Penelopi Daglas- Nasilnik by Emilija

Tatum & Dolly

Tatum & Dolly Naslov izvornika: Bully

www.knjige.club

Zagreb – listopad, 2019.

Tatum & Dolly

Za dame... U srcu svake prave žene postoji iskra rajske vatre, koja uspavana leži usred dana blagostanja, ali se pali, isijava i plamti u mračnom času nevolje. - WASHINGTON IRVING

Tatum & Dolly 1. POGLAVLJE

Prije godinu dana

“N

e! Skreni ovdje”, K. C. mi poviče na desno uho. Gume Forda Bronco moga tate zacvile naglim zaokretom na ulicu punu automobila.

“Znaš, možda si ti trebala voziti kako sam i rekla”, izvalila sam, iako nikad nisam voljela da itko drugi vozi dok sam ja u automobilu. “Pa da ti zakopaš lice u ruke svaki put kad ne prođem kroz žuto svjetlo? Ne”, K. C. je odgovorila kao da mi čita misli. Nasmiješila sam se sama sebi. Najbolja me prijateljica znala i suviše dobro. Voljela sam voziti brzo. Voljela sam se kretati brzo. Hodala sam onoliko brzo koliko su me noge mogle nositi, a vozila onoliko brzo koliko je bilo razumno. Žurila sam prema svakom znaku stop i crvenom svjetlu. Požuri i čekaj, to sam bila ja. Ali slušajući bubnjajući ritam glazbe u daljini, nisam imala želju brzati. Na uskoj se cesti nizao automobil za automobilom, ukazujući na razmjere zabave na koju ćemo se ušuljati. Ruke su mi stiskale upravljač dok sam se parkirala u prazno mjesto ulicu dalje od zabave. “K. C.? Mislim da ovo nije dobra ideja”, izjavila sam... opet. “Bit će u redu, vidjet ćeš.” Potapša mi nogu. “Bryan je pozvao Liama, Liam je pozvao mene, a ja pozivam tebe.” Njezin miran, spokojan ton nije učinio ništa da opusti napetost u mojim prsima. Dobacila sam joj pogled dok sam otkopčavala pojas. “Pa, samo zapamti... ako mi postane neugodno, ja odlazim. Neka te Liam vrati.” 4

Tatum & Dolly Izišle smo i otrčale ulicom. Buka zabave se pojačavala što smo bile bliže kući. “Ne ideš ti nikamo. Odlaziš za dva dana, pa se zabavljamo. Bez obzira na sve.” Njezin prijeteći glas prodrma moje ionako nestabilne živce. Dok smo hodale uz kolni prilaz, ona je zaostajala za mnom. Pišući poruku Liamu, pretpostavila sam. Njezin je dečko stigao prije, provevši većinu dana sa svojim prijateljima na jezeru dok smo K. C. i ja bile u šopingu. Po dvorištu su bile nabacane crvene plastične čaše, a ljudi su ulazili i izlazili iz kuće, uživajući u toploj ljetnoj noći. Nekoliko je mladića koje sam prepoznala iz škole jurilo kroz prednja vrata u potjeru za drugima, prolijevajući pritom piće. “Hej, K. C. Kako ide, Tate?” Tori Beckman sjedila je na prednjim vratima s pićem u ruci, čavrljajući s dečkom kojega nisam poznavala. “Ubacite ključeve u zdjelu”, naredila je, vraćajući pozornost svome društvu. Nakon što sam na trenutak razmišljala o tome što je rekla, shvatila sam da me tjera da joj predam ključeve od automobila. Pretpostavljam da nije htjela da itko večeras vozi pijan. “Pa, ja neću piti”, nadglasala sam glazbu. “Ali mogla bi se predomisliti”, izazivala me. “Želiš li unutra, daj mi ključeve.” Razdražena, gurnula sam ruku u torbu i spustila ključeve u zdjelu. Misao da predajem jednu od svojih slamki spasa iritirala me do bola. Nemam li ključeve, znači da ne mogu brzo otići ako poželim. Ili ako budem morala. Što ako se ona napije i napusti dužnost? Što ako netko slučajno uzme moje ključeve? Odjednom sam se sjetila svoje majke, koja mi je običavala govoriti da prestanem s pitanjima “što ako”. “Što ako Disneyland bude zatvoren zbog čišćenja kada tamo stignemo?” “Što ako je u svakoj trgovini u gradu ponestalo gumenih bombona?” Ugrizem usnu da ugušim 5

Tatum & Dolly smijeh, prisjećajući se kako bi majka bila razdražena zbog mojih vječitih pitanja. “Opa,” K. C. mi vikne u uho, “pogledaj ti to!” Ljudi, neki od njih iz razreda, a neki ne, njihali su se na glazbu, smijali se i uživali. Digle su mi se dlake na rukama kad sam vidjela njihovu užurbanost i entuzijazam. Podovi su se tresli od udaraca basova iz zvučnika i ostala sam bez riječi vidjevši toliko aktivnosti na jednom mjestu. Ljudi su plesali, naganjali se, skakali, pili, igrali se loptom - da, loptom - u dnevnom boravku. “Njemu je bolje da mi ovo ne uništi”, rekla sam, a glas mi je zazvučao jače nego inače. Uživanje u jednoj zabavi s najboljom prijateljicom prije nego što napustim grad na godinu dana nije bilo mnogo. Tresući glavom pogledam K. C. koja mi znalački namigne. Pokazala sam prema kuhinji i obje se s rukom u ruci počnemo probijati kroz gužvu. Ulazeći u golemu kuhinju koja je bila san svake mame, pogledom sam prešla preko improviziranoga šanka na središnjem otoku. Boce žestokog pića prekrivale su granitnu gornju ploču uz dvije litre sode, čaše i kante leda u sudoperu. Izdišući, pomirila sam se sa svojom odlukom da večeras ostanem trijezna. Opijanje je bilo privlačno. Što bih dala da se samo opustim jednu noć. K. C. i ja smo tu i tamo uzimale pomalo iz roditeljskih tajnih skladišta s alkoholom i bila sam na nekoliko koncerata izvan grada gdje sam pomalo pijuckala. Međutim, nije dolazilo u obzir postupati neoprezno s nekima od ljudi večeras. “Hej, Tate! Dolazi ovamo, curo.” Jess Cullen zgrabi me u zagrljaj prije nego što uspijem stići do bara. “Nedostajat ćeš nam, znaš. Francuska, ha? Na cijelu godinu?” Ramena su mi se opustila kad sam i ja zagrlila Jess, mišića opuštenijih nego kada sam ušla. Barem je jedna druga osoba osim K. C. bila uzbuđena što me vidi.

Tatum & Dolly “Takav je plan.” Kimnula sam i uzdahnula. “Dobila sam domaćinsku obitelj i već sam prijavljena za nastavu. Doduše, vratit ću se ovamo na zadnju godinu. Hoćeš li mi sačuvati mjesto u timu?” Jess se natjecala za kapetanicu kros tima ove jeseni, a utrke su bilo nešto što ću morati propustiti. “Ako ja budem kapetanica, zlato, mjesto ti je osigurano”, žustro se hvalila, očito pijana. Jess je uvijek bila dobra prema meni, unatoč glasinama koje su me pratile iz godine u godinu i sramotnih praktičnih šala koje su sve podsjećale zašto sam ja baš to, šala. “Hvala. Vidimo se poslije?” rekla sam, približavajući se K. C. “Da, ali ako te ne vidim, sretno u Francuskoj”, Jess je viknula, plesnim koracima odlazeći iz kuhinje. Dok sam je gledala, lice mi se ukočilo. Strava mi se kroz prsa spuštala u želudac. Ne, ne, ne... Jared je ušao u kuhinju, a ja sam se sledila. Upravo je on bio osoba za koju sam se nadala da je neću vidjeti večeras. Oči mu iznenađeno sretnu moje, a zatim uslijedi čisto nezadovoljstvo. Da. Dobro mi je poznat taj pogled. Pogled “ne mogu te jebeno smisliti, pa mi se makni s planeta”. Vilica mu se stisnula, a ja sam zamijetila kako mu se brada malo podignula, kao da je upravo stavio masku “nasilnik”. Nisam mogla doći do daha. Poznato lupanje u prsima odjekivalo mi je u ušima, a mjesto udaljeno tisuće kilometara sada je zvučalo jako dobro. Je li bilo previše tražiti jednu noć normalne tinejdžerske zabave za sebe? Kad smo odrastali kao susjedi, toliko sam puta pomislila da je Jared najbolji. Bio je sladak, velikodušan i prijateljske naravi. I bio je najljepši dečko kojega sam ikada vidjela.

Tatum & Dolly Njegova gusta smeđa kosa upotpunjavala je maslinastu kožu, a zapanjujući osmijeh - kad se osmjehivao - zahtijevao je potpunu pozornost. Djevojke u školi bile su tako zauzete gledajući ga u hodniku da su se zabijale u zidove. Doslovce zabijale u zidove. Ali tog dečka već dugo nije bilo. Brzinski se okrenuvši, našla sam K. C. kod šanka i pokušala natočiti piće unatoč drhtećim rukama. Zapravo sam samo ulila Sprite, ali će zbog crvene čaše izgledati kao da pijem. Sada kada sam znala da je ovdje, u blizini tog šupka trebala sam ostati trijezna. Otišao je do šanka i stao točno iza mene. Nervozno zadrhtim zbog njegove neposredne blizine. Mišići njegovih prsa okrznu tanku tkaninu moje majice i šok mi eksplodira iz prsa do želuca. Smiri se! Jebemu, smiri se! Grabeći nešto leda i dodajući ga piću, natjerala sam se da polako udahnem pa izdahnem. Krenula sam nadesno da mu se maknem s puta, ali on izbaci ruku da uzme čašu i blokira mi prolaz. Kad sam pokušala proći lijevo kraj K. C., njegova druga ruka posegne da dohvati Jack Daniel’s. Kroz glavu mi projuri deset različitih scenarija u vezi s tim što bih trebala učiniti. Što kada bih ga laktom udarila u trbuh? Što kada bih mu bacila svoje piće u lice? Što kada bih uzela crijevo iz sudopera i...? Ah, nebitno. U svojim sam mislima bila mnogo hrabrija. U svojim mislima bih možda uzela kocku leda i radila stvari koje Bog nije namijenio šesnaestogodišnjakinjama da rade samo da vidim mogu li ga natjerati da promijeni svoje hladno ponašanje. Što ako? Što ako? Planirala sam se večeras držati dalje od njega, a sada mi je bio neposredno iza leđa. Jared je takve stvari radio samo da me preplaši. Nije bio strašan, ali bio je okrutan. Htio je da znam da on sve kontrolira. Svaki put bih pustila kretena da me otjera u zaklon kako ne bih morala trpjeti sramotu ili uzrujanost. Uživanje u barem 8

Tatum & Dolly jednoj zabavi bio mi je prioritet cijelo ljeto, a eto me sada, dok me užasno iščekivanje uvija u čvorove. Zašto me jednostavno nije pustio na miru? Okrećući se da se suočim s njim, zamijetila sam da su mu rubovi usta podignuti. No osmijeh mu nije dopirao do očiju dok je u čašu točio obilnu količinu alkohola. “K. C.? Ulij malo kole ovamo, molim te.” Jared je pričao s K. C., ali su mu oči bile na meni dok je pred njom držao svoju čašu. “Ovaj, da”, zamuca K. C., napokon dižući pogled. Nalila je malo tekućine u Jaredovu čašu, a mene nervozno pogledala. Kao i inače, Jared nije razgovarao sa mnom osim ako mi ne bi prijetio. Obrve mu se namršte, a zatim otpije iz čaše i ode. Gledajući ga kako izlazi iz kuhinje obrisala sam hladan znoj koji mi je izbio po čelu. Ništa se nije dogodilo, nije mi ništa ni rekao, ali mi se u trbuhu svejedno pojavila rupa. I sada je znao da sam tu večeras. Sranje. “Ne mogu ja ovo, K. C.” Moj umorni šapat bio je suprotan sili kojom sam stegnula čašu. Doći ovamo večeras bila je pogreška. “Tate, ne.” K. C. protrese glavom, vjerojatno prepoznajući predaju u mojim očima. Bacivši čašu u sudoper i izvukavši se iz kuhinje, krivudala sam kroz vrevu dok me je K. C. slijedila straga. Zgrabivši staklenu posudu za ribice, počela sam kopati u potrazi za svojim ključevima. “Tate, ne odlaziš”, zapovjedila je K. C., a iz svake se riječi cijedilo razočaranje. “Ne daj mu da pobijedi. Ja sam ovdje. Liam je ovdje. Ne moraš se bojati.” Vukla me za nadlaktice dok sam ja nastavljala kopati po ključevima. “Ne bojim ga se”, rekla sam braneći se, ne vjerujući ni sama sebi. “Samo mi je... dosta. Vidjela si ga tamo unutra. Već me je počeo zezati. Planira nešto. Na koju god zabavu odemo, ili svaki put kad se 9

Tatum & Dolly opustim u školi, uvijek će stići neka podvala ili sramoćenje da to upropasti.” I dalje tragajući za šarenim privjeskom za ključ u obliku DNK-a, opustila sam obrve i malo se osmjehnula. “Okej je. U redu sam”, uvjeravala sam je, a riječi su mi navirale prebrzo. “Jednostavno ne želim ostati i vidjeti što je pripremio ovaj put. Seronja večeras može krepati od gladi.” “Tate, on želi da odeš. A ako odeš, on pobjeđuje. On ili onaj kreten Madoc možda nešto smisle, ali ako ostaneš i zadržiš svoj položaj, ti pobjeđuješ.” “Jednostavno sam umorna, K. C. Radije bih ljuta išla kući sada nego u suzama poslije.” Vratila sam pozornost posudi. Svaki put kad sam prošla kroz brdo ključeva, međutim, ruke mi ne bi pronašle ništa nalik mojima. “Pa,” viknula sam nadglasavajući glazbu, spustivši ljutito posudu natrag na postolje, “izgleda da ipak ne mogu otići. Nema mi ključeva.” “Molim?” K. C. je izgledala zbunjeno. “Nisu unutra!” ponovila sam, gledajući po sobi. Novac i mobitel bili su mi u torbi. Dvije slamke spasa na sigurnome. Mojega drugog plana za bijeg nije bilo, a zidovi su izgledali kao da se primiču. Psovke su mi prolazile kroz glavu, a umor koji me je prije poticao pretvorio se u bijes. Stisnula sam šake. Naravno, trebala sam znati da će se ovo desiti. “Netko ih je možda slučajno pokupio, pretpostavljam”, ponudila je objašnjenje, ali morala je znati da su šanse da se to dogodi manje nego da itko ode sa zabave ovako rano. Slučajnosti mi se nisu događale. “Ne, znam točno gdje su.” Pogledala sam se s Madocom, Jaredovim najboljim prijateljem i sljedbenikom, koji je bio s druge strane sobe pokraj vrata za dvorište. Zlobno se osmjehnuo prije

Tatum & Dolly nego što se posvetio nekoj nasumičnoj crvenokosoj djevojci koju je stisnuo uza zid. Koračajući prema njemu, K. C. me pratila dok je pisala poruku na mobitelu - Liamu, vjerojatno. “Gdje su mi ključevi?” zahtijevala sam, prekidajući njegovu potragu za sljedećim seksom za jednu noć. Polako je podignuo plave oči s djevojke. Nije bio mnogo viši od mene, možda samo nekoliko centimetara, pa se nisam osjećala kao da lebdi nada mnom kao Jared. Madoc me nije plašio. Samo mi je išao na živce. Trudio se praviti budalu od mene, ali znala sam da je to na Jaredov zahtjev. “Sada su na oko dva i pol metra. Pliva ti se, Tate?” Široko se nacerio, pokazujući svoj zasljepljujući osmijeh, koji je većinu cura pretvarao u slinave psiće. Očito je uživao u svakom trenutku moje nesreće. “Kakav si ti šupak.” Ton mi je ostao smiren, ali oči su mi gorjele od bijesa. Izašla sam u dvorište i zavirila u bazen. Vrijeme je bilo savršeno za kupanje i mnogi su se zabavljali u vodi, pa sam prošla oko bazena tragajući za srebrnim odsjajem svojih ključeva. Jared je ležerno sjedio za stolom s nekom plavušom u krilu. U želucu sam osjetila čvor frustracije, ali pokušala sam izgledati kao da ne utječe na mene. Znala sam da uživa u svakom djeliću moje nelagodnosti. Ugledavši svjetlucanje ključeva, pogledala sam uokolo ne bih li našla kakvu hvataljku da ih dosegnem. Kad ništa nisam pronašla, potražila sam pomoć kupača. “Hej, možeš li mi izvući ključeve tamo dolje, molim te?” pitala sam jednog. Dečko je pogledao Jareda, koji je tiho sjedio straga, promatrajući prizor, i povukao se od mene kao kukavica. Super. Nema hvataljke, nema pomoći. Jared me htio vidjeti namočenu. 11

Tatum & Dolly “Hajde, Tate. Skini se, uđi po svoje ključeve”, Madoc je viknuo s Jaredova stola. “Odjebi, Madoc. Ti si ih bacio tamo dolje, bez sumnje, pa zašto ti ne odeš po njih?” Liam, K. C.-in dečko, pridružio joj se i branio me, kao što je često znao. Izula sam japanke i stupila na rub bazena. “Tate, čekaj. Ja ću”, Liam je prišao i ponudio se. “Ne.” Zatresla sam glavom. “No hvala ti.” Zahvalno sam mu se nasmiješila. Jednu cijelu godinu, podsjetila sam se, naslađujući se obećanjem. Cijelu ću godinu biti daleko od Jareda. Skočila sam na glavu, a voda mi je ohladila kožu. Tijelo mi se odmah smirilo od užitka koji mi je ponudio bazen. Bez zvukova, bez pogleda na meni. Upijala sam mir, onu vrstu mira koju sam imala kad sam trčala. Nastavila sam roniti prsnim stilom. Dva i pol metra nisu bila ništa i do ključeva sam došla za nekoliko sekundi. Čvrsto ih stišćući, nevoljko sam isplivala, ispuštajući zrak iz pluća. To je bio lagani dio. “Vu-hu!” Aplauz je odjeknuo od publike koja zapravo nije navijala za mene. Samo sam morala izići iz bazena i suočiti se sa svima na zabavi dok s mene kaplje. Smijali bi se i šalili. Pretrpjela bih nekoliko komentara, a zatim otišla kući i prejela se gumenih bombona. Polako otplivavši prema rubu i popevši se, iscijedila sam kosu i navukla japanke. “Jesi okej?” K. C. je došla do mene, a duga joj je crna kosa vijorila na vjetru. “Da, naravno. To je samo voda.” Nisam je mogla pogledati u oči. Evo me opet. Predmet ismijavanja. Sramoćenje.

Tatum & Dolly Ali K. C. nikad nije krivila mene. “Otiđimo odavde.” Uhvatile smo se za ruke, a Liam nas je pratio. “Samo trenutak.” Stala sam i bacila pogled na Jareda koji me izazivački promatrao smeđim očima. Hodajući do njega - nešto za što sam znala da je loša ideja prekrižila sam ruke i pogledala ga u oči. “Odlazim za dva dana i to je najbolje što ti je palo na pamet?” Koji vrag radim? Jared me naciljao neprijateljskim pogledom dok je dijelio karte za svojim stolom. “Dobro se provedi u Francuskoj, Tatum. Bit ću ovdje kad se vratiš.” Zbog njegove sam ga prijetnje htjela udariti. Htjela sam ga izazvati da se sa mnom suoči sada. Ali nije mi bila pretjerano ugodna pomisao na njegov predstojeći bijes koji će mi visjeti nad glavom cijelu godinu dok me nema. “Ti si kukavica. Jedini način na koji se možeš osjećati kao muškarac jest da me napadaš. Ali sada ćeš se morati istresati na nekome drugom.” Kad sam spustila ruke, šake su mi se stisnule dok su svi za stolom i u blizini svjedočili našoj razmjeni riječi. “Još pričaš?” Jared je otpuhnuo, a oko mene se začuje hihotanje. “Idi kući. Nitko ne želi tvoje umišljeno dupe ovdje.” Jared me se jedva udostojao pogledati dok je nastavio dijeliti karte. Djevojka u njegovu krilu se zacereka, naginjući se dublje prema njemu. U prsima me boljelo. Mrzim ga. “Hej, svi, pogledajte!” Madoc je viknuo dok sam pokušavala spriječiti suze. “Bradavice su joj tvrde. Sigurno se pali na tebe, Jarede.” Madocovo podbadanje odjeknulo je stražnjim dvorištem i svi su počeli zviždati i smijati se. Oči su mi se sklopile u poniženju kad sam se sjetila da sam u bijeloj majici bez rukava i da sam definitivno promrzla od vode. Prvi instinkt mi je bio da prekrižim ruke preko prsa, ali onda bi znali da 13

Tatum & Dolly su doprli do mene. Vraga, već su znali. Cijelo mi je lice bilo užareno od srama. Kurvin sin. Opet ću kući ići u suzama. Bez sumnje. Otvorila sam oči i ugledala sve koji su se zabavljali mojim večerašnjim ponižavanjem. Jared je zurio u stol raširenih nosnica i ignorirao me. Njegovo me ponašanje i dalje zbunjivalo nakon svega ovog vremena. Nekad smo bili prijatelji, pa sam mu u očima još tražila to dijete. Ali kakve sam koristi imala od sjećanja na njega? “Zašto još uvijek stoji tamo?” pitala je plavuša koja je sjedila u Jaredovu krilu. “Je li ona, kao, ‘posebna’ ili tako što? Ne shvaća mig?” “Da, Tate. Čula si Jareda. Nitko te ne želi ovdje.” Madocove riječi izrečene su polako, kao da sam zaista bila preglupa da ga razumijem. Grlo mi se stegnulo. Nisam mogla gutati, a disanje je boljelo. Bilo je previše. Nešto unutar mene se prelomilo. Zamahnula sam šakom i udarila Madoca ravno u nos. Spustio se na koljena, s rukama preko lica, a krv mu je potekla kroz prste. Suze mi zamagle vid, a iz grla mi se probiju jecaji. Nisam htjela dopustiti da još netko večeras uživa na moj račun, pa sam kroz kuću i prednja vrata prošla bez okretanja. Ušla sam u automobil s K. C. koja se penjala na suvozačko sjedište i Liamom straga. Nisam ni shvatila da su me pratili. Pitanje o Jaredovoj reakciji bilo mi je navrh jezika, ali onda sam shvatila da ne bih trebala mariti. Kvragu s njim. Pogledala sam kroz vjetrobransko staklo, puštajući da mi se suze osuše na obrazima. Liam i K. C. su šutjeli, vjerojatno ne znajući što da kažu ili učine.

Tatum & Dolly Upravo sam udarila Madoca. Upravo sam udarila Madoca! Novost tog čina bila mi je zapanjujuća pa sam se gorko nasmijala. To se stvarno upravo dogodilo. Duboko sam udahnula i polako izdahnula. “Jesi okej?” pogledala me K. C. Znala je da nikad nisam učinila ništa nalik tome, ali mi se sviđao nalet straha i moći koju sam osjetila. Dovraga, posljednja stvar koju sam sada htjela je bilo otići kući. Možda je večeras na meniju bilo tetoviranje ili nešto drugo. “Zapravo, jesam.” Bilo je čudno to reći, ali bila je to istina. Obrisavši suze, pogledala sam prijateljicu. “Osjećam se dobro.” Posegnula sam da stavim ključ u bravu, ali sam zastala kad se začuo Liamov glas. “Da, ali nemoj da ti to udari u glavu, Tate. Kadtad ćeš se morati vratiti u grad.” Da. Trebalo je računati i na to.

Tatum & Dolly 2. POGLAVLJE

Danas

“P

a... kakav je osjećaj biti ponovno kod kuće?” Moj tata i ja čavrljali smo Skypeom na laptopu koji mi je kupio prije nego što sam otišla u Europu. “Super je, tata. Spremna sam.” Odbrojavala sam na prstima. “Ima hrane, novca, nema odraslih i dolje u hladnjaku ima piva. Njušim zabavuuuuu”, izazivala sam ga. Ali tata mi je uzvratio jednakom mjerom. “Pa, ima i kondoma u mojoj kupaonici. Iskoristi ih ako trebaš.” “Tata!” zacrvenjela sam se, očiju raširenih u šoku. Očevi ne bi trebah koristiti riječ “kondomi”, barem ne blizu svojih kćeri. “To... je... prešlo granicu. Ozbiljno.” Počela sam se smijati. On je bio tata kakvog su svi moji prijatelji željeli imati. Imao je nekoliko jednostavnih pravila: poštuj starije, vodi brigu o svom tijelu, završi što si započeo i rješavaj vlastite probleme. Ako imam dobre ocjene, usredotočena sam i pratim ta četiri pravila, vjeruje mi. Ako izgubim njegovo povjerenje, gubim svoju slobodu. Roditelj-vojnik. Jednostavno. “Pa, kakav je plan za ovaj tjedan?” pitao je tata prolazeći rukom kroz svoju pomalo sijedu plavu kose. Dobila sam boju od njega, no ne i pjege, hvala nebesima. Ali njegove nekoć živahne plave oči otupjele su od umora, a košulja i kravata bile su mu izgužvane. Prenaporno je radio. Ljenčarila sam prekriženih nogu na bračnom krevetu, zahvalna što sam opet u svojoj sobi. 16

Tatum & Dolly “Pa, do škole je još otprilike tjedan dana, tako da sljedeću srijedu imam sastanak sa savjetnicom u vezi s jesenskim rasporedom. Nadam se da će dodatna nastava koju sam pohađala prošle godine poboljšati moju prijavu na Sveučilište Columbia. Pomaže mi i s tim. Također moram obaviti šoping i onda, naravno, nadoknaditi s K. C.” Također sam htjela početi tražiti automobil, ali rekao bi mi da pričekam dok se ne vrati kući za Božić. Ne da nisam znala što radim, samo sam znala da bi on htio podijeliti to iskustvo sa mnom, pa ga nisam htjela razočarati. “Voljela bih da si kod kuće i pomogneš mi u istraživačkom projektu za izložbu znanosti.” Promijenila sam temu. “Pretpostavljam da smo to trebali učiniti dok sam ti bila u posjetu ovo ljeto.” Moj je otac nakon mamine smrti prije osam godina otišao iz vojske u mirovinu i radio je za tvrtku u Chicagu, udaljen otprilike jedan sat, koja je gradila zrakoplove i prodavala ih diljem svijeta. Trenutno je bio na dugome putu u Njemačku, gdje je držao obuku za mehaničare. Nakon što mi je završila godina u Parizu, preko ljeta sam mu se pridružila u Berlinu. Mama bi bila sretna da zna da sam putovala i planirala time nastaviti i češće nakon srednje škole. Tako mi je mnogo nedostajala, ovih godina još više nego kada je tek umrla. U tom se trenutku pod zapuhom hladnog vjetra otvore francuska vrata u mojoj sobi. “Pričekaj, tata.” Skočila sam s kreveta i otrčala do vrata da provirim van. Prilično jak vjetar šibao mi je gole ruke i noge. Nagnula sam se preko ograde i pogledala Ušće koje se podignulo naletom vjetra i kante za smeće koje su se kotrljale ulicom. Vjetar je kroz vrata donosio miris jorgovana koji su obrubljivali našu ulicu, Fall Away Lane. 17

Tatum & Dolly Oluja samo što nije počela i elektricitet je ispunio zrak. Naježila sam se, ali ne zbog hladnoće, nego zbog uzbuđenja olujom koja se podizala. Voljela sam ljetne pljuskove. “Hej, tata,” prekinula sam ga dok je pričao s nekime u pozadini, “moram prekinuti. Mislim da dolazi oluja i moram provjeriti sve prozore. Čujemo se sutra?” Protrljala sam ruke da ublažim hladnoću. “Naravno, dušo. I ja moram ići. Samo zapamti da je pištolj u stoliću na ulazu. Nazovi me budeš li nešto trebala. Volim te.” “Volim i ja tebe, tata. Čujemo se sutra”, doviknula sam mu. Zaklopivši laptop, navukla sam crnu majicu s kapuljačom i opet otvorila vrata sobe. Proučavajući stablo vani, kroz mozak mi prođu nepozvana sjećanja na brojne trenutke kada sam sjedila pod tim stablom i uživala u kiši. Mnoge od tih trenutaka dijelila sam s Jaredom... dok smo još bili prijatelji. Dignuvši pogled, opazila sam da mu je prozor zatvoren, bez svjetala na njegovoj kući udaljenoj manje od deset metara. Sa stablom koje je imalo funkciju ljestava između prozora naših spavaćih soba, uvijek se činilo kao da su nam kuće na neki način povezane. Tijekom moje godine odsutnosti borila sam se s potrebom da upitam K. C. za Jareda. Čak i nakon svega što mi je učinio, dijelu mene još je nedostajao dječak koji mi je dugo zaokupljao svaku budnu misao i bio najbolji prijatelj. Ali tog Jareda više nije bilo. Na njegovu mjestu bio je namrgođeni, mrski kreten kojemu ni najmanje nije bilo stalo do mene. Zatvarajući i zaključavajući francuska vrata, navukla sam prozračne, crne zavjese. Nekoliko trenutaka poslije nebo se uz grmljavinu otvorilo i počela je pljuštati kiša. Probuđena kasnije te noći, mozga koji nije mogao zanemarivati grmljavinu i udaranje stabla o kuću, upalila sam svjetlo pokraj 18

Tatum & Dolly kreveta i odvukla se do vrata da provjerim oluju. Ugledala sam farove koji su opasno brzali niz ulicu. Nagnula sam glavu koliko sam mogla da ispratim crnoga Mustanga Boss 302 koji je jurio prema Jaredovu kolnom prilazu. Automobil je naglo zakočio i odsklizao stražnjim dijelom prije nego što je uletio u garažu i izišao mi iz pogleda. Bio je to nov model automobila sa širokom, crvenom trkaćom prugom koja se protezala bokom automobilom. Nikad ga prije nisam vidjela. Koliko sam znala, Jared je imao motocikl i Mustanga GT, pa je taj automobil mogao biti bilo čiji. Možda sam imala novog susjeda? Nisam bila sigurna što da o tome mislim. S druge strane, taj je automobil definitivno bio po Jaredovu ukusu. Nakon otprilike minutu, prigušeno svjetlo iz Jaredove sobe obasja pod sobe kraj mene. Zamijetila sam kako se tamna figura kreće iza njegovih roleta. Prsti me počnu peckati i postanu preslabi da bih ih savila. Dok sam ponovno pokušavala pozornost svrnuti na fantastičan prizor vjetra i zavjesa kiše, srce mi poskoči na zvuk dizanja Jaredovih roleta i pljusak svjetlosti koji se prosuo između naših dviju kuća. Stisnula sam oči kad sam vidjela Jareda kako podiže prozor i naginje se u noćnu oluju. Dovraga. Činilo se da promatra predstavu, baš kao i ja. Jedva sam mu mogla razabrati lice kroz gusto lišće s kojega se slijevala voda, ali sam znala da me zamijetio. Ruke su mu se ukočile na prozorskoj dasci, a glava mu je bila okrenuta prema meni, tako nepomična da sam zamalo mogla osjetiti kako me te čokoladne oči probadaju. Nije mahnuo ni kimnuo. A i zašto bi? Nisam mu u svojoj odsutnosti postala draža - očito. Strah i bojazan su me mučili kad je 19

Tatum & Dolly ovaj dečko bio u blizini, ali sada... Osjetila sam čudnu mješavinu nervoze i iščekivanja. Polako sam se povukla da zatvorim i zaključam vrata. Posljednja stvar koju sam željela bila je da se spotaknem i odam emocije koje su se kuhale pod mojom hladnom vanjštinom. Tijekom boravka u u inozemstvu katkad sam mislila na Jareda, ali nisam se njime previše bavila, misleći da će ga vrijeme i udaljenost ohladiti. Možda je ta prognoza bila previše optimistična. A možda me više nisu toliko zamarala njegova sranja.

Tatum & Dolly 3. POGLAVLJE

“P

a, jesi li ga već vidjela?” K. C. se nagnula kroz moja dvostruka vrata i gledala prema Jaredovoj kući. Nisam morala pitati na koga je mislila. “Ne... pa, da. Na neki način. Kasno sinoć vidjela sam nekog Bossa prilično žestoka izgleda kako ulazi u njegovu garažu. Je li to bio on?” Nisam htjela reći K. C. da sam ga vidjela na prozoru. Nadajući se da ću imati nekoliko dana odgode prije nego što se suočimo licem u lice, pokušavala sam zadržati mirnoću koju sam stekla tijekom boravka u inozemstvu. Nastavila sam sortirati odjeću iz kovčega, vadeći ono što je trebalo objesiti i ono što je trebalo oprati. “Da. Svoj je GT dao pod račun za ovaj nedugo nakon što si otišla. Pretpostavljam da tako dobiva na ugledu dok se utrkuje na Petlji.” Na te njezine riječi čvrsto stisnem vješalicu. Razočaranje me preplavi kad shvatim da su se stvari u godini u kojoj me nije bilo promijenile. Kad smo bili mlađi, Jared i ja smo sanjali o zajedničkom automobilu za Petlju. “Zgodan auto.” Mrzila sam to priznati. Jared je običavao s mojim tatom i sa mnom raditi u našoj garaži, popravljajući tatin stari Chevrolet Nova. Oboje smo bili revni učenici i cijenili smo majstorstvo koje je trebalo kako bi se automobil doveo u najbolje stanje. “U svakom slučaju,” nastavila sam, “nadam da će s utrkama i poslom ove godine biti prezauzet zadirkivati me.” Hodala sam po sobi stavljajući stvari na svoja mjesta, ali mozak mi je kucao od živciranja. 21

Tatum & Dolly K. C. se makne s vrata i skoči trbuhom na moj krevet. “Pa, ja sam ponajprije uzbuđena zbog pogleda na njegovu licu kad te vidi.” Naslonila je glavu na ruku, podbadajući me osmijehom. “Zašto?” promumljala sam dok sam hodala prema noćnom ormariću da namjestim sat. “Jer izgledaš odlično. Nemam pojma što se desilo između vas dvoje, ali neće te moći ignorirati. Nikakve glasine ni praktične šale neće moći držati dečke dalje od tebe, a Jared će se vjerojatno duriti što se ponašao tako loše prema tebi.” K. C. značajno podigne obrve. Ne znam što je mislila kad je rekla da izgledam odlično. Kako se meni činilo, izgledala sam kao i uvijek. Bila sam visoka metar i sedamdeset, plavičaste kose koja mi je padala po sredini leđa, tamnomodrih očiju. Od vježbi u teretani bilo mi je mučno, ali sam nastavila trčati kako bih zadržala formu za kros. Jedina je razlika bila u mojoj boji kože. Nakon putovanja ovoga ljeta i tolikog izlaganja suncu, prilično sam pocrnjela. S vremenom će to, doduše, nestati i opet ću biti svijetle puti. “Oh, nikada nije bio problem u tome da me ignorirao. Da je barem bilo tako.” Uvukla sam zrak kroz zube i nasmiješila se. “Ova je godina bila tako krasna. Ljudi koje sam upoznala i mjesta koja sam vidjela ponudili su mi druge vidike. Imam plan i neću dopustiti da mi Jared Trent stane na put.” Sjela sam na krevet i uzdahnula. K. C. mi zgrabi ruku. “Bez brige, dušo. Ovo sranje napokon treba doći na svoje. Na kraju krajeva, maturirat ćemo za devet mjeseci.” “O čemu to pričaš?” “Pričam o predigri između tebe i Jareda”, K. C. je cvrkutala bezizražajna lica kad je skočila s mog kreveta i ušla u moju garderobu. “Ne može se nastaviti dovijeka”, viknula je. Predigra? “Molim?” Predigra je bila seksualna riječ i želudac mi se preokrene na pomisao “Jareda” i “seksa” u istoj rečenici. 22

Tatum & Dolly “Gospođice Brandt, nemojte mi reći da vam to nije padalo na pamet.” K. C. izviri glavom iz garderobe, rabeći južnjački naglasak, skupljenih obrva i s rukom na srcu. Držala je jednu od mojih haljina na sebi dok se proučavala u zrcalu pune veličine obješenom na unutarnjem dijelu vrata garderobe. Predigra? Okretala sam riječ u glavi, pokušavajući shvatiti o čemu je govorila dok mi napokon nije sinulo. “Misliš da je ono njegovo ponašanje prema meni predigra?” samo što nisam vikala na nju. “Da. Bila je predigra kad je rekao cijeloj školi da imam sindrom iritabilnog crijeva pa su svi na prvoj godini pravili zvukove prdaca dok sam išla niz hodnik.” Moj sarkastičan ton nije uspješno prekrivao moj bijes. Kako je mogla misliti da je to sve predigra? “I da, bilo je stvarno erotično kad je dao dostavljaču iz trgovine kutiju kreme protiv gljivične infekcije da mi donese na sat matematike na drugoj godini. Ali ono što me stvarno napalilo i pripremilo da mu se naguzim bilo je kad mi je ormarić prekrio brošurama za liječenje genitalnih bradavica - jer je doista nečuveno da netko ima spolno prenosivu bolest a da se ne seksa!” Sav prezir koji me napustio protekle godine vratio se dvostruko. Nisam ništa oprostila ni zaboravila. Trepćući dugo i teško, u mislima sam se vratila u Francusku. Sir, francuski kruh, bomboni... Frknula sam kad sam shvatila da možda nisam voljela Francusku nego njezinu hranu. K. C. je zurila u mene raširenih očiju. “Hm, ne, Tate. Ne mislim da je u pitanju seksualna predigra. Mislim da te zaista mrzi. Ono što ti želim reći jest da je možda došlo vrijeme da se počneš boriti. Da zaigraš igru? Ako on gurne tebe, gurni ti njega.” Pokušala sam dopustiti njezinim riječima da se slegnu, ali nastavila je: “Tate, dečki nisu zločesti prema privlačnim djevojkama bez ikakva razloga. Dapače, većina energije tinejdžera ima jednu jedinu svrhu, a to je da nekoga povale. Ne žele si smanjiti opcije, zato su rijetko 23

Tatum & Dolly ljuti na neku curu... osim ako ih je izdala, naravno”, govorila je zamišljeno. Znala sam da K. C. u neku ruku ima pravo. Morao je postojati razlog zašto se Jared tako ponašao prema meni. Razbijala sam glavu tisuću puta pokušavajući ga shvatiti. Bio je hladan prema većini, ali prema meni je bio doista okrutan. Zašto ja? Ustala sam i nastavila vješati odjeću, a šalovi su mi bili obješeni preko ramena. “Pa, nisam izdala Jareda. Rekla sam ti stoput, godinama smo bili prijatelji, otišao je na nekoliko tjedana u ljeto prije srednje, a kad se vratio, bio je drukčiji. Nije htio imati ništa sa mnom.” “Pa, nećeš saznati ništa dok se ne uključiš. Kao prije nego što si otišla u Francusku. Te si mu noći uzvratila i to je ono što moraš nastaviti raditi.” K. C. je ispaljivala savjete kao da i sama nisam o tom razmišljala prošle godine. Moj me bijes napustio nakon zabave kod Tori Beckman, ali ništa dobro neće proizići za mene zato što sam se opet spustila na Jaredovu razinu. “Gle”, rekla sam, poravnavši glas u nastojanju da djelujem mirno. Nema šanse da će me ovaj tip uvući u još drame, dovraga. “Imat ćemo odličnu godinu. Nadam se da je Jared zaboravio sve o meni. Ako jest, onda se u miru možemo ignorirati do mature. Ako nije, onda ću učiniti što mislim da je najbolje. U svakome slučaju imam važnije stvari na umu. On i onaj šupak Madoc mogu podbadati koliko god žele. Dosta sam im pridavala pozornosti. Neće mi oduzeti posljednju godinu.” Stala sam da je pogledam. K. C. je izgledala zamišljeno. “Okej”, smireno je odvratila. “Okej?” “Da, rekla sam ‘okej?’” Odustala je od rasprave. Ramena su mi se opustila. Htjela je da budem David Jaredovu Golijatu, a ja sam se samo htjela fokusirati na upad u Columbiju i pobjedu na sajmu znanosti na proljeće. 24

Tatum & Dolly “Okej”, oponašala sam i nabrzinu promijenila temu. “Dakle, mog tate neće biti kod kuće još tri mjeseca. Usudim li se pokrenuti kakvu nevolju? Misliš li da bih zapravo trebala prekršiti pravila dok ga nema?” Nastavila sam sa slaganjem odjeće. “I dalje ne mogu vjerovati da te tata pušta samu na tri mjeseca.” “Zna da je smiješno ostaviti me s bakom, krenuti u novu školu i onda se opet vratiti ovamo kad se vrati kući za Božić. Na četvrtoj sam godini. Važno je. On to razumije.” Moja je baka uvijek ostajala sa mnom dok tate nije bilo, ali sestri joj nije bilo dobro i trebala joj je stalna pomoć. Ovaj sam put bila sama. “Da, pa, tvoja je baka udaljena samo dva sata, tako da sam sigurna da će se pojaviti tu i tamo”, istaknula je K. C. “Da riskiramo i organiziramo žurku?” Znala je da sam osoba koja nepotrebno brine i glas joj je bio oprezan. Moji su me roditelji odgojili da mislim za sebe, ali i da upotrebljavam zdrav razum. K. C. je previše puta bila razočarana mojim nedostatkom bezbrižnosti. “Tako ne bi kršila pravila! Jer bila bi... kod kuće”, brzo se sjetila. Prsa su mi se stisnula na pomisao neodobrene zabave, ali morala sam priznati, bilo je to nešto što sam htjela učiniti kad-tad. “Pretpostavljam da je to obred zrelosti za sve tinejdžere, održavanje zabave dok nema roditelja”, priznala sam, ali sam teško progutala kada sam se sjetila da imam samo jednog roditelja. Iako je mama umrla tako davno, to me još boljelo svaki dan. Bacila sam pogled na našu posljednju obiteljsku fotografiju na noćnom ormariću. Bili smo na utakmici White Soxa i moji su mi roditelji ljubili obraze dok su mi usne bile napućene kao u ribe. K. C. me potapša po leđima. “Ići ćemo polako. Možeš početi natezati pravila prije nego što ih slomiš. Što kažeš da dovedeš nekog dečka prije gomile ljudi?” Zgrabila je crnu svilenu majicu koju sam kupila u Parizu i podignula je.

Tatum & Dolly “Da, ali si nekako mislim da bi mojem tati jedan dečko djelovao više prijeteće nego puna kuća tinejdžerskih partijanera. Usto, katkad kršim pravila. Kriva sam za prebrzu vožnju i nepažljivo prelaženje ulice i...” Glas mi se izgubi kad mi se usne razvuku u osmijeh. K. C. i ja smo znale biti pustolovke, ali nikad nisam željela izgubiti povjerenje svoga oca. Obično nisam ni natezala pravila. Toliko sam ga poštovala. “Da, okej, Majko Terezo”, K. C. je podcjenjivački promrmljala kad je počela listati kroz neke fotografije koje sam snimila tijekom boravka u inozemstvu. “Dakle, sada tečno govoriš francuski?” “Znam neke riječi korisne za tebe”, rekla sam bezizražajna lica. Zgrabila je jastuk s mog kreveta i bacila ga na mene bez podizanja pogleda s fotografija u rukama. Nakon tri godine odana prijateljstva, bezazlene uvrede izmjenjivale smo jednako lako kao i odjeću. Ulazeći u svoju kupaonicu, doviknula sam joj, “Možeš li onda ostati na večeri? Možemo naručiti pizzu.” “Večeras zapravo moram biti kod kuće”, viknula je. “Liam dolazi na večeru. Moja mama polako postaje nervozna zbog naše veze i želi ga češće viđati.” Izgovorila je “veza” kao da ima dvojako značenje. Liam i K. C. su hodali dvije godine i već su se neko vrijeme seksali. Njezina mama je bez sumnje pretpostavila da im je “veza” uznapredovala. Opet sam ušla u spavaću sobu, dobacujući joj znalački pogled. “O ne, je li vas narednica Carter otkrila?” progunđala sam gurajući svoj sada prazan kovčeg pod krevet. Zvala sam K. C.-inu mamu “narednica Carter” zbog diktatorskog majčinstva. K. C. je imala malo privatnosti i od nje se očekivalo da sve prijavi. Međutim, zbog toga je samo još više željela čuvati svoje tajne.

Tatum & Dolly “Sigurna sam. Našla mi je negliže i poludjela.” K. C. je ustala i zgrabila torbicu s kreveta. “Voljela bih da sam mogla vidjeti kako se iz toga izvlačiš.” Ugasila sam svjetlo u spavaćoj sobi i ispratila je niz stube. “Da su moji roditelji kao tvoj tata, onda možda ne bih bila tako nervozna kad im trebam nešto reći”, promrmljala je K. C. Bila sam prilično sigurna da nikada tati ne bih rekla za prvi seks, kad god da se dogodi. “Pa, možemo se naći sutra ili kadgod. Sve dok je prije početka škole.” “Apsolutno, sutra.” Čvrsto me zagrlila. “Trebam se srediti prije večere. Vidimo se.” I požuri kroz vrata. “Vidimo se.”

Tatum & Dolly 4. POGLAVLJE

“D

ovraga!” viknula sam prema stropu spavaće sobe, sada osvijetljenom dolaskom još jednog partijanera.

Dok je susjedna kuća treštala od glazbe i glasova, pogodi me déja vu. Blaženo sam bila zaboravila na Jaredove bijesne zabave. Stalne vibracije motora na punom gasu i djevojaka koje su vrištale - od zadovoljstva, nadala sam se - ispunjavale su zrak zadnja dva sata i nisu se stišavale. Mišići su mi se trzali na svaki novi zvuk. Ponovno sam pogledala sat na noćnom ormariću želeći da prestane otkucavati minute. Bilo je poslije ponoći i morala sam se probuditi za pet sati zbog tjednog treninga kros kluba. Moram se probuditi, mislila sam, ali najprije moram zaspati. A to se neće dogoditi bez intervencije. “Nije li vrijeme da se počneš boriti? ”kroz glavu su mi prošle riječi K. C. Šanse da Jared smanji glazbu kad bih ja zatražila bile su gotovo nepostojeće, ali je diplomat u meni pomislio da vrijedi probati. “Stara Tate” ostala bi ležati budna cijelu noć, previše u strahu od nasilnika da ga zamoli da stiša glazbu. Zbog tjelesne iscrpljenosti i umora nisam više imala strpljenja. Možda je, samo možda, Jared prestao biti seronja i prebolio kakav je već problem imao sa mnom. Nije škodilo nadati se. Večeri su postajale hladnije, pa nisam imala volje izići iz svoga toplog kreveta. Zbacivši sa sebe pokrivače prije nego što se pretvorim u kukavicu, navukla sam crne konversice i pokrila bijelu potkošulju majicom s kapuljačom. Kosa mi je bila raspuštena, nisam imala šminku i nosila sam svoj omiljeni par plavo-bijelih 28

Tatum & Dolly prugastih, lanenih hlačica za spavanje. Mogla sam izgledati bolje i vjerojatno sam trebala obući pristojnije hlače, ali nije me bilo briga. Bila sam preumorna pa sam samo niz stube i kroz prednja vrata izišla u svoj svojoj neurednoj slavi. Ili je kolovoška večer bila topla ili sam ja bila nervozna, ali sam morala zavrnuti rukave da se ohladim dok sam iz svojega dvorišta ušla u njegovo. Prednje dvorište bilo je puno ljudi, ali nisam prepoznala nikoga, pa su mi se otkucaji srca malo smirili vidjevši da nema poznatih. Znala sam da je Jaredov popis prijatelja uključivao i one iz drugih škola, fakulteta, čak i punoljetnih odraslih iz upitnih sredina. Zasad je gomila bila tako pijana da sam upala nezamijećena. U kući se bančilo glasno i odvratno. Ljudi su plesali u dnevnom boravku, bolje rečeno neke su droljaste djevojke dopuštale da se o njih trljaju, dok su drugi sjedili ili stajali u prizemlju čavrljajući, pijući i pušeći. Nos mi se nabrao na odbojnu jazbinu maloljetnog razvrata i smrada, ali... svi su izgledali kao da se dobro zabavljaju i ponašaju normalno. Bilo je službeno. Bila sam dosadnjakovićka koja je odbijala promjenu. Chevelle je počeo udarati iz zvučnika, kojih kao da je bilo u svakoj sobi. “Hats Off to the Bull” možda moj dolazak učini ne tako bezvrijednim. Ulazeći u kuhinju tražeći Jareda, na trenutak sam zastala. Dok su se ljudi polako kretali oko bačvice i drugih, žešćih ponuda na kuhinjskom pultu, iznenađeno sam ugledala Madoca koji je sjedio za kuhinjskim stolom i igrao igre pijenja. Bio je s nekoliko drugih dečki i djevojaka. Bilo je prekasno okrenuti se u drugome smjeru. “Koji kurac radiš ovdje?” Ustao je sa stolca i primaknuo mi se. Podsmjehnuo mi se. Ali bila je to samo predstava. Znala sam da je Madoc obožavao drame. A ja sam bila drama. 29

Tatum & Dolly Odlučila sam odigrati drsko. “Pa, ne tražim tebe.” Zlobno se smješkajući, nastavila sam pretraživati sobu izgledajući nezainteresirano. “Gdje je Jared?” “Za večeras već ima curu. Uostalom, sumnjam da bi ga ti zanimala.” Zadnjim mi se riječima unio u lice. Više je od nekoliko djevojaka željelo Madocovu pozornost, ali ja nisam bila jedna od njih. Dobro je izgledao sa svojim svijetlim plavim očima i uređenom plavom kosom. Imao je odlično tijelo, a odjeća mu je isticala tijelo. Kako god, sumnjala sam da je ikad s nekom djevojkom bio više od jedne noći. Okrenula sam se da odem i nastavim tražiti Jareda, ali zgrabio me za lakat. “Zapravo, volim se kažnjavati, a ti izgledaš jebeno fantastično u pidžami. Ako tražiš akciju, mogu se pobrinuti za tebe.” Trbuh mi se okrene, a tijelo ukoči. Je li se šalio? Zar nije imao nimalo ponosa? Na prvoj i drugoj godini on i Jared su mi od života načinili pakao. Gušili su me gdje god su mogli. Čak i kod kuće. Sada me htio odvesti gore u sobu? Sada sam bila dovoljno dobra? “Hej, čovječe, Jared kaže da je zabranjena”, Sam Parker, jedan od Jaredovih finijih pajdaša, dobaci od stola. Madocove oči kliznu niz moje tijelo, zastajući mi na nogama. “Jared gore jebe Piper. Trenutno su mu na umu druge stvari.” Usta mi se osuše. Kroz um mi sijevu neželjene slike dečka s kojim sam prije dijelila šator u dvorištu iza svoje kuće. Jared je bio gore, u krevetu, i jebe neku curu. Ispuštajući dah, okrenula sam se da odem. Samo sam trebala izići. Madoc me povuče prema sebi i obgrli rukama. Krajičkom oka zamijetila sam Sama kako skače sa stolca i juri iz kuhinje. Tijelo mi se uvijalo i mišići napinjali, ali se nisam htjela ozbiljnije opirati. Htjela sam vidjeti Jareda i ponadala sam se da je Sam otišao po njega. Htjela sam izići bez suvišne drame. Ali Sam mora biti brz, jer će se Madocov nos sastati sa stražnjim dijelom moje lubanje. 30

Tatum & Dolly “Ništa nisi naučio, zar ne?” Zurila sam ravno pred sebe. Nekoliko metara dalje neki su dečki igrali biljar, ali nisu nam pridavali pozornost. Očito im je igra bila važnija od napadnute djevojke. “Ah, moj nos? Dobro je zacijelio, hvala. Usput, mislim da sam ti dužan zbog toga.” Riječi su mu bile prigušene dok je usnama klizio niz moj vrat. Pomicala sam ramena s jedne strane na drugu i pokušavala se izvući iz njegova stiska. “Dobro mirišeš”, šapnuo je. “Nastavi se boriti, Tate. To me pali.” Frknuo je pa mi zatim jezikom polizao ušnu školjku i gricnuo je. Kurvin sin! Puls mi se ubrzao od bijesa, a ne od straha. Vatra mi je kolala žilama. Igraj igru. Zaboravila sam jesu li to bile riječi K. C. ili moje, a i nije me bilo briga. Da vidimo kako mu se sviđa kad se njime manipulira. Ugurala sam ruku između naših tijela i zgrabila Madoca za prepone. Stisnula sam dovoljno jako da mu privučem pozornost, ali ne i da ga ozlijedim... još. Madoc me nije pustio, ali se smirio. “Pusti me”, zaškrgutala sam zubima. Promatrači su se počeli zanimati za nas, ali su se i dalje držali podalje, očito se zabavljajući. Nitko se nije ni pomaknuo da mi pomogne. Stisnula sam još malo i napokon je stisak popustio. Nabrzinu sam se odmakla prije nego što sam mu se opet okrenula, nastojeći suzbiti bijes. Dok ne natjeram Jareda da stiša vražju glazbu, ne odlazim. Madoc digne obrvu. “Još si uvijek vjerojatno djevica, zar ne?” Pitanje me zateklo. “Dečki su te željeli jebati, ali Jared i ja smo to spriječili.” Nije li vrijeme da se počneš boriti? bodrio me K. C.-in glas.

Tatum & Dolly “Kojeg vraga pričaš?” Povukavši majicu natrag na svoje mjesto, držala sam položaj, moje tijelo bilo je poput bedema. “Koji se vrag uopće zbiva između tebe i Jareda? Mislim, kad sam ga tek upoznao, i kad me natjerao da sabotiram sve tvoje dejtove na prvoj godini, pretpostavio sam da mu se sviđaš. Kao da je ljubomoran ili nešto. Ali onda nakon nekog vremena bilo je prilično očito da ne traži tebe... iz nekog razloga. Što si mu učinila?” Madoc me optužujuće gledao, s glavom nagnutom na jednu stranu. Prsti su mi se savili u pesnice. “Nisam mu ništa učinila.” Naš je sukob prerastao u scenu. Moj povišen glas natjerao je ljude da se raščiste. Otišla sam na drugu stranu stola za biljar da među nama stvorim veći razmak. “Misli.” Madoc me podbadao zlobno se smješkajući. “Predivna si, a da je po meni, bio bih te već pojebao na svaki mogući način. I mnogi drugi dečki, samo da nije Jareda.” Bedra mi se stisnu. Ideja ovog dupelisca koji misli da mi se može uvući u gaćice dosegnula je novu razinu odvratnosti. “Kako to misliš, ‘da nije Jareda’?” Dlačice na rukama su mi se nakostriješile i sve sam teže disala. “Jednostavno je. Svaki put kad bismo čuli da nekoga zanimaš ili da te pozvao na spoj, potrudili bismo se da završi brzo koliko je i počelo. Prvih smo mjeseci u tome bili prilično loši. Todd Branch te na prvoj godini pozvao na logorovanje, ali je čuo da se liječiš od uši i nikada te nije nazvao. Nikad se nisi pitala kako je to saznao?” Taj trač bio je jedan od najmanje bolnih tijekom godina, ali je u to vrijeme bio ponižavajući. Tek sam bila krenula u srednju školu, pokušavala sklopiti prijateljstva, a onda shvatila da mi se ljudi smiju iza leđa. “Te godine Daniel Stewart pozvao te na ples za Noć vještica, ali nikad nije došao po tebe jer je čuo da si izgubila nevinost sa Steviejem Stoddardom.” Madoc je jedva završio posljednje riječi jer se na sav glas počeo smijati. 32

Tatum & Dolly Napravila sam grimasu dok mi se glavom razlijevala toplina. Stevie Stoddard bio je nevjerojatno sladak klinac, ali je patio od teškog slučaja akni i jeo je suhe šmrklje. Svaka je škola imala jednog Stevieja Stoddarda. Madoc nastavi: “Da, isprva smo bili prilično zauzeti. Mnogi su ti se dečki htjeli zavući u gaćice, ali do druge godine naši su tračevi postali profinjeniji. Ljudi su već shvatili da si društveni gubavac. Stvari su za mene i Jareda postale lakše... napokon.” A stvari su za mene postale teže. Ukočila sam se. Što sam to mislila? Naravno, za sve je bio kriv Jared! Znala sam da on stoji iza nekih praktičnih šala te da je bio odgovoran za to što nisam mogla ući na zabave, ali nisam mislila da je bio odgovoran i za sve glasine. Nikad nisam znala zašto Daniel Stewart nije došao po mene i nikada nisam čula za trač sa Steviejem Stoddardom. Koliko toga još nisam zamijetila? Podvaljivao mi je, bio odgovoran za širenje laži i bio kompletan kreten kroz srednju školu, ali nikada nisam pomislila da je bio tako aktivan u mojoj nesreći. Je li popizdio bez ikakva jebenog razloga? Misli. “Što ona radi ovdje?” Izbačena iz svojih misli, ugledala sam Jareda poduprtog na vratima između sobe s biljarom i stuba. Ruke su mu bile iznad glave, dlanovi oslonjeni na obje strane okvira vrata. Dah mi je zastao. Gledajući ga licem u lice natjeralo me da zaboravim sve ostalo. Madoc, sve što je razotkrio... Sranje! O čemu smo on i ja upravo bili razgovarali? Nisam se mogla sjetiti. Unatoč moje ozlojeđenosti prema Jaredu, nisam mogla skinuti pogled s njegovih mišića kako iz glatkih prsa prelaze u ruke. Tijelo mi je nenamjerno reagiralo tako što mi se toplina skupila pod trbuhom, a para podigla uz vrat. Bila sam u Francuskoj godinu dana, a zbog pogleda na njega trbuh mi se ipak dvaput okrenuo. 33

Tatum & Dolly Zbog njegove tamnosmeđe kose i očiju činilo se da mu koža sjaji. Oštre ravne obrve povećale su njegovu prijeteću prisutnost. Gledanje njega trebao bi biti sport. Tko god prvi skine oči s njega, pobjeđuje. Stajao je polugol, noseći samo par crnih hlača s lancem koji mu je visio iz džepa. Koža mu je bila potamnjela, a kosa besramno neuredna. Na tijelu su mu se isticale dvije tetovaže, jedna na gornjem dijelu ruke, a druga sa strane na torzu. Bokserice s plavobijelim kvadratićima virile su mu iz hlača opušteno ovješenih zbog otkopčanog remena. Otkopčan. Zatvorila sam oči. Suze su mi gorjele iza vjeđa, a veličina njegovih nedjela ponovno se ukazala. Srce me boljelo zbog pogleda na ovu osobu koja me mrzila dovoljno da me povređuje iz dana u dan. Neće mi pokvariti zadnju godinu, zavjetovala sam se. Skrivajući neprolivene suze, disanje mi se usporilo. “Preživjeti je najbolja osveta”, bila bi rekla moja majka. Pod jednom Jaredovom rukom vidjela sam Sama kako viri, komično izgledajući nalik vilenjaku Dobbyju koji se skriva iza Luciusa Malfoya. Pod drugom se rukom stisnula seksi brineta - čije je ime moralo biti Piper - koja je izgledala poput mačke koja je upravo pojela kanarinca. Kroz maglu sam je prepoznala iz škole. Nosila je crvenu haljinu s halterima pripijenu uz tijelo i zastrašujuće visoke crne štikle. Čak i s petnaest centimetara dodatne visine, još je bila Jaredu ispod brade. Bila je lijepa na... pa, na svaki način, pretpostavljam. Jared je, s druge strane, zbog mrka pogleda možda bio spreman pojesti me živu. Ne gledajući me u oči, jasno je pokazao da govori Madocu i da se ne obraća meni. Napravila sam korak prije nego što je Madoc otvorio usta. “Ona ti je htjela nešto reći.”

Tatum & Dolly Prekrižila sam ruke preko prsa i smrknula se, pokušavajući izgledati čvršća nego što sam bila. Jared je učinio isto, a premda su mu usne bile mirne, u očima mu se vidjelo da se zabavlja. “Budi brza”, naredio je. “Imam goste.” Ušao je u sobu i zauzeo mjesto s druge strane stola za biljar. Madoc i Sam su shvatili njegov mig i povukli se u kuhinju. Uhvatila sam Madoca krajičkom oka kad je udario Sama po glavi. Kontrole koju sam tako očajnički pokušala zadržati samo što nije nestala. Nakon prosvjetljenja zbog Madocova priznanja, mrzila sam Jareda više nego ikad. Bilo mi ga je teško gledati. “Imam goste”, ponovio je Jared, razdraženo me pogledavši. “Da, očito.” Provirila sam preko njega na vrata gdje je brineta i dalje stajala. “Možeš se za minutu vratiti opsluživanju.” Jaredovo se lice malo namrgodi. Brineta napokon shvati znak, dođe do Jareda, koji nije skidao oči s mojih, i poljubi mu obraz. “Nazovi me”, šapne mu. Njegov bijesan pogled ostane na meni dok ju je nastavio ignorirati. Nakon nekoliko trenutaka odugovlačenja ona se odmakne, okrene na peti i ode. Nije ni čudo što su se dečki ponašali kao kreteni. Djevojke poput nje su im to dopuštale. Pribrala sam se i visoko podignula glavu. “Moram ustati za pet sati zbog treninga u Westonu. Najljepše te molim da stišaš glazbu.” Molim te, nemoj biti kreten, molim te, nemoj biti kreten. “Ne.” Toliko o moći molitve. “Jarede.” Zastala sam, već znajući da neću pobijediti. “Došla sam ovamo kao dobra susjeda. Prošla je ponoć. Lijepo te molim.” Trudila sam se zadržati mirnoću. “Prošla je ponoć u petak navečer.” Zadržao je ruke prekrižene na prsima, ostavljajući utisak da mu je dosadno.

Tatum & Dolly “Ponašaš se nerazumno. Da sam htjela da ugasiš glazbu, mogla sam se policiji žaliti na buku ili nazvati tvoju mamu. Obraćam ti se iz poštovanja.” Pogledala sam preko prazne sobe. “Usput, gdje ti je majka? Nisam je vidjela otkad sam se vratila.” "Nema je više tako često i sigurno se neće dovlačiti ovamo usred noći da mi prekida zabavu.” “Ne kažem da je prekineš. Samo te molim da stišaš glazbu”, pojasnila sam, kao da sam imala ikakve šanse da će se Jared složiti. “Vikendima spavaj kod K. C.” Počeo je obilaziti biljarski stol i kotrljati kugle u džepove. “Prošla je ponoć! Neću joj smetati ovako kasno.” “Smetaš meni ovako kasno.” “Kakav si ti kreten”, šapnula sam prije nego što sam se mogla zaustaviti. “Oprezno, Tatum.” Zaustavio se i bijesno me pogledao. “Nije te bilo neko vrijeme pa ću ti olakšati i podsjetiti te da moja dobra volja ne ide daleko kad si ti u pitanju.” “Daj, molim te. Ne ponašaj se kao da ti je teško podnositi moju prisutnost. Nosila sam se s tobom i previše tijekom godina. Što bi mi to mogao učiniti a da već nisi?” Opet prekrižim ruke preko prsa i pokušam izgledati samouvjereno. Moje nervoze iz prošlosti bile su uzrokovane nemogućnošću da se nosim s njim. Bio je pametan i oštrouman, pa sam uvijek gubila u verbalnoj bitki. Ali nisam ga se bojala. “Volim svoje tulume, Tatum.” Slegnuo je ramenima. “Volim da me zabavljaju. Ako mi oduzmeš tulum, moraš me zabaviti.” Dopola zaklopljene oči i hrapav glas vjerojatno su trebali biti seksi, ali su nekako djelovali prijeteći. “A kakav odvratan zadatak, molim te, želiš da obavim?” Galantno rukom mahnem kroz zrak kao da razgovaram s vojvodom

Tatum & Dolly ili lordom. Možda je kreten htio da mu očistim zahode ili smotam čarape. Kako god, dobit će samo moj srednji prst uperen u lice. Došavši do mene, Jared zgrabi rub moje majice i reče: “Skini ovo i otpleši mi ples u krilu.” Oči mi se rašire. “Molim?” istisnula sam promuklo šapćući. Stajao je blizu mene i tijelo mi je brujilo energijom. Glava mu je bila uspravljena, ali tamne su me oči probadale. Bila sam itekako svjesna njegova tijela, njegove gole kože, a onda su mi se u glavi počele vrtjeti prizori plesa u krilu. O, moj Bože. Mrzim ga, mrzim ga, podsjetila sam se. Jared dotakne prstom amblem Seethera na lijevoj strani moje majice. “Pustit ću ‘Remedy’. Još ti je omiljena pjesma? Otplešeš mi brzinski u krilu i zabava je gotova.” Rubovi usta mu se podignu, ali u očima mu je i dalje bila ledena hladnoća. Opet me htio poniziti. Čudovište je trebalo nahraniti. “Nije li vrijeme da se počneš boriti?” Prihvatim li njegovu ponudu, Jared će samo pronaći neki način da se izvuče iz dogovora i osramoti me. Ako ne prihvatim ponudu, bili bismo u slijepoj ulici. U svakom slučaju, Jared je bio svjestan da je u boljem položaju. Kreten je također pretpostavio da sam bila previše usplahirena da pomislim na treći izbor. Nije li vrijeme da se počneš boriti? U kratkom vremenu koliko mi je trebalo da donesem odluku, još sam ga jednom pogledala. Bila je takva šteta. Jared je bio zapanjujuće prekrasan, a nekoć davno i dobar dečko. Da su se stvari drukčije posložile, mogla sam biti njegova. Nekoć davno, mislila sam da jesam. Ali neću žrtvovati svoj ponos za njega. Nikad više. Noge su mi se počele tresti, ali nisam se htjela odreći svoje odluke. Odmaknula sam se, okrenula i viknula u dnevni boravak. “Murja!” Plesači su zbunjeno gledali. 37

Tatum & Dolly “Murja! Svi van! Murjaci na stražnjim vratima! Trčite!” Bila sam zapanjena količinom posvećenosti koju sam prizvala da ovo izvedem, ali je djelovalo. Kvragu, djelovalo je! Uslijedio je urnebes kada je gomila reagirala trenutačnom panikom. Partijaneri, barem oni maloljetni, raspršili su se posvuda, a činilo se da su uspjeh prenijeti poruku i onima vani. Svi su ostali prije bijega zgrabili svoju travu i boce. Bili su previše pijani da bi mogli provjeriti što se doista zbiva i zapravo pogledati ima li policajaca. Samo su se razbježali. Okrenuvši se da pogledam Jareda u oči, zamijetila sam da nije reagirao. Nije se ni pomaknuo. Dok su svi vrišteći jurili iz kuće i čulo se turiranje motora, Jared je u mene zurio s mješavinom ljutnje i iznenađenja. Dok mi je polako prilazio, od široka osmijeha koji mu se razvukao preko lica okrenuo mi se želudac. Ispuštajući lažno sažaljiv uzdah, izjavio je: “Neće mi dugo trebati da te rasplačem.” Glas mu je bio miran i odlučan. Vjerovala sam mu na riječ. Dugo uzdahnuvši, spustila sam vjeđe. “Već si me bezbroj puta rasplakao.” Polako sam prema njemu podignula srednji prst i upitala ga: “Znaš li što je ovo?” Srednjim sam prstom potapšala kut oka. “To ja brišem posljednju suzu koju ćeš ikada od mene dobiti.”

Tatum & Dolly 5. POGLAVLJE

ljedećih nekoliko dana prošlo je u naletu aktivnosti priprema za početak škole. Koliko god sam se pokušavala uvjeriti da je Jaredova tišina dobra stvar, bilo je samo pitanje vremena kada će se dogoditi nešto novo. Moji postupci na njegovu tulumu bili su neoprezni, ali katkad su najgore ideje davale najbolji osjećaj. Čak i sad, nakon tjedan dana, puls bi mi ubrzao i ne bih mogla a da se ne nasmiješim na pomisao kako sam ga sredila. Svjesnost koju sam stekla živeći u inozemstvu učinila je da stvari koje su nekoć djelovale prijeteći sada izgledaju trivijalnije. Nervoza me i dalje zahvaćala na pomisao na Jareda, ali nisam više osjećala potrebu da ga izbjegavam pod svaku cijenu. “Dakle, u kakvom si ti kavezu danas!” To nije bilo pitanje. K. C. je skakutala kraj mene dok sam spremala knjige. Ruka joj je stisnula gornji dio vrata školskog ormarića dok je zavirivala unutra. “Bojim se pitati.” Malo sam uzdahnula a da je nisam ni pogledala. Bio je prvi dan škole, naš prvi dan četvrte godine. Ujutro sam imala fiziku, matematiku i tjelesni. Zgrabila sam drugu bilježnicu za francuski, posljednji sat prije ručka. “Dakle nisi zamijetila da te danas svi gledaju? U školi od oko dvije tisuće ljudi, mislim da si mogla shvatiti da gotovo svi pričaju o tebi”, rekla je hihoćući se. “Jesam li opet sjela u čokoladni puding? Ili je možda počela kružiti glasina da sam prošlu godinu provela u skrivanju trudnoće i da sam bebu dala na posvajanje?” Zalupila sam vratima ormarića 39

Tatum & Dolly i krenula prema učionici francuskoga, znajući da će me pratiti. Stvarno nisam željela čuti što ljudi govore, djelomice zato što me boljela briga kakvo sranje sada kruži uokolo, ali i zato što to nije bilo ništa novo. Francuska je bila odmor, ali u Shelburne Fallsu je sigurno sve bilo po starom. Zahvaljujući Jaredu, moje srednjoškolsko iskustvo bilo je neprekinuti niz tračeva, neslanih šala, suza i razočaranja. Ove sam se godine nadala boljem, ali ne bi me iznenadilo ni suprotno. “Ni približno. I zapravo, priče su dobre. Jako dobre.” “O, da?” Odgovorila sam odsutno, nadajući se da će nanjušiti nezainteresiran ton i ušutjeti. “Navodno, tvoja godina u Europi te iz superštreberice pretvorila u superkul curu!” K. C. je govorila sarkastično, znajući da nikad nisam bila superštreberica. Ali nisu me nikad ni smatrali superkul curom. Moj zadani identitet uvijek je bio jedna od “onih na margini”, ali samo zato što me duga ruka Jareda Trenta učinila manje nego prihvatljivom u većini društvenih krugova. Pojurila sam stubištem na drugi kat na nastavu, zaobilazeći druge učenike koji su žurili na svoja odredišta. “Tate, jesi li me čula?” K. C. je trčala za mnom, pokušavajući uhvatiti korak. “Mislim, pogledaj oko sebe! Hoćeš li stati na dvije sekunde?” gotovo je viknula, a kad sam se osvrnula, u očima sam joj vidjela molbu. “Što hoćeš?” Njezina žurba da prenese posljednji trač bila je zabavna, ali sve što sam željela bilo je doći u školu bez nevidljiva oklopa na sebi. “U čemu je stvar? Pa što? Ljudi misle da danas izgledam dobro. Danas! Što će misliti sutra nakon što Jared dopre do njih?” Nisam joj ništa rekla o Jaredovoj zabavi i što sam tada učinila. Da je znala, ne bi bila tako optimistična glede mojih šansi. “Znaš, nije bio tako loš nakon što si otišla. Možda se brinemo bez razloga. Sve što kažem je...” K. C. je naglo prekinula.

Tatum & Dolly “Hej, Tate.” Ben Jamison je došao iza K. C. i posegnuo iza mene. “Daj da ti otvorim vrata.” Pomaknula sam se u stranu, dajući mu prostora da otvori vrata. Nemajući drugog izbora nego da završim razgovor, stisnula sam usne i mahnula K. C. koja je otvorila usta. “Sjajno je što si se vratila”, šapnuo je Ben kad smo ušli u učionicu, ja prva, a on za mnom. Raširila sam oči i morala zatomiti nervozan smijeh. Bilo je nadrealno što je Ben Jamison sa mnom zapodjenuo kratak razgovor. Bio je zvijezda nogometnog i košarkaškog tima i bio je jedan od najzgodnijih dečki u školi. Bili smo zajedno na Francuskom 1 i 2, ali nikad nije ni progovorio sa mnom. “Hvala”, promrmljala sam, gledajući u pod. Ovo je bilo izvan moje zone ugode. Kliznula sam tiho na stolac u prvom redu. Sjajno je što si se vratila? Kao da ga je ikada prije bila briga? Ovo je vjerojatno bio jedan od Jaredovih trikova. Načinila sam mentalnu bilješku da se ispričam K. C. što me pokušala upozoriti na neuobičajenu pozornost. To što su slatki dečki razgovarali sa mnom bilo je doista neuobičajeno. Madame Lyon, naša francuska nastavnica francuskoga, nije čekala i odmah je počela prvu lekciju. Svjesna da Ben sjedi iza mene, pokušala sam se koncentrirati na predavanje, ali čak ni proučavanje slatke bob frizure madame nije mi pomoglo maknuti misli s pogleda koji su mi bušili stražnju stranu lubanje. Kutkom očiju zamijetila sam kako se nekoliko učenika okreće po učionici i pogledava u mom smjeru. Okrenula sam se na stolcu. Koji im je vrag? Razmišljajući opet o tome što je K. C. rekla kad sam se tek vratila, nisam stvarno mislila da izgledam išta drukčije. Na kraju krajeva, moja godina u inozemstvu nije obuhvaćala nikakve velike kozmetičke preobrazbe ili šoping putovanja. Koža mi je bila malo tamnija, odjeća mi je bila nova, ali stil mi se nije promijenio. 41

Tatum & Dolly Nosila sam uske traperice ugurane u crne cipele do sredine potkoljenice bez peta i bijelu, labavu majicu dovoljno dugu da mi prekrije guzicu. Voljela sam kako sam se odijevala i bez obzira na to što su ostali mislili, držala sam se svoga stila. Nakon bolno dugih pedeset minuta nastave i osmijeha od neočekivanih ljudi, izvukla sam mobitel iz crne torbe s remenom. Vidimo se vani za ručak? poslala sam SMS K. C. Prevjetrovito! odmah je odgovorila. Kosa je uvijek bitna. Dobro. Ulazim sada, potraži me. Čim sam stala u red u kantini, naježila sam se. Zgrabila sam pladanj i zatvorila oči. On je bio tu negdje. Nisam se morala okrenuti ili čuti mu glas. Možda je bilo do klime u prostoriji, do načina na koji su se drugi kretali ili polariteta njegove prisutnosti naspram mene. No zasigurno sam znala da je tu. U osnovnoj smo se školi igrali magnetima koji bi se privukli ako im okreneš suprotne polove, ali kad bi im okrenuli istoimene, odbili bi se. Jared je bio jedan pol magneta, nikada se ne okrećući da ikome udovolji. Bio je to što je bio. Svi ostali su bili privučeni njime ili odbijeni od njega, a kretanje u prostoriji bi to odražavalo. Bilo je vrijeme kad smo Jared i ja bili nerazdvojivi, kao raznoimeni polovi magneta. Pluća su me zaboljela zbog uzdaha koji sam nesvjesno zadržala pa sam izdahnula. Nakon što sam odabrala salatu s preljevom i uzela bocu vode, dala sam blagajnici da provuče moju karticu i pronašla mjesto blizu prozora. Užurbanost kantine bila je zabavno odvraćanje pozornosti od susretanja njegovih očiju. Nekoliko mi je učenika kimnulo u prolazu i javilo se s “dobrodošla natrag”. Ramena su mi se napokon opustila nakon kovitlaca pozdrava. Jess Cullen mi je mahnula preko nekoliko stolova, pa sam se podsjetila na trening ovo popodne. 42

Tatum & Dolly Gdje si? K. C. mi je poslala poruku. Kraj sjevernih prozora. U redu sam! OK. Odgovorila sam. Okrenula sam se na stolcu i vidjela je kako stoji u redu. Malo sam joj mahnula da joj pokažem gdje se nalazim i odmah sam se okrenula natrag prije nego što pokleknem pred porivom da pretražim prostoriju za njim. Otvorila sam bocu vode i otpila, uživajući u olakšanju. Osjećala sam se kao da mi srce posljednji sat kuca kao ludo. Hidratiziraj se, hidratiziraj se, hidratiziraj se. Moje opuštanje je, međutim, prekinuo glas Madoca Caruthersa. “Hej, dušo.” Madoc položi ruku na stol kraj mene i nagne mi se na uho. Dok sam čepom zatvarala bocu vode, ramena mi se opuste. Samo ne opet! Zar mali pizdun nikad neće naučiti lekciju? Zurila sam pred sebe i trudila se ignorirati ga. “Tate?” Pokušavao me natjerati da ga zamijetim. Diplomatska strana mene je i dalje izbjegavala kontakt očima. “Tate? Znam da me čuješ. Zapravo, znam da je svaki dio tebe jako svjestan mene u ovom trenutku.” Madoc prstima lijeve ruke prođe preko moje ruke. Glasno sam uzdahnula, a tijelo mi se trgnulo na njegov dodir. “Mmm, ježiš se. Vidiš?” Igrao se sa mnom. Ježim se? Da mi se nije gadio, smijala bih se. “Da, tjeraš me da se naježim. Ali znao si to, zar ne?” Moj prezir nije mogao biti veći. “Stvarno si mi nedostajala prošle godine i zapravo bih ti htio ponuditi primirje. Zapravo, zašto sve to ne ostavimo iza nas i ne dopustiš mi da te izvedem ovaj vikend?” Morao je sanjati ako je mislio... 43

Tatum & Dolly Ruka mu je kliznula niz moja leđa i brzo mi se spustila na stražnjicu. Još sam jednom duboko udahnula. Kurvin sin! Je li me doista upravo uhvatio za guzicu? Bez moje dozvole? U javnosti? O, ne. Onda je stisnuo. Sve se nakon tog dogodilo u naletu reakcije i adrenalina. Skočila sam sa stolca kao da su mi noge na oprugama. Mišići u bedrima bili su mi zategnuti od napetosti i stisnula sam pesnice. Okrenuta prema Madocu, koji se podignuo da me pogleda u oči, zgrabila sam ga za ramena i podignula koljeno u njegove prepone. Jako. Sila je morala biti velika jer je jauknuo i pao na koljena, stenjući dok se držao za prepone. Madoc me dovoljno maltretirao. Nije bilo šanse da ću opet okrenuti drugi obraz. Lomljenje njegova nosa prije godinu dana očito nije bio granica moga strpljenja. Bilo je samo početak. Sa srcem koje mi je lupalo i hladnom vatrom u venama, nisam se zaustavila da pomislim u koji bi me položaj to moglo staviti sutra ili sljedeći tjedan. Samo sam htjela da prestane. Jared mi je prijetio godinama, ali nikada nije prešao tu granicu. Nikad me nije dotaknuo niti sam se zbog njega osjećala fizički ugroženo. Madoc je uvijek prelazio granicu, pa sam se pitala koji mu je kurac! Ako je ono što je Sam rekao bila istina, da sam bila zabranjena, onda zašto me Madoc toliko salijetao? I to Jaredu pred očima? “Ne diraj me i ne obraćaj mi se.” Nadvila sam se nad njim s podsmijehom na usnama. Madocove oči bile su zatvorene i teško je disao. “Jesi li doista mislio da ću izići s tobom? Čujem što cure pričaju, a suprotno općem mišljenju, dobre stvari ne dolaze u malim pakovanjima.” Cijela je prostorija prasnula u smijeh, a ja sam svinula mali prst prema promatračima. Uočila sam K. C. s pladnjem u ruci i izrazom lica koji je govorio, “O, moj Bože”.

Tatum & Dolly “U svakom slučaju, hvala na ponudi, Madoc”, zapjevušila sam slatko ismijavajući ga. Zgrabivši svoj pladanj, zaputila sam se kroz ocean očiju i bacila svoju hranu. Jedina stvar koja je sada bila važna bila; je izići iz kantine prije nego što se raspadnem. Osjećala sam slabost i kroz tijelo su mi prolazili trnci pa sam se bojala da će me noge iznevjeriti. Što sam upravo učinila? Prije nego što sam došla do vrata, bacila sam oprez u vjetar. Ma koji vrag, kao da imam želju umrijeti. Mogu se i utopiti u njoj. Okrenula sam se i odmah mi se pogled susreo s jedinom osobom zbog koje mi je krv ključala više nego zbog Madoca. Jaredova puna pozornost bila je usmjerena na mene i svijet mi se u kutu oka zaustavio dok smo zurili jedno u drugo. Nosio je tamne poderane traperice i crnu majicu. Bez nakita, bez sata, samo tetovaže kao modni dodatak. Usne su mu bile malo razmaknute, ali nije se smiješio. Te oči, međutim, djelovale su izazovno i daleko previše zainteresirano. Izgledao je kao da me odmjerava. Jebote. Sranje. Naginjući se natrag u svom stolcu, jednu je ruku objesio na naslon, a druga mu je počivala na stolu. Zurio je u mene, pa mi se lice odmah zažari. Postojalo je vrijeme kada je gledao samo mene i obožavala sam to. Koliko god sam željela da me pusti na miru, također mi se sviđalo što djeluje iznenađeno. Sviđalo mi se kako me u tom trenutku gleda. A onda sam se sjetila da ga mrzim.

Tatum & Dolly 6. POGLAVLJE

statak je dana bio niz nadrealnih trenutaka. Stalno sam si morala govoriti da sanjam i da ovo nije prvi dan škole. Mnogi su mi se divili zbog gužve tijekom ručka i osjećala sam se kao da ovo nije stvarno mogao biti moj život. Nakon što se euforija raspršila, palo mi je na pamet da sam drugog učenika udarila na području škole. Zbog toga bih se mogla uvaliti u nevolju - mnogo nevolje. Na svaku bi mi se poruku na razglasu i kucanje na vrata učionice ruke počele tresti. Poslala sam poruku K. C. nakon što sam otišla iz kantine i ispričala joj se što sam je ostavila. Budući da sam se ostatak ručka skrivala u knjižnici, imala sam vremena razmisliti o tome koji se vrag zbivao sa mnom. Zašto samo nisam otišla od Madoca? Je Ii bilo zabavno koljenom ga udariti u jaja? Da. Ali u posljednje sam vrijeme gubila kontrolu i možda sam previše doslovce shvaćala K. C.-in savjet da uzvratim udarac. “Hej, evo Jackie Chan!” Maci Feldman, također učenica četvrtoga razreda s kojom sam slušala Politiku, sjela je kraj mene. Odmah je posegnula u torbicu i izvadila blistavo ružičasto sjajilo za usne te ga nanijela dok me sretno gledala. “Jackie Chan?” Podižući obrve, izvukla sam bilježnicu iz torbe. “To ti je jedan od novih nadimaka. Drugi su Superkuja i Razbijačica Jaja. Meni se sviđa Jackie Chan.” Cmoknula je usnama i vratila sjajilo za usne u torbicu. “Meni sviđa Superkuja”, promrmljala sam dok je gospodin Brimeyer dijelio nastavni plan s prikvačenim upitnikom.

Tatum & Dolly Maci je šapnula: “Znaš, dosta je cura bilo sretno zbog one scene u kantini. Madoc je spavao s pola četvrte godine, da ne spominjem treću, i zaslužio je što je dobio.” Ne znajući kako da odgovorim, samo sam kimnula glavom. Nisam bila naviknuta na to da su ljudi na mojoj strani. Moj odgovor na Jaredove i Madocove ludorije možda se promijenio, ali mi se cilj da zadržim glavu usredotočenu na školu nije promijenio. Prvi mi je dan već bio prepun drame. Da sam pognula glavu, uglavnom sam mogla izbjeći da me zapaze. Ali bilo je gotovo kao da više nisam imala želju biti tiha, a djela su mi prizivala više problema. Što sam radila? I zašto se nisam zaustavljala? Nadoknađujući s madame Lyon poslije škole, mogla sam svratiti misli s događaja tog dana. Sada je od mene očekivala da s njom razgovaram samo na francuskome, ali me živciralo što me zbunjivao njemački koji sam naučila preko ljeta. Stalno sam govorila stvari poput “Ich bin bien” umjesto “Je suis tres bien”, i “Danke” umjesto “Merci”. Ali smo se smijale i nije mi dugo trebalo da se vratim u kolotečinu. Trenerica Robinson nas je htjela na tribinama do tri, pa sam se otrčala preodjenuti za trening krosa. Nakon što me nije bilo godinu dana, moje mjesto u timu nije postojalo, ali imala sam namjeru ponovno ga zaraditi. “Jesi li nekako nadrljala zbog onoga što se dogodilo tijekom ručka?” Jess Cullen, sada naša kapetanica, pitala me dok smo poslije treninga išle u svlačionicu. “Ne još. Iako sam sigurna da ću stradati. Nadam se da ravnatelj neće biti prestrog. Nikad prije nisam bila u problemima”, odgovorila sam nadobudno. “Ne, mislim na Madoca. Ne moraš se brinuti zbog ravnatelja. Jared se pobrinuo za to.” Uzvratila mi je pogled dok smo hodale hodnikom prema svlačionici. 47

Tatum & Dolly Sledila sam se. “Kako to misliš?” Otvorila je vrata ormarića i zaustavila se da mi se nasmiješi. “Gospodin Sweeney je svratio čim si napustila kantinu i pitao što se dogodilo. Jared mu je prišao i rekao da se Madoc spotaknuo i pao na stol ili stolac... ili tako što.” Jess se nasmijala. Nisam si mogla pomoći. Bilo je suviše smiješno. “Spotaknuo se i pao na stol? I on mu je povjerovao?” “Pa, vjerojatno nije, ali svi su ga podržali, pa gospodin Sweeney nije imao mnogo što za reći.” Počela je tresti glavom u nevjerici. “A kad se Madoc napokon ustao na noge, i on je podržao priču.” Ne, ne, ne. Nisu mi spasili dupe! Predajući se, sjela sam na klupu nasred prolaza i položila glavu u ruke. “Što nije u redu? To su dobre vijesti.” Sjela je kraj mene i počela skidati tenisice i čarape. “Ne, mislim da bih radije bila u nevolji s ravnateljem nego dugovala tim kretenima.” Ne bi lagali za mene da se nisu htjeli osvetiti. “Zar se ne prijavljuješ za Columbiju? Sumnjam da su zainteresirani za bistre, mlade znanstvene umove koji su skloni napadati dečke. Samo kažem, vjerojatno je sve bolje nego da ti ovo završi u dosjeu.” Ustala je, završila sa razodijevanjem i otišla pod tuš omotana ručnikom. Ostala sam tamo nekoliko trenutaka, razmišljajući o njezinim posljednjim riječima. Imala je pravo. Imala sam mnogo prilika za uspjeh usredotočim li se na cilj. Ocjene su mi bile sjajne, tečno sam govorila francuski, provela sam godinu dana u inozemstvu, što je bilo važno, i bila sam odlična u važnim izvannastavnim aktivnostima. Mogla sam preživjeti što god je Jared imao u rukavu. Moj prvi dan nove godine u srednjoj školi Shelburne Falls bio je ispunjeniji nego što mi se sviđalo, ali su me zamjećivali na pozitivan 48

Tatum & Dolly način. Mogla bih, zapravo, proći četvrtu godinu s nekoliko dobrih uspomena, poput plesa povodom povratka u školu i mature. Zgrabivši ručnik, pošla sam na tuširanje. Topla mi je voda padala u slapovima niz leđa, nudeći mi posebnu vrstu osjećaja ugode i spokoja. Nakon treninga pod stimulirajućim mlazom tuša ostala sam ljenčareći duže nego ostali. Mišići su mi bili iscrpljeni. Kad sam izišla omotana u ručnik, pridružila sam se drugim djevojkama u svlačionici, koje su uglavnom već bile odjevene i odlazile su sušiti kosu. “Van. Tatum ostaje.” Dignula sam glavu na muški glas i glasne uzdahe. Usredotočila sam se na Jareda... koji je bio u ženskoj svlačionici! Uhvatila sam ručnik, još omotan oko tijela, i stisnula ga čvršće dok sam mahnito gledala gdje je trenerica. Jeza mi prođe tijelom. Oči su mu bile na meni dok je govorio svima ostalima, a zgadio mi se vlastiti spol kad sam vidjela kako su sve izjurile, ostavljajući me samu s dečkom koji tu nije imao što tražiti. “Šališ li se ti sa mnom?!” uzdahnula sam, a njegovi približavajući koraci odgovarali su mojim uzmičućim. “Tatum” - moj nadimak Tate nije upotrijebio otkad smo bili djeca - “htio sam biti siguran da me dobro slušaš. Slušaš li me?” Izgledao je opušteno; njegove su prekrasne oči probadale moje, zbog čega sam se osjećala kao da na cijelom svijetu ne postoji nitko drugi osim nas. “Reci što imaš za reći. Gola sam i vrištat ću. Ovo je previše, čak i za tebe!” Prestala sam uzmicati, ali frustracija je na meni bila očigledna dok mi se glas dizao i disanje ubrzavalo. Jedan pogodak za Jareda. Iznenadio me, a sada sam bila sasvim ranjiva. Bez slamke spasa i... bez odjeće. 49

Tatum & Dolly Jednom sam rukom stisnula ručnik na vrhu grudi, a drugom se obgrlila. Svi su mi važni dijelovi bili pokriveni, ali ručnik mi je završavao malo ispod guzice, ostavljajući veći dio mojih nogu otkrivenim. Jared stisne oči prije nego što su se počele spuštati... i nastavile spuštati. U glavi mi se zavrtjelo, a lice zarumenjelo od vrućine dok me i dalje odmjeravao. Taktike zastrašivanja bile su mu odlične. Nikakvo zlobno smješkanje nije pratilo njegovo nasilje. Nije me jebao očima kao Madoc. Gledao me nevoljko, gotovo uzgred. Prsa su mu se malo podigla, a disanje mu je otežalo. Trnci su mi prošli tijelom, a još jedan osjet, koji me živcirao, proširio mi se među nogama. Nakon nekoliko trenutaka pogled mu sretne moj. Rubovi usta mu se podignu. “Sabotirala si mi zabavu prošli tjedan. I napala si mi prijatelja. Dvaput. Pokušavaš li zapravo nametnuti neku silu u ovoj školi, Tatum?” “Mislim da je krajnje vrijeme. Ne misliš li i ti?” Iznenađujući samu sebe, nisam ni trepnula. “Upravo suprotno”, rekao je, oslanjajući se ramenom na ormarić i prekriživši ruke. “Prebacio sam se na druge razonode od zajebavanja tebe, vjerovala ili ne. Bila je veoma mirna godina bez tvog umišljenog, jebenog ‘predobra sam za sve ostale’ u ovim hodnicima.” Njegov nasilan ton nije bio ništa novo, ali riječi su doprle do mene i stisnula sam zube. Izrugala sam mu se lažnom zabrinutošću. “Što, osjećaš li se ti veliki, strašni Jared - ugroženo?” Koji sam vrag radila? Imala sam način za bijeg. Suočavao se sa mnom. Trebala bih pokušati razgovarati s njim. Zašto nisam pokušavala biti razumna s njim?

Tatum & Dolly Iznenada se odgurnuo od ormarića i ušao mi u osobni prostor. Prišao mi je, položio ruke na vrata ormarića s obje strane moje glave i bijesno me gledao. Odjednom sam zaboravila disati. “Ne diraj me.” Mislila sam zagalamiti, ali izišlo je kao šapat. Čak s očima na podu, osjetila sam vrućinu njegova oštrog pogleda dok se nagnuo nada mnom. Svaki mi se živac u tijelu uzbunio zbog njegove neposredne blizine i svaka mi se dlaka na koži podigla. Jared je mahao glavom sa strane na stranu, pokušavajući uhvatiti moj pogled, a njegove su usne bile na samo nekoliko centimetara od moga lica. “Ako ikad stavim ruke na tebe,” rekao je tihim, promuklim glasom, “željet ćeš to.” Približio je usne još bliže mojima. Toplina njegova daha prekrije mi lice. “I? Želiš li, hoću reći?” Pogledala sam ga u oči i udahnula njegov miris. Bilo je nešto što sam htjela reći, ali sam to sasvim zaboravila dok mi je njegov miris napadao mozak. Sviđalo mi se kad su muškarci nosili kolonjsku vodu, ali Jared nije nosio ništa. Dobro. Odlično. Kreten je mirisao na sapun. Ukusan, slastan, mošusni gel za tuširanje. Sranje, Tate! Priberi se. Izazovan pogled mu se pogled pokoleba dok sam održavala kontakt očima. “Dosadno mi je”, napokon sam protisnula. “Planiraš li mi reći što želiš, ili što?” “Znaš,” gledao me sa zanimanjem, “ovaj novi stav s kojim si se vratila iznenadio me. Prije si bila prilično dosadna meta. Sve što bi učinila bilo je pobjeći ili plakati. Sad si borbena. Bio sam spreman pustiti te na miru ove godine. Ali sada...” “Što ćeš učiniti? Podmetnuti mi nogu u učionici? Proliti mi sok na majicu? Proširiti tračeve o meni da me nitko ne pozove na spoj? Ili ćeš možda podići igru na internetsko zlostavljanje.” Što nije bila šala - i smjesta sam požalila što sam mu dala ideju. “Misliš da mi išta od toga više smeta? Ne možeš me preplašiti.” Trebala bih začepiti. Zašto ne začepim? 51

Tatum & Dolly Proučavao me dok sam pokušavala kontrolirati bijes. Zašto je on uvijek djelovao tako smireno, kao da ga se ništa ne tiče? Nikad se nije derao ni bjesnio. Narav mu je uvijek bila smirena, a meni je krv ključala do točke kada bih se osjećala kao da bih mogla proći kroz još jednu rundu s Madocom. Oči su mi bile u ravnini s njegovim ustima kad se polako nagnuo. Jedna mu se ruka razvukla nad mojom glavom, naslonjena na ormarić kako bi mi se unio lice nekoliko centimetara od moga. Seksi osmijeh mu je plesao na usnama i bilo mi je teško maknuti pogled s njih. “Misliš da si dovoljno snažna da se nosiš sa mnom?” Njegov smiren šapat milovao mi je lice. Da nije bilo njegovih teških riječi, njegov bi me glas smirio... ili nešto. Trebala sam se odmaknuti, ali htjela sam se doimati samopouzdano zadržavajući položaj. Mogla sam mu ravnopravno uzvratiti. Barem sam mislila da mogu. “Možemo probati.” Moj se pogled susreo s njegovim kad mi je promukli izazov izašao iz grla. “Tatum Brandt!” Istjerana u šoku iz čudnog transa koji je stvorio Jared, podignula sam glavu i ugledala trenericu i pola tima kako zure u nas. “Trenerice!” Znala sam da trebam nešto reći, ali riječi su me izdale. Užas mi je pustio korijenje u mozgu i držao ga kao taoca dok sam pokušavala tražiti objašnjenje. Jared se naginjao prema meni, govoreći intimno. Nije moglo dobro izgledati. Nekoliko je djevojaka držalo mobitele i ustuknula sam na zvukove snimanja. Ne! Kvragu! “Postoje druga mjesta da to radite.” Trenerica je govorila meni, ali je onda pogledala Jareda. “Trent? Van!” Govorila je kroz zube, a nekoliko djevojaka oko nje je stajalo i hihotalo se skrivajući usta rukama. Nitko nije svrnuo pogled.

Tatum & Dolly Jared me napao samozadovoljnim cerekom prije nego što je izašao iz svlačionice, namigujući nekim slinećim djevojkama dok je odlazio. Shvatila sam i oči su mi se raširile. Planirao je ovo! “Trenerice...” počela sam i povukla ručnik čvršće oko sebe. “Dame,” prekinula me trenerica, “pođite kući. Vidimo se u srijedu. Tate? Vidimo se u mom uredu prije nego što odeš. Odjeni se.” “Da, gospođo.” Puls mi je tupo bubnjao u ušima. Nikad prije nisam bila u problemima, posebice ne u školi. Brzo sam se odjenula i svezala mokru kosu u punđu prije nego što sam otišla u treneričin ured. Prošlo je samo nekoliko minuta, ali pretpostavila sam da su slike vjerojatno već na internetu. Obrisala sam znoj s čela i progutala žuč koja mi se dizala u grlu. Jared je ovaj put doista pao nisko - jako nisko. Vratila sam se u grad spremna na još jednu godinu poteškoća i sramote, ali su mi se kosti smrzle kad sam shvatila kako smo morali izgledati. Tračevi prije bili su samo tračevi, ali sada je bilo svjedoka i dokaza našeg obračuna. Sutra će pola škole imati neke verzije onoga što se dešava na tim slikama. Ako ne budem imala sreće, tračevi će biti prljaviji. Jess je izišla iz treneričina ureda kada sam krenula u tom smjeru. “Hej.” Zaustavila me. “Razgovarala sam s trenericom. Zna da te Jared tamo napao iz zasjede... da nije bio pozvan. Žao mi je što sam te tako napustila.” “Hvala.” Preplavilo me olakšanje. Barem mi je guzica bila sigurna od treneričina bijesa. “Nema problema. Samo te molim da nikome ne kažeš da sam stala uz tebe. Kad bi ljudi znali da sam uvalila Jareda u probleme, ne bi bilo dobro”, objasnila je Jess. “Bojiš li ga se?” Jared je imao mnogo utjecaja u školi. 53

Tatum & Dolly “Ne.” Protresla je glavom. “Jared je u redu. Može biti kreten ako ga se isprovocira, ali nikad me nije zabrinjavao. Iskreno, čini se da si ti jedina osoba koju želi zgaziti - metaforički rečeno, naravno.” Jessine sužene oči su me natjerale na pomisao da nešto prevrće u glavi. “Da, pa, blago meni.” “Jared je važan ovdje, pa ne želim da me ljudi napadaju što sam ga izdala.” Obrve su joj se podignule kao da čeka da vidi razumijem li. Kimnula sam, pitajući se koji je vrag Jared učinio da zasluži ičiju odanost.

Tatum & Dolly 7. POGLAVLJE

avez se u idućih nekoliko dana smanjio.

Neki su čuli da smo se Jared i ja u svlačionici seksali. Drugi su vjerovali da sam ga pozvala s namjerom da ga zavedem. Nekoliko ih je mislilo da mi je došao prijetiti nakon epizode s Madocom. Na koju god da su se priču ljudi zakvačili, više ih je zurilo u mene i više sam šapata čula iza leđa. “Hej, Tate. Samo se jebeš u svlačionici ili i pušiš kurac?” Hannah Forrest, pčela matica zločestih djevojki, viknula mi je iza leđa dok sam išla na matematiku. Njezini su se paraziti smijali s njom. Okrenula sam se da se suočim s njom i stavila ruku preko srca. “I da ti ukradem posao?” Uzela sam si vremena da uživam u njihovim zapanjenim pogledima prije nego što sam se okrenula na peti i krenula prema učionici. Kad sam nestala iza ugla, odjeci psovki nje i njene družbe natjerali su me da se nasmiješim. I prije su me nazivali kujom, ali nije boljelo kao kad su me nazivali droljom. Biti kuja moglo je biti tehnika preživljavanja. Poštuje ih se. Nema časti u tome kad ljudi misle da si drolja. Jared sigurno nije bio kažnjen što je bio u ženskoj svlačionici jer je bio u školi svaki dan. Nije me gledao ili na bilo koji drugi način pokazivao da je svjestan moje prisutnosti iako smo zajedno išli na satove. Bila sam se prebacila s informatike u popodnevnim satima, jer sam već prošla program za četvrtu godinu u Francuskoj, na Teme iz filma i književnosti, ne znajući da i on sluša ta predavanja. Taj je izborni predmet trebao biti lagan, s dosta gledanja filmova i čitanja. 55

Tatum & Dolly “Tate, imaš li viška kemijsku koju mogu posuditi?” upitao me Ben Jamison kad smo sjeli na sat Tema iz filma i književnosti. On se, hvala nebesima, nastavio ponašati prijateljski i s poštovanjem na Francuskome, unatoč trenutnim govorkanjima, i bilo mi je olakšanje što na ovom satu imam nešto što će mi odvraćati pozornost od Jareda. “Ovaj...” Posegnula sam u torbu tražeći kemijsku. “Mislim da imam. Evo je.” Ben me nagradio blistavim osmijehom koji je isticao njegovu tamnoplavu kosu i zelene oči. Prsti su nam se dodirnuli i brzo sam odmaknula ruku, ispuštajući kemijsku prije nego što ju je on uzeo. Ne znam zašto sam povukla ruku, ali osjećala sam kako mi Jaredove oči bodu potiljak. “Ne, ja ću.” Zaustavio me kada sam se sagnula da je dohvatim. “Ali nemoj me pustiti da odem s njom na kraju sata.” “Zadrži je.” Odmahnula sam rukom. “Imam ih gomilu. I tako uglavnom rabim olovke. Uz sva moja znanstvena i matematička predavanja, nužno je. Pogotovo kad je riječ o meni... mnogo brišem.” Pokušala sam zvučati skromno, ali riječi su iz mene izišle kao verbalni proljev. “O, da, tako je. Zaboravio sam da te zanimaju te stvari.” Vjerojatno nije bio zaboravio. Gotovo sigurno nije imao pojma. Nosnice su mi se raširile podsjetivši se na svu štetu koju je Jared napravio. On je bio razlog što se više dečki nije zanimalo za mene. “Pokušavam upasti na Columbiju, na medicinski fakultet. A ti?” pitala sam. Nadala sam se da nisam zvučala kao da se hvalim, ali se pred Benom nisam osjećala bojažljivo. Obitelj mu je posjedovala novine, a djed mu je bio sudac. I on će se vjerojatno prijavljivati na elitne fakultete. “Prijavljujem se na nekoliko mjesta. Ali nisam dobar u matematici ili znanostima. Ja ću na poslovni fakultet.”

Tatum & Dolly “Pa, nadam se da ti se matematika barem donekle sviđa. Poslovna ide s ekonomijom, znaš?” istaknula sam. Oči su mu se raširile i shvatila sam da nije znao. “Ovaj, da.” Izgledao je zbunjeno, ali se brzo oporavio. “Apsolutno. Sve dok je nema mnogo.” Nervozno se nasmijao kad sam začula hihotanje iza sebe. “Dakle,” pokušala sam promijeniti temu, “ti si u odboru za jesenski bal, zar ne?” “Da. Dolaziš li?” Ben je izgledao uzbuđeno. “Vidjet ćemo. Jesi li angažirao bend ili će biti DJ?” Bend. Bend. Bend. “Bend bi bio dobar, ali uglavnom sviraju jednu vrstu glazbe, pa je teško udovoljiti svima. Imat ćemo DJ-a. Mislim da je tako odlučila većina. Održavat će zabavu dobrim miksom: pop, country...” Nasmiješio se kad je prestao pričati, a ja sam se borila da zadržim sretan izraz lica. “Oh... pop i country? Tu ne možeš pogriješiti.” U sebi sam se zgrozila kad sam čula još jedan hihot iza sebe, ovaj put glasniji. Ne želeći prijeći preko toga kao prošli put, pogledala sam natrag prema Jaredu, čije su oči bile spuštene dok je prčkao po mobitelu. Ali vidjela sam da su mu usne bile podignute i znala sam da je njegovo suzdržano veselje bilo potaknuto mojim razgovorom s Benom. Seronja. Jared je znao da sam mrzila country i da sam slabo podnosila pop. Kao i on. “Dakle, voliš pop i country?” Posvetila sam pozornost Benu. Molim te reci ne. Molim te reci ne. “Uglavnom country.” Uh, još gore. Matematika i znanost? Negativno. Glazbeni ukus? Negativno. Okej, posljednji pokušaj da pronađem nešto zajedničko s dečkom 57

Tatum & Dolly kraj kojega ću sjediti na dva predmeta u ovom semestru. Nastavnica će uskoro ući. “Znaš, čula sam da ćemo ovo polugodište ovdje gledati Šesto čulo. Jesi li ga gledao?” Mobitel mi je zazvonio zbog obavijesti o poruci, ali sam ga utišala i gurnula u torbu. “O, da. Prije dosta vremena. Nisam ga skužio. Nisam ljubitelj trilera. Volim komedije. Možda će nas pustiti da gledamo Borata.” Izazovno mi je namignuo. “Hej, Jamisone?” Jared je odjednom rekao iza nas, njegova promjena suviše pristojna. “Ako voliš Brucea Willisa, Neslomljivi je dobar. Daj mu priliku... znaš, ako tražiš nešto da ti promijeni mišljenje o trilerima, to jest.” Pogled na moj stol mi je odjednom postao najzanimljiviji. Odbijala sam se okrenuti i suočiti s Jaredom. Riječi su me izdale kada sam shvatila da se sjećao. Ben se okrenuo u svojem stolcu i odgovorio, “Da, zapamtit ću. Hvala.” Okrenuo se natrag i nasmiješio mi se. Jared je bio odvažan. Htio je da znam da se sjećao da mi je Bruce Willis najdraži glumac. Gledali smo Umri muški jedan dan kad mog oca nije bilo, jer mi tata ne bi dopustio da ga pogledam zbog sveg psovanja. Jared je dosta znao o meni i mrzila sam to. Nije imao pravo na nijedan dio mene. “U redu, razrede”, gospođa Penley je viknula s hrpom papira u rukama. “Zajedno s papirima koje ću vam podijeliti, Trevor će vam dati šablonu kompasa. Molim vas da napišete svoje ime na vrh, ali ostavite prazno područje uz sjever, istok, jug i zapad.” Svi smo uzeli papire, stavljajući popis gospođe Penley na stranu i slijedeći upute za kompas. Početak nastave uz aktivnost značio je olakšanje. Mučan pritisak zurenja koje sam osjećala kako mi se zabija u potiljak u najmanju me ruku smetao. “U redu.” Gospođa Penley pljesne rukama. “Papiri koje sam vam dala popis su filmova s važnim monolozima. Kako smo već počeli 58

Tatum & Dolly diskutirati o monolozima i njihovoj važnosti u filmu i književnosti, voljela bih kada biste potražili neke od njih na internetu. Tijekom sutrašnjeg sata raspravljat ćemo o vašem prvom projektu izvođenja monologa na nastavi.” Solo prezentacija. Uh! Glumljenje monologa. Duplo uh! “Također,” nastavila je gospođa Penley, “za potrebe raznih diskusija tijekom godine, zamolit ću vas da se sparite s drugim osobama u razredu. S kime ćete se spariti, pokazat će vam kompas. Imat ćete pet minuta da prođete učionicom tražeći partnera za sjever, jug, istok i zapad. Koga god odaberete za sjever, na primjer, i on će vas staviti za svoj sjever, i tako dalje. Kao u osnovnoj školi, znam, ali će pomoći da promiješamo stvari.” Grupni rad je katkad bio u redu, ali sam više voljela raditi sama. Nos mi se nabrao jer ćemo riječi “sparite se” stalno slušati ove godine. Grozne riječi. “Idemo!” viknula je nastavnica. Prostoriju ispuni zvuk struganja stolaca po podu. Zgrabivši svoj papir i olovku, počela sam tražiti nekoga tko već nije u paru. Dok sam gledala uokolo, drugi su već zapisivali tuđa imena, a ja nisam ni počela. Ben se nacerio i kimnuo prema meni, pa smo razmijenili imena na istoku. Uhvativši pogledom druge papire i praznine na njima, uspjela sam osigurati zapad i jug od dviju djevojaka. Trebam sjever, ponavljala sam u sebi dok sam gledala naokolo za još jednim partnerom. Kako je prolazilo pet minuta, gotovo su se svi počeli vraćati na svoja mjesta. Bacila sam pogled na Jareda, koji vjerojatno nije ni ustao sa stolca. Svi su vjerojatno bili požurili k njemu. Ovo je bio dio škole koji sam mrzila. Osjećaj tonjenja u trbuhu podsjetio me na sva neugodna vremena prije Francuske kada sam bila izostavljana. Osnovna škola je bila lagana. Imala sam prijatelje i nikad se u ovakvim situacijama nisam morala osjećati usamljenom. Srednja 59

Tatum & Dolly škola je od mene učinila manje samopouzdanu i introvertiraniju osobu. I dalje mi je manjkao jedan partner i opet ću ostati uljez. Umorna od ovog osjećaja nakon što sam bila prihvaćena u Francuskoj, ponijela sam se sa situacijom na izravan način. “Gospođo Penley, nedostaje mi sjever. Je li u redu ako imam trojac s drugo dvoje?” Frktanje se raširilo sobom, a neki su šaptali ispod glasa. Znala sam da sam se zeznula. “Hej, Tate, ja ću u trojac s tobom. Moj kompas uvijek pokazuje sjever.” Nate Dietrich šakom udari u rame prijatelja dok su se drugi opet smijali. Iznenađujući samu sebe, odgovorila sam, “Hvala, ali mislim da će ti desna ruka biti ljubomorna.” Razred su ispunili povici, “Opa!” i “Kako ti je spustila!” Bilo je tako lako. Zahvaljujući uporabi nekoliko nezrelih dosjetki danas, uspjela sam vratiti nešto poštovanja od kolega. Tko bi rekao? Ponos me udario i morala sam se ugristi da se ne nasmijem. “Treba li netko sjever?” gospođa Penley prekinula je podbadanja prije nego što je Nate mogao dobaciti još što. Svi su ostali već sjedili, što je značilo da su imali partnere. Gledala sam gospođu Penley, čekajući da mi kaže da mogu u neki trojac. “Može biti moj sjever.” Jaredov zastrašujući glas me udari odostrag, šaljući mi trnce niz kralježnicu. Nastavnica je iščekujući gledala u mene. Ovo se nije dešavalo. Zašto nije ustao i našao sjever kao svi ostali? “No, Tate. Hajde onda”, gospođa Penley me požurivala.

Tatum & Dolly Okrećući se, bijesno sam otišla natrag na svoje mjesto a da i nisam pogledala svoj sjever i zapisala “Jared” na svom papiru... i slučajno na svom stolu, mislim.

Tatum & Dolly 8. POGLAVLJE

“I

kada se točno vraćaš kući?” Domaća zadaća iz matematike bila je gotova, a knjiga iz Politike mi je bila u krilu dok sam s tatom razgovarala videopozivom. “Kod kuće ću sigurno biti do dvadeset drugog.” Ipak ga neće biti više od tri mjeseca. Tatin dolazak kući bio bi dobrodošao - dani su mi bili usamljeni jer nisam imala s kim dijeliti stvari. K. C. i ja smo provodile vrijeme zajedno, ali ona je imala dečka. Polako sam stvarala više prijateljstava u školi, unatoč Jaredovu posljednjem udarcu na moju reputaciju, ali ovaj sam vikend odlučila ostati kod kuće i usredotočiti se na planiranje izloška za izložbu znanosti. Još sam morala odlučiti koju ću temu odabrati za istraživanje. “Pa, jedva čekam. Trebam pristojnog kuhara ovdje”, zacvrkutala sam, držeći šalicu juhe od rajčice iz koje se pušilo. Koliko god mi je večera bila lagana, toplina koja mi se širila tijelom smirivala me. Udovi su mi se još prilagođavali treninzima krosa. “Nije ti to valjda večera?” “Daaa.” “A gdje su povrće, žitarice i mliječni proizvodi?” Ah, evo ga. “Rajčica u juhi je povrće, u juhi ima i mlijeka, a tostirat ću sir da ide s ovim ako će te to usrećiti.” Moj zaigran ton govorio je tati, Vidiš, pametnija sam nego što izgledam. “Zapravo, rajčica je voće”, tata je odmah odgovorio, spuštajući me na tlo.

Tatum & Dolly Smijući se, spustila sam šalicu i podignula olovku da nastavim skicu eseja o Henryju Kissingeru koji su nam zadali. “Bez brige, tata. Jedem kako treba. Večeras mi je juha jednostavno zvučala dobro.” “U redu, povlačim se. Samo brinem. Naslijedila si moje prehrambene navike. Mama bi ti poludjela kad bi vidjela što ti dopuštam da jedeš.” Tata se namrštio i znala sam da mu mama nedostaje kao da je bilo jučer. I njemu i meni. Nakon kratke stanke, nastavio je, “Računi za kolovoz su plaćeni, zar ne? I još imaš dosta novca na računu?” “Nisam spiskala sve u tjedan dana. Sve je pod kontrolom.” Radio je to svaki put kad smo razgovarali. Imala sam potpun pristup životnom osiguranju koje mi je mama ostavila i ipak bi uvijek pitao imam li dovoljno novca. Nije baš da ću bez njegova nadzora spiskati fond za fakultet, znao je to. Možda je mislio da je dio njegova posla kao roditelja da radi najbolje što može na toj udaljenosti. Mobitel je zujanjem označio dolazak poruke, pa sam ga dohvatila s noćnog ormarića. Budi tamo u 5. “Hej, tata? Zaboravila sam da će svratiti K. C. Čujemo se poslije?” “Naravno, ali odlazim sutra na jedan dan ili tako nekako. Idem vlakom u Nürnberg na razgledavanje. Želim pročavrljati s tobom ujutro prije nego što odem i čuti kako se pripremaš za sajam znanosti.” Uh, sranje. Nisam još razmišljala o pripremi jer nisam bila ni blizu odabiru projekta. “Okej, tata”, promrmljala sam, ostavljajući raspravu za sutra. “Nazoveš me u sedam?” “Čujemo se onda, dušo. Bok.” Prekinuo je vezu.

Tatum & Dolly Zaklopivši laptop i bacivši knjigu na krevet, otišla sam do francuskih vrata i širom ih otvorila. Škola je za ovaj tjedan završila prije tri sata, ali je sunce još obasjavalo susjedstvo. Javorovo lišće šuštalo je na blagom povjetarcu, a na nebu je bilo razasuto nekoliko sićušnih oblaka. Okrenuvši se, skinula sam školsku odjeću i obukla par kariranih kratkih hlačica pidžame i bijelo-sivu usku majicu s raglan rukavima. Malo sam previše dramatično uzdahnula. Naravno, bit ću u pidžami u šest popodne petkom navečer. Odozdo se začulo zvono, pa sam otrčala otvoriti vrata. “Hej!” K. C. je uzdahnula, ulazeći u kuću s punim rukama. Koji vrag? Samo smo mi radile frizuru, a ne makeover. Oči su mi zasuzile na njezin parfem. “Kakav to miris nosiš?” “O, nov je. Zove se Secret. Sviđa ti se?” “Obožavam ga.” Nemoj mi ga posuditi. “Hajdemo u tvoju sobu. Trebat će mi pristup tvojoj kupaonici kad budemo ovo radile.” K. C. je inzistirala da dođe i načini mi tretman medom za kosu o kojem je čitala u Womans Dayu. Trebao bi obnoviti suncem oštećenu kosu na ljetovanju i treninzima krosa. Okej, dakle, nije me bila briga za kosu. Mislila sam da je u redu, ali htjela sam nadoknaditi vrijeme s njom nakon prvoga školskog tjedna. “Mogu li uzeti stolac kraj balkonskih vrata? Puše ugodan povjetarac.” S medom će biti neuredno, ali je soba imala taman, tvrd drveni pod pa će se lako počistiti. “Da, naravno. Samo izvuci kosu iz repa i počešljaj je.” Dodala mi je četku, a ja sam se smjestila pred vratima, uživajući u spokojnoj večeri. “Stavit ću nešto maslinova ulja da razrijedim i malo žumanjka zbog proteina.” “Što god kažeš”, prihvatila sam. 64

Tatum & Dolly Dok je miješala sastojke i donijela ručnik da mi zaštiti odjeću, uhvatila sam pogled na Jareda kako automobil iz garaže izvozi na kolni prilaz. U trbuhu mi je zatreperilo i shvatila sam da su mi zubi čvrsto stisnuti. Crna mu se majica podignula dok je izlazio i otvorio poklopac motora. Izvukavši krpu iz stražnjeg džepa hlača, iskoristio ju je da napravi nešto u motornom prostoru. “Dakle, sviđa ti se pogled?” Prenuo me K. C.-in glas dok mi se pojavila sa strane. Brzo sam pogledala u pod. “Odbij”, promrmljala sam. “U redu je. Za šupka, izgleda dobro.” Počela mi je natapati kosu vodom iz boce, prolazeći prstima kroz mokre pramenove. “Ali ipak je šupak.” Tražila sam neku drugu temu. “I, koliko je loše? Priča po školi, mislim?” Držala sam se podalje od Facebooka, Twittera i tajnog bloga navijačica. Vidjeti slike sebe samo u ručniku, fotografije koje je vjerojatno već cijeli grad vidio, natjerale bi me da poželim uskočiti na avion za Francusku... ili da ubijem nekoga. K. C. slegne ramenima. “Već se stišava. Ljudi još uvijek šire priču i to, ali je izgubila svoj trenutak. Rekla sam ti, nikakva neslana šala ni trač neće ove godine držati dečke dalje od tebe. A s ovim tretmanom za kosu, izgledat ćeš apsolutno fabulozno.” Nisam joj mogla vidjeti lice, ali bila sam sigurna da se šali sa mnom. Apsolutno fabulozno bila je britanska serija koju smo gledale na Comedy Centralu prije dva ljeta. Razmišljala sam da K. C. kažem stvari koje mi je Madoc rekao na Jaredovoj zabavi - za sabotiranje spojeva i tračeve. Ali drama koja me pratila svake godine bila je sramotna. Nisam željela biti jedna od prijateljica koje su uvijek u nekakvim problemima pa sam se pokušala ponašati kao da me to sve brinulo manje nego što doista jest. Kad mi je na kosu počela nanositi sirupastu mješavinu, oči su mi svrnule na Jareda koji je sada preko glave skidao majicu. Njegove 65

Tatum & Dolly nevjerojatno mišićave ruke došle su u drugi plan kada se okrenuo i kada sam mu vidjela kao isklesani torzo. Usta su mi se osušila, a trnci su mi prošli tijelom kao igle. Do povjetarca je. Skroz je do povjetarca. “Opa, možeš to gledati svaki dan?” Zakolutala sam očima. “Ne, moram to gledati svaki dan. Na čijoj si ti strani uopće?” Moja jadikovka je trebala biti šala, ali nisam bila sigurna da je tako zvučala. “Dečko ne mora progovoriti da bih ga gledala. Divim se iz daljine.” “Imaš Liama, sjećaš se?” Smetalo mi je što slini na Jareda, čak i ako je bilo u šali. Bio je prekrasan, ali to nije moralo biti istaknuto kao da je uistinu bilo važno. Osobnost mu je bila koma. “Kako stoje stvari između tebe i Liama?” Otkad sam se vratila u školu, nisam ga vidjela osim u prolazu. “Ma, u redu smo. Pripremio je svoj Camaro za Petlju i na njoj je sve vrijeme. Otišla sam jednom, ali je dosadno visjeti mu na ruci dok cijelu noć raspravlja o autima. Još se i ne utrkuje. Navodno postoji lista čekanja, a čak si i onda iza onih koji su se dokazali, koje prve biraju, jer je to ono što publika želi vidjeti.” Mrzila sam pitati, ali sam svejedno rekla. “Kako ide Šupku na Petlji?” Zašto sam to morala znati? “Jared? On je jedan od onih koji ne moraju čekati. Uglavnom se može utrkivati kad god je raspoložen. Po onome što Liam kaže, tamo je ili petkom ili subotom navečer, ali obično ne obje noći.” “Provodiš li dovoljno vremena s Liamom?” Zamijetila sam promjenu u glasu i u ponašanju kad bih ga spomenula. Slegnula je ramenima. “Osjećam se loše jer bih trebala biti zainteresirana za njegove hobije, pretpostavljam. Samo, ako se neće utrkivati, osjećam se kao stup koji stoji kraj njega. Ne znam mnogo ljudi ili bilo što o automobilskoj sceni.” 66

Tatum & Dolly “Pa, možda bi samo trebala otići tu i tamo? Katkad izdržati zbog njega?” predložila sam dok mi se težina glave povećavala zbog količine meda koja se gomilala. “Ne znam.” K. C. me obišla, otišla prema vratima i izvirila van. “Razmišljam da umjesto toga češće dolazim k tebi.” Blago sam je udarila po nozi. “Mmm...” Proždirala je Jareda očima dok se vraćala mojoj kosi. “Mrzim to reći, ali pitam se kako bi bilo biti s njim.” “K. C.! Prestani. Prijateljica si mi”, grdila sam je. “Oprosti, okej? Samo, nije bio tako loš kad te nije bilo. Iskreno. Nije stvarao pakao kao prije nego što si otišla.” “Kako to misliš?” “Ne znam. Ne znam čak ni je li imalo ikakve veze s tobom. Neko je vrijeme bio lošije raspoložen, ali se onda popravio. Stvar je samo u tome što sam ga gledala drugim očima. Prije je uvijek stvar bila u tom kako se ponašao prema tebi - što je bilo užasno”, požurila je dodati. “Ali nakon što si otišla, djelovao je drukčije. Ljudskije.” Misliti na sadašnjeg Jareda kao na ljudsko biće bilo mi je neshvatljivo. Bio je u punom pogonu, samouvjeren i oštar. To je jedina njegova strana koju sam vidjela otkad smo bili četrnaestogodišnjaci. Nisam ga vidjela sretnoga godinama i bila sam posve sigurna da bi bio prezadovoljan riješiti me se na godinu dana. Ali zašto mu se raspoloženje pokvarilo nakon što sam otišla? Nije imalo smisla. Je li mu bilo teško zabavljati se bez svoje omiljene igračke? Ajoj, jadan mali.

Tatum & Dolly 9. POGLAVLJE

“U

h!” ispustila sam grleni jauk u tamu dok sam zurila u strop te noći, osvijetljen farovima još jednog pristiglog automobila kod susjedne kuće. Bilo je poslije jedan ujutro i bombardiranje zvukovima tuluma iz susjedne kuće nije popuštalo. Jastuk koji sam pritisnula preko oba uha da stišam zvukove nije pomogao. Nije pomoglo ni to što sam poslala K. C. poruku da pošalje poruku Liamu da pošalje poruku Jaredu. Pozivanje policije i žalba na buku prije jednoga sata nije pomogla. Ako nije bila glasna glazba ili konstantno dolaženje i odlaženje nabrijanih automobila s bučnim ispušnim sustavima, onda je to bilo vikanje i smijanje koje je dolazilo iz Jaredova dvorišta. Sviđala mi se glazba, ali zabavu usred noći zbog koje je cijelo susjedstvo bilo budno trebalo je prekinuti. Zbacivši prekrivače, ustala sam iz kreveta i zastala na francuskim vratima. Cijela je susjedna kuća bila rasvijetljena i prepuna zvukova i aktivnosti. Neki su teturali po prednjem dvorištu, po kojem su bile razbacane crvene čaše, a neki su se skupili u stražnjem dvorištu pušeći ili uživajući u jacuzziju. Kakav je on kreten! Ruke su mi bile na kukovima, stežući šake čvršće nego inače. Kakva to osoba nije imala obzira ni za koga drugoga? Sebični šupak koji živi kraj mene, pretpostavljam. Imala sam videopoziv s ocem za šest sati i nisam planirala biti budna cijelu noć jer su se oni htjeli napiti i napušiti.

Tatum & Dolly Jebeš ga. Navukla sam ljubičaste konversice i crnu majicu s kapuljačom i zaputila se dolje. Otvorila sam vrata u kuhinji koja su vodila u garažu i otišla do tatine radne klupe, i dalje uredne kao i kada je otišao. Zgrabivši velika kliješta za zakovice s dna ladice za alat, uvukla sam ih pod desni rukav. Slobodnom rukom otvorila sam drugu ladicu i odabrala jedan od tri lokota. Gurnuvši ga u prednji džep majice, izišla sam. Obišla sam ugao kuće i otišla straga, a srce mi je svakim korakom kucalo sve jače. Pronašavši rupu koju sam u živici napravila prije nekoliko godina, razmaknula sam novo raslinje i provukla se kroz njega. Otišla sam desno i nastavila hodati, a u stražnjem dvorištu s druge strane živice čula sam partijanere. Bila sam oko metar i pol udaljena od njih, ali nije bilo šanse da me vide. Jaredovo stražnje dvorište, kao i moje, bilo je okruženo ogradama sa strana i visokom živicom straga. Kad sam došla do ograde na drugoj strani njegove kuće, gurnula sam ruku kroz gusto lišće. Pokušala sam razmaknuti grane koliko sam mogla, ali su me grančice poput igala greble i bole mi noge dok sam se probijala kroz njih. Zabava je bila u punome jeku i bilo je tu mnogo ljudi. Ono što sam namjeravala učiniti moralo se obaviti brzo. Pogledavši nekoliko puta u svim smjerovima da se uvjerim jesam li stigla nezamijećena, uza zid Jaredove kuće otrčala sam do ormarića s osiguračima. Kad sam bila mala, provela sam u njegovoj kuće dovoljno da ih mogu naći u mraku. Iz rukava sam izvukla kliješta za zakovice i rabeći svu svoju snagu prerezala lokot na ormariću. Gurnula sam stari lokot u džep, otvorila poklopac i počela isključivati osigurače. Pokušala sam ne obraćati pozornost na ono što se dešavalo po kući, naglo prekidanje glazbe i svjetla te kakofoniju riječi, Koji kurac?, koja je dolazila sa svih strana. Završila sam s isključivanjem 69

Tatum & Dolly osigurača, izvadila novi lokot iz majice i stavila ga na zatvoreni poklopac. Jared nije bio glup. Čim shvati da ni u jednoj drugoj kući nije nestalo struje, izići će provjeriti osigurače. Zato sam brzo pobjegla. Trčeći na nesigurnim nogama i provukavši se natrag kroz živicu, odjednom sam počela dahtati. Kap znoja mi je kliznula niz leđa i shvatila sam da se istodobno želim smijati, vrištati i povratiti. Nisam bila sigurna koji sam zakon prekršila, ali bila sam sigurna da ću se uvaliti u problem ako itko sazna. Kroz noge kao da mi je protjecala toplina, pa su mi koljena bila nesigurna. Strepnja da će me netko uhvatiti odvukla me na moju stranu grmlja i natrag u garažu. Nisam si mogla pomoći a da se ne osmjehnem od uha do uha. Bila sam preplašena da će me netko uhvatiti, ali zbog osjećaja da sam Jareda metaforički šutnula u dupe prsti na nogama su mi se skvrčili. I nakon svega toga više uopće nisam bila umorna. Upravo jebeno krasno. Iz navike sam se pobrinula da su vrata zaključana i otrčala uza stube preskačući ih. Zatvorila sam vrata svoje sobe i, ostavivši svjetla ugašena, otišla do francuskih vrata te izvirila nadajući se da ću vidjeti kako se zabava raščišćava. Pregledala sam prednje i stražnje dvorište i, hvala nebesima, vidjela kako neki idu prema svojim automobilima. Napravila sam grimasu na pomisao da možda nije bila najpametnija ideja natjerati pijane ljude na cestu. Vidjela sam kako sve više ljudi ide prema svojim automobilima, a neki su počeli hodati niz ulicu prema svojim kućama. Jedini način na koji je Jared mogao uključiti struju bilo je rezanjem lokota ili pozivanjem elektre. Gledajući naokolo, s prednjeg dijela na stražnji, oči su mi brzo ugledale jedino svjetlo koje sam vidjela. Jared je stajao na prozoru svoje spavaće sobe s baterijskom svjetiljkom u jednoj ruci i objema rukama na svakoj strani prozorskog okvira iznad glave. 70

Tatum & Dolly I zurio je u mene. Sranje! Puls mi je opet ubrzao i vrućina mi je preplavila tijelo. Moje prozirne crne zavjese bile su navučene, ali bila sam sigurna da me može vidjeti. Glava mu je bila okrenuta prema meni i bio je miran jako miran. Skinuvši sa sebe majicu i popevši se na krevet, odlučila sam negirati sve ako mi dođe na vrata. Ili možda ne bih trebala, pomislila sam. Nije mogao učiniti bog zna što u vezi s tim. Možda sam htjela da zna. Ležala sam tamo oko dvije minute odolijevajući potrebi da istražim što se dešava vani. Ipak, nije bilo teško shvatiti da se zabava rasipa zbog zvukova motora koji su se udaljavali. Ushićenje mi prostruji tijelom, dajući mi dovoljno energije da poželim iskočiti iz kreveta i počnem plesati. Super sam, super sam, pjevala sam si. Ali sledila sam se usred pjesme i bogme se zamalo zagrcnula na zvuk vrata koja su se zalupila. U mojoj kući!

Tatum & Dolly 10. POGLAVLJE

“K

oji...” Noge su mi se počele tresti. Je li to bilo zbog vibracija ili sam se ja tresla?

Iskoprcala sam se iz pokrivača, zgrabila palicu za bejzbol ispod kreveta i otrčala iz sobe. Nisam imala namjeru ići dolje, iako sam bila glupa pa sam tamo ostavila pištolj. Samo sam morala proviriti preko ograde i vidjeti jesam li stvarno čula kako mi netko ulazi u kuću. Tijelo mi je trenutačno reagiralo na Jareda koji je bez majice obilazio ugao u predsoblje i krenuo uza stube. Definitivno je bio razdražen i spreman na ubojstvo s obzirom na način na koji je jurišao stubama, preskačući dvije odjednom. Poletjela sam natrag u svoju sobu, zacviljevši dok sam pokušavala otrčati do francuskih vrata i pobjeći. Nisam imala pojma što je Jared planirao ni trebam li biti preplašena, ali bila sam. Upravo mi je provalio u kuću i na to sam poludjela. “E, ne, nećeš!” Jared je proletio kroz vrata spavaće sobe, a kvaka je udarila u zid, vjerojatno ga udubljujući. Nije bilo šanse da ću uspjeti izići kroz vrata na vrijeme. Okrenula sam se da se suočim s njim, podižući palicu. Jared mi ju je istrgnuo iz ruke prije nego što sam se uopće snašla. “Odlazi! Jesi li lud?” Počela sam ga obilaziti, pokušavajući se vratiti do sobnih vrata, ali mi je prepriječio put. Bila sam iznenađena što me nije zadavio, sudeći po pogledu na njegovu licu. Bila sam sigurna da će početi rigati vatru.

Tatum & Dolly “Isključila si mi struju u kući.” Nosnice su mu se raširile kad mi je prišao na centimetar od lica i zurio u mene. “Dokaži.” U prsima mi je plesalo. Nešto kao paso doble. Nagnuo je glavu ustranu, a usne su mu se opasno uvrnule. “Kako si ušao ovamo? Zvat ću policiju!” Opet, pomislila sam. No to mi i nije pomoglo kad sam se ranije žalila na buku. Možda se pojave ako me ubije? “Imam ključ.” Svaka mu je riječ bila spora i prijeteća. “Kako to da ti imaš ključ moje kuće?” Ako je imao ključ, nisam bila sigurna da sam mogla zvati policiju. “Ti i tvoj tata ste cijelo ljeto bili u Europi ”, rekao je podsmješljivo. “Što misliš, tko je skupljao poštu?” Jared je skupljao našu poštu? Skoro sam se poželjela nasmijati. Zbog ironije da je radio nešto tako svakodnevno otkucaji srca malo su mi se usporili. “Tvoj mi tata vjeruje”, nastavio je Jared. “Nije trebao.” Stisnula sam čeljusti. Moj tata i baka znali su vrlo malo o Jaredovu i mojem odnosu. Da su znali kako se pogoršao, razgovarali bi s njegovom majkom. Nisam bila tip osobe koji se žalio i nisam htjela da me se spašava. Boljelo me što je Jared bio dobar prema mome ocu, a čudovište prema meni. “Odlazi”, protisnula sam kroz zube. Primicao mi se dok se nisam naslonila na francuska vrata. “Ti si kuja koja zabada nos u tuđe poslove, Tatum. Drži svoju guzicu sa svoje strane ograde.” “Buđenje cijelog susjedstva čini ljude živčanima”, procijedila sam. Prekrižila sam ruke na prsima kad se Jared rukama oslonio sa svake strane moje glave. Ne znam je li to bilo zbog adrenalina ili njegove blizine, ali živci su mi bili posve tanki. Nešto je moralo popustiti. 73

Tatum & Dolly Gledala sam posvuda, samo ne u njegove oči. Tetovaža gorućeg fenjera na njegovoj ruci sva je bila u crnom i sivom. Pitala sam se što znači. Trbušni su mu mišići bili posve napeti - nadala sam se da obično nisu bili tako čvrsti. Druga tetovaža na njegovom torzu sa strane bile su riječi koje je bilo nemoguće pročitati u mraku. Koža mu je izgledala glatko i... Zrak mi je napustio pluća dok sam pokušavala ignorirati bockanje u sebi. Najbolje ga je samo gledati u oči. Već dugo nismo bili ovako blizu jedno drugome, iako smo se nakon mog povratka nekoliko puta našli licem u lice. Jared je morao shvatiti isto, jer mu je pogled otvrdnuo i počeo je nemirno disati. Gledao mi je niz vrat na potkošulju i koža mi je gorjela posvuda gdje je pogledao. Ponovno se fokusirajući i ispravljajući izraz lica, duboko je udahnuo. “Nitko se drugi ne žali. Zašto onda ne začepiš i pustiš me na miru?” Odgurnuo se od zida i počeo odlaziti. “Ostavi ključ”, viknula sam, navikavajući se na svoju novu smjelost. “Znaš,” tiho se smijao i okrenuo, “podcijenio sam te. Nisi još plakala, zar ne?” “Zbog tračeva koje si pokrenuo ovaj tjedan? Nema šanse.” Glas mi je bio ravnomjeran, ali su mi se usta gotovo razvukla u samozadovoljan osmijeh. Počelo me uzbuđivati naše suočavanje i shvaćanje da “napokon nešto radim”, kako je K. C. bila rekla. Gledaj kamo smo stigli. Jared i ja više od tri godine nismo bili sami u mojoj sobi. Ovo je bio napredak. Naravno, bio je nepozvan, ali neću sad cjepidlačiti. “Molim te, kao da imam koristi od širenja tračeva. To su učinile tvoje prijateljice s krosa. I njihove fotografije”, dodao je. “Svi su izvukli svoje zaključke.” Uzdahnuo je i opet mi se približio. “Ali dosađujem ti. Pretpostavljam da se moram više potruditi.” Pogled

Tatum & Dolly mu je bio prkosan, a meni se stopalo trzalo od potrebe da ga šutnem. Zašto je nastavljao ovo? “Što sam ti ja ikada učinila?!” Pitanje koje me mučilo godinama erumpiralo je iz napukla glasa. “Ne znam zašto si mislila da si ikada išta učinila. Bila si nametljiva i jednostavno mi je postalo muka nositi se s time.” “To nije istina. Nisam bila nametljiva.” Moja se obrana rušila. Vrlo sam se dobro sjećala što se događalo među nama i zbog njegovih sam ga riječi htjela jebeno prebiti! Kako je mogao zaboraviti? Kao djeca provodili smo svaki trenutak zajedno kad nismo bili u školi. Bili smo najbolji prijatelji. Grlio me kada sam plakala zbog mame i zajedno smo proplivali na jezeru Geneva. “Bio si kod moje kuće koliko i ja kod tvoje. Bili smo prijatelji.” “Da, samo nastavi maštati o tome.” Svu našu povijest i prijateljstvo bacio je na mene kao pljusku. “Mrzim te!” vrisnula sam i pritom to i mislila. U trbuhu sam osjetila bol. “Super!” viknuo mi je u lice, probadajući me pogledom. “Napokon. Jer te već dugo ne mogu gledati!” Udario je dlanom zid kraj moje glave, pa sam poskočila. Žacnuvši se, vrisnula sam u sebi. Što nam se to dogodilo? Plašio me, ali nisam uzmicala, govoreći si da me neće povrijediti, ne fizički. Znala sam to, nisam li? Mozak mi je vikao da potrčim, da pobjegnem od njega. Nijedna suza mi nije potekla, na svu sreću, ali sam zbog njegovih riječi gotovo počela uzdisati. Nekoć sam voljela Jareda, ali sada sam bez ikakve sumnje znala da je “moj Jared” nestao. Duboko uzdahnuvši, pogledala sam ga u oči. Djelovao je kao da je tražio moje, vjerojatno se nadajući suzama. Jebeš ga.

Tatum & Dolly Krajičkom oka zamijetila sam trepereća svjetla vani i pogledala kroz prozor. Drsko se nasmiješim. “O, gle. Policija. Pitam se zašto su ovdje.” Jared nije mogao propustiti moje podmetanje zašto su policajci tu i tko ih je pozvao. Pretpostavljam da su napokon stigli zbog moje žalbe na buku. Okrenuvši glavu prema njemu, nasladila sam se njegovim bijesom. Jadničkovo lice izgledalo je kao da mu se upravo netko popišao na auto. Podignuo je bradu i spustio obrve. “Obećavam ti da ćeš do sljedećeg tjedna biti u suzama.” Njegov osvetoljubiv glas ispunio je sobu. “Ostavi ključ”, viknula sam za njim kad je odlazio.

Tatum & Dolly 11. POGLAVLJE

nedjelju popodne ležala sam i sunčala se u stražnjem dvorištu kad je K. C. došla i bacila se na stolac za stolom na terasi.

“Liam me varao”, plakala je. Glava joj je bila u rukama dok je šmrcala. “Molim?” Povikala sam i podignula glavu. Odgurnula sam se s trbuha i sjela kraj nje. “Vidjela sam ga sinoć kako plazi po nekoj drugoj curi. Izgleda da je neko vrijeme vozio na dva kolosijeka! Možeš li vjerovati?” Obrisala je suze, ali još su curile. Dugu tamnu kosu kao da danas nije počešljala. K. C. se uvijek odijevala da impresionira i nikad nije izlazila iz kuće bez sređene kose i šminke. Crvene mrlje prekrivale su joj lice, pa sam znala da je plakala neko vrijeme. Vjerojatno cijelu noć. “Što si točno vidjela?” pitala sam kružno joj masirajući leđa. “Pa,” rekla je, brišući suze i uzdišući, “bila sam na Petlji i on je bio tamo. Jared je rekao da će se sinoć utrkivati, pa sam došla da iznenadim...” “Čekaj, molim? Jared?” Zbunjena, prekinula sam je. “O čemu to pričaš? Razgovarala si s njim?” Nisam vidjela Jareda dva dana. On i K. C. nisu baš bili najbolji prijatelji. Koji vrag? “Da... ne”, odgovorila je nejasno. “Samo sam jučer naletjela na njega na poslu. Bila sam u kinu i on je došao pogledati film. Spomenuo je da je Liam dobio priliku da se sinoć utrkuje i da bi bio sretan odvesti me kako bih ga iznenadila.” Uh! Je li ozbiljno bila tako glupa? “Nije li ti to bilo sumnjivo?” 77

Tatum & Dolly “Tate, kako to misliš?” K. C. je izgledala zbunjeno dok je brisala nos rupčićem iz svoje torbe. Odmah sam se osjetila krivom što sam fokus razgovora skrenula s Liama i okrenula ga na Jareda. Ali nisam to mogla propustiti. “Jared, fin dečko kakav je, ponudi te odvesti da iznenadiš svog dečka za kojeg prikladno otkriješ da te vara? K. C., Jared je znao što je Liam radio.” Bila sam sigurna da dečki imaju neko pravilo da ih ne uvaljuješ u nevolje s njihovim djevojkama. Zašto bi onda Jared to učinio? Zbunjeno i usplahireno K. C. baci rupčić na stol. “Okej, ali to ne mijenja činjenicu da mi je Liam bio nevjeran. Mislim, iskreno, Jared je izgledao jednako šokirano kao ja. Bio je stvarno fin oko cijele te stvari.” Naravno da je bio. Jared je prekinuo vezu između Liama i K. C., što je bila dobra stvar uzimajući sve u obzir, ali njegova djela nisu bila rezultat dobrote njegova srca. Definitivno nije štitio K. C. Što je zapravo htio? “U redu,” ponudila sam, “kako onda znaš da te Liam redovito varao? Jesi li razgovarala s njim?” “Da”, šapnula je. “Izišla sam iz Jaredova auta. On me doveo jer možeš ući samo pozvan i kružili smo tražeći Liama. Vidjela sam ga kako se naginje na svoj auto s nekom doista seksi curom u stvarno droljastoj odjeći. Ljubili su se i dirao ju je posvuda. Nije bilo zabune.” Brada joj se počela klimati i oči su joj se opet ispunile suzama, pa sam prekopala po njenoj torbi tražeći još rupčića. Nastavila je. “Počeli smo raspravljati i ta mi je cura sasula u facu da su se viđali mjesecima! Mjesecima! Muka mi je. Izgubila sam nevinost s tim likom, a sad se moram ići testirati na spolno prenosive bolesti.” Nastavila je plakati, a ja sam joj držala ruku dok je izbacivala to iz sebe. Liam se prema meni uvijek odnosio s poštovanjem i srce mi se lomilo zbog K. C. Kakvo smeće! Družili smo se godinama i bilo je 78

Tatum & Dolly malo onih u ovome gradu koje sam mogla nazvati prijateljima. Sada je on bio samo još jedna osoba kojoj se nije moglo vjerovati. Bila sam iznurena što se tiče ljudi, ali K. C. nije bila i mrzila sam što je bila povrijeđena. Bila je totalno zavedena. Međutim, dvije su se stvari mogle sigurno pretpostaviti: Jared je vjerojatno znao da je Liam već neko vrijeme vara, ali se nije upetljao sve do sada. K. C.-in prekid s Liamom trebao je usto poslužiti da njega odvrati od mene. “Pa, žao mi je što pitam glupa pitanja, ali kakva je bila utrka? Je li Liam pobijedio?” Vjerojatno se nije ni utrkivao. Još jedan trik s Jaredove strane da je dovuče na Petlju. “Ostali smo neko vrijeme, ali Jared se utrkivao, a ne Liam.” Upravo tako. “Kako to? Bilo bi lijepo gledati kako kreten zaostaje i guši se u prašini.” Pokušala sam zvučati kao da je samo pokušavam oraspoložiti, ali sam zapravo htjela informacije. “Ma, ispada da se on nije utrkivao sinoć. Jared je pogrešno razumio.” Odmahnula je rukom. Prava namještaljka. “Ali Jared je rekao da će se pobrinuti da je Liam na popisu za sljedeći tjedan i da će ga pobijediti za mene.” K. C. se slabašno nasmije, kao da će se zbog toga osjećati bolje. “Hoćeš li biti u redu?” Završetak dvogodišnje veze prije sedamnaeste godine života trebat će neko vrijeme za oporavak. “Sigurna sam... nakon nekog vremena. Jared je bio stvarno pažljiv i rano me dovezao kući. Mislim da se osjećao loše što mi je bilo tako grozno. Stvarno, Tate, čak i ako je znao, učinio mi je uslugu.” Naginjući se natrag u stolcu, izvukla je još jedan rupčić. K. C. je ostala neko vrijeme. Ležale smo na suncu pokušavajući oraspoložiti jedna drugu. Očito se morala pomiriti s činjenicom da je nevinost i dvije godine dala tom sebičnom ženskaru, a ja sam imala ne tako dobar prvi tjedan škole. 79

Tatum & Dolly Liam je varao K. C. I dalje to nisam mogla probaviti. Ako je ikada postojao slučaj duge srednjoškolske romanse, onda su to bili Liam i K. C. Zašto sam onda bila zaokupljena Jaredovom ulogom u svemu tome? K. C. je očito vjerovala da postaje sve bolji, ali znala sam da ima plan. Bi li me poslušala kada bih je pokušala okrenuti od njega? Nakon što je K. C. otišla, vratila sam se na terasu počistiti i zaliti biljke. Odjevena u mali crveni bikini koji sam kupila u Europi, ali hrabra da ga nosim samo kod kuće, uzela sam šmrk i uključila zvučnike svoga iPoda. Dok sam zalijevala cvijeće i grmlje, uši mi je probijao “Chalk Outline”. Nekoliko je stabala voćaka ukrašavalo mali dio stražnje terase, uz nekoliko grmova i različite biljke i cvijeće. Kamena staza i miris ruža našu su oazu učinili sjajnim utočištem. Kad bi vrijeme bilo ugodno, tata i ja bismo uglavnom jeli vani i često bih čitala u visećoj mreži. Međutim, to nije bilo mjesto za pisanje domaćih zadaća, s obzirom na to da su ptice, vjetar ili psi što laju previše odvraćali pozornost. Kad smo kod pasa... Uzbuđeno lajanje se probijalo kroz glazbu, što zainteresiralo. Bilo je blizu, kao blizu iz susjednog dvorišta.

Luđak! Jared i ja smo tog ludoga, malog bostonskog terijera bili pronašli kad nam je bilo dvanaest godina. Mog tate nije katkad bilo dugo, a baka mi je bila alergična, pa ga je Jared ponio kući. Pas je bio lud, ali divan. Nazvali smo ga Luđak. Kunem se da je namjerno čekao nailazeći automobil prije nego što bi pokušao prijeći ulicu. Izazivanje tuča s većim psima bila mu je dječja igra i skakao bi nevjerojatno visoko kad je bio uzbuđen... što je bilo često. Isključila sam vodu i otišla do ograde koja je dijelila Jaredovo stražnje dvorište od mojega. Škiljeći kroz pukotinu između drvenih ploča, osjećala sam se kao da sjajim iznutra. Srce mi se ugrijalo kad sam ponovno vidjela Luđaka. 80

Tatum & Dolly Izvodio je ono “skakanje s lajanjem” koje mali psi rade i naizmjence je trčao uzduž stražnjeg dvorišta i skakao gore-dolje. Iako je sada tehnički bio Jaredov pas, u mom je srcu psić i dalje bio djelomice moj. Našla sam rupicu kroz koju sam virila - dobro, njuškala. Jared mi je ušao u vidokrug i žacnula sam se, sjetivši se našega posljednjeg susreta. Počeo je Luđaku bacati komadiće mesa da ih uhvati. Pas ih je proždirao i mahao repom, željno čekajući sljedeći zalogaj. Mala je životinja djelovala vrckavo i dobro zbrinuto. Jared je čučnuo i ponudio mu posljednji komad mesa iz ruke. Luđak mu je prišao i oblizao dlan nakon što je progutao posljednji zalogaj. Jared se nasmiješio i sklopio oči dok je Luđak stajao na stražnjim nogama i lizao gospodarevo lice. Jared se osmjehnuo i shvatila sam kako je prošlo vrlo dugo otkad sam ga posljednji put vidjela tako iskreno sretna. Od njegova mi se osmijeha stvorila rupa u trbuhu, ali nisam mogla odvratiti pogled. Dok mi se srce trzalo na rijedak prizor u kojem je Jared zapravo izgledao kao ljudsko biće, oči su mi skrenule na njegova gola leđa i izblijedjele ožiljke koji su mu obilježavali kožu. Čudno što ih nisam vidjela neku noć kad mi je bio u sobi bez majice, ali svjetlo je bilo slabo, pa pretpostavljam da su mi promakli. Razbacane u nikakvim osobitim uzorcima bile su modrice, pet ili tako nekako, prekrivajući njegova mišićava i inače glatka leđa. Nije ih imao kad smo bili djeca. Pokušala sam se sjetiti jesam li čula da se ozlijedio. Ništa mi nije palo na pamet. U tom trenutku Apocalyptičino teško violončelo zavibrira iz mojih zvučnika i Luđakova se glava okrene prema meni. Na trenutak sam se sledila prije nego što sam se odlučila maknuti. Opet je počeo lajati, a srce mi počne brzo lupati kad sam čula kako pandže grebu ogradu. Luđak je obožavao ovu heavy metal glazbu s violončelom koju sam slušala godinama. Izgledalo je da je se sjeća.

Tatum & Dolly Uzevši šmrk sa zemlje, opet sam ga ispustila kad sam čula kako se daske ograde tresu. Okrenuvši se, nasmijala sam se kad sam vidjela kako se Luđak provlači kroz jednu od labavih dasaka i juri prema meni u punom trku. “Hej, prijatelju!” Čučnula sam i uhvatila malog psa u ruke dok se uzbuđeno meškoljio. Njegovo mi je dahtanje grijalo lice, a slina mu je bila prilično odvratna. Ali bio je sretan što me vidi i nasmiješila sam se od olakšanja. Nije me zaboravio. Na zvuk Jaredova glasa ukočila sam se. “Pa nije li to ubojica zabava koja cijelo susjedstvo smeta svojom bukom.” Narogušila sam se. Nije imao problema s mojom glazbom, nego sa mnom. Digla sam oči i susrela Jaredov zloban pogled. Pokušao je izgledati iživcirano svojom podignutom obrvom, ali znala sam da mi se ne bi javio da ga to nekako ne uzbuđuje. Nagnuo se preko ograde, stojeći na nečemu što mu je davalo visinu. Kurvin sin. Zašto mi je uvijek trebala sekunda ili dvije da se sjetim zašto ga mrzim? Sjajna smeđa kosa bila mu je u neredu. Obožavala sam to. Čokoladnosmeđe oči su mu sjale samopouzdano i nestašno. Obožavala sam to. Potamnjele ruke i prsa natjerale su me da se zapitam kakva mu je koža na dodir. Obožavala sam to. Zaboravljala sam koliko je grozan bio. Mrzila sam to. Trepćući, vratila sam pozornost na Luđaka i potapšala mu leđa i crno-bijelo krzno dugim, laganim potezima. “Propisi za buku u Shelburne Fallsu ne počinju do deset navečer”, objasnila sam i pogledala svoj nevidljivi sat. “Vidiš? Dosta vremena.” 82

Tatum & Dolly Luđak mi je počeo zaigrano glodati prste i zatresla sam glavom, ne vjerujući da smo mogli samo nastaviti gdje smo stali nakon toliko mnogo vremena. Nakon što smo se Jared i ja razišli, nisam ga tjerala da vidim psa. Jedini kontakt koji je Luđak imao sa mnom posljednjih nekoliko godina bio je slučajan, kao danas. Ali ga uopće nisam vidjela otkad sam se vratila i, čak i nakon godinu dana, reagirao je na mene kao da smo zajedno bili još jučer. Jared je i dalje stajao s druge strane ograde i šutke nas promatrao. Nisam znala o čemu je razmišljao, ali dio mene se pitao zašto nije odmah pokušao dozvati psa. Gotovo je djelovalo lijepo od njega što mu je pustio da me posjeti. Nisam se mogla ne nasmiješiti od uha do uha, iako sam pokušala. Koji vrag? Vražji pas je djelovao tako sretno što me vidi da su mi se prsa tresla u nijemome smijehu. Nikad nisam imala kućnog ljubimca osim Luđaka, i nakon samoće prošlih nekoliko tjedana, pretpostavljam da mi je nedostajalo malo ljubavi. Ako mi je pozornost psa ovo mogla učiniti, nisam mogla zamisliti kako ću sretna biti kad vidim tatu kad se vrati kući. “Luđače, dođi”, Jared je zarežao, izbacujući me iz moje male utopije. “Posjet gotov.” Zviznuo je i povukao dasku natrag kako bi se Luđak mogao provući. “Čuješ?” protisnula sam, a usne su mi zadrhtale. “Natrag u svoju kućicu, mali prijatelju.” Pustila sam psa da mi poliže lice i potapšala ga straga prije nego što sam ga nježno odgurnula. Jared je opet zviznuo i pas je otrčao natrag kroz ogradu. “Jarede, jesi li vani?” začuo se ženski glas. Jared se okrenuo, ali nije kimnuo ni odgovorio. “Tate, jesi li to ti, dušo?” Katherine, Jaredova mama, stane na ono na čemu je i on stajao da pogleda preko ograde. “Hej, gospođo Trent.” Lijeno sam mahnula. “Lijepo vas je vidjeti.” Mama mu je izgledala sjajno sa smeđom kosom do ramena

Tatum & Dolly i modernom bluzom. Mnogo bolje nego kad sam je posljednji put vidjela. Vjerojatno je tijekom protekle godine prestala piti. Odrastajući, često sam joj kosu viđala s neurednim repom, previše mamurnu da bi se istuširala i blijede kože zbog loše prehrane. “I tebe.” Oči su joj sjajile od iskrene dragosti. “I lijepo je vidjeti što vas dvoje opet razgovarate.” Naravno da nije imala pojma da se i dalje koljemo. Izgleda da je to bilo zajedničko Jaredu i meni. Držali smo roditelje izvan svega toga. “Zašto ne dođeš da porazgovaramo? Voljela bih nadoknaditi vrijeme kad te nije bilo i čuti kako ti je prošla godina.” “Ma hajde, ne sada.” Na moje zadovoljstvo, Jaredovo se lice izobličilo od nezadovoljstva. “Zvuči odlično, gospođo Trent. Samo da nabacim odjeću.” Jaredove oči prijeđu preko mene kao da je tek shvatio da sam u bikiniju. Pogled mu se zadržao predugo, no opet ne dovoljno dugo, zbog čega mi se skvrče prsti na nogama. “U redu.” Jared uzdahne i skrene pogled. “I onako odlazim.” Nakon toga skoči i nestane u kući. Prije nego što sam stigla do sobe da se presvučeni, čula sam grmljavinu njegova motocikla i škripu guma.

Tatum & Dolly 12. POGLAVLJE

“P

a zašto vas nisam vidjela ova dva tjedna koliko sam kod kuće?” pitala sam Katherine nakon što smo popričale o mome putovanju i planovima za četvrtu godinu. Natočila si je još kave. “Pa, upoznala sam nekoga prije nekoliko mjeseci i dosta sam s njim.” Iznenađeno sam podigla obrve, što je zamijetila. Zatresla je glavom i pokajnički se osmjehnula. “Pretpostavljam da zvuči loše”, rekla je. “To što ostavljam Jareda samoga toliko mnogo. Između mog posla, njegove škole i posla i svih drugih stvari kojima se bavi, jednostavno se ne vidimo mnogo. Pretpostavljam da je sretniji sam, pa...” Njezino pretjerano objašnjavanje i nemogućnost da završi misao reklo je više o njezinu razočaranju odnosom sa sinom nego išta drugo. I zašto je on bio tako zauzet da je njezino ostajanje kod kuće bilo nepotrebno? “Kako to mislite, ‘sve stvari kojima se bavi’?” pitala sam. Nabrala je čelo. “Pa, radi u garaži nekoliko dana na tjedan, utrkuje se, a ima i druge obveze. Jedva da je ikada kod kuće, a kad jest, to je uglavnom da prespava. Ali provjeravam ga. Kad sam nam kupila nove mobitele za Božić prošle godine, instalirala sam GPS aplikaciju na njegov tako da uvijek znam gdje je.” Okej, to nije čudno. “Na kakve ste druge obveze mislili?” pitala sam.

Tatum & Dolly “O,” rekla je uz nervozan osmijeh, “otprilike kad si otišla prošle godine, stvari su ovdje postale prilično loše. Jared je stalno bio vani. Katkad se nije ni vraćao kući. Sve sam više... pila... zbog stresa uzrokovanog Jaredovim ponašanjem.” Zastala je i slegnula ramenima. “Ili se njegovo ponašanje pogoršalo zbog moga pijenja. Ne znam. Ali sam otišla na rehabilitaciju na mjesec dana i otrijeznila se.” Otkad sam živjela u ovoj ulici, a bilo je to već osam godina, Jaredova je mama imala problema s pićem. Većinu je vremena bila u redu, mogla je ići na posao i nositi se s Jaredom. Nakon što se vratio s posjeta tati u ljeto prije tri godine, promijenio se, a Jaredova je mama sve češće izlaz tražila u boci. “Upao je u neku nevolju, a onda se sredio. Ali oboje smo se morali srediti.” Nastavila sam slušati, nažalost s previše interesa na ovaj rijedak pogled na Jaredov život. Još mi nije ništa rekla o “drugim obvezama”, ali nisam se mislila više uplitati. “Uglavnom, prije nekoliko sam se mjeseci počela viđati s nekim i preko vikenda sam ostajala kod njega u Chicagu. Jared je jako zauzet i jednostavno nemam osjećaj da me treba. Ostajem noćiti ovdje tijekom tjedna, a preko vikenda se zna držati podalje od problema.” Da, umjesto da uživa u razvratu drugdje, donio ga je sa sobom kući. Neki bi ljudi njeno razmišljanje možda smatrali logičnim, s obzirom na to da je Jared gotovo bio odrasla osoba, ali ja sam imala svoje mišljenje. Koliko god da mi se sviđala, okrivljavala sam je za to što je Jared dok je odrastao bio nesretan. Nisam znala cijelu priču, ali čula sam dovoljno da shvatim da Jaredov otac nije bio dobar čovjek. Otišao je kad su Jaredu bile dvije godine, prije nego što sam se i doselila u ovo susjedstvo. Katherine je odgojila sina gotovo sasvim sama, ali se tijekom braka propila. 86

Tatum & Dolly Kad je Jaredu bilo četrnaest, otac je nazvao i pitao može li Jared doći i posjetiti ga preko ljeta. Sav sretan, Jared se složio i otišao na nekoliko tjedana. Nakon posjeta, međutim, vratio se hladan i okrutan. Problemi njegove majke postali su gori, a on je bio posve sam. Uvijek sam duboko u sebi znala da je Jaredov problem sa mnom bio povezan s tim ljetom. Istina je bila da sam zamjerala Katherine. Iako nikad nisam upoznala Jaredova oca, zamjerala sam i njemu. Prihvatila bih odgovornost da sam povrijedila Jareda, ali nisam imala pojma što sam mogla učiniti da zaslužim njegovu mržnju. Njegovi roditelji, s druge strane, očito su ga napustili. Bilo mi je navrh jezika da je pitam za njegove ožiljke, ali sam znala da mi ne bi rekla. Umjesto toga, pitala sam: “Viđa li oca?” Pogledala me i odmah sam osjetila da sam upala na teritorij strogo čuvane tajne. “Ne”, bilo je sve što je rekla. Sljedeći dan na prvom satu sjedila sam i pisala bilješke o linearnim aproksimacijama kad mi je stigla poruka od K. C. Poskrivečki sam kliznula ekranom da prikaže poruku i sasvim zaboravila na matematiku. Jared mi je sinoć poslao poruku. Teško sam progutala. Prije nego što sam imala priliku odgovoriti, poslala je i drugu poruku. Htio se uvjeriti da sam OK. Vidiš? Nije skroz loš.

Tatum & Dolly Koji je vrag htio s K. C.? K. C. je bila lijepa. Definitivno. Također mi je bila najbolja prijateljica, što je kod njega moralo nešto značiti. Napisala sam joj natrag: Nešto smjera! Možda, a možda i ne, bio je njen odgovor. To je bio posljednji put da sam se s K. C. čula prije ručka. Fizika, tjelesni i francuski su prošli u magli dok sam se borila protiv nagona da joj opet pošaljem poruku. “Hej”, rekla mi je kad smo se srele u redu za ručak. “Hej, pričaj mi.” “Pa, kao što sam rekla, napisao mi je poruku da vidi kako sam, pa smo nakon toga razmijenili još nekoliko poruka. Samo sam mislila da je lijepo što mi se javio.” Mislila je da je lijepo? Kad smo platile, otišle smo van, a ja sam pokušavala shvatiti kako se K. C., dovraga, od slaganja sa mnom da je Jared kreten predomislila. “Pa?” Pokušala sam zvučati kao da me nije briga. “O čemu ste vas dvoje mogli razgovarati nakon toga?” “Ma, samo malo... osim što si mu ti isključila struju u kući?!” Nasmijala se tome, ali vidjela sam da je to ne zabavlja onoliko koliko sam mislila da bi je trebalo zabavljati. Možda je bila ljuta što joj ja to nisam rekla. “Hm, da.” Borila sam se za riječi. Jared se njoj žalio zbog mene? “Šupkova je zabava bila preglasna, pa sam je isključila.” Pročistila sam grlo. Nije zvučalo jednako dobro kad se kaže naglas. Sjele smo za stol za piknik i počele kopati po hrani. Šutjela je, ali uhvatila sam je kako me između zalogaja pogledava. “Što?” rekla sam iživcirano. “Rekla si mi da igram igru, sjećaš se?” “Jesi li ga barem pitala da stiša glazbu prije tog?” “Ne.” Izišlo je kao cičanje. “Pa, zapravo jesam. Jednom drugom prilikom jesam.” Počela sam se osjećati kao da sam na sudu. 88

Tatum & Dolly “I kako je to ispalo?” Zastala je, s podignutom bocom vode u ruci. “Pa, nije surađivao. Zato sam... podigla paniku i derala se ‘murjaci’. Nakon toga su ljudi uglavnom otišli.” Nagnula sam glavu da popijem vode kako bih izbjegla njen pogled. I dalje sam se ponosila tom noći, ali K. C. očito nije bilo smiješno. Umjesto toga, zakolutala je očima. “Tate, kad sam ti rekla da igraš njegovu igru, mislila sam...” “Mislila si da igram njegovu igru!” ispalila sam. “Nisi rekla da ga ubijem dobrotom. Braniš ga?” Što se to ovdje dogodilo? Bilo je kao da sam u zoni sumraka, a netko drugi je bio u tijelu K. C. “Sve što kažem je da je Jared razgovarao s tobom.” Glas joj je bio miran, suprotno mojem. “To je to. Sada ti izgledaš kao nasilnik. Pokvarila si mu dvije zabave, slomila nos njegovu prijatelju i tog prijatelja još nogom opalila u jaja.” Sjajno! Jebeno sjajno! Sada on ispada žrtva? “Ne govori ti cijelu priču”, rekla sam. “Upao je u žensku svlačionicu dok sam se odijevala.” K. C. se namršti, izgledajući zbunjeno. “No samo je razgovarao s tobom, zar ne? Nije te dirao?” Hvala nebesima, napokon je pokazala nešto brige za mene. Bila sam je spremna ubiti. “Pa, nije me napao, naravno”, odbrusila sam braneći se. Na trenutak sam razmišljala da joj kažem kako mi je provalio u kuću, ali to bi priču opet vratilo na njega s pitanjima na koje bi odgovorio... na svoj način. “Ima problema,” priznala je K. C., “ali rekla sam ti, među vama ima nečega što niste riješili. Samo sam uvjerena da poslije svega nije tako zao dečko.” Kapljice znoja su mi izbile po čelu i duboko sam udahnula. “K. C., Jared je loš. Dobro to znaš. Mislim stvarno, kreten je, i ne želim da praviš izlike za njega. Nije vrijedan toga.” 89

Tatum & Dolly Slegnula je ramenima, vjerojatno se ne želeći svađati, ali definitivno nije popustila. Rasprava je bila gotova i prvi sam put htjela zadaviti svoju najbolju prijateljicu. Moju jedinu prijateljicu, realno gledano. “I, jesi li uopće razgovarala s Liamom nakon subotnje noći?” Promijenila sam temu prije nego što sam odgrizla zalogaj svog sendviča s piletinom. “Ne, i ne bi me mogla manje boljeti briga”, odrezala je i usredotočila se na svoj mobitel. “Aha”, neuvjerljivo sam promrmljala. Liam i K. C. bili su skupa duže nego bilo koji drugi par koji sam znala. Bilo mi je teško vjerovati da K. C. nije marila za njegovu izdaju i za to što ga je izgubila. Da sam bila ona, vjerojatno mu ne bih mogla oprostiti, ali to nije značilo da ne bi boljelo. “Hej, Tate. Kako si?” Ben Jamison se uvali na klupu kraj mene, izgledajući dobro kao i uvijek. Nismo imali ništa zajedničko, ali bio je sladak i nasmijavao me. “Bok. Dobro sam. A ti?” U posljednje sam vrijeme nekoliko puta pričala s Benom. Činilo se kao da ne zamjećuje trač u vezi s Jaredom i sa mnom u svlačionici. “Dobro...” Rekao je to “dobro” kao da je nervozan i pokušava reći nešto drugo. “Ima onaj meksički restoran, Los Aztecas, koji se otvorio dok te nije bilo, pa sam se pitao bi li mi dopustila da ti se ispričam što sam bio kreten i nisam te pozvao mnogo ranije tako što bih te izveo na večeru?” Podignuo je obrve i čekao. Iznenađeno se nasmijem. Pa, on je bio osvježavajuće iskren. “Ovaj, pa...” Tražila sam riječi. “Kako da znam da nećeš biti kreten na našem spoju?” izazivala sam ga. K. C. se cerekala kraj mene. Benove oči se nasmiju i on se ugrize za donju usnu, očito nešto prevrćući po glavi. Uzeo je list papira iz svoje bilježnice i počeo pisati. Nakon oko minutu, dodao mi je papir i odšetao. Pogledavši 90

Tatum & Dolly preko svog ramena samo jednom i šaljući mi neodređen osmijeh, okrenuo se i nestao u kantini. “Što piše?!” K. C. je zavirila na poruku u mojoj ruci prije nego što je zagrizla u svoju tortilju s piletinom. Otvorila sam je i odmah se osmjehnula. Napisao je ugovor. Poštovani, Obećavam odvesti Tatum Brandt na večeru. Lijepa je, pametna i slatka. Smatrat ću se sretnim ako kaže ‘da’. Ako se ponesem kao kreten, onda sam glup, šupljoglavi šupak. Svi oni koji vide ovu poruku imaju moje odobrenje da mi se osvete na bilo koji potreban način. Najprivlačniji, najsmješniji, najbogatiji superheroj u školi, Ben Jamison Predala sam bilješku K. C. i gledala je kako se trudi ne iskašljati hranu dok se smijala. Ni tri sekunde poslije, dobila sam poruku. Večeras, pokupim te u 7? Nije mi davao mnogo vremena da razmislim o tome, zar ne? Vozila sam tatin automobil otkad sam se vratila, pa sam mu poslala poruku i rekla mu da ćemo se naći tamo. Radije bih imala opciju da odem kad želim. Zvuči dobro! odmah je odgovorio. Nisam mogla suspregnuti osmijeh na licu, a K. C. me radoznalo gledala. “Pa?” rekla je punih usta.

Tatum & Dolly “Vodi me na večeru večeras.” Iako sam bila uzbuđena zbog pravog dejta, ton mi je bio kavalirski. Ben je djelovao kao fin dečko, ali sam zamijetila da mi srce ne kuca snažnije kad je blizu. Zar nije trebalo? “Naći ćemo se u sedam.” Bila sam na nekoliko dejtova dok sam bila u inozemstvu, ali svi su mi dečki ostali samo prijatelji. Ben i ja smo imali drukčije interese, ali nije baš da su mi dečki u posljednje vrijeme razvaljivali vrata. Moga sam otići na dejt s njim. Hej, možda me iznenadi. “To je super. Nazovi me večeras kad se vratiš kući. Hoću da čujem kako je prošlo.” K. C. je vjerojatno znala da me plašila pozornost koju sam privlačila. Nakon toliko nepovjerenja u ljude i ignoriranja onih izvan mojega malog kruga, misli su mi se pomutile na pomisao da me jedan od najzgodnijih dečki u razredu pita da s njim odem na dejt. Paranoično! prekorila sam se. Nakon posljednjeg trača, međutim, kao da su se stvari smirile. Navodno je gospodin Fitzpatrick, učitelj drame, uhvaćen na spoju s učenicom četvrte godine Chelsea Berger, tako da sam bila stara vijest... za sada. Večera s Benom je započela raščišćavanjem zraka, tako da kažem. “Nikad nisam vjerovao u to sranje o tebi, Tate. Priznat ću, bio sam jedan od onih koji su se isprva smijali, ali nakon nekog vremena samo sam te morao pogledati ili vidjeti kako se ponašaš na nastavi da znam kako nešto u tome nema smisla.” Popio je gutljaj soka i dodao: “Usto, izgledaš previše čisto da bi imala uši.” Zatresla sam glavom i nasmijala se na te glupe tračeve. “Pa, onda si ti jedan od rijetkih koji drukčije misle o meni. Nasmijao si se zbog slike mene u ručniku, zar ne?” Ben se zamalo ugušio pomfritom dok se smijao. Uklanjanje svog tog sranja od prošlih nekoliko godina sada je djelovalo kao najbolja 92

Tatum & Dolly ideja. Jared je bio drama. K. C. je bila drama. Htjela sam da Ben bude ugodan. Večeras sam se samo htjela zabaviti. Jeli smo tortilje i on se našalio da nikada nigdje drugdje ne bi jeo kada bi postojao meksički sushi restoran. Iako nisam bila obožavateljica sushija, nasmijala sam se tome smiješnom konceptu. “I zašto si me pozvao van?” Umočila sam jedan od preostalih krumpirića u salsu i zagrizla. “Iskreno? Želim to već neko vrijeme. Nikad nisam imao muda, doduše. Ti si mi na neki način na spisku stvari koje hoću obaviti prije nego što odapnem.” Nisam bila sigurna je li to kompliment ili uvreda. “Kako to misliš?” Ovaj bi spoj mogao završiti rano. “Znaš, jedan od onih popisa stvari koje moram učiniti prije nego što umrem’? Morao sam te bolje upoznati. Uvijek si me zanimala. Otkad si se vratila iz Europe i kad sam te vidio na prvi dan škole, nisam te mogao izbaciti iz misli.” Slušala sam ga stisnutih očiju. Držala sam glavu dolje kroz većinu srednje škole, ne znajući da se Ben zatreskao u mene. Nisam mogla a da ne pomislim kako bi škola bila drukčija da se Jared nije okrenuo protiv mene. “Dakle, sve su te ove godine plašili tračevi? Kakva si kukavica”, grdila sam ga sarkastično. Ono što me iznenadilo bilo je što sam ga tako lako podbola. Nisam bila nervozna zbog njega, a ramena su mi bila opuštena. Shvatila sam da to također znači da ne marim za to što misli. Nagnuo se prema meni sa širokim osmijehom. “Pa, nadam se da se večeras iskupljujem za to.” “Zasad ti dobro ide.” Napustili smo restoran i smijali se hodajući centrom i razgovarajući o planovima za fakultet. Na putu natrag do naših 93

Tatum & Dolly automobila duboko sam udahnula kad se nagnuo poljubiti me. Iznenađujuće, usne su mu bile meke i nježne, a njegova me toplina natjerala da se nagnem prema njemu. Stavila sam ruku na njegova prsa dok me grlio i nije mi gurao jezik u usta. Bilo je... ugodno. Definitivno ne što bi trebalo biti. Nisam osjetila ništa od uzbuđenja o kojem mi je K. C. pričala kad je blizu dečka koji ju privlači. Definitivno ne uzbuđenje o kakvom sam čitala u knjigama o srednjoškolskim djevojkama i palim anđelima. A niti vrstu pulsirajuće vrućine koju bih osjetila kad sam bila blizu... ne, ne! Zaustavila sam struju misli. To nije privlačenje, rekla sam si. To je samo adrenalin izazvan sukobljavanjem. Moja tjelesna reakcija na njega bilo je nešto što nisam mogla kontrolirati. “Mogu li te nazvati?” šapnuo je. “Da.” Kimnula sam, blago posramljena zbog toga što su mi misli bile zaokupljene drugim dečkom. Htjela sam s njim provesti još vremena. Možda iskra nije bila tu večeras, ali bila sam pod stresom, a on je zaslužio još jednu priliku. Možda je samo trebalo vremena. Ben je čekao da uđem u svoj automobil prije nego što je krenuo. Zgrabivši mobitel požurila sam poslati poruku K. C. i podijeliti s njom detalje sa spoja. Čak i uz sitnu sumnju o privlačnosti, dobro sam se provela pa sam bila uzbuđena s njom podijeliti dobre vijesti. Mogu li svratiti? Jesi li se zabavila? pitala je. Da, ali htjela bih razgovarati... uživo. Ne želim razmjenjivati SMS-ove. Je li bio fin?

Tatum & Dolly Da! Bilo je dobro. Bez brige. Samo sam malo uzbuđena i htjela bih razgovarati. Od nestrpljivosti sam upalila motor i krenula prema njenoj kući bez odgovora. Moram raditi do kasna. Vidimo se sutra prije nastave? Ramena mi se spuste kad sam to pročitala. Bila sam joj blizu posla, ali nisam joj tamo htjela smetati. Da, okej. Laku noć, uzvratila sam. Laku noć. Drago mi je što si se zabavila. Upravo sam tada čula motocikl kako prolazi uz moj automobil i zatim ispred mene radi U-okret. Zaustavio se na drugoj strani ulice, oko pedeset metara daleko, pred kinom Spotlight - gdje je K. C. radila. Prošli su me žmarci zbog pogleda na Jareda i sve je drugo stalo. Ostavio je motor upaljen dok se malo nagnuo natrag i držao motocikl među nogama. Izvadio je mobitel iz majice s kapuljačom i činilo se da piše poruku... i čeka. Ni minutu poslije iz kina je istrčala K. C. i otrčala k njemu. Nagnula se i dodirnula mu ruku. Tako ti Isusove majke... Bilo mi je teško disati. Koji vrag to upravo vidim? Gledala sam dok mu se smješkala. I on se osmjehnuo njoj, ali nije ju dodirnuo. Bila je toliko intimna s njim. Skinuo je kacigu i uz nekoliko riječi ponudio je njoj. Nije joj se zlobno smješkao ili ju prijeteće gledao kao mene. Prošla mu je prstima kroz neurednu kosu, uzela kacigu i stavila je na glavu. Stegnuo joj je remen prije nego što se popela iza njega i omotala mu ruke oko trbuha. Pogrbila sam se kad su prošli kraj mene. Oboje su znali automobil moga tate, ali sam se nadala da ga neće zamijetiti. U svakom slučaju, neće stati i pozdraviti me.

Tatum & Dolly Igle su mi se zabile pod kožu, a u ušima mi je zvonilo. Grlo me boljelo dok sam se borila sa suzama. Osvojio je K. C. K. C. je lagala da će raditi do kasna. Ovila je ruke oko njega. Nisam bila sigurna što me više uznemiravalo.

Tatum & Dolly 13. POGLAVLJE

akon što sam sjedila u automobilu duže nego što sam htjela priznati, dovoljno sam se pribrala da mogu voziti.

Sve vrijeme koje mi je trebalo da dođem kući i popnem se na prednji trijem imala sam nekoliko inačica unutarnjeg razgovora s K. C. i izbor monologa za Jareda, koji su uključivali sve moje omiljene psovke. Što sam više razgovarala sa sobom, bila sam ljuća. Vrištanje, plakanje, gaženje omota s mjehurićima - sve je trenutno dobro zvučalo. Što je ona mislila? Čak i ako ju je Jared utješio razgovorom, je li bilo vrijedno povređivanja njezine najbolje prijateljice? Sada sam pogodila što je Jared naumio. Pokušao je okrenuti moju prijateljicu protiv mene. K. C. je bila posve svjesna svega što mi je Jared učinio, ali ipak ju je uspio pridobiti. Ukazao joj je na to da ju dečko vara i onda uletio da pokupi krhotine. Kako je mogla biti tako slaboumna? Morala je znati da je Jared iskorištava. Ali kako sam joj, dovraga, to mogla reći? Zaokupivši se poslom da ne uradim nešto glupo, završila sam zadaću iz matematike, završila zadano čitanje za Politiku te očistila hladnjak i ormariće, tražeći hranu kojoj je istekao rok. Pošto sam se dovoljno izmorila kućanskim poslovima da konačno prestanem razgovarati sa sobom, otišla sam na kat okupati se. Otprilike sat nakon što sam izišla iz kade, susjedstvom se začuo zvuk Jaredova motocikla. Iskočila sam iz kreveta da špijuniram kroz prozor. Zamijetivši da sat označava ponoć, izračunala sam da su prošla tri sata otkad sam ga vidjela s K. C. 97

Tatum & Dolly Tri jebena sata! Što su radili? Kući je došao sam. Barem je to bilo dobro. Dovezao se na svoj kolni prilaz, a ja sam zamijetila farove drugog vozila koje se naglo zaustavilo pred njegovom kućom. Jared skoči sa svog motocikla i skine kacigu, ali je ostavi u rukama. Otrčao je do rubnika ususret onima u automobilu. Vozač i njegov suputnik već su bili izišli iz automobila i posve se približili Jaredu. Što se to zbiva? Jared se uzdizao nad njima, ne samo visinom, nego i stasom. Bio je visok s četrnaest godina, a dosad je već prešao metar i osamdeset tri. Sudeći po načinu na koji im se unio u facu, ovi mu dečki nisu bili prijatelji. Otvorila sam dvostruka vrata da bolje vidim. Jared je mahao kacigom prema njima, a dečki su vikali i pokušavali mu se približiti. Čula sam riječi “jebi se” i “prijeđi preko toga”. Glasno i nametljivo nastavili su vikati jedni na druge. Odjednom mi je bilo teško uhvatiti dah. Svađa kao da je izmicala kontroli. Trebam li pozvati policiju? Koliko god mu se približili, Jared se nije odmicao. Međutim, nije imao šanse. Sranje, Jarede. Samo se skloni odatle. Jedan ga je od dečki gurnuo, a ja sam ustuknula. Reagirajući, Jared se unio liku u facu i gurnuo ga tijelom dok ga nije prisilio na uzmicanje. U tom trenutku niz ulicu dojuri Madocov GTO i gume mu zaškripe kad zakoči. Čim su stranci vidjeli kako iskače iz automobila i trči u njihovu smjeru, počeli su udarati Jareda. Kaciga mu je ispala iz ruku i udarila o cestu. Jared napadne jednog od likova i oni se bace na tlo kao borci MMA. Vrtjeli su se po tlu i udarali na sve strane.

Tatum & Dolly Uzevši mobitel s kreveta, otrčala sam iz sobe pa niz stube. Otvorivši ladicu stola kod ulaznih vrata, zgrabila sam Glock-17 za koji mi je otac rekao da ga imam uza se dok sam sama. Uhvatila sam kvaku. Zvati policiju ili izići? Ovo će završiti prije nego što policija dođe. Jebeš ga. Otvorila sam vrata i stupila na trijem. Svi su dečki bili u Jaredovu prednjem dvorištu, s Madocom i Jaredom iznad neprijatelja, udarajući ih do besvijesti. Srce mi je udaralo zbog prizora, ali nisam mogla skrenuti pogled. Osjećaj hitnosti zbog kojeg sam izišla smanjio se kad sam shvatila da Jared pobjeđuje. Hipnotizirana tučnjavom preda mnom, trepnula sam kad sam čula Jaredovo bolno zavijanje. Njegov neprijatelj, stariji tetoviran tip, bio je izvukao nož i porezao mu ruku. Otrčala sam niz stube s pištoljem u ruci, na vrijeme da vidim kako se Jared baca za svojom kacigom i njom udara muškarca po glavi. Drugi se muškarac sklupčao na tlu i jecao, a niz čelo mu je curila krv. Kraj njega je na travi ležao nož. Jared je ustao, nadvijajući se nad praktički nesvjesnim tipom. Madoc još jednom šakom udari protivnika u trbuh i prebacivši ga preko ramena baci na tlo pored njegove Honde. Jared je svog gotovo nepomičnog protivnika ostavio krvava na tlu i stisnuo si lijevi biceps. Rukav njegove crne majice s kapuljačom bio je natopljen krvlju i sjao je na mjestu gdje je bio porezan. Zabrinuto mu pogledam šaku te ruke. Kroz prste mu je kapala krv. Na trenutak sam mu htjela pomoći, ali sam se svladala. Dobrota bi mi se samo vratila kao bumerang. Njega i Madoca trebalo bi odvesti na hitnu, ali kako je bila noć u tjednu, Jaredova mama trebala bi biti kod kuće. Hodajući do Honde, Jared je podignuo kacigu iznad glave i uz zaglušujući je prasak spustio na vjetrobransko staklo. Ponovio je to udarajući staklo sve dok se nije posve rasulo.

Tatum & Dolly Vraćajući se natrag prema kući, Jared se zaustavio kraj muškarca na zemlji. “Nisi više dobrodošao na Petlji.” Glas mu je bio dubok, napet i jezivo miran. Nisam mogla ništa doli stajati, paralizirana šokom prizora kojemu sam upravo svjedočila. Dok se Madoc saginjao da pokupi i drugog dečka, pogled mu skrene na mene. “Jarede”, upozorio je. Jared, prateći njegov pogled, okrene se prema meni. Malo prekasno, shvatila sam dok sam stajala s pištoljem... na otvorenom... u donjem rublju. Majica i crveni muški šorc su me pokrivali, ali bili su uski. Stopala su mi bila gola, a kosa mi je opušteno visjela niz leđa. Glock sam čvrsto stegnula u desnoj ruci i visio mi je uz bok a da ga nisam otkočila. Je li zakočen? Da, bio je... mislim. Madoc je krvario iz nosa, bez sumnje opet slomljena, ali mi se nacerio. Jared je izgledao... opasno. Proučavao me, a njegove su me tamne oči i oštre obrve natjerale da se osjećam izloženije nego što sam se već osjećala. Ruka mu je bila stisnuta u šaku dok mu je pogled umorno putovao niz moje tijelo i onda se vratio na pištolj u ruci. Osjetila sam kako iz njega u vrućim valovima isijava energija. Uh, kako sam glupa! Jesam li mu stvarno htjela pomoći? Nakrivila sam obrve i napućila usne trudeći se izgledati uzrujano. Kakav šupak što donosi svoju dramu u našu ulicu! Okrenuvši se, brzo sam se popela na trijem i zalupila ulazna vrata za sobom. Donoseći pištolj u svoju spavaću sobu te noći, nisam bila sigurna od čega se branim. Prokleti pištolj neće spriječiti da me progone one smeđe oči.

100

Tatum & Dolly 14. POGLAVLJE

vuk probijanja mjehurića na računalu oglasio se rano sljedećeg jutra, obavještavajući me da imam dolazni poziv.

“Hej, tata”, otegnula sam pospano nakon što sam prihvatila poziv. “Dobro jutro, srce. Izgleda da sam te probudio. Danas ćeš prespavati?” Zvučao je zabrinuto. Pogledavši na laptopu koliko je sati, vidjela sam da je šest i trideset. “Kvragu!” Zbacivši prekrivače, otrčala sam u garderobu. “Tata, mogu li razgovarati s tobom kad se večeras vratim kući? Za pola bih sata trebala biti u laboratoriju.” Utorci i četvrci najbolje su odgovarali doktoru Porteru, mom mentoru i nastavniku kemije s druge godine, pa sam odlučila odlaziti u laboratorij sljedećih jutara na dodatnu nastavu zbog istraživanja za sajam znanosti. “Da, naravno, ali će kod mene biti prilično kasno... rano, zapravo. Slušaj, samo sam ti trebao reći da će večeras doći baka.” Izvukla sam glavu iz garderobe i zatomila uzdah. “Tata, zar misliš da mi ne možeš vjerovati? Bilo mi je sasvim u redu ovdje samoj.” Zvučalo je kao da lažem. Sve od sinoć, K. C., a onda i tučnjava, tako me snažno opalilo da sam poželjela nešto udariti. “Posve ti vjerujem... ali ne i tvoja baka.” Nasmijao se. “Samo brine što si stalno sama pa je rekla da će doći na nekoliko dana, možda tjedan, i pomoći ti. Još si maloljetna, na kraju krajeva, a ona i dalje gleda one emisije vijesti poput Seksualne robinje u predgrađima. Zabrinuta je.” 101

Tatum & Dolly Moj tata i njegova mama mrzili su što ja praktično sama živim tri mjeseca, ali je pobijedila moja želja da budem u svojoj školi tijekom četvrte godine. Uvukla sam se u uske traperice, i preko glave navukla ljubičastu majicu dugih rukava i izišla iz garderobe. “Ako će je to smiriti. Ali kao što možeš vidjeti, sve je u redu”, uzdahnula sam. “Nisam ni siguran je li ovo zakonski, zapravo. Kloniš se nevolja, zar ne?” Oči su mu se suzile dok sam navlačila crne balerinke. Tata je uglavnom bio smiren, ali odgajanje mene na daljinu ga je živciralo. Ovo je bio sedmi put da smo razgovarali u posljednja dva tjedna. S vremenskom razlikom, to je bio uspjeh. “Naravno.” Gotovo sam se ugušila izgovarajući to. Ako “klonjenje nevolja” podrazumijeva trčanje iz kuće i moguće pucanje na dvojicu uličnih siledžija... “I bit će mi osamnaest za dva tjedna. Jedva da sam više maloljetna.” “Znam.” Tata je umorno uzdahnuo. “U redu, puštam te da ideš. Samo budi kod kuće za večeru kad ti večeras dođe baka.” “Da, gospodine. Nazvat ću te sutra ujutro. U redu?” “Čujemo se onda. Želim ti ugodan dan, ljubavi.” I onda je prekinuo vezu. Čokoladica i kutija soka koje sam zgrabila prije nego što sam otišla iz kuće držali su me tijekom rada u laboratoriju, ali do prvog zvona počeli su bolovi od gladi. Zajedno s činjenicom da se K. C. nije pojavila ili poslala poruku to jutro, požurila sam hodnikom u kantinu do automata za prodaju prije nego što sam otrčala na nastavu. Koncentracija mi je tog jutra letjela u svim smjerovima. Sinoć sam zaboravila otići u željezariju, tako da je istraživanje koje sam htjela obaviti ovoga jutra bilo vrlo oskudno. Nakon što sam razbila tikvicu i gotovo si vraški spalila ruku Bunsenovim plamenikom, izišla sam iz laboratorija prije nego što se ubijem. 102

Tatum & Dolly Čeljusti su me boljele od stiskanja zubi cijeloga jutra. Progonile su me slike na kojima K. C. nogama grli Jaredove kukove na motociklu. Pitanja “što ako” proganjala su me u vezi s tim što bi se sinoć bilo desilo da je taj nož zarezao Jaredov vrat ili trbuh umjesto njegovu ruku. Obilazeći ugao, naglo sam se zaustavila. Molim? MOLIM? K. C. je bila nagnuta na žuti zid pored vrata kantine, a Jared se naginjao na nju. Ruke su mu bile oslonjene na zid iznad njene glave, a glava mu je bila spuštena, tako da su mu usne bile samo nekoliko centimetara od njenih. Bijela majica koju je nosila podigla se i otkrila komad kože dok ju je Jared palcem nježno mazio držeći je za bok. Rekao joj je nešto blizu usana, a K. C.-ina prsa su se dizala i spuštala u dubokim udasima. Ne. Srce mi je lupalo, a vrućina mi je oblila tijelo. Gledala sam kako napokon svojim usnama dodiruje njene. Nježno je povukao njezino tijelo na svoje, a ona mu je omotala ruke oko vrata. Postalo mi je mučno, a oči su me pekle. K. C. je izgledala kao da se nalazi kraj švedskog stola, uživajući u svakom zalogaju. Ta kuja! Čekaj, što? Trebala bih biti ljuta na njega - ako ne i više nego na K. C., onda barem jednako. Jared ju je htio, a bila sam svjesna da je to bilo kako bi povrijedio mene. Zašto sam htjela da se ona makne s njega umjesto da se on makne s nje? Nasreću, gotovo su svi već bili u razredu. Inače bi napravili odličnu predstavu. Bila sam im jedina publika. Kad sam ih opet pogledala, Jaredove su usne i dalje proždirale njene. Gricnuo joj je usta i onda krenuo na vrat, uspijevajući od nje 103

Tatum & Dolly izvući zadovoljan uzdah. Oči su joj bile sklopljene, ali se ugrizla za donju usnu, pokazujući da je s njom mogao raditi što je htio. Izgledao je kao osoba koja se zna ljubiti, a ja sam bila bez daha i u prsima me stiskalo. Ustuknula sam kad sam vidjela kako ju je nježno poljubio iza uha. O, Kriste. Oglasilo se drugo zvono. Imali smo minutu da dođemo u razred. K. C. je skočila i nasmijala se zbog prekidanja. Jared joj se zločesto nasmiješio prije nego što ju je ovlaš poljubio posred nosa. Kad se okrenula da požuri u razred, lagano ju je pljesnuo po stražnjici. Uzmaknula sam. Ako je nije pratio, proći će ovuda. Definitivno nisam željela da zna da sam svjedočila njihovoj predstavi. Moja je ljutnja hranila njegovu glad, a nisam htjela izgubiti pribranost pred njim. “Hej, čovječe.” Čula sam Madocov glas kad je izletio iz kantine. “Je li to K. C. otrčala? Nisi je još poševio?” Jared se tiho nasmije dok su im se koraci približavali. “Tko kaže da nisam?” Teško sam progutala. “Pa, vjerojatno zato što te nitko nikad nije vidio s djevojkom nakon što si ju jebao. Mislim da im ime zaboraviš i prije nego što skineš kondom.” Jared se zaustavi baš pred stubama suprotno od mračnog dovratka u koji sam se sakrila. Iznenađeno je skupio obrve. “A ti ne?” pitao je braneći se, gurnuvši ruke u džepove svojih traperica. Njegova bijela majica i crna termalna opušteno su visjele preko torza. “Da, da. Znam.” Madoc, s masnicama od sinoć, prevrne očima. Nos mu nije bio zavijen, ali je bio porezan. “Samo kažem, ti se nisi nikad morao naprezati ovako jako da odvučeš curu u krevet.” “Ne žuri mi se. S ovom se možda budem htio igrati neko vrijeme.” Jared slegne ramenima kad se počeo penjati stubama, ali 104

Tatum & Dolly se zaustavio i okrenuo prema Madocu, izgledajući kao da će nešto reći prije nego što ga je Madoc spriječio. “Tate će popizditi.” Madocov glas je zvučao zabavljeno, a ja sam htjela otrčati kad sam čula svoje ime. “U tome i jest poanta”, Jared je ravno rekao. “O... dakle, to je plan.” Madoc kimne, napokon razumijevajući igru. Grlo mi se stegne, a usta osuše. Znao je da mi je najbolja prijateljica, zapravo moja jedina prijateljica, i da bih bila i više nego jadna kad bih je izgubila. Napetost mi se raširi na vilicu i zgađeno zatresem glavom. Toliko me mrzio? “Hvala ti opet što si mi pomogao sinoć.” Jared trgne bradom prema Madocu prije nego što se okrenuo prema stubama. Madoc progovori. “Ova stvar s Tate...” Jared se zaustavio i opet okrenuo. Madoc nastavi: “Zašto to radimo? Znam da sam pitao prije, ali ne govoriš mi baš ništa. Jednostavno ne razumijem.” Jaredove se oči stisnu. “Mislim da pretjeruješ. I tako bez moga znanja muljaš s njom, pa što te onda briga?” Madoc se nervozno nasmije. “Ovo nema veze sa mnom. Nikad nisam htio načiniti neprijateljicu od nje. Izišla je sinoć kao da nam je bila spremna pomoći. Seksi je, atletske građe, čvrsta i zna s pištoljem. Što tu nije za sviđanje?” Jared se spustio niz stube i stao na jednu iznad Madoca. Tamne su mu se obrve povukle dok je nadolje zurio u svoga prijatelja. “Drži se dalje od nje.” Madoc digne ruke. “Hej, čovječe, bez brige. Slomila mi je nos i udarila me u jaja. Mislim da je sa mnom završila. Ali ako je ti ne želiš, zašto nitko drugi ne može dobiti priliku?” Jared je zastao kao da traži riječi. Onda je razljućeno uzdahnuo. “Ne stojim joj više na putu. Ako želi ići na dejtove i jebati se sa svakim dečkom u školi, neka joj bude. Ja sam gotov.” 105

Tatum & Dolly “Pa, dobro, zbog toga što se priča da je sinoć izišla s Benom Jamisonom.” Madocov je glas zvučao kao da je malo prezadovoljno prenio tu vijest. Jaredove se obrve još naberu, ako je tako što uopće bilo moguće. Razjaren pogled zajedno s njegovim mračnim izgledom učinio je da izgleda strašno. “To je u redu”, rekao je, ali čeljust mu je ostala stisnuta. “Ne može me manje biti briga. Može je imati svatko tko hoće.” Dah mi je zastao u grlu. Popeo se stubištem i nestao. Madoc je za njim zurio na trenutak prije nego što je nastavio niz hodnik te i sam nestao. Bol u grlu prelila se u suze koje su potekle same od sebe. Otrčala sam u najbliži ženski zahod i zaključala se u odjeljku. Leđa su mi udarila o zid i skliznula sam dolje dok mi stražnjica nije dotakla pod. Grleći svoja koljena, predala sam se suzama. Slomila sam se u tišini, od jada koji je stigao iz trbuha, a ne grla. Najgori je dio bio što nisam znala jesam li ljuta, tužna, očajna ili jadna. Duboko naricanje iz mog je tijela izlazilo tiho, ali su suze na mojim obrazima tekle poput rijeke. Jared se mojim jadom naslađivao kao da je čokoladica. Neprestano me bacao vukovima, likujući u nesreći koju je izazvao. Jared, moj prijatelj, posve se izgubio, ostavljajući za sobom samo hladno čudovište. Njegove posljednje riječi također su me uzrujale. Davao mi je slobodu, dopuštao mi je da s dečkima odlazim na sastanke. Kakva drskost! U mojoj bolesnoj, izokrenutoj povezanosti s dečkom koji mi je nekoć bio prijatelj, još sam mogla pronaći nešto utjehe u pozornosti koju mi je pridavao. Čak i ako je to bila negativna pozornost, barem je na neki način priznavao da postojim. Možda, ako se i dalje bude htio zamarati time da mi prepriječi put, možda će i on u sebi zadržati dio mene. Ali on je bio gotov sa mnom, kako je rekao.

106

Tatum & Dolly Dok sam stajala, sjetila sam se da je Jared obećao kako će me ovaj tjedan rasplakati. Posao dobro obavljen, a tek je bio utorak. Brišući oči, morala sam priznati da je seronja bio pravi majstor. “Oprosti što nisam došla jutros” K. C. se ispričala dok je nogom prelazila preko klupe stola za piknik. Kasnila je i na ručak. “Dakle, reci mi sve od sinoć!” Zvučala je umjetno, kao da je njezino uzbuđenje zahtijevalo napor. Misli su joj bile negdje drugdje. Sinoć, pomislila sam. Prva slika koja mi se pojavila u mislima bila je ona nje i Jareda na motociklu, a onda slika poljupca od jutros. Druga stvar koja mi je pala na pamet bila je tučnjava kojoj sam svjedočila. Zastrašujuća lik Jareda koji je sinoć prikazao dok je udarao svog protivnika bio je razlogom što su se ljudi u ovoj školi podijelili oko njega. Neki su mu htjeli biti blizu, a drugi su se s poštovanjem držali na distanci. Neki su htjeli da ih Jared prepozna, a drugi su se smatrali sretnicima prođu li nezamijećeni. “Sinoć? A da ti počneš prva?” Pogledala sam je krajičkom oka i otpila gutljaj vode. Razmišljala sam da li da glumim da ništa ne znam, ali ona i Jared neće kontrolirati moje emocije. Ovo se moralo riješiti. “Kako to misliš?” K. C. je raširila oči. Imam te. “Dakle, lagat ćeš mi? Vidjela sam vas. Vidjela sam tebe i njega na motociklu sinoć i onda opet jutros kod kantine.” Napućila sam usne i bacila svoj zgužvani ubrus na stol, “Tate, nisam ti rekla...” “Rekla, što? Da se jebeš s dečkom koji me maltretira? Da mi se vas dvoje smijete iza leđa?” Glas mi je pukao, ali bila sam zahvalna što nisam počela vikati. “Nije tako.”

107

Tatum & Dolly Znala sam da me nije htjela povrijediti, ali jednostavno je nisam mogla slušati. Nije bilo isprike. Strašna ljutnja pomutila mi je razum. Bila sam jebeno ljuta i htjela sam da se i ona osjeća jednako loše kao ja. Tako se rađaju nasilnici, pomislila sam, ali ipak sam htjela napasti i nisam se htjela zaustavljati. Prkosno sam se nasmijala. “Znaš, mislim da ću morati zahvaliti Jaredu što me svih ovih godina spašavao od takvih drama. Prijatelji kojima ne mogu vjerovati i dečki koji bi me samo živcirali. Što radiš s njim?” Ignorirala je pitanje. “Jared te spašavao od čega? Kako to misliš?” Dovraga. Što je nju uopće bila briga, uostalom? Znala sam da trebam otići, ali nisam. “Madoc mi je rekao sve o tome kako su mi uništili svaki potencijalni dejt na prvoj i drugoj godini. Oni su bili izvor svih glasina i uništili su mi svaku nadu da imam prijatelje ili dečka.” “Sada slušaš Madoca?” optužujuće mi je odvratila. “Čini se razumnim, zar ne? Madoc ne bi lagao o svom najboljem prijatelju. I ne bi mi to govorio da je mislio da će time razljutiti Jareda. Mislim da su obojica ponosna samima sobom.” Jaredovo zadovoljstvo će doći tako što ću se posvađati s najboljom prijateljicom iz mržnje prema njemu ili njenim petljanjem s njim. Bol u grlu mi se pojača. Htjela sam se smiriti i popraviti ovo, ali trebao mi je svaki djelić razuma da ne odem. Izdala me, ali je također bila uz mene kroz sve. Dugovala sam joj da ne pobjegnem na prvi znak nevolje. “K. C.,” nastavila sam nakon nekoliko udisaja, “ovo nije u redu. Ako ćeš biti s Jaredom...” Pretpostavljam da ne bih trebala brinuti da ću naletjeti na Jareda kod K. C.-ine kuće ili razmišljati o dvostrukim spojevima. 108

Tatum & Dolly Ako uspije, ipak ću izgubiti prijateljicu. Trebala bih joj reći da je samo iskorištava, ali to bi je razljutilo. “Ne vjerujem mu i to se neće promijeniti.” K. C. me pogleda u oči. “A mi smo prijateljice. To se nikada neće promijeniti.” Još uvijek jebeno ljuta na nju, ispustila sam dah koji sam zadržavala. “Je li vrijedno toga?” pitala sam. “Biti s njim kad znaš da ga mrzim?” Zašto je ovo bilo tako važno? Je li joj on stvarno nešto značio? Spuštenih očiju malo se nasmiješila. “Zaslužuje to što osjećaš prema njemu, ali kakvo će ti dobro donijeti to što sa sobom nosiš svu tu mržnju?” Uzrujana, odmahnula sam glavom. Iskreno, da sam je se mogla riješiti, učinila bih to. Posljednji pokušaj da je natjeram da upotrijebi glavu. “Znaš da je Jared među većim ženskarošima, zar ne? Hoću reći, imao je mnogo djevojaka u ovoj školi i nekoliko drugih.” “Da, mama, svjesna sam njegove prošlosti. Nisam laka meta, znaš?” “Ne, ali Jared je dobar igrač”, rekla sam bezizražajno. Obje smo se pogledale i nasmijale se. Napetosti u mojim prsima nestalo je kad sam shvatila da nam je prijateljstvo na sigurnom... danas. “Dođi na večeru. Treba nam noć za cure”, rekla je K. C. guleći naranču. “Ne, ne mogu.” Bila sam iscrpljena i, da budem iskrena, nisam se htjela ponašati kao da je sve okej. “Dolazi mi baka. Pozvala bih te, ali sam sigurna da će htjeti nadoknaditi mnogo toga. Nisam je vidjela više od godinu dana.” “Da, baš.” U tom je trenutku dobila poruku. Otvorivši je, osmjehnula se od uha do uha, kao da uživa u privatnoj šali. 109

Tatum & Dolly Zamijetivši da je gledam, uz ispriku mi se nasmiješila i nastavila jesti. Pogledavši kroz prozor u kantinu, ugledala sam Jareda kako ležerno sjedi za stolom s mobitelom u ruci. Zlobno mi se nasmiješio i znala sam da nas je gledao. Onda sam srednjim prstom obrisala lažnu suzu. Opet.

110

Tatum & Dolly 15. POGLAVLJE

o rana poslijepodneva napad zijevanja obuzimao me svakih pet minuta. Nakon rana buđenja, laboratorija, strke s Jaredom, K. C. i Madocom, izljevom plača u kupaonici i otvorenog razgovora za ručkom, moje je tijelo imalo potrebu isključiti se na neko vrijeme. Još samo jedan sat i moći ću poći kući. Budem li imala dovoljno sreće, na sljedećem ćemo satu gledati film. Kada se sjetim da Jared pohađa taj sat sa mnom, mišićima podilaze me trnci nervoze i napetosti. Pošto sam sjela, Nate Dietrich prilazi mojem stolu i naslanja se na njega. “Hej, Tate, što kažeš na izlazak sa mnom ovaj vikend?” Nisam si mogla pomoći a da se ne nasmijem. Mimoišla sam se s tim tipom prošli tjedan u hodniku, a on se okrenuo za mnom i uhvatio se za međunožje. “Neka, hvala, Nate.” Čak je i donekle sladak s tom smeđom kosom i očima boje lješnjaka, ali odviše glup da bih ga podnosila. Ako nije pričao neki nezreo vic, onda se ponašao poput nezrela klinca. “Ma, hajde. Daj mi priliku.” Njegov rastegnut, pjevan glas zvučao je kao da se obraća djetetu. “Nisam. Zainteresirana.” Namjerno sam ga pogledala u oči, dajući mu do znanja da se pripazi. Sada više nije tajna da se znam pobrinuti za sebe. Trebao bi shvatiti upozorenje. Otvorivši bilježnicu i čitajući bilješke, nadala sam se da će shvatiti da je ovom razgovoru došao kraj. “Ne kužim te.” Nikako. Kao što rekoh, previše glup. “Dala si Trentu prošli tjedan u svlačionici, a zatim si dopustila Jamisonu da

111

Tatum & Dolly te izvede. Vjerojatno si i njemu dala.” Nagnuo se prema meni i dlanom mi prešao po ruci. Svaki se živac u mojem tijelu naelektrizirao. Poželjela sam upoznati glavu tog tipa s mojim koljenom, tako snažno da bi slapovi Niagare bili mala beba za količinu krvi koja bi potekla. “Odlazi”, zarežala sam, i dalje se trudeći proučavati bilješke. “To ti je posljednje upozorenje.” Nisam ga mogla ni pogledati, toliko mi se zgadio. Pomisao da svi misle kako sam neka laka roba izazivala mi je osjećaj kao da se zidovi ruše na mene. Koliko god sam se pokušavala ponašati da je to za mene normalno i da sam na to naviknuta, i dalje sam se osjećala kao govno. Važno mi je mišljenje drugih ljudi. “Jared ima pravo. Nisi vrijedna toga”, prošapće Nate, gotovo sikćući. “Sjedni, Nate.” Dubok, zapovjedan glas oboje nas je prenuo. Podigavši pogled, ugledala sam Jareda kako stoji iza Natea, strijeljajući ga smrtno ozbiljnim pogledom. Srce mi je poskočilo kada sam shvatila da, za promjenu, Jaredov mrk pogled nije upućen meni. Po običaju, Jared je ostavljao dojam kao da bi sam mogao srediti cijeli odred. Nate se polako okrenuo. “Hej, čovječe, bez uvrede. Ako još nisi završio s njom...” Nate je slegnuo ramenima, izmičući se Jaredu s puta. “Ne obraćaj joj se više.” Jaredov je glas bio jednoličan, ali oči su mu sijevale prijetnjama. Koji vrag? “Odlazi.” Jared je trznuo bradom, a Nate je otišao kao da je upravo dobio otpust. Ispustila sam ogorčen uzdah. Kako se usuđuje rješavati problem koji je sam stvorio! Svi su, u ovom ili onom trenutku, zbog njega pomislili da sam drolja. Zar nije to htio? Zar mu nije cilj mučiti me i dovesti u neugodnu situaciju? Sita njegova 112

Tatum & Dolly mučenja i igrica, primorala sam obuzdati želju da ga raspalim. U tom sam trenutku shvatila da želim povrijediti Jareda. Jako, ozbiljno ga povrijediti. Mrzim te. Moje su emocije zapale u opušteno stanje sivila. “Nemoj mi činiti nikakve usluge”, ispalila sam, gledajući ga u oči. Zadovoljstvo da ga još jednom povrijedim jednostavno je bilo jebeno neodoljivo i primamljivo. “Ti si jedno jadno govno, Jared. S druge strane, mislim da bih i ja bila jadna da su me roditelji mrzili. Tata te napustio, a mama te izbjegava. No tko ih može kriviti za to, zar ne?” Jared je ustuknuo, a ja sam odmah osjetila podrhtavanje u tijelu. Što to izvodim? To nisam ja! Puls mi se ubrzao. Što sam mu upravo rekla? Čekala sam da me obuzme zadovoljstvo, ali do toga nikada nije došlo. Nastavio je šutjeti, a oči su mu se suzile, odajući natruhu bijesa i očaja. Nema teorije da povučem ono što sam rekla. Iako je krio osjećaje, mogla sam prepoznati zgražanje. Ovako se rađaju nasilnici. Upravo sam namjerno učinila da se osjeća nevoljenim i nepoželjnim. Rekla sam mu da je usamljen. Čak i nakon svega što mi je učinio, nikada se nisam osjećala napušteno ili izolirano. Uvijek je postojao netko tko me volio ili netko na koga sam mogla računati. “Okej, razrede.” Gospođa Penley ušla je kroz vrata i prenula me. Jared nije ništa rekao, samo je produžio niz prolaz do svojeg mjesta. “Molim vas da izvadite svoje kompase i pogledate prema istoku. Kada kažem ‘krenite’, molim vas da uzmete materijale i sjednete do osobe koja se nalazi s te strane kako bismo se svi uključili u današnju raspravu. Slobodno možete pomaknuti stolove kako biste sjeli jedno pokraj drugoga ili licem u lice. Krenite.” Treptajima tjerajući suze koje su nahrupile, jedva da sam imala vremena uhvatiti dah prije nego što mi je prišla osoba s moje istočne strane. 113

Tatum & Dolly “Hej, ljepotice.” Pogledala sam gore i vidjela Bena kako stoji sa strane, tražeći prazan stol. Ne danas. Zataknula sam kosu iza ušiju i duboko udahnula. Ben i ja nismo razgovarali od sinoćnjeg spoja, a to nisam shvatila sve do sada. “Hej, Bene.” Izdrži još jedan sat, govorila sam si. Trebala mi je glazba, moj krevet i definitivno moja baka. “Dobro sam. Sada.” Zaslijepio me vedrim osmijehom, pa se nisam mogla spriječiti da mu ne uputim slabašan osmijeh. On je bio onaj sretan tip s kojim je sve lako. To mu priznajem. “U redu, razrede, kao što ste to učinili na prošlom satu kada ste se upoznavali s osobom sjeverno od vas, molim vas da se predstavite osobi koja se nalazi istočno od vas”, uputila je gospođa Penley razred. Svi su zagunđali, kao i na prošlom satu, jer smo ionako više-manje sve znali jedni o drugima. “Znam, znam.” Profesorica je zamahnula rukom kako bi nas utišala. “To je dobra vježba za intervjue za fakultet koji vas očekuju. Osim što ćete se predstaviti, želim da ovog puta podijelite jedni s drugima svoju omiljenu uspomenu kako biste se bolje upoznali. Samo naprijed.” Gospođa Penley počela je kružiti učionicom koja je brujala od razgovora. Pogledala sam Bena i oboje smo frknuli kao da nam je to posljednja stvar kojom želimo prikratiti vrijeme. “Bok.” Ispružio je ruku, a ja sam je prihvatila, kolutajući očima i kimajući glavom. “Zovem se Benjamin Jamison. Najdraža mi je uspomena kada sam postigao prvi zgoditak u nogometu u srednjoj školi. Znao sam da tako upadam na faks, a rulja je bila poludjela, pa je cijeli doživljaj bio još nevjerojatniji.” Bilo mi je teško ne diviti se takvoj uspomeni. Uz silne gledatelje koji su navijali, kladim se da takvi događaji izazivaju ubrzano lupanje srca. “Bok, ja sam Tatum Brandt.” Mahnula sam i odmah dobila dojam kao da se nalazim na filmu, na sastanku anonimnih 114

Tatum & Dolly alkoholičara nakon čega bi uslijedila famozna rečenica, “Ja sam alkoholičarka”. “Moja najdraža uspomena je kada...” Pogled sam instinktivno usmjerila prema Jaredu, a zatim prema zaslonu računala. Ta posebna uspomena bila mi je dragocjena, ali teško sam sama sebi to priznavala. Možda bih samo trebala slagati, ali opet, zašto bih ja trebala biti ta koja će se skrivati? “Uh, mislim da neće izgledati tako važna kao tvoja, ali... Ja sam jednom bila na pikniku na groblju.” Benove su se oči raširile. “Stvarno?” Znatiželjno me pogledao. “Što je to bilo?” “Ah.” Teško sam progutala. “Mama mi je umrla kada sam imala deset godina, a ja sam se bojala posjetiti njezin grob. To me stvarno užasavalo. Izbjegavala sam to dvije godine. Mrzila sam i samu pomisao na to da se nalazi ispod zemlje. Pa, bio je jedan dečko s prijateljima... u ono vrijeme. Spremao nam je ručak i jednog me dana odveo na groblje. Bila sam jako ljuta kada sam shvatila kamo me vodi, ali rekao mi je da bih trebala biti sretna što se moja mama nalazi tamo. Rekao je da je to najljepše i najtiše mjesto u gradu. Zaista je imao mnogo razumijevanja i bio je strpljiv. Sjeli smo blizu mamina groba i pojeli ručak, slušali radio koji je ponio. Učas me nasmijao. Zadržali smo se neko vrijeme, čak i nakon što je počela padati kiša. Sada mi je to jedno od omiljenih mjesta na koje odlazim. Zbog njega.” Lice me zaboljelo pa sam shvatila da se tijekom cijele priče prisiljavam smješkati. Bez obzira na to koliko je Jared postao odvratan, i koliko sam ja postala užasna, i dalje sam cijenila tu uspomenu. Svaki se put nasmijem kada se sjetim što je tog dana učinio za mene. Vratio mi je mali dio moje mame. “Vau. Sada se moja priča o zgoditku čini plitkom.” Ben je zapravo izgledao doista zainteresirano za ono što sam mu pričala. “Sviđa mi se tvoja priča o zgoditku. Voljela bih da sam postigla više zgoditaka, da se tako izrazim.” 115

Tatum & Dolly “Onda, jeste li ti i taj klinac i dalje prijatelji?” upitao je Ben. Dok sam pogledavala preko prostorije prema Jaredu, pogledi su nam se sreli, a dlačice na vratu su mi se nakostriješile. Njegov ledeni pogled preusmjerio se na Bena, a zatim opet na mene. Ni natruhe ikakve emocije svojstvene živim bićima. “Ne, sada smo praktično stranci.” Hodajući do automobila nakon škole, zamijetila sam K. C.-ina bivšeg dečka kako se naslanja na moj automobil. “Liam?” upitala sam, znatiželjna zašto me čeka, ali još više uzrujana jer sam htjela poći kući. “Hej, Tate. Kako si?” Dlanove je zabio u džepove, a pogled mu je lutao u prostoru između mene i tla. “Držim se. Kako ti mogu pomoći?” ispalila sam. Inače bih uvijek uzvratila pitanjem kada bi me netko pitao kako sam, ali Liam me uznemiravao. Što se mene ticalo, mogao je trunuti u vlastitim suzama. Nervozno se nasmiješio. “Hm, slušaj. Stvarno se loše osjećam zbog onoga što se dogodilo između K. C. i mene. Pokušao sam je nazvati i navratiti do nje, ali ne želi me vidjeti.” To je bilo nešto novo. Kada sam pitala K. C. je li se čula s Liamom, rekla mi je da nije. Moja prijateljica nije tako iskrena kao što je nekoć bila. “I?” Otvorila sam vrata tatina Forda Bronco i ubacila torbu unutra. “Tate, trebam je samo vidjeti.” Oči su mu bile crvene i vrpoljio se. “Sjebao sam. Znam.” “To je tvoja isprika?” Ništa od toga nije bila moja stvar, ali sviđao mi se Liam. Barem prije nego što je prevario moju najbolju prijateljicu. Htjela sam ga razumjeti. “Zašto si je varao?” Prošavši rukama kroz tamnu kosu, naslonio se na kamionet. “Jer sam mogao. Jer sam se upleo u takvu situaciju na Petlji. Tamo uvijek vise neke djevojke, a ja sam dopustio da mi to udari u glavu. K. C. nije naročito često dolazila sa mnom, a kada jest, nije bila posebno zainteresirana.” 116

Tatum & Dolly Glava me boljela već od pomisli što bih mu trebala reći. Nisam se mogla baviti još i time. “Liam, moram ići kući. Reći ću K. C. da si htio razgovarati s njom, ali ne mogu biti na tvojoj strani u ovome. Ako zaslužuješ, ona će ti oprostiti.” Osobno, nisam bila sigurna da bih mu ja ikad oprostila da sam na njezinu mjestu. “Žao mi je. Nisam te htio petljati u sve.” “Da, jesi.” Nevoljko sam se našalila. U dubini srca, nisam vjerovala da je Liam loš tip. Sjebao je, da, a ja nisam bila sigurna je li vrijedno riskirati i oprostiti mu. Srećom, nije na meni da donesem tu odluku. “Da, znam. Oprosti. Bila si mi zadnja nada. Pazi na sebe i... ako ti išta znači, žao mi je zbog svega.” Odmaknuo se i pošao prema svojem Camaru. Uzdahnuvši, popela sam se u kamionet i odvezla prije nego što se sapunica od ovog dana pretvorila u Prohujalo s vihorom.

117

Tatum & Dolly 16. POGLAVLJE

“M

mmm... što je za večeru, biseru?” povikala sam dok sam otvarala ulazna vrata. Tijelo mi je žudjelo za krevetom, ali odlučila sam zbog bake na lice nabaciti sretan izraz. Nedostajala mi je. I sebično mi je trebala da me podsjeti da sam dobra osoba. Nakon onoga što sam danas rekla Jaredu, mislim da se uopće ne želim pogledati u zrcalo. Njezin se dolazak mogao namirisati još s prilaza. Bogata aroma umaka i mesa zapuhnula mi je nosnice, omatajući me u toplu dekicu i prije nego što sam zatvorila vrata. “Bok, Breskvice!” Činilo se da baka pleše između kuhinje i hodnika, nakon čega me primila u zagrljaj. Kada ode, nedostajat će mi njezini mirisni zagrljaji. Lak za kosu pomiješan s losionom i parfemom koje je upotrebljavala, kožnati remeni i cipele. Sve to stvaralo je doživljaj doma u mojoj glavi. Nakon što je mama umrla, baka mi je nevjerojatno mnogo trebala. “Oh, posve sam zaboravila na Breskvicu. Tata me zove Bundevica. Što je to s vama Brandtovima da me nazivate po voću i povrću?” Zafrkavala sam je, znajući da njihova nježnost proizlazi iz ljubavi. “Ah, ajde. Nemoj zabraniti jednoj starici užitak koji joj pružaju nadimci.” S glasnim mua utisnula mi je poljubac u obraz. “Bako, u duši si mlađa od mene.” Spustila sam torbu do zida i prekrižila ruke na prsima. “Jedina staromodna stvar u vezi tebe tvoj je odabir glazbe.” Izvila sam obrvu. “Beatlesi su svevremenski. Za razliku od onog vrištanja koje ti nazivaš glazbom.” Zakolutala sam očima, a ona me uhvatila za ruku 118

Tatum & Dolly i povela u kuhinju. Moja je baka rezultat odgoja koji je prevladavao pedesetih godina - odviše zaštitničko ponašanje, svaka dlaka mora biti na svojem mjestu - ali je u pobunjeničkoj atmosferi šezdesetih procvala u tinejdžerskim godinama. Želja da se uključi u okolinu i iskusi svijet doveli su je do toga da je u mladenačkim godinama mnogo putovala. Kada je saznala da odlazim u Francusku na godinu dana, nije mogla biti oduševljenija. Iskustvo je najbolji učitelj. Njezin me glas posvuda pratio. Iako je upravo prešla šezdesetu, izgledala je mnogo mlađe. Kosa joj je bila svijetlosmeđa sa samo nekoliko sijedih, koju je uobičajeno nosila raspuštenu preko ramena. Zdrava prehrana i tjelovježba zaslužni su za njezinu formu, sreću i energiju. Njezin je modni izričaj bio neobičan. Vidjela sam je u kostimu i majici Rolling Stonesa. “Pa reci mi kako je u školi.” Uzela je salatu s kuhinjskog otoka i počela je ispirati pod mlazom vode. “Dobro je.” Krevet mi je sada bio nadomak ruke, a tijelo odviše neraspoloženo da bih se uopće pozabavila mišlju da kažem istinu. Prostrijelila me pogledom i zatvorila slavinu. “Što nije u redu?” Disala je kroz nos. To nikada nije dobar znak. Ta me žena previše dobro poznaje. “Sve je u redu. Rekla sam da sam dobro.” Molim te, okani me se. Smrknula je lice. “Kada si sretna, sve mi govoriš: o domaćoj zadaći, znanstvenom klubu, Francuskoj, krosu...” “Sasvim sam dobro”, prekinula sam je, dlanom brišući čelo. “Samo sam imala naporan dan. Kasno sam se probudila i ustala sam na lijevu nogu. Nego, kada si ti došla?” Podignula je jednu savršeno počupanu obrvu na moje inzistiranje da promijenimo temu, ali popustila je. “Oko podneva, mislim. Mislila sam doći malo ranije da počistim i počnem prati rublje...” Riječi su utihnule dok je odmahivala rukom po zraku. “No čini mi se da sve držiš pod kontrolom.” 119

Tatum & Dolly “Pa, učila sam od najboljih. Nije da mi nije drago što si ovdje, ali zaista se ne moraš brinuti. Sjajno mi ide.” “To je dobro.” Malo se namrštivši, nastavila je: “Zapravo, to je sjajno. Brine me to što sljedeće godine odlaziš u New York, ali pomaže mi kada vidim kako se brineš o sebi i o kući. Izgleda da više naročito ne trebaš ni mene ni tatu.” “Nisam posve sigurna. Moje je kuhanje koma, a ako ti budeš blizu, to će značiti da ću jesti bolje!” Zahihotala sam se dok je ona protresla list salate i po licu me poštrcala s nekoliko kapi vode. “Hej!” Nasmijala sam se, uzimajući ubrus s kuhinjskog otoka i brišući lice. Nakon što sam se počela osjećati mrvicu bolje, skočila sam sa stolca i pomogla joj s večerom. Baka je pripremila salatu, tjesteninu i pirjane gljive, a ja svoj ukusan kruh s češnjakom, koji je zapravo jedino jelo koje znam pripremiti u pećnici. Ostatak moje prehrane uglavnom se svodi na ono što se može zagrijati u mikrovalnoj pećnici. Baka je postavila stol na terasi, a ja sam pustila ugođajnu glazbu koju smo obje voljele slušati. “Misliš li da ću upasti na Columbiju?” Pitala sam dok smo se posluživale. “Imam predosjećaj za takve stvari.” “Da, također si imala predosjećaj da će moj prvi poljubac biti sjajan. Obje znamo kako je to završilo.” Šalila sam se njom, posve pomirena s tim trenutkom. Hrana je izgledala odlično, a lagani je povjetarac oživio stabla i donio miris ruža za naš stol. Baka se počela smijati, gotovo se ugušivši gutljajem vina. “Znaš” - baka je podignula prst - “da budem posve iskrena, nisam znala da ćeš prvi poljubac podijeliti s nekim koga gotovo ne poznaješ. Mislila sam da će to biti onaj klinac iz susjedstva.” Jared. Lice mi se odmah snuždilo na pomisao o njemu. Glavom su mi prošle daleke uspomene sada davnih snova koje sam sanjala o 120

Tatum & Dolly Jaredu. Dok sam odrastala, mnogo sam ga puta poželjela poljubiti. “Samo zato što smo se družili dok sam bila djevojčica ne znači da smo bili zainteresirani jedno za drugo u tom smislu. Bili smo samo prijatelji”, promrmljala sam, a obrva mi se razdraženo izvila. Razgovor koji smo vodile bio je ugodan sve dok nismo došle na temu o Jaredu. “Ne, ali bilo je i drugih stvari.” Bakin zamišljen izraz lica nagnao me da poželim ponovno promijeniti temu. “Stvari koje sam shvatila. Način na koji ste vas dvoje uvijek držali glave jednu blizu drugoj, način na koji te gledao dok ti nisi znala... i način na koji se prikradao kako bi prespavao.” Zadnji je dio rečenice izrekla sporo, a njezine oči koje su odavale da mnogo toga zna zadirkivale su moj iznenađeni izraz lica. Ah, sranje! “Mislila si da ne znam za to, zar ne?” upitala me. Naravno da nisam imala pojma da moja baka zna za to! Od početka našeg prijateljstva, koliko se sjećam, Jared bi se popeo na drvo između naših spavaćih soba i ušuljao se kroz moja balkonska vrata. Nije se događalo često, ali jest onda kada se njegova mama opijala i kada se trebao malo skloniti. Kako sam oduvijek imala bračni krevet, bilo nam je udobno i svatko je mogao imati prostor za sebe, iako bi njegova ruka pronašla moju tijekom noći. “Ma, ne moraš se više brinuti za to. Nismo bliski.” Namotala sam tjesteninu oko viljuške i napunila usta, nadajući se da smo iscrpile tu temu. “Kako se ponaša prema tebi otkako si se vratila?” Još uvijek punih usta, zakolutala sam očima i odmahnula glavom kako bi pokazala da situacija nije bajna, ali da o tome uopće ne želim razgovarati. “Jesi li razgovarala s njim kako sam ti predložila?” zahtijevala je prije nego što se bacila na salatu.

121

Tatum & Dolly “Bako, uopće se ne trudim ni pokušati. Nekoć smo bili prijatelji, sada nismo. Moje se srce ne slama zbog toga”, lagala sam. “Tate, znam da boli. Bio je svinja prema tebi.” “Stvarno, boli me briga. Čak i da me boli, sigurno ne bih dopustila da on to vidi. Učinio mi je grozne stvari, a ako su mu moje suze potrebne da preživi, onda neka pati. Ne zaslužuje moju pozornost.” Baka je odložila viljušku, a nepojedena salata umočila se u tjesteninu. “Tatum, tako bi tvoja majka razgovarala.” Pogled mi je poletio u njezinu smjeru, šokiran iritantnim tonom. “Medena, voljela sam tvoju mamu. Svi smo je voljeli. I znam da je mislila sve najbolje kada te pokušala naučiti da budeš jaka, pogotovo jer je znala da neće biti s tobom kada će ti biti teško. No, medena, ne znači da si slaba dopustiš li biti ranjiva. Katkad to može biti svjesna odluka kako bi spasila drugu osobu.” Iako su riječi moje bake zvučale razumno, pomisao da otvoreno priđem Jaredu tjerala me na povraćanje. Osjećala sam se grozno zbog onoga što sam mu danas rekla, ali to nije izbrisalo sva sranja koja je učinio, a koja su ostala u mojem sjećanju. Kad bih ga potražila, to bi ga samo natjeralo na smijeh. Već sam mogla vidjeti taj prizor. “Ne marim za Jareda i spašavanje njegove guzice. Što god da mu se događa u životu, nema se pravo ponašati prema ljudima onako kako se sada ponaša. Boli me briga.” Um mi je prostrijelio prizor njegovih smeđih očiju. “Da, da, mariš”, hladno je utvrdila moja baka. “Znam koliko te pogodila majčina smrt. Znam da želiš postati liječnica kako bi mogla pomagati ljudima koji se bore s rakom, baš kao što se ona borila. Znam da si primila njezin savjet srcu i da misliš da će sve biti bolje kada odeš na fakultet. No Jaredove pogreške nisu jedine stvari koje te povređuju.”

122

Tatum & Dolly Bacivši viljušku na tanjur, obrisala sam tanak sloj znoja s obrve. Kako se sve uspjelo okrenuti protiv mene? “Hej, čekaj malo. Već sam prilično umorna od toga da ljudi zauzimaju njegovu stranu. On je otišao od mene.” Zavalivši se opet u stolcu, prekrižila sam ruke preko prsa. “A ti si ga pustila, Tate.” “Što sam, dovraga, trebala učiniti?! Nije htio razgovarati sa mnom. Pokušala sam.” Krevet. Spavanje. Bijeg. “Smiri se. Ne kažem da nisi bila dobra prijateljica. Naravno da jesi. Njegovi su problemi započeli s tim. No lako je reći da si pokušala i onda otići. Lako je reći da ne možeš pomoći nekome tko ne želi tvoju pomoć i onda otići. Misliš da si velikodušna i snažna tako što ćeš okrenuti drugi obraz ili čekati svojih pet minuta nakon što završi škola. No taj teret koji nosiš čini te slabom. Katkad je najbolje rješenje biti ranjiv, izbaciti sve iz sebe i dopustiti mu da vidi da te povrijedio. Onda možeš reći da si pokušala.” Zatvorila sam oči i još jednom obrisala čelo. Previše je toga s čime sam se u tom trenutku trebala nositi: znanstveni sajam, kros i K. C. Zašto sam uopće tratila svoje vrijeme na ovaj razgovor? Ogorčena, mahnula sam rukom i pustila je da mi padne u krilo. “Zašto ti je stalo? Prijetila si da ćeš otići razgovarati s njegovom mamom kada je sve započelo.” Koliko sam ja upoznata, baka nije Jaredova najveća obožavateljica. Iako me oduvijek ohrabrivala da razgovaram s njim, gnušala se nad njegovim ponašanjem. Prestala sam govoriti njoj i tati o svakom prljavom detalju njegova ponašanja prema meni jer nisam htjela da se situacija riješi dok Jared ne bude to htio. Kada se to dogodilo, mislila sam da će on meni prići. No nikada to nije učinio. “Zato što si se ti promijenila. I zato što želim da kada odeš na fakultet, budeš čista i mirna srca.” Čista i mirna srca. Kakav je to uopće osjećaj? 123

Tatum & Dolly “Preboljela sam sve to. Slobodna sam.” Nisam znala što želi od mene. “Praviti se da ne mariš, ne znači da si preboljela.” Probola me svojim odlučnim pogledom. Tijelo mi je klonulo. Više ništa nisam imala u svojem arsenalu isprika i izgovora. Osjećajući fizičku i mentalnu iscrpljenost, oduševila sam se kada me baka pustila u krevet a da me nije zamolila da joj pomognem raščistiti stol. U kupaonici sam se skinula i stupila u toplinu i tišinu tuša. To pulsirajuće skrovište bilo je mjesto na koje sam mogla pobjeći a da ne napuštam kuću. Mogla sam razmišljati u tišini kad god mi je trebalo. Nitko se nije pravio pametan i nitko me nije ometao. Bilo je tek šest sati, a ostalo mi je još nekoliko poglavlja Lovca u žitu za sutra, kao i nekoliko pitanja iz fizike. No nije imalo smisla boriti se s iscrpljenošću. Namjestila sam alarm za četiri ujutro, unaprijed si dajući dovoljno vremena da ustanem i obavim sve za školu. Zatim sam prišla balkonskim vratima kako bih navukla zavjese. Zamijetila sam da se podiže vjetar i da nebo zaklanja zavjesa oblaka. Stabla u susjedstvu još su blještala zelenom bojom, a munja je odjednom proparala nebo. Zbog toga sam se nasmiješila, malo i zahvalno. Smirila me spoznaja o nadolazećoj oluji pa sam ostavila otvorena vrata. Prenuta glasnom bukom, uspravila sam se u krevetu i pokušala shvatiti gdje sam. Dlanovima sam protrljala oči i zijevnula. Ogledavši se po sobi, zamijetila sam da su balkonska vrata i dalje otvorena i da vani pada kiša. Bacila sam pogled prema satu i shvatila da sam spavala šest sati. Strgnula sam pokrivač sa sebe i zakoračila iz kreveta, prišla balkonskim vratima i promotrila spektakl koji su priredili munje i grmljavina. Sigurno me to probudilo. Hladan zrak izazvao mi je trnce, a kapljice kiše bubnjale su mi po koži. Nasreću, nije lijevalo kao iz kabla. Inače bi cijeli pod bio poplavljen. 124

Tatum & Dolly Proučavala sam stablo kraj vrata, uzimajući u obzir da kišne kapi koje se cijede kroz krošnju nisu snažne. Osjećajući lupanje srca u prsima, uhvatila sam se za izbočinu iznad vrata i stopalom dotaknula granu koja se pružala prema ogradi. Sladak strah zagrijao mi je mišiće i podsjetio me da sam kao dijete bila mnogo hrabrija. Pomicala sam stopalo sve dok nisam osjetila da je grana deblja. Zatim sam se primaknula dok nisam došla do debla. Sjela sam na staro mjesto, a poznat osjećaj kapanja kiše po lišću poželio mi je dobrodošlicu kući. Naslonjena leđima na deblo i nogu ispruženih da se odmaraju na debeloj grani, divila sam se kako je bilo lako povratiti taj stari dio sebe. Godinama nisam bila ovdje. Krajičkom oka ugledala sam kako se pali svjetlo, moguće s Jaredova trijema. Sekundu poslije prilazom je protrčala djevojka s crnom kapuljačom preko glave. Nisam joj mogla razaznati lice, ali znala sam o komu je riječ kada sam vidjela prema kojem automobilu trči. K. C. U Jaredovoj kući. U ponoć. Od njega nije bilo ni traga, a svjetlo na trijemu je utrnulo čim se ona našla u automobilu. U prsima mi je nekontrolirano počelo udarati pa sam na nekoliko minuta zatvorila oči kako bih povratila mir u kojem sam do prije koju minutu uživala. “Sjediš na stablu za oluje? Baš si prava mudrica.” Dubok me glas gotovo oborio s drveta. Razrogačila sam oči i okrenula se, ugledavši Jareda kako se naslanja kroz svoj prozor. Barem je bio odjeven. Zbog toga sam se osjećala bolje. Ipak sam vidjela K. C. kako napušta njegovu kuću. “Volim o sebi razmišljati na taj način, da”, promrmljala sam i okrenula se prema oluji. Popustila me ljutnja. Prilično. Nakon 125

Tatum & Dolly ljutitih riječi koje sam mu danas uputila, sada sam se osjećala neugodno i posramljeno. “Stablo? Munja? Zvuči poznato?” Naravno da sam znala da je opasno. Zato i jest bilo zabavno. “Prije ti nije bilo stalo”, naglasila sam, zadržavajući pogled na svjetlucajućoj cesti koja se presijavala pod uličnom rasvjetom. “Što? To što sjediš pod stablom tijekom oluje?” “Ne, nego to što bih se mogla ozlijediti.” Želja da pogledam u njegovu smjeru bila je vrlo snažna. Silno sam ga htjela pogledati u oči: kao da mi je neka nevidljiva ruka okretala lice u njegovu smjeru. Htjela sam da me pogleda. Htjela sam da vidi nas. Nekoliko sekundi nije bilo odgovora, ali znala sam da je ondje. Moje je tijelo reagiralo na njegovu prisutnost i osjećala sam njegove oči na sebi. “Tatum?” Glas mu je zvučao meko i nježno i odmah sam osjetila navalu topline. No onda je ponovno progovorio. “Nije me briga jesi li živa ili mrtva.” Zrak je napustio moje tijelo, a ja sam poraženo sjela na granu drveta. Nema više. Ne mogu više. Nema smisla osjećati se ovako. Njemu je to igra, ali ja više nemam srca igrati se. Nisam snažna. Nisam nasilnica. Nisam sretna. Znala sam što trebam učiniti. Preboljet ću te. “Jared?” zazvala sam, i dalje zureći u kišom natopljenu cestu. “Žao mi je zbog onoga što sam danas rekla.” Pogledala sam u njegovu smjeru, ali njega više nije bilo.

126

Tatum & Dolly 17. POGLAVLJE

“H

ej, jesi li dobila moju poruku?” Ben je spustio dlan na moje rame dok me obilazio i stao ispred mene.

“Da.” Jedva sam se sjećala sladunjavih riječi o tome kako je nervozan što će me ponovno vidjeti. “Ali ne odmah. Rano sam otišla u krevet.” Konačno sam zaspala oko dva u noći i probudila se u četiri s grčevima u želucu. Nakon mojega jučerašnjeg odvratnog ponašanja na satu i razmišljanja koja su me odvraćala od mojih ciljeva, odlučila sam da više neću glumatati opasnu curu. Jaredove su igrice odveć teške, a ja se pretvaram u osobu koja mi se ne sviđa. Trebala sam razgovarati s K. C., ali nisam bila sigurna kako bih se trebala postaviti. I dalje sam bjesnjela na samu pomisao da ona i Jared hodaju, ali jedna je stvar koju je rekla imala smisla. Ništa neću postići ljutnjom. Osim toga, htjela sam nastaviti sa životom. Samo nisam znala mogu li to uspjeti a da ne budem kivna. “Nego, bi li htjela izići ovaj vikend? Kod Tylera Hitchensa priprema se krijes. U petak nakon utrke.” “Rado, ali trenutno sam zatrpana poslom. Morat ću još vidjeti kako će ispasti ovaj tjedan.” Zatvorila sam vrata ormarića i počela se udaljavati. “Mogu li ti kako pomoći?” Ben je zabrinuto spojio obrve. Bilo je slatko i nasmijalo me. “Pa, ne možeš otrčati koji krug umjesto mene, napisati zadaću iz matematike ili fizike, odnosno napisati koji test umjesto mene. Tako da si više-manje beskoristan.” 127

Tatum & Dolly “Da, da, jesam. Vidim, razgovarala si s mojom mamom.” Oči su mu zasjajile jer se očito zabavljao, a smijeh mu je bio izazovan. “Pokušaj se osloboditi obveza. Bit će zabavno.” Kuja Hannah prošla je kraj nas sa svojom svitom, a one su Benu dobacile zadirkujući pogled koji je poručivao “ne moraš me ni počastiti večerom”. Fore su im očajne. Zabacivanje kose i grickanje donje usne? Stvarno? Tko to još radi? Ona je prstima načinila slovo “L” kao luzerica i okrenula se prema meni, a ja sam joj dok su prolazile uvalila srednjaka iza Benovih leđa. Pretpostavljam da sam trebala biti počašćena što tip poput Bena želi izići sa mnom. Hannah, kao i vjerojatno većina cura iz škole, bile bi zahvalne da ih samo registrira. Bio je pažljiv i ponašao se poput gospodina. Uživala sam provoditi vrijeme s njim. Samo što je potraga za iskrom između nas potrajala duže nego što sam očekivala. “U redu”, odgovorila sam. “Pokušat ću.” Uzeo je moju torbu i otpratio me do učionice fizike. “Vidimo se na ručku?” Pogledao me s iščekivanjem. “Naravno. Danas ću sjediti vani.” Dobrodošao je. Možda će mi trebati netko tko će glumiti tampon zonu između K. C. i mene ako ponovno izgubim živce. “Vidimo se.” Glas mu je bio dubok i topao. Stigavši do učionice, predao mi je torbu i odmaknuo se, uputivši se niz hodnik. Poželjela sam da mi se Ben više sviđa. Možda bih ga samo trebala bolje upoznati. Nenajavljen test iz fizike spalio mi je želudac od panike. Srećom, bio je dovoljan da mi odvrati misli od privatnog života. Jutros sam pročitala sve što sam trebala i odgovorila sam na pitanja, iako u pospanu stanju, ali i dalje sam se osjećala nepripremljeno. Trčanje na tjelesnom nakon sata fizike riješilo me stresa. Iako nas je trenerica testirala koliko možemo pretrčati u određenom vremenu, ja sam svoje završila za točno šest minuta, ali ona me i dalje pustila da trčim. Peckanje u mišićima otpustilo je nakupljenu 128

Tatum & Dolly frustraciju i bol koju su prouzročile Jaredove sinoćnje riječi, a koje su mi opsjedale misli cijelo jutro. Nije me briga jesi li živa ili mrtva. Zabila sam pete u prašinu dok sam u glavi smišljala kako mu kopam grob. “Hej, ljudi.” K. C. se prišuljala iza Bena i mene dok smo sjedili vani za stolom i ručali. “Bok”, rekla sam usta punih salate od tjestenine. Nisam bila u stanju pogledati je u oči. “Kako si, Bene? Spreman za utakmicu u petak?” “Nisam toliko zabrinut za utakmicu koliko sam zabrinut za utrku kasnije iste večeri. Pripremio sam neku lovu za Čudesnog Dečka.” Pokazao je palcem prema kantini, misleći na Jareda, pretpostavila sam. “No, pa, to se zove sigurno klađenje.” Nacerila se i zamahnula dlanom po zraku. “I ja ću biti na utrci. Dovodiš Tate?” Njezin je pogled kliznuo prema meni. “Nisam mislio da bi ona uživala u utrci, ali pokušavam je nagovoriti da dođe na krijes poslije utrke.” K. C. je nabrala obrve i pogledala me dok je u čaši vode miješala neki prah s okusom. “Tate zna mnogo o automobilima. Svidjelo bi joj se”, istaknula je. “Ljudi, ja sam ovdje. Razgovarajte sa mnom, moroni”, sarkastično sam zarežala na oboje, osjećajući se kao dijete o kojemu roditelji raspravljaju. Ben mi je zataknuo kosu za uho, a ja sam se trznula zbog te prisne geste. “Oprosti, Tate. Kao što rekoh, ti voliš automobile. Jesi li znao to, Ben?” “Nisam. Pa, onda mora poći sa mnom.” Nasmiješio se dok je ubacivao flips u usta, a ja sam se osjećala stiješnjeno poput kreme između dva dijela Oreo keksa. Pritiskali su me. 129

Tatum & Dolly Svaki put kada smo se našli na društvenom okupljanju, Jared bi učinio nešto što bi nam uništilo izlazak. Zašto da se uopće uzrujavam? Gledajući u K. C., spremila sam se na verbalni okršaj. “Očekuješ da dođem na Petlju i navijam za Jareda?” “Ne, ali voljela bih da budeš ondje sa mnom jer nikoga neću poznavati. Možeš pogledati utrku, škicnuti automobile i objasniti mi razliku između akumulatora i motora. Nikada nisam razlikovala te pojmove. Ako imaš akumulator, što će ti onda motor?” Ben i ja smo prasnuli u smijeh. Namjerno se pravila glupava kako bi me nagovorila da pristanem. Htjela sam ići, ali znala sam da će K. C. sliniti po Jaredu. Ako želim provesti vrijeme s njom, osuđena sam na njegovo prisustvo. Ne bih se mogla patetično kačiti na Bena cijelu večer. “Već sam rekla Benu da ću vidjeti kakav će mi biti tjedan. Trenutno imam mnogo posla.” Iako sam bila zaokupljena domaćom zadaćom, htjela sam unaprijed pročitati sve što treba i otići do knjižnice kako bih proučila znanstvene teme tako da mogu odlučiti. Da i ne spominjem da sam se trebala nacrtati do sedam sati ujutro u nedjelju kako bih uhvatila autobus na kros natjecanje u Farleyju. Nije da sam pokušala izbjeći Jareda. “A ja znam što to znači.” K. C. je uzela mobitel i počela po njemu listati, naočigled bijesna. Bijesna na mene? Fućkaj to. “K. C.!” Raspoloženje mi je odmah splasnulo, uskladivši se s crnom bojom mojih noktiju. “Rekla sam da ću se potruditi. Isuse.” “Samo kažem” - nije uopće podignula pogled s mobitela - “da smatram da kad ne bi bilo Jareda, ti bi išla. Moraš se potruditi, Tate. Rekao je da on nema ništa protiv toga da i ti budeš ondje.” Lice mi je preplavio sram. Pogledala sam Bena. Nikada nisam dopuštala da drugi vide moje prljavo rublje. “Oh, on nema ništa protiv toga da budem ondje? Trebam li pasti na koljena od zahvalnosti zbog dopuštenja tog kretena?” 130

Tatum & Dolly “Pa nije Jared Gospodar Utrke da bi govorio tko može ili ne može doći. Ja mogu pozvati koga želim”, utvrdio je Ben dok se ustajao. “Treba mi izotonični napitak. Hoćete li i vi nešto?” upitao je, vjerojatno samo pokušavajući pobjeći dok K. C. i ja ne riješimo našu malu svađu. “Meni može voda.” Posegnula sam u džep i izvukla nešto novca. “Ne, ne. Sve je u redu.” Otišao je prema kantini. Slijedila sam ga pogledom i shvatila koliko dobro izgleda u trapericama. No, barem nešto. K. C.-in je glas prekinuo moje snatrenje. “Znači, ako je Jared kreten, što sam onda ja, ako uzmemo u obzir da se viđamo?” Glas joj je bio smiren, ali po njezinu izravnom pogledu i stisnutim usnicama mogla sam osjetiti kako joj ispod površine ključa bijes. Jared je kreten. To nije pretpostavka, već dokazana činjenica. Počela me popuštati frustracija koju je uzrokovalo njezino druženje s Jaredom. Pokušala sam obuzdati svoju ljutnju prije nego što se otme kontroli, ali vražja mi je stvar klizila iz ruku. “Reci ti meni. On je drkadžija. Znaš to, a znam i ja.” Koji sam vrag izvodila? “No ono što ne shvaćaš jest da te iskorištava. Iskorištava te kako bi se približio meni. Mari za tebe jednako koliko je mario Liam kada te je prevario.” Sranje! Pretjerala sam. Usrala sam. Njezin me pogled ubo u prsa. Povrijedila sam je, ali nadala sam se da će malo puhati i s vremenom shvatiti. No izraz u njezinim očima samo me ostavio sumnjičavom. Nakon nekoliko trenutaka oklijevanja počela je spremati svoje stvari i podignula pladanj. “Znaš, Jared me zamolio da danas sjedim s njim. Danas želim njegovo društvo mnogo više nego tvoje.” Ispljunula je te riječi prije nego što je otišla. A ja sam je pustila da ode jer sam razumjela njezino razočaranje. Trenutno se ni samoj sebi nisam sviđala.

131

Tatum & Dolly Koliko god sam se trudila uključiti u razgovor kada se Ben vratio, um mi je bio odviše usredotočen na prepirku s K. C. Tata mi je oduvijek tupio da mogu reći što god želim, sve dok to kažem na pristojan način. A ja zajebem petogodišnjakinje.

tako

što

ispljunem

riječi

poput

neke

Mogla sam se ponijeti na mnogo bolji način. Znate kako kažu da nikada ne treba praviti velike planove? Ponijele su me emocije, a ona je vjerojatno otišla plakati na Jaredovo rame. Kladim se da je uživao u svemu. Dok sam se borila s testom iz engleskoga i politike, zijevala sam od umora i nisam imala snage za vježbanje niti za večeru koju je baka isplanirala. “Svi sjednite, molim vas!” Povikala je gospođa Penley u metežu i buci koje su stvarali smijeh i stolovi koje smo pomicali. Upravo smo završili raspravu o dodijeljenim poglavljima iz Lovca u žitu i vraćali smo stolove na svoja mjesta. Razred se zapalio za priču. Polovica njih, barem mislim, bili su sretni što nije bila riječ o seoskoj priči kako su pomislili. I svima se svidjela ideja o buntovnom tinejdžeru koji puši previše cigareta. Rasprava me izmorila. Naređeno nam je da postavimo stolove u krug, tako da možemo ostvariti kontakt očima s onima koji govore. Jared me strijeljao pogledima, nesumnjivo posve obaviješten o razvoju Operacije Ubij Tate i K. C. Zbog žmaraca koji su mi prostrujali rukama i nogama gotovo sam poželjela zavrištati sve dok ga silina moje uznemirenosti ne bi magično izbrisala ispred mojih očiju. Nije me briga jesi li živa ili mrtva. Mrzim priznati samoj sebi da mene jest briga je li on živ ili mrtav. Grizla bih se svakog dana da ga nema blizu.

132

Tatum & Dolly No taj teret koji nosiš čini te slabom. Baka je imala pravo. Nisam u ništa boljem položaju od onoga u kojem sam bila kada sam se odlučila uzvratiti udarac. “Slušajte sada”, započela je gospođa Penley pred razredom. “Prije nego što prepišete zadatke za zadaću, želim nešto reći o vašim monolozima. Sjetite se, za njih imate još dva tjedna. Na vratima će biti lista za potpisivanje, pa ćete moći odabrati dan. Vaš monolog može biti s popisa koji sam vam dala ili možete izabrati neki drugi, ali uz moje odobrenje. Slušajte, ne tražim od vas izvedbu vrijednu Oscara,” uvjeravala nas je, “pa se nemojte bojati. Naposljetku, ovo nije kazalište. Samo izrecite monolog i predajte esej rabeći naslov koji sam vam dala. Objasnite mi kako taj monolog učvršćuje i dokazuje temu knjige ili filma.” Gospođa Penley udaljila se s teme dok su učenici vadili svoje bilježnice i prepisivali zadatke s ploče. Praviti se da ne mariš ne znači da si preboljela. Nije li vrijeme da uzvratiš udarac? Želim da budeš čista i mirna srca. Iscrpljenost mi je stegnula srce. Okrenula sam se pogledati Jareda. Podignuo je pogled s bilježnice i upiljio oči u mene. Poželjela sam da mogu proći hodnikom i znati da me iza ugla ne čeka neka nova spačka, neka nova bol. Poželjela sam da prestane. I da, priznajem, poželjela sam ga iznova upoznati. No taj teret koji nosiš čini te slabom. Prije nego što sam se uspjela zaustaviti, okrenula sam se i podignula ruku u zrak. Nešto me stegnulo u želucu. Imala sam osjećaj da se nalazim u nečijem tuđem snu. “Gospođo Penley?” “Da, Tate?” Gospođa Penley je stajala za stolom, pišući nešto na samoljepljivi papirić.

133

Tatum & Dolly “Imamo još pet minuta do kraja sata. Mogu li sada izvesti svoj monolog?” Osjetila sam kako se sve oči i uši okreću prema meni, kako cijeli razred prebacuje svoju pozornost na mene. “Hm, pa, nisam mislila još ništa ocjenjivati. Jesi li već pripremila svoj esej?” Gospođa Penley je ugurala kemijsku olovku iz ruke u čvrstu punđu. “Ne, završit ću ga do zadanog roka, ali zaista bih sada voljela izvesti svoj monolog. Molim vas.” Promatrala sam kako joj se okreću kotačići u glavi dok je vjerojatno razmišljala jesam li spremna. No uputila sam joj molećiv pogled, nadajući se će shvatiti da zaista to želim učiniti. “U redu” - izdahnula je - “ako si doista spremna.” Pokazala mi je da dođem naprijed dok se sama oslonila o zid. Ustala sam sa stolca i otišla ispred razreda, osjećajući peckave poglede na leđima. Okrenuvši se licem prema svima, srce mi je zalupalo kao ludo. Pogledom sam preletjela preko prostorije prije nego što sam počela. Ako se ne susretnem s njegovim pogledom, moći ću ja to. “Volim oluje”, započela sam. “Grmljavinu, divlju kišu, lokve, mokru obuću. Kada se oblaci namreškaju, ispuni me osjećaj vrtoglavog iščekivanja.” Samo nastavi, Tate. Pokušala sam zamisliti da se obraćam tati ili baki. Samo budi svoja. “Sve je ljepše na kiši. Ne pitajte me zašto.” Slegnula sam ramenima. “Pojavljuje se potpuno nova lepeza mogućnosti. Osjećala sam se poput superheroja vozeći bicikl na skliskoj cesti, ili možda poput olimpijke koja trpi mučne treninge kako bi se dokopala konačnog cilja.” Na sam spomen davnih sjećanja, lice mi je obasjao osmijeh. Sjećanja na Jareda i mene. “Za sunčanih dana, još dok sam bila djevojčica, budila sam se s tim oduševljenjem. Činio si da mi se zavrti od iščekivanja, baš kao što je to činila simfonijska melodija kiše. Bio si bura na suncu, munja na dosadnom, vedrom nebu. 134

Tatum & Dolly Sjećam se kako sam trpala doručak u sebe najbrže što sam mogla, samo da što brže pokucam na tvoja vrata. Igrali bismo se cijeli dan, a kući bismo odlazili samo na ručak i na spavanje. Igrali smo se skrivača, ljuljao si me na ljuljački, verali smo se po drveću. Bila sam tvoj kompić i to mi je ulijevalo osjećaj pripadnosti, osjećaj doma.” Izdahnula sam, konačno opuštena, a pogled mi je odlutao prema njemu. Vidjela sam da me teško dišući promatra, gotovo se ukočio. Slušaj, Jarede. “Vidiš” - zadržala sam pogled na njemu - “kada mi je bilo deset godina, moja je mama umrla. Imala je rak. Izgubila sam je i prije nego što sam je doista upoznala. Moj je svijet odjednom postao vrlo nesiguran, a ja sam bila uplašena. Ti si bio osoba koja je dovela stvari u red. S tobom sam postala hrabra i slobodna. Kao da je onaj dio koji je umro s mojom mamom ponovno oživio kada sam te upoznala, pa me više nije boljelo. Ništa nije boljelo jer sam znala da te imam.” Bazenčići suza ispunili su mi oči dok se razred naginjao naprijed kako bi me čuo. “I onda sam te jednog dana, kao iz vedra neba, izgubila. Bol se vratila, a meni je bilo mučno kada sam vidjela da me mrziš. Oluja je prošla, a ti si postao okrutan. Nije bilo objašnjenja. Samo si nestao. A srce mi se raspalo na dva dijela. Nedostajao si mi. Nedostajala mi je mama.” Glas mi je napuknuo, ali nisam obrisala suzu koja je kapnula. “Gore od samog gubitka tebe bio je trenutak kada si me počeo povređivati. Tvoje riječi i djela zaslužni su za to što sam počela mrziti školu. Zbog njih sam se počela osjećati neugodno u vlastitu domu.” Teško sam progutala, a čvor u prsima je popustio. “I dalje me boli, ali sada znam da ništa od toga nije moja krivnja. Mnogo je riječi kojima bih te mogla opisati, ali jedina koja je dovoljno tužna, ljuta, jadna i bijedna jest ‘kukavica’. Otići ću za godinu dana, a ti nećeš biti ništa doli promašaja koji je svoj vrhunac dosegnuo u srednjoj školi.” Oči su mi bile zalijepljene za Jareda, a 135

Tatum & Dolly glas ponovno snažan. Bol u licu koji se pojavio jer sam pokušala obuzdati suze, popustio je. “Bio si moja bura, moj olujni oblak, moje stablo na pljusku. Voljela sam sve te stvari i voljela sam tebe. Ali sada? Sada si jebena suša. Mislila sam da svi šupci voze njemačke automobile, ali ispada da drkadžije u Mustanzima ipak mogu ostaviti ožiljke.” Ogledajući se po razredu, zamijetila sam da su se svi zavalili u stolice. Šute. Jedna djevojka plače. Završila sam, obrisala suzu s obraza i nasmiješila se. “I htjela bih se zahvaliti Akademiji...” Svi su se počeli smijati, prenuti iz transa u koji ih je uljuljala moja ozbiljna i tužna priča. Počeli su pljeskati i skandirati. Zabacila sam glavu i pogledala u strop prije nego što sam se teatralno i sarkastično naklonila, zbog čega sam izazvala još salvu smijeha svojih kolega iz razreda. Zaglušujući pljesak odvratio mi je pozornost od podrhtavanja nogu. To je bilo to. Jared me mogao gurati od sebe, povređivati me, uzimati što je htio. No nakon što sam mu pokazala da me povrijedio, ali ne i slomio, pobijedila sam. Ushićenje mi je ispunilo utrobu dok su me preplavljivali valovi zadovoljstva. Slobodna. “Odakle je taj monolog? Gospođo Penley, rasplakala je ljude! Kako će je itko nadmašiti? I smijemo li psovati?” šaljivo se požalila jedna od djevojaka. “Sigurna sam da ćete biti dobri. I, Tate, to je bilo prekrasno. Stvarno si visoko postavila letvicu. Ne sjećam se da je ta tema bila na popisu, ali vjerujem da će sve biti navedeno u eseju?” Kimnula sam dok sam se vraćala na svoje mjesto, smišljajući kako ću se time pozabaviti kasnije. Oglasilo se zvono i ljudi su nahrupili na vrata, spremni za završetak dana. “Odličan posao, Tate!” “Vau!” 136

Tatum & Dolly Ljudi s kojim nikada prije nisam progovorila sada su me tapšali po leđima i udjeljivali mi komplimente. Jared je nestao iz razreda, kao zapaljeni fitilj na dinamitu. Samo što sam ovog puta bila sigurna od eksplozije. Pustila sam ga, ni ne potrudivši se izgledati kao da mi je stalo. Ogolila sam dušu, a sljedeći je potez na njemu. “Tate.” Ben je prišao do mojeg stola dok sam uzimala torbu. “To je bilo sjajno. Jesi li sigurna da želiš potrošiti vrijeme na medicinu, a ne u kazalištu ili takvo što?” Skinuo mi je torbu s ramena i prebacio ga preko svojeg. Pošla sam prema vratima dok me slijedio. “Jesi li dobro? Plakala si.” Zvučao je stvarno zabrinuto. Okrenula sam se licem prema njemu i na lice nabacila širok osmijeh. “Sjajno sam. I voljela bih poći na utrku s tobom ovog vikenda.” Izgledao je iznenađen mojom promjenom teme razgovora, ali oči su mu se ozarile dok me hvatao za ruku. “Okej! Ali... znaš da moraš odjenuti stvarno kratku suknju, zar ne? To je neka vrsta odore za djevojke”, šalio se, a ja sam shvatila da koketira. “Zar ne znaš da sam buntovnica?” Izišli smo držeći se za ruke. Pogled mi je skrenuo prema Jaredu koji se čelom oslonio na zid. “Vidimo se, Jarede”, zazvao je Ben dok smo prolazili, potpuno nesvjestan svega što se odigralo između Jareda i mene u učionici. Okrenuo se, ali nije odgovorio. Zamijetila sam da su mu bjeloočnice krvave. Dlanove je zabio u džepove svoje majice s kapuljačom i disao je kao da je upravo pretrčao cijeli kilometar. Osim toga, nije odavao nikakve emocije. Nije izgledao uznemireno ni sretno. Ništa. Što se odvija u njegovoj glavi? Hoću li ikada saznati?

137

Tatum & Dolly 18. POGLAVLJE

“T

ate!” Okrenula sam se, prenuta iz euforičnog razmišljanja, i susrela se s bakinim pogledom punim očekivanja.

Ups. Pitala sam se koliko je dugo ondje stajala. Skinula sam iPod s punjača i prekinula AFI-jevu pjesmu “Miss Murder”. “Oprosti. Baš sam se ufurala.” Sramežljivo sam se osmjehnula. Nakon što sam vježbala (mada sam mogla još jedan sat), vratila sam se kući puna energije. Zbacila sam težinu koja me pritiskala i osjećala sam se nekako pobjednički. Odlučila sam da ću odgoditi pisanje zadaće - jer ionako ništa od svega nije zadano do kraja tjedna - i svojim zadivljujućim plesnim pokretima napraviti ruku u tepihu. “Pa, ostavila si mobitel u prizemlju. K. C. je zvala.” Dobacila mi je mobitel, a ja sam ga uhvatila. “I gotovo je sedam sati. Jesi li spremna nešto pojesti?” Baka je zamahnula rukom prema vratima. “Apsolutno.” Zgrabila sam crnu vestu i crne starke. Presvukla sam se u traperice i majicu kratkih rukava kad sam se vratila kući. Otkako mi je Jared upao u svlačionicu, odlučila sam se da ću se tuširati kod kuće. “Silazim za minutu. Želim nazvati K. C.” Baka je kimnula i izišla. Pomisao da bih se trebala ispričati K. C. izazivala mi je mučninu u želucu. Izlazila je s tipom koji se loše ponašao prema meni i boljelo me što se pravila slijepa na njegovo ponašanje. No također sam shvatila da ona i Jared iskorištavaju jedno drugo. Uskoro će, vjerojatno prije nego kasnije, ta njihova prolazna stvar puknuti. Sve 138

Tatum & Dolly dok se ne udružuje s njim i ne ponaša se prema meni kao da sam govno, odlučila sam da mu neću dati ono što priželjkuje. “Hej”, pozdravila sam K. C. dok je dizala slušalicu. “Hej.” Glas joj je zvučao odsječno. Duboko sam udahnula i ispustila izdah. “Nego, nadam se da mogu unovčiti karticu za izlazak iz zatvora. Žao mi je zbog onoga što sam danas rekla.” Utihnula je na nekoliko trenutaka dok sam ja nervozno kružila pogledom po sobi. “Baš si bila kretenuša”, promrmljala je. Zamalo sam se nasmijala. Ali dobro, barem je razgovarala sa mnom. “Znam. Nemam više ništa s njim. Ako je on ono što želiš, mislim da mogu to prerasti i pomiriti se s time.” “Isprika prihvaćena.” Čula sam kako se smije. “Odlično. Vidimo se sutra. Idem na večeru s bakom.” Čula sam da je mama zove iz pozadine. “Zabavite se. I volim te, Tate”, dometnula je slatko. “I ja tebe volim. Čujemo se.” Prekinule smo i odmah sam se osjećala bolje. Hvala Bogu da je sve završilo. A sada, ako budem imala sreće, morat ću pretrpjeti samo najnužnije susrete s Jaredom. A ako doista budem imala sreće, moja i K. C.-ina druženja dobit će još jednog člana. Ali i dalje sam se osjećala kao da sam pljusnula prijateljicu. No barem sam se riješila djelića ogorčenosti oko Jareda. Ako ona želi da se pomirimo, neka se potrudi oko toga. Umorna sam od stvaranja problema tamo gdje ih uopće nema, a kako bih se očuvala od stresa, odlučila sam držati nos samo u svojem poslu. Ona zna kako se ja osjećam, a ja znam da ona neće izdati moje povjerenje. To je sve što mi treba.

139

Tatum & Dolly Gotovo sam se plešući spustila niz stube. Imala sam osjećaj kao da se nosorog koji mi je sjedio na prsima naposljetku dignuo s mene. “Bome, čini se da si baš dobro raspoložena.” Bakin je pogled slijedio moje pokrete. “Danas je bilo dobro u školi?” “Zapravo da. Bilo je odlično.” To što sam konačno Jaredu pokazala koliko me povrijedio dopustilo mi je da ispustim nakupljenu frustraciju. Nisam se više osjećala ugroženo njegovim ponašanjem i vlastitom borbom da zadržim privid kako je sve u redu. “Dobro. Za što si raspoložena? Sudeći po trapericama, pretpostavljam da O’Shea otpada.” Njezin je jednoličan glas odavao razočaranje. O’Shea joj je najdraži restoran u našem ne baš tako raznoliku gradu. “A što kažeš na Mario’s?” upitala sam dok sam se saginjala zavezati cipele. Obožavala sam njihovu tjesteninu s bosiljkom i maslinovim uljem. Postariji par koji je držao restoran bio je ljubazan i ugodan, a i moji su roditelji ondje bili na prvom spoju. “Naravno. Zvuči dobro.” Uzela je torbicu, a ja sam zgrabila ključeve. Uvijek vozim ja, osim ako situacija ne zahtijeva drukčije. Čini mi se kao da treba cijela vječnost da negdje stignem ako nemam kontrolu nad vozilom. Nasreću, odrasli u mojem životu popustljivi su oko toga. Dok je zastala da namjesti kosu i zakopča kaputić pred zrcalom pokraj vrata, ja sam provukla ruke kroz vestu i prebacila remen torbice preko ramena. “Bako? Kad već izlazimo, bi li ti smetalo da napravimo koji krug oko nekog autosalona nakon večere, da pogledam automobile?” Već tjednima nisam razmišljala o kupnji automobila, ali riječi su mi potekle iz usta kao da su cijeli dan čekale na vrhu jezika. Nisam se mogla pretvarati da mi ne treba automobil. Najzad, imala sam tatin Bronco. No kontrola koju sam danas uspostavila 140

Tatum & Dolly dala mi je osjećaj da sam uskočila u novu kožu. Sve mi je bilo nekako toplo, drago, puno mogućnosti. Vlastiti automobil u venu bi mi uštrcao još jednu dozu kontrole. Baka se namrštila i prostrijelila me pogledom. “Zna li tata da želiš automobil?” “Da, ali za sada samo razgledam.” “Ne želiš automobil u New Yorku, draga”, dometnula je, okrenuvši se da otvori vrata. “Možemo li ipak pogledati? Možda će mi dobro doći automobil kada budem dolazila na praznike.” Izišla sam za njom. Okrenuvši se da zaključa kuću, kimnula je glavom. “Naravno, ne vidim ništa loše u razgledavanju.” Nakon zaista potrebnog izlaska i neobveznog razgovora s bakom, osjećala sam olakšanje kakvo tjednima nisam iskusila. Zavalila sam se na krevetu čitajući neki triler Chelsea Caine kada sam izvana začula cviljenje. Balkonska su vrata bila odškrinuta pa sam čula kišu. Lagano rominjanje, koje je počelo kada smo se baka i ja vratile, sada se pretvorilo u lijevanje kao iz kabla. Potpuno sam otvorila vrata i nagnula se van kako bi slušala kišu. Lavež je bio neprekinut, tužan... i blizu. Luđak. Dok sam virila u Jaredovo dvorište, nisam zamijetila svjetlo ni prisutnost malog psa. Kuća je izgledala usnulo i mračno. Prošlo je devet sati, sigurno su on i mama večeras izišli. Nazula sam starke, spustila se stubama i zastala na trenutak kako bih provjerila jesu li svjetla u bakinoj spavaćoj sobi ugašena. Kada sam došla do ulaznih vrata, upalila sam svjetlo na trijemu i izišla. Sranje! Baš je padalo. 141

Tatum & Dolly Kako sam to uspjela zaboraviti u one tri sekunde koje su mi trebale da se spustim u prizemlje? Hvala Bogu na natkrivenom trijemu. Obgrlivši se, otišla sam do najbližeg dijela Jaredove kuće i još jednom pogledala. Dlanom sam prekrila usta kako bih prigušila uzdah koji sam ispustila nakon što sam ugledala Luđaka kako cvili i grebe po ulaznim vratima. Bio je mokar kao miš i odmah mi je bilo jasno da drhti. Srećom, od groznog pljuska štitila ga je majušna nadstrešnica. Bez razmišljanja izišla sam na oluju i potrčala preko dvorišta do Jaredova malog trijema. Na sebi sam imala samo hlačice za spavanje i topić. I baš poput Luđaka, tresla sam se zbog hladnih kapi koje su mi udarale po golim nogama i rukama. “Hej, kompa. Kako si dospio ovamo?” Sagnula sam se kako bih ga pogladila, a on mi je uzbuđeno polizao dlan. “Gdje je Jared, ha?” Tijelo mi se zatreslo, a ramena su mi se trznula. Posljednje što sam htjela bilo je pokucati na vrata tog drkadžije, ali nisam ni htjela pomisliti na sranje koje bi se dogodilo kada bih Luđaka povela kući. Jared bi me vjerojatno optužio da mu pokušavam ukrasti ljubimca. Luđak je ispao kolateralna žrtva u Jaredovoj i mojoj svađi. Koliko god voljela psa, jednostavno se činilo ispravnim da ostane s Jaredom. Još je nekoliko stvari tako određeno kada se vratio s onog ljetovanja. Jedno od najdražih mjesta na kojemu smo provodili vrijeme bio je park Eagle Point. Kada smo Jared i ja okončali naše prijateljstvo, on je prestao odlaziti ondje. Ja sam dobila jezerce. On je dobio psa. “Jarede? Gospođo Trent?” zazvala sam dok sam pritiskala zvonce. Kiša je bubnjala po tlu, stvarajući dojam da je u našoj ulici poplava. Zavijajući vjetar nosio je kišu u svim smjerovima, a ona je onda močila moje tenisice i listove, čak i pod nadstrešnicom. Sumnjala sam da bi itko mogao čuti nečije dozivanje po ovakvu vremenu, pa sam jače zakucala na vrata i još dvaput pozvonila. 142

Tatum & Dolly Kuća je ostala zamračena i tiha. “Pa eto, Luđače. Možda ipak ideš kući sa mnom.” Mali je pas ponovno zacvilio, naočigled nesretan što mora biti vani. Prije nego što sam otišla, uhvatila sam kvaku i pritisnula je. Na moje iznenađenje, vrata su se otvorila. Nisu zaključana? Neobično. Luđak se progurao unutra, gurajući vrata kao da bježi od vatre. Hodnikom je odzvanjao zvuk grebanja njegovih pandži po drvenom podu. Otišao je u kuhinju, vjerojatno do zdjelice s hranom. Ja sam nesigurno zakoračila u hodnik “Halo?” Unutrašnjost kuće utonula je u tamu, osim uličnog svjetla koje je ulazilo kroz prozore. “Gospođo Trent? Jarede?” Pogledala sam uokolo, a ruke su mi se naježile. Nešto nije u redu. Kuća se doimala mrtvom. Ne čuju se kazaljke sata ni zujanje akvarija. Nisam zapravo ni bila sigurna imaju li akvarij, ali kuća u kojoj ima ljudi proizvodi određene zvukove, čak i usred noći. Luđak je zalajao, a ja sam krenula prema kuhinji. No zaustavila sam se kada sam čula pucketanje pod nogom. Bolje pogledavši, kada su mi se oči privikle na tamu, ugledala sam komad razbijena stakla ili... možda je bila riječ o razbijenoj vazi na podu. Pretražila sam pogledom po podu, uočivši nered koji do tada nisam zamijetila. Stolci su bili prevrnuti, svjetiljka razbijena, a jastučići s kauča razbacam po dnevnom boravku. Čak su i uokvirene Jaredove fotografije na zidu pokraj stuba bile razbijene i ležale su u kutu. Jared?! Srce mi je zalupalo u ušima. Što se ovdje dogodilo? Luđak je nastavio lajati, ovaj put upornije. Potrčala sam hodnikom i uletjela u kuhinju. Pas je sjedio i zurio u otvorena stražnja vrata, cvileći i mašući repom. Pogledala sam kroz vrata i vidjela Jareda kako sjedi na najvišoj stubi koja vodi prema dvorištu. Izdahnula sam. 143

Tatum & Dolly Bio mi je okrenut leđima i bio je posve mokar. Voda mu se slijevala po golim leđima, a kosa zalijepila za glavu. “Jarede?” zazvala sam, zakoračivši kroz vrata. Okrenuo je glavu taman toliko da me vidi krajičkom oka, koje je gotovo bilo prekriveno mokrom kosom. Bez ijednog znaka da me prepoznao, okrenuo se i prinio bocu ustima. Jack Daniel’s. Nema što. Prva mi je pomisao bila da odem. On je na sigurnom. Pas je na sigurnom. Što god radio, ne tiče me se. No moja su se stopala odbijala pomaknuti. Kuća je bila razvaljena, a Jared je sam cugao. “Jarede?” Zakoračila sam, zahvalna za malu nadstrešnicu koji je natkrivala vrata. “Pas je lajao vani. Zvonila sam. Nisi me čuo?” Osjetila sam da moram objasniti zašto se nalazim u njegovoj kući. Kada mi nije odgovorio, spustila sam se niz stube da ga pogledam. Kiša mi se slijevala niz lice, natapajući mi kosu i odjeću. Mišići su mi se napeli, kao da trebam pobjeći, ali sam zbog nekog razloga ostala mirna. Jaredova je glava stajala uspravno, ali oči su mu bile uprte u pod. Ruke je položio na koljena, a napola praznu bocu čvrsto je stegnuo rukom. Njihao ju je naprijed-natrag. “Jarede? Hoćeš li mi odgovoriti?” povikala sam. “Kuća ti je razvaljena.” Nije moja stvar. Samo otiđi. Jared je oblizao usne, a kišne kapi na njegovu licu doimale su se poput suza. Promatrala sam ga dok je lijeno podizao pogled i vjeđama tjerao vodu. “Pas je pobjegao”, promrmljao je. Glas mu je bio miran. Začuđena njegovim zagonetnim odgovorom, gotovo sam se nasmijala. “Pa si odlučio malo podivljati? Zna li tvoja mama što si 144

Tatum & Dolly napravio od kuće?” Pogled mu se smrknuo dok me gledao ravno u oči. “Što tebe boli briga? Ja sam nitkov, zar ne? Luzer? Roditelji me mrze. Nisu li to tvoje riječi?” Na trenutak sam zatvorila oči, osjećajući krivnju. “Jarede, nisam smjela to reći. Nikada. Bez obzira što si...” “Ne ispričavaj se”, prekinuo me. Zanjihavši se dok je ustajao, poprimio je onaj svoj klasičan sadistički ton. “Izgledaš patetično kada se ulizuješ.” Šupak! “Ne ulizujem se!” obrecnula sam se slijedeći ga u kuću. “Ja samo znam priznati kada sjebem.” Zastala sam na pragu dok je on odlagao bocu na kuhinjski stol i s radne plohe uzimao kuhinjsku krpu. Prišavši Luđaku, koji se skutrio ispod stolca, omotao je krpu oko njegova tijela i polako ga obrisao. Nastavio me ignorirati, ali nisam mogla otići dok nisam rekla sve što mi je bilo na duši. “Žao mi je ako sam te povrijedila. Neće se više ponoviti.” Eto, rekla sam to. Nema više potrebe da se zadržavam. No nisam se na tome zaustavila. Pogled mi je pao na još neispijenu bocu Jacka pa sam se zabrinula. Mama mu je bila liječena alkoholičarka, a žestica u velikim količinama u kući opasna je stvar. Sudeći po izgledu kuće, on nije kontrolirao svoje nagone. Zgrabivši bocu sa stola, otišla sam do sudopera i počela izlijevati tekućinu u odvod. “I neću ti dopustiti da sam sebe povređuješ.” “Kopile jedno!” zavikao je Jared iza mojih leđa, a ja sam nervozno protresla bocu kada sam iza sebe začula njegove brze korake. Jared je zgrabio bocu, u kojoj je ostalo još nekoliko gutljaja, ali ja sam se okrenula, ne popuštajući.

145

Tatum & Dolly “Ništa od toga nije tvoja stvar. Samo otiđi”, zagunđao je. Zapuhnuo me njegov dah, mirišući po viskiju i kiši, a ruke su mi popustile pod njegovim razrogačenim očima. Gotovo sam ispustila bocu, preplavljena snagom koju je upotrijebio da mi je otme iz ruku. Dok je vukao, moje se tijelo opiralo. Oho, to je nešto novo. Jared na kojega sam naviknuta da uokolo hoda smiren i sabran, sad je bio očajan i nepopustljiv. Trebala bih se bojati, ali zbog nekog me razloga opio naš dvoboj. Htjela sam se obračunati s Jaredom. Žeđala sam za tim. Oboje smo teško disali dok smo se pokušavali dočepati boce, ali nitko nije htio popustiti. Mišići su mu se napinjali dok se borio, a ja sam osjetila kako mi boca klizi iz ruku. Znala sam da ću izgubiti. “Prestani!” zajecala sam. Zar je jebena boca toliko važna? Sredi se, debilčino! Očito je izgubio kontrolu, a ja sam ga trebala dovesti u red. Pustila sam bocu i tresnula ga preko lica. Glava mu se okrenula na stranu, a mene je zapekao dlan. Nikada nisam udarila Jareda. Niti kada smo bili djeca, niti kada smo se zafrkavali. Zatečen i bijesan, Jared je ispustio bocu na pod i probo me ljutitim pogledom. Uzdahnula sam kada me uhvatio za struk i podignuo pa gurnuo na rub sudopera. Prije nego što sam se snašla, zgrabio me za zapešća i stegnuo ih na mojim leđima. Namjestio se između mojih nogu. Grubo me povukao na sebe. I samo tako, našla sam se zarobljena. Prsa su mi se brzo podizala i spuštala, očajnički pokušavajući doći do zraka. Oh, Bože. “Pusti me!” vrištala sam. Tijelo mi je bilo zarobljeno između njegovih ruku na mojim leđima i njegova trupa. Stisak mu je bio čvrst, dovoljno da me drži,

146

Tatum & Dolly ali nedovoljno da me ozlijedi. Pokušala sam se okrenuti, izmigoljiti i osloboditi se, ali on me samo jače potezao na sebe i stezao. “Jarede, pusti me.” Potrudila sam se zvučati moćno, ali zbog napora koji sam ulagala postajala sam sve slabija. Pogledi su nam se susreli, lica odvojena samo nekoliko centimetara jedno od drugog. Nekoliko je trenutaka prošlo dok me tako držao, gledanjem me pokušavši podčiniti. No nije mu pošlo za rukom. Kada su nam se pogledi sreli, nije bilo povratka. Oči su mu bile poput korica knjige - odavale su sitnice, ali ne i cijelu priču. A ja sam htjela saznati cijelu priču. Da sam dovoljno dugo i uporno zadržala pogled, možda bi moje žudnja izišla na vidjelo. Dovraga! Čak i uz dah koji je zaudarao na alkohol, mirisao je nevjerojatno. Poput gela za tuširanje. Bedra su mi bila mokra na mjestima gdje su se njegove hlače prilijepile za mene, ali ostatak mi je tijela gorio. Vrućina mi je izbijala iz pora na vratu, a kapljica znoja klizila je između grudi, sve do mjesta gdje su nam se prsa spajala. Zamaglilo mi se u glavi od vrtoglavice i pritiska između nogu. Uskladili smo disanje i njegov izraz lica više nije bio mrk. Progovorio je drhtavim glasom, gotovo ojađeno: “Sjebala si me danas.” Pretpostavila sam da govori o monologu. “Odlično”, ispalila sam. Ponovno me stegnuo. “Htjela si me povrijediti? Jesi li uživala? Dobar osjećaj, zar ne?” Govori li o meni ili o sebi? Pokušala sam zadržati hladan izraz lica, ali kroz tijelo su mi prolazili trnci. Obuzimao me njegov miris dok se naslanjao na mene. Tijela su nam se stopila, a usne približile. Kada sam osjetila

147

Tatum & Dolly da mi se između nogu ukrućuje, stisnula sam od, prestrašena svojom popustljivošću. Duboko udahnuvši, otvorila sam od i pogledala ga. Srce mi je udaralo u ušima. Ti si za mene ništa. Ništa. “Ne, nisam uživala”, mirno sam odgovorila. “Ne osjećam ništa. Ti si za mene ništa.” Ustuknuo je. “Ne govori tako.” Toplina njegova daha lebdjela je oko mene kada sam se isprsila. “Ništa”, ponovila sam, gotovo šapćući. “Sada, miči se...” Usne su mu se obrušile na moje, prekinuvši moju tiradu. Proždirale su me, snažno i brzo, kao da me živu jedu. Zaronio je jezikom u moja usta, a ja sam mu dopustila, želeći ga cijelog. Pulsiranje u dubini mene ubrzalo se, pa sam ga oko struka obgrlila nogama i zatvorila od, uživajući u popuštanju. Pokušala sam razmišljati, ali nisam mogla. Nisam htjela. Sve one godine koje smo proveli razdvojeni sada su ispunile ovaj trenutak. Pustio mi je ruke, grubo mi prošavši dlanom kroz kosu. Drugim me čvrsto stisnuo za guzu. Pritisnuvši kukove čvršće na njegove, bacio se na moje usne kao da umire od gladi. Sisao je moju donju usnu, a zatim se vrelim, mahnitim poljupcima posvetio mojoj čeljusti i vratu. Mnoštvo leptirića zatreperilo mi je u želucu. Zastenjala sam od užitka. I uzvratila sam mu poljubac. Oh, moj Bože! Uzvratila sam mu poljubac! “Jarede”, promrsila sam. Trebao bi prestati. Mi bismo trebali prestati. Ali zaboravila sam zašto. Izgubila sam se. Stegnula sam noge oko njegova struka i zgrabila ga za mokru kosu, držeći ga na sebi, a on mi je ljubio vrat. Lijevom je rukom klizio po mojem bedru, a ja sam vratila njegove usne na svoje, želeći 148

Tatum & Dolly još. Pritisak je rastao dok su nam se tijela stapala. On je zastenjao, a ja nisam htjela da prestane. Nikada. Kada je sagnuo glavu da me ugrize za uho, umom mi je proletjela slika njega i K. C. u hodniku jučer. Ovo je ona osjetila. Sjećanja su mi se vratila. Razrogačila sam oči kada sam shvatila. Povrijedio me. Mrzi me. “Jarede, stani.” Htjela sam zvučati odrešitije, ali ispalo je očajno. Ignorirao me dok me ljubio i nježno ugrizao za rame. Uvukao mi je dlan pod majicu. “Jarede! Rekla sam da staneš!” Položivši dlanove na njegova prsa, odgurnula sam ga. Zateturao je nekoliko koraka unatrag, teško dišući i promatrajući me poput kao neka životinja. Predaleko smo otišli. Skočivši s ruba sudopera, gotovo sam istrčala iz kuhinje i kuće. Osjećala sam kako mi se para diže iz kože dok me hladna kiša šibala po rukama i nogama. Srce mi je prijetilo da će iskočiti iz prsa dok sam se približavala svojem trijemu. Što izvodiš?! Vrištala sam u sebi. U želucu mi se pojavio šuplji bol, a odvratna praznina ispunila je moje ruke u kojima je on do maloprije bio. Dopustila sam mu da me poljubi. I da me osjeti. I isto sam ja učinila njemu. Pokušala sam doći do daha. Kako sam dopustila da se to dogodi? Kako to da se nisam mogla kontrolirati! Znala sam da je ono što činimo suludo, ali osjećaj koji je izazvao u meni jednostavno me natjerao da zaboravim na sve. Čak i sada moje tijelo žudi za njim, a to mrzim. Sram me peče pod kožom tamo gdje me dotaknuo.

149

Tatum & Dolly Jared je oduvijek unaprijed planirao svoje poteze. Je li isplanirao i ovo? To je niže od svega što je ikad učinio. Vjerojatno mi se sada smije, znajući da me natjerao da progutam vlastiti ponos. U glavi mi je bilo tisuće pitanja, ali potisnula sam ih. Ne. Jedno je bilo sigurno: Jaredu se ne može vjerovati. Nije čak ni počeo ispravljati svoje pogreške, a meni je bilo zlo od poniženja. To se više neće ponoviti.

150

Tatum & Dolly 19. POGLAVLJE

ljedećega sam dana jurila s jednoga sata na drugi. Srce mi se popelo u grlo - znajući da svakog trenutka mogu naletjeti na Jareda - pa sam se usredotočila gledati ravno naprijed. Doslovce. Na Francuskome sam se mučila ne razmišljati o prošloj noći. Njegove ruke, njegove usne, njegov... Nema šanse. Neću o tome. Svidjelo mi se. Toliko jako da mi je teško uopće priznati. No zašto me poljubio ako ne zbog toga da bi samo dokazao da može to učiniti? I zašto sam mu, dovraga, to dopustila? Odlučila sam da ću situaciju pripisati njegovoj pripitosti i svojem emocionalnom slomu. Dok sam išla na ručak, na brzinu sam utrpala stvari u ormarić i pojurila iza ugla prema kantini, trudeći se ne vrludati pogledom uokolo. “Uuuuh.” Odjednom mi je nestalo zraka u plućima i srušila sam se na tlo. Koji...? Lecnula sam se od bola u stražnjici nakon što sam se rasula po hladnom podu, pokušavši uspostaviti ravnotežu. Pogledavši prema gore, uvukla sam zrak i osjetila toplo podrhtavanje u želucu. Jared je stajao iznad mene. Sranje. Zabila sam se u njega. I eto tako sam prošla pokušavajući ga izbjeći kao da je kuga. Toliko o unaprijed stvorenim planovima. Nisam se mogla pomiriti sa spoznajom koliko me njegova prisutnost izbacuje iz ravnoteže. Glupavo sam buljila, nemoćna 151

Tatum & Dolly odvratiti pogled od njegove cool majice, uskog struka i seksipila kojom je zračila njegova bujna, tamna frizura. Vidjevši me da sam se dočekala na guzicu, mogao mi je uputiti ili samodopadan osmijeh ili mrk pogled. Zacrvenjela sam se od srama, svjesna da izgledam vrlo glupo. No reakcije nije bilo. Ni to nije loše. Ispružio je ruku prema meni, a ja sam razrogačila oči, pitajući se kojega vraga izvodi. Je li on to meni... želi pomoći? Ispružio je duge prste na glatkom dlanu okrenutom prema gore, a ja sam skvrčila nožne prste zbog te geste. Vau. Možda onaj poljubac i nije bio tako loša stvar. Možda će se sada početi ponašati kako treba. I tada je izvio obrvu, kao da ga živcira što mora čekati. Namrštila sam se u dobro poznatom, bahatom stilu. Oh, ne. Ne čini mi nikakvu uslugu, kompa! Odgurnuvši se od tla, oprašila sam traperice i prošla pokraj njega, zamaknuvši za ugao. Iako je moje tijelo definitivno pozitivno reagiralo na njega, mozak je odlučio ne trpjeti nikakva sranja... od sada. Ben i ja smo se našli u petak navečer nakon utakmice. Htjela sam nastaviti naše druženje, iako sam većinu protekla dva dana provela trudeći se ne razmišljati o drugome. Između mene i Jareda nije bilo ničega. Nije bilo razloga da otkažem spoj s dečkom koji mi još nije dečko, samo zato što sam poljubila drugog tipa. Mada sam se osjećala pomalo krivom zbog toga. S Benom je bilo lako. A meni je to trebalo. Zaslužila sam. Trebalo mi je da uspostavim kontrolu nad tijelom. Jebeni hormoni. 152

Tatum & Dolly “Nego, mislio sam te nešto pitati.” Ben se činio zabavljenim, ali i pomalo uplašenim nakon što smo pojeli pizzu. “Da čujem.” Položila sam kažiprst na usne. “Da, sama izvodim trikove, i ne, inače ne jedem toliko mnogo”, našalila sam se dok sam otpijala gutljaj kole. “Ne, ne baš.” Odmahnuo je prstom i izvadio karticu kada nam je prišla konobarica. “Slušam.” “Spomenula si onoga dečka s kojim je tvoj lik u monologu prijateljevao. Bili su bliski, ali onda se on okrenuo protiv nje. Rekla si da vozi Mustang?” Kimnula sam, pitajući se kamo to vodi. “Jared Trent vozi Boss 302. Mustanga Boss 302”, istaknuo je. Na čelu mi je izbio znoj, ali opet sam kimnula. Znala sam što smjera, ali neću mu dati odgovore kojima se nada. Dovoljno je loše što sam poljubila Jareda iza K. C.-inih leđa, ali Jared i ja smo samo jednom to učinili. I na tome će i ostati. Nisam namjeravala objašnjavati Benu nešto što ni sama ne razumijem. “I?” Postavio je lakte na stol i prekrižio ruke, nagnuvši se prema naprijed. “I koje je tvoje pitanje?” Nadala sam se da će ispasti slatko budem li izbjegavala odgovor, ali onda me pokopao pitanjima. Pogledavši u stranu, pa opet u mene, nasmijao se sebi u bradu. “Zamijetio sam da nije skidao pogled s tebe tijekom monologa. Jeste li ti i Jared Trent bili ti prijatelji?” U zelenim očima ocrtavala mu se znatiželja. “Kako to misliš?” Glumatanje nedostižne princeze bilo je lako. Mogla sam tako cijelu noć. Izgledao je kao da obuzdava osmijeh, ali nastavio me pritiskati. “Je li tvoj monolog bio posvećen njemu?”

153

Tatum & Dolly Nagnula sam glavu prema njemu. “Mislila sam da monolozi trebaju biti iz neke knjige ili filma.” “Iz koje je knjige ili filma tvoj monolog?” ispalio je. Igrica koju smo igrali izazivala mi je treperenje u želucu. “Sve će biti napisano u eseju”, prošaptala sam dok mu je konobarica vraćala karticu i račun. “No... Jared mi ne znači ništa, samo da znaš.” Usne su mu se izvile, vjerojatno zadovoljne onime što sam mu rekla. Primivši me za ruku, poveo me iz restorana prema automobilu. Nažalost, on je vozio, pa mi je otvorio vrata da uđem. “Nikada nisi bila na Petlji, zar ne?” “Ne.” Zavezala sam pojas i povukla prugastu suknju što sam niže mogla. Tri tanke kopče preko desnog bedra hvatale su svjetlost uličnih svjetiljki kroz prozor. “Pa, svidjet će ti se. I ti njima.” Pogled mu je kliznuo na moje grudi prije nego što je uspio odvratiti pogled. Odjednom sam poželjela da nosim majicu kratkih rukava. Bijeli je topić previše otkrivao. Srećom, imala sam sivu vojničku jaknu, ali ipak sam se osjećala izloženom. Iritirala me potreba da se pokrijem. Htjela sam izgledati lijepo za Bena, nije li tako? Ili možda Ben nije bio taj o kome sam razmišljala dok sam se odijevala. “Svidjet ću im se? Zašto?” upitala sam. “Jer izgledaš kao bombončić.” Zatresao je glavom i pokrenuo automobil. Progonile su me K. C.-ine riječi. Ja sam, za razliku od tebe, prilično uzbuđena što ću vidjeti njegov izraz lica kada te ugleda! Stisnula sam šake i ugrizla se za donju usnu kako bi smirila osmijeh. Da, zagrizla sam donju usnu. Sranje.

154

Tatum & Dolly Petlja se nalazila na farmi gospodina Bensona izvan grada. Njegov sin Dirk, koji je prije dvadeset godina završio našu školu, uredio je trkaću stazu oko tamošnjeg jezerca. S vremenom je Dirk preuzeo farmu i još je dopuštao održavanje utrka, iako im nije često prisustvovao. Sve dok je dobivao naknadu za uporabu posjeda, svi su se mogli kladiti i zabavljati bez ikakva ometanja. Vozili smo se niz dugu makadamsku cestu do farme. Naravno, bilo bi za očekivati da je farma u ovo doba noći u mrklome mraku, ali zbog prometa koji je kolao cestom, bila je osvijetljena poput subotnjeg sajma. “Parkirat ću ovdje. Ne smeta ti da malo prošećemo?” upitao me Ben. Automobili su bili parkirani s obje strane ceste, a kako smo stigli pred samu utrku, parking je bio pun puncat. “U redu je.” Protrnula sam od iščekivanja. Iskočila sam iz njegova Escaladea, istog trena zahvalna što sam imala starke na nogama. Nisu baš pristajale uz suknju, ali ja nisam tip za štikle. Zemljani je put bio pun rupa i kamenja, prekriven sitnim šljunkom. “Daj, primi me za ruku.” Ben je posegnuo za mnom dok je obilazio prednju stranu automobila. Zaustavio me i pokazao prema automobilu. “Želiš li ostaviti torbu unutra?” “Ne, možda će mi trebati mobitel. Dobro sam.” Zakvačila sam palac za remen torbice, koja mi je predstavljala dvije od tri slamke spasa. “Idemo”, zacvrkutala sam i počela brzo hodati. Ispred nas put se račvao u dva smjera: lijevo i desno. Ravno pred nama bilo je jezerce. Miris ispušnih plinova napunio mi je nosnice i nisam si mogla pomoći a da ne poskočim. Oči su mi gladno promatrale stazu. Vidjela sam farove automobila parkiranih s obje strane. Osvjetljavali su stazu. Srećom po Dirkovu obitelj, jezerce nije bilo blizu kuće u kojoj se stanovalo. Većinu vremena dolazilo bi se i odlazilo a da se ne ometa obitelj. Budući da je većina ovdašnjih policajaca maturirala otprilike u isto vrijeme kada i Dirk, na Petlju se gledalo kao na 155

Tatum & Dolly lokalnu znamenitost, a ne kao smetnju. Kako je utrkivanje jednako nelegalno kao i dopuštanje ljudima da tvoje zemljište upotrebljavaju za utrke, nitko od ozlijeđenih nije mogao okriviti Bensonove a da i sam sebe ne dovede u nepriliku. Sve je bilo zgodno i uredno riješeno. Dok smo se približavali Petlji, Ben me vodio nadesno, prema nečemu što je nalikovalo startnoj liniji. Tamo su jedan do drugog već bila zaustavljena dva automobila, a ljudi su uz stazu bili natiskani kao sardine. Jedan automobil bio je Madocov 2006 GTO, a drugi je bio stari model Camara. Liam. “Tate!” Okrenula sam se i spazila K. C. kako mi prilazi. Zabila se u mene želeći me zagrliti, a ja sam se zanjihala, gotovo izgubivši ravnotežu. “Opa!” ispalila sam. “Nije da smo se baš tako davno vidjele, zar ne?” Nasmijavši se na njezin izljev ljubavi koji je očito uzrokovalo pivo, uspravila sam se. Pomirile smo se, ali osjećala sam se nelagodno jer sam se ljubila s Jaredom, a i njihova me veze smetala. Trudila sam se održati obećanje i ne zabadati nos, ali sada se između nas pojavila rupa koje prije nije bilo, a ja nisam bila sigurna kako uspostaviti odnos koji smo nekoć imale. Možda sam je gledala drukčije, ili nam razgovor nije tako lako tekao, ali znala sam da se nešto promijenilo. Ben je podignuo prst i ustima oblikovao “jedna minuta” prije nego što je otišao s tipom iz našeg razreda. “Je li to Liamov Camaro?” Trznula sam glavom prema startnoj liniji gdje je brujala moćna crvena mašina. Simetrija njegova vozila uklapala se u svaku gužvu i na svaku cestu. Bilo bi teško ne priznati status koji ima Camaro. A gume su mu bile tako široke da se doimalo da auto na njima može plutati. “Aha”, rekla je, nabravši nos kao da joj se gadi. 156

Tatum & Dolly “Utrkuje se protiv Madoca?” Ono što bi Madocov automobil mogao učiniti Liamovu automobilu bespogovorno se može smatrati šekspirijanskom tragedijom. Iako nikad nisam vidjela kako se Madoc utrkuje, mnogo sam čula. Nije toliko igrao prljavo koliko je bio uporan i koliko bi se drugi vozač usrao od straha. “Očito”, odgovorila je. “Mislila sam da si rekla kako će te Jared osvetiti.” Položila sam dlan na prsa i zatreptala. “Oh, začepi” rekla je K. C. lažno uzrujanim glasom pa je otpila gutljaj piva. “Takav je zapravo bio plan, ali Roman se vratio s fakulteta za vikend i htio se utrkivati s Jaredom. Pa, znaš...” Odlutala je od teme. Najbolji se utrkuju s najboljima, pretpostavljam. Stala sam se meškoljiti na spomen Dereka Romana. On je kreten svjetske klase i prema svima se isto ponaša. Kao da su govna. Nema veze jeste li muškarac, žena ili dijete. Mladi, stari, bogati ili siromašni. Roman se ponaša kao da su svi ispod njega i nema osjećaj za etiku. Igra prljavo. “Gdje je Jared?” Odjednom osjetivši nelagodu zbog toga što će se utrkivati s Romanom, pogledom sam pretražila rulju u potrazi za njegovom čupavom smeđom kosom. “Gore s Madocom, očitava mu bukvicu.” K. C. je ispila pivo, a po načinu na koji se njihala na stopalima, vidjela sam da je nemirna. “Sigurna sam da Madoc neće učiniti ništa glupo. Ne želi srediti automobil. Liam će biti dobro”, uvjeravala sam se. “Uopće me ne zanima.” Kružila je pogledom, izbjegavajući moj. Da, baš. Prenuta iz misli grmljavinom motora, okrenula sam glavu prema startnoj liniji i propela se na prste kako bih vidjela preko glava. Jared se naslanjao na Madocova vrata, razgovarajući sa

157

Tatum & Dolly skrivenim vozačem. Kosa mu je padala u oči, a osmijeh mu je krasio lice. Način na koji je podignuo glavu s tim zaraznim osmijehom... Ah, kao da mi je netko počeo svirati bubnjeve u trbuhu. Mrzila sam samu sebe što mi klecaju koljena. Bilo je neprihvatljivo da Jared tako utječe na mene, pred svim tim ljudima. Došla sam s Benom, a i on dobro izgleda, govorila sam si. “Hej.” Ben mi je prišao i obgrlio me jednom rukom. Ugrijalo me njegovo tijelo, a i mirisao je na finu kolonjsku. Gotovo sam počela preklinjati leptiriće u trbuhu da se uskomešaju, ali to se nije dogodilo. Njegova blizina i pogled jednostavno nisu utjecali na mene kako su trebali. Jebote. “Hej”, odgovorila sam. “Hoćemo li naći neko mjesto s boljim pogledom?” “Stvarno ti se sviđa ovdje, zar ne?” Ben me pogledao, a na licu mu je titrao zabavljen izraz. “Automobili? Zgodne koke? Da.” Namjestila sam obrve u onaj “zar nije očito” izraz. “Dođi ovamo.” K. C. se pomaknula udesno. “Jared je parkirao pokraj staze. Možemo gledati odatle.” Došla je s Jaredom. Gotovo sam zaboravila. Naravno da je htjela promatrati akciju s njim. A i zašto ne bi? Završila sam s našim sranjima, a ako me on mogao ignorirati protekla dva dana, onda mogu i ja njega. Probili smo se kroz gužvu dok su svi zauzimah položaje. Jared se već naslonio na poklopac motora svojega opasnog, crnog automobila. Podigavši jednu nogu, igrao se s nečim u ruci. Crna majica na kopčanje bila mu je rastvorena i otkrivala je bijelu majicu kratkih rukava. I on i automobil izgledali su bijesno. “Hej, ti.” K. C. mu se približila i naslonila se na njega.

158

Tatum & Dolly “Bok, ti.” Uputio joj je slabašan osmijeh prije nego što je pogledao mene. Smiješak mu je izblijedio prije nego što je mrgodno pogledao Bena. “Hej, čovječe.” Ben je pozdravio Jareda. “Hej, kako je?” Jared je upitao ljubazno, ali brzo je svrnuo pogled. Ben je očito shvatio da je riječ o retoričkom pitanju jer mu ništa nije odgovorio. Stajala sam ondje, pokušavajući izgledati nezainteresirano dok sam se trudila gledati bilo kamo samo ne u Jareda. Znojila sam se dok su mi glavom sijevali sinoćnji prizori. Lagano sam se hladila ovratnikom jakne. Neugodna vibra u zraku natjerala me da razmislim koju bi stavku trebalo izbaciti da jednadžba bude ugodnija: Jareda, K. C., Bena ili mene. K. C. je prekinula šutnju. “Jarede, ovo je Tatum Brandt. Pozdravi je”, našalila se dok mu je ruka klizila oko njezina struka. Disanje mi se ubrzalo. Pogledao me prodornim pogledom. Zamijetio je što nosim na sebi. Ali je trznuo bradom prema meni i vratio pogled na startnu liniju. Preokrenula sam očima i okrenula se prema mjestu na kojem je počinjala akcija. “I spremni smo!” Mlađi momak koji je vodio utrku upozorio je ljude da se maknu sa staze. Oči su mi se zalijepile za novčanice koje su ljudi stiskali u šakama dok su se kladili. Grmljavina motora tresla mi je tlo pod nogama i izazivala žmarce. Skvrčila sam nožne prste. Jebote, da se bar ja utrkujem. Mrzim samo gledati, ali promeškoljila sam se od uzbuđenja. Djevojka u kratkoj kariranoj suknji i crvenoj potkošulji zauzela je mjesto ispred automobila i podignula ruke u zrak. “Priprema!” povikala je. Motori su zabrujali, izazvavši oduševljene povike. 159

Tatum & Dolly “Pozor!” Uspravila je ruke u zrak. “Sad!” Ponovno sam se propela na prste kako bih vidjela gume kako dižu prašinu dok se kotači trude održati kontakt s tlom. Malo sam poskočila od uzbuđenja i nisam mogla obuzdati širok osmijeh. Automobili su projurili kraj nas, podignuli oblak prašine i izazvali mi lupanje u prsima. “Sranje!” začula sam iza sebe i okrenula se. K. C. je otresala suknju. “Prolila sam pivo” protisnula je. Vidjela sam Jareda nekoliko metara iza nje, i dalje oslonjenog na automobil. Nije promatrao utrku. Potpuno se usredotočio na mene, a nešto mi je u njegovu izrazu lica bilo poznato. U tom trenutku utrka, Ben i K. C. uopće nisu postojali. Iz usta mi je izletio prigušen jecaj dok mi je u grlu bubnjalo, a u želucu se okretalo. Gledao me pogledom kojim me gledao u srijedu navečer prije nego što me poljubio, a ja sam znala da ne umišljam. Ljutnja i požuda spojile su se u nešto zbog čega su mi koljena klecala. Zbog načina na koji se ponašao jučer i danas, gotovo me ni ne pogledavši, počela sam se pitati jesam li sada usred svojega mokrog sna. No nisam bila. Duboko udahnuvši i protrljavši oči, skinula sam jaknu i dobacila je K. C. “Navuci ovo.” “Hvala.” Čašu je držala u jednoj ruci dok je drugom navlačila jaknu. Uputivši Jaredu još jedan pogled, zamijetila sam da mu se prsa snažno podižu i spuštaju, a iz očiju mu frcaju iskre. Požude je nestalo. Sada je gledao Bena, koji je također gledao mene, ali okrenuo se kao da je uhvaćen da gleda nešto što ne bi smio. Ponovno, odmah sam se željela pokriti. Ovdje sam zbog utrke, podsjetila sam se i vratila pogled na stazu.

160

Tatum & Dolly Madoc i Liam nikad nisu bili blizu jedan drugome. Ili je Madoc drastično zaostajao za Liamom, ili je Liam svjetlosnim godinama bio iza Madoca. Nakon jedne minute gomila se počela smijati kada su shvatili da se Madoc samo igra sa svojim protivnikom. Nije ni čudno što Jared nije gledao. Znao je da će Madoc lako pobijediti. Liamov Camaro nije bio loš, ali Madoc je bio iskusniji i mnogo je vremena i truda uložio u automobil. Na posljednjem je zavoju Madoc preuzeo vodstvo i prošao kroz cilj uz poklike i zvižduke. Ljudi su pojurili prema njegovu automobilu, a Madoc ih je dočekao s idiotskim cerekom na licu. Neka ga je djevojka zgrabila za sivu majicu i ugurala mu jezik u usta. Odvratno. Liam se sporo iskobeljao iz automobila i odmah pogledao K. C., koja se, zamijetila sam, opet besramno zalijepila za Jareda. Noga mi se trznula od potrebe da nekoga udarim u guzicu kada sam vidjela kako je ukopao glavu u njezin vrat. Ona se zadovoljno hihotala, naočigled spremna za predstavu. “Jared je sljedeći.” Ben je protrljao čeljust. “Roman je nevjerojatan. Nadam se da se nisam kladio na pogrešnog tipa.” Iskreno, nisam znala na koga bih se kladila da sam bila u situaciji uložiti novac na bilo kojeg od te dvojice kretena. “Svi se udaljite sa staze!” Skočila sam. Voditelj utrke najavio je sljedeći dvoboj. “Trent i Roman, dovucite guzice na startnu liniju.” Odjednom sam osjetila nervozu.

161

Tatum & Dolly 20. POGLAVLJE

en i ja smo se razdvojili u gužvi tako da Jared može izvesti automobil.

K. C. nam je prišla, ali zbog nekog razloga nisam mogla pogledati u nju. Dok se Jared smještao na sjedište i pokretao motor, djevojke oko nas počele su skakati i vrištati. Iz zvučnika u njegovu autu zaglušujuće se začuo Papa Roach. Jared je nekoliko puta turirao kako bi se publika probudila. Na usnama mu je zatitrao razigran osmijeh. Boss 302 došao je na startnu liniju, a ja sam shvatila da želim otići. Jared i ja smo sanjarili da se jednoga dana nađemo ovdje i da se utrkujemo, a ja sam sada promatrala iz drugog kuta. On je naš san živio bez mene, a ja sam bila ogorčena što sam izostavljena iz priče. Roman je zaustavio svoj Pontiac Trans Am. Iako se njegov automobil iz 2002. smatrao prapovijesnim u usporedbi s Jaredovim, imao je velike šanse za pobjedu. Količina rada i truda koju je Roman uložio u automobil pretvorila ga je u zastrašujuć stroj. Nažalost, Derek Roman se nije oslanjao isključivo na svoje mehaničarske vještine kada je bila riječ o pobjedi. Ovdje je bilo mnogo ozljeda dok se utrkivao kao srednjoškolac. “U redu!” najavio je voditelj utrke. “Napustite stazu za glavni događaj ove večeri.” Po K. C.-inim riječima, na Petlji se tijekom školske godine svaki tjedan održavalo samo nekoliko utrka. Ipak, dvije utrke ove večeri nisu ništa naspram nekih drugih večeri. 162

Tatum & Dolly Jaredova je glazba ispunila zrak. Vidjela sam da je nešto što je držao u ruci objesio na unutarnji retrovizor. Nisam mogla vidjeti što, ali izgledalo je veliko i podsjećalo je na ogrlicu. Ista djevojka koja je startala Madocovu i Liamovu utrku sada je stajala ispred automobila, njišući guzicom dok je hodala ispred njihovih farova. Miris benzina i guma natapao je zrak, a motori su režali. Naježila sam se. Jared je zurio ravno naprijed, nabacivši hladan izraz lica, čekajući da počne utrka. “Priprema!” zazvala je Pogledajte Me Gospodična. “Pozor!” Motori su zaturirali. “Sad!” Spustila je ruke sa strane, a automobili su projurili kraj nje, podižući s tla oblak prašine i kamenčiće. Pojurila sam na stazu zajedno s masom kako bih promatrala odostrag, više uplašena nego uzbuđena. Koliko god mrzila priznati, bila sam zabrinuta da bi Roman mogao učiniti nešto sumnjivo i ozlijediti Jareda. Čak ni nakon svega nisam ga htjela vidjeti ozlijeđenog. Stražnja svjetla automobila smanjivala su se dok su se primicali prvom zavoju. Preostalo im je još četiri i utrka će biti gotova. Zavoji su oštri i tu bi iskusniji vozač mogao biti u prednosti. Staza je uska, automobili su široki, a zavoji pakleni. Zbog toga nijedan automobil nije smio biti parkiran blizu zavoja. Jared je odlučio biti džentlmen i usporiti u zavoju iza Romana koji je pojurio prema naprijed. Roman će pobijediti ili će ih obojicu ubiti. Oba su automobila zakočila u zavoju, podignuvši oblak prašine u zrak - na oduševljenje gledatelja koji su neumorno klicali. Ubrzavši, Jared je dostigao Romana i sad su vozili su jedan kraj drugog. Vozi, vozi. Pritisnula sam dlanove na prsa, tako snažno isprepletenih prstiju da sam osjetila da mi se koža rasteže. Okretala

163

Tatum & Dolly sam tijelo i pratila njihovo napredovanje, zamijetivši da Jared strpljivo koči u zavojima i pušta Romana da bude prvi. Srce mi je lupalo, a želudac se stiskao od nervoze. U posljednjem zavoju Jared je slijedio Romana, ali nije usporio. Roman je u zavoju otišao na vanjsku stranu, a Jared se uvukao u unutarnju. Dok su se približavali cilju, automobili su bili neposredno jedan uz drugoga. Gomila se razmaknula na stazi i promatrala kako obje zvijeri jure kroz cilj. Automobili su bili tako blizu da se nije vidjelo tko je pobijedio. Dok su obojica usporavali, svi su pohitali prema njima, gurajući se i vičući. Čini se da nitko nije znao tko je pobjednik. Izvijala sam vrat, pogledom tražeći voditelja utrke. Izgleda da je raspravljao s nekolicinom ljudi, vjerojatno pokušavajući donijeti odluku. “Jeste li vidjeli tko je pobijedio?” upitala je K. C., izgledajući zbunjeno dok smo prilazile automobilima. “Ne. A ti?” Odmahnula je glavom. “Tu si!” Ben mi se prikrao i uhvatio me za ruku. “Izgleda da nisu sigurni tko je pobijedio. Odlična utrka, ha?” Nasmijala sam se. “Izgrizla sam nokte od nervoze.” “Hajde. Idemo vidjeti Jareda.” K. C. me ščepala za zapešće pa smo se svi troje uputili stazom. Prišavši automobilima, zamijetila sam da se vozači unose jedan drugom u lice. Stisnuli su usne, odviše blizu jedan drugom. Izgledalo je kao da će izbiti tučnjava. Dok smo se probijali naprijed, čula sam što su govorili. “Gurao si se u moju traku!” procijedio je Roman kroz stisnute zube. “Ili možda samo ne znaš upravljati automobilom.” Crna mu je kosa bila zalizana, a traperice i bijela majica kratkih rukava stvarali su dojam da je došao iz pedesetih.

164

Tatum & Dolly “Na stazi nema traka”, uzvratio je Jared. “I nemojmo započinjati razgovor o tome tko ne može obuzdati svoje mišiće.” Roman je upro prstom u Jaredovo lice dok je govorio. “Reći ću ti nešto, princezice. Vrati se nakon što skupiš muda i skineš pomoćne kotačiće. Onda ćeš biti čovjek dostojan utrkivanja sa mnom.” “Dostojan?” Jared je skupio obrve kao da je to najgluplja stvar koju je ikad čuo. Okrećući se prema publici, podignuo je ruke i okrenuo dlanove na van. “Dostojan?” sarkastično je upitao. Droljasta brineta s Jaredova tuluma, Piper, prišla mu je i ovila se oko njega kao zmijurina. Potapšala ga je po obrazu i uhvatila za guzicu. Gurnuvši mu jezik u usta, ljubila ga je polako i snažno, unoseći u poljubac cijelu sebe. Jebena rulja nije mogla glasnije vrištati. Para mi je krenula iz nosa, ušiju i očiju prije nego što sam svrnula pogled. Tako je i mene ljubio prije dva dana. Jebeš njega. Pogledala sam prema K. C., čije su se obrve izvile od iznenađenja. “Jesi li dobro?” upitala sam. Jesam li stvarno marila? Vjerojatno ne, ali sam barem tako mogla skrenuti pažnju s boli u prsima. “Fan-jebeno-tastično”, prosiktala je. “Liam je to upravo vidio. Savršeno.” Gotovo sam se nasmijala, shvaćajući da je ljuta samo zbog Liamove reakcije. Da Liam nije mislio da je Jared ozbiljan prema K. C., ne bi se osjećao ugroženo. Njoj nije stalo do Jareda. To je bilo očito. A zbog toga sam se osjećala malo bolje što sam ga poljubila iza njezinih leđa. “Okej!” Voditelj utrke progurao se među publikom. “Mičite se, mičite se.”

165

Tatum & Dolly Pogledom je prelazio po gomili, čekajući da se ljudi smire. Piper se skinula s Jareda i povukla k prijatelju, otirući usta dok je posrtala. “Slušajte. Imamo jednu dobru i jednu lošu vijest. Loša je vijest to što je utrka izjednačena.” Psovke i povici prostrujali su publikom. Neki su se već kladili i ljudi su bili uzrujani. “No, dobra je vijest,” nastavio je, “što postoji način da riješimo ovaj pat položaj.” Njegov me cerek uplašio. Pustila sam Benovu ruku i prišla bliže, stojeći u gomili. Jared i Roman su se mrštili. “Revanš?” upitao je Jared. “Recimo.” Voditelj utrke izgledao je zabavljeno. “Dečki, želite li ovo riješiti, onda će se vaši automobili ponovno utrkivali, ali... vi nećete voziti.” Iz gomile je doprlo mrmljanje, a moj je pogled pobjegao prema Jaredovu iznenađenu izrazu lica. “Molim?” Roman se približio. “Znamo da ste izvanserijski vozači. Utrka nam je to dokazala. Sada ćemo vidjeti tko ima bolji automobil.” “Tko će onda voziti?” gotovo je povikao Jared i problijedio. Lice voditelja utrke naboralo se dok se cerio. “Vaše cure.”

166

Tatum & Dolly 21. POGLAVLJE

ila sam sigurna da se smijeh s trkališta čuo sve do Bensonove kuće. Neki su oduševljeno reagirali na domišljato rješenje voditelja utrke, a drugi su kukali o svojim okladama. No svi su se naizgled složili da će dvije glupave tinejdžerice u bijesnim automobilima izgledati presmiješno. “Čovječe! To se neće dogoditi!” Roman je pogledao svoju djevojku, sitnu Meksikanku s više kilograma u grudima nego u ostatku tijela. Poznajući Romana, mogli su biti zajedno dva mjeseca ili dvije minute. Tko će znati? “Zack, ja nemam curu. Nikada je nisam imao”, ustvrdio je Jared, ističući riječ “nikad”. “A što je s lijepim stvorenjem s kojim si došao?” upitao je Zack. Jared je zbunjeno zurio u K. C., a ona je izbuljila oči. Teško progutavši, K. C. je povikala: “On mi je samo rame za plakanje.” Rulja je ispustila glasan “ohhhh”, na što se K. C. nasmijala svojoj žilavosti. Jared je podignuo obrve na Zackov “vidiš sad?” pogled. “Nitko osim mene ne vozi moj automobil”, razjasnio je Jared Zacku. “Slažem se s princezicom po tom pitanju.” Roman je pokazao bradom na Jareda. “Ovo je glupo.” Zack je slegnuo ramenima. “Publika vas je vidjela kako se utrkujete. Žele se zabaviti. Želite li dobiti išta od novca koji ljudi plaćaju, igrat ćete po mojim pravilima. Nacrtajte se za pet minuta na startnoj liniji ili nestanite.” Okrenuo se da će poći, ali zastao je i rekao: “Oh, da, možete sjediti na suvozačevu sjedištu ako želite... znate, kao moralna podrška.” Nije mogao prevaliti zadnje riječi 167

Tatum & Dolly preko usta a da ne prasne u smijeh. Vjerojatno je očekivao da jadne cure završe u suzama prije kraja utrke. Zack je otišao, a gomila je počela šaputati. Roman se udaljio, a Jared nam je prišao. “Ovo je sranje.” Prošao je rukom kroz kosu. “Hej, čovječe. Ja ću voziti umjesto tebe”, ubacio se Madoc. “Samo im moramo reći za našu tajnu vezu.” Prebacio je ruku preko Jaredova i mojega ramena, ali ja sam je maknula sa sebe. Jared ga je ignorirao. Kotačići u njegovoj glavi okretali su se dok je kružio ispred nas. Vjerojatno se trudio pronaći izlaz iz svega, ali kada je zastao i poraženo izdahnuo, znala sam da je stjeran u kut. Pogledala sam prema Romanu, koji je vodio curu do automobila, očito joj dajući upute za ručni mjenjač. Oh, čovječe. Uvukla sam obraze dok sam obuzdavala smijeh. “Jarede, ne mogu se utrkivati za tebe”, ispalila je K. C. “Mora netko drugi.” Pogledao je prema nebu i zatresao glavom. Iako nisam htjela da mu netko razbije automobil, cijela mi je situacija bila smiješna. Tako mu i treba. “Postoji samo jedna osoba kojoj malčice vjerujem kada je riječ o mojem automobilu.” Podignuo je obrvu i zagledao se u mene. Sav zrak u mojem tijelu odjednom je iščeznuo. “Ja?” “Ona?” ispalio je Madoc, a Ben i K. C. su ponovili za njim. Jared je prekrižio ruke na prsima i prišao mi poput murjaka u sobi za ispitivanje. “Da, ti.” “Ja?” Gledala sam ga kao da je poludio. Ako je mislio da ću mu učiniti ikakvu uslugu, mora da je sišao s uma. “Gledam u tebe, zar ne?” Jaredov nabusit ton i usmjeren pogled djelovali su na mene tako da sam poželjela pristati i zatim skršiti automobil, nadajući se da ću ga tako natjerati u suze. 168

Tatum & Dolly Otpilila sam ga i pogledala svoju pratnju. “Bene, možemo li ranije poći na krijes? Ovdje mi je dosadno.” Okrenuvši se i ignorirajući Benov zbunjen pogled, pohitala sam prema publici. Nečija me ruka ugrabila za lakat i nježno zaustavila. Pogledala sam prema gore i vidjela Jareda kako se pokušava sresti s mojim pogledom. “Možemo li razgovarati?” Glas mu je bio prigušen, a stisak nježan. Prošlo je mnogo vremena i zaboravila sam da i on zna biti čovjek. Iako, nije mi bilo dovoljno da zaboravim kako se grozno ponio. “Ne”, ispalila sam jednostavan odgovor, isti koji mi je on dao prije nekoliko tjedana kada sam ga zamolila da stiša glazbu. Udahnuo je. “Znaš koliko mi teško ovo pada.” Odvratio je pogled, a zatim me ponovno pogledao. “Trebam te”, uzdahnuo je, zvučeći poraženo. Uvukla sam dah na te riječi. On treba mene? Po načinu na koji je disao kroz nos i kako me nije htio izravno pogledati, znala sam da mu je teško izreći te riječi. Dio mene htio mu je pomoći, ali drugi dio htio je samo otići. Gdje je bio kada sam ga trebala u prošlosti? Zgadila mi se i sama pomisao da mu oprostim nakon što mi je uputio te dvije male riječi. Malo prekasno. “A sutra kada me ne budeš trebao? Opet ću ti predstavljati govno na đonu?” Moj je odgovor ispao agresivniji nego što sam namjeravala. Sama sam sebi zamjerila što sam se tako olako pobunila. “Učinit će to”, povikala je K; C. preko Jaredova ramena. Nisam ni zamijetila da stoji blizu nas, ali kada sam podignula pogled, ugledala sam da su se Ben i Madoc pridružili razgovoru. Srce mi je ponovno ubrzalo. “K. C.!” grdila sam je. “Ne govori u moje ime. Neću to učiniti!” Posljednji sam dio uputila Jaredu. “Želiš to”, odvratila je. I imala je pravo. 169

Tatum & Dolly Silno sam željela voziti njegov automobil. Htjela sam pokazati ljudima pravu sebe. Htjela sam pokazati Jaredu da vrijedim. A ta me pomisao tjerala da pobjegnem. Ništa mu nisam morala dokazivati. Znala sam koliko vrijedim i nisam trebala njegovo odobravanje. “Možda”, zaključila sam. “Ali i ja imam svoj ponos. Od mene neće dobiti apsolutno ništa.” “Hvala ti.” Prekinuo je Jared K. C. prije nego što mi je uzvratila. “Za što?” ispalila sam. “Za to što si me podsjetila kakva si prijetvorna, sebična kuja”, procijedio je kroz zube dok mi se unosio u lice. U glavi mi se zavrtjelo kada sam shvatila da njegove riječi više nisu dostatne. Ruke su mi se ukočile, a prsti stisnuli u šake. Maštala sam da ubijam boga u Jaredu dok je on vezan lisičinama. Prije nego što sam zajedljivo odgovorila, Madoc je prasnuo: “Bilo bi dosta. Oboje. Prekinite.” Zakoračio je između nas, gledajući malo mene, malo Jareda. “Trenutno, jebe mi se kakvu prošlost dijelite, ali nečije se guzice trebaju dovući u automobil. Ljudi će izgubiti pun kurac para.” Zasukao je rukave kao da će nas sam odvući u automobil. “Jarede? Izgubit ćeš mnogo novca. A Tate? Misliš da su se ljudi prema tebi loše odnosili? Dvije trećine ljudi koji su ovdje kladilo se na Jareda. Kada čuju da si odbila voziti, ostatak školske godine pretvorit će ti se u pakao, a Jared i ja prstom nećemo maknuti. A sada se oboje odvucite do jebenog automobila!” Svi su stali kao ukopani. Madoc je oduvijek pričao besmislice, ali sada je uspio učiniti da se osjećam nezrelo i djetinjasto. Mnogo je ljudi računalo na Jaredovu pobjedu. Koliko god mi bilo teško priznati da Madoc ima pravo, doista je iznosio činjenice. “Mora me lijepo zamoliti.” Prekrižila sam ruke, zadržavajući nezainteresiran izraz lica. “Što?” ispalio je Jared.

170

Tatum & Dolly “Mora reći ‘molim te’”, ponovila sam da čuju i K. C., Madoc i Ben, ne želeći se obratiti Jaredu nakon što me upravo uvrijedio. Ostali su samo stajali i zurili u Jareda i mene, kao da čekaju koja će bomba prva eksplodirati. Jared je odmahnuo glavom uz kiseo osmijeh i konačno duboko udahnuo prije nego što je odgovorio. “Tatum.” Glas mu je bio miran, ali osjetila sam ogorčenje u njemu. “Hoćeš li voziti za mene, molim te?” Pogledala sam ga na trenutak, cijeneći rijedak iskaz poniznosti, premda izvučen na silu, prije nego što sam ispružila ruku. “Ključevi?” Jared ih je spustio na moj dlan. Dok sam grickala usne kako bih sakrila osmijeh, potrčala sam na stazu, a Jared me slijedio. Vidjela sam da Roman iskače iz automobila i vraća ga iza startne linije. Prišla sam Jaredovu automobilu, a grupice ljudi oko staze sumanuto su počele šaptati i zviždati kada su vidjeli da sjedam na vozačevo mjesto. Jared se smjestio na suvozačevo sjedište, a ja sam tresnula vratima i potonula u kožnato sjedalo. Unutrašnjost impresivnog automobila bila je gotovo posve crna i odmah sam osjetila trnce na rukama. Jaredov je automobil zračio iskonskom energijom: hladan, taman i životinjski. Vraški dobro. Okrenuvši ključ, pripremila sam se dok se rulja sklanjala sa staze. Vibracije koje sam osjećala u bedrima izazvale su mi ježenje u utrobi, pa sam odmah pogledala prema Jaredu koji me promatrao. Kroz prozor je gurnuo lakat, naslonio glavu na ruku i promatrao me mješavinom znatiželje i zabavljenosti. Pitala sam se što misli o meni za upravljačem svojeg automobila. “Smješkaš se”, istaknuo je, gotovo kao optužbu. Pogladila sam upravljač, ali nisam ga pogledala. “Nemoj uništiti ovo svojom pričom, molim te.” 171

Tatum & Dolly Jared je pročistio grlo i ipak nastavio: “Tvoj nas je tata naučio voziti s mjenjačem, a takav ima i Bronco. Pretpostavljam da nemaš nikakvih pitanja, zar ne?” “Nijedno.” Puls mi je bubnjao u jagodicama prstiju. “Dobro. Zavoji su oštri. Oštriji nego što izgledaju. Poanta je da do njih stignemo prvi ili da propustimo suparnika. Ne obilazi Romana slijeva. Stigni do zavoja prije njega ili idi za njim, jasno?” Kimnula sam glavom. Oči su mi bile uprte prema naprijed, spremne krenuti dok mi je stopalo nervozno poskakivalo. “Na svakom zavoju uspori prije nego što okreneš upravljač, a zatim ubrzaj pošto se ispraviš. Ako osjećaš da trebaš zakočiti u zavoju, učini to, ali budi nježna. Ne ubrzavaj dok ne prođeš zavoj. Povući će te centrifugalna sila.” Ponovno sam kimnula glavom. “Udari po gasu između zavoja. U posljednjoj dionici stisni do kraja.” Glas mu je zvučao zapovjednički. “Jarede, kužim.” Pogledala sam ga. “Mogu ja to.” Nije izgledao kao da mi vjeruje, ali prestao je. “Sveži se.” Poslušavši naredbu, pogledala sam nalijevo i vidjela Romana kako izvikuje zapovijedi svojoj djevojci dok ona nervozno kima glavom. Zack je prošao između dva automobila i zauzeo položaj ispred nas. Srećom, izgledalo je da će on startati utrku umjesto one droljaste maloljetnice. Dok sam gledala prema van, držeći oko na Zacku, zamijetila sam što je Jared objesio na unutarnji retrovizor. Posegnula sam i zgrabila ovalni komadić gline na svijetlozelenoj vrpci. Vratom mi se popela vrelina, a grlo mi se stegnulo. Bila je to ogrlica koju sam načinila za Majčin dan, za mamu nakon što je umrla. Jedne smo godine Jared i ja izradili otiske naših prstiju kako bismo ih darovali mamama. Rabeći glinu koja se sušila na zraku, 172

Tatum & Dolly utisnuli smo palčeve u smjesu i na to svezali vrpcu, načinivši tako ogrlicu. On je svoju dao mami, a ja sam svoju položila na mamin grob. Sljedeći put kada sam došla, ogrlice nije bilo. Mislila sam da se izgubila ili da ju je vjetar odnio. Ispada da je bila ukradena. Pogledala sam Jareda, koji je djelomice bio zbunjen, a djelomice ljutit. “Srećonoša”, ponudio je objašnjenje, ne gledajući me. “Uzeo sam je nekoliko dana nakon što si je ostavila na grobu. Mislio sam da će je netko ukrasti ili oštetiti. Kod mene je od tada.” Odlučivši ne inzistirati, pogledala sam kroz prozor i pokušala umiriti disanje. Valjda mi je bilo drago što je još uvijek čitava. No bila je mamina, a on nije imao pravo samo je tako uzeti. No nakon svega ju je zadržao. Zašto? Sama sam sebi rekla da ćemo o tome nakon utrke. “Jesmo. Li. Spremni?” Prenuo me Zackov glas dok je vikao publici. Ljudi su vrištali od uzbuđenja. Jared je na iPodu pustio Bullet for My Valentine, “Waking the Demon”. Stegnula sam upravljač, rabeći glazbu da razbistrim um i ufuram se. “Priprema!” zazvao je Zack, a ja sam zaturirala. Romanova je cura odmah učinila isto. “Pozor!” Jared je jednu ruku položio na upravljačku ploču, a drugom je pojačavao glazbu. “Sad!” Zack je spustio ruke. Nagazila sam na gas, kotači su se najprije okretali u prazno, ali onda su zahvatili tlo pa smo pojurili. Dok je glazba grmjela u pozadini, dlanovi su mi stezali upravljač, a leđa utonula u sjedalo. Potpuno napetih ruku usredotočila sam se na cestu. Sranje! Ovaj je automobil bio pun snage. “Ubrzo će prvi zavoj”, upozorio me Jared. Nisam znala gdje se nalazi drugi automobil: pokraj ili iza mene. Samo sam znala da nije 173

Tatum & Dolly ispred mene, a za ništa drugo nisam ni marila. Utrkivat ću se s ovim automobilom bez ijednog suparnika. Bedra oblivena znojem klizala su mi po sjedalu dok sam pokušavala stopalom dosegnuti spojku. Lagano sam pritisnula kočnicu spremajući se za zavoj. Dok sam otpuštala kočnicu u prvom zavoju, stražnja je strana počela proklizavati. Dok je automobil klizio ulijevo, brzo sam upravljač okrenula udesno kako bih spriječila izlijetanje sa staze. Prašina je zaogrnula stazu, a srce mi je bubnjalo. Smanjila sam pritisak na spojku i prebacila u treću. Dok sam ubrzavala i prebacivala u četvrtu, krajičkom oka u unutarnjem sam retrovizoru vidjela drugi automobil. “Stisni gas!” vikao je Jared. “I ne skreći tako naglo. Gubiš vrijeme ispravljajući se!” Što god. “Tko je prvi?” podsjetila sam ga. “Ne zaliječi se.” Jared je naizmjenice gledao cestu i Trans Am iza nas. S čela mi je kapao znoj, a prsti su mi se grčili od stiskanja upravljača. Popustivši malo, pojačala sam glazbu i prebacila u šestu, preskočivši petu. Ovo je zakon! Benzin koji je kolao automobilom kao da je ispalio raketu. Tako mi se učinilo. “Dolazi sljedeći zavoj. Moraš usporiti.” Da, da, da, “Tatum, moraš usporiti.” Jaredov je glas odjeknuo u mojoj glavi. Zavoj je bio udaljen tri sekunde, a vibracije pod nogama sprečavale su me da popustim gas. Čvršće primivši upravljač, navalila sam prema naprijed. Maknuvši stopalo s gasa, ali ne i kočnice, oštro sam skrenula ulijevo, a zatim trznula nadesno pa ponovno usmjerila upravljač sve dok nisam izravnala automobil. Još je više prašine poletjelo oko 174

Tatum & Dolly nas, ali brzo sam se pribrala i nastavila pritiskati gas. Pogledavši straga, vidjela sam da se Trans Am pri izlasku iz zavoja jako zakrenuo i da se pokušava izravnati. Zaostajali su za nama više od 30 metara. To! “Nemoj to više raditi”, zagunđao je Jared držeći se za upravljačku ploču objema rukama dok sam ja zurila u cestu, spremna za još. Došao je i sljedeći zavoj i uspješno sam ga prošla ne obazirući se na Jaredovo upozorenje da usporim. Za jednog seronju i nevaljalca, stvarno je igrao na sigurno. A za nekoga tko je uvijek išao na sigurno, ja sam bila ta koja je kršila pravila. Dok smo brzo napredovali prema posljednjem zavoju, usporila sam na oko 50 km/h i prebacila u treću. Prošavši zavoj bez podizanja prašine, pogledala sam u Jareda nevinim pogledom punim očekivanja. “Je li ovako dobro, gospodine Daisy?” Gricnuvši kut usana kako se ne bih nasmijala, zamijetila sam da mu pogled pada na moje usne. Pogled mu je bio užaren, pa su mi kroz trbuh prošli žmarci i spustili se u osjetljivo područje između nogu. “Tatum?” Suzio je oči. “Prestani se igrati sa suparnicom i završi vražju utrku.” “Na zapovijed, gospodine Daisy”, odgovorila sam svojim najboljim južnjačkim naglaskom. Prošla sam kroz cilj sa sigurnih 55 km/h kada sam u unutarnjem retrovizoru zamijetila Trans Am kako izlazi iz posljednjeg zavoja. Mnoštvo ljudi nahrupilo je prema našem automobilu, ali Jared i ja još nekoliko trenutaka nismo izlazili. Zaustavivši automobil i uključivši električnu kočnicu, naslonila sam glavu na naslon i pogladila upravljač. Srce mi je još luđački udaralo i osjećala sam se živom. To je najuzbudljivija stvar koju sam učinila u životu. Svaki živac u mojem tijelu bio je opijen. 175

Tatum & Dolly “Hvala ti, Jarede”, prošaptala sam, ne gledajući ga. “Hvala ti što si me zamolio da učinim ovo.” Posegnula sam i zgrabila maminu ogrlicu s retrovizora i stisnula je u dlanu. Kada sam ga pogledala, vidjela sam da naslanja usta na stisnute šake. Što je pokušavao sakriti? Osmijeh? Prošavši rukom po zraku, otvorio je vrata, a povici i vrištanje navalili su poput vode u brod koji tone. Pogledao je u pod i odmahnuo glavom. “Buđenje demona...” promrmljao je za sebe, a ja nisam bila sigurna što mu to znači. Prije nego što se izvukao iz automobila, pogledao me kroz svoje napola sklopljene vjeđe. “Hvala ti, Tate”, prošaptao je. Dlačice na vratu su mi se nakostriješile, a ruke zadrhtale. Nije me nazvao “Tate” otkako nam je bilo četrnaest. Od doba kad smo bili prijatelji.

176

Tatum & Dolly 22. POGLAVLJE

aci Feldman me pronašla čim smo Ben i ja stigli na krijes. “To je zakon! Moj je brat, ono, izvan sebe od sreće što je dobio okladu.” Krijes se na posjedu Marcusa Hitchensa, na obali jezera Swansea, palio gotovo svaki tjedan, osobito nakon utrka i utakmica. Oštra zima u siječnju i veljači jedino je razdoblje u kojem se rijetko što odvija, bilo na jezeru, bilo na stazi Bensonove farme. “Drago mi je da sam pomogla”, odgovorila sam. A to je bila istina. Večerašnja utrka najbolji je provod koji sam imala. “No pobijedila sam samo zato što druga cura nije znala voziti automobil s ručnim mjenjačem.” Zašto sam to rekla? Dominirala sam utrkom bez obzira koliko je mala znala. Ili koliko nije znala. Uhvatila me za ruku, a Ben me obgrlio oko struka. Ostali su nam došli u susret: neki kako bi pozdravili Bena, a neki kako bi meni čestitali. “Nego, ja bih te zasigurno htjela ponovno vidjeti kako se utrkuješ. A ti, Bene?” Maci se obratila mojem pratitelju dok je on bio zabavljen svojim prijateljima iz tima. “Mislim da sam sretnik.” Pogledao me, a meni nije promaklo kako je izbjegao odgovoriti na pitanje. Zapitala sam se ne srami li se možda zbog toga što mu pratilja radi nešto što uobičajeno rade momci. Budući da je već bilo deset i trideset, obvezala sam se da ću ostati jedan sat, a onda će me Ben odvesti kući. S obzirom na

177

Tatum & Dolly sutrašnje natjecanje, moram doći kući i odmoriti se, sviđalo mi se to ili ne. “Odlična utrka, Tate.” Jess Cullen me u prolazu potapšala po ramenu. “Hvala”, izdahnula sam, osjećajući se nemirno zbog pozornosti koju su mi posvećivali. “Jesi li dobro?” Ben me privukao bliže. “Naravno”, zagrcnula sam se, žudeći za osvježenjem. “Možemo li nešto popiti?” Podignuo je ruku kako bi me zaustavio. “Ostani ovdje, vraćam se brzo.” Otišao je prema bačvi. Mnoštvo ljudi okupilo se oko vatre, stojeći ili sjedeći na panjevima, a ostali su kružili uokolo. K. C. još nije stigla, pa sam zaključila da se odvezla s Jaredom. Stajala sam ondje, osjećajući se nelagodno. Pretpostavljam da bih trebala zahvaliti Jaredu što više uživam u manjem krugu ljudi nego u gomili. Zbog njega me nikada nisu pozivali na slična okupljanja. Lagano sam zatresla glavom kako bih raščistila misli. Trebam ga prestati kriviti. On je kriv što sam se našla na popisu neželjenih u prošlosti, ali nije kriv što sam ja pristala na takav tretman. Sama sam kriva za to. Pogledavši prema skupini djevojaka koje su se hihotale pokraj vode, prepoznala sam djevojku iz svojega kros tima. “Jebeš to.” Slegnula sam ramenima i odlučila se prepustiti. Pošla sam prema skupim kada me zaustavio nečiji glas. “Jebeš što?” Trnci su me preplavili dok sam se okretala prema Jaredu. Držao je čašu u jednoj, a mobitel u drugoj ruci. Izgledalo je kao da šalje poruku dok čeka da mu odgovorim. Zatim je vratio mobitel u džep i izvio obrve.

178

Tatum & Dolly Dlačice na rukama su mi se nakostriješile, kao da me nevidljiva sila vuče Jaredu. Protrljavši dlanovima ruke, okrenula sam glavu prema vatri, trudeći se ignorirati ga. I dalje nisam bila sigurna što je s nama. Nismo bili prijatelji, ali više nismo bili ni neprijatelji. A voditi normalan razgovor s njime i dalje nije dolazilo u obzir. “Hladno ti je.” Zaustavio se kraj mene. “Ima li K. C. još uvijek tvoju jaknu?” Uzdahnula sam, nesigurna zbog čega sam se sada uzrujala. Možda jer svaki put kada je Jared u blizini, žmarci u mojem tijelu podivljaju i ugriju me, dok se zbog Bena poželim samo skvrčiti na kauču i gledati Američkog idola. Jared vjerojatno ne gleda TV. Odviše svakidašnja aktivnost. Također, bilo mi je smiješno što se pretvarao da je zabrinut jer mi je hladno, a prije mi je rekao da ga boli briga jesam li živa ili mrtva. Ispričavao se ni za što, a to nisam mogla zaboraviti. “Pa, nosila je jaknu kada ste došli zajedno, zar ne?” Moj ciničan komentar dočekan je sa smijehom. “Nije došla sa mnom. Ni ne znam je li uopće došla.” Okrenuo je glavu i pogledao me. “Kako to misliš? Otišli ste zajedno s utrke, niste li?” “Ne, povezla se s Liamom.” Preplavio me njegov dubok, hrapav glas, a ja sam se opirala nasmiješiti na njegove zadnje riječi. Izgleda da su K. C. i Liam na putu da se pomire. Pročistila sam grlo. “A tebi je to u redu?” upitala sam. “Zašto ne bi bilo?” upitao me tupo, zbunjena izraza lica. Naravno. Što sam mislila? Jared ni s kim nije hodao, i nema teorije da se zagrijao za K. C. Posegnula sam u torbicu na boku i potražila mobitel. “Ako je vidim, reći ću joj da te potraži.” Jared se počeo udaljavati, ali zastao je nakon nekoliko koraka i okrenuo se prema meni. “Trebat će mi otisak.” Pokazao je rukom na moj vrat. 179

Tatum & Dolly Shvatila sam da govori o srećonoši. “Nema šanse.” Vratila sam pogled na mobitel. “Ah, Tate. Ja uvijek dobijem ono što želim.” Ukopala sam se zbog njegova duboka, zavodničkog glasa. Prsti su mi zastali iznad zaslona mobitela i odjednom sam zaboravila kako se šalje poruka. Podignula sam pogled i uočila ga kako se smije i odlazi. Gledajući ga kako odlazi Madocu i ostatku ekipe, osjećala sam se zbunjenijom nego ranije. Htjela sam da Jared postane uljudniji, a i htjela sam da se lijepo ponaša prema meni. Sada kada je počeo pokazivati znakove takva stava, postalo mi je mučno od neodgovorenih pitanja. Stari su se osjećaji probijali kroz pukotine na zidu koji sam podignula kako bih se zaštitila od njega. “Hej, evo ga.” Ben mi je prišao s dva piva, dajući mi jedno. “Hvala.” Polizala sam usne i otpila gutljaj, dopuštajući gorkom okusu da mi navlaži jezik i grlo. Ben je prošao dlanom po mojoj kosi i zataknuo je za uho. Mišići su mi se napeli. Moj nevidljivi osobni prostor promjera jedan metar bio je narušen, pa sam se poželjela izmaknuti. Zašto? Zašto mi se nije sviđao taj tip? Naljutila sam se na samu sebe. Činio se pristojan i prilagodljiv. Zašto me nije zapalio iznutra ili me tjerao na sanjarenje? Osjetila sam kako mi se prikrada spoznaja zašto je tako i osjećala sam se bespomoćnom. Nisam željela Bena. Kratko i jasno. Nisam namjeravala biti jedna od onih blesavih cura uhvaćena u ljubavni trokut, koja se ne može odlučiti. Nisam bila u takvoj situaciji, ali nikada nisam shvaćala kako djevojka ne može biti sigurna želi li ili ne želi momka. Možda možemo biti zbunjeni kada je riječ o tome što je dobro za nas, ali ne kada je u pitanju ono što istinski želimo. A ja nisam željela Bena. Toliko sam znala. “Jesi li ti to razgovarala s Jaredom?” Pokazao je pivom na drugu stranu vatre, gdje se Jared smijao s nekoliko tipova iz škole. 180

Tatum & Dolly “Aha.” Otpila sam još jedan gutljaj. Ben je izdahnuo i dobrano potegnuo iz čaše. “I dalje nerado dijeliš informacije, zar ne?” “Ma, nije ništa bilo. Tražila sam K. C., a mislila sam da su došli zajedno.” “Ona se smuca uokolo, ha?” To je bila više izjava nego pitanje. “Kako to misliš?” zauzela sam obrambeni stav. K. C. i ja smo u posljednje vrijeme pod stresom, ali ipak mi je najbolja frendica. “Malo kod Liama, pa malo kod Jareda, i onda opet kod Liama. Vidio sam ih nakon utrke. Izgledali su poprilično blisko.” “Dva tipa i to znači da se smuca uokolo?” Zapravo mi je laknulo što smo se maknuli od teme o Jaredu, ali nije mi se sviđalo da Ben ili bilo tko drugi donosi preuranjene zaključke o njoj. Ben mi je uputio pokajnički pogled i promijenio temu. Očito, dovoljno je pametan da zna da ne treba kopati preduboko. “Nego, večeras si bila sjajna. Škola će brujati o tome jako dugo. Izgleda da sam dobio na lotu.” Ben me obgrlio rukom i poveo prema krijesu. Dobio na lotu? Što bi to trebalo značiti? Ben i ja kružili smo među njegovim prijateljima, a on je svako malo odlazio do bačve. Nakon dva gutljaja ostavila sam pivo. Unatoč znakovima koje sam davala da bismo trebali poći kući, Ben je ispijao već četvrto pivo, a ja sam znala da neće biti u stanju voziti. Počela sam se pitati kako ću doći kući. Spazila sam K. C. i Liama prije pola sata, sjedili su na panju i razgovarali. Ili možda je Liam govorio, a K. C. je slušala i plakala. Razgovor je izgledao žestok i važan po načinu na koji su im se glave približile, pa sam ih ostavila same. Dok sam pokušavala ignorirati vibru Jaredove prisutnosti, uvidjela sam da ne mogu prestati buljiti u njega. Vidjela sam ga kako čavrlja s frendovima, a posljednji put kada sam pogledala, Piper je zabila glavu u pregib njegova vrata. Izgledala je jeftino u kratkoj, 181

Tatum & Dolly pripijenoj crnoj suknji i štiklama. Tko nosi štikle na plažu? Čak i nije bila riječ o pravoj plaži, nego o kamenitoj i blatnoj obali jezera. Na moje oduševljenje, izgledao je zainteresiran za nju koliko i za tanjur pastrnjaka. Dovoljno sam puta pogledala u njih kako bih zamijetila da ju je nekoliko puta pokušao odlijepiti od sebe. Konačno je shvatila i nadureno se udaljila. Jared je uhvatio moj pogled nekoliko puta, ali ja sam svaki put prekinula kontakt očima. Prizori one noći, njegov prodoran i mračan pogled, izazivali su mi probadajući bol u utrobi. Grubo sam uzdahnula. Definitivno je vrijeme da pođem. Pogledavši na sat, susrela sam se s Benom koji je pošao prema bačvi. “Hej, stvarno bih trebala poći. Sutra imam onu utrku”, podsjetila sam ga. Izvio je obrve od iznenađenja. “Oh, hajde. Pa tek je jedanaest i pol.” Njegovo zapomaganje došlo mi je kao šokantan, hladan tuš. “Možemo ostati još malo”, rekao je. “Žao mi je, Bene. Zato sam ti ponudila da ja vozim. Zaista moram ići.” Nabacivši najbolji osmijeh isprike, nisam popuštala. Nisam se bojala što bi mogao pomisliti jer sam znala da nam je to vjerojatno zadnji spoj. Nije bilo nikakve iskre, a izuzme li se utrka, bilo bi mi draže da sam ostala kod kuće uz knjigu. “Ostanimo još pola sata.” Pokušao mi je uvaliti pivo kao da je rješenje da me napije, ali završio je ljuljajući se s jedne na drugu stranu i držeći me kako bi uspostavio ravnotežu. “Ne možeš voziti”, rekla sam. “Mogu te ostaviti kod kuće, a onda sutra možeš pokupiti automobil kod mene.” “Ne, ne.” Ben je podignuo ruke. “Prestat ću piti i otrijeznit ću se. Uskoro krećemo.” “Ipak, ne bi smio voziti. Nikako.” Zakolutala sam očima, osjetivši frustraciju.

182

Tatum & Dolly “Mogu se brinuti za sebe, Tate”, dobacio je. “Želiš li sada ići, onda ćeš morati naći drugi prijevoz. Ako želiš ići sa mnom, morat ćeš pričekati.” Što? Morat ću pričekati? Ovo postaje smiješno, a moje je strpljenje pri kraju. Rekao je da ćemo otići do jedanaest i trideset, a ja sam ga držala za riječ. Ben me povukao za ruku i poveo prema vatri, ali ja sam se otrgnula i udaljila. Nije rekao ni riječ, pa sam pretpostavila da ide bez mene. Trebala sam ići kući, a više nisam imala prijevoz. Je li mi ovo zaista bilo potrebno? Ben i njegovi prijatelji zanimljivi su koliko i tekst na poleđini kutije žitarica. Djevojke ne zanima ništa doli šopinga i šminke, a zbog tipova osjećam da bih trebala dezinficirati očne jabučice nakon što sam vidjela kako me gledaju. Nakon što sam na brzinu pretražila plažu, uvjerila sam se da je K. C. otišla. Iskopala sam mobitel iz torbice i ipak je nazvala. Nije se javila. Pogledom sam potražila djevojku iz svojeg tima koju sam ranije spazila, ali shvatila sam da ni nje nema na vidiku. Preostalo mi je samo da nazovem baku, koju sam se bojala probuditi u sitne sate, ali barem bi bila sretna da zna da se nisam htjela voziti bilo s kim. Razočarano sam izvila usta kada se baka nije javila. To nije bilo neobično jer je zaboravljala ponijeti mobitel sa sobom u krevet. A zaslugom mobitela, već odavna nismo imali fiksnu liniju. Predivno. Jedine preostale mogućnosti bile su da pričekam Bena i uvjerim ga da mi dopusti voziti ili da nekoga na parkingu žicam za prijevoz. Ben može otići popišati drvo. Uzverala sam se preko stijena u šumu i uputila u kratko lutanje do mjesta na kojem su svi parkirali.

183

Tatum & Dolly Nisam imala baterijsku svjetiljku pa sam put osvjetljavala zaslonom mobitela. Trebalo je ići samo ravno, ali staza je bila puna granja i panjeva. Drveće je već počelo gubiti lišće, ali zbog kiše bilo je mokro i sklisko. Kišne kapi prskale su mi po gležnjevima dok sam gazila po mokrom lišću, a nekoliko golih grana ubolo me toliko da me zaboljelo. “Opa, vidi koga tu imamo.” Poskočila sam, prenuta iz tišine koja me okruživala. Podigavši pogled, vidjela sam Natea Dietricha koji me gutao očima. Izgledalo je kao da je dolazio iz smjera u koji sam pošla, a sada mi je prepriječio put. “Ovo je sudbina, Tate.” Samo što nije pjevao. “Miči mi se s puta, Nate.” Polako sam mu prišla, ali nije reagirao. Pokušala sam ga obići, ali zgrabio me rukama za struk i povukao prema sebi. Mišići su mi se stegnuli, a dlanovi stisnuli u šake. “Ššš”, stišavao me dok sam se pokušala otrgnuti. Čula sam kako diše i namirisala alkohol. “Tate, tako te dugo želim. Znaš to. Kako bi bilo da me izbaviš iz jada i dopustiš mi da te odvezem kući?” Zabio je nos u moju kosu, a dlanove spustio na moju guzicu. Ukočila sam se. “Prekini”, zapovjedila sam i pokušala primaknuti koljeno njegovim preponama. No činilo se da je očekivao taj potez jer je spojio noge. Nate se tresao od smijeha. Stišćući moju guzicu, prošaptao je: “Ah, znam ja tvoje trikove, Tate. Prestani se odupirati. Mogao bih te prikovati za tlo kada bih htio.” Spustio je usne na moje, a kiseo okus bljuvotine ispunio mi je usta. Zagrizla sam mu donju usnicu, dovoljno snažno da su mi donji zubi kroz njegovu kožu osjetili gornje. Zarežao je i pustio me, pipajući usta tražeći krv. Zgrabivši suzavac u torbici na kojem je inzistirao moj tata, poštrcala sam ga u oči. Zavrištao je i posrnuo unatrag, rukama 184

Tatum & Dolly prekrivši lice. Naposljetku sam ga raspalila koljenom između nogu, a zatim ga promatrala kako pada na koljena, hvatajući se usput za naramenicu mojeg topića. Bježi! Samo bježi! Vrištala sam u sebi. Ali ne. Nagnula sam se nad njega dok je bolno jecao. “Zašto su dečki u našoj školi takvi seronje?!” Jednom je rukom prekrio oči, a drugom se držao za međunožje. “Sranje! Jebena kučko!” gunđao je Nate dok je pokušavao otvoriti oči. “Tatum!” Začuo se Jaredov glas iza mene, a ramena su mi se trznula prije nego što sam se uspjela okrenuti. Bijesno gledajući malo mene, malo Natea, Jared je izgledao napeto poput lava koji se sprema napasti. Lagano je izdahnuo, a dlanove stisnuo u šake. Vidjela sam da mu pogled bježi prema rastrganoj naramenici mojeg topića. “Je li te ozlijedio?” mirno je upitao Jared, no usta su mu bila stisnuta, a oči su mu gorjele. “Pokušao je.” Pokrila sam rame gdje mi je koža bila otkrivena. “Dobro sam.” Glas mi je bio odsječan. Posljednje što sam večeras željela bilo je pred Jaredom izigravati damu u nevolji. Skinuvši majicu na kopčanje sa sebe, Jared ju je bacio prema meni. “Odjeni ovo. Odmah.” Uhvativši majicu koju mi je bacio u lice, dio mene poželio ju je zavitlati natrag prema njemu. Iako smo Jared i ja našli zajednički jezik tijekom utrke, to nije značilo da želim ili trebam njegovu pomoć. Ipak, bila sam razgolićena, pothlađena i neraspoložena za privlačenje pozornosti na sebe. Uvukla sam se u majicu, a toplina Jaredova tijela ugrijala mi je ruke i prsa. Rukavi su mi padali preko dlanova, ali sam ih prinijela licu i ugrijala hladne obraze. Osjetila sam muški miris. Od mješavine mošusa i mirisa guma gotovo su mi eksplodirala pluća. Pokušala sam duboko udahnuti tu aromu. 185

Tatum & Dolly “Imaš jebeno kratko pamćenje, Dietrichu. Što sam ti rekao?” Jared se sagnuo nad Nateovo lice. Zgrabio ga je za majicu i povukao ga na noge, a zatim ukopao šaku u njegov trbuh. Izbečila sam oči na taj nagli Jaredov potez. Udarac me podsjetio na modeliranje gline. Nateova se silueta skvrčila na udarac. Teško je disao dok je pokušao uhvatiti dah. Zvučalo je kao mješavina kašljanja starog pušača i grgljanja zombija. Jared je lijevom rukom pritisnuo Nateov vrat dok ga je gurao na drvo. Desnom je šakom udarao po Nateovu licu. Koljena su mi počela popuštati dok sam promatrala kako Jaredovi zglobovi bijele od pritiska koji ulaže. Prestani, Jarede. Nastavio je udarati dok iz Nateova oka i nosa nije potekla krv. Kako nije pokazivao znakove da će stati, istupila sam. “Dosta, Jarede, dosta!” viknula sam, a moj odlučan glas nadglasao je Nateove jecaje i gunđanje. Jared je prestao s udarcima, ali odmah je povukao Natea za lakat i bacio ga na tlo. “Ovo nije gotovo”, rekao je okrvavljenom tijelu na tlu. Što je to izvodio? Okrenuvši se prema meni, vidjela sam kako se Jaredova prsa podižu i spuštaju jer je teško disao. Napor kao da mu je vukao tijelo prema tlu. Pogrbio je ramena, ali pogled mu je ostao fokusiran. Promatrao me napola klonulo, napola bijesno. “Vodim te kući.” Okrenuo se prema parkiralištu, ni ne osvrnuvši se kako bi se uvjerio pratim li ga. Vodi me kući? Da, pa da se osjeća kao superheroj. Dopustiti Jaredu da me vadi iz situacije nad kojom sam imala kontrolu jednostavno je potkopalo moj ponos. Zajebi to. “Ne, hvala. Imam prijevoz”, ispljunula sam laž prije nego što sam mu dopustila da mi učini uslugu.

186

Tatum & Dolly “Tvoj je prijevoz” - Jared se okrenuo i zgroženo me pogledao “pijan. A sada, osim ako ne želiš buditi jadnu baku da dođe po tebe u ovu pustopoljinu kako bi te odvezla kući jer ti se pratitelj napio, a i gotovo si silovana - na što bi se, usput rečeno, tvoj otac oduševio da sazna - ulazi u prokleti automobil, Tate.” I samo se okrenuo, znajući da ću ga slijediti.

187

Tatum & Dolly 23. POGLAVLJE

ačuo se zvuk otvaranja vrata i ja sam se uspela u toplinu Jaredova automobila, ovaj put na suvozačevo sjedište.

Ruke su mi se tresle od susreta s Nateom, pa sam se mučila sa skidanjem Jaredove majice. “Ostavi je.” Nije me ni pogledao dok je uključivao grijanje. Oklijevala sam. Vidjelo se da je ljut po načinu na koji je stiskao čeljust. “Ali više mi nije hladno.” “A ja ne mogu gledati tvoju rastrganu majicu.” Prebacila sam majicu preko ramena, svezala se i zavalila se u sjedalo dok je on izlazio s parkinga. Koji je njegov vražji problem? Ljuti li se na mene ili na Natea? Očito da me nije htio vidjeti povrijeđenu - barem ne psihički. Ali zašto se ponašao tako suzdržano prema meni? Automobil se malo zaljuljao dok je izlazio s pošljunčanog parkirališta i izlazio na asfaltiranu cestu. Jared je stisnuo gas i grubo prebacivao brzine dok smo ubrzavali. Nije svirala glazba, a on nije govorio. Na cesti nije bilo žive duše i vidjela su se samo stabla koja su se sa strane nadvijala nad nas. Sudeći po brzoj izmjeni vanjskih prizora, Jared je debelo premašio ograničenje brzine. Pogledavši ga krajičkom oka, vidjela sam da kipi. Oblizao je usne i nekoliko puta duboko udahnuo dok je stezao i popuštao stisak na upravljaču. “Koji je tvoj problem?” prešla sam na stvar. 188

Tatum & Dolly “Moj problem?” Podignuo je obrve kao da sam postavila glupo pitanje. “Dođeš na krijes s tim idiotom Benom Jamisonom, koji ne može ostati dovoljno trijezan da te odbaci kući, a zatim se izgubiš u šumi, u mraku, i naletiš na Dietricha. Možda si ti ta koja ima problem.” Glas mi je bio tih, ali zajedljiv i pakostan. Ljut je na mene? E pa, neće ići. Okrenula sam se na sjedištu i pogledala ga. “Ako se sjećaš, imala sam kontrolu nad situacijom.” Pokušala sam zadržati glas smirenim. “Kakvu god uslugu misliš da si mi napravio, to je samo potaknulo tvoju ljutnju. Mene ne petljaj u to.” Uvukao je obraze i nastavio voziti. Bacivši pogled na brzinomjer, vidjela sam da Jared vozi brže od 130 kilometara na sat. “Uspori”, naredila sam. Ignorirao je moj zahtjev i jače stegnuo upravljač. “Naći ćeš se u situacijama nad kojima nećeš imati kontrolu, Tate. Nateu Dietrichu se neće naročito svidjeti to što si mu večeras učinila. Misliš li da će se zbog tvoga poteza prestati tako ponašati? Ponovno će te naći. Znaš li koliko je Madoc bio bijesan nakon što si mu slomila nos? Nije te htio ozlijediti, ali htio je osvetu.” Zašto onda to nije učinio? Madoc je bio ponižen, bez sumnje, kada sam mu prije godinu dana razbila nos. No jednostavno je pustio cijelu stvar, ili sam barem tako mislila, i nije se htio osvećivati. Zahvaljujući Jaredu. Pretpostavljam da sada ni Nate Dietrich neće tražiti odmazdu. Pogotovo jer je Jared upetljan. Osjetila sam kako me centrifugalna sila vuče na drugu stranu automobila, a srce mi je divlje poskočilo kada sam ugledala da Jared ne smanjuje brzinu, a ulazimo u blagi zavoj. “Trebao bi usporiti.”

189

Tatum & Dolly Jared je frknuo. “Ne, ne bih trebao, Tate. Htjela si cjelovito iskustvo srednje škole, nisi li? Dečko sportaš, neobvezni seks, nepromišljeno ponašanje?” Bockao me svojim sarkazmom. O čemu je to govorio? Nikada to nisam htjela. Htjela sam samo biti normalna. I tada je ugasio prednja svjetla. Oh, Bože. Cesta se zamračila. Nisam vidjela ni metar ispred nas. Srećom, svjetla su odvajala našu traku od suprotne, ali na seoskim cestama prijetili su jeleni i druge životinje, ne samo vozila. Koji je vrag izvodio? “Jared, prestani! Upali svjetla!” Naslonila sam se jednom rukom na upravljačku ploču dok sam se okretala prema njemu. Jurili smo vrtoglavom brzinom. Grlo mi se stegnulo. Tetovaža na ruci vidjela mu se ispod majice kratkih rukava i pomicala kako su mu se mišići stezali i opuštali. Stezao je mjenjač. Noge su mi popustile i, prvi put u dugo vremena, bojala sam se i razmišljati. “Jared, zaustavi automobil, odmah!” derala sam se. “Molim te!” “Zašto? Nije li zabavno?” Jaredov je glas bio zabrinjavajuće miran. Ništa ga nije plašilo, ali ni uzbuđivalo. “Znaš li koliko je vrištećih praznoglavih sjedilo na tom sjedištu? Svidjelo im se.” Skupio je obrve dok me gledao, očito zabavljen. Provocirao me. “Zaustavi. Automobil!” vrištala sam, a srce mi je lupalo kao sumanuto. Ubit će nas. Jared je okrenuo glavu prema meni. “Znaš zašto ti se ovo ne sviđa? Zato što nisi poput njih, Tate. Nikada nisi ni bila. Zašto misliš da te držim dalje od svih?” Zvučao je ljutito, ali jasno. Nije bio pijan, ili barem mislim da nije. Upravo mi je pokazao više emocija nego

190

Tatum & Dolly što je to učinio u proteklih nekoliko godina, izuzmemo li onaj noćni poljubac. On me drži dalje od svih? Što je to trebalo značiti? Zašto? Gume su zaškripale dok je ulazio u još jedan zavoj. Prešli smo na suprotnu stranu kolnika. Sigurno sam disala brzinom kojom je automobil jurio. Zabit ćemo se u nešto ili ćemo se prevrnuti! “Zaustavi jebeni automobil!” zaurlala sam svom snagom, uštipnuvši se za bedra prije nego što sam ga udarila u ruku. Zadnje što sam htjela bilo je ometati ga, pogotovo zbog brzine kojom je vozio, ali upalilo je. Nagazio je na kočnicu uputivši mi birane riječi i prebacivši u nižu brzinu sišao je s ceste. Zaustavio je automobil. Izvukla sam se iz automobila, a i Jared je iskočio. Oboje smo se nagnuli preko krova i gledali jedno drugom u oči. “Vraćaj se u automobil.” Pokazao mi je zube dok je gunđao. “Mogao si nas ubiti!” Grlo mi se stegnulo. Zamijetila sam njegov bijesan pogled uprt prema mojoj rastrganoj majici koja je virila ispod njegove majice. “Vraćaj se u prokleti automobil!” Odalamio je dlanom po krovu. U očima mu je plamtjelo. “Zašto?” upitala sam, a suze su mi prijetile poteći. “Zato što se trebaš vratiti kući”, ispljunuo je kao očiti odgovor. “Ne.” Odmahnula sam glavom. “Zašto sve držiš dalje od mene?” On je započeo ovaj razgovor, a ja sam ga namjeravala dovršiti. “Zato što nisi pripadala među nas ostale. I dalje ne pripadaš.” Suzio je oči, kao da mu se gadim, a meni se srce spustilo u pete. Bio je jadan, po običaju. Mrzim ga. Bez razmišljanja ušla sam u automobil i zgrabila Jaredove ključeve. Obišavši vrata, otrčala sam nekoliko metara naprijed i otvorila ovalni prsten privjeska za ključeve. Skinuvši jedan ključ, držala sam ga u šaci blizu lica. 191

Tatum & Dolly “Što radiš?” Prišao mi je polako, a na licu mu se vidjelo da je uzrujan. “Još jedan korak i ostat ćeš bez jednog od ključeva. Nisam sigurna je li to ključ od automobila, ali prije ili poslije doći ću i do njega.” Zamahnula sam rukom iza glave, spremna baciti ključ svake sekunde. Ustuknuo je. “Ne ulazim u tvoj automobil. I ne dopuštam te da voziš. Ne mičemo se s ovog mjesta dok mi ne kažeš istinu.” Na čelu mi je izbio znoj, iako temperatura nije prelazila 15 stupnjeva Celzijevih. Stisnuvši usne, čekala sam da počne govoriti. Ali nije počeo. Izgledao je kao da mozga. Nije mi padalo na pamet da mu pružim još vremena u kojem će izmisliti neku laž kako bi me zbunio. Kada sam podignula ruku kao da ću baciti prvi ključ, njegove su se oči beznadno upiljile u moju šaku. Podignuo je ruku da me zaustavi. Nakon trenutka oklijevanja, napokon je poraženo uzdahnuo i pogledao me u oči. “Tate, ne čini to.” “Ne očekujem taj odgovor.” Bacila sam jedan ključ u žbunje pokraj ceste. “Jebemu, Tate!” puknuo je, nervozno pogledavajući malo mene, malo mračno grmlje u kojem je nestao ključ. Brzo sam skinula drugi ključ i stavila ga u dlan, sprema katapultirati ga svake sekunde. “A sada, govori. Zašto me mrziš?” “Mrzim?” Jared je teško disao i odmahivao glavom. “Nikada te nisam mrzio.” Što? Ostala sam paf. “Zašto onda? Zašto si mi činio sve ono što si činio?”

192

Tatum & Dolly Ispustio je zajedljiv osmijeh, znajući da je stjeran u kut. “Na prvoj sam godini načuo kako Danny Stewart govori da će te pitati hoćeš li mu biti pratilja na plesu za Noć vještica. Pobrinuo sam se da to nikada ne učini jer je također ispričao svojim kompićima kako ne može dočekati i isprobati koliko su ti velike sise.” Zgrčila sam se od gađenja. “Nisam ni na sekundu dvojio o svojim postupcima. Proširio sam onu glasinu o Stevieu Stoddardu zato što ti nije bilo mjesto uz Dannyja. On je šupak. Svi su oni šupci.” “Znači, mislio si da me štitiš? No zašto bi učinio takvo što? Do tada si me već mrzio. To se zbilo nakon što si se tog ljeta vratio od tate.” Svakom riječju postajala sam sve zbunjenija. Ako se već do tada naše prijateljstvo raspalo, zašto se trudio zaštititi me? “Nisam te štitio”, dodao je, uputivši mi mrzovoljan pogled. “Bio sam ljubomoran.” Leptirići su mi zaigrali u trbuhu. Imala sam osjećaj kao da u želucu imam centrifugu i obuzela me jeza. Gotovo da nisam zamijetila da mi se primaknuo dok sam hvatala dah. “Krenuli smo u srednju školu i odjednom su se pojavili svi ti tipovi kojima si se svidjela. Nosio sam se s tim na jedini način koji sam znao.” “Maltretirajući me? To nema smisla. Zašto nisi razgovarao sa mnom?” “Nisam mogao.” Obrisao je čelo prije nego je stavio ruku u džep. “Ne mogu.” “Za sada ti ide dobro. Želim znati zašto je sve uopće počelo. Zašto si me htio povrijediti? Spačke, zabrane dolaska na tulume? Tu nije bila riječ o drugim frajerima. Što si imao protiv mene?” optužila sam ga. Napuhao je obraze dok je uzdisao. “Zato što si se našla na putu. Zato što nisam mogao povrijediti one koje sam htio, pa sam povrijedio tebe.” 193

Tatum & Dolly To ne može biti. Ima toga još. “Bila sam ti prijateljica.” Frustracija je počela nadvladavati strpljenje. “Sve one godine...” Glas mi je napuknuo, a ja sam jedva zadržavala suze koje su mi natapale oči. “Tate, proveo sam usrano ljeto s tatom te godine.” Glas mu je zvučao bliže. “Kada sam se vratio, nisam bio isti klinac. Ni približno. Htio sam sve mrziti. No kada je riječ o tebi, i dalje sam te na neki način trebao. Trebao sam te da me zaboraviš.” Glas mu je puknuo, ali u njegovu tonu nije bilo ničega pokajničkog. Što mu se dogodilo? “Jarede, neprestano sam u glavi prevrtala misli, pitajući se što sam učinila da se tako ponašaš prema meni. A sada mi govoriš da si to činio bez razloga?” Pogledala sam ga u oči. Približio je tijelo prema meni, ali nisam marila. Htjela sam čuti još. “Nikada nisi bila nametljiva ili dosadna, Tate. Onaj dan kada si se doselila, mislio sam da si najljepše stvorenje koje sam vidio. Jebeno sam te volio.” Posljednje je riječi gotovo prošaptao dok je spuštao pogled prema tlu. “Tvoj je tata istovarivao stvari iz kamiona za selidbu, a ja sam pogledao kroz prozor dnevnog boravka kako bih vidio odakle dopire buka. A tamo si bila ti, po ulici si vozila bicikl. Nosila si štitnike i crvenu bejzbolsku kapu. Kosa ti se rasula po leđima.” Nije me gledao dok mi je priznavao. Preselili smo se u novu kuću nakon mamine smrti. Sjećam se kada sam prvi put ugledala Jareda tog dana. Još se sjeća što sam tada imala na sebi? Volio sam te. Suza je potekla kada sam zatvorila oči. “Kada si recitirala monolog ovaj tjedan, ja...” Uzdahnuo je. “Znao sam da sam te doista povrijedio, a umjesto da osjećam zadovoljstvo, bio sam ljut na sebe. Htio sam te mrziti, htio sam mrziti nekoga. No nisam te htio povrijediti, a to nisam shvatio dok nisi izrekla monolog.”

194

Tatum & Dolly Odjednom se našao preda mnom. Nagnuvši glavu na stranu, potražio je moj pogled. Nisam znala što traži i nisam znala što želim otkriti. Mrzila sam ga zbog godina tijekom kojih me mučio. Odbacio je sve što smo imali jer je bio ljut na nekoga drugog. Imala sam osjećaj da mi se igle zabijaju u grlo dok sam se pokušavala svladati i ne plakati. “Ne govoriš mi sve.” Glas mi je prepuknuo kada mi je položio dlan na obraz i obrisao suzu palcem. Dugi, muževni prsti bili su topli na mojoj koži. “Ne, ne govorim.” Prigušen šapat izazvao mi je trnce u cijelom tijelu. Ili je to možda učinio njegov palac kojim je kružio po mojem obrazu. Počela sam osjećati malaksalost zbog svega što se dogodilo. “Ožiljci na tvojim leđima”, procijedila sam dok sam treptala zbog njegova dodira. “Rekao si da si imao loše ljeto i da si htio nekoga mrziti kada si se vratio, ali prema nikome se nisi tako loše ponašao kao...” “Tate?” Usne su mu bile nekoliko centimetara udaljene od mojih, a iz tijela mu je isijavala toplina. “Večeras više ne želim razgovarati.” Trepnula sam i zamijetila kako je približio svoje tijelo mojemu. Ili sam možda to učinila ja. Opet smo bili kao raznoimeni polovi istog magneta. Bio mi je tako blizu, kao da je doslovce progutao udaljenost koja nas je dijelila, a ja to nisam opazila. Nećeš se tako lako izvući. “Ne želiš više razgovarati?” ispljunula sam, ne vjerujući što sam rekla. “E pa, ja želim.” Okrenula sam se kako bih bacila ključ u zrak, ali on je ispružio ruke i obgrlio me, zarobivši me. Udahnula sam i pokušala mu izmigoljiti. Misli su mi jurile umom i bilo je teško zadržati se samo na jednoj. Nikada me nije mrzio. Nisam ništa učinila! Iako sam to znala, dio mene oduvijek je mislio da postoji neki razlog. A sada nije htio dovršiti priču? Morala sam znati! 195

Tatum & Dolly Njegove su me čvrste ruke držale, a dah mu je bio vreo na mojoj kosi dok sam se pokušavala otrgnuti iz njegovih ruku. “Šššš, Tate. Neću te povrijediti. Više te nikada neću povrijediti. Žao mi je.” Kao da će to izbrisati sve. “Ne zanima me što ti je žao! Mrzim te.” Dlanovima sam stisnula njegove nadlaktice kojima mi je stiskao prsa dok sam se pokušavala iskobeljati. Moja se ljutnja pretvorila u bijes zbog njegovih igrica i sranja i bilo mi je zlo kada bih ga pogledala. Popustio je stisak dok je dlanovima pokušavao istrgnuti ključeve iz moje šake. Pustio me, a ja sam zakoračila prema naprijed prije nego što sam se okrenula prema njemu. “Ne mrziš me”, dobacio je. “Da je tako, ne bi bila uzrujana.” Zbog provokativna prizvuka u glasu ukočila sam se, ali i opustila kada sam osjetila da sam si nokte zarila u kožu. “Jebi se”, prasnula sam i počela se udaljavati. Malo sutra će biti u prednosti! Htio je da mu u jednoj noći oprostim za godine nelagode i tuge, a onda je pretpostavio da mi je stalo. Mislio je da će se iz ovoga izvući neokrznut. Kakav neviđeni seronja! Sljedeće što znam, noge su mi se našle u zraku, a ja sam visjela naopačke. Jared me prebacio preko ramena, a iz tijela mi je nestalo zraka kada mu se rame zabilo u moj trbuh. “Spusti me!” Vrelina ljutnje osjetila mi se na koži. Mlatarala sam nogama i udarala ga u leđa, ali on me čvrsto držao u pregibu koljena dok je hodao prema automobilu. Znala sam da u tom položaju moja suknja otkriva previše, ali bili smo sami, a ja ionako, u takvu raspoloženju, nisam marila. “Jarede! Odmah!” zarežala sam. Kao da je čuo zapovijed, položio me u sjedeći položaj na poklopac motora automobila. Još je bio topao u dodiru s mojim bedrima, ali toplina mi nije godila jer sam ionako gorjela od bijesa. 196

Tatum & Dolly Jared se polako nagnuo, vjerojatno uplašen da ću ga udariti, i dlanovima mi uhvatio bokove. Nogama je stao između mojih, a ja sam se odmah prisjetila posljednjeg puta kada smo se našli u ovom položaju. “Ne pokušavaj pobjeći”, upozorio me. “Ako se sjećaš, mogu te ostaviti ovdje.” Udahnula sam. Da, sjećam se. Skvrčila sam nožne prste na pomisao o tom poljupcu, ali znala sam da se ne smije ponoviti. “A ti znaš da znam kako upotrebljavati suzavac i lomiti nosove.” Glas mi je zvučao kao da pripada nekom bijednom mišiću, kreštav i prigušen. Naslonila sam se na dlanove kako bih se što više odmaknula, ali srce mi je udaralo kao da svira bubnjeve. “Ja nisam Nate ili Madoc”, zaprijetio je. “Ili Ben.” Nije mi promaknulo skriveno značenje. Oni me nisu privlačili, a on je to znao. Još se nagnuo, a crno-smeđe oči tjerale su moj mozak da razmišlja o stvarima o kojima nije trebao razmišljati. Usne su mi bile tik do mojih. Osjetila sam miris cimeta. Mrzim ga. Mrzim ga. “Nemoj”, prošaptala sam. Pogledom je tražio moj. “Obećavam. Osim ako to sama ne budeš tražila.” Spustio je usne i lagano ih priljubio uz moj obraz. Pobjegao mi je uzdah užitka i tiho sam zajecala. Jebemu! Nije me poljubio. Nije naslonio usne ili me okusio. Usnama je mi samo klizio po koži, ostavljajući divan trag požude i želje. Niz obraz, njegove su svilene usne milovale moju kožu, a zatim se prebacile na čeljust i na kraju na vrat. Zatvorila sam oči, upijajući nove osjete. 197

Tatum & Dolly Nikada nisam vodila ljubav i definitivno nikada nisam ljubakala s nekim zbog koga sam se ovako osjećala. Dovraga, čak me nije ni ljubio, a ja sam se opirala da se ne prepustim. Dok je usnama klizio prema mojem uhu, upitao me: “Mogu li te sada poljubiti?” Oh, Bože. Ne. Ne. Ne. No nisam to naglas izgovorila. Ništa nisam rekla. Ako se predam, on pobjeđuje. A nije dolazilo u obzir da mu kažem da prestane. Nisam htjela da prestane. Bilo je predobro. Poput vožnje na vlakiću smrti, samo stotinu puta bolje. Usne je vratio na moj obraz, primaknuvši se mojim usnama. “Želim te dotaknuti.” Te je riječi izgovorio na mojim usnama. “Želim osjetiti ono što je moje. Ono što je oduvijek bilo moje.” Oh, dragi Bože. Te me riječi nisu trebale napaliti. Ali zaboga, jesu. Usne su mi zadrhtale, čekajući na njega. Osjetila sam njegov dah i poželjela ga kušati cijelog. Željela sam zadovoljiti svoju potrebu. No širom sam otvorila oči kada sam shvatila da će to zadovoljiti i njegovu potrebu. Sranje. Zagrizla sam usnu kako bih obuzdala bol između nogu, pa ga slabim mišićima odgurnula od sebe. Jedva da sam ga mogla pogledati. Znao je da me ima. Morao je znati. “Drži se dalje od mene.” Skočila sam s automobila i prišla suvozačevoj strani. Začula sam hihot iza sebe. “Ti prva.”

198

Tatum & Dolly 24. POGLAVLJE

atrepćem osjetivši iznenadan nalet hladnoće. U krevetu sam, ali povjetarac mi mazi tijelo. Jesu li balkonska vrata otvorena?

Okrenuvši se, uplašeno razrogačim oči kada zamijetim da Jared stoji metar od mojeg kreveta s pokrivačem u ruci. “Jarede?” protrljam oči i upitno ga pogledam. Rukama posegnem kako bih pokrila prsa, gotovo nepokrivena bijelom potkošuljom. “Nemoj”, zapovijedi mi njegov mračan glas. “Ne pokrivaj se.” Ne znam zašto se pokoravam. Pustim ruke da padnu na krevet. Jaredov intenzivan pogled istražuje svaki milimetar mojega tijela dok baca deku na pod. Koža mi se ježi pod njegovim ispitivačkim pogledom, a meni se čini da ne mogu udahnuti dovoljno zraka. Njegova gola prsa svjetlucaju na mjesečini koja se probija kroz prozor. Nosi crne hlače koje mu vise s jakih, uskih bokova. Nagnuvši se, omota prste oko mojih gležnjeva i polako ih razdvoji. Moje noge, malo savijene u koljenu, sada su raširene i skrivaju samo ono što se nalazi ispod ružičastih bokserica. Postavivši jedno koljeno na krevet, spusti se dok mu dlanovi ne padnu kraj mojih bokova. Dok mi koljena klecaju od uzbuđenja, promatram ga kako mu glava zaranja među moje noge i kako mi ljubi gornji dio bedara. Uzdahnem na dodir njegovih mekih i toplih usana. U želucu mi treperi, a u utrobi me probada. Zašto ga ne zaustaviš?

199

Tatum & Dolly Bojim se pustiti ga da nastavi, ali posve sam obuzeta novim osjećajima koji mi preplavljuju tijelo. Šutke ga promatram dok me ljubi, naginjući se prema naprijed. Kosa na vrhu njegove glave škaklja moju mačkicu pa stisnem plahtu kako bih se obuzdala da ga ne obgrlim nogama i pritisnem jače na sebe. Njegov mi jezik dotakne bedro, a nevjerojatna vrelina njegovih usana natjera me da izvijem leđa. Prolazim mu dlanovima kroz kosu, ne vladajući sobom. “Jarede”, zamolim. Nadvije se nad mene, probadajući me pohotnim i požudnim pogledom. Ne prekida kontakt očima, a bokovi mu dotaknu moje pa se počnemo micati u istome ritmu. Osjećam ga kako se ukrućuje i sviđa mi se što mu činim. Zatvorim oči od užitka, a potreba za njim raste svakom sekundom trljanja. “Nemoj stati”, procijedim dok me sve više probada u utrobi. Znam točno gdje ga želim. Trebam ga. “Moja si, Tate.” Jaredova desna ruka pomakne se ispod moje, sklizne mi na grudi i palcem pogladi moju dojku. “Molim te.” Zatvorim oči kada mu osjetim prst na bradavici i pulsirajući žar između bedara. Tijela nam se ritmično pomiču, a ja hvatam zrak kako bih nastavila. Ne znam koliko će ovo trajati, ali znam da gradimo nešto neodoljivo. “Reci mi da si moja”, naredi Jared dok se sve jače stišće na mene. Jebote, dobar osjećaj. Spusti usne na moje i zajedno udahnemo. Miriše na vjetar, kišu i vatru. “Ja...” Izgubila sam glas. Treba mi još nekoliko sekundi. Oh, Bože. “Reci to”, zahtijeva i šapće mi na usne, a naša tijela uživaju jedno u drugom. Uhvatim ga za kukove i povučem na sebe koliko nam odjeća dopušta. Tijelo mi se počne grčiti, a ja zadržavam dah, čekajući. “Reci to”, prošapće na moje uho. Pritisnem kukove na njegove i izdahnem: “Tvoja sam.” Utrobom mi proširuje žmarci i spuste se niz cijelo tijelo. Val zadovoljstva 200

Tatum & Dolly preplavi mi tijelo i zavibrira pod kožom. Nikada nisam iskusila ništa slično. I želim još. Dok mi neodoljivo pulsiranje draška međunožje, otvorim oči. Pogledam lijevo i desno prije nego što se uspravim u krevetu. Sunčeva svjetlost probija se kroz prozor spavaće sobe i tada shvatim da sam sama. Koji vrag?! Okrenula sam se, sigurna da je Jared ondje. Ali ne. Ništa. Nema Jareda. Nema mjesečine. Otišla sam spavati u donjem dijelu pidžame i crnoj kratkoj majici. Pokrivači su na mojem tijelu. Jared nije bio ovdje. No orgazam je bio stvaran. Još osjećam kako mi se tijelo trese, a to je upravo on, odnosno san, izazvao. Mišići su mi slabi pa jedva sjedim na krevetu. Srušim se na jastuk i očajnički uzdahnem. Bilo je sjajno, ali ne mogu vjerovati da se zaista dogodilo! Čula sam da dečki imaju mokre snove, ali nisam čula da se to događa i curama. Tate, poludjela si. Maštanje o tom kretenu jednostavno je sumanuto. Duboko sam i polako disala kako bih se smirila. To je samo zato što sam u posljednje vrijeme često mislila na njega. Ništa drugo. Nitko me mjesecima nije pošteno poljubio. Barem ne od onih nekoliko spojeva u Francuskoj. Jared mi se uvukao pod kožu prošle večeri, ali bez obzira na to koliko me palio, znala sam da je on zabranjeno voće. Isprika za loše ponašanje nije bila dovoljna. Nisam mu vjerovala. Nikad ni neću. Ne dok ne saznam cijelu priču. Također je imao previše kontrole nad mojim tijelom, a to se mora promijeniti.

201

Tatum & Dolly Sinoć, nakon onog ljubljenja koje se ne bi moglo nazvati ljubljenjem, Jared me dovezao kući bez ijedne riječi. Nakon toga je otišao, a ja sam ležala budna i iscrpljena do dva ujutro, razmišljajući o riječima koje mi je uputio. Ti prva. Je li mislio da se ja ne mogu držati dalje od njega? Odvažan kučkin sin. “Jesi li budna, Tate?” Baka je provirila glavom u sobu. Povukla sam pokrivače kada je ušla i načinila grimasu, pitajući se jesam li proizvodila neke sumnjive zvukove tijekom sna. “Uh, da. Upravo sam se probudila.” Uspravivši se, nevino sam se nasmiješila. “Dobro. Bolje da se odjeneš. Doručak je spreman. Trebaš požuriti želimo li na vrijeme stići na natjecanje.” Kimnula je glavom i mahnula rukom kao da kaže “izlazi iz kreveta”. Pokušavala sam se sjetiti o čemu govori. Natjecanje? “Hajde. Na noge lagane.” Pljesnula je prije nego što se okrenula i izišla. Pogledavši na sat, shvatila sam da sam sinoć zaboravila namjestiti alarm. Moja utrka! Razlog zbog kojeg me Jared vozio kući. Trebala sam se ustati prije pola sata! Nasreću, baka će me povesti i ostati gledati prije nego što se vrati svojoj kući. Od sutra sam opet sama, svoj na svome. Zbacivši pokrivače, pojurila sam prema ormaru i navukla kratke hlačice, sportski grudnjak i majicu. Odjenut ću dres kada stignem tamo, pa sam u naprtnjaču samo natrpala čarape. Uzela sam obuću i gumicu za kosu pa se sjurila niz stube i napunila tanjur tostom i narezanim voćem. “Sjedni i jedi.” Baka je pokazala na stolac. “Jest ću u automobilu. Mrzim kasniti.” Ščepala sam nekoliko energetskih pločica i boca vode i strpala ih u torbu prije nego što 202

Tatum & Dolly sam se uputila prema vratima. “Hajde”, rekla sam, ignorirajući njezin pogled. Zadnje što sam htjela ujutro bilo je sjediti ispred bake i pokušati doručkovati, znajući da je ušla u sobu nekoliko minuta nakon što sam doživjela orgazam. Čak i s ono malo sna što sam uhvatila, mogućnost da izbacim energiju i frustraciju pokazala se korisnom na utrci. Moj se tim natjecao i završili smo drugi, a ja sam se i samostalno natjecala. Zbog visokih kamenih zidova i gustog drveća staza se doimala zbijenom i uskom. Ali to mi se danas svidjelo. Nisam imala osjećaj da sam sama, pa mi je bilo teško misliti o ičemu drugom osim o utrci. Završivši na drugom mjestu, nasmiješila sam se baki koja me snimala. Bilo mi je drago da me došla podržati, vjerojatno posljednji put u mojoj srednjoškolskoj karijeri. Iako ju je moj tata propustio. Nedostajao mi je. Bilo mi je dovoljno teško što mama nije tu kada je riječ o važnim događajima, ali danas sam zaista htjela da je tata ovdje. Nakon peciva s čilijem u Mulgrew’su, odvezla me kući. “Nedostajat ćeš mi. Rekla sam tvojem tati da ću se vratiti za Božić.” Baka je spremila svoje stvari i odložila ih kraj ulaznih vrata. “Radujem se tome. I ti ćeš meni nedostajati.” “Nego, želiš li mi nešto reći o prošloj večeri?” Gledala me preko torbe dok je provjeravala je li sve spremila. Srce mi je poskočilo. “Prošloj večeri?” Mogla sam biti iskrena, ali umjesto toga, odlučila sam se praviti glupa. Nisam imala pojma odakle početi o prošloj večeri. “Da. Opasan crni automobil, dečko sličan onome kraj nas koji te dovezao nakon policijskog sata?” upitno me pogledala, nasmijana. Očigledno se nije previše zabrinjavala. 203

Tatum & Dolly “Daaa.” Dramatično sam rastegnula. “Jared me dovezao kući. Bili smo na istom tulumu. Ništa strašno.” Pogled sam spustila na pod, pokušavajući sakriti krivnju. Bilo je toga još za ispričati, mnogo toga, ali kao i uvijek, odlučila sam probleme vezane za Jareda ostaviti za sebe. A sada se pojavilo milijun drugih sitnica koje je trebalo probaviti - njegov poljubac i moje prljave snove. Stajala je tako nekoliko trenutaka, promatrajući me dok sam se ja pravila glupom. “U redu, ako tako kažeš.” Prebacila je torbicu preko ramena. “Sjećaš se pravila o zaključavanju?” Kimnula sam glavom. “Fino. Dobro, zagrli me.” Ispružila je ruke, a ja sam se omotala oko nje, još jednom udišući miris njezina losiona. Podignula sam jednu od njezinih torbi i ponijela je prema automobilu. “Vidimo se uskoro”, uvjeravala sam je dok je ona rupčićem otirala oči. “Jako brzo”, šmrcnula je. “Postavi ukrase za Noć vještica. Razvedrit će te budeš li usamljena.” “Već?” “Listopad je”, nasmijala se “To je vrijeme Noći vještica, Tate.” Listopad? Nisam bila svjesna do sada. Približava se moj rođendan. Nakon što je baka otišla, poslala sam poruku K. C. Poslije svega što se sinoć dogodilo, nisam imala priliku razgovarati s njom. Kako je? Super. Oprosti zbog natjecanja. U gužvi sam. Odgovorila je minutu poslije. 204

Tatum & Dolly Znači... ti i Liam? Pitala sam. Dio se mene nadao da su se pomirili. Osjećala sam se krivom. Samo bi jadna osoba poljubila dečka najbolje prijateljice i onda se brinula kako će joj to priopćiti. Ako su ponovno zajedno, onda možda neću morati ništa reći? Ne sudi. Odgovorila je. Preplavilo me olakšanje. Ponovno su zajedno. Nikada. Ako si ti sretna... Jesam. Samo se nadam da mu mogu vjerovati. Još je sumnjala, imala je pravo na to. Mislim da se ja ne bih mogla vratiti tipu koji me varao, ali s druge strane, nikada nisam bila zaljubljena. Pretpostavljam da ništa ne možeš znati dok se ne nađeš u takvoj situaciji. Možda nikada nećeš sa sigurnošću znati, ali možda je on toga i vrijedan, napisala sam. I ja tako mislim... Tako da je sada Jared samo tvoj. Što?! Zaboljelo me koliko mi je srce lupalo. Očito sam se predugo kupala u vlastitu znoju jer mi je poslala još jednu poruku. Ne brini, Tate. Nikada i nije bio moj. Nisam joj mogla odgovoriti. Što bih napisala? Hvala? Jared nije bio njezin, ali nije bio ni moj. Jasno je rekao da ne pripada nikome. Je li oklijevao s njom zbog mene? Je li mi zbog toga to napisala? Ostatak sam vikenda provela radeći sve što bi mi dovoljno zaokupilo misli da ne razmišljam o Jaredu. Subotu i nedjelju provela sam čisteći kuću, perući auto, dovršavajući zadaću, zapisujući postupke moga pokusa i izbjegavajući poruke od Bena i K. C. 205

Tatum & Dolly Trebala sam biti sama, a nisam bila sigurna mogu li ono što se dogodilo između Jareda i mene zadržati tajnom. K. C. je zaslužila znati da sam ga poljubila, ali nisam htjela da itko drugi zna, pa sam odlučila sve izbjegavati. Čak i tatu kada me nazvao. Ben je zaslužio da mu se ne javim, iako me nazvao i ostavio nekoliko poruka u kojima se ispričao. Da me odvezao kući kako je obećao, ne bih se uvalila u nevolju s Nateom. Iskreno, Ben je vjerojatno jako pristojan tip, unatoč ponašanju na krijesu. No problem je ostao isti - nisam osjetila iskre kada me poljubio. Ništa nisam osjetila. Jared je bio poput vatrometa... opio me. Dok sam izlazila sa sata francuskoga u ponedjeljak ujutro, zastala sam. Madoc je stajao s druge strane hodnika, naslonjen na ormarić, buljeći u mene s razigranim osmijehom na licu. “Hej, mala trkačice.” Šetkao se dok su se klinci iza mojih leđa naguravali kako bi što prije napustili učionicu. Zakolutala sam očima, nespremna za još jednu frku. Jutros sam već kasnila u školu jer mi se na Broncu ispuhala guma. Dr. Porter mi je poslao e-mail kako bi me obavijestio da laboratorij sutra popodne ne dolazi u obzir. A ljudi su mi sve vrijeme prilazili i pitali za utrku u petak. Koliko god mi je pozornost godila, osjećala sam se kao da sam u prisutnosti nekoga tko mi viljuškom struže po zubima. Nisam htjela da me se podsjeća kako se ta večer iz dobre pretvorila u lošu, a zatim ponovno u dobru, a onda u lošu. Tjedan je loše započeo, a ja nisam bila raspoložena za seronju poput Madoca. “Što želiš?” promumljala sam, prošavši pokraj njega. “Pa, i tebe je lijepo vidjeti.” Činilo se kao da obuzdava svoj uobičajen zluradi stav. Nije aludirao ni na što niti me pokušao pipati. Samo je zurio u mene, gotovo bojažljivo, sa smiješno vedrim smiješkom. 206

Tatum & Dolly Zanemarivši ga i proguravši se do ormarića, osjetila sam potrebu da udarim u nešto. Madoc je nastavio za mnom. “Slušaj, želim da znaš da sam impresioniran tvojim vozačkim sposobnostima koje si pokazala u petak. A i čuo sam da si završila druga u utrci od 5 kilometara. Čini se da si imala uspješan vikend.” Ne, zapravo sam u potpunoj komi. Nisam vidjela Jareda od petka. Njegova se kuća činila napuštenom sve do kasno u noć kada sam čula turiranje motora na prilazu. Ni jutros ga nisam vidjela. No tražila sam ga. To mi je išlo na živce više od svega. “Ispljuni to, Madoc. Kakvu to odvratnu, besmislenu spačku danas izvodiš?” Posegnuvši u ormarić, nisam ga ni pogledala dok sam odlagala torbu i knjige. “Ništa ne skrivam, Tate. Zapravo sam te došao zamoliti za oprost.” Uzeo je moju ruku, a ja sam se okrenula i pogledala ga. Postavio je dlan na srce i blago se naklonio. Oh, što sad? Ogledavši se po hodniku punog učenika, koji su buljili kako Madoc Caruthers izvodi predstavu, mlatnula sam ga po leđima. “Diži se!” napola sam prošaptala, a napola viknula dok su se ljudi smijali i šaputali. Što to izvodi?! Stegnulo me u trbuhu. “Zaista mi je žao zbog svega što sam ti učinio.” Ponovno se ispravio. “Nema isprike za moje ponašanje. Inače ne volim lijepe djevojke pretvoriti u neprijateljice.” To ti kažeš. “Kako god.” Prekrižila sam ruke, spremna otići na ručak. “To je to?” “Zapravo, ne.” Promigoljio je obrvama. “Nadao sam se da ćeš mi biti pratilja na školskome plesu.”

207

Tatum & Dolly 25. POGLAVLJE

išići su mi se napeli. Istog sam trenutka pogledom počela pretraživati hodnik ne bih li vidjela smije li se netko. Tada bih znala da je riječ o šali. No nitko od Madocovih kompića nije svjedočio spački, a Jareda nije bilo na vidiku. Okrenuvši se prema Madocu, prostrijelila sam ga pogledom. “Zar zaista očekuješ da padnem na to?” “Da padneš na što? Moj šarm i nevjerojatno tijelo? Apsolutno.” Njegov sarkazam nije smekšao moje nepovjerenje. Zakolutala sam očima, pitajući se zašto uopće stojim i slušam ga. “Dosta. Idem na ručak. Reci Jaredu da nisam toliko glupa.” Okrenula sam se i uputila prema kantini. “Čekaj.” Dotrčao je do mene. “Misliš da je ovo namještaljka?” Ignorirajući ga, nastavila sam hodati. Naravno da je namještaljka. Zašto bi Madoc htio poći na školski ples sa mnom? I zašto bi pomislio da bih pristala? Godinama smo jedno drugom išli na živce. “Tate, Jared bi me vjerojatno zapalio da sazna da razgovaram s tobom, a kamoli da te pitam hoćeš li izići sa mnom. Ozbiljan sam. Nema spački. Nema namještaljki. Zaista te želim povesti na ples.” Progurala sam se do kantine, nadajući se da će shvatiti mig. Počela sam osjećati da se gušim. Morao se maknuti od mene. Odmah. “Tate, molim te, stani.” Dotaknuo mi je ruku.

208

Tatum & Dolly Bijesno sam se okrenula prema njemu. “Čak i da jesi ozbiljan, zar zaista misliš da ću ti povjerovati? Pipao si me, a ja sam ti slomila nos. I sada me pitaš hoću li izići s tobom? Stvarno?” Bio je to jedan od najglupljih razvoja događaja u kojem sam sudjelovala, a još važnije, bio je to potpuni gubitak vremena. “Shvaćam da imamo zanimljivu prošlost,” započeo je Madoc podižući ruke, “i htio sam te uvjeriti da te ne pitam hoćeš li izići sa mnom na romantičan način. Jared bi me u suprotnom objesio za jaja. Bio sam kreten, a sada se želim pomiriti. Ako već imaš partnera za ples, volio bih te izvesti i pokazati da mogu biti dobar dečko.” Ajoj, kakav sladak govor. “Ne”, odgovorila sam. Njegov šarm nije palio na meni kao na drugima, ali iznenađen izraz njegova lica pomalo me osupnuo. Dio mene poželio se nasmijati jer je zaista izgledao razočarano. Drugi dio mene bio je zabrinut jer je zaista izgledao razočarano. Madocu ne dugujem ništa, rekla sam si. Nakon svega, nisam ni trebala razgovarati s njim. No ipak, nakon što sam načula njegov razgovor s Jaredom prošli tjedan u hodniku, činilo se kao da nikada nije baš bio za to da me pokuša povrijediti. Možda se zaista htio izmiriti. Nema veze. To se neće dogoditi. Okrećući se pošla sam u kantinu, ali zapravo sam htjela izjuriti kroz ulazna vrata. Bio je tek ponedjeljak ujutro, a već sam se počela izvlačiti. Istina je da sam htjela ići na ples, ali nisam imala pratitelja. A ako budem otišla s Madocom, Jared će biti ljubomoran. Možda sam htjela vidjeti kako se grči zbog mene. Odbacila sam te misli iz glave. Ne zadiri u to, Tate.

209

Tatum & Dolly “Razmišljaš li o prijavi za sportsku stipendiju?” upitala me Jess dok smo bacale ostatke ručka. “Ne baš. Volim trčati, ali nisam sigurna da bih se htjela obvezati na takvo što tijekom fakulteta”, odgovorila sam. K. C. i Liam pridružili su nam se na ručku, ali odavno su otišli. Vjerojatno pod tribine kraj nogometnog igrališta kako bi “razgovarali”. Ona se činila sretnom, a Liam je bio ljubazniji nego inače. Proći će mnogo vremena prije nego što ga uspijem pogledati i ne pomisliti na njegovu prevaru, ali bilo mi je drago što su zajedno. Nakon što su otišli, ja gotovo i nisam taknula pileći burrito. Madoc mi se smiješio s druge strane kantine. Ben mi je nastavio slati poruke. Htio je razgovarati prije nego što završi ručak, ali zahvaljujući prijateljima, imala sam ispriku da ne budemo nasamo. Bio je glup, a premda sam otezala, znala sam da kad-tad moramo razgovarati. Čak i ako završi na onome, “Ostanimo prijatelji”. “Nego, bila si odlična u subotu.” Jess je ispila sok prije nego što je bacila bočicu. “Oh, i u petak. Nisam vidjela utrku, ali cijela škola bruji o tome. Donijela si ljudima mnogo novca. Čujem da se Derek Roman prilično raspizdio.” “Sigurna sam da jest.” Zabacila sam dugu kosu u konjski rep i osjetila vrelinu na stražnjoj strani vrata. Nevjerojatno je koliko sam bila svjesna Jaredove prisutnosti. Sigurna sam da je bio ondje negdje. Nije ga bilo cijelo jutro, ni njega ni automobila. Pozornost sam usmjerila na Jess, iako sam imala snažnu potrebu da se okrenem. Nakon dva poljupca i onog sna, a da ne spominjem ispriku, mnogo sam mislila o njemu tijekom vikenda. Prije nego što sam ga uspjela potražiti, progurala sam se do vrata s Jess. Trenutak poslije ustuknula sam kada sam začula nekoga kako me doziva. “Tatum Brandt!” 210

Tatum & Dolly Poskočila sam, posramljena što nečije vikanje privlači pozornost cijele kantine. “Hoćeš li, molim te, poći na ples sa mnom?” zapitao je idiotski glas iza mene. Zatvorila sam oči. Ubit. Ću. Ga. Polako sam se okrenula i vidjela Madoca kako kleči nekoliko metara od mene. Zurio je u mene velikim, plavim, sretnim, psećim okicama, a ja sam zamijetila da je kantina utonula u tišinu dok su se ljudi došaptavali i bez daha gledali u nas razrogačenih očiju. “Sigurno se šališ”, promrmljala sam i uputila Jess žalostan osmijeh. Klizeći na koljenima, došao mi je pred noge i nagnuo glavu unatrag kako bi me gledao u lice. Dlanom je obuhvatio moj. Djevojke su se hihotale i svi su zurili u nas. Samo se Madoc može izvući s tim razmetljivim ponašanjem a da ga i dalje smatraju muževnim. “Molim te, molim te! Nemoj reći ne. Trebam te.” Njegov dramatičan ton izazvao je lavinu smijeha i povika koji su ga ohrabrivali. Srce mi je udaralo. Samo su me sekunde dijelile da ga raspalim i vjerojatno završim u ravnateljevu uredu. Ako budem imala dovoljno sreće. “Ustani.” Puknula sam, povukavši dlan. U glavi su mi se rojile ideje kako ću ozlijediti tog klinca. Nikada neće pronaći njegovo tijelo. “Molim te, daj da vidimo hoće li uspjeti. Žao mi je zbog svega.” Namjerno je nadglasavao smijeh drugih kako bi svi znali što se događa između nas. “Rekla sam ne.” “Ali dijete treba oca!” preklinjao me. Srce mi se spustilo u pete na te riječi. Oh, moj Bože. Ne, ne, ne...

211

Tatum & Dolly Povici i urlici eksplodirati su kantinom, a vrat i lice oblilo mi je rumenilo. Osjećala sam se kao da proživljavam izvantjelesno iskustvo. Ovo se ne događa. Zar se on ovako miri? Tako što me još više sramoti? Uhvatio me za bokove i lice utisnuo u moj trbuh. “Obećavam da ću voljeti naše dijete”, prošaptao je da samo ja čujem. “Mogu reći glasnije ako želiš.” “Dobro, ići ću s tobom na ples. Za sada”, rekla sam kroz stisnute zube. “Ali ako izvedeš još koje sranje, slomit ću ti ruku.” Uspravio se, obgrlio me i povukao u zagrljaj. Okrenuo me, a svi su pljeskati i zviždati, a meni se povraćalo. Kada sam ponovno stala na vlastite noge, udarila sam ga u ruku i iskrala se iz kantine, znajući da ne želim vidjeti izraz na Jessinu ili Jaredovu licu.

212

Tatum & Dolly 26. POGLAVLJE

asreću, dok je nastava završila, svi su znali da je Madocova šala bila samo... šala. Barem se kreten pokazao dovoljno dostojnim da stane na kraj glasinama. Ja se još nisam pomirila s činjenicom da sam pristala. Školski ples održava se za dva tjedna, pa se nadam da ću pronaći način da se izvučem. Kao što se pokazalo prošlog mjeseca, mnogo se može dogoditi u kratkom vremenu. Jared nije bio na satu, pa umjesto da se borim da ne gledam u njegovu smjeru, borila sam se da mi se pogled ne susretne s Benovim. Život je katkad doista pravo sranje. Idem na školski ples s osobom zbog koje se ježim, pozornost mi podaruje prekrasna sportska zvijezda za koju uopće ne marim, a more me mokri snovi o potencijalnom sociopatu koji se većinu vremena pravi da me prezire. Još osam mjeseci. “Bok, dr. Porter.” Umorno sam se osmjehnula dok sam ulazila u laboratorij poslije nastave. Budući da prostorija nije slobodna sutra kada smo dogovorili termin, ponudila sam mu da danas odradim ono što trebam. Trener nam je dao slobodno poslijepodne, pa se sve posložilo. “Bok, Tate.” Dr. Porter bio je sredovječni bivši hipi koji je puštao dugu, bakrenu kosu. Nekoliko kapi kave zadržale su mu se na bradi i brkovima. Prvih nekoliko sati koje sam provela s njim na drugoj godini bili su nepodnošljivi. Htjela sam uzeti rupčić i obrisati mu lice.

213

Tatum & Dolly “Koliko dugo mogu ostati danas?” Spustivši torbu na pod ispod stola pogledala sam dr. Portera. “Bit ću ovdje oko sat, vjerojatno i duže.” Skupio je nekoliko fascikla i papira, pokušavajući dohvatiti šalicu kave. “Treba li ti što?” “Uzet ću svoju kutiju iz ormara. Znam gdje stoji sve što će mi trebati.” “Dobro. Imam dogovoren sastanak sa znanstvenim odjelom, ali to je u drugoj učionici. Slobodno me dođi potražiti ako ti nešto zatreba. Ozbiljno. Soba 136 B.” Pošao je prema vratima. “U redu, hvala.” Zgrabivši tešku vinilnu pregaču s vješalice, prebacila sam je preko glave i zavezala oko struka. Čvor me škakljao na mjestu gdje mi se rub traperica spajao s majicom. Iskopavši sve stvari iz ormara, gotovo sam sve ispustila kada sam se vratila u učionicu. Za katedrom je sjedio Jared. Dovraga. Zavalio se s rukama iza glave, a jednu je nogu podignuo na rub stola. Pogled mu ništa nije odavao, ali bio je posve usredotočen na mene. Zbog toga me obuzela vrućina, a hladan mi je znoj izbijao kroz svaku poru. Dovraga i s njim. Zašto je morao tako dobro izgledati? Umom mi je prošla uspomena na njegove meke usne i vruć jezik na mojem vratu. Osjetila sam nervozno trzanje u preponama. Htjela sam ga zajašiti na tom stolcu. Sranje. Bila sam kao tempirana bomba. Zatresla sam glavom i spustila pogled dok sam nosila kutiju na stol. “Ne sada, Jarede. Zauzeta sam.” Doista, bila je to istina. Trebala sam se usredotočiti, a koliko god sam se htjela upustiti u još jednu dramu, trebala sam biti nasamo. “Znam.” Glas mu je bio neobično smiren. “Došao sam ti pomoći.” Zastala sam i pogledala ga širom otvorenih očiju. “Pomoći meni?” 214

Tatum & Dolly Glas mi je prštao sarkazmom jer sam bila sigurna da se šali ili pokušava sabotirati moj pokus. “Ne trebam pomoć.” Spustio je ruke i dlanove ugurao u džepove crne majice na kopčanje. “Nisam te pitao treba li ti ili ne”, brzo i odrešito je odgovorio. “Ne, samo si pretpostavio.” Nastavivši raspremati materijal, izbjegavala sam ga pogledati. Onaj prokleti san stalno mi se vrtio u glavi i bila sam uplašena da ću se odati ako ga pogledam. “Nimalo. Znam što možeš.” U glasu mu se začuo smijeh, ali nije mi promakla dvosmislenost tog odgovora. “Pomislio sam da bi, ako ćemo biti prijatelji, ovo mogao biti dobar početak.” Ustao je i prišao mi. Polako sam udahnula i izdahnula. Samo uzmi laboratorijsku čašu i tikvicu i polako ih odloži. Lijepo i polako. “Hoću reći, nećemo se ponovno verati na drveće ili spavati jedno kod drugog, zar ne?” sugestivno me upitao dok je prstima klizio po stolu. Spavati jedno kod drugog? Utroba mi je počela jače pulsirati i znala sam da je moje tijelo spremno za ono što mu treba. Osjetila sam to. Pomisao da Jared spava kod mene, iako se šalio, oduševila me. Jebote, voljela bih da me čuva cijele noći i da činimo ono što nismo kao djeca. Htjela sam njegove ruke na sebi da me drže i usne ljube po cijelom tijelu. No htjela sam da mu bude stalo. A nisam mu vjerovala. Zatreptavši, namrštila sam se. “Kao što rekoh, ne trebam pomoć.” “Kao što rekoh, to nije bilo pitanje. Misliš li da bi ti Porter dopustio da izvodiš pokuse s vatrom potpuno sama?” Gorko se nasmijao i stao pokraj mene. “Kako znaš za moj pokus? I tko je rekao da ćemo biti prijatelji?” upitala sam prije nego što sam se sagnula uzeti fascikl iz torbe. 215

Tatum & Dolly “Znaš, možda je učinjeno previše štete. Znam da si se ispričao, ali nije mi lako.” “Nećeš se sada raspekmeziti, zar ne?” frknuo je. Prolistala sam fascikl i izvukla bilješke i postupke koje sam tražila. Trebala sam proći kroz materijale, ali teško sam se koncentrirala zbog Jareda. Okrenuvši se nalijevo, pogledala sam ga pogledom koji govori da se dosađujem. Nisam htjela da pomisli kako me njegovo prisustvo imalo dira. “Jarede, cijenim tvoj trud, ali nepotreban je. Suprotno od tvojega napuhanog ega, ja sam posljednje tri godine uspijevala sama. Bolje radim sama i ne bi mi trebala tvoj pomoć danas ili bilo koji drugi dan. Nismo prijatelji.” Njegova hladna fasada se urušila, a on je zatreptao. Tamnim je očima potražio moje. Ili je možda smišljao što reći. Osjetivši ubod krivnje, okrenula sam se fasciklu, ali pao mi je na pod. Sadržaj fascikla, neučvršćen trima kopčama, rasuo se po podu. Preplavio me val srama, a moj govor opasne cure rasplinuo se u zraku. Jared mi je prišao s druge strane i sagnuo se kako bi pokupio fascikl i papire. “Gledaš automobile?” Bacio je pogled na papir koji sam isprintala s interneta kako bih se pripremila za očev povratak. “Da”, uljudno sam odgovorila. “Kupujem si rođendanski dar.” Imao je sve informacije na dlanu, ne gledajući ni u što posebno, ali činilo se kao da razmišlja o nečemu. “Jarede?” Ispružila sam ruku i posegnula za papirom. “Zaboravio sam da ti se bliži rođendan”, rekao je sam sebi dok mi je vraćao papire i druge bilješke u fascikl. Pitala sam se je li to istina. Naši su rođendani bili posebni događaji otkako smo bili djeca, ali smo to posljednjih godina zanemarili, pretpostavljam. Ja nisam zaboravila njegov rođendan. Drugi listopada. 216

Tatum & Dolly Jučer! Joj, trebam li nešto reći? U posljednjih nekoliko godina nisam se trudila oko Jaredova rođendana, ali sada kada smo spomenuli tu temu, nisam imala pojma što reći. Zajebi to. I on bi zaboravio moj. “Zna li tvoj tata da ćeš uskoro kupiti automobil?” Jared me omeo u razmišljanju. “Zna li tvoja mama da daješ alkohol maloljetnicima i da svaki vikend spavaš sa svime i svakime?” Primjedba je zvučala onako kako nisam htjela. “Boli li moju mamu briga, bilo bi bolje pitanje.” Njegov je sarkazam sakrio uzrujani pogled koji se kuhao pod njim. Namrštila sam se na pomisao o Jaredovu životu. Odrastao je bez oca i uz odsutnu majku. Nije imao prave uzore ili ljubav koja mu je trebala, barem ne koliko sam ja znala. Ne mogavši mu odgovoriti, zašutjela sam dok mi je on pomagao raspremiti kutiju s priborom. Laboratorijske čaše, tikvice, epruvete, različite tekućine i suhe tvari prekrivale su površinu stola. Neće mi trebati sve, ali skupila sam ih dok sam se odlučivala za projekt. Na radnoj plohi, zajedno s pamučnim tkaninama, bila su tri različita usporivača gorenja iz supermarketa i sastojci za izradu još jednog. Moj će pokus biti test kako pamuk reagira s različitim usporivačima. Već sam smislila cilj istraživanja, hipotezu, konstante i varijable, kao i materijale. Danas ću odrediti postupke i započeti prvi krug testiranja. Ali živci su mi bili napeti do pucanja. Nekoć me Jaredova prisutnost smirivala i zbog nje sam se osjećala sigurno. Sada me njegova blizina izluđuje svaki put kada približi ruku mojoj ili kada me okrzne pogledom. U glavi kao da mi se mutilo. Stezala sam dlanove. Uzrujana, okrenula sam se kako bih dohvatila bilješke iz fascikla i srušila sam tikvicu s radne plohe. Oblila me vrućina dok 217

Tatum & Dolly sam se okretala kako bih je uhvatila, ali jedino što sam zapravo mogla učiniti bilo je da promatram kako se razbija na podu. Leđima oslonjena na radnu plohu zurila sam u nered i duboko disala. U tom trenutku nije me bilo briga ponašam li se suludo ili pretjerujem. Željela sam da ode. Jared je došao pred mene i pogledao razbijenu čašu. “Zbog mene si nervozna”, rekao je a da me nije ni pogledao. Njegova je procjena bila točna. Znala sam, a znao je i on. “Samo idi.” Moj očajnički šapat preklinjao ga je dok sam ja odbijala pogledati ga u oči. Znala sam da me gleda. “Pogledaj me.” Jared je položio dlan na moj obraz, a prstima posegnuo za kosom. “Žao mi je.” Podignula sam oči na njegovu ponovljenu ispriku. “Nikada se nisam trebao ponašati kao što sam se ponašao.” Oči su me zapekle pa sam na njegovu licu pokušala pronaći znakove sarkazma ili laganja, ali nije mi pošlo za rukom. Lice mu je bilo ozbiljno, a disanje duboko dok je čekao na moj odgovor. Jared je i drugi dlan prinio na moj drugi obraz i približio se. Ruke su mu kliznule na moja leđa i vrat, a palčevima mi je pogladio oči. Počela sam plitko disati dok se njegovo tijelo nježno naslanjalo na moje. Pogled mu je pao na moje usne dok mi je svakim centimetrom bio sve bliže. Dijelilo ga je samo nekoliko centimetara od mojih usana, ali već sam ga mogla okusiti. Počeo je polako, ali nisam mogla obuzdati jecaj kada je svojim usnama obuhvatio moje. U ustima mi je eksplodirao vatromet, raširio se do vrha glave i spustio mi se niz vrat. Izgubila sam se kad me jednom rukom uhvatio oko struka, a drugu mi zakopao u kosu. Jače me privio, povlačeći me tako da sam se morala propeti na prste. Udahnula sam njegov miris, miris vjetra i kiše na njegovoj koži, i na trenutak sam se našla kod kuće. To je sve što mi je bilo potrebno. Sve što sam željela - na sebi, oko sebe, u sebi. Hormoni su mi podivljali. Htjela sam strgnuti 218

Tatum & Dolly odjeću s njega i opipati mu gola prsa. Htjela sam ga ljubiti dok ne izgorim od požude i groznice. Koga sam zavaravala? Već sam izgorjela od požude. Uvukla sam trbuh i osjetila ubod sve do međunožja, poput tornada. Jezikom je kliznuo ispod moje gornje usne, izazvavši trnce cijelom dužinom mojih ruku. Stegnula sam ruke čvrsto oko njegova vrata i naslonila se na njega. Dlanovima je trljao moje bokove i uhvatio me za guzu. Mojem se tijelu svidio svaki njegov dodir. Utonula sam u njega poput nekog predmeta u komadić gline. Gdje me dotaknuo, ja sam se topila. Gdje je išao, ja sam slijedila. Usta su mu bila vruća, a ja nisam mogla a da se ne zapitam kakav će mu biti ostatak tijela. “Dugo sam te želio”, prošaptao je, a dah mu je na mojim usnama bio poput droge koja me uvlači u sebe. “Svaki put kada bih te vidio u susjedstvu... poludio bih.” Nožni su mi se prsti skvrčili na te riječi. Oduvijek me htio. Sviđalo mi se to znati. Sviđalo mi se što žudi za mnom. Opet me snažno poljubio leđima polegnutu o laboratorijski stol. Kad mi je ugrizao donju usnu, shvatila sam što se događa. Svidjelo mi se što sam saznala da me nikada nije mrzio, da me oduvijek želio. No što se događalo među nama? Jesmo li se smuvali? Ili se Jared češao tamo gdje ga je svrbjelo? “Nemoj...” izdahnula sam i povukla se. Nisam se htjela pomaknuti, ali nisam ni htjela biti nigdje drugdje. No znala sam zašto sam se zaustavila. Nije mogao pobijediti. Ne može me tretirati kao govno i onda me imati. Jared je teško disao i zurio u moje natečene usne kao da mi govori da nije završio. Pogledi su nam se sreli, a ja sam vidjela intenzivnu želju, kao da je ili stvarno ljut što sam ga prekinula ili napaljen do te mjere da me želi zavezati.

219

Tatum & Dolly Oslobodivši se njegova stiska i uspravivši se, zamijetila sam da je postao ravnodušan dok se odmicao. “Onda neću”, hladno je rekao. Pretpostavljam da nisam očekivala da me nagovara ili da se svađa sa mnom. Jared nije bio onaj koji će moliti. No izbacilo me iz ravnoteže to što je u sekundi mijenjao ponašanje iz zainteresiranog i napaljenog u hladno i suzdržano. Nekoliko sam ga trenutaka proučavala, pitajući se hoću li ikada shvatiti tu ponosnu ravnodušnost. “Što ti je?” pitala sam, namrgodivši se. Suho se nasmijao. “Želim da budemo frendovi”, iskreno je priznao. “Zašto sada?” “Zašto toliko puno pitanja?” suprotstavio se. Je li ozbiljan? Morao je objasniti neke stvari. “Nisi valjda mislio da će biti tako lako, jesi li?” “Da, nadao sam se da možemo nastaviti bez osvrtanja na prošlost.” Ljutit ton savršeno se uklopio u mrgodni pogled. “Ne možemo”, hladno sam rekla. “Jedan me dan ljubiš, a drugi mi prijetiš. Ja se ne mijenjam tako brzo.” “Ja tebe ljubim? Pa uzvratila si mi poljubac... oba puta. A sada ideš na ples s Madocom. Ja sam taj koga se udara bičem.” Zabio je dlanove u džepove majice i naslonio se na prozorsku dasku. Njegov me pogled izazivao, a ja nisam imala spreman odgovor za njegov protuudar. Imao je pravo. Izlazila sam s Benom, išla sam na ples s Madocom, a ljubila sam Jareda. “Ne moram ti se opravdavati.” Moj je odgovor bio patetičan. “Ne bi trebala ići s njim.” “Želim to”, slagala sam. “A i zamolio me.” Otpravivši ga, okrenula sam se poslu. Jared je stao iza mene dok sam se ja trudila izgledati uposleno tako što sam razvrstavala papire. “Je li ti on u mislima, Tate?” 220

Tatum & Dolly Osjetila sam mu dah. Postavivši dlanove na moje bokove i zarobivši me, dražio me. “Želiš njega? Ili sanjaš o meni?” Zatvorila sam oči, prisjećajući se jučerašnjeg sna. Što mi je učinila pomisao na njega. A sada je bio iza mene. “Rekao sam da kada stavim svoje ruke na tebe, željet ćeš to. Sjećaš se?” Okrenula sam se kako bih ga pogledala. Pomaknuo je glavu i pogledao me u oči. “Mislim da je očito da mi se sviđa kada me dodiruješ. Kada budeš spreman reći mi sve što skrivaš, možda ću ti opet vjerovati. Do tada...” Pogled mu se smrknuo, a ljutnja popustila. Kao da je crni oblak iznad njegova lica nestao. Ispravio je leđa i stisnuo šake. Znajući da sam rekla baš ono što sam trebala, okrenula sam se svojemu poslu. Srce me vuklo njemu, ali nisam ga mogla više pogledati a da se ne uplašim da ću popustiti. Ako mi želi biti prijatelj ili nešto više, morat će mi dati više. Koliko god primamljiva bila njegova ponuda da nastavimo ne osvrćući se na prošlost, znala sam da je njegova priča ono što ga je izgradilo i učinilo čovjekom koji je danas. Trebala sam ga upoznati. “Jarede?” zacvilio je ženski glas s vrata. “Tu si.” Podignula sam pogled i ugledala Piper u navijačkoj suknjici spuštenoj dovoljno nisko da otkrije bokove i ravan trbuh. Učinilo mi se da sam povratila samoj sebi u usta. “Zar me ne voziš danas kući?” Prebacila je dugu, tamnu kosu preko ramena i zagrizla usnicu. Oh, molim te. “Danas sam došao biciklom, Piper.” Jared je zvučao ogorčeno. Bio je bijesan. Zbog koga? Nisam bila sigurna, ali mogla sam pretpostaviti. “Može i to”, dobacila je. “Idemo. Ionako ne izgledaš naročito zauzeto.” Pogledala me, a obraze mi je zagrijala ljutnja.

221

Tatum & Dolly Jared je nekoliko trenutaka šutio i osjetila sam da me pogledao dok sam nastavljala razvrstavati današnji materijal. Pokreti su mi bili spori i metodični dok sam se trudila da mi ništa ne ispadne. No glumiti da ne obraćam pozornost bilo je gotovo jednako nemoguće kao zaista ne obraćati pozornost “Da, nisam zauzet.” Jared je konačno hladno odgovorio dok je hodao prema vratima. “Nego, Terrance...” Glupača se pravila kao da mi ne zna ime. “Nisi valjda zaista udarila svojega pratitelja za ples? Gotovo da ne može gledati. Stvarno bi trebala prestati mlatiti dečke ili će ljudi pomisliti da si lezbača.” Pokušala me isprovocirati, ali nije joj uspijevalo. Nisam imala pojma o čemu govori. Netko je premlatio Madoca otkako sam ga zadnji put vidjela na ručku? “Nije ona mlatnula Madoca. Ja sam.” Jared je prošao kraj nje i otvorio vrata, ne pogledavši nijednu. “Zašto?” Piper je nabrala nos dok se okretala prema vratima koje je on držao otvorenima. Jared je izvio obrvu i treskom zatvorio vrata. Tlo se zatreslo. Buljeći u zatvorena vrata nekoliko trenutaka, konačno sam shvatila da je Jared udario Madoca zbog mene. Koji vrag? Pa, to definitivno nije mala stvar između njih dvojice. Madoc je bio zainteresiran da provede malo vremena sa mnom, a Jareda je to izludilo. Grohotom sam se nasmijala. Nije me zanimao Madoc. No ako to muči Jareda, mogla bih se više zainteresirati za Madoca. Stavila sam slušalice na uši i ostatak poslijepodneva provela u odličnom raspoloženju.

222

Tatum & Dolly 27. POGLAVLJE

“H

ej, tata”, zacvrkutala sam nakon što sam na laptopu prihvatila poziv. “Zašto si budan tako kasno... odnosno, rano?” U Njemačkoj je bilo sedam sati više nego kod nas. Upravo sam se bila vratila s trčanja kako ne bih mislila na Jareda, Madoca i sve ostale. Prošlo je šest popodne i upravo sam za večeru bila podgrijala zamotuljak sa šunkom i sirom. “Bok, Bundevice. Upravo sam se vratio s leta u München i sada se spremam u krevet. Pomislio sam da provjerim snalaziš li se bez bake.” Izgledao je izmoreno i bio je raščupan. Sijeda mu je kosa stršala u svim smjerovima kao da je posljednja dvadeset četiri sata proveo mrseći kosu rukama. Ispod plavih očiju objesile su mu se vrećice. Bijela košulja bila mu je raskopčana, a plava kravata razvezana. “München? Nisam znala da si išao tamo”, rekla sam punih usta. “Ma bio je to samo spontani izlet radi sastanka. Noćnim sam se letom vratio u Berlin. Danas sam slobodan pa ću duže spavati.” Kada tata kaže da će duže spavati, to znači da će spavati do sedam ujutro. Ako do tada ne iziđe iz sobe, nešto nije u redu. “U redu, pa, potrudi se da se zaista naspavaš. Previše radiš i to te stiže. Kako ćeš uloviti komada ako budeš izgledao nenaspavano?” Nasmijao se, ali bilo je nečega tužnog u njegovu osmijehu. Odmah sam osjetila žalac krivnje što sam spomenula curu. Otkako je mama umrla, tata se trudio biti zaokupljen poslom. Mnogo je radio, a kada nije, oboje smo bili na punom gasu. Nikada nismo bili kod kuće za praznike, a on je rijetko slobodno vrijeme provodio kod kuće. Uvijek smo letjeli s jednog na drugo događanje: košarkaške 223

Tatum & Dolly utakmice, večere, kampiranja i koncerte. Tata se nikada nije htio dovesti u situaciju da ima mnogo vremena za razmišljanje. Sigurna sam da je imao prolazne “cure” tijekom svojih putovanja, ali nikada o nijednoj nije ozbiljno razmišljao. “Bok, gospodine Brandt”, povikala je K. C. kada je izišla iz kupaonice i zasjela u moj stolac pokraj dvostrukih vrata. Došla je čim sam stigla kući, preklinjući me da joj ispričam detalje o tome kako me Madoc pitao da pođem na školski ples s njim, ali spasio me tatin poziv. “K. C.?” pitao me tata jer je nije mogao vidjeti. “Da”, rekla sam, uzimajući još jedan zalogaj večere. Još sam nosila kompresijske hlačice, bijelu sportsku majicu i plavu jaknu. Miris koji se širio oko mene zasigurno bi odbio bilo kojeg frajera. Trebala bih otići posjetiti Madoca i baciti mu se u naručje, ali čak ni ja nisam toliko okrutna. Umor u mišićima donio mi je olakšanje. Nisam mogla razmišljati ni brinuti ni o čemu čak i da sam htjela. “Tatum Brandt. To nije večera.” Zbog šoka u tatinim očima, zakolutala sam svojima. “To je hrana. A sada tiho”, komično sam zapovjedila. Pogledala sam K. C. koja se smješkala i odmahivala glavom. “Vraćam se kući za dva i pol mjeseca. Misliš li da ćeš ostati živa do tada?” sarkastično je rekao tata. “Ljudi mogu dva tjedna preživjeti isključivo na vodi.” Pokušala sam zadržati ozbiljan ton, ali počela sam se smijati kada je razrogačio oči. Još smo nekoliko minuta čavrljali. Ispričala sam mu za pokuse, ali izostavila sam koliko sam zaokupljena u posljednje vrijeme. Slušao me dok sam mu mljela o nadolazećim natjecanjima, a on me podsjetio da do Dana zahvalnosti prikupim sve prijave na fakultet. Čak iako nisam ni pomišljala da se ne upišem na Columbiju, oboje smo se složili da će biti pametno prijavim li se na nekoliko 224

Tatum & Dolly fakulteta. Predložila sam nekoliko, a on je spomenuo Sveučilište Tulane, maminu školu. Složila sam se da ću ga dodati na popis. “Nego”, napala je K. C. čim sam prekinula poziv s tatom. “Madoc, ha?” Znala sam da to jedva čeka pitati od trenutka kada je pokucala na vrata. Zabuljila se u mene dok je dugu, tamnosmeđu kosu skupljala u konjski rep. Kliznula sam s kreveta i skinula jaknu. “Ah, nije tako kako misliš, i to dobro znaš. Trebala si vidjeti kako me zaskočio u kantini.” Ušla sam u svoju preuređenu kupaonicu. Baka ju je prošli tjedan uredila za mene. Nekadašnji bijeli zidovi sada su bili obojeni smirujuće sivom nijansom. Crne zavjese tuša dolazile su do izražaja i stopile su se s ostatkom opreme u kupaonici. Crno-bijele slike golih stabala na zidu preko puta zrcala, radio i punjač za iPod na ormariću kraj umivaonika. U aparatiću na struju bio je My Dear Watson, moj najdraži miris. Bila je to moja oaza. Koliko god smiješno zvučalo, kupaonici je trebalo posvetiti više pozornosti. To je jedno od onih mjesta na kojima se privatnost strogo poštuje. Barem većinu vremena. “Pristala si?” viknula je K. C. iz sobe. “Mislim da sam se složila, zapravo. Vjeruj mi, ne želim nikamo ići s Madocom. Izvući ću se već nekako.” A možda i ne. Sada kada znam da njegovu predstavu nije koordinirao Jared, koji je zapravo zbog toga bio uzrujan, razmišljala sam o podmuklom potezu. Razmišljala sam da zaista odem na ples s Madocom. “Mogla si ga ponovno udariti u jaja.” K. C. je provirila kroz vrata kupaonice. “Možda, a možda i ne.” Podignula sam obrve, a K. C. se ostavila teme i stala kraj mene pred umivaonik.

225

Tatum & Dolly Uzevši jedan ruž s ormarića, počela ga je razmazivati po usnama i pričati dok me gledala u zrcalu. “Možemo otići kupiti haljine”, predložila je. “Ti onda ideš s Liamom?” upitala sam, povukavši kosu u rep. “Pitao me, ali nisam mu još odgovorila.” Odmahnula je rukom na moj upitan pogled. “Ah, na kraju ću pristati. Samo želim da malo pati.” “Sigurna si da se ne želiš odmaknuti od njega na neko vrijeme? Mislim, ono, varao te.” K. C. je bila pametna, pa iako mi se sviđao Liam, nisam htjela da je opet povrijedi. Ako je varao jednom, mogao bi to ponovno učiniti. “Ne moraš brinuti, Tate. Ne govoriš mi ništa što si ja već nisam rekla stotinu puta.” Uzdahnula je i pogledala me zamišljenim izrazom lica. “Volim ga. I vjerujem da mu je žao. Vjerujem li mu? Naravno da ne. I on to zna.” Vratila se u sobu, a ja sam se oslonila na vrata kupaonice. Znači da su Jared i ona završili. Koliko su daleko otišli? pitam se. “A Jared?” nisam si mogla pomoći. “Vas dvoje...” Pustila sam da pitanje visi u zraku, nesigurna kako pitati ono što želim. Pogledala me tako da mi je bilo neugodno pitati, ali je ipak odgovorila. “Nije bilo tako. Samo mi je pomogao da ne razmišljam o Liamu, to je sve.” “Znači, vas dvoje niste...” Spustila sam pogled na drveni pod, osjećajući se iznimno nelagodno. “Ne! Što ti misliš, tko sam ja?” Bila je zaprepaštena. To je dobar znak. Izdahnula sam, a tijelo mi se odjednom opustilo sve dok me nije zaokupila druga misao. “Zbog tebe?” Možda nisu ništa učinili, ali moguće je da je to bilo zbog toga što se ona opirala. Da je on to htio, meni bi to značilo kao i da jesu nešto učinili.

226

Tatum & Dolly “Misliš da je bio zainteresiran za seks sa mnom?” Nacerila se, pokušavajući smisliti kako će mi priopćiti i istodobno se poigravati sa mnom. “Mooooožda. Zašto ti je to važno?” “Nije. Naravno.” Ogledala sam se po sobi, samo da se ne susretnem s njezinim pogledom. Zašto mi je bilo važno? “Znači, najprije si se zagrijala za Bena, sada za Madoca, a potajno za Jareda?” Vidjela sam po načinu na koji je stiskala usnice da pokušava obuzdati navalu smijeha. “Zajebavaš me. Prestani”, razigrano sam upozorila i skrenula s teme. “Nego, dobro, kupnja haljine ovaj tjedan. Po mogućnosti u subotu nakon natjecanja.” Cereći se i gledajući me krajičkom oka, prišla je vratima i s kreveta uzela svoju jaknu. “Vidimo se poslije, seksi maco.” Ugrabila sam tenisicu za trčanje s poda i zavitlala je u vrata dok je odlazila. Ona je zacičala i sjurila se niz stube, smijući se. “Mislim da bi trebala znati...” Drzak ženski glas dopro je do mene sljedeći dan kod ormarića. Okrenula sam se i ugledala Piper, čije sam prezime tek trebala otkriti, kako me prijekorno gleda prije nego što je treskom zatvorila moj ormarić, za dlaku mi promašivši nos. “... da se Jared ne zanima za tebe. Odbij.” Upozorenje su pratili uzdignuta obrva i napućene usne. Stvarno? Ona hoće ovo riješiti lakšim putem. “Jesi li prirodno nesigurna ili samo kada je riječ o Jaredu?” nevino sam upitala, odviše uživajući u slaboj suparnici. “Nisam nesigurna. Samo štitim ono što je moje.” Mogla sam joj vidjeti u nosnice koliko je visoko uzdignula šiljati nos. Zabila je dlanove u stražnje džepove traperica, gurajući svoje sise meni u lice. Zamijetivši njezin pogled, osjetila sam nesigurnost. Izgledala je seksi u pripijenim trapericama i crvenom čipkastom topiću. Moj je 227

Tatum & Dolly izgled poručivao “dobra, dobra”, u uskim, ali ne preuskim trapericama i crnoj običnoj majici. Ona je sa stilom nosila srebrne narukvice i sandale s petom. Stvarno? Sandale u listopadu? Moji su zglobovi bili prekriveni gumenim narukvicama. Ne bih se mijenjala ni za jednog frajera, ali bilo mi je jasno što u njoj privlači frajere. Naježila sam se pri pomisli da je spavala s Jaredom. Da je bio na njezinu tijelu, u njoj. Glava me počela boljeti. Odupirala sam se pokleknuti pred vlastitim ljubomornim bijesom, ali zapravo sam joj htjela iščupati kosu. Podignula sam torbu s poda i ugurala udžbenike iz fizike i francuskoga. Odlučila sam da ću danas ručak provesti u knjižnici, jer sam istodobo htjela izbjeći Madoca i pustiti K. C. i Liama da budu nasamo. Kako ništa nisam govorila, nastavila je: “Svaki put kada se okrenem, ti praviš neku scenu i privlačiš mu pozornost.” “On je tvoj?” mirno sam upitala, prisjećajući se Jaredova i moja dva, zamalo tri poljupca. “Zna li on to?” Ustuknula je, ali brzo se snašla. “Jared je zločesti dečko. Takav je kakav je, a ja se s tim mogu nositi. No ako budeš jurila za njim, imat ćeš posla sa mnom.” “Takav je kakav je, ha?” Odjednom sam osjetila nervozu. Moj je napad bio isti kao njezin, pa sam htjela vidjeti kamo to vodi. “Koja mu je omiljena boja? Kako mu se zove majka? Najdraža hrana? Kada mu je rođendan? Zašto mrzi miris izbjeljivača? Koji bi bend mogao slušati svaki dan do kraja života?” Pepper me mrko pogledala. Bilo je očito da gubi. Štoviše, uzrujala se jer sam insinuirala da znam odgovore na postavljena pitanja, a ona ne. Podignula sam ruku prije nego što je uzvratila. “Opusti se, mica maco. Ne jurim za njim. No više mi nikada nemoj prijetiti jer ću

228

Tatum & Dolly onda zaista napraviti golemu predstavu. Razumiješ?” Bez čekanja na odgovor, okrenula sam se na peti i pošla prema knjižnici. “Znam kamo ide vikendima”, zazvala je za mnom. “Znaš li ti?” Okrenula sam se, a dlačice na vratu su mi se nakostriješile. Piper se činila zadovoljna mojim zbunjenim pogledom i uputila mi je podmukao osmijeh prije nego što se okrenula i otišla. Tako je. Nema ga većinu vikenda. No kamo odlazi? Koliko sam znala, petkom navečer najčešće je na Bensonovoj farmi, ali ostatak vikenda kao da je bio obavijen velom tajni. Obično petkom ili subotom navečer kod njega bude tulum, tako da nije nestajao puna dva dana. No imala je pravo. Nisam imala pojma gdje je tijekom tih dana. Pretpostavljala sam da radi. Jebote, Piper! Ostatak nastave provela sam kao sjena, a u glavi sam stalno prevrtala ideje o tome gdje bi Jared mogao ići vikendom. Razmišljala sam o njegovim ožiljcima i o onom ljetu prije tri godine. Njegov uporan pogled tijekom sata bio je jedino što me ometalo dok sam u glavi pokušavala sastaviti popis onoga što znam i onoga što ne znam. A ono što sam doista znala o Jaredu više i nije bilo važno. U glavi mi je sinula ideja zbog koje mi se cijelo tijelo zagrijalo. Bio je utorak, a ja sam nakon škole išla u laboratorij. No jednog poslijepodneva ovoga tjedna morat ću obaviti izviđački posao. Nadam se da i dalje ima otvoren prozor.

229

Tatum & Dolly 28. POGLAVLJE

“H

oćemo li do Chicaga u kupnju ovaj vikend? Već kasnimo. Izbor je sada vjerojatno prilično jadan”, upozorila je K. C. dok sam je vozila kući poslije škole u petak poslijepodne. Ona će večeras na automobilske utrke, mene je Madoc pozvao da mu glumim “kopilota”, ali ja sam imala druge planove. “Imam natjecanje sutra ujutro, ali tu blizu. Možeš li doći? Možemo nakon toga na kasni doručak pa u Chicago.” Prebacivši u drugu dok sam usporavala i skretala prema njezinoj kući opazila sam Liamov automobil parkiran ispred njezine dvokatnice od crvenih opeka. “Može, zvuči dobro. Pošalji mi poruku poslije i ja ću doći. I da, nosit ćeš crvenu haljinu, Tate.” Uprla je kričavo plavim noktom u mene i nacerila se. Bila je to naša stara, dobro poznata svađa. Ona je mislila da crveno savršeno pristaje plavušama, a ja sam isto mislila za crnu boju. “Ma nemoj?” izazivala sam je. “Vidjet ćeš”, zacvrkutala je kao da je već pobijedila u našoj vječnoj prepirki. Izbacivši iz brzine i uključivši električnu kočnicu, stišala sam Five Finger Death Punch na radiju i upitala: “Jesi li znala da će Liam biti ovdje?” Pogledala je ispred sebe, prema njegovu Camaru. “Da. Pozvan je na večeru prije nego što se uputimo na utrku. Moji roditelji baš nisu upućeni u sve što se dogodilo između nas. Znaju samo da smo se posvađali i prekinuli na neko vrijeme. Da znaju...”

230

Tatum & Dolly “Da”, prekinula sam je. Mogla sam samo zamisliti reakciju narednice Carter. “Dobro.” Otvorila je vrata i izišla. “Pošalji mi poruku, okej?” “Naravno. Vidimo se”, viknula sam u trenutku kada je zalupila vratima tatinog Bronca. Vožnja kući trajala je manje od dvije minute. Nekoliko skretanja i već sam bila na prilazu u garažu. Zapamtila sam da je Jaredov automobil bio parkiran ispred garaže prije nego što sam opazila njega i još dvojicu tipova skupljenih oko poklopca motora. Zanemarivši peckav osjećaj u trbuhu koji se spuštao naniže, ušla sam u kuću i teško uzdahnula. Ostatak večeri zaokupila sam se najmučnijim zadacima kojih sam se mogla sjetiti sve dok nisam čula kako Jared pali motor da krene na Bensonovu farmu. Do tada sam već pomela i usisala, raširila rublje i večerala. Baš sam se spremala defragmentirati tvrdi disk kada sam poskočila zbog grmljavine Jaredova Bossa. Konačno! Bosa su me stopala zapekla kako sam pojurila po sagu i uza stube. Pogledala sam kroz balkonska vrata i vidjela da se automobil udaljava od prilaza. Crni stroj jurio je cestom, a meni je srce poskočilo, znajući što se spremam učiniti. Kuća mu je bila u mraku, pa sam pretpostavila da mu je majka otišla kod dečka na vikend. Iskrala sam se kroz vrata i preko drveta, bosim se stopalima oslanjala o grane. Osjetila sam kako me zapljuskuje déja vu. Prošlo je mnogo vremena otkako sam zadnji put ovo učinila. Tijelo mi je u protekle tri godine otežalo. Grane su pucketale, a ja sam se žurila prema prozoru jer na njima više nije bilo lišća. Većina je već otpala zbog nadolazeće zime i bila sam sigurna da me se može vidjeti s ulice.

231

Tatum & Dolly Prstima sam se uhvatila za prozorsku dasku i noktima izgrebla bijelu boju dok sam se približavala prozoru. To! Otvoren je. Nagnula sam se prema naprijed, zamahnula nogom i uvukla se unutra. Uspravivši se na noge, čekala sam da mi se oči priviknu na tamu sobe. Puls mi je tutnjao u ušima koje su zamalo prokrvarile, a i tresla sam se od nervoze. Ostavila sam prozor otvoren budem li trebala brzo pobjeći. Brzo pregledavši sobu, zamijetila sam da se pokućstvo promijenilo od posljednji put kada sam bila ovdje. Soba se činila čistom, ali neurednom. Po podu i krevetu bila je raszbacana odjeća. Na komodi je bilo svakojakog smeća, novci i računi. Zidovi su još uvijek bili tamnoplave boje. Kada je bio mlađi, majka mu je uredila sobu u mornarskom stilu. On je izbacio sve ukrase koji su imali veze s brodovima ili morima. Sada su na zidovima visjeli plakati bendova i leci za nadolazeće događaje u blizini. Počela sam se šuljati uokolo, ali onda sam zastala. Zašto sam tako tiha? U kući nema nikoga. Možda sam se osjećala krivom. Mali anđeo u mojoj glavi šaptao mi je da nije u redu što njuškam. No vražićak je bio glasniji. Samo nastavi! Prišla sam ormaru i otvorila drvena vrata. Unutra sigurno ima nečega zanimljivog. Još nisam bila sigurna što tražim, ali u tom me trenutku zanimalo sve što bi mi moglo pružiti uvid u njegov sadašnji život. Zatvorila sam oči osjetivši Jaredov miris. Vjetar, kiša, muškarac. Brzo sam prstima prešla preko njegovih majica i košulja prije nego što sam se sagnula pogledati ima li što važno u donjem dijelu. Na dnu ormara nalazile su se cipele i nekoliko kutija od cipela punih slika. Dok sam pregledavala kutije, nalijećući na Jaredove fotografije iz djetinjstva, shvatila sam da me nema ni na jednoj. To 232

Tatum & Dolly nije dobro. Jared i ja bili smo kao prst i nokat prije nego što smo se razišli i imali smo zajedničke fotografije. Mnogo njih. Ja još imam neke. Je li se on riješio svojih? Nakon što sam sve vratila na svoje mjesto, zatvorila sam ormar upotrijebivši više snage nego što je bilo potrebno. Jaredova komoda nalazila se s druge strane sobe, pa sam joj prišla i počela kopati po računima za benzin naslaganima na vrhu. Zamijetila sam da ih je nekoliko iz Crest Hilla, oko sat vožnje iz našega predgrađa Chicaga. Crest Hill? Što je tamo tražio? Kopanje po ladicama nije urodilo plodom, pa sam prišla njegovu krevetu i kleknula kako bih provjerila što se nalazi ispod. Pogodak! Izvukla sam plitku kutiju bez poklopca pretrpanu fasciklima i papirima. Bila je teška, pa sam je položila na krilo i sjela na krevet. Njegov krevet. Nekoć davno ne bi mi bilo neobično biti u Jaredovoj sobi, ali sada mi se činilo kao da se nalazim u tematskom parku. Pogrešno, ali fascinirajuće. Pročeprkala sam po kutiji, a svaka stvarčica na koju sam naišla bila mi je zanimljivija od prethodne. Našla sam oporuku Jaredova djeda. Ostavio je Jaredu kuću u Wisconsinu, koja usput rečeno izgleda kao neka straćara. No krajolik je prekrasan. Još nekoliko računa koji svjedoče o putovanjima u Crest Hill tijekom prošle godine. Sudski nalog u kojem je pisalo da se Jared mora pojaviti na općinskom sudu zbog napada koji se dogodio nedugo nakon što sam otišla u Francusku. Još računa o obrocima i hotelskim boravcima razbacanima u kutiji. Dok sam kopala, dohvatila sam debeli, glatki fascikl na dnu kutije. No ispustila sam ga i prestala disati kada sam čula otvaranje vrata u hodniku. Oh, sranje!

233

Tatum & Dolly Ugurala sam kutiju s papirima ispod kreveta i povukla se u mali skriveni prostor između ormara i Jaredova kreveta. Ništa nisam mogla čuti od bubnjanja u ušima, ali sakrila sam se na vrijeme. Jared je ušao u sobu, s jednim ručnikom oko struka i drugime kojim je sušio kosu. Zašto je kod kuće?! Vidjela sam da se njegov automobil udaljava, a nisam vidjela da se vraća. Što se događa? Upalio je stolnu svjetiljku i sobu je obasjala blaga svjetlost te je nastavio sušiti kosu. Njegovo dugo tijelo primaknulo se prozoru. Naslonio se jednim dlanom na prozorsku dasku i pogledao van. Promatrala sam ga i pitala se što, dovraga, izvodi. Okrenut će se svaki čas i ugledati me. Ručnik koji je omotao oko struka dopirao mu je do koljena. U želucu mi se prevrtalo, a usta su mi naglo postala suha poput pustinje. Na blagoj svjetlosti u kojoj se kupala njegova koža svjetlucale su kapljice vode na njegovim prsima. Morala sam odagnati želju da samo sjedim i čekam kada će spustiti ručnik. Nema šanse da se iskradem a da on ne zamijeti. Ili ću mu dopustiti da me uhvati i stjera u kut ili ću morati izmisliti dobru priču. Prije nego što se okrenuo, ustala sam iz kuta i duboko, bolno udahnula. “Jarede.” Glas mi je zvučao prigušeno. Okrenuo se i namrštio. “Tate?” Zastao je na trenutak. “Koji kurac radiš u mojoj sobi?” Ruke su mi se tresle pa sam ih položila iza leđa dok sam mu se približavala. “Pa, razmišljala sam o onome što si rekao, da budemo prijatelji, pa sam htjela početi tako da ti zaželim sretan rođendan.” Polako, Tate. Jako polako. Pogled mu se pomaknuo udesno dok je razmišljao o onome što sam mu rekla. Znala sam da mi nije povjerovao. Ni sama sebi ne bih povjerovala. Bila je to jadna isprika. 234

Tatum & Dolly “Znači, provalila si mi u sobu kako bi mi rekla ‘sretan rođendan’ tjedan dana nakon pravog rođendana?” Njegov je sarkazam bio očigledan. Utapala sam se i borila za zrak. Sranje. “Popela sam se preko drveta, kao što smo nekoć radili”, rekla sam, ali lice mi je gorjelo. Mogla sam samo misliti koliko je bilo crveno. “Tvoj je rođendan sutra. Mogu li se ja popeti u tvoju sobu?” naprasito je upitao. “Što zaista radiš ovdje?” Čvrsto sam se držala dok mi je prilazio, a njegov me uporan pogled probadao. Sranje, sranje, sranje. “Ja... ovaj...” Tražila sam riječi, ali nisam skidala pogled s njega. Kako ću ga natjerati da ušuti? Njegovo svježe oprano tijelo dominiralo je prostorom, a zbog izazivačkog pogleda izgledao je nevjerojatno seksi. Bila sam u njegovoj sobi. On je bio polugol. I postavljao je pitanja na koja nisam imala odgovore. Trebale su mi dvije stvari koje će ga omesti: element iznenađenja i moje tijelo. “Zapravo imam nešto za tebe. Smatraj to darom.” Pogledao me oprezno dok sam se naginjala i poljubila ga. Trnci su se pojavili kada sam dotaknula njegove meke usne i širili su mi se obrazima. Nagnula sam se na njega, a kada su nam se pokreti usana uskladili, omotala sam ruke oko njegova vrata. Usne su mi se razdvojile, draškala sam ga jezikom, lizala po gornjoj usni. Kada sam uhvatila njegovu donju usnu zubima i on je mene zagrlio. Konačno smo usporili. Prijašnji su poljupci nalikovali napadu. No sada je svaki dodir bio kao da palimo vatru. Držao me u naručju, njegove snažne ruke oko mojih leđa, naše usne koje su se ljubile gladnim poljupcima. Prošla me potreba da 235

Tatum & Dolly nestanem iz sobe. Jared je bio sve što sam vidjela i osjećala. Mirisao je jako dobro, a ja sam žudjela provjeriti miriše li tako posvuda. Privila sam se uz njega dok sam uranjala glavom u njegov vrat, ljubeći ga i grickajući. “Isuse, Tate”, uzdahnuo je. Plamičak u želucu pretvorio se u vatromet u cijeloj utrobi. Dlanovi su mi klizili niz njegova leđa, pamteći udubine ožiljaka, i kliznuli ispod ručnika. Prsti su me peckali na dodir njegove meke kože, a trbuh me bolio od gladi. Poljupcima sam obasipala njegove uši, sve do ključne kosti, a svako sam ga malo kušala jezikom. Uvukao je zrak kroz zube i čvršće me primio dok sam ja nježno trljala svoje bokove o njegove. Još. I dalje sam mu bila u zagrljaju, ali dlanovima sam klizila po njegovim leđima i prsima. Nisam ga se mogla zasititi i više mi nije bilo važno gdje se nalazim. Trebala sam ga. “Neću stati”, šapnula sam mu na uho i ponovno zaposjela njegova usta. Shvatio je to kao znak i podignuo me s poda. Omotala sam mu noge oko struka dok me nosio na krevet. Kad nas je spustio, povukla sam ga na sebe. Trebala bih stati. Još jednu minutu. Podignuo je moju majicu do grudnjaka, a prsima gladio moju kožu dok me gledao. “Prelijepa si.” Kut usana izvio je u jedva vidljiv, provokativan smiješak. Srce mi je brže zakucalo kada mi je spustio usne na trbuh. Ispustila sam uzdah i izvila leđa. “Jarede”, procijedila sam. Usne su mu istraživale moju kožu od rebara do bokova, pa sam u utrobi osjetila probadanje. Nastavio me ljubiti dok mi je otkopčavao traperice. Kroz ručnik sam osjetila da je spreman.

236

Tatum & Dolly Jesam li? Toliko sam željela Jareda. Samo sam se htjela prepustiti i pustiti da se dogodi. Uzdahnula sam kada je usne priljubio iznad mojih gaćica. Jezik mu je vrludao uokolo kada sam osjetila da mi ih skida. Jedva da sam i zamijetila jer mi je usnama prelazio preko trbuha i bedara. Pulsiranje između nogu postalo je bolno i trebalo mi je olakšanje. “Jarede”, dahnula sam, pokušavajući se kontrolirati. “Ne prekidaj me, Tate. Molim te, dušo, ne prekidaj me.” Zatvorila sam oči. Pokušala sam se oduprijeti, zar ne? Bilo bi u redu da se sada predam. Povukla sam majicu preko glave, a Jared je povukao naramenice grudnjaka prema dolje kako bi mi oslobodio dojke. Usne su mu ljubile moje tijelo, a vlažan trag od njegovih usana bio je poput fitilja na dinamitu. A taj se dinamit nalazio između mojih bedara. “Oh!” Otvorila sam oči, a tijelo mi se trznulo kada sam osjetila kako mu jezik klizi uzduž mojih nabora. “Što radiš?” Oh, moj Bože. To je bilo nevjerojatno. Da mi nije bilo toliko neugodno, bila bih ga zgrabila za kosu i zadržala ondje. Nagnuo je glavu u stranu, kao da razmišlja. “Djevica si”, tiho je ustanovio. Da, to je sada očito. No prije nego što sam uopće postala svjesna vlastita neiskustva, poljubio je unutarnju stranu mojih bedara, ponovno me uzbudivši. “Nemaš pojma koliko me to čini sretnim.” Pomaknuo je usne na moj klitoris. O. Moj. Bože. Kako je bilo dobro. Gotovo da nisam mogla podnijeti. Lizao me i sisao. Svaki atom snage i energije spustio mi se između nogu i znala sam da u meni nešto buja. Bradavice su mi otvrdnule, a Jared mi je naizmjence stiskao grudi dok me obrađivao između nogu. 237

Tatum & Dolly “Isuse Kriste, trebala bi se vidjeti iz moje perspektive. Jebeno si prelijepa.” Dahnuo je na moj trbuh. Jezikom mi je prelazio međunožjem pa sam osjetila iznenadan poriv da zadržim dah. Osjećala sam kao da ne bih trebala disati želim li pojačati osjećaj među nogama. I imala sam pravo. To mi je dopustilo da se koncentriram na sve što mi je činio. Probadalo me u utrobi i bila sam jako vlažna. Zario je jezik u mene, a ja sam zabacila glavu i izvila leđa, tražeći još. Svršila sam, zadržavajući dah dok su me zapljuskivali valovi ekstaze i natjerali me da zazovem njegovo ime. Nastavio je sve dok nisam osjetila da drhtaji popuštaju. “Dovraga, Tate.” Jared se odmaknuo kako bi me pogledao u oči, a njegovo se uzbuđenje zabolo u mene. “Tvoja ljepota nije ništa u usporedbi s tim kako izgledaš kada svršavaš.” “To je bilo...” Nisam mogla razmišljati. Moje tijelo nije iskusilo ništa tako predivno. Poželjela sam da i on to osjeti. Pogledao me u oči u pritisnuo bokove na moje. Mišići su mi se zgrčili, a njegovi su me spori pokreti izluđivali. Bio je spreman. Dlanove mi je obuhvatio obraze. “Tako te dugo želim.” Pridignula sam se i poljubila ga. Dlan mi se spustio dolje, među njegove noge. Obuhvatila sam ga. Veličina njegova jezika i onoga što mi je učinio bila je neusporediva s njegovom erekcijom. To me i prestrašilo i oduševilo. Otkopčavši mi grudnjak, pomogao mi je odbaciti posljednji komad odjeće. Priljubio je usne na moju bradavicu. Prošli su me trnci dok mi je zadovoljstvo izbijalo iz svake pore. Pridržavala sam ga za glavu, uživajući u njegovim vrelim usnama. Prebacivao se s jedne dojke na drugu, a ja sam ga obgrlila nogama, želeći ga što bliže sebi. Htjela sam više. Oboje smo poskočili kad se na vratima začulo kucanje. “Jarede, jesi li spreman?” upitao je muški glas. 238

Tatum & Dolly Što? Tko je to bio? “Ubit ću ga”, Jared je tiho zagunđao. “Silazi!” povikao je prema vratima, ali ostao je na meni. “Kasnimo, čovječe. Auto je natankan. Idemo!” I tada mi je sinulo. Nisam vidjela da Jared odlazi. Jedan od njegovih prijatelja odvezao je automobil kako bi ga natankirao, a Jared je ostao istuširati se. “Rekao sam da pričekaš u prizemlju, Sam!” zarikao je Jared, stežući ručnik oko struka dok je silazio s kreveta. “Dobro!” Sam je sigurno shvatio o čemu je riječ jer sam čula kako mu se koraci udaljavaju. Zgrabila sam majicu i pokrila se, a požuda je počela jenjavati. “Ne, nemoj se odjenuti”, zapovjedio je Jared. “Riješit ću ga se, a onda ćemo ovo dovršiti.” Sagnuo se kako bi me poljubio. Ponovno me oblila vrućina. “Utrkuješ se večeras?” “Više ne.” Ispod ručnika navukao je traperice. Ja sam navukla majicu preko glave i ustala odjenuti gaćice i traperice. “Jarede, idi. U redu je.” Moj detektivski posao neočekivano se završio, a “rođendanski poljubac” pretvorio se u mnogo više nego što sam očekivala. Trebala sam se pribrati, iako sam se osjećala krivom što je izvisio. No Jared nije prihvaćao “ne” kao odgovor. Podignuo me i postavio na rub komode prije nego što me poljubio. Tijelo mu je bilo između mojih nogu, privlačio me sporim, snažnim poljupcem. “Utrke nisu važne, Tate”, rekao mi je na usta. “Sada ne želim biti nigdje drugdje nego s tobom.” Mislim da mi je srce poskočilo, a grlo mi se steglo. I ja sam se tako osjećala. No trebala sam usporiti. Stvari su se prebrzo odvijale, a ja mu još nisam posve vjerovala. 239

Tatum & Dolly “Povedi me sa sobom”, predložila sam. Sviđalo mi se uzbuđenje utrka, ali i to što smo mogli biti zajedno u javnosti, gdje se nismo mogli samo tako baciti jedno na drugo. Jedino što u tom slučaju neću moći pretražiti njegovu sobu. No to mi ionako više nije bilo važno. “Da te povedem sa sobom?” Skeptično me pogledao, ali zatim je postao zamišljen. “U redu, odjeni nešto toplije i vrati se kada budeš spremna.” Pomaknuo se prema vratima, ali onda je zastao. “A nakon utrke dolazimo ovdje i nastavljamo gdje smo stali.” Nasmiješila sam se na njegovo obećanje iako sam se trudila da to ne učinim. Skočila sam s komode nakon što je izišao, odlučivši da bi bilo lakše vratiti se kući preko stabla nego sramotno se pojaviti pred njegovim frendovima. Zastala sam kada sam nešto zamijetila na podu. Sagnula sam se pokupiti fotografiju kraj kreveta, a srce mi je ubrzalo kada sam shvatila da sam je sigurno ispustila dok sam kopala po kutiji. Sranje! Kad sam bacila pogled na nju, grlo mi se steglo. Na fotografiji se nalazio trup dječaka ili mladića. Koža mu je bila krvava i puna modrica. Plavi i ljubičasti tragovi prekrivali su mu prsa i rebra, a rezovi su krivudali cijelim tijelom od trbuha do vrata. O, moj Bože. Nisu ga samo pokušali ozlijediti. Pokušali su ga ubiti.

240

Tatum & Dolly 29. POGLAVLJE

arma je bila krcata.

Sudeći po tome kako su se svi uzbuđeno raščistili s ceste zbog Jaredova automobila, stigli smo baš na vrijeme. Ljudi su se polako micali sa staze, znatiželjno pogledavajući prema Jaredu i meni. Većina je vjerojatno mislila da me Jared mrzi, pa su sigurno bili prilično zbunjeni. Nije me bilo briga. Automobil je vibrirao ispod mene, a ja sam zalijepila stopala za podnicu rabeći nekontroliranu snagu i ono malo preostale energije. Utrpala sam fotografiju iz Jaredove sobe u prednji džep majice s kapuljačom. Nisam htjela riskirati da me uhvati kako je vraćam u kutiju ispod njegova kreveta. Nisam bila sigurna je li Jared na toj fotografiji, ali pretpostavila sam da jest. Zašto bi je onda inače imao kod sebe? Osim ako... osim ako on to nije učinio tom klincu. Stisnula sam zube. Ta mi se pomisao nimalo nije sviđala. “Hej!” Ljudi, uglavnom žene, povikale su prema automobilu. Duboko sam udahnula i nisam ni pokušala sakriti da sam uzrujana. Srećom, on im nije uzvratio pozdrav, pa su mi se ramena opustila. Izraz lica bio mu je tvrd poput kamena dok je iz zvučnika treštala pjesma “Sick” Adelitas Waya. Dok je Jared zauzimao položaj pokraj Camara iz osamdesetih koji nisam poznavala, odvezala sam pojas kako bih izišla iz automobila, ali Jared me uhvatio za ruku. “Hej”, nježno je progovorio, a ja sam se okrenula. “Volim biti hladne glave dok se utrkujem. Ako se ne ponašam prijateljski, to nema veze s tobom, okej?”

241

Tatum & Dolly U prijevodu: ne igram se cure i dečka, posebice ne u javnosti. Nismo hodali, ali znala sam što mi pokušava reći. Slegnula sam ramenima. “Ne moraš me držati za ruku.” I izišla sam iz automobila. Smetalo me što Jared drži do imidža, ili se možda samo ne osjeća dovoljno opušteno među ljudima, ali neka sam prokleta ako ću stajati po strani i osjećati se kao da ne pripadam ovdje večeras. Prišavši rulji, načula sam šaputanja i uočila poglede namijenjene meni. “Što Jared radi s njom?” i “Možda se utrkuje” bili su neki od komentara koje sam čula. Promatrala sam Jareda kako izlazi iz automobila i gleda me dok se sastaje sa Zackom i drugim vozačem. “Tate, kako je?” Ben je stao kraj mene. Izdahnula sam. Iako večeras nisam vidjela nikoga koga doista poznajem, nisam htjela čavrljati s njim. Nisam bila sigurna što se događa između Jareda i mene, ali me zanimalo otkriti. “Hej, Ben.” “Došla si s Jaredom?” upitao je. “Da”, odrezala sam, ne pogledavši ga. “A s Madocom ideš na školski ples?” Iako ga nisam gledala, osjećala sam da se smješka. Kakav debil. “A s Channingom Tatumom ću na maturalnu zabavu. Takva sam ti ja. Nisi li već čuo?” Pogledala sam ga, izravno ga izazivajući. Pogrbio je ramena i nervozno se nasmiješio. “U redu, ako tako kažeš. No ja se ne bih odlučio za Tatuma za maturalnu. Ima nečega u imenima. Channing Tatum kao pratnja Tatum Brandt. Ne slaže se.” Trebala mi je minuta da shvatim, ali njegov razigran ton sve je otkrio. Šalio se. Nije se pokušavao ispričati, a ja ga nisam pokušavala izbjegavati. Uživali smo u prijateljskom zadirkivanju, a ja sam se osjećala ugodnije nego inače. Nije me pritiskao u vezi 242

Tatum & Dolly statusa moje veze - koji je bio pod upitnikom - a ja sam osjetila da me više ne osvaja. Smijući se njegovoj šali i gledajući ga kao da je nagurao olovke u nos, znala sam da je nestalo nervoze. Možda nikada nećemo biti prijatelji, ali vratili smo se na odnos kakav smo imali na početku godine i na jednostavnost. Sve dok nisam vidjela Jaredov pogled. Zack je govorio obojici vozača, ali Jaredov hladan pogled bio je prikovan na Bena i mene. Smrknuo se i po načinu na koji je disao shvatila sam da se razbjesnio. Kako god. Zakolutala sam očima. “Ispraznite stazu!” povikao je Zack, pa smo svi podižući prašinu pohrlili na obje strane ceste. Jared je ušao u automobil i ne pogledavši me. Motor je zarežao, a tlo je podrhtavalo od jakih basova iz zvučnika. Skutrila sam se kada su djevojke počele uzbuđeno vrištati. Osjećala sam se kao da mi je netko ugurao čačkalicu u uho. No to nije bilo ništa naspram osjećaja u trbuhu kada je Piper stala na stazu kako bi startala utrku. Šepirila se ispred Jaredova automobila u kratkoj plavoj suknji i crnom čipkastom topiću. Zagunđala sam u bradu. Njezine gladne oči zastale su na Jaredu. Nisam mu vidjela lice, ali ona ga je promatrala. Ljuljala se naprijed-natrag isprsivši se, a možda je samo tako izgledalo. Ispred farova automobila sigurno je bila lijep prizor za oči. Muškarci u publici zviždali su i skandirali, a ja sam prstima prošla kroz kosu kako bih je maknula s vrata. Prsti su mi se stisnuli u šake kada sam je ugledala kako prilazi vozačevu prozoru. Jared ga je spustio, ona se nagnula, nudeći mu savršen pogled na svoje grudi. Drugi je vozač imao savršen pogled na njezinu guzicu. Oči su me pekle toliko jako da su mi gotovo ispale iz glave. 243

Tatum & Dolly “Ispričavam se”, promrmljala sam Benu prije nego što sam otišla na stazu. Obišavši Jaredov automobil, prišla sam Piper i zgrabila je za kosu. Odmaknula sam je od njegova prozora i gurnula ispred sebe. Pretjerano, rekla sam si. No nisam razmišljala. A sviđalo mi se kakav je osjećaj bio ne razmišljati. “Koji vrag?” povikala je i okrenula se prema meni. “Tate”, zazvao je Jared, ali sam ga ignorirala. Gomila je bila samo brujanje u daljini, a njihovi poklici i ohrabrivanje za tučnjavu ubrzali su mi lupanje srca. Od nerazgovjetne buke koja je ispunjavala zrak jedva sam išta mogla čuti. “Kujo!” zarežala je. “Kakav kurčev problem ti imaš?” No nije čekala da odgovorim. Umjesto toga nasrnula je na mene u visokim petama, a ja sam se gotovo nasmijala. Dok je koračala prema meni, podmetnula sam joj nogu i ona se prostrla po podu. Dok je sjedila na guzici, dvaput sam joj uvalila šaku u lice i povikala: “Hej! Sada kada imam tvoju pozornost, samo želim da znaš - ne zanimaš ga.” Bacila sam joj riječi poput komada torte u facu. Duboko udahnuvši, pogledala sam Jareda, koji je izišao iz automobila i pogledao me mješavinom šoka i zabavljenosti. “Ja nisam samo ukras”, razjasnila sam, prišavši mu. Izvukavši iz džepa jakne ogrlicu koju sam načinila za mamu, položila sam je na njegov dlan. “Ne skrivaj se od mene i ne traži od mene da se skrivam”, rekla sam mu tako da je samo on čuo. Kimnuo je glavom i izbacio bradu, prešavši palcem po mojoj čeljusti. Nagnula sam se i udijelio mi je nježan poljubac na usne. Odmah sam osjetila olakšanje. Još je povika i zvižduka stiglo iz gomile, ali marila sam samo za toplinu njegova tijela blizu mojeg.

244

Tatum & Dolly “Hm!” Glasno je signalizirao tip u automobilu pokraj. “Jarede, ako se slažeš, volio bih ovo završiti večeras.” Odmahnula sam glavom i sretno uzdahnula. “Sretno”, poželjela sam Jaredu dok sam se povlačila i vraćala u gomilu. “Jesi li umorna?” upitao me Jared dok smo se vraćali kući, a ja sam na to odmahnula glavom. Pobijedio je u utrci, naravno, i nijedan automobil nije se oštetio. Nakon toga bio je još jedan tulum, ali Jared uopće nije o njemu razmišljao niti me pitao želim li ići. Nije mi smetalo, iako su mi tijelom prošli žmarci kada sam pomislila da je vjerojatno htio ići kući kako bismo dovršili započeto. Dio se mene bojao. Gotovo smo se poseksali, a da nije bilo Sama koji nas je omeo, vjerojatno bismo to i učinili. Želim li biti s Jaredom? Trebala sam razmišljati samo sekundu prije nego što sam shvatila da je odgovor potvrdan. No je li on spreman biti sa mnom? Nisam bila posve sigurna. Još sam bila ogorčena na sve ono što se dogodilo proteklih godina i nisam bila sigurna jesam li mu oprostila. Znam li sa sigurnošću da me više neće povrijediti? Zaslužuje li me? Ne. Ne još. Bez sumnje, još nije zaradio moje povjerenje. “Jarede?” prekinula sam tišinu. “Kamo odlaziš vikendima?” Prsti su mu se stisnuli oko upravljača. Nije me htio pogledati. “Izvan grada”, promrmljao je. “No gdje točno?” pritiskala sam ga. Ako mu je bilo stalo do mene, onda je bilo vrijeme da budemo načisto o svemu. Uzrujano je skupio obrve. “Zašto je uopće važno?” Skrenuo je u našu ulicu i stisnuo gas više nego što je bilo potrebno. Glava mi je gotovo udarila o krov koliko je oštro prešao preko rupetine na svojem prilazu.

245

Tatum & Dolly Smirivši se, zgrabila sam ručicu iznad prozora. “Zašto Piper zna, a ja ne mogu znati?” “Jebemu, Tate.” Strgnuo je pojas i izišao iz automobila. “Ne želim razgovarati o tome.” Zvučao je ljutito i bio je glasan. Iskobeljala sam se iz automobila nakon njega. “Ne želiš razgovarati ni o čemu! Što misliš da će se dogoditi?” Ostao je sa svoje strane automobila, tako daleko, i gledao me je kao da sam mu neprijatelj. Osjećala sam zid koji se podiže između nas. Zid koji je vrištao da smo završili. “Ono što radim u svoje slobodno vrijeme moja je stvar. Moraš imati povjerenje u mene.” Uf! “Povjerenje?” ispalila sam. “Izgubio si moje povjerenje jako davno. No ako ti meni pokušaš vjerovati, onda bismo opet mogli biti prijatelji.” Ili nešto više, nadala sam se. Prezirno me pogledao. “Mislim da smo prešli razinu prijatelja, Tate, ali ako želiš igrati tu igricu, u redu. Možemo spavati jedno kod drugog, ali u to će biti uključeno jebanje.” Zatekle su me njegove grube riječi. Uvukla sam dah. Što sam ja njemu? Vid mi se zamaglio jer su mi na oči navrle suze. Mora da je zamijetio bol na mojem licu jer se smekšao. Oborio je pogled. “Tate...” Počeo mi je prilaziti, spustivši glas, ali ja sam izvukla fotografiju koja mi je bila u džepu i pritisnula je na njegova prsa. Svrnula sam pogled i otrčala kući. Jedva sam stigla prije nego što sam se slomila. Nema više. Zaključala sam vrata i o njih kliznula na pod te zaplakala zbog njegove okrutnosti i svoje gluposti. Jesam li mu doista bila spremna dati svoje djevičanstvo prije nekoliko sati? Lagano sam udarila 246

Tatum & Dolly glavom po vratima, ali to mi nije pomoglo da se riješim udarca koji je dobio moj ponos. Jared me nije zaslužio, ali uz malo truda, gotovo me dobio. Nema više.

247

Tatum & Dolly 30. POGLAVLJE

“O

božavam rođendane. To su jedine prilike u kojima si dopustim pojesti komad torte”, promrmljala je K. C. usta punih čokoladne sladoledne torte s mentom koju mi je kupila. “Ja ne bih mogla tako živjeti.” Viljuška mi je upala u slatku glazuru. “Poludjela bih brojeći kalorije.” “Ti ne moraš brojiti kalorije, Tate. Možda kada bih počela trčati...” Udaljila se od teme kao da ne može završiti misao. K. C. je uživala na tjelesnom, ali bilo joj je mrsko motivirati samu sebe u slobodno vrijeme. Odvela me u Mario’s za večeru, a konobar je donio tortu iznenađenja. Udaljeni zvuci pjesme “Mambo Italiano” Rosemary Clooney dopirali su iz zvučnika, a ja sam se konačno opustila. Bila sam na rubu zbog sinoćnje svađe s Jaredom. Odvezao se s prilaza pošto sam uletjela u kuću i, koliko znam, nije se vraćao kući cijeli dan. Bio je vikend. Pretpostavljam da je radio ono što već radi svakoga vikenda. U glavi su mi se cijeli dan rojile misli. Možda je prodavao drogu u Chicagu? Radio za mafijašku obitelj? Ili je možda volontirao u domu za stare i nemoćne? No svaka glupa pomisao iritirala me sve više i jače od prethodne. “Tate?” K. C. je prestala žvakati i pogledala me. “Hoćeš li mi reći što se dogodilo sinoć?” Osjećala sam kao da mi je lupanje u prsima obuzelo cijelo tijelo. Je li mislila na to što sam mu provalila u sobu? Nesuđeni seks? No kako je znala za išta od toga? “Sinoć?” 248

Tatum & Dolly “Utrka. Čula sam da si se pojavila s Jaredom i... branila svoj teritorij, da se tako izrazim.” Njezino me cerekanje nasmijao. “O, da”, odgovorila sam oklijevajući. Nakon svađe s Jaredom, bila sam još zbunjenija u vezi s našim odnosom. Nisam joj mogla objasniti jer ni sama nisam razumjela. “I?” Kružila je prstom po zraku, dajući mi signal da nastavim. “Nema se što za reći, K. C. Jared i ja sklopili smo primirje, rekla bih. Osim toga, nisam sigurna što se događa.” Natrpala sam još torte u usta. “Je li ti stalo do njega? Više ti je od prijatelja?” Zaustavila je viljušku u zraku, zureći u mene s iščekivanjem. Stalo mi je do Jareda. Mnogo. No što mi je to donijelo? “Da”, uzdahnula sam. “No njemu nije stalo do mene, K. C. Pustimo tu temu na miru.” Uputila mi je tužan osmijeh i učinila ono što čine dobri prijatelji - odrezala mi je drugu krišku torte. Nakon restorana, odvezla me kući umjesto u kino kako smo planirale. Više sam bila zainteresirana za nekoliko posljednjih epizoda Sinova anarhije nego za romantičnu komediju koju je ona željela gledati. “Što je ono?!” povikala je, gledajući u nešto ispred vjetrobrana. Slijedila sam njezin pogled i uvukla dah kada sam ugledala svoje dvorište puno susjeda. Zurili su u blješteći spektakl pokraj moje kuće. Što? Puls mi je ubrzao. Gori li to moja kuća? Brzo sam izišla iz automobila i potrčala prema dvorištu. Uzdahnula sam kada sam ugledala taj prizor. Drvo između Jaredove i moje kuće bilo je osvijetljeno lampicama. Stotinama. Lampica. Oh, moj Bože. Tko je to učinio? 249

Tatum & Dolly Nisam mogla obuzdati osmijeh koji mi se pojavio na licu. Drvo je bilo ukrašeno različitim blještavim lampicama. Bijele, male i velike, čak i lampioni različitih oblika i veličina. Svi su visjeli na drvetu. Čaroban i magičan prizor na granama ostavio me bez riječi. Bila sam sigurna da više nikada neću uživati u pogledu na to stablo kada na njemu ne bude lampica. Jared. Usne su mi se počele tresti. Dok sam se približavala stablu, shvatila sam zašto se okupilo takvo mnoštvo. Prizor je bio veličanstven. Mnogo sam vremena provela penjući se na to stablo, čitajući na njemu i razgovarajući s Jaredom dok zvijezde ne bi nestale s jutarnjim svjetlom. Učinio je to zbog mene. Ne znam tko bi drugi to mogao učiniti. To je bilo naše posebno mjesto - jedno od mnogih - a on ga je začinio magijom i čarolijom. Potres u mojim prsima stao je jačati i nekoliko mi je suza pobjeglo niz obraze dok sam u tišini promatrala prizor. “Znaš li što se događa?” upitala je K. C. iza mene. “Imam predodžbu.” Glas mi je zvučao promuklo zbog čvora koji mi je zapeo u grlu. Zamijetivši da je nešto ugurano u koru drveta, odmaknula sam se od svojih zadivljenih susjeda i skinula papir koji se tamo nalazio. Jučerašnji je dan vječnost. Današnji dan nikako da svane. Sve dok se ne pojaviš ti. Ostavši bez daha, pogledala sam prema Jaredovoj kući, ali ona je bila u mraku. Gdje je on? “Zašto gori svjetlo u tvojoj sobi?” zakriještala je K. C., a ja sam uprla pogled prema drugom katu kuće gdje je, naravno, bilo

250

Tatum & Dolly upaljeno svjetlo. Nikada nisam ostavljala upaljena svjetla kada sam izlazila iz kuće, osim onoga na trijemu. “Valjda sam ga zaboravila ugasiti”, smeteno sam mumljala dok sam žurila prema kući. “Vidimo se poslije. Hvala na večeri”, povikala sam iza sebe i potrčala stubama. “Uh... okej. Sretan rođendan!” zamucala je K. C. prije nego što sam zalupila vratima. Definitivno sam bila bezobrazna, ali u mislima sam bila na nekome drugom mjestu. Odbacila sam jaknu i torbicu na pod. S vrata sam vidjela svjetlo u svojoj sobi. Polako sam se popela stubama. Nisam bila prestrašena, ali srce mi je udaralo, a ruke su mi se tresle. Kada sam ušla u sobu, vidjela sam da Jared sjedi na balkonskoj ogradi. Bio je prekrasno raščupan. Traperice su mu visjele s uskih kukova, a kosa mu je bila razbarušena. Moje su ruke žudjele da ga zagrle. Htjela sam mu oprostiti i sve zaboraviti, no ponos me sprečavao. Nasreću, nije mi dao vremena da donesem odluku. “Jesi li ovo tražila u mojoj sobi sinoć?” Pokazao je prema debelome registratoru na mojem krevetu. U tom sam trenutku vjerojatno bila crvena kao rak. Cijeli sam dan razmišljala o njegovu ponašanju i strahu koji ga je sprečavao da mi se povjeri, pa sam zaboravila na činjenicu da sam samu sebe razotkrila i priznala da sam njuškala po njegovoj sobi tako što sam mu sinoć pokazala onu fotografiju. Pretpostavljam da sam mu htjela dati do znanja da znam neke stvari. “Samo naprijed”, nježno me potaknuo. “Pogledaj.” Potrošivši samo trenutak na razmišljanje je li ozbiljan ili ne, prišla sam krevetu i otvorila registrator. Gotovo sam se ugušila. Unutra su se nalazile fotografije dječaka, poput one koju sam pronašla. Zapravo, taj je dječak bio Jared, sav u modricama i krvav. 251

Tatum & Dolly Pregledavši hrpicu od tridesetak fotografija, na nekima sam zamijetila Jaredovo četrnaestogodišnje lice. Na ostalim fotografijama bili su neki drugi dijelovi njegova tijela. Raširila sam ih, oprezno ih pregledavajući. Fotografije su detaljno svjedočile o različitim ozljedama na njegovu tijelu: na nogama, rukama, no ponajviše na trupu i leđima. Na jednoj od njih ugledala sam svježe povrede. To su zapravo bili izblijedjeli ožiljci koje danas nosi na leđima. Na ustima sam držala šaku kako bih se spriječila da ne jauknem. “Jarede, što je to? Što ti se dogodilo?” Spustio je pogled na pod. Vidjela sam da traži prave riječi. Jared nije uživao u sažalijevanju, pogotovo ne u samosažalijevanju. Zato sam pričekala. “Moj otac... On je to učinio.” Govorio je tiho, kao da ni sebi to ne želi priznati. “I mojem bratu.” Razrogačila sam oči. Što?! Brat? Jared, baš kao i ja, nije imao braće i sestara. Nastavio je: “Ljeto prije prvog razreda srednje škole bio sam uzbuđen što ću cijelo ljeto provesti družeći se s tobom, ali kao što se sjećaš, tata me nazvao iz vedra neba i tražio je da me vidi. Pa sam otišao. Nisam ga vidio više od deset godina. Htio sam ga upoznati.” Kimnula sam i sjela na krevet. U glavi su mi se rojile misli. Kako je moguće da roditelj nešto takvo učini svojem djetetu - ili djeci - no htjela sam sve čuti, uključujući i priču o bratu. “Kada sam stigao, saznao sam da moj tata ima još jednoga sina. Dijete iz neke druge veze. Zvao se Jaxon i bio je samo godinu dana mlađi od mene.” Zastao je, izgledajući zamišljeno. Oči su mu živnule na spomen Jaxonova imena.

252

Tatum & Dolly Nisam mogla vjerovati da ima brata. Dobro sam ga poznavala dok smo odrastali, a i on je za svojega tajnog brata saznao tek s četrnaest godina. Ipak, bilo mi je krivo što to nisam znala. “Nastavi”, nježno sam ga ohrabrila. “Jaxon i ja dobro smo se slagali. Iako je bio šok kada sam otkrio da imam brata za kojega nisam znao. Bio sam zahvalan što imam obitelj. Bili smo približno istih godina, obojicu su nas zanimali automobili, a on je stalno htio biti u mojem društvu. Dovraga, i ja sam htio biti u njegovu.” Pitala sam se viđa li Jared još uvijek Jaxona, ali odlučila sam da ću šutjeti i poslije postavljati pitanja. Nastavio je: “Kuća mojeg tate bila je prava rupa. Prljava, nikada nije bilo dovoljno hrane, ali uživao sam u društvu brata. Bili smo sami nas trojica. Prvih nekoliko tjedana nije bilo tako loše.” Nije bilo tako loše? “Zatim sam počeo zamjećivati da nešto nije u redu. Tata je mnogo pio. Budio se mamuran - što i nije bila neka novost, pogotovo zbog mame - no onda sam vidio drogu. To mi je bilo novo. Priređivao je kućne tulume na kojima su se pojavljivali odvratni, jebeni ljudi koji su razgovarali s nama onako kako se ne razgovara s djecom.” Jaredove su se oči počele puniti neskrivenim suzama, a glas mu se prometnuo u šapat. Osjetila sam strah. Koji se vrag dogodio? Nakon nekoliko sekundi stanke, ispustio je težak uzdah. “Imao sam osjećaj da se Jaxon nekako spetljao s tim ljudima.” Spetljao se? Zatvorila sam oči dok mi je postajalo jasno o čemu je riječ. Ne. Molim te, samo to ne. Sjeo je kraj mene na krevet, ne gledajući me u oči. “Jedne večeri, otprilike tri tjedna nakon što sam stigao, čuo sam Jaxa kako plače u svojoj sobi. Ušao sam, a on je bio pogrbljen na krevetu i držao se za 253

Tatum & Dolly trbuh. Kada sam ga okrenuo, vidio sam modrice po cijelom njegovom trupu. Moj ga je tata iscipelario - nekoliko puta - a njega je vraški boljelo.” Trudila sam se ne zamišljati dječaka, ali nije mi pošlo za rukom. Jared je nastavio: “Nisam znao što da učinim. Bio sam jebeno prestrašen. Majka me nikada nije udarila. Nisam imao pojma što su ti ljudi radili djeci. Bilo mi je žao što sam uopće otišao, ali bilo mi je i drago, zbog Jaxa. Ako mu je tata to činio dok sam ja bio u blizini, nisam mogao ni zamisliti što mu je radio kada mene nije bilo. Jax je tvrdio da je dobro i da ne treba liječničku pomoć.” Jaredova su se ramena pogrbila. Osjetila sam kako ga napušta napetost dok je govorio polako i tiho. “Moj se tata namjerio na Jaxa. Bio je gad i manje vrijedan u očevim očima. Mene je istukao poslije.” “Ispričaj mi.” Morala sam znati. Htjela sam znati. “Jednog dana - nedugo nakon što sam saznao kako se zapravo odnosi prema Jaxu - otac nas je tražio da odemo u nečiju kuću i pretvaramo se da nešto prodajemo. Htio je provaliti i opljačkati kuću.” “Što?” iznenada sam ispalila. “Sudeći po onome što sam načuo, znao sam da je tata kratak s novcem, osobito ako se uzmu u obzir njegove potrošačke navike. Jax mi je ispričao da je to normalno i da je mnogo puta za tatu činio slične stvari. Nikada ga nije odbio. Tata ga je zlostavljao za sve i svašta: za zagorjelu večeru, za nered... Jax je znao da neće biti dobro ako odbije. I dalje ćemo morati obaviti posao, ali bit ćemo isprebijani. No ja sam ipak odbio. I tada me tata počeo tući.” Osjetila sam mučninu u trbuhu. Dok sam ja tratila ljeto kriveći ga za to što mi se ne javlja i ne piše, njega su mučili. “Jesi li pokušao nazvati mamu?” upitala sam. “Jednom.” Kimnuo je glavom. “Bilo je to prije nego što me tata počeo zlostavljati. Ona je bila pijana, naravno. U cijeloj stvari nije 254

Tatum & Dolly vidjela ništa loše, pa nije došla po mene. Pokušao sam joj reći za Jaxa, ali ona u tome nije vidjela problem. Pomislio sam da pobjegnem. No Jax nije htio otići, a ja ga nisam mogao ostaviti.” Hvala Bogu da se očistila, inače bih je morala dozvati pameti. “Prepustio sam se ocu”; ravnodušno je priznao, očekujući moju reakciju. “Pomagao sam njemu i Jaxu s poslom. Provaljivao sam u kuće, dostavljao drogu za njega.” Prišao je prozoru i pogledao prema stablu. “Jednog dana, nakon tjedana i tjedana pakla, odbio sam ga poslušati i zahtijevao da se vratim kući. I rekao sam mu da vodim Jaxa sa sobom.” Skinuo je majicu i pokazao mi leđa. “Tata je skinuo remen i istukao me stranom s kopčom.” Prošla sam prstima po ožiljcima. Rubovi su bili neravni, ali udubine su bile glatke. Nije ih bilo mnogo, ali ostatak kože bio mu je netaknut. Zastao je na trenutak i susreo se s mojim pogledom, a trag bola još mu se nazirao u očima. “I tako sam naposljetku pobjegao. Ukrao sam 50 dolara i uskočio na autobus za kući. Bez Jaxa.”

255

Tatum & Dolly 31. POGLAVLJE

očima sam mu vidjela bol. Što se dogodilo njegovu bratu? Jared je mislio da je život s Katherine loš, ali život s ocem ispao je još gori. I morao je donijeti odluku da napusti brod bez brata. “Jesi li otišao na policiju?” upitala sam. Odmahnuo je glavom. “Isprva ne. Nisam htio imati posla s tim. Samo sam htio zaboraviti. No kada je mama vidjela što mi se dogodilo, prisilila me da odem. Nikada im nisam ispričao što mi se dogodilo, ali rekao sam im što se dogodilo bratu. Mama je inzistirala da me fotografira. Policija je oduzela brata ocu i smjestila ga kod udomitelja. Htio sam da bude sa mnom, ali mamino opijanje nije poticalo državu da to i učini.” “Jesi li otada vidio tatu?” Povraćalo mi se na riječ “tata” dok sam govorila o tom čovjeku. “Vidio sam ga danas.” Zaprepastio me. “Viđam ga svakog vikenda.” “Što? Zašto?” Znači onamo je odlazio, ali kako je uspijevao boraviti u istoj prostoriji s tim čudovištem? “Zato što je život kurva, eto zašto.” Uputio mi je kiseo osmijeh i odvratio pogled. “Prošle godine, nakon što si otišla u Francusku, malo sam poludio. Opijao sam se i upadao u tučnjave. Madoc i ja smo se ludo provodili. Nisam mogao podnijeti tvoj odlazak, ali sam također saznao da su Jaxa prebacili u drugu udomiteljsku obitelj nakon jer su ga u prošloj tukli. Bila su to loša vremena.” Ustao je i prišao prozoru, a ja sam zamijetila da stišće šake. U očima mu više nisu bile suze. Bio je bijesan. 256

Tatum & Dolly “I tako sam pratio njegova bivšeg udomiteljskog oca i sredio ga. Ono, stvarno gadno.” Obrve su mu se izvile, ali u glasu mu nije bilo ni natruhe kajanja. “Proveo je tjedan dana u bolnici. Sudac je odlučio da, iako su moji osjećaji razumljivi, moje ponašanje nipošto nije prihvatljivo. Mislio je da će biti zgodno ako me osudi tako što ću morati posjećivati oca u zatvoru. On je i dalje ležao zbog brata i zbog droge koju je murja pronašla u kući. Izgledalo je da krećem njegovim stopama, pa mi je sudac zapovjedio da oca godinu dana posjećujem svaki tjedan.” “Znači tamo odlaziš. U državni zatvor u Cres Hillu.” To nije bilo pitanje, samo razjašnjavanje. Prisjetila sam se računa iz njegove sobe. “Da, svake subote. Danas mi je bio posljednji dan.” Zahvalno je kimnuo glavom. “Gdje ti je brat sada?” Prvi put mu je na licu zatitrao osmijeh. “U Westonu. Potpuno siguran, u dobroj obitelji. Viđam ga nedjeljom. No mama i ja pokušavamo dobiti skrbništvo nad njim. Ona je već neko vrijeme trijezna. On ima gotovo sedamnaest, pa više nije klinac.” Mnogo informacija za probaviti. Laknulo mi je da mi se konačno ispovjedio. Bio je povrijeđen, što ga je vjerojatno potaknulo da se osjeća zapostavljenim. I to od ljudi koji su ga trebali štititi. No i dalje me mučila jedna stvar. Prišla sam mu. “Zašto mi to nisi rekao svih ovih godina? Mogla sam biti uz tebe.” Ustala sam s kreveta. Prošao je rukom kroz kosu i odmaknuo se kako bi se naslonio na prozorsku dasku. “Kada sam se naposljetku vratio kući tog ljeta, bila si mi prva pomisao u glavi. Uz to što sam pomagao Jaxu. Morao sam te vidjeti. Mama je mogla otići k vragu. Htio sam samo tebe. Volio sam te.” Uhvatio se za prozorsku dasku, a tijelo mu se ukočilo. “Došao sam tvojoj kući, ali tvoja mi je baka rekla da si vani. Pokušala me zadržati. Mislim da je zamijetila da nisam dobro. No ja sam ipak 257

Tatum & Dolly otrčao. Nakon nekog vremena, došao sam do jezerca u parku.” Pogledi su nam se susreli. “I tamo si bila... s tvojim tatom i mojom mamom, izigravajući malu obitelj.” Malu obitelj? “Jarede...” započela sam. “Tate, nisi učinila ništa pogrešno. Danas to znam. Samo moraš razumjeti kako sam razmišljao. Prošao sam pakao. Bio sam slab i povrijeđen od zlostavljanja. Bio sam gladan. Izdali su me ljudi na koje sam navodno trebao računati: mama koja mi nije pomogla kada mi je trebalo, tata koji me tukao i moj bespomoćan brat. I tada sam te ugledao s našim roditeljima, izgledali ste sretno, prava slatka obitelj. Dok je mene i Jaxona boljelo i dok smo se mučili svaki dan da ostanemo u komadu, ti si imala majku koju ja nikada nisam imao. Tata te vodio na piknike i na sladoled dok je mene moj tukao. Osjećao sam se kao da me nitko ne želi. Kao da je život nastavio bez mene. Nikoga nije bilo briga.” Jaredova je mama nekoliko puta izišla s nama tog ljeta. Tata joj je uvijek pomagao da se sredi. Volio je Jareda i znao je da je Katherine u srcu dobra osoba. Samo ju je pokušao izvući iz kuće i pokazati joj, na skroman način, što propušta sa svojim sinom. “Postala si mi meta, Tate. Mrzio sam roditelje, bio sam zabrinut za brata, i dozlaboga siguran da se ne mogu osloniti na nikoga osim na sebe. Kada sam te mrzio, osjećao sam se bolje. Mnogo bolje. Čak i nakon što sam shvatio da nisi ti kriva, nisam se mogao obuzdati i ne mrziti te. Osjećaj je bio dobar jer nisam mogao povrijediti one koje sam želio.” Suze su mi klizile niz lice. Jared mi je prišao i uhvatio me za obraze. “Žao mi je”, prošaptao je. “Znam da se mogu iskupiti. Nemoj me mrziti.” Odmahnula sam glavom. “Ne mrzim te. Mislim, malo sam ljuta, ali uglavnom žalim zbog izgubljena vremena.”

258

Tatum & Dolly Omotao je ruke oko mojeg struka i privukao me bliže. “Rekao si da me voliš. Mrzim što smo to izgubili”, tužno sam rekla. Sagnuvši se, uhvatio me ispod stražnjice i podignuo. Zastao mi je dah. Držala sam se za njegov vrat. Njegovo toplo tijelo činilo je da se poželim sklupčati uz njega. Omotala sam noge oko njega dok je išao prema krevetu. Sjeo je. Položio je dlan na moje lice i pogledao me u oči. “Nikada to nismo izgubili. Koliko god se trudio, nikada te neću izbrisati iz srca. Zato sam bio takav šupak i držao momke dalje od tebe. Oduvijek si bila moja.” “Jesi li ti moj?” upitala sam dok sam brisala suze. Poljubio me u kutove usana, a ja sam osjetila kako mi se toplina širi vratom. “Oduvijek”, prošaptao mi je na usne. Zagrlila sam ga, a on me čvrsto držao. Lice sam mu zarila u vrat. Tijelo mi se opustilo uz njegovo, znajući, bez sumnje, da smo prešli neku nevidljivu crtu. Više me neće povređivati. Bila sam svjesna da ga trebam poput vode. “Jesi li dobro?” upitala sam. Činilo se malo kasno za tako glupavo pitanje, ali htjela sam znati. “Jesi li ti?” uzvratio je. Voljela sam to. Bio je zlostavljan, napušten i bespomoćan kada je trebao zaštititi brata. Moja sramota činila se ništavna u usporedbi s tim. No također sam znala da njegova trauma nije izgovor što se prema meni loše odnosio tolike godine. “Bit ću”, obećala sam. Ako je on mogao načiniti taj korak i vjerovati mi, onda sam se i ja mogla potruditi i nastaviti dalje. “Volim te, Tate.” Legao je na krevet, a ja sam se srušila s njim i čvrsto ga zagrlila. Ostali smo tako, samo se držeći, sve dok nisam osjetila jednolično podizanje i spuštanje njegovih prsa, što mi je govorilo da je zaspao.

259

Tatum & Dolly Prošla je ponoć kada sam se probudila. Zaspala sam napola naslonjena na Jaredova prsa. Noge su mi bile isprepletene s njegovima, glava kraj njegova vrata, a ruka prebačena preko njegovih prsa. Njegov zemljani i lagani miris ispunio je moj svijet, pa sam zatvorila oči i prstima mu polako prešla kroz kosu. Usne su mi klizile po njegovu vratu, kušajući njegovu slanu kožu. Osjećala sam nekontroliranu potrebu da ga dotaknem, i to ne samo rukama. Dovraga. Spavao je. I izgledao je tako spokojno. Nijedna mu briga nije mreškala čelo i nijedna mu grimasa nije izvijala lice. Odmahnuvši glavom i odlučivši da ću ga pustiti na miru, oprezno sam ispuzala iz postelje. Pošla sam prema dvokrilnim vratima kako bih navukla zavjese. Tada sam zamijetila kapi kiše kako udaraju o prozore. Savršeno. Imala sam Jareda i oluju. Nisam se mogla ne nasmijati. Skinula sam čarape i odšuljala se na prstima iz spavaće sobe, pustivši ga da spava. Iz kuhinje sam prošla kroz stražnja vrata i zakoračila na trijem bosih nogu. Prsti su mi se skvrčili, a ja sam ih stisnula u šake, osjećajući kako mi tijelom struji neka nova energija. Zrak je mirisao na jesen. Poput jabuka i spaljenog lišća. Nadstrešnica me štitila da ne pokisnem, pa sam se spustila niz stube na terasu popločenu opekama. Kapljice vode padale su mi po stopalima, razlijevajući se među prstima, a poznato brujanje elektriciteta ježilo mi je kožu. Prekriživši ruke na prsima kako bih ugrijala prsa, osjetila sam navalu trnaca koji su mi se razlili rukama i nogama dok sam slušala umirujuće udaranje kiše po stablima i tlu. Nagnuvši glavu kako bi mi kapi padale na lice, osjećala sam se nekoliko godina mlađom. Zveckanje vjetrenih zvončića koje je dopiralo iz dvorišta gospođe Trent uljuljalo me u opuštajuće meditativno stanje. Počelo je jače kišiti, a ja sam zatvorila oči dok mi je vjetar milovao lice. Misli su mi lebdjele poput oblaka i u tom trenutku nije 260

Tatum & Dolly postojalo ništa osim udaljene buke grmljavine i kose koja mi je vijorila oko lica. Dok se kišica pretvarala u pljusak, otvorila sam oči i okrenula glavu. Obuzeo me privid mira, ali zamalo sam vrisnula kada sam ugledala Jareda kako se oslanja na kuću kraj stražnjih vrata. “Jarede! Uplašio si me. Mislila sam da spavaš.” Položila sam dlan na prsa jer mi je srce lupalo kao da će iskočiti iz prsnog koša. No Jared ništa nije rekao, a ja sam se uspravila kada mi se počeo približavati. Oči su mu strašno sijevale. Nije izgledao ljuto, ali izgledao je kao da će eksplodirati. Da sam se mogla pomaknuti, pošla bih mu u susret. No stajala sam kao ukipljena. Njegov probadajući pogled me pekao, a on je izgledao... gladno. Kada mi je prišao, položio je ruke na moje bokove i na minutu se zagledao u moje oči. Inače mi je vrlo neugodno kada me netko tako dugo gleda u oči, ali Jared me promatrao kao da sam mu posljednji obrok. I neka sam prokleta ako mi se to nije svidjelo. Dok je disao, nazirali su mu se zubi, a njegov me pogled probadao. Znala sam što želi. A kada sam se sjetila kakva je ugodna okusa njegova koža, nisam se mogla obuzdati da ga ne dodirnem. Zagrlila sam ga oko vrata, propela se na prste i svojim usnama pokrila njegove. I tu je otprilike prekinuta kontrola koju sam imala nad situacijom. Bio je poput životinje koja zariva zube u sočan plijen. Jednom me rukom obgrlio, a drugom me držao za lice. Upravljao je svakim našim pokretom. Kada je krenuo, ja sam se predala.

261

Tatum & Dolly Njegov me jezik izluđivao do bola. Bio je vreo, a kada me gricnuo za usnu, znala sam što želim. Puls mi se ubrzao i osjetila sam užasan bol između nogu. Trebala sam ga. Trebala sam ga u sebi. “Hladno ti je”, rekao je dok nam je kiša natapala odjeću. “Ugrij me”, molila sam. Ostavila sam tragove poljubaca niz njegov vrat i čeljust i čula sam kako hvata zrak kada se moj jezik ponovno uputio kušati njegovu kožu. “Volim te, Jarede”, šapnula sam mu na uho. Primio me za glavu obama dlanovima i utisnuo mi snažan poljubac. Dah mu je bio vruć i imao je okus po kiši. Poput uspomene u koju sam se htjela zauvijek umotati. “Možemo pričekati”, predložio je, ali zvučalo je više kao pitanje. Polako sam odmahnula glavom, a žudnja mi je prožela trbuh poput vatre. Više nismo tratili vrijeme. Podignula sam obrub njegove majice i prevukla je preko njegove glave pa pustila rukama da miluju njegovu kožu. Jagodice su mi šarale po njegovim leđima. Trgnuo se kada sam namjerno prešla preko jednog ožiljka. Žudjela sam za njim. Za njim cijelim. Htjela sam da zna da se ne bojim, da volim svaki njegov dio. Zadržavši pogled na njegovu, povukla sam crnu svilenu bluzu preko glave i otkopčala grudnjak, pustivši da padnu na tlo. Jared je počeo teže disati, a ja sam zastenjala kada su mu prsti kliznuli niz moje dojke. Njegov mi je dodir ispunio vene vrućinom. U iščekivanju stisnula sam šake. Zabacio mi je mokru kosu iza ramena i proždirao me pogledom. Inače sam bila jako samosvjesna. Nikada nisam hodala gola po svlačionici. No sviđao mi se njegov pogled na meni. Privukao me sasvim do sebe, a pulsiranje u mojoj utrobi postalo je jače kada sam osjetila njegovu kožu na svojim golim grudima.

262

Tatum & Dolly Usne su nam se spojile, a kada sam ga osjetila kroz traperice, zastenjala sam, razmišljajući kako ću se zasigurno izgubiti. Trebam te. Svukla sam traperice i zajecala dok me iznenada podignuo. Omotala sam mu noge oko struka, a on me ponio preko dvorišta do natkrivene ležaljke. Polegnuvši me, nadvio se nad mene, promatrajući svaki centimetar mojeg tijela. Sagnuo je glavu i poljubio me u prsa iznad srca. Tijelo mi se trznulo kada mi je ustima obuhvatio bradavicu. Ja sam ga čvrsto držala, osjećajući sve osim hladnoće. “Jarede...” Prsa su mi se stresla od snažna užitka. Dok mi je sisao bradavicu, dlan mu je klizio niz moje tijelo, milujući mi bedro i nogu. Pritisak u utrobi postao je prejak. Znala sam što mi treba. “Jarede, molim te.” Pustio mi je dojku i nastavio me ljubiti niz trbuh, a svaki put kad bi jezikom dotaknuo moju kožu, stresla sam se. “Budi strpljiva”, zapovjedio je. “Ako nastaviš tako moliti, svršit ću.” Dok me ljubio, svukao mi je gaćice i spustio ih na tlo. Ustao je, iščeprkao kondom iz novčanika i otkopčao traperice, skidajući ih jednim neprekinutim pokretom. Oh, moj Bože. Definitivno je bio spreman koliko i ja. Postavio se nad mene, između mojih bedara, a ja sam se lecnula kada me dotaknuo svojom erekcijom. Zatvorila sam oči, a njegovo trljanje o moj klitoris kroz tijelo mi je širilo uzbudljive valove žudnje. To je bilo to. Trebala sam ga u sebi. Odmah. Sada. Pogledao me dok sam ga obavijala nogama. Izvivši tijelo, osjetila sam kako klizi po mojem otvoru. Zastenjao je od želje... ili možda agonije, a taj mi se zvuk svidio. Sve je bilo savršeno. On. Na kiši. I voli me.

263

Tatum & Dolly Izvadio je kondom iz omota. Navukao ga je i nagnuo se kako bi me poljubio. “Volim te”, rekao je prije nego što je kliznuo u mene. “Ahhh...” glasno sam zastenjala, a tijelo mi se ukočilo i smirilo. Jared je stao i nagnuo se unatrag kako bi me gledao. Nije disao i promatrao me brižno i s ljubavi. Znala sam će biti bola, ali ovo je boljelo! Duboko sam disala, puštajući tijelo da mi se navikne na njega. “Jesi li dobro?” upitao je. Kimnula sam glavom, osjećajući da bol popušta. “Dobro sam. Nemoj stati, ali budi nježan.” Kada je Jared vidio da se opuštam, polako je ulazio sve dublje, sve dok na kraju nije ušao cijelom duljinom. “Jebote”, izdahnuo je. “Tako si dobra. Savršena.” Na rukama se nadvio nad mene, a ja sam ga držala za bokove, osjećajući njegove polagane ubode. Počela sam se kretati u njegovu ritmu, dršćući zbog onoga što je njegovo tijelo činilo mojemu. Svakim pokretom privlačila sam ga sve više u sebe. Nije me više boljelo. Tijelo mi se moralo rastegnuti da ga primi, ali sada sam osjećala poznato žarenje u trbuhu i pulsiranje između bedara. Nismo vodili ljubav dugo i polako. Ne večeras. Uhvatila sam ga za lice i povukla mu usne na svoje. Trebao mi je svaki djelić njegova tijela u meni ili na meni. Prošaptala sam mu na usne: “Posvuda te osjećam.” Promuklo je uzdahnuo. “Ne govori tako, dušo. Uskoro ću svršiti.” Tijela su nam se sinkronizirano pomicala, a moji su se kukovi podizali kako bi se susreli s njegovima. Pomahnitao je. Oči su mu se zacaklile, a disanje mu je otežalo. 264

Tatum & Dolly Prstima sam mu prošla po leđima, mokrima od znoja i kiše, osjećajući snagu njegovih nasrtaja. Čela su nam se dotaknula, a zube je stisnuo dok je promatrao kako nam se tijela usklađeno pomiču. Moj je orgazam ubrzo stigao, pa sam zastenjala od užitka dok me Jared sve jače ubadao. Nakon još nekoliko sekundi tijelo mu se napelo. Zatvorio je oči dok je svršavao. Ostali smo ležati, nepomični, nekoliko se minuta trudeći uhvatiti dah. Ništa na svijetu nije se moglo mjeriti s ovim što smo učinili. Htjela sam ga zauvijek. Još sam osjećala kako smo povezani i za mene nije bilo veće sreće od spoznaje da se znojio i drhtao zbog mene. Nakon što su nam se tijela smirila, sagnuo se i poljubio me u usta. “Zaista si bila djevica.” To nije bilo pitanje. “Da”, tiho sam odgovorila. “Nisam imala baš neki ljubavni život, znaš?” Podignuvši se kako bi se nadvio nad mene, Jared me poljubio u obraze i čelo. “Znači, istinski si moja.” Izgovorio je to promuklo. Uvijek, rekla sam u sebi, ali odlučila sam, kao i obično, biti sarkastična: “Ali samo dok me budeš usrećivao.” Ponudio mi je dobro poznat smiješak, jer smo oboje znali da me sada jako usrećio. Prevrnula sam se i našla se na njemu, a on mi je dlanom prelazio po leđima. “Nemoj zaspati”, zapovjedio je. “Mogu te ponovno usrećiti za otprilike pet minuta.”

265

Tatum & Dolly 32. POGLAVLJE

“D

a, tata, obećavam da ću biti pažljiva.” Nasmijala sam se, trudeći se ne pomicati se previše kako ne bih pokvarila frizuru ili šminku. “Uostalom, K. C. i Liam će također biti ondje, pa ću imati prijevoz ako se napijem.” Zvučnici na laptopu su zavibrirali koliko je snažno tata uzdahnuo. “Tate.” “Oh, opusti se. Znaš da mi možeš vjerovati.” Pretpostavljam da i dalje to mogu reći, ali nekako osjećam da više nije toliko točno koliko je nekoć bilo. Lupkala sam prstima. Trebala sam završiti poziv pa da odjenem haljinu. Jared i Madoc su se dogovorili oko školskog plesa. Ići ću s obojicom. Koliko god željela svaku sekundu povoditi s Jaredom, odlučila sam dati priliku Madocu kako bismo se pomirili. Ako je Jaredov prijatelj, ništa me ne košta da mu pružim još jednu priliku. Samo još jednu priliku. “Ne brinem se za tebe”, zagunđao je tata. Namrštila sam se. “Ali ti voliš Jareda.” “On je tinejdžer, medena. Vjerujem mu, ali ne kada je u pitanju moja kći.” Vrelina mi je navrla u obraze, a ja sam se nadala da tata nije zamijetio rumenilo. Njegove su sumnje bile previše blizu istini. Kad bi znao. Krivnja je narušila inače uzbudljivu večer koju sam se spremala imati. Jared i ja vodili smo ljubav dvaput na moj rođendan prije tjedan dana i onda opet sljedećega jutra. Otada sam ga držala dalje od sebe 266

Tatum & Dolly jer sam morala obaviti različite stvari za školu i to mi je oduzimalo sve vrijeme. Vrijeme u kojem sam uživala. Uživala sam i u tome kako djelujem na njega i kako bih ga lako na nešto nagovorila samo da bih na kraju rekla ne. Zbog toga me sinoć nazvao nasilnicom, a ja sam se nasmijala, jer i jesam na neki način dobila moć. No da je tata znao da Jared provodi noći kod mene, kući bi došao sljedećim letom. I ja bih to učinila da je u pitanju moja kći, ali nisam htjela da Jared bude negdje drugdje bez mene. Činilo mi se da se i on tako osjeća. Nismo se mogli kontrolirati. Ili se možda uopće nismo ni potrudili. “Nego, kako izgledam za sada?” upitala sam, misleći na moj izgled iznad vrata. Uputio mi je tužan osmijeh, a ja sam znala da mu je žao što ne može biti sa mnom. “Predivna si. Tako si nalik na mamu.” Oči su mi se navlažile. “Hvala”, jedva sam prošaptala. Mama i ja nismo sličile. Ona je imala crvenu kosu i građom je bila sitnija, ali bila sam ponosna što je mislio da sam jednako lijepa kao i ona. Poželjela sam da je ovdje sa mnom, da me tapira i pomaže mi zakopčati haljinu. Moja kosa boje meda bila je razdijeljena na sredini, a divlje kovrče padale su niz leđa. Šminka koju sam kupila kada i haljinu pokazala se manje napadnom nego što sam mislila da će biti. Iako sam inače na lice i oči stavljala vrlo malo šminke, večeras sam odlučila otići u krajnost, a rezultat je bio šokantan. Oči su mi bile istaknute, a usne poput slatkiša. “U redu, odjeni se i pošalji mi poruku kada stigneš kući.” Protrljao je dlačice na čeljusti. “Volim te. Čujemo se poslije”, odgovorila sam. “I ja tebe. Zabavi se.” Prekinuli smo. Otkopčala sam haljinu i skinula je s vješalice. Zakoračila sam u prozirno-sivi šljokičasti materijal i osjetila trnce po rukama i nogama dok me hvatala vrtoglavica. Uska, kratka haljina bez naramenica, sa srcolikim izrezom. Noge, ruke i dekolte bili su mi 267

Tatum & Dolly najjači atributi s obzirom na to da ih haljina nije prekrivala. Duboko sam udahnula dok sam je zakopčavala i navikavala se na osjećaj u njoj. Na prozirnom sloju haljine nalazio se uzorak šljokica zbog kojega se činilo da sjaji. Ukočila sam se kada sam se ugledala u zrcalu. Vau. Nikada nisam tako izgledala. Nakon šminke i nekoliko narukvica i naušnica, sišla sam u prizemlje kako bih iz Bronca uzela štikle. Igrala sam se vatrom jer sam cipele kupovala u posljednji čas, ali jednostavno su mi bile zadnja stvar na umu tog tjedna. Uzevši kutiju s cipelama iz automobila, okrenula sam se i ugledala Jareda kako kao ukopan stoji na prilazu i zuri u mene. Teško sam progutala kada sam ga vidjela onako dotjeranog. Nosio je crno odijelo, naravno, s crnom košuljom i cipelama. Sako mu nije visio nego mu je prianjao o struk i padao preko bokova. Kosa mu je bila podrezana, frizura na mjestu. Isticala mu je oči. Poželjela sam ga povesti unutra i zaboraviti na ples. Njegov mi je prodoran pogled prešao preko tijela, a disanje mu je svakom sekundom bilo sve snažnije. Da. Baš ona reakcija kojoj sam se nadala. Uzevši poklopac kutije i stavivši ga ispod donjeg dijela, navukla sam štikle na bosa stopala. Jared me nastavio promatrati, slijedeći svaki moj pokret. “Nego, je li ta haljina za njega? Ili za mene?” zafrkavao me, prešavši u moje dvorište. “Za tebe?” izvila sam obrvu. “Zašto bi ova haljina bila za tebe?” Podlo sam se poigravala s njim. Nešto u čemu sam vrlo dobra. Jared je omotao ruke oko donjega dijela mojih leđa i podignuo me, priljubivši svoje usne na moje i ukravši poljubac. “Imaš okus po karamelama”, zastenjao je. “I sjajiš poput sunca.” Bila sam ushićena. “I ti izgledaš odlično.” 268

Tatum & Dolly Začulo se udaljeno brujanje Madocova GTO-a, a ja sam iskočila iz Jaredova zagrljaja. Bila sam sigurna da mi se haljina malo zgužvala, a nisam htjela takva pred njegova prijatelja. Madoc se zaustavio pred mojom kućom i izišao iz automobila u gotovo istom odijelu i košulji kao i Jared, ali s ljubičastom kravatom. Plave kose i zgodna lica, izgledao je kavalirski i predivno. Modrice od tučnjave gotovo su nestale. Jared je izgledom podsjećao na filmsku zvijezdu, a Madoc na modela. Odviše lijep za moj ukus, ali itekako lijep. Nakon što se večeras pojavim s obojicom, bit ću glavna tema sutrašnjih razgovora u gradu. Odlično. Madoc je usporio kada je podignuo pogled i zamijetio Jareda preda mnom. Što god da je prepoznao u Jaredovim očima, zaustavilo ga je. S lica mu je nestao osmijeh. “Nećeš me ponovno udariti, zar ne?” upitao je Madoc, napola ozbiljno, a napola se šaleći. “Jebi se. Imaš sreće što si večeras s njom.” Jared je uzdahnuo i otišao svojoj kući. “Idem po ključeve. Ići ćemo mojim automobilom.” Madoc se nasmijao za Jaredom dok je promatrao prijatelja kako odlazi u kuću i lupa vratima. Čula sam tihi zvižduk i pogledala Madoca. “Izgledaš... jestivo.” Zatresao je glavom kao da ne može vjerovati da mogu reći tako što. Zakolutala sam očima i zagledala se u njega. “Opusti se.” Nasmijao se i ispružio ruke. “Držat ću se manira... večeras.” Posljednju je riječ dodao uz prijeteći osmijeh. Odmahnuvši glavom, okrenula sam se prema kući. “Idem po torbicu.” Pošto sam ugrabila torbicu sa stolića u hodniku, provjerila sam u zrcalu kako izgledam, zaključala kuću i okrenula se. Ugledala sam Madoca kako nešto drži u ruci. 269

Tatum & Dolly Osjećajući se pomalo nelagodno, sumnjičavo sam ga pogledala. Mislila sam da će mi Jared donijeti cvijeće. Prišao mi je zamišljena izraza lica. “Ako ti ne smeta, pitao sam Jareda mogu li ti donijeti ovo.” Raširio je narukvicu, pa sam kroz nju provukla ruku. “Žao mi je što sam bio kreten svih ovih godina. Iako sam imao plan.” Zbunjena, upitala sam: “Kakav?” Nasmijao se sam sebi. "Jared mi je najbolji prijatelj. Već dugo znam da mu je stalo do tebe. Prvi put kada sam došao k njemu u prvom razredu srednje, našao sam hrpicu vaših fotografija. Drži ih na noćnom ormariću.” Srce mi je počelo ubrzano tući, ali laknulo mi je. Nije mi se sviđalo što nisam vidjela nikakve naše fotografije one večeri kada sam njuškala. Sada znam da treba tražiti negdje drugdje. Negdje blizu njega. “U svakom slučaju,” nastavio je Madoc, “nikada nisam shvaćao zašto se ponašao prema tebi onako kako se ponašao, a Jared je otvoren koliko i rak pustinjak. On je jedna od onih kasica-prasica koju moraš razbiti da bi došao do nečega. Ne možeš je samo protresti. Moraš uzeti čekić.” Izravno me pogledao. “Ti si bila čekić.” “I dalje ne razumijem.” Stisnuo je usne kao da ga smeta što mora objašnjavati. “Zezao sam te više nego što me molio jer sam ga htio ponukati na akciju. Nikada nije bio naročito sretan, a meni je bilo dosta njegovih mračnih misli. Trgnuo se kada si otišla u Francusku, a ja sam shvatio da njegovo destruktivno ponašanje ima veze s tobom. Bio je izgubljen bez tebe. Pa sam ga, kada si se vratila, odlučio pokušati učiniti ljubomornim i vidjeti što će se dogoditi.” “I misliš da si zbog toga dobar prijatelj?” Zašto bi Madoc ražestio Jareda? Zašto nije samo razgovarao s njim? “Ne znam”, rekao je sarkastično. “Vas dvoje činite se prilično sretnima.” 270

Tatum & Dolly Doista smo bili sretni. No sumnjam da me Madoc pitao za školski ples samo kako bi potaknuo Jareda na djelovanje. Pretpostavljam da sada i nije važno. Jared i ja ponovno smo zajedno, nadam se jači, a Madoc je zabavio samoga sebe. “Znači, želio si ga vidjeti sretnog. Zašto ti je toliko stalo do Jareda?” upitala sam. Madoc je zabio dlanove u džepove i pokušao sakriti smiješak. “Jesi li čula da su me na prvoj godini gologa zatvorili u svlačionici sa starijima?” Madoca su zlostavljali? “Uh, ne”, nasmijala sam se, ne vjerujući ni riječi. “Nitko ne zna. I zato mi je Jared najbolji prijatelj.” Glas mu je bio čvrst, bio je ozbiljan. Jared mu je pomogao. Nisam znala što bih rekla, pa smo oboje usmjerili pozornost prema Jaredu koji je izlazio iz kuće. Primivši me za ruku, poljubio me ispod uha. “Oprostite što je tako dugo potrajalo. Mama mi je držala govor.” Madoc mi je prišao s druge strane i ispružio ruku da me povede, a ja sam je prihvatila. “O čemu?” htjela sam znati, pomalo nervozna zbog Katherinina današnjeg odabira metode odgoja. “O tome da te ne napumpam”, prošaptao je a da me nije ni pogledao. Pročistila sam grlo. Trudna? Oboje smo se zacerekali, nesigurni što reći. Jared i ja smo rabili zaštitu, ali pretpostavljam da bih trebala početi uzimati pilulu. “Jesmo li spremni?” Madoc se pojavio sa strane. Uhvatila sam Madoca za unutarnju stranu lakta, a Jareda za biceps. Prije mjesec dana ne bih ni pomislila da se pojavim s tom dvojicom. Sada sam se osjećala ugodno. “Apsolutno. Ovo je početak jednoga divnog prijateljstva.” Veselo sam povukla Madoca za ruku.

271

Tatum & Dolly “Mogao bi biti i početak dobrog pornića”, bezizražajno je rekao Madoc pa prasnuo u smijeh. “Kurvin sine! Dobit ćeš svoje večeras”, zaprijetio je Jared, a ja sam odmahivala glavom i grcala od smijeha.

272

Tatum & Dolly 33. POGLAVLJE

les je bio ugodniji nego što smo očekivali, čak i uz razvodnjenu glazbu i žongliranje s dva istodobna spoja. New York, New York bila je tema školskog plesa, a dvorana za tjelesni bila je fenomenalno ukrašena fotografijama New Yorka i blještavim svjetlima. Madoc i Jared bili su poput yina i yanga. Madocu su se sviđali svi i sve. Jared - obožavam ga - gotovo ništa nije podnosio. Madoc je uhvatio odlične fotke mene i sebe kako se naslanjamo na retro taksi iz New Yorka. Ja sam se uklopila, a on je glumio mafijaša. Jareda je trebalo goniti pred objektiv, ali sigurna sam da je to učinio zbog mene. Nakon početne nelagode da pokušamo svi biti na pravom spoju, Jared i ja smo se opustili i zabavili. Upoznala sam neke njegove prijatelje, a čak smo i svladali neugodu u K. C.-inoj blizini. Mislim da je njoj bilo ugodnije u Jaredovu društvu nego Liamu. No nakon nekog vremena sve je bilo dobro. “U redu, idemo se naliti.” Madoc nas je poveo prema Becmanovoj kući tražeći alkohol. Kod Tori na after party došli smo kada i ostali, a ja sam zastala čim sam ušla. Srce mi je počelo udarati kada sam se prisjetila posljednje prilike kada sam bila ondje prije godinu dana. Dovraga. Jared je stao ispred mene, vjerojatno jer sam oklijevala. Disanje mi se ubrzalo pa sam mu stisnula ruku. Uopće nisam mogla shvatiti zašto sam tako reagirala. Nisam bila uplašena. Znala sam da se večeras neće ništa dogoditi. 273

Tatum & Dolly “Tate, jesi li dobro?” Jared je izgledao zabrinuto. “Da, treba mi piće.” Neka sam prokleta ako ću si dopustiti da ostanem zarobljena u prošlosti. Tijelo mi se trenutno nalazilo u stanju pripravnosti, a ja sam samo htjela uživati u tulumu. Kad smo došli u kuhinju, upotpunjenu improviziranim šankom kao i prošli put, Madoc se bacio na pripremu pića. Jared je odbio jer je vozio, a ja sam bila ponosna što je tako odgovoran. Madoc je bio jednostavno sretan što je imao slobodnu večer za uživanje u piću. Zgrabivši crvenu čašu iz Madocovih ruku, najbrže što sam mogla progutala sam žesticu pomiješanu s kolom. Svakim gutljajem okus alkohola postajao je jači, pa sam poželjela pojesti keks ili nešto slatko. Uspješno iskapivši posljednju kap, zavitlala sam čašu u sudoper i nakašljala se u dlan dok mi se Madoc smijao. “Ajoj, crvena je kao rak”, uputio je šalu Jaredu. “Odjebi”, promrmljala sam. Jared me jednom rukom obgrlio oko struka i privukao bliže k sebi, poljubivši me u kosu. Zatvorivši oči, pustila sam da me alkohol ugrije i opusti mišiće. “Hej, ljudi.” K. C. je doskakutala u kuhinju, vukući Liama za sobom. On je kimnuo Madocu i Jaredu, očito ne baš sretan što su Jared i K. C. nakratko izlazili. Liam je varao, ali bio je uzrujan jer je K. C. otišla na nekoliko spojeva s drugim tipom. Preboli to. “Što pijemo?” upitala je. “Pa, ja sam upravo iskapila piće ohrabrenja, tako da mi je za sada dosta.” Glas mi je još bio promukao od žestokog alkohola. Dok su ona i ostali miješali svoje pića, Jared se sagnuo prema meni i šapnuo mi: “Dođi sa mnom.” Ruke su mi se naježile dok mu je dah golicao moje uho. Uhvatio me za ruku, a ja sam ga pustila da me povede iz kuhinje na kat.

274

Tatum & Dolly Beckmanova je gajba bila golema, pa su mu i tulumi bili popularni. Jaredova i moja kuća bile bi u zlatnoj sredini, ali Tori i Bryan Beckman uživali su u luksuznom i prostranom domu na kat, s opremljenim podrumom i dvorištem veličine osrednjega terena za golf. U kući je vjerojatno bilo sedam ili osam spavaćih soba. I činilo se da me Jared vodi u jednu od njih. Oh, Bože. Pokucao je na vrata kako bi se uvjerio da je soba prazna, pa nas poveo unutra. Čim su se vrata za nama zatvorila, on me prikovao za njih i podignuo, a ja sam mu se uhvatila za nadlaktice. Uzdahnula sam od iznenađenja. Usne su nam se susrele i poljubili smo se. Ruka mu je kliznula na moju guzu i povukao me da nam se kukovi dotiču. Odmaknula sam usne od njegovih kako bih uhvatila dah dok je on uranjao glavom u moj vrat. “Bože, Tate. Ovu haljinu treba spaliti.” Usta su mu bila vrela na mojem uhu dok mi je sisao ušku. “Zašto?” upitala sam, a u meni je tako gorjelo da sam se jedva koncentrirala. Nasmijao se. “Svaki jebeni tip te gledao večeras. Završit ću u zatvoru.” Uhvativši ga za glavu, prisilila sam ga da me pogleda, a nosovi su nam se doticali. “Tvoja sam. Oduvijek i zauvijek.” Moje je obećanje visjelo u zraku dok me gledao čokoladnim očima punima požude. “Dođi.” Poveo me prema središtu goleme sobe koja je vjerojatno bila gostinjska, sudeći po nedostatku fotografija i drugih osobnih predmeta. Jared je izvadio mobitel i pritisnuo nekoliko gumba dok nije počela svirati pjesma “Broken”. Spustivši mobitel na komodu, vratio se k meni i primio me u naručje dok sam ga ja grlila oko vrata. Polako smo se počeli micati u ritmu glazbe. Bio je to naš prvi ples. 275

Tatum & Dolly “Žao mi je što nisam plesao s tobom večeras.” Nije me pogledao, a u glasu mu se čulo žaljenje. “Ne volim raditi takve stvari u javnosti. Nekako osjećam da je to previše privatno.” “Ne želim da se promijeniš”, rekla sam mu. “No voljela bih katkad plesati s tobom ili držati te za ruku.” Privukao me bliže u zagrljaj i omotao ruke oko mojih leđa poput čelična obruča. “Pokušat ću, Tate. Jučer je prošlost. Znam to. Želim povratiti udobnost koju smo nekoć imali.” Izvila sam glavu kako bih ga pogledala u oči dok smo se nastavili ljuljati u ritmu glazbe. “Tvoja tetovaža -‘Jučerašnji je dan vječnost. Današnji dan nikako da svane’ - tako piše. Što to znači?” tekst sa strane njegova tijela konačno sam uspjela pročitati jednog jutra kad je prespavao kod mene. Prešao je dlanom po mojoj kosi. “Samo to da sam živio u prošlosti. Ono što se dogodilo s ocem, ono što se dogodilo s tobom, nikada to neću moći prihvatiti budem li ljut. Prošlost me proganjala. A budućnost, novi dan, činilo se kao da nikada neće doći.” Sve dok se nisi pojavila ti, zapisao je u bilješki. “A fenjer na ruci?” “Oh, postavljaš previše pitanja”, veselo se požalio, a ja sam dobila dojam da se srami. No odlučila sam čekati, ne pustiti ga samo tako. Probo me strpljivim pogledom. “Fenjer si ti, Tate. Svjetlost. Dao sam ga tetovirati nakon što sam upao u nevolje prošle godine. Morao sam očistiti dosje, a mama je isto odlučila učiniti s opijanjem. Oboje smo odabrali misao vodilju. San ili želja...” Odmahnuo je glavom i odlutao od teme. Njegovo me priznanje ostavilo bez riječi. Mislio je na mene svakoga dana? “Ja?” upitala sam. Pogledao me i pogladio me palcem po obrazu. “Oduvijek.” Upotrijebio je moje riječi, a grlo mi se posve steglo. 276

Tatum & Dolly “Volim te, Tate.” Jared me pogledao kao da sam najvažnija stvar na svijetu. Zatvorila sam oči i pustila da nam se usne dotaknu. “I ja tebe volim”, prošaptala sam mu na usta prije nego što sam ih zapečatila poljupcem. Tijela su nam se stopila, a njegovi su prsti prošli kroz moju kosu dok smo se ljubili. Usne su mu bile meke, ali snažne. Prste sam ukopala u njegova leđa dok su me njegove ruke obavijale. Željela sam ga posvuda po sebi. Bila sam nezasitna, ali osjetila sam krivnju. Željela sam ga odmah i sada, ali seks u tuđoj spavaćoj sobi tijekom tuluma koji se održavao u prizemlju bilo je nešto što ne čine dobre djevojke. Pritisnula sam kukove na njegove i oboje smo hvatali dah između poljubaca. Slijedila sam put do njegove čeljusti i gricnula ga za bradu. “Otkopčaj mi haljinu”, rekla sam. Zastenjao je. “Izgubimo se odavde. Raspoložen sam za više od brzinskog seksa.” “Pa, ja to nikada nisam učinila na brzaka”, istaknula sam. “Otkopčaj mi haljinu.” Pokorio se, ali kutovi usana izvili su mu se u seksi osmijeh. “Gdje je nestala moja dobra cura?” Retoričko pitanje. Znala sam da mu se sviđa što ga tako želim. Osjetila sam trnce kada se Jaredova ruka našla na mojim leđima. Otkopčao mi je haljinu, a ja sam zastenjala kada su mu dlanovi kliznuli niz moja leđa. Ruke su mu bile poput droge, gotovo su mi jednako izazivale ovisnost kao i njegove usne. Skinula sam mu sako, a on je pustio da mi haljina sklizne niz struk. Jaredove su usne milovale moj vrat mekim poljupcima dok sam mu otkopčavala košulju. Uvukla sam dah kada su mu dlanovi posegnuli za mojim dojkama. Prošli su me žmarci, moje je tijelo htjelo još. 277

Tatum & Dolly “Jarede”, prošaptala sam i uhvatila mu se za vrat, utisnuvši mu poljubac u usta. “Ja sam stvarno dobra cura. No večeras želim biti jako, jako zločesta.” Svom me silinom poljubio. Bože, htio me. A ja sam bila oduševljena jer nisam htjela čekati da dođemo kući. Jared si je do kraja otkopčao košulju, rastrgnuvši je tako da su gumbi poletjeli u svim smjerovima i pali na pod. Pustila sam da mi haljina padne na gležnjeve i zatim skinula gaćice, ostavši samo u štiklama. “Jebemu, Tate.” Jared je stisnuo čeljust, uživajući u prizoru. Ponovno je privukao moje usne, kušajući mi gotovo svaki dio tijela rukama i ustima. “Žao mi je. Ne želim žuriti. Ali tako je teško. Misliš li da ću za deset godina trebati predigru s tobom kako bih se napalio?” U očima mu se vidjelo pitanje, a ja sam se samo nasmiješila. Bilo je nečega u načinu na koji me htio, u načinu na koji su me njegove oči rješavale svake sumnje. Osjećala sam se moćno. Jared je bio, iz onoga što sam mogla vidjeti, tip za jednu noć. Nije ostajao prespavati i nije uzimao broj mobitela. Brinula sam se da će izgubiti zanimanje ili smatrati da je obavio zadatak kada je odspavao sa mnom, ali umjesto toga bio je još gladniji. Svaki dodir ovoga tjedna, svaki poljubac, svako vođenje ljubavi, kao da mu je sve bilo novo. Smiješno, znam. Imao je više iskustva od mene, pa zašto bi mu išta bilo drukčije od onoga što je već iskusio? Osim ako me nije volio. To je bilo nešto za što sam bila sigurna da nije doživio ni s jednom djevojkom prije mene. Barem sam se nadala. Htjela sam biti hrabra, iako me nervoza tjerala da pobjegnem i sakrijem se. Htjela sam sve iskusiti s Jaredom. Bez skrivanja, bez straha. Namjeravala sam pitati sve što sam htjela i biti hrabra u tome. Zauvijek ili nikada. 278

Tatum & Dolly Košulja mu je pala na pod, a s njom i hlače. Budi odvažna. Stavila sam ruku na nabrekli dokaz njegove želje. Lecnuo se i duboko udahnuo dok sam ga uzimala u ruku i počela milovati. Očekivala sam da će zatvoriti oči. Nije li to trebao učiniti? Kako bi se usredotočio na osjećaj? No umjesto toga samo me promatrao kako ga diram. U mojoj je ruci postao još tvrđi, a ja sam stisnula bedra, napaljena glatkom duljinom koja je već bila u meni i koja će ponovno biti u meni. Promatrao me tamnim očima prepunim žudnje. Gledao me kako ga diram, a ja sam mislila da ću svršiti gledajući njega. Način na koji su mi se ruke stiskale i njegova erekcija trzala kada sam ga milovala na određen način, kao i disanje koje mu je postalo otežano, napalilo me do te mjere da sam pomislila da neću moći nastaviti. Skinuo je bokserice, rastrgnuo omot kondoma i ostavio ga noćnom ormariću i zatim navukao kondom. Hvala Bogu! Prilijepivši tijelo za njegovo, dojke su mi se trljale o njegovu meku kožu na prsima. Poljubila sam ga dugo i snažno, prelazeći mu dlanovima po leđima. Budi odvažna. “Moj red”, prošaptala sam mu na uho. Oči su mu se raširile kada je shvatio na što sam mislila. Lagano sam ga gurnula na krevet i nadvila se nad njega. Savršeno. Obuzela me navala adrenalina kada sam osjetila njegove ruke na svojim bokovima i njegov ud priljubljen uz mene. “Savršena si. Savršena za mene.” Pomilovao me po bedrima. Pomaknula sam se, prešla njegovim vrhom po svojem otvoru, draškajući ga. Kada sam ga zajahala i on je ušao u mene, nožni su mi se prsti skvrčili od nevjerojatnog osjećaja. Osjećala sam ga mnogo dublje. Nagnula sam se unatrag kako bih u sebe mogla primiti svaki 279

Tatum & Dolly njegov centimetar. Bila sam ispunjena i rastegnuta i htjela sam da se i on osjeća poput mene. Jared me uhvatio za dojku, a drugom me je rukom navodio da se polako krećem. “Reci mi da ti se to sviđa, Tate.” “Ja...” jače sam stisnula bedra i počela se kretati naprijed-natrag umjesto gore-dolje kao dotada. Oh. Moj. Bože. Pogodio je onu točku duboko u meni, pa sam zabacila glavu i zastenjala. Jebote! Ništa nije bilo tako dobro nego kao kada je bio u meni. Sviđalo mi se što ga osjećam i sljedeći dan. A htjela sam ga osjetiti i sutra. Snažno se utisnuo u mene i tijelo mi je zadrhtalo. “Reci mi.” “Sviđa mi se.” Izgubila sam kontrolu nad tijelom. Plamičak u meni razbuktao se u požar. Trljala sam se o njega sve brže i brže. “Sviđa mi se s tobom.” Kasnije smo se izvalili na krevetu, previše umorni da bismo se pomaknuli, a ja sam samo htjela sakriti se ispod pokrivača s njim. Nisam mogla vjerovati što smo učinili u tuđoj kući. Trebali smo se izgubiti prije nego što ostali shvate da nas nema. Trebala sam biti opreznija. Tata mi je vjerovao, ali to neće potrajati nastavim li donositi neodgovorne odluke. Naravno, sviđao mu se Jared. Imala sam osamnaest godina. Tata je znao da ću prije ili poslije početi sa spolnim životom. Ipak, ova je školska godina bila krcata različitim promašajima u ponašanju s moje strane, a seks u tuđoj kući na tulumu nije bio na mojem popisu sjajnih ideja. Jednom je bilo zabavno, ali rekla sam si da to više neću ponavljati. Poljubila sam Jareda, pa smo se oboje smijali dok smo si pomagali odjenuti.

280

Tatum & Dolly “Imam pitanje.” Konačno sam prekinula savršenu tišinu dok sam mu popravljala frizuru. Bilo je to isto pitanje koje sam ga već namjeravala pitati. U cijeloj slici o Jaredu nedostajao mi je samo jedan djelić. “Pucaj.” “Nisi mi htio ispričati za tatu i brata. No Piper je znala kamo odlaziš vikendima. Zašto je ona mogla znati, a ja ne?” Ljutila me pomisao da se Jared povjerio toj curi. “Tate, ništa nisam rekao Piper. Tata joj je policajac - policajac koji me uhitio prošle godine jer sam napao Jaxova skrbnika. Saznala je preko njega.” Omotao je ruke oko mojega struka i privukao me bliže. “Znači, samo se tako poklopilo da si izlazio s kćeri policajca koji te uhitio?” Znala sam da u cijeloj priči postoji više od puke slučajnosti. Vrbovao je Piper iz neke smiješne osvete. Osvajanje policajčeve kćeri bila je “jebi se” poruka tom policajcu. Slegnuo je ramenima. “Da, nisam ponosan zbog toga, ali bi li se osjećala bolje da mi se zapravo sviđala?” Skrenula sam pogled. Ne. Ne, ne bih.

281

Tatum & Dolly 34. POGLAVLJE

nate za onu izreku “biti u sedmom nebu”? E pa, upravo je to vrijedilo za mene dok sam prolazila hodnicima škole u ponedjeljak. Sve je bilo sjajno - K. C. i Liam, Jared i ja, pa i škola - i osjećala sam se kao na nekoj drogi koja uzrokuje sreću. Nisam se htjela skinuti. Jared me poljubio i pozdravio se sa mnom u nedjelju ujutro nakon školskog plesa. Otišao je u Weston posjetiti brata. Dala sam mu naslutiti da bih voljela jedan vikend poći s njim i upoznati Jaxa, ali nisam htjela navaljivati. Dobila sam dojam da je Jared uživao u vremenu koje je nasamo provodio s bratom, pa sam htjela pričekati dok ne dođe pravi trenutak. Nije zvao ni slao poruke cijeli dan, pa sam se počela brinuti što mi se nije javio. No oko deset sati sinoć, konačno se ušuljao kroz moj prozor i kliznuo u krevet pokraj mene. Zagrlio me i oboje smo usnuli dubokim snom. Između jutrošnjeg škakljanja i žurbe u školu, jedva da smo razgovarali o posjetu njegovu bratu. “Nego, dovuci guzicu na parkiralište odmah nakon škole,” napao me Madoc dok sam išla na sat francuskoga. Smiješio se od uha do uha. “Vježbat ćemo utrkivanje na Ruti pet. Mnogo makadama i brda.” Zavrnula sam rukave svoje tanke crne veste koju sam nosila preko kratke majice. Bilo mi je vruće kao u paklu dok sam se probijala kroz gužvu. “Zašto bih vježbala utrkivanje? I to s tobom?”

282

Tatum & Dolly “Jer je Jared rekao da razmatraš kupnju G8. Možemo provesti zimu spremajući te za utrke na proljeće. Jared kaže da mora raditi nakon škole, pa si slobodna i možemo se družiti.” Kimnuo je glavom u kojoj su očito bile samo prljave misli, kao da bih trebala biti uzbuđena. Ne bih mogla lagati i reći da me nije zanimala kupnja automobila. Jared je vidio povijest mojega pretraživanja na internetu. Tip iz Chicaga prodavao je Pontiac G8 za kojim sam slinila, ali još se nisam odlučila za kupnju. Madoc je podignuo obrve. Plava košulja bila mu je raskopčana, a ispod nje je virila tamnosiva majica kratkih rukava. Sa svojim dječačkim držanjem bilo je teško ostati ravnodušan prema njemu. Najzad, pokušavao je biti prijateljski raspoložen. No ja sam nastavila ukočenim tonom. “Moram u laboratorij dvaput na tjedan, i to baš danas. Imam kros. Da ne spominjem eseje iz francuskoga, kao i testove iz matematike i kemije prije Noći vještica sljedeći petak. Neki drugi put... možda.” Ispalila sam zadnji dio rečenice dok sam otvarala vrata učionice. “Daj, ne kvari zabavu!” Madoc me slijedio unutra i povikao tako da cijela učionica može čuti. “Te naše gole fotke na kupanju bile su samo za moje oči.” Zastala sam i zatvorila oči, osjećajući da svaki učenik u prostoriji zuri u mene. Zar mi je zaista to ponovno napravio? Svi su se počeli podsmjehivati i došaptavati. Uspravila sam se i nastavila do stola. Krajičkom oka ugledala sam Bena, ispruženih dugih nogu, prekriženih preko gležnjeva, i s jednom rukom koja je kemijskom lupkala po bilježnici. Pogled mu je bio uperen prema tlu, ali očito je obuzdavao smijeh. “Gospodine Caruthers.” Madame Lyon istupila je iza katedre i oslovila Madoca na engleskome, prekriživši ruke na prsima. “Pretpostavljam da biste sada trebali biti negdje drugdje.”

283

Tatum & Dolly Madoc je postavio jednu ruku na prsa, a drugom pokazao na mene. “Nigdje osim pokraj nje do kraja života”, odgovorio je. Pročistila sam grlo dok sam sjedala. “Goni se”, oblikovala sam usnama. Napućivši usta Madoc se okrenuo i izišao iz učionice. Čim su se vrata zatvorila, čula sam zvonjavu i vibracije mobitela oko sebe, čak i svoj. Čudno. Zašto smo svi dobili obavijest u isto vrijeme? “Éteignez vos téléphones, s’il vous plaît!” Madam nam je rekla da isključimo mobitele. Postojalo je školsko pravilo po kojem smo ih morali stišati tijekom nastave, ali svi su ih imali kod sebe. Brzo sam posegnula u torbu kako bih stišala svoj dok se nekoliko hrabrih odvažilo pogledati kakva im je obavijest stigla. Dok sam stišavala zvuk, vidjela sam poruku od Jareda. Vrućina mi je proparala prsa. Brzo sam sakrila mobitel pod stol da nitko ne vidi poruku. Kada sam pokrenula video koji mi je poslao, gotovo sam se onesvijestila. Nisam se mogla ni pomaknuti. Nisam mogla disati. Ruke su mi se tresle dok sam na mobitelu gledala kako se Jared i ja u subotu navečer seksamo. Prepoznala sam da je snimljeno tada zbog frizure koju sam imala. Koji...? Želudac mi se okrenuo, a puls ubrzao. Mislila sam da ću povratiti koliko mi se grlo stegnulo pa sam se borila da dođem do zraka. Mi. Se. Seksamo. Netko nas je snimio. A ja sam bila u prvom planu. Posve gola jahala sam Jareda. O, moj Bože. Htjela sam vrištati. Ovo ne može biti istina! Što se događa? Začula sam došaptavanja, podsmijehe i smijuljenje oko sebe, pa sam okrenula glavu kada se djevojka kraj mene glasno počela 284

Tatum & Dolly smijati. Cerekala se, držeći mobitel u ruci. Ja sam ostala samo buljiti, užasnuta, dok mi je pokazivala zaslon svojeg mobitela. Ne, ne, ne. Isti odvratan video bio je i na njezinu mobitelu. Dok sam se ogledala oko sebe, razrogačenih očiju, znala sam da ostatak razreda gleda istu videoporuku. Ovo se ne događa! Jedva sam disala dok mi je mozak radio sto na sat ne bi li shvatio koji se vrag događa. Oči su me pekle od suza koje nisu kapale, a ja sam imala osjećaj da se nalazim na drugom planetu. Ne, ovo nije stvarno. Ovo nije... Zatresla sam glavom, pokušavajući se probuditi iz noćne more. Nisam mogla obuzdati drhtanje ruku. Ponovno sam pogledala ekran mobitela. Uz video bila je tekstualna poruka: “Odlično se jebe. Tko je sljedeći?” Prsa su mi se zatresla od jecaja. Jared. Poruka je došla s njegova mobitela. Svima ju je poslao. Madame je povikala pokušavajući obuzdati razred: “Écoutez, s’il vous plaît.” Ustala sam dok su mi koljena klecala, prebacila torbu preko ramena i pohitala iz učionice. Smijeh i povici bili su poput zaglušne pozadinske buke. Posvuda oko mene. Uvijek su jebeno bili oko mene. Tako mi i treba kada se opustim. Zašto nisam slušala intuiciju? Znala sam da mu ne mogu vjerovati. Zašto sam bila tako slaba? Držala sam se za trbuh dok sam obuzdavala plač, jecaje i vriskove koji su htjeli izbiti iz mene. Osjećala sam kao da su mi se prsa raširila od dubokih, brzih udaha. Video se proširio posvuda! Do večeri neće biti nijedne osobe u Shelburne Fallsu koja ga neće vidjeti ili barem čuti za njega. 285

Tatum & Dolly Jared. Glava mi je pucala dok sam pokušala pojmiti njegovu izdaju. Bio je strpljiv i pametan i čekao je da mi se osveti. Uništio me. Ne samo u srednjoj školi, nego zauvijek. Od sada ću se zauvijek osvrtati preko ramena, pitajući se tko bi mogao naletjeti na video na nekoj uvrnutoj web stranici i kada će se to dogoditi. A voljela sam ga. Kako mi je mogao učiniti takvo što? Osjećala sam se kao da mi se srce para na dva dijela. O, Bože. Želudac mi se zgrčio i više nisam mogla zauzdavati jecaje. “Tate”, čula sam. Zastala sam i podignula pogled, a suzne su mi se oči susrele s Madocovima. Prišao mi je stubama. Vidjela sam da drži mobitel u ruci. “Tate, Isuse.” Posegnuo je za mnom. “Miči se od mene!” Ljutito sam uzvratila. Trebala sam znati. Madoc je isti Jared. I on me prevario. Ni njemu nisam mogla vjerovati. Sada to znam. “Tate.” Ispružio je ruke prema meni, sporo, kao da prilazi divljoj životinji. Htjela sam da se makne od mene. Nisam više mogla slušati bolne uvrede ili ponižavajuće insinuacije. Ne - zajebi - više ga ne namjeravam slušati. “Samo me pusti da te odvedem odavde, okej?” Madoc se primaknuo. “Ne!” zajecala sam, a suze su mi zamaglile vid. Odmaknula sam ga od sebe i udarila ga u lice. Brzo se odmaknuo i omotao svoje ruke oko mojeg struka, držeći me čvrsto dok sam se otimala i plakala. “Prestani.” Prodrmao me nekoliko puta. “Samo se smiri.” Glas mu je zvučao strogo i iskreno. “Neću te ozlijediti.” A ja sam mu htjela vjerovati. 286

Tatum & Dolly “Sve su vidjeli”, jecala sam, a prsa su mi se nadimala od snažnih uzdisaja. “Zašto mi je to učinio?” “Ne znam. Prvi put nemam pojma što se događa. Trebamo razgovarati s njim.” Razgovarati. Jebeno sam završila s razgovaranjem. Ništa od onoga što sam pokušala napraviti s Jaredom ove godine nije pomoglo. Ništa nije učinilo moj život boljim. Na kraju je njegovo zlostavljanje ugasilo sve moje nade za srećom. Nisam imala pravo kada sam pomislila da mu je stalo. Kada sam pomislila da me zaista voli. Povjerovala sam u svaku glupu laž koju je ispljunuo. Možda nikada nije bio zlostavljan. Ni brata vjerojatno nije imao. Konačno me pritisnuo do te mjere da sam htjela pobjeći. Pobjeći daleko od nade, ljubavi i ostalog sranja. Moja ljutnja i bol stopile su se u nešto drugo, nešto tvrđe. Umrtvljenost. Ravnodušnost. Bezdušnost. Što god to bilo, osjećala sam se bolje nego minutu prije. Duboko sam udahnula i šmrcnula. “Pusti me. Idem kući.” Glas mi je bio promukao, ali odlučan kada sam se odmaknula od Madoca. Pustio me, a ja sam polako otišla. “Mislim da ne bi trebala voziti”, povikao je Madoc za mnom. Samo sam obrisala oči i nastavila hodati. Niz stube, kroz prazne hodnike i naposljetku kroz ulazna vrata. Tog sam jutra parkirala pokraj Jareda, a kada sam ugledala njegov automobil, nasmijala sam se. Ne zato što mi je bilo zabavno, nego zbog izraza njegova lica kada je izišao i ugledao što sam učinila.

287

Tatum & Dolly Uzela sam željeznu polugu iz prtljažnika i oštrim krajem prešla preko bočne strane njegova automobila. Napravila sam cijeli krug. Škripanje metala potaknulo je krv da mi brže poteče venama. Nasmijala sam se. Zatim sam zabila polugu posred vjetrobrana. Staklo se razbilo na stotine malenih komadića. Zvuk je podsjećao na kvrcanje pucketajuće folije. Nakon toga sam poludjela. Udubila sam mu poklopac motora, vrata i prtljažnik. Ruke su me boljele od udaraca koje sam zadavala automobilu, ali nisam stala. Nisam mogla. Svakim udarcem osjećala sam se snažnijom. Pogoditi ga tamo gdje ga boli pomoglo mi je da se osjećam sigurnom. Nitko me ne može povrijediti ako ja njih mogu povrijediti, zar ne? Evo kako se rađaju zlostavljači, šapnuo je neki glasić u mojoj glavi. Riješila sam ga se. Nisam se pretvarala u zlostavljačicu, rekla sam si. Zlostavljač ima moć. A ja je u ovom slučaju nisam imala. Udarila sam polugom po suvozačevu prozoru, smrskavši ga. Komadići stakla odletjeli su na sjedište. Prije nego što sam uspjela zamahnuti i udariti po drugom prozoru, netko me zgrabio odostrag i odmaknuo od automobila. “Tate, prestani!” Jared. Istrgnula sam se iz njegova stiska i okrenula se licem prema njemu. Podignuo je ruke kao da me pokušava smiriti, ali već sam bila mirna. Nije li to vidio? Imala sam kontrolu u svojim rukama i nije mi bilo stalo što ljudi misle. Madoc je stajao iza Jareda s rukama na glavi, pregledavajući štetu na Jaredovu automobilu. Oči su mu se toliko raširile da sam mislila da će mu ispasti iz glave. Ljudi su gotovo ispadali kroz prozore na školi. Toliko ih se okupilo i znatiželjno promatralo. 288

Tatum & Dolly Jebeš njih. “Tate...” polako je počeo Jared, pogledavajući prema oružju u mojim rukama. “Miči se od mene ili ću sljedeći put razvaliti tebe”, upozorila sam ga. Nisam znala jesu li ga moje ravnodušno izrečene riječi iznenadile, ali je oklijevao. Zurio je u mene kao u nekoga koga ne poznaje.

289

Tatum & Dolly 35. POGLAVLJE

zgubila sam se iz škole prije nego što netko drugi ugrabi priliku da me muči. Nakon što sam uskočila u automobil i odjurila, mobitel mi se nije isključivao od neprestanih poziva i poruka. K. C. je zvala svakih trideset sekundi, ali od Jareda ni glasa. Fino. Znao je da smo završili. Dobio je što je htio. Bila sam posramljena i ponižena, pa je njegov posao bio gotov. Poruke su, s druge strane, dolazile od različitih ljudi, a većinu njih jedva da sam poznavala. Izgleda da se dobro ševiš. Slobodna večeras? Tako je glasila jedna od poruka, a ja sam stiskala mobitel tolikom snagom da sam mislila da će puknuti. Što kažeš na seks u troje? Ova je poruka stigla od Natea Dietricha. Osjetila sam kako mi se želudac preokreće. Svi su mi se smijali i dijelili taj grozan video, bez sumnje šaljući ga u virtualni svijet gdje će svima biti na dohvat ruke. Pomislivši na napaljene starce koji će drkati na mene ili na ljude iz škole koji će me od sada gledati i znati kako izgledam bez odjeće, zaboljela me glava i oči su me počele peći. Nakon još dvije ljigave poruke, zaustavila sam automobil sa strane i otvorila vrata kako bih povratila. Utroba mi se grčila dok sam izbacivala sve što sam danas pojela. Kašljući, pljunula sam i posljednje ostatke iz želuca pa sam zatvorila vrata. Dohvativši rupčiće iz pretinca za rukavice, obrisala sam lice od suza i zagledala se kroz vjetrobran, ne želeći poći kući.

290

Tatum & Dolly Tko god me pokuša pronaći, bit će to prvo mjesto na kojem će me tražiti. A ja nikoga u tom trenutku nisam mogla podnijeti. Samo sam htjela otići na avion i otići tati. Moj tata. Izdahnula sam i spustila bolnu glavu na upravljač, prisiljavajući se duboko disati. Kurvin sin. Nema teorije da tata neće saznati za ovo. Video se do sada sigurno proširio posvuda. Saznat će škola i ostali roditelji, a netko će ga nazvati. Kako sam mogla biti tako glupa? Zaboravimo sada na trenutak da je bilo glupo od mene uopće vjerovati Jaredu. Ali ja sam se seksala s njim na tulumu, i to u tuđoj kući! Taj njegov prokleti mobitel. Stavio ga je na komodu kako bismo imali glazbenu podlogu, ali zapravo ga je namjestio da nas snima dok se seksamo. Vjerojatno je mislio da će me morati prisiliti na seks u Beckmanovoj kući, ali zapravo sam ja bila ta koja je sve započela. Ili sam tako mislila. Sve je bila laž. Kako me držao uz sebe prošli tjedan, kako me dodirivao i držao. Svaki put kada bi me poljubio u vrat dok me grlio i svaki put kada me ljubio u kosu dok je mislio da spavam. Sve. Je. Bila. Jebena. Laž. Obrisala sam nos i vratila se na cestu. Sada mogu biti u društvu samo jedne osobe. Jedine osobe koja me voljela i koje me ne bi prezirno gledala. Moja mama. Uske ceste - gotovo puteljci - groblja Concord Hill bile su dovoljno široke samo za jedno vozilo. Nasreću, bio je ponedjeljak poslijepodne pa na groblju nije bilo nikoga. Umorno sam uzdahnula od olakšanja kada sam s ceste ugledala mamin grob. U blizini nije 291

Tatum & Dolly bilo nikoga. Bit ću sama, barem neko vrijeme, kako bih mogla pobjeći od svijeta i onoga što se jutros dogodilo. Izišla sam iz automobila i navukla jaknu preko glave, štiteći se od listopadske hladnoće. Prohladan povjetarac godio mi je licu koje se upalilo od suza. Nisam se morala vidjeti da bih znala da sam podbuhla. Gazeći preko održavanog travnjaka, morala sam proći samo nekoliko grobova prije nego što sam stigla do mamina. Na sjajnom crnom mramoru bile su ugravirane tri isprepletene trodimenzionalne ruže. Tata i ja smo ih zajedno odabrali, razmišljajući kako tri ruže predstavljaju našu obitelj. Čak i prije osam godina obožavala sam crnu boju, a cvijeće me podsjećalo na mamu. Obožavala je u kuću donositi dašak prirode. Pročitala sam natpis na nadgrobnom kamenu. Lillian Jane Brandt 1. veljače 1972. - 14. travnja 2005. "Jučer je prošlo. Sutra još nije došlo. Imamo samo danas i sada. Krenimo!" - Majka Terezija “Jučer je prošlo.” Mamin najdraži citat. Govorila mi je da ne možemo izbjeći pogreške u životu. No trebala bih duboko udahnuti, zabaciti ramena i krenuti naprijed. “Jučerašnji je dan vječnost.” Na pamet mi je pala Jaredova tetovaža. Brzo sam je ispustila, kao vrući krumpir. Nisam htjela razmišljati o njemu sada. Niti ikada više. 292

Tatum & Dolly Kleknula sam na vlažnu zemlju i pokušala se prisjetiti svega što sam mogla o mami. Trenuci koje smo provele zajedno padali su mi um, ali su uspomene tijekom vremena izblijedjele. Sve je manje ostajalo od nje, a ja sam ponovno htjela zaplakati. Njezina kosa. Usredotočila sam se na prizor njezine kose. Bila je crvena i valovita. Oči su joj bile plave, a na obrvi je imala mali ožiljak jer je kao dijete pala na klizaljkama. Obožavala je sladoled od čokolade i kikiriki maslaca i voljela je igrati tenis. Najdraži film bio joj je Mirni čovjek. Pravila je najbolje čokoladne keksiće. Prigušila sam jecaj kada sam se prisjetila tih keksića. Miris koji je ispunjavao našu kuhinju u božićno vrijeme sada me zapahnuo i odjednom me sve zaboljelo. Stisnula sam trbuh i skvrčila se, priljubivši čelo na tlo. “Mama”, prošaptala sam, a grlo mi se stegnulo od tuge. “Nedostaješ mi.” Srušivši se na tlo, legla sam na stranu i dopustila suzama jada da kapaju na tlo. Ostala sam tako dugo, tiha, trudeći se ne razmišljati o onome što se danas dogodilo. No bilo je nemoguće. Pritisak je bio golem. Jaredu nisam značila ništa. Još me jednom odbacio kao komad smeća, a sve što je rekao i učinio kako bi me namamio - kako bi me natjerao da ga zavolim - bila je laž. Kako ću preživjeti zlobna ruganja iz dana u dan? Kako ću proći hodnikom u školi ili pogledati oca u oči nakon što su svi vidjeli taj video? “Vidiš li, Tate?” “Što?” “Balon.” Jared me uhvatio za ruku i povukao preko groblja. Pokušavala sam ne razmišljati o onome što mi se nalazi pod stopalima dok smo hodali po groblju, ali na pamet su mi padale samo slike strašnih zombija koji iskaču iz zemlje. “Jarede, ne želim biti ovdje”, požalila sam se. 293

Tatum & Dolly “Sve je u redu. Sa mnom si sigurna.” Nasmijao se i prešao pogledom preko mnoštva nadgrobnih spomenika. “Ali...” Ogledala sam se uokolo, nasmrt prestrašena. “Držim te za ruku. Što želiš da učinim? Da ti promijenim pelenu?” sarkastično je rekao, ali ja to nisam primila srcu. “Ne bojim se.” Glas mi je zvučao obrambeno. “Samo... ne znam.” “Pogledaj ovo mjesto, Tate. Zeleno je i tiho.” Jared se zamišljeno ogledao, a ja sam bila ljubomorna jer je vidio nešto što ja nisam. “Tu su cvijeće i kipovi anđela. Pogledaj ovaj natpis.” Pokazao je prstom. ‘“Alfred McIntyre, rođen 1922. i umro 1942.’ Imao je samo dvadeset godina. Sjećaš se da je gospođa Sullivan rekla da je Drugi svjetski rat bio između 1939. i 1945.? Možda je umro u ratu. Svi su ovi ljudi nekoć živjeli, Tate. Imali su obitelji i snove. Ne žele da ih se bojiš. Samo žele ostati zapamćeni.” Drhtala sam dok me vodio dublje u groblje. Došli smo do sjajnoga crnog spomenika na kojem je bio ružičasti balon. Znala sam da je tata bio tu, ali inače je ostavljao cvijeće. Tko je ostavio balon? “Jučer sam tvojoj mami donio balon”, priznao je Jared, kao da mi čita misli. “Zašto?” glas mi je drhtao. Bilo je lijepo od njega što je to učinio. “Zato što ženske vole ružičaste stvari.” Slegnuo je ramenima i nasmiješio se. Nije htio pozornost. Nikada to nije htio. “Jarede”, ukorila sam ga, čekajući pravi odgovor. Nasmijao se sam za sebe. “Jer te rodila.” Omotao je mršavu ruku oko mojega vrata i privukao me k sebi. “Najbolja si prijateljica koju sam imao i htio sam joj reći ‘hvala’.” Osjetila sam toplinu unatoč travanjskome mrazu na tlu. Jared je ispunio prazninu i olakšao bol onako kako tata nije mogao. Trebala sam ga i na trenutak sam pomislila kako bi bilo lijepo da me poljubi.

294

Tatum & Dolly No pomisao je brzo nestala. Nikada prije nisam poželjela da me poljubi dečko. To vjerojatno ne bi trebao biti moj najbolji prijatelj. “Evo, uzmi ovo.” Jared je skinuo sivu majicu preko glave i bacio je meni. “Hladno ti je.” Navukla sam je, puštajući da me toplina njegova tijela pokrije poput štita. “Hvala ti”, rekla sam, gledajući ga. Izvukao mi je kosu ispod ovratnika i pustio da mu se prsti zadrže na meni dok me promatrao. Koža mi se naježila, ali ne od hladnoće. Što mi se to događa u trbuhu? Pomalo posramljeni, oboje smo skrenuli poglede. Ustala sam i obrisala nos rukavom jakne. Unatoč svemu, u svemu sam vidjela pozitivnu stvar. Barem sam svoje djevičanstvo podarila osobi koju sam voljela. Iako smo završili, voljela sam ga kada sam mu se dala. Ono što je od mene uzeo bilo je iskreno i čisto iako je on mislio da je sve samo šala. “Tate”, prošaptao je uzdrhtali glas iza mene. Prestala sam disati. Nisam se trebala okrenuti da znam tko je iza mene. Iščupala sam nekoliko busena trave dok sam stiskala šake. Odbila sam okrenuti se. I neka sam prokleta budem li slušala još njegovih sranja. “Nisi li pobijedio, Jarede? Zašto me samo ne ostaviš na miru?” Glas mi je bio miran, ali tijelo je htjelo biti agresivno. Htjela sam napasti. Udariti ga. Učiniti bilo što da ga povrijedim. “Tate, sve je ovo tako sjebano. Ja...” počeo je izgovarati besmislice, ali prekinula sam ga. “Ne! Nema više!” okrenula sam se, izgubivši razum. Rekla sam si da se neću upuštati u sukob s njim, ali nisam si mogla pomoći. “Čuješ li me? Život mi je upropašten. Nitko me neće pustiti na miru nakon ovoga. Pobijedio si. Zar ne razumiješ? Ti. Si. Pobijedio! A sada me pusti na miru!” 295

Tatum & Dolly Razrogačio je oči, vjerojatno jer sam vrištala i bila ljuta kako nikad prije. Kada će mu biti dosta? Zar mu nikada nije dosta? Uhvatio se za kosu i izgledao kao da je zastao u pola pokreta. Prsa su mu se nadimala kao da je nervozan. “Samo stani na minutu, okej?” “Poslušala sam tvoje priče. Tvoje isprike.” I otišla sam prema automobilu, osjećajući da mi srce puca. Bio je blizu, a moje su ruke još uvijek žudjele za njegovim zagrljajem. “Znam,” zazvao je iza mene, “moje riječi nisu dovoljno dobre. Ništa od ovoga ne mogu objasniti. Ne znam odakle je stigao taj video!” Znala sam da me slijedi, pa se nisam okretala. “Stigao je s tvojega mobitela, šupčino! Ne, nema veze. Više ne razgovaram s tobom.” Nastavila sam hodati, osjećajući kao da mi noge teže dvije tone. “Nazvao sam tvojega tatu!” ispalio je, a ja sam stala. Stisnula sam oči. “Naravno da jesi”, promrmljala sam, više za sebe nego za njega. Baš kada sam pomislila da ne može gore. Mislila sam da imam još nekoliko dana da se sredim prije nego što se suočim s tatom. No oluja će se obrušiti prije nego što sam očekivala. “Tate, nikome nisam poslao taj video. Nisam ga čak ni snimio.” Zvučao je očajno, ali i dalje se nisam mogla okrenuti kako bih ga pogledala. Nastavio je: “Nisam vidio svoj mobitel dva dana. Ostavio sam ga gore kod Tori dok smo slušali glazbu. Kada sam se sjetio, otišao sam po njega, ali nije ga bilo. Ne sjećaš li se?” Sjećam se da je spominjao da je zametnuo mobitel te večeri, ali plesali smo i bilo je glasno. Sigurno sam zaboravila. Uvukla sam obraze i odmahnula glavom. Ne. Neće se izvući. Mobitel je te večeri bio usmjeren prema krevetu, onako kako je potrebno da snimi video. 296

Tatum & Dolly “Koji si ti lažov”, uzvratila sam. Nisam mu mogla vidjeti lice, ali osjetila sam da se približava. Nisam se mogla pomaknuti. Zašto ne mogu samo nestati odavde? “Nazvao sam tvojeg tatu jer će ionako saznati. Taj jebeni video je vani i htio sam da to čuje od mene. Vraća se kući.” Pogrbila sam ramena. Tata će stići kući sutra. Ta me pomisao istodobno plašila i veselila. Ovaj će ispad - mrzim ga uopće tako zvati jer je mnogo više od toga - biti sramotan za mojeg oca. No trebala sam ga. Bez obzira na sve, znala sam da me voli. “Volim te više od sebe, više od svoje obitelji, zaboga. Ne želim koračati ovim svijetom ako ti nisi pokraj mene”, nježno je rekao Jared. Preplavile su me njegove lijepe riječi, ali bile su poput ruke za kojom ne mogu posegnuti. Vidjela sam ih. Htjela sam ih uzeti. Ali nisam mogla. “Tate.” Ruka mu se spustila na moje rame, a ja sam se okrenula i odgurnula je. Neprestane suze, ljutnja i umor pekli su mi oči dok sam ga ošinula pogledom. Ponovno je prošao rukom kroz kosu. Vidjela sam kako mu se na čelu ocrtava zabrinutost. “Imaš pravo mrziti me, Tate. Znam to. Srce mi se para. Ne mogu podnositi pogled kojim me gledaš. Nikada te više ne bih mogao povrijediti. Molim te... ispravimo ovo zajedno.” Glas mu je napuknuo, a oči su mu bile crvene. Stotinu sam si puta rekla da mu ne mogu vjerovati. Bio je lažac. Nasilnik. No njegove su riječi dopirale do mene. Izgledao je uznemireno. Ili je bio dobar glumac ili... je govorio istinu. “Dobro. Surađivat ću.” Izvadila sam mobitel i uključila ga. Zatreptao je, vjerojatno zbunjen mojom naglom promjenom raspoloženja. “Što radiš?” “Zovem tvoju mamu.” Nisam objasnila. Nazvala sam Katherine. “Zašto?” zbunjeno je ispalio. 297

Tatum & Dolly “Zato što je instalirala aplikaciju za praćenje s pomoću GPS-a na tvoj Android kada ti ga je kupila. Rekao si da si izgubio mobitel? Pronađimo ga.”

298

Tatum & Dolly 36. POGLAVLJE

zdahnula sam i odmahnula glavom čim sam završila razgovor s njom.

Škola. Mjesto na koje se nisam htjela vratiti. Više nikada. “I?” Jared se približio. “Škola. U školi je”, promrmljala sam, zureći u pod. “Jebote. Pametnija je nego što sam mislio.” Jared je zvučao gotovo impresionirano svojom majkom. Što je to značilo? Možda je ostavio mobitel u školi i pokušava spasiti vlastitu guzicu. Možda je kod Madoca ili kod nekog od njegovih kompića, koji ga sada pokrivaju. Ili je možda doista ukraden. Radije bih si odrezala kosu nego se danas suočila s tim ljudima. Ili bilo koji drugi dan u idućih stotinu godina. Pojesti živu lignju ili pričepiti prst vratima automobila zvučalo mi je mnogo primamljivije od hodanja po školskim hodnicima. Nekoliko sati zapravo i nisu bili dovoljni da bi se svi bacili na neki drugi trač. O meni će se dugo pričati u gradu. Kako sam uopće mislila danas ući u školu? “Znam taj pogled u tvojim očima.” Jared me pogledao i nježno progovorio. “To je taj pogled koji se pojavljuje kada želiš nešto riješiti. Pogled prije nego što odlučiš da ćeš ostati i boriti se.” “Boriti se za što?” izazivala sam ga, promukla glasa. Namrštio se. “Nismo ništa loše učinili, Tate.”

299

Tatum & Dolly Imao je pravo. Nisam se imala čega sramiti. Naravno da mi se nije sviđalo ono što su ljudi vidjeli, ali svoje sam srce i tijelo dala onome koga sam voljela. U tome nije bilo ničega pogrešnog. “Idemo.” Otišla sam do svojeg automobila i otvorila vrata. Jared je parkirao ispred mene. Lecnula sa se kada sam vidjela kakvu sam štetu napravila. Sranje. Ako je kriv, onda jebeš njega i njegov automobil. Ali ako je nevin, onda ni ne želim razmišljati kako će tata biti ljut kada vidi račun za popravak. “Je li... hm... tvoj automobil siguran za vožnju?” bojažljivo sam upitala. Umorno se osmjehnuo. “Ne brini. To mi je izlika da ga još više nabrijem.” Duboko sam udahnula, osjećajući se kao da sam se cijeli dan gušila. Hladan vjetar ošinuo me po licu i dao mi još malo snage. “Stani u maminoj tvrtki i uzmi njezin mobitel. Nađemo se u školi.” Ušla sam u automobil i odjurila. Svi su bili na posljednjem satu kada smo Jared i ja tiho i bez ometanja prošli hodnicima. “Je li još uključen?” bacila sam pogled na mobitel njegove mame koji je držao u ruci. “Da. Ne mogu vjerovati da radi čak i nakon dva dana. GPS inače troši mnogo baterije.” Ogledao se uokolo, ali nisam bila sigurna što traži. “Gle, video je poslan jutros. Ako je to što govoriš točno, onda ga je onaj koji ga sada rabi vjerojatno napunio od subote navečer.” “Ako je to što govorim točno...” Šaptom je ponovio što sam rekla kao da mu teško pada što mu nisam povjerovala. 300

Tatum & Dolly Dio mene htio mu je vjerovati. Očajnički. No drugi dio mene pitao se zašto sam još ovdje. Zar sam doista pomišljala da on nema ništa s cijelom situacijom? Nije li pomalo nevjerojatno da je sve učinjeno bez Jaredove pomoći? “Gledaj,” rekla sam, pokušavajući promijeniti temu, “ovaj sustav za praćenje točan je unutar pedeset metara. Tako da...” “Onda pozovi moj broj. Možda ćemo ga čuti.” Izvukla sam mobitel iz stražnjeg džepa i nazvala, puštajući da zvoni. Naćulili smo uši. No škola je bila golema, a mi više nismo imali mnogo vremena prije nego što hodnike preplave učenici. Svaki put kada bi se javila govorna pošta, prekinula sam poziv i ponovila. “Razdvojimo se”, predložila sam. “Ja ću nastaviti nazivati. Samo slušaj. Mislim da je u ormariću.” “Zašto? Netko bi ga mogao imati sa sobom.” “Uz moje pozive svakih deset sekundi? Ne, da je tako, već bi isključili mobitel i tada bi poziv odmah bio preusmjeren na govornu poštu. Uključen je i nalazi se u nekom ormariću”, kimnula sam glavom. “U redu.” Oklijevao je. “No ako ga pronađeš, odmah nazovi mamin mobitel. Ne želim da budeš sama na hodnicima, ne danas.” Počela sam se nadati kada sam vidjela da brine za mene. Ovo je onaj Jared od prošlog tjedna. Onaj koji me grlio i nježno dodirivao. Onaj kome je bilo stalo. U tom sam ga trenutku poželjela zgrabiti i zagrliti. No tada sam opet začula njihov smijeh u ušima. I sjetila sam se da mu ne trebam vjerovati. Nakon što sam još jednom pozvala njegov broj, okrenula sam se i ubrzala stubama, preskačući dvije odjednom. Čizme su udarale po podu prekrivenom pločicama, proizvodeći više buke nego što sam htjela. Trudeći se polakše hodati, šuljala sam se malo s jedne, malo s druge strane hodnika, držeći uho blizu ormarića. No svaki 301

Tatum & Dolly put kada bih nazvala Jaredov broj, više se nisu čuli ni zvukovi ni vibracije. Prošla sam pokraj dva učenika u hodniku. Obojica su me dvaput pogledala. Da, znali su tko sam, a uskoro će znati cijela škola. Srce mi je počelo ubrzano tući dok sam shvaćala da sam napravila pogrešku vrativši se danas. Mobitel je bio u ormariću, vjerojatno Jaredovu, i utišan. Ovo je još samo jedan trik. Grlo mi se stisnulo. Teško sam disala dok sam hodala hodnicima, nastavljajući ponovno nazivati. Svaki put kada bi se javila govorna pošta, poželjela sam zaplakati. Molim te, molim te.... Htjela sam da se dokaže nevinim. Mogla sam živjeti s tračevima i pogledima stranaca, znajući da su pogledali video. I živjet ću s tim, jer nemam izbora. No nisam htjela ostati bez Jareda. Trebalo mi je da bude nevin. Jer te rodila. Njegove su mi riječi prošle kroz glavu. Ne želim koračati ovim svijetom ako ti nisi pokraj mene. Ni ja. Nadao sam se da možemo nastaviti bez osvrtanja u prošlost. Uhvatila sam suzu palcem prije nego što je potekla, zašla za ugao i ponovno nazvala. I tada sam se ukipila. “Behind Blue Eyes” Limp Bizkita odzvanjala je hodnikom, blizu učionice dr. Kuhla. Nabrala sam obrve i nagnula glavu u smjeru glazbe. Kada je završila, kliknula sam gumb i ponovno nazvala. Molim te, molim te, molim te.

302

Tatum & Dolly Kada je počelo zvoniti, začula se polagana, tiha balada u hodniku. Gotovo sam ispustila mobitel dok sam se približavala zvuku. Postavila sam dlan na ormarić 1622. Nasmijala sam se prvi put od jutros i drhtavih ruku poslala poruku Jaredu na mobitel njegove mame. 2 kat, pokraj Kuhlove učionice!! Trznula sam glavom kada je zazvonilo školsko zvono. Želudac mi se okrenuo. Vrata su se širom otvorila i rijeka učenika izlila se iz učionica, zvučeći kao da nekoga kolju. Klanje. Da, upravo će se to sada dogoditi. No nisam znala hoću li biti lovac ili plijen. Stajala sam okrenuta prema ormariću, leđima okrenuta prema svima, nadajući se da me neće zamijetiti. Instinktivno sam pognula glavu, trudeći se biti nevidljiva. Srce mi je bubnjalo u ušima i osjećala sam kao da tisuće očiju zure u moj potiljak. No tada me ubo žalac kukavičluka. Više od srama koji sam jutros osjećala, mrzila sam što sam se zbog svih tih ljudi osjećala kao da želim nestati u nekoj rupi. Nekoć sam voljela ljude. Voljela sam biti dio različitih događanja i socijalizacije. Sada samo želim biti sama. Jer jedino sam se tako osjećala sigurnom. Nisam učinila ništa loše. Oni koji su dijelili video i tračali trebaju se sramiti. A ne ja. No ja sam bila ta koja se skrivala. Nije li vrijeme da uzvratim udarac? Duboko udahnuvši i okrenuvši se, naslonila sam se na ormarić broj 1622 i podignula pogled, izazivajući ih da mi priđu. 303

Tatum & Dolly Nisam morala dugo čekati. “Hej, Tate.” Neki klinac s masnom plavom kosom prošao je pokraj, skidajući me pogledom. “Opa, vratila se!” povikao je neki drugi tip. Ostali su usporili dok su prolazili i smijali se s prijateljima. Djevojke nisu zadirkivale kao što su to činili dečki. One su zlostavljale prikrivenije, šapćući i prekrivajući usta dlanovima. Pogledima. No svi su imali nešto zločesto za dodati. Dok se nije pojavio Jared. I tada su svi ušutjeli. Gledao je malo njih, malo mene, pa je dlan položio na moje lice. “Jesi li dobro?” upitao je, a pogled mu je bio pun ljubavi. “Da.” Glas mi je sada bio mekši. “Mobitel je ovdje, u 1622. Ne znam čiji je to ormarić.” Stisnuo je usne u tanku liniju i namrštio se. Znao je kome pripada ormarić. “Već si se vratila? Tvoja pornografska karijera već je propala?” nečiji zloban glas nadjačao je ostale, a ja sam zatvorila oči. Piper. Osjetila sam Jaredove usne na čelu prije nego što se odmaknuo. Otvorila sam oči taman da ga vidim kako se okreće i štiti me, ali istrgnula sam se iz njegova stiska i zakoračila unatrag. Trebala sam znati da Piper ima svoje prste u ovome. Ne znam kako je to učinila, ali ona je bila odgovorna, a ja sam se htjela obračunati s njom. Dovraga, uživat ću u ovome! Nakratko sam zamijetila da se ljudi stišću u hodniku, strpljivo čekajući što će se sljedeće dogoditi. “Zapravo sam tebe čekala.” Nasmijala sam se i zadržala miran glas. “Znaš onaj video koji je jutros poslan s Jaredova mobitela? Onaj koji su svi vidjeli? On ga nije poslao. Mobitel mu je bio ukraden 304

Tatum & Dolly u subotu navečer. Znaš li možda gdje se nalazi?” Podignula sam obrve, hineći ljubaznost. Zatreptala je, ali je ispravila ramena i trznula bradom. “Zašto bih znala gdje je njegov mobitel?” “Oh, zato što...” zastala sam i ponovno nazvala. “Behind Blue Eyes” još se jednom začula iz ormarića, a ja sam podignula zaslon mobitela tako da može vidjeti da zovem Jareda. I svi su ostali isto vidjeli. “Ovo je tvoj ormarić, Piper”, Jared je rekao nakon što sam prekinula poziv. “Znaš, obožavam tu pjesmu. Poslušajmo je još jednom.” Dok sam birala njegov broj, svi su čuli kako melodija odzvanja iz Piperina ormarića. Nije bilo sumnje. Jared je zakoračio naprijed i unio joj se u lice. “Otvori ormarić i vrati mi moj jebeni mobitel ili ću otići po ravnatelja i on će otvoriti ormarić.” Mogućnost A dokazala bi cijeloj školi da je Piper kradljivica i lažljivica. Mogućnost B dokazala bi istu stvar, ali bi je uvalila u nevolju. Stajala je kao da ima izbora. “Bila je to Nateova ideja”, ispalila je, a glas joj je puknuo. “Ti glupa kujo!” Nate je zarežao, a ja sam se okrenula i vidjela ga kako nam prilazi. “Bila je to tvoja ideja.” Jared je ispružio ruku i odalamio Natea po nosu, nakon čega se ovaj prosuo po podu kao mokra krpa. Promatrači su uzdahnuli i odmaknuli se, a ja sam se pokušala oduprijeti porivu da isto učinim Piper. U tom se trenutku Madoc progurao kroz gužvu, šokirano zureći u Natea koji je krvario na podu. “Jesi li dobro?” pitao je, izgledajući bijesno dok mi je prilazio. Kimnula sam glavom i obratila pozornost na Piper. “Kako si to izvela?”

305

Tatum & Dolly Stisnula je usnice i odbila me pogledati u oči. Znači, vidim da ćemo danas biti tvrdoglavi. “Tata ti je policajac, zar ne? Koji je njegov broj?” podignula sam mobitel, a prsti su mi bili spremni nazvati. “Oh, da. Devet-jedanjedan.” “Ah, dobro!” procijedila je. “Nate me poveo na školski ples i zatim k Tori na tulum. Kada smo vidjeli tebe i Jareda kako odlazite gore, Nate je uzeo svoj mobitel i popeo se na balkon. Kada mi je poslije pokazao video, vidjela sam da je Jared ostavio mobitel na komodi, pa sam se ponovno ušuljala u sobu i uzela ga.” “Znači video je snimljen Nateovim mobitelom. A zatim je prebačen na Jaredov mobitel, pa je zatim poslan cijeloj školi.” Govorila sam Piper, ali gledala sam Jareda. On me promatrao. Nije bio ljut kako sam očekivala, ali laknulo mu je. Sada sam znala da mi ne bi učinio ništa slično. Pretpostavljam da sam oduvijek trebala znati. Sranje. Stvarno sam mu sredila automobil. “Daj Jaredov mobitel, Piper. Odmah”, zapovjedio je Madoc, mršteći se što prije nisam zamijetila. Puhnula je i otišla do ormarića, namještajući šifru dok brava nije kliknula. Otvorivši vrata, kopala je po torbi dok smo mi ostali čekali. Gomila se nije razišla. Štoviše, ljudi je bilo sve više. Bila sam iznenađena što nastavnici nisu izišli iz učionica. Jared je nadgledao Natea, koji je i dalje ležao na podu i držao se za nos. Valjda se prisjetio one večeri kada je bio s Jaredom pa je vjerojatno odlučio da je pametnije ostati ležati. Piper je konačno iskopala mobitel iz torbe i bacila ga na moja prsa. Rukama sam refleksno posegnula kako bih ga uhvatila, ali prsa su me zaboljela na mjestu na kojem me mobitel udario. Gledala me i mrštila se, a ja sam se zamalo poželjela nasmijati. Zamalo.

306

Tatum & Dolly “Završili smo”, prasnula je i odmahnula glavom kao da me tjera. “Možeš ići.” Hm... da, kako da ne. “Piper? Učini si uslugu i potraži profesionalnu pomoć. Jared nije tvoj i nikada neće biti. Zapravo, više te nikada neće pogledati i vidjeti nešto dobro u tebi. Ne znam kako mu je to prvi put uopće uspjelo.” Suzila je oči do tankih linija, a ja sam zamijetila da je rulja sada više na mojoj nego na njezinoj strani. Mislim da nije loše što su svi saznali da Jared nije poslao taj video. Dovraga, mislim da su zapravo bili na njegovoj strani. Oh, dobro, nisu me trebali voljeti, ali dobro mi je došlo što nemaju ništa protiv mene. Okrenula sam se kako bih Jaredu dodala mobitel, ali netko me povukao za kosu. Bol mi je prostrujao vlasištem dok sam udarila o vrata ormarića. Izbacilo me iz ravnoteže. Spotaknula sam se. Sranje. To je boljelo. Što je ona mislila da radi? Vidjela sam Piper kako se sprema zadati mi udarac. Oči su mi zamalo ispale iz glave, ali uspjela sam reagirati. Sagnula sam se i prvi mi je udarac zahvatio kosu, a ne lice. Gurnuvši je, zamahnula sam rukom i odalamila je preko lica. Prije nego što je imala priliku pribrati se, drugom sam je rukom udarila u drugi obraz. Taj ju je udarac prikovao za pod. Shvatila sam da publika duboko udiše i šokirano se smije, ali nisam marila. Zurila sam u Piper koja se držala za lice dok je istodobno pokušavala ustati. Zamahnuvši rukom kako bih joj uputila još jedan udarac - hej, pa zaslužila je - osjetila sam kako me netko podiže s tla. Pokušala sam se iskobeljati iz stiska onoga tko me držao, ali kada sam začula Jareda kako mi šapće na uho, popustila sam. 307

Tatum & Dolly “Što se ovdje događa?” prekinuo nas je muški glas. Pogledala sam uokolo i uočila dr. Portera, brade umrljane kavom, kako gleda na dvije hrpe na podu. Načinila sam grimasu. Nije bilo šanse da se izvučem samo tako uz svu štetu koju sam danas prouzročila. I hvala ti, Jarede, što si me zaustavio prije nego što me dr. Porter vidio! Madoc je pročistio grlo. “Dr. Porter, Nate i Piper su se sudarili.” Oh, moj Bože. Sada je službeno. Madoc je idiot. “Gospodine Caruthers, nisam glup.” Dr. Porter se ogledao, pokušavajući ostvariti kontakt očima sa svima koji su bili spremni progovoriti. “Što se ovdje dogodilo?” Nitko ništa nije rekao. Nitko nije ni disao, mislim. Hodnik je utihnuo, a ja sam samo čekala da Nate ili Piper prekinu tišinu. Bit ću u golemoj nevolji. “Ja ništa nisam vidio, gospodine.” Neki je učenik započeo, blijedo zureći u dr. Portera. “Nisam ni ja, dr. Porter” dodao je neki drugi učenik. “Vjerojatno je riječ samo o nezgodi.” A ja sam bila osupnuta što su svi ili lagali ili šutjeli, štiteći nas. Okej, štitili su Jareda, ali i ja sam mislila uzeti što mi se nudi. Dr. Porter je pogledao uokolo, i dalje čekajući da netko kaže istinu. Imao je pravo. Nije bio glup i znao je da nešto nije u redu. Samo sam se nadala da neće prozvati mene. Sviđao mi se tip i nisam mu mogla lagati. Uzdahnuo je i protrljao svoju čupavu bradu. “U redu, vas dvoje.” Pokazao je na Natea i Piper. “Ustanite i otiđite do medicinske sestre. Svi ostali, pođite kući!” Piper je zgrabila torbu, zalupila ormarićem i otišla niz hodnik, a Nate je držao krvav nos i slijedio dr. Portera. Dok su se svi razilazili, nitko mi se nije obratio. Nitko mi nije uputio podrugljiv pogled ili zloban smiješak. Jared je omotao ruke 308

Tatum & Dolly oko mojega vrata i privukao me na sebe, prigrlivši me na svoj sigurna, topla prsa. Zatvorila sam oči i udahnula njegov miris dok me preplavljivao val olakšanja. Vratio mi se. “Jako mi je žao što ti nisam vjerovala. I žao mi je zbog tvojeg automobila”, prigušeno sam rekla. Naslonio je obraz na moje čelo. “Tate, ti si moja i ja sam tvoj. Svakog ćeš dana to sve više shvaćati. Kada mi budeš vjerovala bez primisli, tada ću ponovno imati tvoje povjerenje.” “Tvoja sam. Samo... nisam sigurna jesi li ti zaista moj.” “Onda ću te morati uvjeriti.” Poljubio me u kosu, a tijelo mu se počelo tresti od smijeha. “Ti se sada smiješ?” pogledala sam ga, zbunjena. “Pa, bio sam pomalo zabrinut zbog svojih sposobnosti kontroliranja bijesa, ali sada sam zabrinut zbog tvojih. Voliš udarati ljude.” Usta su mu se izvila u osmijeh. Zakolutala sam očima i napućila usta. “Nisam bijesna. Dobila je što je zaslužila. Ona je mene prva napala.” Zapravo je dobro prošla. Nakon sranja koje je izvela, Piper je imala sreće što joj nisam zapalila cijelu kolekciju topića. Obuhvatio mi je noge i podignuo me, a ja sam ga zagrlila rukama i nogama dok me nosio. “Ti si kriv, znaš to?” “Što?” upitao je Jared. Dah mu je bio vruć na mojem uhu. “Zbog tebe sam zločesta. A sada mlatim jadne, slabašne djevojke... i dečke.” Pokušala sam zvučati optužujuće i nevino. Jared me čvršće stisnuo. “Moglo bi se reći da metal pretvaram u čelik.” Zaronila sam nosom u njegovu kosu, ljubeći ga u ušku i šaleći se: “Što god ti pomaže zaspati noću, ti veliki nasilniče.”

309

Tatum & Dolly 37. POGLAVLJE

ladan povjetarac milovao mi je kožu pa sam se naježila. Otvorila sam oči, a na usne mi je pobjegao smiješak.

“Bolje ti je da ne spavaš”, zašuškao je Jared iza mene dok sam ležala u krevetu. Skidao je čizme. Pobjegao mi je prigušen smiješak kada sam se okrenula na leđa i pogledala ga. Dok se nadvijao nad mojim tijelom, mjesečina mu je obasjavala lice, a kosa mu se sjajila od kapljica kiše. Vani je polagano kišilo. Nisam ga se mogla nagledati. “Došao si preko drveta... po oluji”, rekla sam dok je ulazio u krevet i lijegao pokraj mene. Još je imao odjeću na sebi. Tata je stigao kući prošli tjedan. Nije morao posebno govoriti da Jared nije dobrodošao kada su u pitanju noćni posjeti. Naravno da smo Jared i ja to očekivali. Znala sam da tata voli Jareda, ali sam također znala da ga neće trpjeti u mojoj sobi. To je bilo razumljivo. Položivši obje ruke pokraj glave, Jared me pogledao u oči. “Da, običavali smo sjediti na tom drvetu dok je kišilo. To je poput vožnje biciklom. Nikada nisam zaboravio kako je to dobar osjećaj.” Suze su mi ispunile oči. Boljele su me sve one godine koje smo proveli razdvojeni, ali brzo su prošle. Ponovno smo bili zajedno. Nikada nismo zaboravili kako je to. “Sviđa li ti se automobil?” Nasmijao se i gricnuo me za usnu mekim, izazivačkim poljupcem. Zastali smo, a ja sam uspjela samo kimnuti glavom.

310

Tatum & Dolly Prošloga smo vikenda, nakon što se tata vratio kući, svi otišli na izlet u Chicago i meni kupili G8. Uglađen, metalik srebrni automobil bio je moj samo nekoliko dana. Tata je odlučio da će ostatak njemačkog projekta predati partneru, tako da može biti kod kuće sa mnom. Bilo mi je teško suočiti se s njim nakon što je procurio onaj video, ali nakon nekoliko dana i mnogo razgovora, imali smo kontrolu nad situacijom. Izgrdio me što sam napravila takvu glupost na tulumu, a i malo ga je smetala Jaredova nova uloga u mojem životu. No, priznao je da vjerojatno ne bi nikoga smatrao onim pravim za svoju kćer. Jared i ja smo stalno bili na webu, brišući video gdje bi se god pojavio. Naši kolege iz razreda kao da su se okanili trača. No sigurna sam da je to bilo više zbog Jareda nego zbog njihova osjećaja za privatnost i pristojnost. Prije tjedan dana mislila sam da nikada neću preživjeti tu oluju, ali već sam se usredotočila na druge stvari. Imala sam popis preinaka koje sam htjela načiniti na automobilu i nadala sam se da ćemo tata, Jared i ja uspjeti preživjeti zimu. Činilo se kao da Madoc misli da će i on biti uključen, a ja nisam učinila ništa čime bih odagnala njegove male želje. Otac mi je pristao posuditi novac za popravak Jaredova automobila, ali morat ću raditi kako bih mu vratila. Novac je bio dio mojega fonda za fakultet, a tata je bio vrlo strog kada je o njemu bila riječ. Nisam ga mogla samo tako dobiti. I to je bilo u redu. Posao je ionako dobra ideja. Trebalo mi je nešto čime ću se zaokupiti sada kada mi tata ograničava vrijeme koje provodim s Jaredom. Mislim da ga nije toliko brinula naša intimnost koliko mogućnost da izgubim zanimanje za školu. Jared se počeo polako trljati između mojih nogu, a lagani su se ugrizi mijenjali u prave poljupce i maženje. Hladnoća koju je unio u sobu sada se pretvorila u znoj i vrućinu. 311

Tatum & Dolly Oh. Duboko sam uzdahnula dok mi je između nogu vibriralo zbog trenja koje je proizvodio. “Znaš”, uzdahnula sam. “Želim te više od svega ovdje, ali tata će se probuditi. Kao da je i dalje u vojsci. Spava s jednim otvorenim okom.” Naprasno je stao i pogledao me kao da sam luda. “Neću se moći svladati. Pogotovo kada znam da je tvoje slatko, malo tijelo stisnuto u lijepom, toplom krevetu bez mene.” “Nikada ne bi mogao pokazati nepoštovanje prema mojem tati. Čak i ja to znam.” “Ne, imaš pravo”, zaključio je, ali tada je raširio oči. “Želiš li doći kod mene?” Uvukla sam usne između zubi kako bih obuzdala smijeh. Dok sam podizala noge i obgrlila ga njima, on me snažnije ljubio. Tada mi je prošaptao: “Volim te, Tate. I uvijek sam tu za tebe. Spavali jedno kod drugoga ili ne. Samo te trebam vidjeti.” Držala sam ga za potiljak dok se podizao kako bi me pogledao. “I ja tebe volim.” Gornja polovica njegova tijela kliznula je s mene preko jedne strane kreveta dok je tražio nešto na noćnom ormariću. Prošla sam prstima po njegovim leđima, jedva zamjećujući ožiljke ispod majice. Vratio se s kutijom u rukama. “Što je to?” upitala sam. “Otvori”, nježno me ponukao. Sjela sam, a on se uspravio i promatrao me. Skinuvši poklopac, izvukla sam narukvicu. Ne onu koja zvecka i bliješti nego elegantnu srebrnu narukvicu s četiri privjeska. Podignula sam pogled prema Jaredu, ali on je samo šutke sjedio, kao da nešto čeka. Pobliže promotrivši narukvicu, vidjela sam da su privjesci u obliku mobitela, ključa, kovanice i srca. Mobitel, ključ, kovanica i.... 312

Tatum & Dolly “Moje slamke spasa!” ispalila sam. Konačno mi je sinulo. Jared se nasmijao. “Da, kada si mi na putu za Chicago pričala kako si oduvijek htjela izbjeći suočavanje s prošlošću, odlučio sam da te više nikada ne želim vidjeti tako raspoloženu.” “Nisam...” započela sam. “Znam”, preduhitrio me. “No htio sam osigurati da više nikada ne izgubim tvoje povjerenje. Htio sam biti jedna od tvoji slamki spasa, Tate. Želim da me trebaš. Tako da...” pokazao je na narukvicu. “Srce sam ja. Jedna od tvojih slamki spasa. Poveo sam Jaxa sa sobom i on je odabrao.” “Kako je on?” provukla sam narukvicu kroz prste, ne želeći izgubiti ni nju ni njega. Jared je slegnuo ramenima. “Drži se. Mama dogovara s odvjetnikom da dobije skrbništvo. Želi te upoznati.” Nasmijala sam se. “Voljela bih to.” Nisam znala što bih drugo rekla. Dar je bio predivan i sviđalo mi se što predstavlja. No ono što mi se još više sviđalo bila je činjenica da sve više upoznajem Jareda. Propustili smo mnogo toga tijekom godina, ali on je pronašao obitelj u svome bratu, a ja sam prepoznala ljubav koju je gajio za njega. Suza mi je kliznula niz obraz, ali sam je brzo obrisala. “Staviš mi je?” predala sam mu narukvicu i treptajima odagnala još nekoliko suza. On je otvorio kopču i ponovno je zakopčao na mojem zglobu, ne puštajući mi ruku dok je sjedao i povlačio me na sebe. Zajahala sam ga. Odmaknuo mi je kosu s lica, a ja sam se nagnula naprijed i poljubila ga. Imao je okus po vrućini i muškarcu. Zagrlila sam ga, uživajući u stvarnosti, u činjenici da sam tu s njime.

313

Tatum & Dolly “Jarede.” Moj je otac pokucao na vrata. Oboje smo trznuli glavama. “Sada bi trebao poći kući. Vidimo se sutra navečer na večeri.” Srce mi je toliko snažno udaralo da me boljelo. Sranje! Jared je obuzdao smijeh i obratio se vratima. “Da, gospodine.” Sram mi je prelio obraze, ruke, prste - dovraga, cijelo tijelo nakon što sam ugledala očevu sjenu kako nestaje ispod vrata. “Mislim da bih trebao poći.” Stegnula sam mu crnu majicu. Nosovi su nam se dotaknuli. “Znam. Hvala za narukvicu.” “Razmazit ću te.” Pogladio me po kosi. Nasmijala sam se. “Samo se usudi. Ali učini mi uslugu. Ostavi otvoren prozor. Možda bih te uskoro mogla iznenaditi.” Uvukao je dah, a ja sam mu utisnula snažan poljubac. Jezici su nam se dotaknuli, a on je prste ukopao u moje bokove, čvrsto me povlačeći na sebe. Osjetila sam da sam spremna. Jebemu. Prvo moram povratiti očevo povjerenje. To sam si neprestano ponavljala. “Hajde. Gubi se. Molim te”, preklinjala sam dok sam silazila s kreveta. Ustao je, ali me još jednom ščepao prije nego što je prišao balkonskim vratima. Promatrala sam ga kako se po stablu vraća do svojeg prozora. Uputio mi je posljednji pogled prije nego što se nasmiješio i ugasio svjetlo. Ostala sam tako stajati koju minutu, promatrajući kako kiša šiba kroz grane. Zatutnjala je grmljavina, podsjetivši me na monolog i kako smo Jared i ja načinili puni krug. Ponovno smo postali prijatelji, a i više od toga. Njegova sam. I on je moj. 314

Tatum & Dolly Nikada se zapravo nismo razdvojili. Oboje smo oblikovali jedno drugo iako to nismo shvaćali. A sada smo potpuni.

Scan: Tatum Obrada: Dolly

315

Tatum & Dolly ZAHVALE

Prvo, mome mužu za strpljenje i podršku. Sam je izdržao bezbrojne noći i vikende dok bih ja zaključana u našoj spavaćoj sobi pisala ovu priču. Obećavam da će se ulaganje isplatiti... kad-tad. Sljedeće, mojoj prijateljici Bekke za... pa, za sve! Bez tebe bih bila nespretno napipavala po Wordu, HTML-u i, da, pisanju općenito. Nemam pojma gdje bi ova knjiga bila da nije tebe! Napokon, svim čitateljima tamo vani koji svoje utočište pronalaze u carstvu knjiga. Vaše vrijeme i povratne informacije najbolji su darovi koji možete dati autoru. Hvala vam na čitanju!

316

Tatum & Dolly O AUTORICI

Penelope Douglas autorica je bestselera New York Timesa Nasilnik i Until you. Rođena je u Dubuqueu u Iowi. Diplomirala je studij javne uprave, a zatim i magistrirala obrazovanje na Sveučilištu Loyola u New Orleansu prije nego što je postala nastavnica. Sada radi kao spisateljica s punim radnim vremenom. Živi u Las Vegasu sa suprugom i kćeri. penelopedouglasauthor.com facebook.com/penelopedouglasauthor twitter.com/pendouglas

317