zeleno svjetlo« za izradu nacrta zakona dano je na najvišoj razini, a za realizaciju su zaduženi Mirko Ramušćak, Zvonimir Šeparović i Zoran Parać. Tim bi zakonom Agencija bila jedan od oblika uređenih sistemom državne uprave ili pravosuđa. Agenciju, koja sada nije uređena sistemom državne uprave ni pravosuđa, utemeljio je Sabor u rujnu 1995., a pitanja njezina položaja i djelovanja uređena su Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja, na temelju kojeg je Agencija specijalizirano tijelo koje obavlja stručne i upravne poslove provedbe tog zakona i zaštite poduzetnika u odnosima natjecanja na hrvatskom tržištu. Ravnateljica Agencije Deša Mlikotin-Tomić nije htjela komentirati izradu nacrta zakona o sprječavanju monopola, barem ne dok ga ne vidi. Na osnovi njene izjave, u kojoj je rezimirano dosadašnje djelovanje Agencije, uočava se znatno povećanje riješenih predmeta u prošloj godini u odnosu na 1997. (254 u 1998., a 60 u 1997.). Svoje ovlasti i autoritet Agencija koristi na više načina, a krajnja je mjera donošenje rješenja i pokretanje prekršajnog postupka radi izricanja vrlo visokih novčanih kazni. Rješenjima se utvrđuju povreda zakona i mjere, a u njihovu izricanju Agencija, odnosno ravnateljica, ima širok izbor – od naloga za obustavu ponašanja koje narušava tržišno natjecanje, do ocjenjivanja pojedinog sporazuma ništavnim te zahtijevanja određenog ponašanja kojim se uklanjaju ograničenja natjecanja i pristup tržištu. Po riječima ravnateljice, Agencija je samostalno tijelo koje po svojim ovlastima i položaju odgovara, primjerice, američkom FTC-u (Federal Trade Comission), koji u Washingtonu vodi postupak protiv Microsofta te njemačkom Kartelnom uredu ili novoj Komisiji EUa koja odobrava spajanje Airbusa i Boinga i sl. Slično Hrvatskoj, i u Velikoj Britaniji vlada priprema nove zakone

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

koji će stupiti na snagu početkom 2000. godine, a kojima će cilj biti zabrana zloporabe dominantnog položaja na tržištu i kažnjavanje sporazuma koji smanjuju tržišno natjecanje. Novi zakon će predviđati kazne u visini 10 posto od prometa tvrtke koja se ogriješi o njega. U novom zakonu neće se mnogo mijenjati režim pod kojim se poduzeća mogu stapati u nove veće jedinice. Poslovna fuzija podliježe istrazi, ako se radi o preuzimanju vrijednosti veće od 70 milijuna funti i ako novostvoreno poduzeće bude prodavalo više od 25 posto dobara ili usluga u Velikoj Britaniji. Fuziju razmatra Ured za fer trgovinu (Office for Fair Trading), koji savjetuje nadležnog ministra da je odobri, ako su ispunjeni svi uvjeti. Sporni slučajevi prosljeđuju se Komisiji za monopole i poslovne fuzije (Mergers and Monopolies Comission), dok u određenim slučajevima nadležni ministar može zabraniti spajanje, ako ocijeni da prijeti opasnost od stvaranja monopola. Ured za fer trgovanje je, primjerice, nedavno zaključio da je medijska korporacija Ruperta Murdo cha »News International« provodila antinatjecateljsku praksu snižavajući cijenu nekih svojih dnevnih listova ispod stvarne vrijednosti. Komisija je o tom slučaju odlučivala nakon pritužbe Independenta, Guardiana, Daily Telegrapha i još nekih listova da ih je »News International« pokušao otjerati s tržišta tako što je 18 mjeseci prodavao svoj Times i Sunday Times s gubitkom. U odluci Ureda za fer trgovanje kaže se da je ta praksa škodila tržišnom natjecanju, ali da se nije radilo o ozbiljnom prekršaju, snižavanju cijena s nakanom da se uništi druge. Murdoch je u međuvremenu prestao s tom praksom, no, kad bi opet odlučio sniziti cijene svojih listova ispod realnih, morao bi najprije pisano obrazložiti svoje motive i računicu Uredu za fer trgovanje. Kad bi, pak, taj ured zaključio da on zlorabi dominantan položaj na tržištu, slučaj se može proslijediti Komisiji za monopole i poslovne fuzije, koja bi povela punu istragu. Uspostavljanje višestruke konkurencije u zemaljskoj i mobilnoj telefoniji te predviđeno (od rujna) uspostavljanje konkurencije u željezničkom prometu, dva su nova primjera suzbijanja monopola u Italiji. Tamo je, naime, posebna državna vlast za suzbijanje monopola uspostavljena na temelju direktiva EU-a. U Italiji se tržišna utakmica smatra jednim od temelja demokratskog sustava te svojom obvezom smatra razbijanje i državnog monopola (u radioteleviziji, telekomunikacijama, pošti, itd.) kad se procijeni da se »koči utakmica«. Najspektakularnije je bilo gotovo dvadesetljetno natezanje glede monopola u radiotelevizijskom komuniciranju, koje je iznjedrilo kompromisan zakon (u Italiji pojedinac ne smije imati više od tri mreže). Novi je primjer bilo tiho upozorenje Telecomu Italia da ne smije ponovo integrirati TIM (Telekom Italija Mobile) i 20

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

tako ujediniti pod istom tvrtkom mobilnu i zemaljsku telefoniju, čak ni u uvjetima višestrane konkurencije u tom sektoru. I Njemačka ima antikartel zakonodavstvo, ali u praksi su veliki svjetski koncerni vrlo često moćniji od državnih institucija. U tom kontekstu se njemački Ured za kontrolu i sprječavanje monopola često ponaša »politički«, pribjegavajući raznim kompromisima. Kako će se u novim, zakonski određenim uvjetima ponašati hrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja? Hoće li, primjerice, biti dopuštena fuzija Europapress holdinga, izdavača koji svojim izdanjima već pokriva više od 30 posto hrvatskog tržišta tiskovina, i njemačkog WAZ-a? Njima se sada, iako je prošlo gotovo pola godine od fuzije, još razmatra prijavljena koncentracija kapitala.

POJAM TRŽIŠTA

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Tržište sadrži sve potencijalne kupce koji dijele određenu potrebu ili želju i koji bi bili željni i sposobni uključiti se u razmjenu u cilju zadovoljavanja tih želja i potreba. (Philip Kotler)

Slika 3. Jednostavan marketinški sistem Šta čini tržište: •

Ljudi u svojim društvenim ulogama potrošača, kupaca, korisnika, proizvonača, posrednika, bankara, osiguravatelja proizvoda i usluga, prijevoznika, propagandista i sl.;

•

Prostor, mjesto, trg, na kojemu se razmjenjuju vrijednosti, a može biti gradsko, lokalno, regionalno, nacionalno, menunarodno i globalno;

•

Vrijeme: prošlo u kojemu se sumiraju iskustva u razmjeni; sadašnje u kojemu se odražavaju promjene; buduće koje označuje očekivanja od razmjene;

•

Institucije, koje omogućuju i olakšavaju razmjenu vrijednosti, bez kojeg je nemoguće zamisliti funkcioniranje modernoga tržišnoga gospodarstva i poduzetništva.

Veličina tržišta ovisi o ukupnom broju platežno sposobnih pojedinaca koji imaju odrenene potrebe i želje, a istodobno su spremni uključiti se u process razmjene.

Kategorije tržišta Ponuda vrijednosti 22

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Ponuda je količina vrijednosti u obliku proizvoda, usluga, ideja, znanja, ljudi, opreme, resursa, institucija, prostora i sl. ponunena pod odrenenim uvjetima (cijena, kreditni uvjeti i sl.), na odrenenom prostoru (od lokalnog do globalnog tržišta) i u odreneno vrijeme (danas, sutra ili justin- time). Potražnja vrijednosti Potražnja čini količinu i vrstu vrijednosti koju ljudi, poduzeća, organizacije, institucije traže u razmjeni na tržištu kako bi njome podmirili svoje osobne potrebe, i/ili riješili probleme u poslovanju i funkcioniranju odrenenih djelatnosti. Roba Svaka vrijednost koja se realizira na tržištu po definiciji je roba. Robom na tržištu tako postaju: Proizvodi i usluge, Znanje, ideje, informacije, Ljudi, Prostor, Spomenici kulture i povijesna baština, Institucije, Poduzeća (tvrtke), poslovni sektori, grane djelatnost. Konkurencija Prirodna konkurencija – konkurencija individualnih organizama u prirodi je borba za opstanak. Konkurencija (suparništvo) u ekonomiji i poslovanju predstavlja borbu za kupce /potrošače, odnosno borbu za tržište koje poduzeću donosi profit, a nacionalnoj državi bogatstvo. Konkurencija za ispunjenje ekonomskih interesa, za razliku od one u prirodi, ima čitavu lepezu različitih oblika i sadržaja strateških promišljanja i načina djelovanja.

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Potreba je osjećaj nedostatka, neimanja nečeg ili nekog bitnog u životu čovjeka, što u njemu izaziva tenziju, pritisak, a potonje pokreće čovjeka na akciju s ciljem uklanjanja nelagode izazvane pritiskom nedostatka.

Slika 4. Motivacijski ciklus ili kako nastaje potreba

Slika 5. Ljestvica ljudskih potreba

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Slika 6. Glavni sudionici i snage u modernom marketinškom svijetu

Slika 7. Primjer potrebe

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Pojam i definicija tržišta u marketingu Marketing je društveni i upravljački proces, u kojem pojedinci i grupe dobivaju ono što trebaju i žele, putem stvaranja i razmjene proizvoda i vrijednosti s drugima (P. Kotler, 1999.) Marketing je način stvaranja kupca, potrošača. Marketing je oblik vođenja poslovanja. To je poslovni sustav viđen očima potrošača, kupaca (P. Druker, 1999.)

Slika 8. Tržište u marketingu Upravljanje marketingom – zbroj vještina analize, planiranja, ispunjenja i kontrole programa marketinških djelatnosti, koji su nastali s ciljem stvaranja i odrađivanja korisne razmjene s kupcima na ciljnim tržištima s krajnjom svrhom – postići ciljeve organizacije. Istraživanje tržišta je sustavni, objektivni postupak dobivanja informacija koje služe poslovnom odlučivanju Istraživanje tržišta predstavlja standardizirani postupak, zasnovan na principima znanstvene metode, kojim se prikupljaju, analiziraju i interpretiraju podaci sa svrhom dobijanja informacija potrebnih u odlučivanju i rješavanju problema na području tržišnog poslovanja.

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Slika 9. Uloga i značenje istraživanja tržišta u poslovnom odlučivanju

Slika 9.1. Krug odlučivanja

VRSTE TRŽIŠTA 27

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Jedna od mogućih podjela financijskih tržišta: •

tržište kapitala (capital market) - primarno i sekundarno

•

novčano tržište (money market)

•

fx tržište (foreign exchange market)

•

tržište izvedenicama (derivatives market) TRŽIŠTE KAPITALA

Teorija kapitala je sastavni deo teorije imovine i ona predstavlja centralno pitanje i srž političke ekonomije u okviru koje se detaljno i izučava. Riječ kapital potiče od latinske reči caput, što znači glava, odnosno od prideva capitalis-glavni. Kapital kao reč se prvi put pojavljuje u srednjem veku sa širenjem trgovačkog bogatstva i pojavom kredita. Ono što se obično tada, pa i danas podrazumevalo pod kapitalom jeste ukupnost dobara koja donose kamate. Kao trgovina kapitala smatra se trgovina likvidnim novcem raspoloživim u roku dužem od jedne godine. Drugim rečima, tržište kapitala predstavlja institucionalno organizovani prostor sa svim potrebnim elementima neophodnim za njegovo funkcionisanje u tačno određenom vremenu, kao i pravila i uzanse ponašanja učesnika. Osnovan funkcija tržista kapitala je upravo ta da vrši stalno okupljanje imaoca i tražioca kapital na određenom mestu i u određeno vreme. U tržišno razvijenim zemljama način funkcionisanja, bankarske operacije i tehnologija rada na tržištu kapitala odvijaju se na osnovu jasnog poslovnog kodeksa, morala i dobrih poslovnih oobičaja. Naime, učesnici na tržištu kapital pri obavljanju raznih transakcija dužni su da se pridržavaju sledećih principa i karakteristika: •

jednoobraznost, koja podrazumeva koja podrazumeva primenu jednoobraznih

instrumenata po formi i sadrzžini, jedoobrazbnost dokumenata i njihove obrade, kao i jednoobraznost tehnologije rada, •

jedinstvenost, koja podrazumeva jedinstven način poslovanja i obavljanja tržišnih

transakcija; •

internacionalnost u realizaciji ovih poslova, koja označava striktno poštovanje i

pridržavanje međunarodnih pravila i običaja; •

široka lepeza ponude tržišnog materijala i veliki broj učesnika ovlašćenih za

obavljanje poslova na finansijskom tržištu; 28

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu •

efikasnost i korektnost, koja se ogleda u pravovremenoj i promptnoj valutaciji priliva

i odliva sredstava po osnovu realizacije tržišnih transakcija na nacionalnom i međunarodnom tržištu; •

tržišno ponašanje i apsolutna konkurentnost svih učesnika na tržištu sa stanovišta

kvaliteta tržišnih usluga koje se pružaju klijentima; •

besprekorna finansijska disciplina na svim nivoima i kod svih učesnika;

•

savremena tehnologija rada uz primenu najsavremenijih tehničkih pomagala;

•

racionalnost poslovanja institucija izražena kroz niske transakcione troškove;

•

potpuna i dosledna ažurnost, koja se ogleda u neprikosnovenoj obavezi učesnika na

tržištu da sve naloge dobijene do određenog vrmena obrade i realizuju istog dana; •

•

primena kontokorentne i korespondentske politike između tržišnih učesnika; stabilnost, konzistentnost, kongruentnost i dosledna primena zakona i svih

podzakonskih propisa u odnosu na sve učesnike; •

primena najjednostavnijih rešenja za cirkulaciju podataka i dokumenata;

slobodan transfer kapitala i finansijskog tržišta. Osnovni oblici korišćenja kapitala su zajmovni kapital i valsnički-akcijski kapital. Zajmovni kapital je oblik korišćenja kapitala u kome se korisnik kaptiala – preduzetnik javlja u ulozi dužnika, a vlasnik kapitala u ulozi poverioca, pri čemu se između njih stvara kreditni odnos. Ovaj kreditni odnos može biti direktno uspostavljen između vlasnika i korisnika, a može i indirektno preko posrednika – banke ili neke druge finansijske organizacije. Zajmovni kapital može se pojaviti u obliku: investicionog kredita, hipotekarnog kredita i dugoročnog zajma. Pod investicionim kreditom podrazumevamo svaku vrstu dugoročnog kredita bez obzira na namenu, način korišćenja, odobravanja i vraćanja, a koji za obezbeđenje od kreditnog rizika nema hipoteku, već neko drugo pokriće. Hipotekarni kredit predstavlja samo onu vrstu dugoročnog kredita koji je od kreditnog rizika obezbeđen hipotekom.

Novčano tržište (Money Market)

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Novčano tržište je organizirano tržište kratkoročnim financijskim sredstvima za osiguranje likvidnosti u financijskom sustavu. Subjekti tržišta novca su banke koje preko njega reguliraju i održavaju svoju likvidnost uz budnu pažnju centralne banke koja vlastitim intervencijama regulira količinu novca u optjecaju. Kamatna stopa na tržištu novca regulira se u pravilu kroz proces ponude i potražnje za kratkoročnim sredstvima, i ta je stopa jasno niža od one na tržištu dugoročnih financijskih sredstava. Novčano tržište podrazumijeva tržište novca i tržište kratkoročnih dužničkih instrumenata. Temeljni zadatak ovog tržišta je trajna i svakodnevna opskrba banaka novcem kao prometnim i platnim sredstvom kako bi one postigle likvidnost kojom se omogućuju tekuća plaćanja njihovih komitenata. Novčano tržište predstavlja dio ukupnog financijskog tržišta na kojem se trguje instrumentima koji nose kamatni prinos i s rokom dospijeća do jedne godine. Poslovanje na novčanom tržištu omogućava ostvarivanje kamatnih prinosa na viškove novčanih sredstava kojima raspolažu financijske institucije i gospodarski subjekti. Ovisno o visini ponude i potražnje i roku na koji se novac pozajmljuje (na jednu noć – overnight money, jedan dan – daily money, sedam dana, na jedan ili više mjeseci ili do opoziva – call money) formira se kamatnjak. Rastući trend kamatnjaka znak je oskudne likvidnosti, a trend padajućeg kamatnjaka viška ponude kratkoročnih novčanih sredstava nad potražnjom. Važni sudionici nacionalnog, a često i svjetskog tržišta novca jesu centralne banke, koje promjenom eskontnih i lombardnih stopa (po kojima odobravaju eskontne i druge oblike kredita poslovnim bankama) te operacijama na otvorenom tržištu bitno utječu na promjenu ponude, potražnje i kamatnjaka na tržištu novca.

ZAKON O ZAŠTITI KONKURENCIJE I OSNOVNE ODREDBE 30

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Predmet i cilj Član 1 Ovim zakonom uređuje se zaštita konkurencije na tržištu radi obezbeđivanja ravnopravnosti učesnika na tržištu, a u cilju podsticanja ekonomske efikasnosti i ostvarivanja ekonomskog blagostanja društva u celini, naročito potrošača i osniva se Komisija za zaštitu konkurencije (u daljem tekstu: Komisija). Povrede konkurencije Član 2 Povredom konkurencije u smislu ovog zakona smatraju se akti i radnje privrednih subjekata i drugih pravnih i fizičkih lica i ostalih učesnika na tržištu, i to: 1) sporazumi kojima se bitno sprečava, ograničava ili narušava konkurencija; 2) zloupotreba dominantnog položaja; 3) koncentracija kojom se bitno sprečava, ograničava ili narušava konkurencija, pre svega stvaranjem, odnosno jačanjem dominantnog položaja na tržištu. Bitno sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje konkurencije iz stava 1. tač. 1) i 3) ovog člana procenjuje se, u zavisnosti od konkretnog slučaja, prema: stepenu i dinamici promena u strukturi relevantnog tržišta; ograničenjima i mogućnostima ravnopravnog pristupa tržištu novih konkurenata; razlozima za napuštanje tržišta od strane postojećih konkurenata; promenama kojima se ograničava mogućnost snabdevanja tržišta, stepenu pogodnosti nastalih za potrošače i drugim okolnostima od uticaja na povredu konkurencije. Vlada Republike Srbije (u daljem tekstu: Vlada) bliže propisuje kriterijume iz stava 2. ovog člana. Teritorijalna primena Član 3

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Ovaj zakon primenjuje se na akte i radnje učinjene na teritoriji Republike Srbije, odnosno na akte i radnje koji su nastali kao posledica akata ili radnji učinjenih na teritoriji državne zajednice Srbija i Crna Gora ili strane države, a kojima se vrše povrede konkurencije na teritoriji Republike Srbije ili povrede konkurencije koje mogu uticati na trgovinu između država članica državne zajednice Srbija i Crna Gora. Personalna primena Član 4 Ovaj zakon primenjuje se na sva pravna i fizička lica i državne organe, organe teritorijalne autonomije i lokalne samouprave koji, posredno ili neposredno, učestvuju u prometu roba ili usluga i koji svojim aktima i radnjama vrše ili mogu vršiti povrede konkurencije (u daljem tekstu: učesnici na tržištu), i to na: 1) privredna društva, preduzetnike i preduzeća, nezavisno od oblika svojine, sedišta, a za preduzetnike nezavisno i od državljanstva i prebivališta; 2) druga fizička i pravna lica koja neposredno ili posredno, stalno, povremeno ili jednokratno učestvuju u prometu roba i/ili usluga, a nezavisno od njihovog pravnog statusa, oblika svojine, državljanstva, sedišta ili prebivališta (sindikati, poslovna udruženja, sportske organizacije, ustanove, zadruge, nosioci prava intelektualne svojine i dr.); 3) državne organe, organe teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, kada posredno ili neposredno učestvuju u prometu robe ili usluga. Ovaj zakon se ne primenjuje na preduzeća, privredna društva i preduzetnike, koji obavljaju delatnosti od opšteg interesa, kao i na lica kojima je aktom nadležnog organa dodeljen fiskalni monopol, ako bi primena ovog zakona sprečila obavljanje delatnosti od opšteg interesa, odnosno obavljanje poverenih poslova. Primena na povezane učesnike na tržištu

Član 5 Ovaj zakon primenjuje se i na povezane učesnike na tržištu. 32

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

Povezanim učesnicima na tržištu u smislu ovog zakona smatraju se dva ili više učesnika na tržištu koji su povezani tako da jedan učesnik na tržištu neposredno ili posredno odlučujuće utiče na upravljanje u drugom učesniku na tržištu, a naročito po osnovu većinskog učešća u osnovnom kapitalu, većine glasova u organima upravljanja, prava na postavljanje većine članova upravnog ili nadzornog odbora i lica ovlašćenih za zastupanje učesnika na tržištu, kao i ugovora o prenošenju prava upravljanja. Dva ili više povezanih učesnika na tržištu u smislu ovog zakona smatraju se jednim učesnikom na tržištu. Relevantno tržište Član 6 Relevantno tržište u smislu ovog zakona jeste tržište koje obuhvata relevantno tržište proizvoda na relevantnom geografskom tržištu. Relevantno tržište proizvoda u smislu ovog zakona jeste skup roba i/ili usluga koji su zamenjivi pod prihvatljivim uslovima od strane korisnika tih roba i/ili usluga, naročito u pogledu njihovog svojstva, uobičajene namene i cene. Relevantno geografsko tržište u smislu ovog zakona jeste teritorija na kojoj učesnici na tržištu učestvuju u ponudi ili potražnji i na kojoj postoje isti uslovi konkurencije, koji se bitno razlikuju od uslova konkurencije na susednim teritorijama. Vlada bliže propisuje kriterijume za utvrđivanje relevantnog tržišta.

ZAKLJUČAK

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

U ovom diplomskom radu smo nastojali objasniti pojam konkurentnosti i sta je zapravo konkurencija i kako se ona primjenjuje na tržištu, kako u našoj zemlji tako i u svijetu. Konkurentnost je održiv rast produktivnosti vođen kvalitetom strategija i poslovanja preduzeća, na koju zajedno utiču makroekonomsko i mikroekonomsko okruženje.

Nivo konkurentnosti određuje

produktivnost – mjera sposobnosti da se proizvedu robe i usluge koristeći postojeće vlastite ljudske, finansijske, prirodne i druge resurse. Produktivnost određuje životni standard države ili regije - plate, prihod od kapitala, očuvanje nacionalnog bogatstva. Produktivnost zavisi i od vrijednosti proizvoda i usluga (npr. njihova jedintvenost, kvalitet) i od efikasnosti kojom se proizvode. Definisali smo pojam konkurencije i kako se ona može podijeliti na oligopol, duopoly i monopol. Oligopol je situacija na tržištu u kojoj nekoliko proizvođača međusobno konkuriraju proizvodeći

ista ili slična dobra. Duopol je oblik nesavršene konkurencije gdje dva poduzeća kontroliraju čitavu ponudu (proizvodnju) na nekom tržištu. Duopolisti imaju značajan utjecaj na cijene uslijed malih mogućnosti konkurenata da uđu na takvo tržište. Monopol u ekonomiji se definira kao trajna tržišna situacija gdje postoji samo jedan davatelj određene vrste proizvoda ili usluga. Osobina monopola je nedostatak gospodarske konkurencije za robu ili uslugu koja se nudi i nedostatak prihvatljive zamjenske robe. Pored konkurentnosti objasnili smo šta je zapravo tržište i koje vste tržišta postoje. Definisali smo osnovne vrste tržišta kao što su tržište kapitala, novčano tržište, fx i tržište izvedenicama i pobliže objasnili neke od njih i njihovu ulogu u ekonomiji. Prema definiciji Philipa Kotlera t ržište sadrži sve

potencijalne kupce koji dijele određenu potrebu ili želju i koji bi bili željni i sposobni uključiti se u razmjenu u cilju zadovoljavanja tih želja i potreba.

LITERATURA [1] prof. dr Stanko Radmilović, Opšti prikaz tržišnog mehanizma 34

Konkurentnost kao oblik nastupa na tržištu

[2] Ivona Šustić Bakula, Trgovinsko poslovanje - Tržište [3] Renato Jerončić, Istraživanje tržište kao neizbježan faktor uspješnosti modernog poslovanja, Split, 2007. godine [4] Ninoslav Malić, seminarski rad, „Monopol”, Beograd 2006. godine [5] www.wikipedia.com Pojam monopola [6] www.monitor.hr/ zakon o monopolu