Samanta Jang - London Roud#2

Nela012

1

Nela012

SAMANTA JANG

LONDON ROUD

Za Roberta

Naslov originala: Samantha Young DOWN LONDON ROAD Copyright © Samantha Young, 2013 Copyright © za Crnu Goru NOVA KNJIGA, 2013 This edition is published by arrangement with NAL Signet, a member of Penguin Group (USA)

2

Nela012

Poglavlje 1 Edinburg, Škotska

sam to umjetničko djelo i pitala se u šta kog đavola gledam. Za G ledala mene je to bila samo mjestimično osjenčena gomila linija i kocki različitih boja. Djelovalo je poznato. Zapravo, pomislila sam kako imam negdje zaturenu sliku koju je Kol nacrtao kada je imao tri godine izuzetno sličnu ovoj.

Mada sam sumnjala da bih mogla očekivati da iko plati trista sedamdeset i pet funti za Kolov crteţ. Takođe sam sumnjala u mentalno zdravlje svakoga ko bi platio trista sedamdeset i pet funti za komad platna koji je izgledao kao da je stajao pored ţeljezničke pruge baš kada je voz pun boje sletio sa šina i slupao se.

Ipak, kada sam se usudila da se osvrnem oko sebe, mogla sam da vidim kako se većini ljudi u galeriji to djelo dopada. Moţda nisam bila dovoljno pametna da ga razumijem. Da bih izgledala prefinjenije zbog mog momka, namjestila sam zamišljen izraz lica i prišla sljedećem platnu. „Hm, u redu, ja ovo ne shvatam“, pored mene se začulo priznanje izgovoreno tihim, promuklim glasom. Taj glas bih svugdje prepoznala. Riječi izgovorene sa američkim akcentom povremeno su bile ţivahno otegnute ili izrečene sa grubim škotskim naglaskom jer je osoba, čiji je to bio glas, već skoro šest godina ţivjela u Škotskoj.

Preplavio me osjećaj olakšanja kada sam spustila glavu da susretnem pogled moje najbolje prijateljice Dţos. Prvi put te večeri, vedro sam se osmijehnula.

Dţoslin Batler bila je smjela američka djevojka bez dlake na jeziku koja je sa mnom radila kao šankerica u prilično pomodnom mjestu zvanom Klub 39. Bio je to podrumski bar u jednoj od najpoznatijih ulica u centru grada Dţordţ Stritu i nas dvije smo tu zajedno radile sada već pet godina.

Dotjerana, u crnoj markiranoj haljini i sa Lubuten cipelama, moja oniska prijateljica je izgledala zavodljivo. Kao i njen momak, Brejden Karmajkl. Stojeći pored Dţos, sa rukom posesivno naslonjenom na donji dio njenih leđa, Brejden je odisao samopouzdanjem. Veoma privlačan, on je bio momak kakvog sam traţila godinama, da nisam toliko voljela Dţos i da je Brejden nije oboţavao preko svake mjere, pregazila bih preko nje da ga se dočepam. Bio je visok skoro dva metra, što je bilo savršeno za nekog mog rasta. Imala sam upečatljivih sto osamdeset centimetara visine, odnosno više od sto osamdeset i pet u cipelama sa visokom potpeticom. Takođe se zadesilo i da je Dţosin momak seksi, bogat i zabavan. I volio je Dţos do bezumlja. Bili su zajedno skoro godinu i po. Mogla sam osjetiti da se priprema vjeridba. „Izgledaš fantastično", rekla sam, gledajući njene obline. Za razliku od mene, Dţos je imala velike grudi, izdašne kukove i zadnjicu. „Mnogo ti hvala što si došla. Hvala vam oboma.“ „Pa, duguješ mi uslugu“, promrmljala je Dţos, nabirajući obrve dok je zagledala ostale slike. „Morala bih debelo da laţem ako bi me umjetnica pitala šta

3

Nela012

o ovome mislim.“ Brejden ju je stegnuo oko struka i osmijehnuo joj se. „Pa, ako je umjetnica pretenciozna koliko i njena umjetnost, zašto lagati kada moţeš da budeš surovo iskrena?"

Dţos mu je uzvratila širokim osmijehom. „To je tačno.“ ,,Ne“, umiješala sam se, znajući da će ona ako je pustim uraditi upravo to. „Beka je Malkolmova bivša djevojka, i još su prijatelji. Navući ćeš joj Roberta Hjuza na leđa, a zbog toga ću ja da nagrabusim."

Dţos se namrštila. „Robert Hjuz?“ Uzdahnula sam. „On je slavni likovni kritičar." „Dopada mi se to.“ Dţos se zlobno osmijehnula. „Znaš da se kaţe kako je iskrenost najbliţa poboţnosti.“ „Mislim da je u pitanju čistoća, dušo.“ „Naravno da je čistoća, ali mislim da je iskrenost odmah iza nje po vaţnosti?"

Bljesak tvrdoglavosti u Dţosinim očima skoro me natjerao da sasvim zaćutim. Dţos je bila sila koja se ne moţe zanemariti, ako je imala neko mišljenje ili htjela da nešto kaţe, malo toga ste mogli uraditi da je zaustavite. Kada sam je tek upoznala, ona je bila nevjerovatno uzdrţana, i najviše je voljela da se ne miješa u lične stvari svojih prijatelja. Otkad je upoznala Brejdena mnogo se promijenila.

Naše prijateljstvo se produbilo i Dţos je sada bila jedina koja je zaista znala istinu o mom ţivotu. Bila sam zahvalna za naše prijateljstvo, ali u trenucima poput ovoga ponekad sam ţeljela da ona bude ona stara Dţos, koja je drţala svoje misli i emocije čvrsto zatvorene u sebi.

Izlazila sam sa Malkolmom Hendrijem već skoro tri mjeseca. On je bio savršen za mene. Ljubazan, opušten, visok i bogat. Malkolm je bio najstariji od svih mojih „slatkih tatica“, kako ih je Dţos u šali nazivala. Iako je imao trideset devet godina, teško da je bio star. Bio je, ipak, petnaest godina stariji od mene. Nije me bilo briga. Uvjerena da bi on mogao da bude onaj pravi, nisam htjela da Dţos dovede u pitanje napredovanje naše veze tako što će uvrijediti njegovu dobru prijateljicu. ,,Dţoslin“, Brejden je ponovo stegnuo oko struka, gledajući kako u meni narasta panika, „mislim da je ipak najbolje da večeras primi jeniš vještinu taktičnosti".

Najzad, protumačivši moj izraz lica, Dţos me umirujuće uzela za ruku. „Šalim se, Dţo. Ponašaću se najbolje što umijem. Obećavam."

Klimnula sam glavom. „To je samo... stvari se dobro razvijaju, znaš." „Malkolm izgleda kao pristojan momak", rekao je Brejden.

4

Nela012

Dţos se nakašljala, ali nijedno od nas nije obratilo paţnju na to. Moja prijateljica je jasno rekla šta misli o mom izboru momka. Bila je ubijeđena da koristim Malkolma i da on koristi mene. Istina je da je on bio širokogrud, a to je ono što mi je bilo potrebno. Ipak, još vaţnije je bilo to što mi je zaista bilo stalo do njega. Još od moje „prve ljubavi", Dţona, kada sam imala šesnaest godina, dopadali su mi se šarmantni imućni ljudi i zamisao o sigurnosti za mene i Kola.

Ali, Dţonu je bilo dosta da bude potčinjen mojoj porodici i poslije šest mjeseci me ostavio.

Iz toga sam izvukla vrijednu pouku.

To me je takođe navelo da imam nove zahtjeve za svog momka morao je da ima dobar posao, da bude motivisan, vrijedan i da dobro zarađuje. Koliko god vrijedno radila, zbog nedostatka kvalifikacija i bilo kakvog stvarnog talenta, nikada neću zarađivati dovoljno da bih osigurala stabilnu budućnost mojoj porodici. Ipak, ono što sam mogla je to da obezbijedim sebi muškarca sa dobrim kvalifikacijama i talentom.

Nekoliko godina pošto sam se pribrala nakon srceparajućeg neuspjeha moje romanse sa Dţonom, u moj ţivot je ušao Kalum. Tridesetogodišnjak, imućan, pravnik, prelijep, kulturan, prefinjen. Odlučna da naša veza potraje, postala sam ono što sam zamišljala da je savršena djevojka za njega. Bila mi je navika da postanem neko drugi, naročito kada je izgledalo da to djeluje. Kalum je neko vrijeme mislio da jesam savršena. Bili smo zajedno dvije godine dok moja tajnovitost u vezi sa mojom porodicom i moja nemogućnost da ga „pustim unutra“ nisu između nas stvorili previše širok procjep i on me ostavio.

Bili su mi potrebni mjeseci da se priberem poslije Kaluma... a kada sam uspjela, bilo je to da bih uletjela u naručje Timu. Uţasno loša odluka. Tim je radio u firmi za investiranje. Bio je toliko obuzet sobom, da ti pamet stane, pa sam zapravo ja šutnula njega. Onda je došao Stiven. Stiven je bio direktor prodaje u jednoj od onih nesnosnih kompanija koje se bave prodajom od vrata do vrata.

Ulagao je u to mnogo vremena, za šta sam mislila da bi moglo da nam ide u korist, ali nije. Dţos je mislila da me Stiven ostavio jer nisam mogla da budem fleksibilna zbog porodičnih obaveza. Istina je da sam ja ostavila Stivena. Stiven je činio da se osjećam bezvrijednom. Njegovi komentari o mojoj opštoj beskorisnosti prizivali su previše uspomena. Ĉak iako sam i sama mislila kako postoji premalo toga što mi ide u prilog, osim mog izgleda, kada vam momak kaţe to isto i na kraju učini da se osjećate kao plaćena poslovna pratnja, vrijeme je da se s tim završi.

Mogu da podnesem mnoga sranja od ljudi, ali imam svoje granice, a što sam starija, sve manje mogu da trpim.

Ipak, Malkolm je bio drugačiji. On nikada nije činio da se osjećam grozno, i do sada je naša veza lijepo funkcionisala. „Gdje je pobjednik lotoa?“

5

Nela012

Osvrnula sam se preko ramena i potraţila ga, ne obraćajući paţnju na Đţosinu zajedljivost. „Ne znam“, promrmljala sam.

Sa Malkolmom sam doslovno dobila prvu nagradu, pošto je on bio pravnik koji je postao dobitnik na lutriji. Prije tri godine je osvojio premiju u igri Euromilioni i odustao od svog posla zapravo od svoje karijere da bi počeo da uţiva u novom ţivotu kao milioner. Pošto je bio navikao da bude zauzet nečim, odlučio je da se isproba na trţištu nekretnina i sada je imao investicioni portfolio kao vlasnik stambenih objekata.

Nalazili smo se u prastaroj građevini od crvene cigle sa prljavim prozorima, izdijeljenim na nizove malih pravougaonika kakve biste prije vidjeli na nekom skladištu nego na zgradi umjetničke galerije. Unutrašnjost je bila nešto sasvim drugo. Sa podovima od hrastovine, izvanrednim osvjetljenjem i pregradnim zidovima na kojim su bile izloţene slike, bilo je to savršeno izloţbeno mjesto.

Malkolm se razveo godinu prije dobitka na lutriji, ali naravno daje zgodan, bogat muškarac privlačio mlade ţene poput mene. Uskoro je upoznao Beku, oštroumnu dvadesetšestogodišnju irsku umjetnicu. Izlazili su nekoliko mjeseci i ostali dobri prijatelji čak i kada su raskinuli. Malkolm je ulagao novac u njenu umjetnost, iznajmivši galeriju nekoliko blokova udaljenu od mog starog stana u Lejtu v Morala sam da priznam da su galerija i izloţba impresivne. Ĉak i ako nisam razumjela šta su slike pokušavale da mi poruče.

Malkolm je uspio da okupi grupu privatnih kupaca koji su došli na otvaranje Bekine nove izloţbe, a na svu sreću ove slike su nešto govorile njima. Ĉim smo stigli, izgubila sam svoje društvo za to veče. Beka je stigla i poţurila prema Malkolmu i meni, obučena u metalno sive helanke i prevelik dţemper, bosim nogama šljapkajući po ledeno hladnom drvenom podu. Uputila mi je zbunjen osmijeh, uhvatila Malkolma pod ruku i zatraţila daje predstavi ljudima koji su došli na izloţbu. Nastavila sam da obilazim galeriju, pitajući se da lija nemam ukusa za umjetnost ili je ova umjetnost jednostavno grozna. „Razmišljao sam da kupim nešto od ovoga za svoj stan, ali... Brejden je tiho zviznuo kada je vidio cijenu na platnu ispred koga smo stajali. „Postavio sam sebi pravilo da, kad kupujem smeće, ne plaćam preskupo."

Dţos je dunula kroz nos i klimnula glavom potvrdno. Odlučivši da promijenim temu prije nego što jedno od njih podstakne drugo da bude otvoreno nepristojno, upitala sam: „Gdje su Eli i Adam?“ Eli je bila veoma draga i mogla je na pozitivan način da prikaţe bilo šta. Takođe je uspijevala da obuzda oštar jezik najbolje prijateljice i brata, što je bio naročiti razlog zbog koga sam je pozvala. „Ona i Adam su večeras ostali kod kuće“, rekla je Dţos sa tihom ozbiljnošću koja me zabrinula. „Ona danas dobija rezultate snimanja magnetnom rezonancom. Sve je u redu, naravno, ali to joj priziva uspomene."

6

Nela012

Prošlo je tek nešto više od godinu otkad je Eli bila podvrgnuta operaciji na mozgu radi uklanjanja benignih tumora koji su joj izazivali fizičke simptome i napade. U to vrijeme nisam zaista poznavala Eli, ali Dţos je jednom navratila u moj stari stan za vrijeme Elinog oporavka i znala sam da je to bilo dosta teško vrijeme za njih. „Pokušaću da je uskoro obiđem“, promrmljala sam, pitajući se da li ću moći da ugrabim vremena za to. Između moja dva posla, uz staranje za majku i Kola, i pravljenje društva Malkolmu kad god bi on htio da negdje idem sa njim, ţivot mi je bio prilično grozničav.

Dţos je klimnula glavom, a između obrva joj se ukazala bora od zabrinutosti.

Ona je bila zabrinuta za Eli više nego bilo ko drugi. Dobro, možda ne više nego bilo ko drugi, pomislila sam, pogledavši ka Brejdenu, koji je takođe namrštio obrve uz zabrinut izraz lica.

Brejden je vjerovatno bio najviše zaštitnički nastrojen brat koga sam ikada upoznala, ali pošto sam znala sve o pretjeranom zaštitništvu prema mlađoj braći i sestrama, nisam mogla da se šalim s tim.

U pokušaju da ih izvučem iz mračnih misli, našalila sam se u vezi sa krajnje gadnim danom koji sam provela na poslu. Utorkom, četvrtkom i petkom uveče radila sam u Klubu 39. Ponedjeljkom, utorkom i srijedom po danu radila sam kao lična pomoćnica Tomasa Mejkla, računovođe u računovodstvenoj firmi Mejkl i Jang. Gospodin Mejkl je bio hirovito kopile i pošto je „lični pomoćnik" samo pomodna riječ za ,,potrčka“, stalno sam trpila nedaće zbog njegove neobične naravi. Neki dani su bili dobri i slagali smo se sasvim dobro; drugim danima, poput ovog današnjeg, „nisam znala gdje sam šuplja" doslovan citat i bila sam potpuno beskorisna. Izgleda da je moja beskorisnost danas dostigla novi vrhunac: u njegovoj kafi nije bilo dovoljno šećera, djevojka u pekari nije poslušala moju narudţbu i nije izvadila paradajz iz njegovog sendviča, a ja nisam poslala pismo koje je gospodin Mejkl zaboravio da mi da. Na svu sreću, sutra sam imala slobodan dan od Mejkla i njegovog otrovnog jezika.

Brejden je još jednom pokušao da me ubijedi da napustim Mejkla i dođem da povremeno radim u njegovoj agenciji za nekretnine, ali sam odbila da prihvatim njegovu pomoć, baš kao što sam ranije odbila mnoge Dţosine ponude za pomoć.

Iako sam bila zahvalna zbog te ljubaznosti, bila sam odlučna da uvijek organizujem ţivot na sopstveni način. Kada se oslanjate na ljude do kojih vam je stalo, uloţite povjerenje u njih u nečemu toliko vaţnom, a oni vas obavezno razočaraju. A zaista nisam ţeljela da me Dţos i Brejden razočaraju.

Brejden je večeras očigledno bio uporniji i naglašavao je prednosti rada za njega. Odjednom sam osjetila kako mi se dlačice na vratu podiţu. Mišići su mi se napregnuli i blago sam okrenula glavu, a Brejdenove riječi su postale prigušene dok sam provjeravala ko ili šta mi je to privuklo paţnju. Pogled mi je lutao po prostoriji, a onda mi je zastao dah kada sam ugledala čovjeka koji je gledao u

7

Nela012

mene. Pogledi su nam se susreli, i iz nekog potpuno neobjašnjivog razloga djelovalo je kao da među nama postoji fizička povezanost, kao da me je to što smo nas dvoje postali svjesni prisustva onog drugog zaledilo u mjestu. Osjetila sam kako mi srce brţe kuca, a krv mi je šiknula u glavu.

Bili smo dosta udaljeni jedno od drugog, pa nisam mogla razaznati boju njegovih očiju, ali imao je zamišljen i prodoran pogled. Obrve su mu bile nabrane kao da je bio isto onoliko zbunjen elektricitetom između nas koliko i ja. Zašto mi je on privukao paţnju? On nije bio vrsta čovjeka na kakve sam obično reagovala. O da, izgledao je prilično dobro. Neuredna tamnoplava kosa i čekinje brade koje su mu davale seksi izgled. Visok, ali ne kao Malkolm. Ovaj momak vjerovatno nije bio viši od sto osamdeset pet centimetara. Nadvisivala bih ga za nekoliko centimetara u cipelama sa visokom potpeticom koje sam večeras nosila. Mogla sam da vidim mišiće njegovih bicepsa i debele vene na njegovim rukama jer je budala nosila majicu kratkih rukava u kasnu zimu, ali nije bio građen kao momci sa kojim sam izlazila. Nije bio krupan i širok. Bio je vitak i ţilav. Mmm, ţilav je bila dobra opisna riječ. A da li sam pomenula tetovaţe? Nisam mogla da prepoznam šta su predstavljale, ali mogla sam da vidim šareno mastilo na njegovoj ruci.

Ja nisam radila tetovaţe.

Kada je spustio pogled ispod trepavica, duboko sam udahnula zbog osjećaja sličnog šoku koji me protresao dok je očima prelazio niz moje tijelo, pa onda ponovo naviše. Osjećala sam se kao da ;e uvijam, savladana njegovim napadnim zagledanjem, iako bih obično, ako bi me momak tako zagledao, jednostavno uzvratila koketnim osmijehom. Istog časa kada su se njegove oči ponovo vratile na moje lice, uputio mi je još jedan, posljednji uţagreni pogled pogled koji sam osjećala kao bezosjećajno milovanje niz moje tijelo a onda pogledao u stranu.

Osjećajući se omamljeno i nesumnjivo uzbuđeno, posmatrala sam kako on krupnim koracima prolazi iza jednog od zidova sa slikama koji su razdvajali prostoriju na odjeljke. „Koje to bio“, Dţosin glas se probio kroz izmaglicu moje omanljenosti.

Zatreptala sam i okrenula se prema njoj, pokušavajući da izgledam zbunjeno. „Nemam pojma.“ Dţos se samozadovoljno nasmiješila. „Bio je seksi.“ Iza nje se začulo kako se neko nakašljao. „Šta to reče?“ Oči su joj nestašno bljesnule, ali kada je okrenula licem prema svom namrštenom partneru, vješto je nabacila nevin izraz. „Iz čisto sstetskog ugla posmatranja, naravno.“ Brejden je zagunđao, ali je privio čvršće uz sebe. Dţos mi se nacerila, a ja nisam mogla a da se ne osmijehnem. Brejden Karmajkl je bio ona vrsta prijetećeg

8

Nela012

poslovnog čovjeka koji ne trpi besmislice govori otvoreno, a ipak je Dţoslin Batler nekako uspijevala da ga vrti oko malog prsta.

Mislim da smo stajali tu otprilike sat vremena, pijući besplatan šampanjac i pričajući o svemu i svačemu. Ponekad sam se osjećala ugroţeno kada su njih dvoje bili zajedno kraj mene jer su bili toliko inteligentni i obaviješteni. Rijetko sam osjećala da imam bilo šta duboko ili zanimljivo da dodam razgovoru, pa sam se samo smijala uţivala u tome kako oni do besvijesti zadirkuju jedno drugo.

Kada sam bila nasamo sa Dţos, bilo je drugačije. Nju sam poznavala bolje nego Brejdena, pa sam bila uvjerena kako ona nikada ne bi ţeljela da osjećam da treba da budem bilo ko drugi, a ne ona koja jesam. Bila je to lijepa promjena situacije u odnosu na ostatak mog ţivota. Ćaskali smo sa nekim drugim gostima, pokušavajući da ne zgledamo zbunjeni zbog njihovog entuzijazma u vezi sa umjetnošću, ali poslije sat vremena Dţos se uz izvinjavanje okrenula prema neni. „Moramo da idemo, Dţo. Ţao mi je, ali Brejden sutra ima sastanak zaista rano.“ Nisam mogla da sakrijem razočarenje, pa je ona odmahnula glavom i rekla: „Znaš šta? Ne, ja ću ostati. Brejden moţe da ide. Ja ostajem."

Ne. Nikako ne. Prolazila sam kroz ovakve situacije i ranije. „Dţos, idi kući sa Brejdenom. Dobro sam. Dosadno mi je. Ali sam dobro.“ „Jesi li siguma?“ „Potpuno. „ “ Blagonaklono mi je stegnula nadlakticu i uzela Brejdena za ruku. Klimnuo je glavom prema meni, a ja sam uzvratila osmijehom i jednim „laku noć“, a zatim gledala kako idu kroz galeriju do odjeljka za garderobu. Kao pravi kavaljer, Brejden je pridrţao Dţos kaput i pomogao joj da ga obuče. Poljubio ju je u kosu prije nego što je obukao kaput. Obgrlivši je rukom preko ramena, poveo ju je napolje u hladnu februarsku noć, ostavljajući me u galeriji sa neuobičajenim bolom koji sam osjećala u grudima.

Pogledala sam na zlatni sat Omega koji mi je Malkolm kupio za Boţić, i kao i uvijek kada sam provjeravala vrijeme, ţalila sam zbog činjenice da još ne mogu da ga prodam. Bio je to vjerovatno najskuplji poklon koji sam ikada dobila, i učinio bi čuda što se tiče naše uštede. Ipak, uvijek je postojala nada da će se moja veza sa Malkolmom pretvoriti u nešto značajnije i prodaja sata više ne bi dolazila u obzir.

Ali nikada sebi nisam dopuštala da se previše nadam.

Bilo je devet i petnaest. Puls mi se malo ubrzao i potraţila sam mobilni telefon u sićušnoj laţnoj Guči torbici sa kopčom. Nema poruka. Do vraga, Kole.

Upravo sam poslala Kolu poruku da ga podsjetim da me pozove čim stigne kući, kada me oko struka obuhvatila nečija ruka, i aroma Malkolmovog losiona za brijanje koja je podsjećala na drvo i koţu ispunila mi je nozdrve. Nije bilo potrebe da zabacujem glavu kako bih ga pogledala u oči jer sam nosila cipele sa petom od dvanaest centimetara, pa sam se okrenula i osmijehnula, prikrivajući svoju

9

Nela012

zabrinutost za Kola. Bila sam obučena sa ukusom u crvenu Dolče i Gabana haljinu uz tijelo koju mi je Malkolm kupio na našem posljednjem šoping putovanju.

Haljina je do savršenstva pokazivala moju dotjeranu figuru. Dopadala mi se. Bilo bi mi ţao daje dodam gomili stvari koje sam prodavala preko Ibeja. „Tu si.“ Malkolm mi se široko osmijehnuo, a smeđe oči su mu svjetlucale dok su se privlačno borale u uglovima. Imao je bujnu tamnu kosu sa primamljivim sijedim pramenovima sa strane. Uvijek je nosio odijela pa ni večeras nije bilo drugačije, imao je skupo krojeno odijelo Sevil Rou. „Mislio sam da tvoji prijatelji dolaze večeras, inače te ne bih ostavio samu.“ Na to sam se nasmiješila i poloţila mu ruku na grudi. „Ne brini. Dobro sam. Bili su ovdje, ali morali su da odu ranije.“ Pogledala sam u telefon koji sam još drţala u ruci. Gdje je Kol? U stomaku sam imala neprijatan osjećaj kao da me nešto gricka iznutra. „Kupujem jednu od Bekinih slika. Dođi i pretvaraj se zajedno sa mnom kako je fantastična."

Zakikotala sam se i smjesta se osjetila loše, grizući se za usnu da prigušim zvuk. „Toliko mi je drago što nisam jedina koja ih ne shvata.“ Razgledao je po prostoriji, zainteresovano se smiješeći. „Pa, na svu sreću ovi ljudi o umjetnosti znaju više nego mi, pa ću barem dobiti povrat svoje investicije."

Zadrţao je ruku oko mog struka i poveo me kroz galeriju iza nekoliko zidova, gdje je Beka stajala ispod ogromne čudovišno zamrljane slike. Skoro sam se saplela na sopstvenu nogu kada sam vidjela s kim se ona naizgled raspravlja.

Tip sa tetovaţama.

Sranje. „Da li si dobro?" Malkolm je skrenuo pogled ka meni, namrštivši se kada je osjetio napetost u mom tijelu.

Vedro sam se osmijehnula. Pravilo broj jedan: nikada mu ne dopusti da te vidi ikako drugačije nego kao pozitivnu i šarmantnu. „Odlično sam.“ Tetovirani tip se široko osmijehivao Beki, spustivši joj ruku na kuk, pokušavajući da je privuče sebi, sa izrazom lica koji je djelovao skoro pomirljivo.

Svjesno sam zanemarila to što mi je bljesak njegovih bijelih zuba oduzeo dah.

Beka je djelovala pomalo uzrujalo, ali potpuno sam je razumjela kada se prepustila njegovom zagrljaju. Mislim da bi svaka ţena sve oprostila tom kopiletu kada bi joj se ovako osmijehnuo.

Skrećući pogled sa tetoviranog tipa, pratila sam Malkolma koji je prišao paru i par se tada okrenuo prema nama. Bekini obrazi su porumenili, a oči su joj svjetlucale od uzbuđenja. „Jednostavno ne obraćajte paţnju na mene i Kama. Svađamo se jednostavno

10

Nela012

zato što je on idiot."

Nisam pogledala u njega, ali čula sam da se nasmijao. „Ne, svađamo se jer imamo različit ukus u umjetnosti." „Kam mrzi moje slike“, rekla je Beka ljutito. „On ne moţe da bude kao drugi momci i da barem laţe. Ne. Ovaj je surovo iskren. Bar se Malkolmu dopadaju moja djela. Da li ti je Mel rekao da kupuje moju sliku, Dţo?“ Pomislili biste da sam bila ljubomorna zbog Malkolmove očigledne naklonosti prema Beki. Znam da to zvuči uţasno, ali dok nisam vidjela njena slike i bila sam pomalo ljubomorna. Nisam bila naročito pametna. Nisam slikala. Nisam plesala. Nisam pjevala. Bila sam tek podnošljivo dobra kuvarica... Na svu sreću, bila sam lijepa. Visoka, sa veoma dugim nogama. Bezbroj puta su mi govorili da imam dobro tijelo i divnu koţu. Ako se tome dodaju krupne zelene oči, duga, gusta riđe-plava kosa, i njeţne crte lica, dobijao se privlačan ukupni utisak za mnom su se okretali još od mojih tinejdţerskih dana. Tačno je, nisam imala mnogo, ali ono što sam imala, upotrebljavala sam u korist svoje porodice.

To što sam znala da je Beka slatka i talentovana me jeste malo brinulo. Moţda ću dosaditi Malkolmu i on će se vratiti njoj? Ipak, Malkolmova ne baš oduševljena reakcija na njene slike je zapravo učinila da se osjećam bolje. Mada to nije imalo nekog racionalnog smisla. „Rekao mi je. Dobar izbor.“ Osmijehnula sam se i mogla sam da vidim kako on umire od ţelje da se nasmije. Ruka mu je skliznula sa mog struka da obuhvati moj kuk, a ja sam mu prišla još bliţe, uspijevajući usput da pogledam svoj telefon.

Kol se još nije javljao. „Dţo, ovo je Bekin dečko, Kameron“, iznenada je rekao Malkolm. Brzo sam podigla glavu da najzad paţljivo osmotrim čovjeka koga sam izbjegavala da pogledam posljednjih nekoliko sekundi. Pogledi su nam se sreli i osjetila sam ponovo isti onaj drhtaj uzbuđenja.

Oči su mu bile kobaltnoplave i pogledom me je svlačio, proučavajući me po drugi put. Posmatrala sam kako njegov pogled prelijeće preko mene, primjećujući Malkolmovu ruku na mom struku. Ukočila sam se dok nas je Kameron procjenjivao, izvlačeći nekakav zaključak o nama, ne odajući ništa svojim izrazom lica i drţeći čvrsto stegnute usne. ,,Ćao“, uspjela sam da izgovorim, a on na to jedva da mi je klimnuo glavom.

Bljesak u njegovim očima od ranije definitivno je izblijedio.

Beka je ćaskala sa Malkolmom o slikama, pa sam iskoristila priliku da još jednom pogledam u svoj telefon. Začuvši nezadovoljno frktanje, naglo sam podigla glavu i moj pogled se susreo sa Kameronovim. Nisam mogla da razumijem nenaklonost u njegovom izrazu lica ni razlog iz kog sam iznenada osjetila potrebu da mu kaţem da se jebe. Suočena sa neprijateljstvom ili agresivnošću bila sam sklona da ustuknem i ne izgovorim ni riječi. U ovom slučaju, prezir i osuda na licu ovog istetoviranog idiota učinile su da poţelim da

11

Nela012

to lice raspalim pesnicom i polomim mu ionako ne baš savršen nos. Blizu korijena nosa je imao malu grbu koja bi trebalo da pokvari njegov dobar izgled, ali je umjesto toga samo pojačavala njegovu sirovost.

Ugrizla sam se za jezik prije nego što učinim nešto što mi ne priliči i dopustila da mi se pogled spusti na njegove tetovaţe. Na desnoj podlaktici bio je neki izuzetno lijep natpis crnim slovima dvije riječi koje nisam mogla da pročitam, a da ne odam da ih pokušavam pročitati. Na lijevoj ruci je imao sliku punu boja i pojedinosti. Izgledalo je kao zmaj, ali nisam mogla da budem sigurna, a Beka je prišla bliţe Kameronu, zaklanjajući mi pogled na tetovaţu.

Na trenutak sam se pitala kako je Beka mogla sa Malkolma, u njegovim tridesetim godinama i u njegovim dobro skrojenim odijelima, da pređe na Kamerona, dvadesetogodišnjaka, koji je nosio pilotski sat iz sedamdesetih godina i koţne narukvice, previše ispranu majicu kratkih rukava grupe Def Lepard i otrcane farmerke Levis. „Mel, da li si pitao Dţo za posao?“ Zbunjeno sam pogledala u svog momka. ,,Posao?“ „Beka, u redu je, zaista“, naglašeno joj je rekao Kameron, a njegov duboki glas je izazvao nekakav drhtaj koji nisam htjela da priznam. Oštro sam skrenula pogled i zagledala mu se u oči. Gledao me je netremice, bezizraţajnog lica. „Gluposti", dobroćudno je uzvratio Malkolm, a onda me zamišljeno pogledao. „Još traţite šankera u klubu, zar ne?“ Traţili smo ga. Moj prijatelj i kolega (i moja utjeha na samo jednu noć bila sam potpuno izgubljena poslije Kaluma) Kreg je otišao u Australiju. U utorak je radio posljednje veče i naša šefica, Su, već nedjelju dana je traţila šankera.

Nedostajaće mi Kreg. Ponekad je malo pretjerivao sa flertovanjem, a nikad nisam imala petlje da mu kaţem da prekine (Dţos jeste). Uvijek je bio dobro raspoloţen. „Da, zašto?“ Beka me dodirnula po ruci i pogledala sam njeno molećivo lice. Iznenada mi je postalo jasno da iako je bila nekoliko godina starija od mene, ona je izgledala i zvučala kao djevojčica, sa svojim krupnim plavim očima, glatkom koţom i visokim glasom. Nas dvije smo bile potpuno različite. „Kam je grafički dizajner. Radio je za grafičku firmu koja je radila reklame i brendiranje za poznata imena u cijeloj zemlji, ali uveli su smanjenje budţeta. To je bilo nešto u stilu ko je posljednji došao, prvi je morao da ode, a Kam je počeo da radi kod njih tek prije godinu.“ Uputila sam Kamu zabrinut, ali saosjećajan pogled. Nije bilo lako izgubiti posao. Ipak, nisam znala kakve veze s tim imam ja ili posao šankera. ,,Beka.“ Kam je sada zvučao iznervirano. „Rekao sam ti da ću se time sam pozabaviti."

Ona je malo pocrvenila od njegovog prodornog pogleda i iznenada sam

12

Nela012

osjetila povezanost s njom. Nisam bila jedina koja je osjećala prijetnju. Odlično. „Kame, pusti me da pomognem." Ponovo se okrenula prema meni. „On se muči..." „Mučim se da pronađem posao grafičkog dizajnera", Kam ju je prekinuo, dok su mu plave oči gorjele od frustracije. Odjednom mi je sinulo da njegovo očigledno loše raspoloţenje moţda nije imalo nikakve veze sa mnom nego je u potpunosti bilo povezano sa njegovim poloţajem. „Malkolm je rekao da se u Klubu 39 upraznilo radno mjesto sa punim radnim vremenom, a imam iskustva kao šanker. Potrebno mi je nešto da se izdrţavam dok ne dobijem sljedeći posao.

Ako bi mogla da mi nabaviš obrazac za podnošenje zahtjeva, bio bih ti zahvalan.“ Zašto sam odlučila da pomognem s obzirom na to da mi se nije previše dopadao, kao ni njegov stav, ostalo mi je nejasno dok sam odgovarala: „Uradiću nešto bolje. Razgovaraću sa svojom menadţerkom i daću joj tvoj broj telefona.“ Gledao je u mene na trenutak, a ja ni za ţivu glavu nisam mogla razumjeti šta se odvija u njegovoj glavi. Najzad je polako klimnuo glavom. ,,U redu, hvala. Moj broj je...“ U tom trenutku mi je telefon zavibrirao u ruci i podigla sam ga da pogledam u ekran.

Vratio sam se kući od Dţejmija. Prestani da paničiš. Kol. Napetost u mom tijelu je popustila i uzdahnula sam, brzo mu uzvraćajući SMS porukom. ,,Dţo?“ Podigla sam pogled i vidjela kako je Malkolm upitno podigao obrve.

Dođavola. Kamov broj. Pocrvenila sam, shvatajući da sam ga potpuno ignorisala kada sam dobila poruku od Kola. Uputila sam mu stidljiv osmijeh izvinjenja koji kao da se prosto odbio od njegovog nepromjenljivog izraza lica. „ Izvini. Tvoj broj?“ Ne razvedrivši se nimalo, izdeklamovao mi je broj i ukucala sam ga u telefon. „Sutra ću da joj dam tvoj broj.“ „Da, naravno“, odgovorio je on tonom ispunjenim dosadom, ukazujući da ne vjeruje kako imam dovoljno moţdanih ćelija da se sjetim i to uradim.

Nervirao me njegov stav, ali odlučila sam da se ne brinem i zadovoljnije sam se privila uz Malkolma sada kad sam znala daje Kol na bezbjednom u našem stanu na London Roudu.

13

Nela012

Poglavlje 2

D

ok je Beka nesumnjivo pokušavala da ubijedi Malkolma da produţi zakup galerije, odšetala sam prema vješalici za kapute, leđima okrenuta prostoriji dok sam telefonirala Kolu. ,,Šta je?“ Mrštila sam se zbog načina na koji se moj mlađi brat u posljednje vrijeme javljao na telefon. Izgleda da je to što je postao tinejdţer značilo da maniri koje sam mu paţljivo usađivala više nisu bili prihvatljivi. „Kole, ako mi se ponovo javiš na telefon na takav način prodaću PS3 na Ibeju.“ Uzela sam dio naše ušteđevine da bih mu kupila video konzolu za Boţić. U to vrijeme je vrijedilo uraditi to. Izgleda da je izrastanje u tinejdţera značilo i da Kol više nije u stanju da pokazuje ushićenost. Pokušavala sam da učinim Boţić što uzbudljivijim za Kola kada je bio dijete, i bila sam oduševljena zbog toga koliko je ludo srećan zbog dolaska Djeda Mraza. Ti dani su negdje nestali, i nedostajali su mi. Ipak, pogled na Kolov stidljivi osmijeh kada je otvorio svoj PS3 na trenutak mi je vratio taj osjećaj. Ĉak me i potapšao po ramenu i rekao da sam dobro uradila.

Uobraženi mali seronja, pomislila sam sa njeţnošću. Kol uzdahnu. „Izvini. Rekao sam ti da sam kod kuće. Dovezao me Dţejmi jev tata.“ Nečujno sam uzdahnula od olakšanja. „Da li si uradio zadaću?“ I „Upravo pokušavam da je uradim, ali me neko stalno prekida paranoičnim SMS porukama i telefonskim pozivima.“ I „Pa, da si mi se javio u vrijeme kada si rekao da ćeš to uraditi, ne bih te toliko gnjavila.“ On samo zagunđa. Ovo je bio odgovor na koji sam se već navikla.

Zagrizla sam usnu, osjećajući kako mi se utroba neprijatno podiţe. „Kako je mama?“ ,,U dubokom je snu.“ „Da li si večerao?“ „Da, picu kod Dţejmi jevih.“ „Ostavila sam ti punjeni keks ako si još gladan." „Hvala.“ „Uskoro ćeš u krevet?“ „Daaa.“ „Obećavaš?“ Još jedan duboki uzdah. „Obećavam.“ Klimnula sam glavom, vjerovala sam mu. Imao je malu grupu prijatelja sa kojima je igrao video igre i sa kojima nije upadao u nevolje; bio je dobar učenik i povremeno je pomagao u kući. Kao mali, bio je nešto najljepše što se uopšte pojavilo u mom ţivotu. Svuda me je pratio kao sjenka. Sad kad je tinejdţer, bilo

14

Nela012

mu je neprijatno da bude otvoreno naklonjen starijoj sestri. Učila sam da se prilagodim toj promjeni. Ipak, nisam dozvoljavala da prođe ijedan dan, a da on ne zna koliko je voljen. Dok sam odrastala, to uopšte nisam imala i namjeravala sam da se prokleto dobro pobrinem da Kol to dobije. Bez obzira koliko on mislio da sam smiješna. „Volim te, mali dječače. Vidimo se sutra."

Prekinula sam vezu prije nego što je mogao ponovo da mi zagunđa i okrenula se, pa naglo udahnula od iznenađenja.

Kam je stajao ispred mene. Gledao je u mene dok je izvlačio Bekin telefon iz njenog kaputa, okačenog na vješalicu. Pogledom je ponovo prelazio niz moju figuru prije nego što gaje spustio na pod kada je rekao: „ Ne moraš da pitaš za posao za mene."

Pogledala sam ga, dok su mi se dlačice na vratu jeţile. Šta je sa ovim momkom? Kakva je to bila moja reakcija na njega? Kao da me uopšte bilo briga šta on misli o meni. „Treba ti posao, zar ne?“ Njegove tamnoplave oči ponovo su se srele sa mojima. Gledala sam kako se mišići njegove vilice steţu zajedno sa njegovim bicepsima dok je ukrštao ruke na grudima.

Imala sam osjećaj da su ispod njegove majice sve sami mišići.

Nije mi odgovorio, ali uz ovakav govor tijela nije ni bilo potrebno. „Onda ću pitati.“ Bez riječi zahvalnosti, pa čak i naklona glave, Kam se okrenuo i osjetila sam kako napetost u meni počinje da slabi. Kada je zastao i polako se okrenuo, napetost se ponovo vratila.

Iako Kamove usne nisu bile pune, gornja je bila mekana i naglašeno izvijena, što mu je davalo taj seksi izraz. Međutim, kada se obraćao meni taj izraz kao da je nestajao. Usne su mu se istegnule i stanjile. „Malkolm je dobar momak.“ Puls mi se ubrzao, jer sam iz iskustva znala kuda ovo vodi. A to nisam htjela. „O da, jeste." „Da li on zna da se viđaš s nekim iza njegovih leđa?“ U redu... nisam očekivala da će ovo ići u tom pravcu. Zatekla sam sebe kako ga oponašam, sa rukama skrštenim na grudima u odbrambenom stavu. „Molim?"

Prezrivo se naškiljio ka meni, očima prelazeći duţ moje cijele figure po petnaesti put. Vidjela sam treptaj zanimanja koji nije mogao sasvim da prikrije, ali njegov prezir je nadvladao muško divljenje prema mom tijelu. „Slušaj., dobro poznajem tvoju vrstu. Odrastao sam posmatrajući niz prelijepih sponzoruša koje su ulazile u ţivot mog strica i nestajale iz njega.

Uzimale su ono što su mogle, a zatim se jebale iza njegovih leđa. On to nije

15

Nela012

zasluţivao, a ni Malkolm ne zasluţuje neku glupaču koja bi htjela da se uda za fudbalera i koja misli da je kuckanje poruka na njenom telefonu za vrijeme razgovora odraslih ljudi društveno prihvatljivo ili da planiranje susreta sa drugim muškarcem sutra dok njen momak stoji na drugoj strani prostorije ne predstavlja moralnu i emocionalnu propast."

Iz nekog razloga riječi ovog kretena su imale učinka. U svakom slučaju, umjesto da podstaknu stid za koji sam samo ja znala da postoji u meni, njegove riječi su izazvale moj bijes. Obično bih progutala svoju ozlojeđenost i gnjev prema ljudima, ali iz nekog razloga moj glas se nije povinovao mom mozgu. Htio je da mu smjesta uzvrati njegovim riječima. Bila sam ipak riješena da mu se ne obratim na „praznoglavi" način koji je on očekivao.

Namrštila sam se. „Šta se dogodilo tvome stricu?”

Vidjevši kako se Kam namračio, pripremila sam se za još uvreda. „Oţenio se nekom tebi sličnom. Sve mu je uzela. Sada je razveden i u dugovima do guše!" „Dakle, to bi trebalo da objasni zašto smatraš kako je u redu da sudiš o meni?

O nekome koga čak i ne poznaješ." „Ne moram da te poznajem, dušice. Ti si otjelotvoreni kliše.“ Osjećajući kako gnjev ključa u meni, obuzdala sam ga i paţljivo potisnula da se krčka ispod površine, zakoračivši prema njemu uz blag smijeh u kome nije bilo veselosti. Kada su se naša tijela pribliţila jedno drugom, pokušala sam, ali nisam uspjela da zauzdam elektricitet između nas. Osjetila sam kako su mi bradavice neočekivano otvrdnule i bilo mi je drago što su mi ruke poloţene preko grudi da on to ne bi vidio. Glasno je uzdahnuo zbog moje blizine, uţarenog pogleda koji sam osjetila kao pritisak između nogu. Ignorišući apsurdnu seksualnu privlačnost između nas, oštro sam ga posmatrala. „Pa, pretpostavljam da to od nas čini dobar par. Ja sam glupava, moralno iskvarena sponzoruša koja otima pare, a ti si nadmeni, uobraţeni, laţni umjetnički tupan koji se pravi da sve zna.“ Boreći se da prikrijem drhtaj koji je proticao kroz mene reakcija na adrenalin podstaknut time što sam ovog puta zaista istupila u sopstvenu odbranu odstupila sam za korak, zadovoljna iznenađenjem u njegovim očima. „Vidiš, i ja mogu da sudim o knjizi po koricama."

Ne ostavljajući mu priliku da mi uputi neku mudrijašku uzvratnu primjedbu, počela sam da njišem kukovima kako bih prevazišla drhtanje, prošetala se kroz galeriju i iza zida dok nisam pronašla svog momka. Beka je predugo monopolizovala Malkolmovo vrijeme. Stala sam uz njega, kliznuvši mu rukom niz leđa i opasno blizu njegove osjetljive pozadine. Smjesta sam mu skrenula paţnju sa Beke i on se zagledao u moje oči koje su sada blještale.

Izazovno sam liznula usne. „Dosadno mi je, dušo. Hajdemo.“

16

Nela012

Ne obraćajući paţnju na Bekino iznervirano frktanje, Malkolm joj je još jednom čestitao na sjajnoj izloţbi, a zatim me poveo napolje odatle, jedva čekajući da dobije ono što su mu moje oči obećavale.

Malkolm mi je zastenjao na uvo, dok su mu se bokovi kretali pritisnuti na moje u ţustrom ritmu kada je konačno svršio. Mišići njegovih leđa opustili su se pod mojim rukama i na sekund se srušio na mene dok je pokušavao da dođe do daha. Njeţno sam ga poljubila u vrat i on se odmaknuo, dok mu se u očima jasno vidjela ljubav prema meni. Bilo je to lijepo vidjeti. „Ti nisi svršila“, tiho je primijetio.

Ne, nisam. Um mi je bio previše uzrujan, pun misli o toj večeri, o Kamu i argumentima koji nisu htjeli da me puste iz svog stiska. „Jesam."

Malkolmova usta se iskriviše. „Srce, sa mnom ne moraš se pretvaraš.“ Blago me poljubio i odmaknuo se, široko se osmijehnuo. „Sad ću da ti pomognem u tome.“ Počeo je da se spušta niz moje tijelo i stegnula sam ga rukama, prekinuvši njegov pokret. „Ne moraš.“ Počela sam da se uspravljam u sjedeći poloţaj i Malkolm se sasvim odmaknuo od mene, spustivši se na bok da bi me pustio da se pomjerim. „Imao si dugačak dan. Trebalo bi malo da odspavaš."

Njegova krupna šaka spustila se na moj nagi bok, sprečavajući me da ustanem iz kreveta. Ponovo sam pogledala u njega i vidjela zabrinutost na njegovom licu. „Da li se nešto desilo? Jesi li dobro?"

Odlučila sam da laţem. „Kada sam ranije pozvala Kola zvučao je kao da mama ima nekakvih problema. Samo sam zabrinuta."

Malkolm se sada uspravio u krevetu, skupivši obrve. „Trebalo je da kaţeš."

Ne ţeleći da ga uznemirim, ili da poremetim našu vezu, nagnula sam se naprijed i zvonko ga poljubila u usta, povlačeći se da mu pogledam u oči kako bi znao da sam bila iskrena. „Htjela sam da noćas budem sa tobom."

To mu se dopalo. Osmijehnuo mi se i brzo me poljubio. „Uradi šta moraš da uradiš, dušice."

Klimnula sam glavom i uputila mu osmijeh prije nego što sam poţurila da se operem kako bih mogla da odem. Nijednu noć nisam provela sa Malkolmom.

Odlazila sam poslije seksa jer sam pretpostavljala da on tako ţeli. Pretpostavljala sam da ga je to činilo srećnim. A pošto nikada nije traţio da ostanem, shvatila sam da sam pravilno pretpostavljala.

Kada sam bila spremna za odlazak, Malkolm je već bio zaspao. Gledala sam

17

Nela012

njegovo nago snaţno tijelo opruţeno na krevetu i molila se da je ovo veza koja će uspjeti. Pozvala sam taksi i kada mi je telefon dvaput pozvonio u znak da je vozilo stiglo, tiho sam otišla, pokušavajući da ne obraćam paţnju na nemir koji me bio obuzeo.

Otprilike prije godinu preselila sam porodicu iz našeg velikog stana na Lejt Voku u manji stan pored Voka, na London Roudu, tačnije u donjem dijelu London Rouda. To je udvostručilo moj put do posla, pa sam najčešće morala da čekam autobus u gradu umjesto da pješačim. Ipak, isplatilo se radi uštede u kiriji. Moja mama je iznajmila naš stan na Lejt Voku kada sam imala četrnaest godina, ali uskoro je na mene pao teret plaćanja, baš kao što je bilo i sada. Ovaj novi stan je bio u zaista ţalosnom stanju kada smo ga iznajmili, ali sam uspjela ubijediti vlasnika da me pusti da ga uredim o sopstvenom trošku. To je bilo nešto što sam mogla da uradim malim sredstvima.

Manje od deset minuta pošto sam otišla od Malkolma, taksista me dovezao ispred mog stana i ušla sam u zgradu, hodajući na prstima kako ne bih stvarala buku svojim potpeticama. Kada sam krenula uskim, mračnim i izuvijanim stepeništem prema našem stanu nisam čak više ni vidjela vlaţne, grafitima ispisane zidove, toliko sam se bila navikla na njih. Naše staro stepenište je takođe bilo takvo. Na takvim mjestima ste mogli da čujete sve što se zbiva. Pošto sam znala koliko je iritirajuće bilo kada vas probude pijane komšije koje lupaju petama u svojoj alkoholom natopljenoj razdraganosti, pazila sam da ne stvaram nikakvu buku dok sam se pela na treći sprat.

Tiho sam ušla u mračni stan i izula cipele, pa prvo na prstima otišla niz hodnik do Kolove sobe. Otvorila sam vrata i pod svjetlošću koja se provlačila između zavjesa mogla sam da nazrem njegovu glavu skoro sasvim zavučenu ispod jorgana. Briga koju sam uvijek osjećala zbog njega sada je malo popustila.

Vidjela sam da je on dobro i daje na sigurnom, ali ta briga nikada nije sasvim nestajala dijelom zbog toga što roditelji nikada ne prestaju da brinu za svoju djecu, a dijelom zbog ţene koja je spavala u sobi na drugoj strani hodnika.

Tiho sam se uvukla u spavaću sobu moje majke, da bih je zatekla opruţenu preko kreveta, sa čaršavima izuvijanim oko njenih nogu i spavaćicom zadignutom tako da sam mogla vidjeti ruţičasti pamučni veš. Bilo mi je drago što nosi donji veš. Uprkos svemu, nisam mogla dopustiti da se prehladi, pa sam je brzo pokrila jorganom, a zatim opazila praznu flašu pored njenog kreveta. Tiho sam je uzela i izašla iz sobe, pa je odnijela u našu malu kuhinju. Bilo je vrijeme da se kutija sa flašama baci u smeće.

Na trenutak sam zurila u te flaše, osjećajući se iscrpljeno. Prezirala sam flašu i sve nevolje koje nam je ona prouzrokovala. Ĉim je postalo jasno da mama više nema interesovanja nizašta, preuzela sam upravljanje kućom. Svakog mjeseca sam na vrijeme plaćala kiriju za naš trosobni stan. Mnogo sam štedila, radila mnogo

18

Nela012

radnih sati svake nedjelje, a najbolje od svega je bilo što moja mama nije mogla ni da priđe mom novcu. Zapravo, nikada to nije ni mogla. Bilo je dana kada je novca nedostajalo za hranu i odjeću za Kola. Obećala sam sebi da nikada ponovo nećemo doći u tu situaciju. Iako je moj novac bio u banci, znala sam da je to novac koji moţe da nas obezbijedi tek toliko da ne dođe do toga.

Pokušala sam da izbrišem veći dio našeg pređašnjeg ţivota. Dok sam odrastala, moj ujak Mik moler i majstor za enterijer vodio me sa sobom na poslove koje je obavljao za porodicu i prijatelje. Radila sam sa njim sve dok se nije preselio u Ameriku. Ujak Mik me naučio svemu što je znao i uţivala sam u svakom trenutku rada sa njim. Bilo je nečega utješnog u preuređenju prostora, nečega terapeutskog. Zato sam vrlo često traţila popuste za materijal i preuređivala stan baš kao što sam uradila i kada smo se uselili u ovaj novi. Prije samo nekoliko mjeseci oblijepila sam najveći zid u dnevnoj sobi upadljivim tapetama čokoladnosmeđe boje sa divnim plavo-zelenim cvjetovima. Okrečila sam ostala tri zida u krem boju i kupila jastučiće čokoladnosmeđe boje sa plavo-zelenim cvjetovima za našu staru koţnu sofu krem boje. Prvo što sam uradila kada smo se uselili bilo je da uklonim hrastov parket i povratim parketu njegov nekadašnji sjaj.

To je predstavljalo najveći trošak, ali vrijedilo je osjetiti se ponosnom na naš dom, bez obzira koliko je on bio privremen. Iako nije sav bio preuređen, stanje izgledao moderno i čisto i vidjelo se da se o njemu vodi računa. Bio je to dom u koji se Kol ne bi stidio da dovede prijatelje... da nije bilo naše mame.

Većinom sam se dobro nosila sa onim što je Kolu i meni palo u udio. Danas sam bila preosjetljiva. Osjećala sam se daljom nego ikad od mira i bezbjednosti koje sam se mučila da pronađem. Moţda je iscrpljenost bila ono što je natjeralo moju krv da proključa.

Zaključivši da je vrijeme da malo odspavam, tiho sam otišla do kraja hodnika, ne obraćajući paţnju na pijano hrkanje iz mamine sobe, i bešumno se uvukla u svoju sobu, zatvorivši svijet sa druge strane vrata. Moja soba je bila najmanja u stanu. Unutra se nalazio jedan krevet, ormar za odjeću većina moje odjeće, uključujući i moju gomilu za prodaju na Ibeju, bila je smještena zajedno sa Kolovom u ormarima u njegovoj spavaćoj sobi i nekoliko pretrpanih polica za knjige. Moja zbirka je obuhvatala različite stvari, od paanormalnih ljubavnih romana do istorijskih knjiga. Ĉitala sam sve što mi padne pod ruku. Apsolutno sve. Voljela sam da se prebacim legdje drugo, čak i nazad kroz vrijeme.

Skinula sam svoju Dolče i Gabana haljinu i stavila je u vreću za lemijsko čišćenje. Samo će vrijeme pokazati da li ću je zadrţati ili le. Stanje bio ledeno hladan, pa sam ţurno obukla piţamu i zavukla :e ispod pokrivača.

Poslije ovako dugog dana, mislila sam da ću odmah zaspati. Ali nisam.

Zatekla sam se kako zurim u plafon, stalno iznova premota'ajući Kamove riječi po glavi. Mislila sam da sam se navikla da ne ljudi smatraju bezvrijednom, ali njegovo drţanje mi se iz nekog razloga ţarilo u slabinu poput noţa. A ipak

19

Nela012

nisam mogla da krivim nikoga drugog osim same sebe.

Ja sam odabrala ovaj put.

Okrenula sam se na stranu, navlačeći jorgan do brade. Nisam mislila da sam nesrećna.

Ipak, nisam znala ni da li sam srećna.

Pretpostavila sam da to nije ni vaţno sve dok je krajni rezultat da je Kol srećan. Naša majka je bila prilično loša u majčinskoj duţosti i prije četrnaest godina ja sam sebi obećala da ću paziti na brata. Sve dok on odrasta sa samopoštovanjem, a ja imam sredstava a mu nabavim sve što je potrebno kako bi na pravi način počeo svoj ţivot, to je bilo jedino vaţno.

20

Nela012

Poglavlje 3

O

zlojeđeno zureći u račun za struju, zaključila sam da ću morati ponovo da ga pogledam kada ne budem toliko umorna. Odspavala sam nekoliko sati, a onda sam morala da ustanem radi Kola, što sam uvijek radila jer sam voljela da ga ispratim u školu. Vratila sam se kući i provela dan čisteći stan, podigla mamu da joj pomognem da se okupa i obuče, a onda je ostavila da gleda neki glupi tok šou dok sam otišla da kupim hranu.

Namrštila sam se na račun za struju. Sumnjala sam da ću biti u stanju da ga razumijem. Nikada nisam mogla da shvatim kako ta stvar sa tarifama ide. Kako god da su ih računali, izbijali su mi novac iz dţepa. „Govnjive drkadţije“, prosiktala sam, bacajući račun na sto za kafu i ne obraćajući paţnju na Kolov zapanjen pogled. Još je bio u školskoj uniformi. Otkad je porastao dovoljno da me oponaša, vodila sam računa kako se izraţavam pred njim. Mrzila sam kad mi se nešto omakne.

Ako se budem pretvarala da to nisam rekla, onda će se moţda pretvarati i on.

Svalila sam se na kauč i sklopila oči da mi svjetlost ne bi smetala u nadi da će mi to ublaţiti glavobolju. Ĉula sam kako se Kol mota okolo, poslije čega se čuo zvuk otvaranja fioke, a onda se kroz nekoliko sekundi nešto malo spustilo na moje grudi. Otvorila sam oči i pogledala sićušni projektil.

Nikotinska ţvakaća guma.

Osjetila sam kako mi se uglovi usana izvijaju i pogledala sam Kola kroz poluspuštene trepavice dok je on gledao naniţe u mene. ,,Ţvaka mi više nije potrebna."

Kol je zagunđao i slegnuo ramenima na način koji mi je tokom protekle godine postao i previše poznat. „Mnogo si psovala dok si pokušavala da prestaneš sa pušenjem.“ Podigla sam obrvu. „Prestala sam prije više od tri mjeseca.“ Ponovo je slegnuo ramenima na onaj svoj iritirajući način. „Samo kaţem.“ Nije mi bila potrebna cigareta. Bio mi je potreban san. Dobro, ponekad sam zaista željela cigaretu. Očajanje je najzad nestalo ta nelagodna nadraţenost u mom tijelu kada mi je svaki nervni završetak vapio za cigaretom. Kunem se da sam mogla nekom da iskidam lice za jednu cigaretu tokom tih prvih nekoliko nedjelja po prestanku pušenja. Voljela bih da kaţem kako sam bila motivisana da prestanem jer je to bilo ispravno uraditi. Ali ne. Vidjela sam pokušaje nekih mojih prijatelja da prestanu i nije mi se dopadalo da prolazim kroz te muke. Imala sam dovoljno toga što mi se dešavalo u ţivotu i bez dodavanja borbe sa zavisnošću na taj spisak. Ne, prestala sam da pušim zbog onog jedinog na cijelom svijetu što mi je išta značilo, a upravo sad on je spuštao svoje visoko tijelo nazad na pod, gdje su

21

Nela012

crteţi za strip koje je sam nacrtao bili razbacani ispred televizora.

Kol je traţio od mene da prestanem godinama unazad kada je prvi put otkrio da su „cigarete loše“. Nisam to uradila tada jer on nikada nije zaista navaljivao, pošto je tada imao sedam godina i bio više zainteresovan za Ajron Mena nego za moje loše navike.

Zatim je prije nekoliko mjeseci u njegovom razredu prikazan prilično odvratan snimak onoga što pušenje čini plućima i posljedice... kao što je rak pluća.

Dakle, Kol je pametno dijete. Ne radi se o tome da on nije znao da pušenje ubija.

Pošto svaka paklica cigareta na sebi ima upadljiv natpis PUŠENJE UBIJA, prilično bih se zabrinula da on to nije znao.

Ipak, ne vjerujem da mu je do tada palo na pamet da bi pušenje moglo da ubije mene. Došao je kući u ratobornom raspoloţenju i bacio sve moje cigarete u šolju. Nikada prije nisam vidjela daje na nešto reagovao toliko jako lice mu je bilo skoro modro od emocija, oči su mu plamtjele. Zahtijevao je da prestanem. Nije morao da kaţe ništa drugo sve mu se vidjelo na licu.

Ne želim da umreš, Džo. Ne mogu da te izgubim.

Tako sam prestala.

Kupila sam flastere i ţvake i prošla kroz uţasne apstinencijske krize. Sada kad nisam morala da plaćam flastere i ţvake, štedjela sam novac, pogotovo zato što su cijene cigareta nastavile da rastu. Pušenje je ionako bilo društveno neprihvatljivo. Dţos je bila potpuno oduševljena kada sam joj rekla da prestajem i moram priznati da je bilo lijepo to što nisam morala da trpim njeno nabiranje nosa svaki put kada sam se vraćala sa pauze smrdeći na dim cigarete. „Sada sam dobro“, umirila sam Kola.

On je nastavio da skicira stranicu stripa koji je crtao. Mali je zaista imao talenta. „A šta je onda sa psovanjem?" „Struja je poskupila.“ Kol zafrkta kroz nos. ,,A šta nije poskupilo?“ Pa, on je sigurno znao kako stvari stoje. Poletno je pratio vijesti još od svoje četvrte godine. „Tačno tako.“ „Zar ne bi trebalo da se spremaš za posao?“ Progunđala sam: „O da, hvala ti, tata.“ Zasluţila sam još jedan zagrljaj prije nego što se on ponovo nadvio nad svojim blokom za crtanje, što je bio znak da se sprema da više ne obraća paţnju na mene. Riđe-plava kosa pala mu je na čelo i ja sam se odupirala porivu da je zagladim unazad. Kosa mu je sad već bila preduga, ali nije mi dopuštao da ga odvedem kod frizera na šišanje.

22

Nela012

„Uradio si zadaću?“ „Hmm-hm.“ Glupo pitanje.

Pogledala sam na sat na kaminu. Kol je bio u pravu. Bilo je vrijeme da se spremim za moju smjenu u Klubu 39. Dţos je večeras bila sa mnom u smjeni, pa neće biti tako loše. Bilo je radosti u radu sa najboljom prijateljicom. „U pravu si. Bolje je da...“ Tras! „O, jebem ti!“ Tresak i psovka odjeknuli su kroz stan i zahvalila sam se bogu što se komšija iz stana ispod nas odselio i što je stan bio prazan. Strepila sam od dana kada će se novi stanar useliti. „Dţoooo“, vikala je ona bespomoćno. „Dţoanaaa!“ Kolje gledao u mene, dok su oči plamtile od odlučnog otpora bolu koji je stegnuo njegove dječačke crte lica. „Jednostavno je pusti, Dţo.“ Odmahnula sam glavom, dok mi se u stomaku prevrtalo. „Pusti me daje namjestim tako da ti noćas ne moraš da brineš o njoj.“ ,,DŢOOOOO!“ „Dolazim", povikala sam i podigla ramena, skupljajući snagu da se pozabavim sa njom.

Otvorila sam vrata njene sobe, ne iznenadivši se što sam zatekla mamu na podu pored kreveta, kako grabi čaršave pokušavajući da se uspravi. Flaša dţina se slomila na stočiću pored kreveta, a komadi stakla su pali na pod pored nje.

Vidjela sam kako joj se ruka spušta prema staklu i pojurila prema njoj, grubo je povukavši za ruku. „Nemoj“, rekla sam joj njeţno. „Staklo.“ „Pala sam, Dţo“, ţalila se ona.

Klimnula sam glavom i sagnula se da joj provučem ruke ispod pazuha.

Povukavši njeno mršavo tijelo na krevet, podigla sam joj noge i uvukla ih pod jorgan. „Pusti me da ovo počistim.“ „Treba mi još, Dţo.“ Uzdahnula sam i oborila glavu. Moja majka, Fiona, bila je teška alkoholičarka. Uvijek je voljela piće. Dok sam bila mlađa nije bilo ovako loše kao sad. Prvih dvije godine pošto smo se preselili iz Glazgova u Edinburg, mama je uspijevala da sačuva svoj posao u velikoj privatnoj firmi za čišćenje. Počela je da pije još više kada je ujak Mik otišao, ali kada su počeli problemi sa njenom kičmom kada joj dijagnostikovana diskus hernija, postala je teški alkohoičar.

Napustila je posao i prešla na invalidsku pomoć. Imala sam petnaest godina.

Nisam mogla da dobijem posao dok ne napunim šesnaest, pa nam se ţivot na

23

Nela012

godinu dana u priličnoj mjeri pretvorio u sranje pošto smo ţivjeli od socijalne pomoći i ono malo ušteđevine coju je mama stavila na stranu. Mama je trebalo da ostane aktivna da barem šeta okolo zbog svoje loše kičme. Ali ona je samo pogoršala bol postajući sve više samotnjak, i oscilirajući između dugih jerioda pijenja u krevetu i kratkih izliva ljutite, pijane omamljenosti spred televizora. Napustila sam školu u šesnaestoj godini i našla )osao djevojke koja dočekuje mušterije u frizerskom salonu. Radila ;am nevjerovatan broj sati u pokušaju da sastavim kraj sa krajem, ako nikada nisam imala zaista bliske prijatelje u srednjoj školi, u lalonu sam stekla neke dobre prijateljice. Pošto sam pročitala neki leodređen članak o sindromu hronične premorenosti, počela sam la skraćujem svoj radni raspored uvijek sam morala da budem tući i brinem se o Kolu govoreći ljudima da mama ima sindrom ironične premorenosti. Pošto sam znala veoma malo o toj sloţenoj bolesti, pretvarala sam se da mi je ona previše uznemirujuća da bih o njoj pričala.

U svakom slučaju, to mi je izgledalo kao mnogo manja sramota od stvarne situacije.

Pogledala sam je ispod spuštenih trepavica, sa prezirom, a ona nije čak ni trepnula. Mama je nekada bila ţena koja oduzima dah. Ali sada, sa prorijeđenom kosom i lošim tenom, moja četrdeset jednu godinu stara majka izgledala je kao da je bliţe šezdesetoj godini. „Nemaš više dţina.“ Usta su joj zadrhtala. „Hoćeš li da odeš da mi kupiš malo?“ ,,Ne.“ Nikada joj nisam donosila alkohol, a zabranjivala sam i Kolu da to radi. „Ionako moram da se spremim za posao.“ Zauzela sam čvrst stav.

Usna joj se smjesta zgađeno izvila, a krvlju podlivene oči su se skupile od mrţnje. Naglasak u njenom izgovoru se pojačao od ozlojeđenosti. „Ne moţeš čak ni da doneseš svojoj majci jebeno piće! Ti si jedna lijena mala drolja! Nemoj misliti da ne znam šta smjeraš! Kurvaš se okolo. Širiš te jebene noge pred svakim muškarcem koji te hoće! Podigla sam kurvu! Prokletu kurvu!“ Naviknuta na maminu „podijeljenu ličnost", izvukla sam se iz sobe, osjećajući Kolov proključali gnjev dok sam prolazila pored vrata dnevnog boravka, i ušla u kuhinju da uzmem metlu. Glas joj se pojačao, izgovarala je uvrede ţustro i brzo, osvrnula sam se prema Kolu u prolazu i vidjela kako je šakom stegnuo i zguţvao parče papira. Odmahnula sam glavom da mu pokaţem da sam dobro i produţila dalje u sobu naše mame. „Šta to radiš?“ Prestala je da bogoradi dovoljno dugo da bi mi postavila to pitanje dok sam se saginjala da pometem polomljenu flašu.

Nisam obraćala paţnju na nju. „Ostavi to tu!“ „Posjeći ćeš se ako to ostavim tako, mama.“ Ĉula sam kako ponovo cmizdri i osjetila promjenu. Dovoljno dugo sam se

24

Nela012

nosila s njom da znam koju će mi stranu svoje ličnosti pokazati. Postojale su samo dvije mogućnosti: sirota dušica ili otrovna kučka. Sirota dušica je upravo trebalo da se pojavi. „Izvini.“ Disanje joj se ubrzalo i počela je da tiho plače. „Nisam tako mislila.

Volim te.“ „Znam.“ Uspravila sam se. „Ali ne mogu da ti donesem piće, mama.“ Uspravila sam se u krevetu, nabranih obrva, a prsti su joj drhtali dok je uzimala tašnu koja je stajala na komodi. „Kol će donijeti. Imam pare.“ „Mama, Kol je premlad. Neće htjeti da mu prodaju.“ Više sam voljela da ona vjeruje kako to nema nikakve veze sa njegovom nespremnošću da joj pomaţe u ovome. Ne ţelim da se on nosi sa njenom gorčinom dok sam ja na poslu.

Spustila je ruku. „Hoćeš li mi pomoći da ustanem?“ Ovo je značilo da namjerava sama da izađe. Ugrizla sam se za jezik da se ne bih raspravljala sa njom. Morala sam da je ostavim u ovom blagom raspoloţenju ako sam htjela da odem na posao. „Dozvoli da počistim ovo staklo i vratiću se da ti pomognem.“ Kada sam izašla iz njene sobe, Kol je već čekao pored vrata. Ispruţio je ruke. „Daj mi to.“ Glavom je pokazao prema staklu. „Ti pomozi njoj.“ Grudi su mi se ispunile bolom. On je bio dobro dijete. „Kada završiš, ponesi strip u svoju sobu. Noćas je se kloni.“ Klimnuo je potvrdno glavom, ali vidjela sam napetost u njegovom tijelu dok se okretao na drugu stranu. Odrastao je i postajao sve frustriraniji našom situacijom i svojom nemoći da uradi išta u vezi s tim. Trebalo je samo da se postaram za njega sljedeće četiri godine. Tada će imati osamnaest godina i moći ću da ga zakonskim putem odvedem odavde i odvojim od nje.

Kada je Dţos saznala istinu o situaciji u kojoj se nalazim, pitala me zašto jednostavno nisam povela Kola i otišla. Pa, nisam to uradila jer je mama već zaprijetila da će pozvati policiju ako to ikada uradim bila je to njena garancija da će nas imati u svojoj blizini da je hranimo i da joj pravimo društvo. Nisam mogla čak ni da se obratim sudu radi dobijanja starateljstva jer je postojala opasnost da ga neću dobiti, a kada socijalne sluţbe saznaju za našu majku, vjerovatno će ga dati u dom. Štaviše, oni bi se vjerovatno obratili mom ocu, a ja zaista nisam htjela da se on vrati u naše ţivote.

Provela sam pola sata dovodeći mamu u dovoljno pristojno stanje da izađe iz kuće. Nisam morala da brinem da će ulaziti u krčme ili restorane na našoj prometnoj ulici, jer je izgledalo daje ona isto toliko postiđena svojim ţalosnim stanjem koliko i mi. Potreba za pićem je bila jedina stvar koja ju je primoravala da izađe i tako je počela da ga kupuje preko internet, pa nije morala previše često da izlazi po njega.

25

Nela012

Dok sam se istuširala i obukla za posao, mama se vratila u stan sa svojim bocama dţina. Sjela je ispred televizora, pa mi je bilo drago što sam rekla Kolu da ode u svoju sobu. Promolila sam glavu kroz vrata njegove sobe i rekla mu, kao što sam uvijek radila, da me pozove na posao ako mu budem potrebna.

Nisam rekla mami zdravo dok sam izlazila. Ne bi imalo svrhe.

Umjesto toga, izašla sam iz zgrade i pripremila se za predstojeću noć, razvrstavajući moje brige i ljutnju na dijelove kako bih mogla da se usredsredim na posao. Pošto sam bila raspoloţena za šetnju, ranije sam izašla iz stana. Ţustro sam koračala niz London Roud, pretvarajući petnaestominutno pješačenje u desetominutno, ali čim sam stigla do Lejt Voka koji mi je bio poznatije okruţenje, usporila sam. Ĉudesni mirisi koji su dopirali iz indijskog restorana ispod našeg starog stana zajedno sa britkim, hladnim noćnim vazduhom malo su me razdrmali. Koračala sam prometnom, širokom ulicom sa njenim restoranima i prodavnicama, prolazeći Edinburški teatar i Omni centar. Poţeljela sam da sam se obukla za izlazak u pozorište ili bioskop. Prešla sam ulicu blizu završetka Voka, skrećući na Pikardi Plejs, i dok sam išla ka Dţordţ Stritu, molila sam se da zaboravim situaciju koju sam ostavila za sobom u stanu.

Naša menadţerka Su imala je čudno radno vrijeme. Rijetko je radila vikendom za vrijeme dok je bar otvoren, imajući povjerenje u osoblje koje je odavno radilo u baru i momke iz obezbjeđenja da će se brinuti za lokal. Ponekad je radila od ponedjeljka do srijede uveče, preskačući večeri od četvrtka do subote, kada je sticajem okolnosti posjećenost bila najveća. Meni to nije smetalo. Zapravo je bilo lijepo što nisam imala menadţerku koja mi diše za vrat, pogotovo što je moj gazda na dnevnom poslu bio toliko nepodnošljiv.

Nije mi ni palo na pamet da joj ne dam Kamov broj. Bio je kreten prema meni, ali nisam mogla, a da se ne saosjećam sa njim što je ostao bez posla.

Pretpostavljam da je i sudbina htjela da bude tako, jer sam prvi put za dugo vremena zatekla Su prije nego što je krenula. Srele smo se na Dţordţ Stritu, na vrhu stepenica koje su vodile u bar, i bukvalno sam morala da joj se ispriječim na putu kako mi ne bi umakla, toliko je bilo očigledno da jedva čeka da pobjegne iz kluba. „Dţo, šta ima“, upitala je, skoro odskakujući na petama dok je podizala glavu da me pogleda u oči. Visoka manje od sto šezdeset centimetara, Su je bila sićušna ţena od četrdeset i nešto godina, kovrdţave kose i energična, čiji se um izgleda uvijek bavio bilo čime drugim osim onim čime je trebalo da se bavi. Zapanjivalo me što je ona vodila Klub 39, ali vlasnik, neki neuhvatljivi čovjek po imenu Oskar, bio je jedan od njenih najbliţih prijatelja.

Vedro sam joj se osmijehnula. „Da li još traţiš šankera?“ Su je teško uzdahnula, gurajući ruke u dţepove kaputa.

26

Nela012

„Da, traţim. Hoću još jednog momka kao što je Kreg, pa mi se naravno javlja mnoštvo djevojaka, a nijedan momak zgodan kao Kreg.“ Simpatično.

Mojoj paţnji nije promaklo da je sva posluga u Klubu 39 bila zgodna, ali kada sam čula da se to tako otvoreno izjavljuje bez ikakvog obzira prema etici radnog mjesta natjeralo me da prigušim zvuk nezadovoljstva koji sam htjela da ispustim.

Brzo sam to prikrila saţaljivim osmijehom. „Pa, ja moţda imam rješenje za tvoj problem.“ Izvadila sam svoj mobilni telefon. „On se zove Kam, ima šankerskog iskustva, moţe odmah da počne i prilično je zgodan.“ Pravi seronja, ali koji dobro izgleda.

Su je zapisala broj uz široki, zarazni osmijeh. „Zvuči obećavajuće, Dţo. Hvala.“ „Nema na čemu.“ Poţeljele smo jedna drugoj prijatno veče i poţurila sam niz podrumske stepenice, vedro se osmjehujući i pozdravljajući Brajena, momka iz obezbjeđenja, i Fila, našeg večernjeg vratara. „Dobro veče, Dţo.“ Brajen mi je namignuo dok sam prolazila. „Dobro veče. Da li ti je gospođa oprostila što si zaboravio njen rođendan“, upitala sam, usporavajući dok sam se okretala ka njemu da čujem odgovor. Jadni Brajen je u subotu uveče na posao došao u najgorem mogućem raspoloţenju.

Zaboravio je rođendan svoje ţene i, Dţenifer, sa kojom je u braku već deset godina, bila je jako povrijeđena. Bilo je suza. Brajen, koji je izgledao kao grizli, ali izuzetno blag, bio je potresen.

Ipak, ako je bilo suditi po njegovom širokom osmijehu, izgleda da je izgladio stvar. „O da. Odveo sam je na filmsku projekciju kao što si mi rekla. Djelovalo je kao čarolija.“ Zakikotala sam se. „Drago mi je što to čujem.“ Predloţila sam da Brajen razgovara sa Sedi, jednom od studentkinja koje su radile u baru i koja je bila u filmskom klubu na Edinburškom univerzitetu. Mislila sam da bi ona mogla dobiti dozvolu za korišćenje jednog od njihovih projektora pa bi Brajen mogao da odvede Dţenifer na privatnu projekciju njenog omiljenog filma Oficir i džentlmen na velikom platnu. „Još izlaziš sa onim osvajačem nagrade na lotou, Dţo“, upitao je Fil, prelazeći pogledom po meni. Nije moglo da se vidi baš mnogo toga bila sam sva umotana u svoj topli zimski kaput.

Nagnula sam glavu u stranu, sada se osmjehujući koketno. Fil je bio tek nekoliko godina stariji od mene, neoţenjen, sladak. Povremeno me pitao da izađemo, ali bez uspjeha. „Izlazim, Filipe.“

27

Nela012

Duboko je uzdahnuo, dok su mu tamne oči sijale pod treperavim svjetlima oko vrata kluba. „Obavijesti me kada se završi sa tim. Imam široko rame da plačeš na njemu.“ Brajen dunu kroz nos. „Moţda bi imao šanse kod nje kad ne bi pričao takve gluposti."

Fil se naljutio i opsovao ga. Pošto je ovo do sada već skoro preraslo u ritual, nasmijala sam se i ostavila ih da se prepiru. „Evo nje.“ Dţos mi se široko osmijehnula kada sam ušla u prazan klub. Bila se naslonila na šank, a izraz joj se promijenio kada je vidjela moje lice. „Nešto se dogodilo?“ „Imala sam...“, osvrnula sam se oko sebe da se uvjerim da smo zaista same, „tešku situaciju sa mamom večeras“. Sišla sam stepenicama do šanka i provukla se ispod pregrade da uđem u njega. Kada sam prošla pored nje, čula sam korake koji su me pratili u malu prostoriju za osoblje. „Šta se dogodilo“, tiho je upitala Dţos dok sam stavljala torbu u svoj ormarić.

Okrenula sam se prema njoj, zbacivši sa ramena kaput ispod koga je bila ista uniforma kakvu je i ona nosila bijeli prsluk sa natpisom KLUB 39 na desnoj strani grudi i crne uske farmerke koje su činile da moje dugačke noge izgledaju još duţe.

Dţos je stala iza mene u svom karakterističnom stavu. Njena bujna plava kosa bila je svezana u čupav konjski rep i gledala me zabrinuto svojim egzotičnim sivim mačjim očima, napućenih punih usana. Dţos nije bila lijepa u uvrijeţenom smislu riječi, ali je bila seksi. Mogla sam da vidim zašto se Brejden zaljubio u nju.

Njeno hladnokrvno pametovanje bilo je toliko u neskladu sa njenom nenametljivom, ali jasno vidljivom seksualnošću da bi svaki muškarac bio zainteresovan.

Da. Dobro smo se uklapale jedna sa drugom. I dobijale smo dobre napojnice. „Mama je ispala iz kreveta, slomila svoju posljednju flašu dţina, i počela uobičajenu nabrajalicu kada sam joj rekla da neću da joj donesem još. Kad se malo smirila morala sam da joj pomognem da se spremi tako da moţe izaći iz stana da kupi malo cuge.“ Ogorčeno sam dunula kroz nos. „Zatim sam morala da ostavim Kola tamo.“ „Biće on dobro.“ Odmahnula sam glavom. „Cijelo veče brinem za njega. Ne smeta ti ako budem drţala svoj telefon kod sebe?“ Obrve su joj se nabrale od zaprepašćenja. „Naravno da ne. Ali znaš šta je rješenje za to, zar ne?“ „Dobra vila?“ „Da.“ Usta su joj se iskrivila u jednu stranu. „Samo što je to umjesto vile vilinski pećinski čovjek u odijelu.“ Nisam shvatala.

28

Nela012

„Brejden! Toliko puta ti je nudio posao, Dţo. Povremeni ili sa punim radnim vremenom. Samo prihvati. Ako prihvatiš zaposlenje sa punim radnim vremenom, radićeš po danu tako da nećeš morati da brineš zbog večernjeg rada kada nisi blizu Kola.“ Pokušavala sam da osjećam samo zahvalnost dok sam prolazila pored nje u bar i iz sve snage sam se trudila da ne osjetim iznerviranost. „Dţos, ne.“ Išla je za mnom i nisam morala čak ni da pogledam da bih znala da joj je na licu tvrdoglavi izraz koji je čuvala za prilike kada su ljudi njoj postavljali pitanja na koja nije htjela da odgovori. „Zašto mi pričaš takve stvari kada ne ţeliš da ih riješiš?“ „To nije rješenje“, odgovorila sam tiho, vezujući kratku bijelu kecelju oko struka. „To je milostinja.“ Uputila sam joj osmijeh da ublaţim oštrinu svojih riječi.

Moja prijateljica ove večeri očigledno nije htjela da trpi išta od toga. „Znaš, trebalo mi je dosta vremena da shvatim da ne moţemo uraditi sve same.“ „Ja nisam sama. Imam Kola.“ ,,U redu.“ Dţos je odmahnula glavom i napravila još jedan korak ka meni.

Okrenula sam se ka njoj, dok sam iznutra podrhtavala od oštrine u njenom glasu. „Jednostavno ću to da izgovorim.“ Dobro se drži, Džo. „Kako moţeš da primaš pomoć od Malkolma i svih onih drugih momaka, ali ne i od prijatelja?“ Zato što je to nešto potpuno drugačije! „To je nešto drugo“, rekla sam joj blago. „To je samo dio veze sa tipom koji ima para. Ja nisam dobra u mnogim stvarima, Dţos. Ja nisam školovana kao Eli i ne pišem kao ti. Ja sam djevojka za vezu. Dobra sam djevojka za vezu i moji momci vole da pokazuju koliko me cijene time što su velikodušni sa svojim novcem.“ Bila sam iznenađena krajnjom ljutnjom koja se pojavila u Dţosinim očima i automatski sam odstupila za korak. „Kao prvo: u tebi ima mnogo više od toga. Kao drugo: shvataš li da si u priličnoj mjeri sebe opisala kao proslavljenu kurvu?“ Isto tako je mogla i da me udari. Njene riječi su me duboko zaboljele dok sam uzmicala pred njima, osjećajući kako suze počinju da mi peku oči. ,,Dţos...“ Vidjela sam kako joj se na licu pojavljuje kajanje i pognula je glavu da ga odagna. ,,U tebi ima mnogo više toga, Dţo. Kako moţeš biti srećna dopuštajući ljudima da misle tako grozne stvari o tebi? Prije nego što sam te upoznala, mislila sam da si ti super djevojka, ali da se ponašaš kao plaćenik u potrazi za zlatom.

29

Nela012

Procijenila sam te potpuno pogrešno kao i svi ostali. A ti im dopuštaš da tako misle. Znaš li koliko sam puta htjela da šutnem Krega u jaja zbog načina na koji je razgovarao sa tobom? Niko te ne poštuje, Dţo, zato što ti ne traţiš to poštovanje.

Ja znam istinu tek godinu dana i teško mi je da se nosim sa tim. Ne znam kako se ti nosiš sa tim. Ĉak i ne vjerujem da uopšte uspijevaš.“ Sa vrata su u bar doprli smijeh i brbljanje i Dţos se odmakla od mene pripremajući se da dočeka naše prve goste. Posmatrala sam je, osjećajući se kontuzovano i povrijeđeno... kao da mi je neko zgulio gornju površinu koţe i ostala sam ogoljena da krvarim. „Ja te poštujem“, rekla mi je blago. „Zaista te poštujem. Znam zašto radiš to što radiš, i shvatam to. Ali poslušaj savjet bivše mučenice sadašnjoj mučenici... prevaziđi te svoje gluposti i zatraţi pomoć.“ Gosti su ušli u klub i okrenula sam se da ih posluţim uz laţno vedar osmijeh, pretvarajući se da me moja najbliţa prijateljica nije upravo nazvala svim onim što sam se plašila da jesam.

Dok je noć odmicala, uspjela sam da potisnem Dţosine stavove u pozadinu svojih misli i flertovala sam sa zgodnim gostima, naginjući se preko šanka da im šapćem na uho, smijući se njihovim šalama dobrim ili besmislenim i uopšte se pretvarajući da se provodim najbolje na svijetu.

Krčag za napojnicu se brzo punio.

Nekoliko sekundi kasnije privlačan momak od trideset i nešto godina sa sportskim časovnikom Brajtling na ruci dodao mi je svoj broj telefona zapisan na cedulji prije nego što je izašao iz bara, dok je Dţos stajala pored mene mućkajući koktel. Upitno je podigla obrve. „Zar mi upravo prošle večeri nisi rekla koliko ti se mnogo dopada Malkolm?“ Još osjećajući bol od rana koje mi je ranije zadala, lagodno sam slegnula ramenima. „Samo drţim sve mogućnosti otvorenim."

Duboko je uzdahnula. „Ţao mi je ako sam te maloprije uvrijedila."

Ne prihvatajući izvinjenje, nesigurna da li sam uopšte i spremna na to, klimnula sam glavom niz šank. „Mušterija te čeka.“ Ostatak večeri sam izbjegavala razgovor sa njom i stalno sam provjeravala telefon da Kol moţda nije pokušao da me pozove. Nije.

Kada se klub zatvorio i kada smo završili čišćenje, Dţos me satjerala u ćošak dok sam navlačila kaput. Zafrktala sam na nju. „Najlošije izvinjenje koje sam ikada čula.“ „Ţao mi je što je ono što sam rekla ispala tako grubo. Ali mi nije ţao zbog onoga što sam rekla.“ Izvlačeći torbu iz svog ormarića, uputila sam joj umoran pogled. „Ti si nekada ostavljala ljude da ţive svoj ţivot. Nikada se nisi gurala tamo

30

Nela012

gdje te ne ţele. To mi se sviđalo kod tebe.“ Sada je bilo red na Dţos da frkne kroz nos. „Da, znam. I meni se to dopadalo kod mene. Ali Brejden utiče na mene.“ Usta su joj se izvila u grimasu. „On je sklon tome da gura nos u ţivot ljudi do kojih mu je stalo bilo da oni ţele da on gura nos ili ne.“ Osjetila sam da se uvrijeđenost povlači i kako ga njeţno prekriva toplota prijateljstva. „Kaţeš da ti je stalo do mene?“ Dţos je dohvatila svoju torbu i prišla mi. Pogled njenih prkosnih sivih očiju ublaţila je iznenađujuća količina emocija. „Pokazalo se da si ti jedna od najboljih osoba koje poznajem i mrzim što si u takvoj usranoj situaciji, a nećeš da pustiš nikoga da ti pomogne. Nekoliko mjeseci nakon što sam upoznala Eli, ona mi je rekla kako bi ţeljela da joj više vjerujem.

Najzad sam shvatila koliko je to frustrirajuće moralo biti za nju da vidi kako mi je neko potreban, a neću daje pustim da ona bude taj neko. Ja se osjećam tako u vezi sa tobom, Dţo. Vidim dobru osobu sa cijelim njenim ţivotom ispred nje, a ona bira put ka neizbjeţnoj bijedi. Ako mogu da te spriječim da napraviš iste greške koje sam ja napravila... pa, uradiću to.“ Samozadovoljno se nacerila. „Zato budi spremna da budeš pod nadzorom. Učila sam to od majstora.“ Oči su joj zasijale od iščekivanja. ,,A on me čeka napolju, zato je bolje da krenem.“ Dţos je otišla prije nego što sam mogla da odgovorim na njenu prijetnju.

Nisam bila sasvim sigurna na šta je mislila, ali sam bila sigurna daje, kada ţeli to da bude, ona bila najodlučnija osoba na svijetu. Nisam htjela da budem neko koga je ona odlučila da spasava.

To je zvučalo iscrpljujuće i zamorno.

31

Nela012

Poglavlje 4 ao mi je, Malkolme. Ne mogu.“ Osjetila sam kako mi se otkucaji srca ubrzavaju dok se nervoza uvlačila u moju utrobu i počinjala tamo da se rita. Mrzila sam to što odbijam njegovu velikodušnu ponudu. Kada bih počela da stalno koristim riječ ,,ne“, stvari bi obično krenule nizbrdo. „Jesi li sigurna", upitao je on tiho na drugoj strani telefonske veze. „To neće biti prije aprila. Ostaje ti mnogo vremena da pronađeš nekoga da pazi na tvoju mamu i Kola preko vikenda.“ Malkolm je htio da me povede u Pariz. Ja sam htjela da me vodi u Pariz.

Nikada nisam putovala izvan Škotske, i čini mi se da sam bila poput većine ljudi mojih godina po tome što sam htjela da vidim malo svijeta izvan onoga u kome sam odrasla.

Ali to se neće dogoditi. „Nemam povjerenja ni u koga drugog da pazi na njih.“ Na svu sreću, Malkolmov uzdah nije zvučao premoreno i na moje iznenađenje za njim su uslijedile riječi: „Razumijem, dušo. Ne brini zbog toga.“ Naravno da sam i dalje brinula. „Jesi li siguran?“ „Prestani da brineš. Malkolm se blago nasmijao. „Nije to kraj svijeta, Dţo.

Sviđa mi se što toliko brineš za svoju porodicu. To je dostojno divljenja.“ Nalet topline i zadovoljstva podigao mi se iz grudi sve do mojih obraza. ,,Stvarno?“ ,,Stvarno.“ Na trenutak nisam znala kako da odgovorim. Osjetila sam olakšanje što sam bila tako opuštena kada sam rekla ,,ne“, ali sam i dalje bila nervozna. Samo što sam sada bila nervozna iz drugog razloga.

Moja naklonost prema Malkolmu je svakog dana postajala sve dublja. Kao i moja nada. Prošlost me naučila da je ta nada bila i te kako previše krhka stvar da bih se drţala za nju. „Dţo?"

Ups. „Izvini. Odlutala sam u maštanjima.“ „O meni, nadam se.“ Široko sam se osmijehnula i dopustila da mi glas zazvuči kao predenje. „Mogu da dođem večeras poslije posla da ti nadoknadim.“ I Malkolmov glas je postao dublji. „Jedva čekam.“ Prekinuli smo vezu i zagledala sam se u telefon u svojoj ruci. Dođavola. Ja sam se nadala. Nadala da će ovoga puta ovo zaista funkcionisati.

Ţ

32

Nela012

„Po Brejdenovim riječima, ja sam ti postavila zasjedu.“ Iznenađeno sam podigla pogled dok sam gurala svoju torbu u ormarić. Bio je petak uveče i bar je već radio punom parom. Kasnila sam na posao, pa nisam imala vremena da stvarno ćaskam sa Dţos i Alisterom, koji je je mijenjao Krega na poslu i već stajao u šanku. Izvukla sam se za vrijeme predaha u guţvi da uzmem sok i ţvakaće gume iz svoje torbe. „Izvini?“ Dţos se naslonila na vrata prostorije za osoblje, dok je muzika iz bara glasno odzvanjala iza nje. Na licu joj je bio izraz nezadovoljstva. „Rekla sam Brejdenu šta sam ti rekla prošle noći, a on mi je rekao da sam te napala iz zasjede.“ Osmijehnula sam se. „Moţda malo i jesi.“ „Rekao mi je da imam mnogo da učim“ To me natjeralo da podignem obrve. „Očigledno ima i ona.“ „Da.“ Dţos je nezadovoljno dunula. „Na desnom ramenu ima modricu veličine moje šake. Dupeglavac voli da popuje.“ Slegla je ramenima. „Uz to je, moţda, donekle, bio pomalo u pravu.“ Izgledalo je da joj je toliko neprijatno daje to bilo skoro smiješno. „Dţos, pokušavala si da budeš dobra prijateljica.“ „Brejden kaţe da moram biti pritajena. To podrazumijeva da ne koristim riječ „kurva“ ni u kakvom kontekstu.“ Trznula sam se. „O da. To bi bilo dobro.“ Dţos je zakoračila prema meni, a sve njeno samopouzdanje kao da je nestalo. „Sve to je ispalo pogrešno prošle večeri. Znaš to, zar ne?" „Da li to znači da ima šanse da ćeš drţati nos podalje od mojih poslova?“ Namrštila se. „Da. U redu.“ „Dţos... „Samo ću biti bolja u tome. Manje napada iz zasjede, više nadzora.“ Opet ta riječ. „Znaš, pomislila bih da ako pokušavaš da budeš "pritajena‟ ne bi mi pričala o svojim namjerama da me skreneš sa mog „puta u bijedu’.“ Dţos je prekrstila ruke na grudima, pogledavši me drsko. „Nemoj da me pogrešno citiraš, ţeno!“ Podigla sam ruke u znak predaje. „Hej, samo kaţem.“ „Dame!“ Alisterova glava pojavila se u vratima koja vode u bar. „Mala pomoć!“

33

Nela012

Uzela sam ţvakaće gume i progurala se pored Dţos. Osmijehnula sam se pretpostavljajući da joj ovo stvarno ide na ţivce. „Nisam ljuta na tebe, znaš.“ Pogledala sam preko ramena i vidjela da ona ide za mnom. Klimnula je glavom i slegla ramenima kao daje nije briga iako je očigledno bilo briga. Zbog čega upravo i nisam bila ljuta na nju. ,,U redu, odlično.“ Stigle smo do bara i vidjele da gosti stoje svuda oko njega. „Dakle, ti i Kol ipak dolazite na večeru u nedjelju?“ Široko sam joj se osmijehnula, misleći na porodicu Nikols i Elodino pečenje od kog je čovjeku išla voda na usta. „Ne bismo to propustili.“ Dom Nikolsovih je bio ona vrsta doma u kakvom bih voljela da smo Kol i ja odrasli. Ne zbog činjenice daje to bio predivan stan u Stokbridţu iako bi i to svakako bilo lijepo nego zato što je bio ispunjen toplinom i pravom porodičnom solidamošću.

Elodi Nikols je bila Elina mama. Dok je bila mlađa, ţestoko se zaljubila u Brejdenovog oca, Daglasa Karmajkla, i zatim je ostala trudna. Daglas je prekinuo vezu, ali je ponudio finansijsku pomoć i predstavljao otjelotvorenje nezainteresovanog oca. Brejden je istupio i preuzeo odgovornost, uzimajući svoju mlađu sestru u zaštitu i igrajući ulogu odraslog djeteta oca i starijeg brata. Njih dvoje su bili bliski zapravo toliko bliski da je Brejden bio bliţi sa Elodi i njenim muţem, Klarkom, nego sa sopstvenom majkom. Što se tiče Daglasa, on je umro prije nekoliko godina, ostavivši novac Eli, a poslove Brejdenu.

Eli je imala divne polusestru i polubrata Hanu, koja je bila godinu i po starija od Kola, i Deklena, koji je imao jedanaest godina. Ne čudi što dvoje stidljivih tinejdţera nisu provodili vrijeme jedno sa drugim kada bih dovodila Kola na ove večere. Deklen je ionako uvijek oduzimao sve Kolovo vrijeme imao je veliku zbirku video igara uz koje su se njih dvojica pretvarali u zombije ispred monitora.

Prije nekih osam mjeseci, Dţos me povela u večernji izlazak sa Eli. Poslije pet minuta stekla sam jasan osjećaj da su me one uzele u svoju zaštitu. Eli me odmah pozvala na nedjeljnu večeru kod svoje porodice (dok je Dţos veselo gledala kako neki drugi prolazi kroz „Elin tretman“) insistirajući da povedem Kola. Poslije dva mjeseca izbjegavanja poziva, konačno sam shvatila kako bi bilo nepristojno i dalje ih odbijati. Povela sam Kola i oboje smo veoma uţivali, i trudili smo se da dođemo na nedjeljne večere u kuću Nikolsovih kad god smo mogli.

Voljela sam te prilike jer smo jedino tada Kol i ja mogli zaista biti ono što jesmo. Šta god Dţos pričala društvu koje se tu okupljalo nedjeljom, oni nikada nisu pitali za mamu, i Kol i ja smo mogli da se opustimo nekoliko sati svake sedmice. Elodi je bila otjelotvorenje briţne majke, a pošto mi to nikada nismo

34

Nela012

imali, moj brat i ja smo uţivali da neko ponekad brine o nama.

Nedjeljnim večerama su prisustvovali Nikolsovi, Eli i njen momak Adam, Brejden i Dţos.

Dok smo čekali da večera bude spremna, obično sam se druţila sa Hanom.

Veoma naočita, Hana je bila mlađa verzija svoje prelijepe starije sestre. Visoka za svoj uzrast, kao da se razvijala tačno kao i njena sestra, Hana je već dostigla svoju punu visinu od sto sedamdeset pet centimetara. Djelovala je zadivljujuće sa svojom kratkom svijetloplavom kosom, krupnim i blagim smeđim očima koje su provirivale ispod dotjeranih šiški i prefinjenim crtama lica, zajedno sa predivnom isturenom bradom. Već je imala lijepe obline i zaobljene kukove. Na prelazu između petnaeste i šesnaeste godine izgledala je kao da ima osamnaest, i da nije bilo njene stidljivosti, momci bi joj vjerovatno već kucali na vrata, izazivajući Klarkovo negodovanje.

Koliko god ja bila knjiški moljac, Hana je bila još veći, i skrivala se iza literature i svojih školskih obaveza. Mislila sam kako je šteta što nije društvenija, pošto je imala predivnu narav. Bila je vrlo oštroumna, ljubazna, zabavna i malo zajedljivija od starije sestre. Sjedila bih u njenoj sobi, preturajući po gomili knjiga, dok mi je ona pričala o svemu pomalo i ni o čemu posebno. „Ta je dobra“, dobacila je Hana i podigla pogled sa svog laptopa. Izgleda da sam uradila nešto zanimljivije od njenih prijatelja na Fejsbuku. „Ova?“ Mahnula sam jednom tinejdţerskom knjigom u njenom pravcu.

Zapravo nisam čitala knjige za omladinu, ali Dţos se sve više interesovala za njih, pa sam odlučila da pokušam. Hana mi je uštedila mnogo novca, sluţeći mi kao moj lični bibliotekar.

Klimnula je glavom i osmijehnula se, a na lijevom obrazu joj se pojavila jamica. Zaista je bila preslatka. ,,U toj ima jedan seksi tip.“ Podigla sam obrvu. ,,Godine?“ „Dvadeset četiri."

Prijatno iznenađena, osmijehnula sam se listajući strane. „Lijepo. Koje znao daje mladalačka knjiţevnost postala tako rizična?“ „Glavna junakinja ima osamnaest godina. Nije prosta ili nešto tome slično.“ „To je dobro znati.“ Uspravila sam se i prišla do njenog ogromnog kreveta da sjednem pored nje. „Ne bih htjela da iskvariš moju nevinost.“ Hana se zasmijuljila. „Mislim da je Malkom već to uradio.“ Ispustila sam kratak huk. „A šta ti znaš o takvim stvarima? Da li ti je neki momak već privukao paţnju?“ Naravno, očekivala sam da ona odmahne glavom, mršteći se kao i uvijek

35

Nela012

kada sam joj postavljala takva pitanja. Na moje iznenađenje, njeni blijedi obrazi su pocrvenili.

Zanimljivo.

Sjela sam uspravno i odgurnula joj laptop sa krila. „Sve mi ispričaj.“ Pogledala me iskosa. „Ne smiješ nikome da kaţeš. Ni Eli, ni Dţos, ni mami...“ „Obećavam da neću“, odgovorila sam ţurno, osjećajući kako mi narasta ushićenost zbog nje. Prve ljubavi su bile tako uzbudljive.

Namrštivši se zbog mog očiglednog ţeljnog iščekivanja, Hana odmahnu glavom. „Nije to kao da ja izlazim sa nekim.“ Široko sam se osmijehnula. „Pa kako je onda?“ Nesigurno je slegnula ramenima, a oči su joj se iznenada ispunile malodušnošću. „Ja se njemu ne dopadam toliko.“ „Kome to? Kako to znaš?“ „On je stariji.“ Zabrinutost mi se zarila u utrobu. „Stariji?“ Hana je sigurno čula prijekomu notu u mom glasu jer je hitro odagnala moju zabrinutost. „Ima samo osamnaest godina. Na posljednjoj je godini škole.“ „Pa kako ste se dakle upoznali?“ Iako sam bila voljna da budem prijateljica sa Hanom, takođe sam htjela i pojedinosti da bih mogla da shvatim ima li razloga za zabrinutost ili ne. Hana je bila petnaestogodišnjakinja, bila je premlada za momke i nisam htjela da je bilo ko iskoristi.

Opustivši se, Hana se okrenula prema meni, osjećajući se prijatnije što mi povjerava svoju priču o tom momku. „Prošle godine dječaci su počeli da se smiju meni i mojim prijateljicama. Nije nas bilo zaista briga za to kada smo bile zajedno. Samo su nam izmišljali nadimke, a oni su bili tek gomila idiota koja bjeţi iz škole i siledţijski se ponašaju prema svakome ko zaista voli školu.“ Zakolutala je očima na glupost mladih muškaraca. „Kako god bilo, jednog dana prošle godine nisam stigla na autobus, pa sam pješke krenula kući. Oni su me pratili.“ Dograbila sam ivicu njenog jorgana, razrogačivši oči. „Da li su...“ „Sve je u redu.“ Prekinula me, umirujući me. „Marko ih je zaustavio.“ Usne su mi se izvile dok sam pokušavala da potisnem osmijeh zbog čeţnjivog načina na koji je izgovorila njegovo ime.

36

Nela012

„Marko?“ Klimnula je glavom, uz osmijeh. „Njegov tata je Afroamerikanac, ali njegova mama je iz porodice američkih Italijana koji imaju rodbinu u Škotskoj. On je iz Ĉikaga, ali se doselio ovamo prošle godine da ţivi kod ujaka i tetke. Bio je sa dvojicom svojih drugova i vidio je kako me ti momci prate i gnjave. Otjerao ih je, predstavio i se, a zatim me otpratio do kuće iako je njegov stan bio u potpuno drugom pravcu.“ Dosad je dobro. Klimnula sam glavom, podstičući je da nastavi. „Rekao mi je da će me svaki put kad ne stignem na autobus otpratiti do kuće.

Poslije škole ostajao bi u blizini sa prijateljima i čekao da vidi hoću li stići na autobus. Nekoliko puta nisam stigla, a on je odrţao riječ i otpratio me do kuće.“ Šta je taj klinac namjeravao? „Dakle, pitao te je da izađeš sa njim?“ Hana je ispustila dramatičan uzdah. „U tome je stvar. On zaista pazi na mene, kao da sam njegova mlađa sestra ili nešto tako.“ U redu, moţda je on stvarno bio jednostavno dobar klinac. „Da li je u pitanju tvoja stidljivost? Zar nisi razgovarala sa njim?“ Hana se nasmijala, pomalo cinično, a ja sam morala ponovo samu sebe da podsjetim kako razgovaram sa tinejdţerkom. ,,U tome je stvar. Meni se zaveţe jezik u blizini drugih momaka, ali on čini da to bude zaista lako. Stvarno je veoma jednostavan." „Kako znaš da mu se ne sviđaš?“ Obrazi su joj postali tamnocrveni i ugrizla se za usnu, hitro skrećući pogled u stranu. „Hana?“ „Moţda sam ga... hmm“, promrmljala je ona.

Nagnula sam se bliţe,pretpostavljajući da već znam odgovor na svoje sljedeće pitanje. „Šta je to značilo?“ „Moţda sam ga poljubila“, odgovorila je zlovoljno, a obrazi su joj se ponovo zaţarili.

Podrugljivo sam se osmijehnula. Mala Hana je bila impulsivna kao sestra kada su u pitanju njene simpatije. Eli mi je ispričala sve što se dešavalo te večeri kada se nabacivala Adamu. Adam je bio Brejdenov najbolji prijatelj, i iz poštovanja prema Brejdenu dugo vremena je drţao Eli podalje od sebe. Eli mu to nije nimalo olakšavala. „Kako je to prošlo?“ Hanine obrve su se nabrale dok je zurila u pod. „Uzvratio mi je poljubac.“ „To!“ Mahnula sam šakom kroz vazduh kao neki trapavi glupan.

37

Nela012

,,Ne“, Hana je odmahnula glavom. „Zatim me je odgurnuo, nije rekao ni riječi. Izbjegava me posljednjih mjesec dana.“ Osjetila sam bol u grudima vidjevši kako je potištena, zagrlila sam je i privukla je sebi. „Hana, ti si prelijepa, zabavna i pametna i biće mnoštvo momaka koji te neće odgurnuti od sebe.“ Znala sam koliko su moje riječi uzaludne. Teško je ublaţiti bol tinejdţerske neuzvraćene ljubavi, ali Hana mi je uzvratila zagrljajem, ipak cijeneći moj trud. „Šta se dešava?“ Elin zabrinuti glas nas je natjerao da se trgnemo. Stajala je na vratima, prekrstivši tanke ruke preko grudi, a oči su joj se skupile od zabrinutosti.

Njena plava kosa je bila mnogo kraća nego ranije. Nedjeljama poslije operacije nosila je maramu da sakrije dio glave gdje joj je kosa obrijana. Kako je kosa rasla, ona ju je šišala u kratku frizuru sa pramenovima naprijed, iako je to mrzila. Sada su joj pramenovi bili dugi do linije vilice, a frizura moderna kao i Hanina.

Osjećala sam kako se Hana pored mene ukočila, očigledno se plašeći da ću otkriti tajnu o njenoj potajnoj simpatiji prema neuhvatljivom Marku. Saosjećala sam sa njom. Zvučalo je kao da je on zaista zanimljiv. Bilo je dosta nezgodno juriti za tajanstvenim afroameričkim, italoameričkim, škotsko-italijanskim zgodnim frajerom, a da tvoja razdraţljiva porodica uopšte ne zna za to. „Upravo sam pričala Hani sve o svojoj prvoj ljubavi, Dţonu, i kako mi je on slomio srce. Ona me zagrlila da pokaţe koliko joj je ţao zbog toga.“ Hana me stegnula oko struka u znak zahvalnosti, a Elino lice se razvedrilo. „Meni nikada nisi pričala o Dţonu.“ Ne ţeleći da se zaista upuštam u tu priču, uspravila sam se na krevetu, povlačeći Hanu za sobom. „Drugi put. Miris hrane dopire uz stepenice, što znači da je večera skoro spremna.“ Eli je izgledala pomalo razočarano dok je ispred nas izlazila iz sobe. „Znala sam! Ovog mjeseca ćemo imati djevojačko veče i moći ćemo da pričamo o našim prvim ljubavima.“ „Zar ti i Dţos niste u vezi sa svojim prvim ljubavima?“ Uglovi usana su joj se spustili. „Onda ćemo pričati samo o tvojoj?“ Iskrivila sam lice. „Zvuči kao dobra zabava.“ „Svaki put kada se druţiš sa Hanom, postaneš malo sarkastična. Zabranjujem ti druţenje sa njom.“ Hana se srećno nasmiješila na pomisao da bi ona mogla da utiče na mene, a ja nisam mogla da se ne nasmijem, dok mi je osjećaj naklonosti ispunjavao grudi toplinom. „Nema šanse, Eli. Jednostavno nema šanse.“

38

Nela012

Kada smo posjedali za sto, Elodi je oblijetala oko nas, provjeravajući da li smo svi dobili sve što treba. „Jesi li sigurna da nećeš još sosa, Dţo“, pitala je, dok se zdjela sa sosom nestabilno njihala u vazduhu u njenom blagom stisku.

Nasmiješila sam se i odmahnula glavom. ,,Kole?“ „Ne, hvala vam, gospođo Nikols.“ Raznjeţila sam se gledajući kako se on lijepo ponaša, i blago sam ga gurnula laktom, široko mu se osmjehujući. Kol me prostrijelio pogledom koji mi je jasno govorio: „Ti si potpuno blesava“, i nastavio da jede. „O čemu ste ti i Hana toliko dugo pričale u njenoj sobi“, upitala je Elodi sjedajući ponovo na svoje mjesto na kraju stola. Klark je sjeo na suprotan kraj. Eli, Adam, Dţos i Brejden su sjeli nasuprot mene, dok sam ja bila između Kola i Hane, a Deklen je bio sa Kolove druge strane. Mogla sam da zaključim kako se Elodi pretvara kako je nije zaista briga o čemu smo pričale, ali je zapravo umirala od ţelje da sazna. „O knjigama“, jednoglasno smo odgovorile Hana i ja, natjeravši Klarka da se nasmije. „Nagađam da niste pričale o knjigama." Adam je uputio Hani dječački osmijeh, a ona je pocrvenila. Te djevojke i njihova podloţnost mangupskom Škotlanđaninu... odjednom sam osjetila zahvalnost što Malkolm uopšte nije bio mangup. Sva ta strepnja i drama? Da li mu se dopadam, ili ne dopadam? Da li on to samo flertuje? Ne, hvala! „Kakvo oštroumno zaključivanje, Adame.“ Brejdenove usne su se izvile dok je ispijao gutljaj kafe.

Dţos se nasmiješila preko viljuške. Adam je preko stola uputio prijatelju nezainteresovan pogled. „Mislim da bi trebalo da pronađemo dječije-prijateljski način da se kaţe o-d-je-b-i.“ ,,Odgrebi“, predloţio je Kol. „Tačno tako.“ Adam je zamahnuo svojom viljuškom. „Brejdene, odgrebi, ti zajedljivo dopile.“ Eli se zakikotala. ,,Dopile?“ „Kopile sa „D‟“, umiješala se Hana da pomogne.

Klarkov smijeh je prekinut Elodinim izlivom ljutnje. „Hana Nikols.“ Oštro je uvukla vazduh. „Da se nisi usudila da ponovo izgovoriš tu riječ.“ Hana je ispustila dug paćenički uzdah. „To je samo riječ, mama. Označava osobu čiji roditelji nisu bili vjenčani kada se rodila. Mi riječ činimo uvredljivom tek kada impliciramo da postoji nešto mo-

39

Nela012

ralno neprihvatljivo u vezi sa njom. Da li ti to ukazuješ daje moralno neprihvatljivo dobiti dijete izvan braka?“ Za stolom je zavladala tišina dok smo gledali Hanu sa nestašnom razdraganošću. Elodi je ispustila tih zvuk kao da se zagrcnula, prekidajući tu tišinu dok se naglo okretala da prostrijeli Klarka svojim uţarenim pogledom. „Reci nešto, Klark.“ Klark je klimnuo glavom svojoj ţeni, a onda se okrenuo Hani. „Mislim da bi ti ipak trebalo da se pridruţiš debatnom klubu, dušo.“ Brejdenov duboki smijeh posluţio je kao podsticaj i nama ostalima. Svi smo se kikotali, a Elodin izraz lica je omekšao dok je i nju obuzimalo dobro raspoloţenje. Umorno je uzdahnula. „Moja je greška što sam podigla ovako pametnu djevojku."

Ona je bila i više nego pametna. Hana je bila prava zvijezda i bilo mi je drago što je okruţena ljudima koji su joj svakog dana govorili koliko je posebna.

Prostoriju je ispunio ţamor glasova dok smo se upuštali u razdvojene razgovđte jedni sa drugima. Upravo sam pitala Kola da li je završio strip koji je crtao kada je Dţos izgovorila moje ime. Pogledala sam ka njoj i vidjela kako joj oči nestašno poigravaju. Smjesta sam prešla u odbrambeni stav. ,,Da?“ Ona se nepristojno nasmiješila. „Pogodi koje bio u baru prošle noći.“ Uvijek sam bila loša u igrama pogađanja. ,,Ko?“ „Zgodni momak sa glupave umjetničke izloţbe.“ „Zgodni momak?“ Brejden se okrenuo, prekidajući razgovor sa Klarkom.

Dţos je zakolutala očima. „To su samo pridjev i imenica spojeni zajedno, kunem ti se.“ „Koji zgodni momak?“ Eli je provirila pored Adama da pogleda Dţos, potpuno prekidajući svoju majku u onome što joj je govorila. „Tamo je bio taj zgodni tip...“, prekinula je samu sebe. „Mislim momak koji je moţda, a moţda i nije, donekle privlačan. Ja to ne bih mogla znati jer ne primjećujem privlačnost nijednog momka osim mog čudesnog i, o, toliko zgodnog dečka, koji me ispunjava takvom...“ ,,U redu, nema potrebe da toliko pretjeruješ.“ Brejden ju je gurnuo ramenom, a ona je zatreptala ka njemu sa glumljenom nevinošću prije nego što se ponovo okrenula ka Eli. „Tamo je bio taj momak na toj nekakvoj izloţbi koju si ti propustila i zagledao je Dţo.“ Dţos je prešla pogledom oko cijelog stola, pa ponovo u mene. „Ispostavilo se da je Kamu potreban posao i Dţo mu je našla posao u baru. Sinoć sam mu pokazivala kako se radi u našem baru.“ Pa, to je bilo zaista brzo. Osjetila sam kako mi stomak poigrava na pomisao

40

Nela012

da moram raditi sa Kamom, da ga moram ponovo vidjeti. „On je Bekin momak. Ona je traţila tu uslugu.“ Dţos je klimnula glavom. „Rekla mi je. On izgleda kao zaista fin momak.“ Nikome nije mogao da promakne polet u njenom glasu i tačno sam znala šta ona smjera. Da lije ovo bio dio Dţosinog plana za nadzor? Pokušava da izigrava provodadţiku sa nekim nasumično izabranim momkom samo zato što je vidjela kako zagledamo jedno drugo? Za to sam krivila Eli. Ovo je očigledno bio njen uticaj. „Da li bih trebao da budem zabrinut“, upitao je Brejden sve prisutne za stolom, a ja sam se nasmijala i dio napetosti me napustio.

Dţos je odmahnula rukom kao daje njegovo pitanje bilo idiotsko. „Samo kaţem da je naš novi kolega vrlo kul i da će za Dţo biti lijepo da radi sa nekim novim.“ Eli se namrštila. „Zašto tako govoriš?“ „Ona pokušava da me spoji sa Kamom iako imam momka. A on ima djevojku. Da i ne pominjem kako se Kam, kada smo razgovarali, prema meni odnosio kao prema đubretu.“ Eto. Rekla sam.

Brejden je nabrao obrve, sa mračnim sjajem u očima za koji sam sigurna da bih ga vidjela i u Adamovim da sam odvojila vremena da pogledam. „O čemu pričaš?“ „Da.“ Dţos se nalaktila na sto, sa onim svojim izrazom lica koji je govorio „koga treba da šutnem u dupe“ „O čemu pričaš?“ Slegnula sam ramenima, iznenada se osjećajući neprijatno zbog sve paţnje koju su mi poklanjali. Naročito mi je bilo neprijatno kad sam vidjela koliko je Kol postao napet. Mogla sam da osjetim njegov netremični pogled pun iščekivanja uperen u mene. „On jednostavno nije bio baš fin.“ ,,A ti si mu ipak našla posao“, upitala je Elodi, očigledno zbunjena. „Bio mu je potreban." „Pa, prošle večeri je djelovao savršeno fino i rekao je da ti je zahvalan što si dala Su njegov broj.“ Sada je na mene bilo red da se namrštim. „Zaista?"

Dţos je napravila potvrdan pokret glavom, zavalivši se u svojoj stolici. „Moţda si ga pogrešno razumjela."

Ne, nisam pogrešno razumjela Kamovo drţanje, ali pošto sam se sada našla okruţena dvojicom pretjerano zaštitnički nastrojenih muškaraca, jednim pretjerano zaštitnički nastrojenim mlađim bratom, i jednom pretjerano zaštitnički nastrojenom najboljom prijateljicom, zaključila sam daje bolje da prihvatim takvo mišljenje.

41

Nela012

„Da, vjerovatno si u pravu."

Za stolom je na časak zavladala tišina, a onda... „On je veoma zanimljiv", promrljala je Dţos, ţvaćući komad sočne piletine. „Ko", upitala je Eli. „Kam." Brejden se zagrcnuo gutljajem kafe. „Dţos", progunđala sam, „prestani. Izlazim sa Malkolmom." „O, da li to Dţos pokušava da glumi provodadţiku", Elodi je najzad shvatila.

Kada sam klimnula glavom, ona je nabrala nos gledajući u Dţoslin. „Nisi previše dobra u tome."

Naišavši na protivljenje, Dţos je šmrknula. „Pa, budite malo blaţi prema meni. Ovo mi je prvi put."

Hana se nasmijala, drţeći čašu vode ispred lica. „To je i ona rekla."

Svi smo ponovo zaćutali, a onda se Adam zakašljao od smijeha. I samim tim je pokrenuo sve nas da se nasmijemo jedno za drugim. Sve osim Elodi, koja je sjedila u svojoj stolici, potpuno zbunjena. „Šta? Šta sam propustila?"

42

Nela012

Poglavlje 5

K

ada se pribliţila moja smjena u baru u četvrtak uveče, već sam bila uspjela da se malo priberem. Kao i uvijek, ţurila sam da stignem kući sa svog dnevnog posla, smazala sam makarone sa sirom koje je Kol spremio, istuširala se i presvukla u svoju uniformu za bar, provjerila da li je Kol uradio svoju zadaću i da li je mama još ţiva, a zatim se zaputila u bar.

Strepila sam od tog čitavog dana.

Leptiri su mi igrali u stomaku dok sam se stegnuto osmjehivala Brajenu i našem vrataru. Nisam se zaustavila da ćaskam sa njima, očajnički ţeleći da što prije završim sa prvim susretom sa Kamom. Prošla sam kroz ulaz i skupila snagu prije nego što zakoračim u klub. Ĉim sam to uradila, zaustavila sam se, a pogled mi se nepomično zaustavio na momku iza šanka.

Kam. Stajao je laktova spuštenih na crnu granitnu površinu šanka, a glava mu je bila pognuta nad salvetom na kojoj je nešto crtao Raščupana plava kosa mu je nemarno padala u oči. Gledala sam kako je sklanja i primijetila muţevni indijanski srebrni prsten na domalom prstu njegove desne ruke dok je treptao pod svjetlošću. Izgledao je potpuno isto kao prošli put kada sam ga vidjela ista neuredna seksualnost, isti pilotski sat i koţne narukvice. Jedina promjena je bila njegova majica. Nosio je usku bijelu majicu kratkih rukava sa natpisom KLUB 39 koju su svi momci zaposleni u klubu morali da nose. Njegove grudi i ramena, čak i kada je bio pognut, izgledali su mnogo širi nego što sam pamtila.

Napravila sam još jedan korak i zvuk mojih čizama na podu natjerao je Kama da podigne glavu. Zastao mi je dah kada su nam se oči susrele.

Vrelina mi je udarila u obraze zbog reakcije mog tijela. Mogla sam da osjetim kako mi se grudi nadimaju, a donji dio stomaka steţe, i dok smo nastavljali da zurimo jedno u drugo u napetoj tišini, moje tijelo i um su se međusobno sukobili.

Tijelo je dahtalo, On je seksi. Možemo li da ga dobijemo? Dok je moj um vrištao: O, bože dragi, o čemu dođavola razmišljaš?

Sve se oko mene rasplinulo jedino što mi je bilo u fokusu bio je Kam i sva ona mjesta na kojim sam ţeljela da osjetim njegov dodir. Iznenada mi je ispred očiju proletjelo Malkolmovo lice i trgnula sam se, prekidajući tu neku čudnu opčinjenost koja nas je obuzela. Škrto sam se osmijehnula Kamu i krenula prema njemu, gledajući pravo ispred sebe.

Kam je imao drugačije namjere. Dok sam podizala pregradu da mu se pridruţim iza šanka, on je stao ispred vrata prostorije za osoblje i prepriječio mi put. Na trenutak sam gledala u njegove crne vojničke čizme, a onda, shvatajući da izgledam kao potpuna budala, dopustila sam da mi se pogled usmjeri naviše.

Ruke su mu bile prekrštene na grudima dok se naslanjao na dovratak i uopšte nisam mogla da shvatim šta bi njegov izraz lica trebalo da znači. Bio je gori od

43

Nela012

Dţos. Ako Dţos nije htjela da znate šta osjeća, na lice bi navukla takvu bezizraţajnu masku. Izgledalo je da je Kam kupio masku u istoj radnji kao i Dţos. ,,Ćao“, mahnula sam mu rukom.

Zaista sam mahnula rukom.

O gospode, neka se pod otvori da propadnem. Kamove usne su se izvile. ,,Zdravo.“ Zašto je ovo izgledalo tako nespretno? Obično sam umjela da koketiram tako da muškarcu spadnu gaće. Iznenada sam se ponašala kao povučena sedmogodišnjakinja. „Znači, dakle, dobio si posao?“ Ne, Džo, on je ovdje samo da priča pošalice.

Prevmula sam očima, ljuteći se na samu sebe.

Ako je on pomislio nešto podjednako sarkastično, bio je dovoljno ljubazan da to ne iskaţe. ,,Jesam.“ Kakvi su to odgovori od jedne riječi? Sjetila sam se njegovog rječitog napada na mene posljednji put kada smo se vidjeli. „Bio si mnogo pričljiviji kada smo prošli put razgovarali."

Kam je podigao obrvu.

"Pričljiviji‟? Ima li neko kalendar sa preporučenom riječi za ovaj dan?“ Toliko što se tiče ljubaznosti. Pokušala sam da zanemarim trzaj uvrijeđenosti na njegovu šaljivu primjedbu. Ali to je bilo teško učiniti kada nečije šale djeluju mnogo više kao podrugivanje. „Ja imam.“ Progurala sam se pored njega, laktom ga udarivši u ruku dok sam ulazila u prostoriju za osoblje. „Riječ za jučerašnji dan je bila „kreten‟.“ Dok sam otvarala svoj ormarić, osjetila sam ponos što sam mu se opet uspješno usprotivila.

Ipak, tijelo mi je još drhtalo. Nisam bila dobra u suprotstavljanju i nisam ni htjela da budem. Već sam mrzila to što se on pojavio u mom ţivotu. ,,U redu, to sam i zasluţio."

Osvrnula sam se i vidjela da me pratio u prostoriju. Pod jačim osvjetljenjem, njegove kobaltno plave oči su tajanstveno svjetlucale ka meni. Na licu je imao čekinjastu kratku bradu. Da li se ovaj čovjek ikada brijao? Neka se nosi. Spustila sam pogled i okrenula se od njega. „Zapravo sam htio da ti zahvalim što si dala Su moj broj.“ Klimnula sam glavom, pridrţavajući torbu koja sam napola gurnula u ormarić, pretvarajući se da u njoj nešto traţim. „Rekla je da si me ti preporučila."

Moja torba je bila izuzetno zanimljiva. Recepti za sendvič i supu gospodina Mejkla, ţvakaće gume, ulošci, olovka, reklamni letak neke muzičke grupe koji mi je dao ulični distributer... „Rekla je, citiram, „Dţo je u pravu ti si seksi‟."

Pocrvenila sam, jedva zaustavljajući uzdah postiđenosti. Gurnula sam svoju torbu u ormarić i stavila mobilni telefon u dţep. Duboko udahnuvši, rekla sam

44

Nela012

sebi da mogu ovo da uradim. Okrenula sam se i skoro saplela vidjevši nestašni osmijeh na njegovom licu. To je vjerovatno bio „najfiniji" pogled koji mi je do tada uputio.

Zato sam ga mrzila.

Više puta sam u ţivotu osjećala fizičku privlačnost prema momcima koji su bili grozni prema meni. Znala sam, ipak, da će nakon što provedem više vremena s njim, njegova fizička privlačnost sasvim izblijediti. Samo je trebalo da budem strpljiva. Podigla sam ramena i namjestila pomalo koketan osmijeh dok sam prolazila pored njega. „Rekla sam, ‘prilično seksi‟." „Tu ima neke razlike", upitao je, idući za mnom u bar.

Sjetila sam se da je utorak uveče. Mirno veče. To je značilo da ćemo tu biti samo nas dvoje koji radimo zajedno.

Sjajno. ,,’Prilično seksi‟je za nekoliko ljestvica niţe na skali nego ‘seksi’." Nisam gledala u njega dok sam vezivala minijaturnu kecelju oko struka, ali mogla sam da osjetim toplotu njegovog pogleda na svom licu. „Pa, šta god da si rekla, cijenim to.“ Klimnula sam glavom, ali i dalje nisam htjela da pogledam u njega. Umjesto toga, izvadila sam telefon iz dţepa da ponovo provjerim ima li poruka od Kola.

Nije ih bilo. „Da li ti je dopušteno da ga nosiš sa sobom?“ Sada sam pogledala ka njemu, obrva namrštenih od zbunjenosti. ,,Šta?“ Kam je pokazao na moj telefon. „Drţim ga kod sebe. Izgleda da to nikome ne smeta.“ Prezrivo se nasmiješio i uzeo salvetu i olovku koje je bio ostavio na šanku.

Gurnuo je salvetu u dţep farmerki prije nego što sam mogla da vidim šta je crtao, i zataknuo olovku za uvo. „O, naravno. Ne bi htjela da propustiš najnoviji trač.“ Zagunđala sam i uzela krpu za sušenje čaša da bih nečim zabavila ruke. Inače bih mu ih stegnula oko prokletog vrata. „Ili seksi poruke od Malkolma takođe poznatog i kao izvor para.“ Krv mi je uzavrela. Nisam mogla da se sjetim kada sam posljednji put bila ovoliko ljuta na nekoga. O, čekaj malo. Da, mogla sam. Ovoliko sam bila ljuta ne Kama prije samo nedjelju dana. Okrenula sam se prema njemu, da ga osmotrim onako oslonjenog na šank, sa podrugljivim i arogantnim izrazom lica. „Da li ti je iko ikada rekao da si najpodliji, predrasudama najskloniji, najuobraţeniji odvratni glupan na svijetu?" Grudi su mi se nadimale i spuštale od bijesa.

Kamovo lice se smračilo, a pogled mu je preletio preko mojih grudi prije nego

45

Nela012

što se vratio na moje lice. To što me tako odmjeravao samo me natjeralo da još više pocrvenim. „Pripazi, srce. Upotrijebićeš sve riječi iz svog kalendara još ove večeri ako ovako nastaviš."

Sklopila sam oči, steţući šake u pesnice i drţeći ih spuštene pored bokova.

Nikada nisam bila nasilna osoba; u stvari, grozila sam se nasilja. Pošto je moj otac previše lako dijelio šamare i udarce kada sam bila dijete, uvijek bih se prosto zaledila kada bi neko bio previše agresivan prema meni. Uprkos svemu, nikada nisam ţeljela da nekoga nečim gađam kao što sam ţeljela da gađam Kama. „Pazi se.“ Kamov duboki glas me preplavio. „Da ne bi bila previše razočarana što je Dizni lagao koliko god ţeljela da ne bude tako, ja ću i dalje biti ovdje kada otvoriš oči.“ „Zaboravila sam da kaţem da voliš i da pametuješ", zlovoljno sam promrmljala. „Najpodliji, predrasudama najskloniji, najuobraţeniji odvratni glupan na svijetu koji voli da pametuje."

Oči su mi se ponovo otvorile na topao zvuk njegovog smijeha. Ponovo se smiješio. Sigurno je primijetio moju zbunjenost jer je slegao ramenima. „Dakle ,moţda sam pogriješio misleći da si glupa."

Ne, nisam bila glupa. Ali nisam bila obrazovana. Nisam završila školu niti išla na fakultet. A to mi je samo izazivalo još veću nelagodu kada sam u njegovoj blizini. Ako to otkrije, to će mu biti samo dodatni podstrek da me dodatno muči.

Od daljeg razgovora spasili su me glasovi spolja. Stigli su prvi gosti i uskoro smo bili previše zauzeti poslom da bi išta više rekli jedno drugome. Posmatrala sam Kama da vidim kako se snalazi, a on se snalazio sasvim dobro. Stari profesionalac u šankerskom poslu.

Nekoliko puta su nam se tijela očešala jedno o drugo i osjetila bih se kao da me pogodio strujni udar. Takođe sam najzad mogla dobro da pogledam njegovu tetovaţu. Bio je to strašni crno-ljubičasti zmaj tijelo i krila su mu se uvijali oko Kamovih bicepsa, a dugi vrat prekriven krljuštima i glava bili su nacrtani na gornjem dijelu njegove podlaktice. Crteţ je bio nevjerovatno vješto urađen. Ipak, nisam mogla da razaznam slova na njegovoj drugoj ruci, a nisam htjela da primijeti da gledam u nju. Nisam ni mislila da on nije svjestan moje paţnje. I ja sam bila svjesna njegove. Kada sam točila kriglu piva na slavini bureta, Kam se nagnuo pored mene da dohvati neke salvete sa najniţe police iza bara. Tako se njegovo tijelo našlo iza mog. Udahnula sam muţevnu aromu njegovog losiona za brijanje i sapuna kada se sagnuo, a onda sam potpuno prestala da dišem. Lice i oči su mu bili u visini mojih grudi.

U cijelom tijelu sam osjetila napetost, toliko sam jako bila svjesna njegovog prisustva. Produţavajući trenutak mučenja, Kam je kroz prste ispustio salvete, pa je morao da se ponovo sagne, obrazom mi okrznuvši desnu sisu.

Oštro sam uvukla vazduh, a on se trenutno zaustavio u pokretu.

46

Nela012

Kada smo se uspravili, usudila sam se da ga pogledam ispod trepavica, i mračni seksualni sjaj u njegovim očima djelovao je kao fizički dodir niz moj stomak prema mom spolovilu. Moje osjetljive bradavice ukrutile su se, dodirujući grudnjak. O-o. O bože moj.

Kam je stegnuo vilicu i odmaknuo se. Najzad sam se pribrala, samo da bih vidjela da se pivo prelilo iz čaše po mojim prstima, i morala sam da sipam iznova.

Poslije toga sam pokušavala da izbjegavam svaku vrstu fizičkog dodira sa njim. Nikada prije nisam osjećala toliko silovitu privlačnost prema nekome.

Obično mi je trebalo neko vrijeme da upoznam muškarca prije nego što bih osjetila bockanje na svim skrivenim mjestima na tijelu. Zašto je ovaj momak morao da uzrokuje takvu nagonsku reakciju u meni?

Noć je sporo odmicala, isprekidana naletima gostiju i tihim pauzama. Za vrijeme jedne od tih pauza ponovo sam izvadila svoj telefon i pogledala u displej.

Dobila sam poruku od Kola da je ţica u utičnici tostera pregorjela i da nemamo rezervnu u stanu. Uzvratila sam mu porukom da ću kupiti jednu sutra. Samo sam se nadala da neću zaboraviti. „Da li je to momak od prošle noći ili Malkolm?"

Ponovo sam sklonila telefon, a kada sam podigla pogled, Kam me je prezrivo gledao. Pa, ako je htio da misli sve najgore o meni, neka mu bude. „To je taj momak. Zove se Kol.“ Prezriv izraz se pretvorio u mrštenje. „Kako moţeš biti toliko besramna?" „Vjerovatno isto tako kao što ti moţeš biti takav drkadţija." „Gdje si, Dţo!"

Prenula sam se i okrenula prema zvuku poznatog glasa. Dţos je stajala sa druge strane šanka, a pored nje je bila Eli. Dvije djevojke su zurile u mene otvorenih usta, iako su Dţosine usne počele da se izvijaju u uglovima. Pogledala je Kama. „Mora da si je stvarno razbjesnio. Mnogo treba da bi Dţo bilo koga uvrijedila."

Kam nešto progunđa. „Zanimljivo. Više i ne brojim njene uvrede."

Dţos je ponovo pogledala u mene, a njene sive oči su sijale od ponosa. „Dţoana Voker, upravo si dostigla novi nivo nevjerovatnosti.“ Zakikotala sam se, a obrazi su mi još bili crveni što su me zatekli kako psujem Kama. „Ti si jedina koja bi me pohvalila što nekoga nazovem drkadţijom.“ „O, ne, i ja bih te pohvalila“, uključila se Eli, prilazeći bliţe šanku, sa procjenjivačkim pogledom u očima dok je posmatrala Kama. „Pogotovo ako taj neko to zasluţuje.“ Skoro sam se nasmijala na ovu izmjenu uloga između Dţos i Eli. Eli je obično

47

Nela012

bila ta koja je radije svakome vjerovala, ali izgledala je pomalo zabrinuto u vezi sa Kamom. Mogla sam samo pretpostaviti da je to zato što me nikada prije nije vidjela da sam se na nekog razbjesnila i mislila je kako mora postojati dobar razlog za to. Bila je u pravu. Dţosine oči su poigravale dok je zagledala u moje, pa zatim u Kamovo lice. „Elsi, ovo je Kameron Mekejb. Zovi ga jednostavno Kam. Kame, ovo je moja prijateljica Eli.“ „Sestra tvog momka“, upitao je Kam nemarno dok im je prilazio. „Da.“ Pruţio je ruku Eli, sa prijateljskim, prelijepim osmijehom na licu koji je moje srce natjerao da poskoči. Meni se nije tako osmjehivao. „Drago mi je što sam te upoznao, Eli.“ Izgleda da ni Eli nije bila otporna na njegov šarm ozarila se uzvraćajući mu osmijeh, a sva njena zabrinutost je nestala. Rukovala se s njim. „Dţos kaţe da si ti grafički dizajner?“ Jedan gost je prišao šanku, pa sam ga posluţila dok je Kam razgovarao sa mojim prijateljicama. Uspjela sam da slušam gosta na jedno, a Kama na drugo uvo. „Tako je, ali mučim se da pronađem posao ovdje. Ako ga uskoro ne pronađem, moţda ću morati da napustim Edinburg.“ „O, to bi bila šteta.“ „Da.“ „Jesi li imao sreće u traţenju stana“, upitala ga je Dţos, i odjednom sam shvatila da su se njih dvoje sigurno dobro sloţili u subotu uveče jer su uspjeli da vode pravi razgovor za vrijeme guţve u baru. „Vidio sam ih nekoliko koji su me zainteresovali. Nijedan nije lijep kao ovaj u kome sam sada, ali moraš da ţiviš tamo gdje to sebi moţeš da priuštiš, zar ne?“ „Šta je sa Bekom“, upitala sam prije nego što sam uspjela da se zaustavim.

Dala sam gostu kusur i sačekala Kamov odgovor.

Kam je skupio obrve dok je gledao u mene. „Šta sa Bekom?“ Bila sam kod Beke na ţurci. Bio je to ogroman stan u Brantsfildu i dijelila ga je sa još troje ljudi. Ipak, mislila sam da bi tamo moralo biti mjesta za Kama. „Ona ima onaj veliki stari stan na Limington Terasu. Sigurno ima mjesta za tebe.“ Oštro je trznuo glavom, odbacujući taj predlog. „Zajedno smo tek mjesec dana.“ „Kako ste se upoznali", upitala je Eli. Nisam se iznenadila. Eli je bila beznadeţno romantična i tragala je za ljubavnim pričama kad god je mogla.

Stomak mi je podrhtavao od nelagode dok sam mislila na to kako Kam i Beka zajedno stvaraju ljubavnu priču. Šta nije bilo u redu sa mnom? Ja sam bila sa

48

Nela012

Malkolmom, a Kam je bio samo prokleti gnjavator. „Na ţurci koju je organizovao jedan prijatelj." „Mora da se dobro slaţete, i Beka je takođe umjetnica?"

Usta su mu malo trznula. „Imamo različita mišljenja o tome šta predstavlja umjetnost, ali da, slaţemo se dosta dobro." „Što bi značilo da isto toliko pametuješ svojoj djevojci koliko i meni", progunđala sam, ne obraćajući paţnju na tih zvuk koji je Dţos ispustila pokazujući koliko je ovo zabavlja.

Kam mi je uputio iznenađujuće blag osmijeh. „Bila si tamo, Dţo. Nemoj mi reći kako nisi mislila da su njene slike sranje."

Dţos se otvoreno nasmijala dok sam ja samo odmahnula glavom, pokušavajući da ga ne ohrabrujem uzvratnim osmijehom. „Ti bi trebalo, kao njen dečko, da je podrţavaš, a ne opanjkavaš." „Upoznala si Beku, zar ne? Nije baš da joj je potrebno da joj neko dodatno ide niz dlaku. Ta djevojka je najuobraţenija osoba koju sam ikada upoznao." „Ĉekaj..." Eli je izgledala zbunjeno. „Ne zvučiš kao da ti se ona pretjerano dopada." „Naravno da mi se dopada", progunđao je Kam. Slegnuo je ramenima i uputio Eli mangupski osmijeh. „Njena uobraţenost mi je seksi... a i zabavna."

Skrenula sam pogled, pretvarajući se kako me interesuju gosti na malom plesnom podijumu. Pitala sam se da li je i Malkolm tako osjećao prema Beki. A ako jeste, kako sam ja prolazila u tom poređenju? Kao uobičajena i nesigurna?

Boţe, nadala sam se da nije tako. „Da li si dobro, Dţo“, upitala je Dţos, natjeravši me da opet usmjerim pogled ka njima. Svi su gledali u mene, uključujući i Kama.

Klimnula sam glavom, blago i umirujuće se osmjehujući Dţos. „Naravno.“ Nabrala je obrve. „Je li Kol dobro?“ Trgnula sam se u sebi, svjesna kako se Kamovo tijelo zategnulo na pomen Kolovog imena. Nisam htjela da on zna istinu o Kolu. Ako je bio toliko odlučan da vidi ono što su i svi drugi vidjeli kad pogledaju u mene, onda nisam htjela da mijenjam njegove pogrešne predstave. „Dobro je.“ Nisam htjela da se detaljnije upuštam u to, u nadi da će ona promijeniti temu.

Naravno da Dţos to nije uradila. ,,U nedjelju je bio tiši nego inače. Da li je sve u redu sa njim?“ Da, sada ućuti! „Naravno.“ Eli me saosjećajno pogledala.

49

Nela012

„Kada je Hana napunila četrnaestu ušla je u tipični tinejdţerski način ponašanja. Bila je neraspoloţena i ćutljiva. Još gore je kad su tinejdţeri stidljivi kao Hana i Kol jer kada se osjećaju potišteno zbog nečega postaju veoma povučeni u sebe.“ Sranje.

Kam se ispravio do svoje pune visine tako da me nadvisivao za nekoliko centimetara. Obrve su mu bile upitno podignute. „Ĉetrnaest?“ Hvala vam, Dţos i Eli. „Kol“, objasnila mu je Dţos, djelujući previše poletno u svom dijeljenju informacija o meni sa njim. Ozbiljno sam razmišljala da i Eli i Brejdenu poklonim po grumen uglja kao boţićni poklon ove godine kao znak zahvalnosti što su pretvorili Dţos u normalnu osobu koja nervira svoje prijatelje svojim groznim provodadţijskim vještinama. „Dţoin mlađi brat. Ona se stara za njega.“ Kamov pogled je skrenuo ka meni, postajući prodoran dok me odmjeravao u ovom novom svjetlu.

Da, Kame, znam da čitam i pišem i imam dosta dobar fond riječi. Ne varam svog bogatog dečka. Ja sam odrasla osoba odgovorna prema djetetu koje je moja briga. Eto ti svih tih tvojih sitnih primjedbi zasnovanih na predrasudama. Kretenu.

Slegnula sam ramenima kao odgovor na pitanja koja sam vidjela u njegovim očima. Što se tiče Dţos, nju nije bilo moguće zaustaviti. „Svi puštamo Dţo da drţi telefon kod sebe za slučaj da bude potrebna Kolu, pa joj malo pregledaj kroz prste ako vidiš da ga opsesivno svaki čas zagleda. Malo je previše zaštitnički nastrojena. Ona je stvarno dobra sestra.“ Hoćeš li prestati da me podvodiš! Uputila sam optuţivački pogled Eli, čije su se oči zaokruţile od zbunjenosti. „Tebe krivim“, rekla sam joj.

Eli je uzdahnula, a zbunjenost je iščilila iz njenih očiju kada je shvatila. „Da li bi pomoglo ako bih je bolje obučila?“ „Pomoglo bi ako bi je vratila u pređašnje stanje.“ „Hej“, usprotivila se Dţos.

Eli je ţestoko odmahnula glavom. „Ne, dopada mi se nova Dţoslin.“ „Pa, ja sam izgubljen.“ Kamov pogled je prelijetao od jedne do druge.

Da, kada se samo ne bi ni vraćao. „Nema veze“, odmahnula sam glavom i pogledala u Dţos. „Šta ti uopšte radiš večeras ovdje?“ Dţos se opako nasmiješila. „Samo sam navratila.“ Nisam mogla da sakrijem iznerviranost, a Eli je prigušila svoj smijeh. „Mislim da je vrijeme da produţimo dalje.“ Uhvatila je neodlučnu Dţos pod

50

Nela012

ruku i povukla je. „Dobro" promrmljala je Dţos, prelazeći svojim procjenjivačkim pogledom preko mene i Kama. „Dţo, ispričaj Kamu za Kolove stripove.“ Progunđala sam nešto sama za sebe. „Laku noć, Dţos. Noć, Elsi.“ Eli je mahnula rukom i povela Dţos iz bara.

Iako je razgovor oko nas zvučao kao brbljanje bez riječi koje je nadjačavalo muziku, oko mene i Kama iza šanka vladala je tišina kao da smo zatvoreni unutar nekakve opne. Nikakva buka nije mogla da razbije snaţnu napetost između nas.

Najzad je Kam zakoračio prema meni. Po prvi put otkad sam ga srela (a bilo je čudno pomisliti da sam ga srela samo dvaput, pošto je izgledalo kao da se poznajemo mnogo duţe), Kam je izgledao kao da mu je neprijatno. „Pa... Kol je znači tvoj mlađi brat?“ Jebi se. Bezizraţajno sam ga gledala, pokušavajući da odlučim šta da kaţem.

Najzad sam došla do zaključka da bi bilo bolje da Kam i ja ostanemo na distanci.

Koliko god Dţos ţeljela da me Kam vidi u drugačijem svjetlu. Nisam ţeljela da me on gleda u drugačijem svjetlu. On je prenagljeno donosio zaključke kao i svi drugi, a ja iskreno nisam ţeljela da budem u prijateljskim odnosima sa nekim koje nastojao da me ponizi, i to prije nego što me je i upoznao. Uzdahnula sam i prošla pored njega. „Idem na pauzu.“ Kam mi nije odgovorio na to.

A ostatak večeri je podnosio moje hladno drţanje čvrsto stegnutih usana.

51

Nela012

Poglavlje 6

K

ao i svake srijede ujutru, bila sam slomljena čitavog dana. Poslije moje smjene utorkom u Klubu 39, moja smjena srijedom kod Mejkla i Janga koja je slijedila bila je najgori dio moje radne nedjelje. Dijelila sam posao lične asistentkinje gospodina Mejkla sa drugom djevojkom po imenu Lusi. Nikada nisam upoznala Lusi, ali smo jedna drugoj ostavljale kratke poruke da bi ona druga znala šta je urađeno i šta još treba da bude urađeno, pa sam se osjećala kao daje poznajem. Uvijek je crtala simbol osmijeha iza svega što je traţila tako da to ne bi izgledalo kao zahtjev. Mislila sam daje to lijepo od nje i često sam se pitala da li je gospodin Mejkl bio ljubazan prema djevojci koja je crtala osmijehe. Nadala sam se da jeste.

Ali svakako da nije bio ljubazan prema meni.

Tog jutra sam skoro uspjela da sve uradim kako treba. Sa još preostala tri sata radnog dana, sjedila sam i lupala pečate na pisma koja je trebalo da se pošalju večeras, pokušavajući da istjeram Kamov glupi, nadmeni glas iz svoje glave, kada je gospodin Mejkl izašao iz svoje kancelarije i na odvratan način mi mahnuo pismom ispred lica?.

Dok sam gledala u njega sa mjesta na kome sam sjedila, na trenutak sam se upitala da li njegov problem sa mnom ima neke veze sa mojom visinom. Bila sam dobrih osam centimetara viša od njega i uvijek je izgledao prilično pometeno kada smo stajali jedno kraj drugog, a samozadovoljno kada je stajao iznad mene. „Gospodine“, upitala sam, pokušavajući da razaznam čime mi to dođavola maše ispred nosa. „Htio sam da potpišem pismo koje si htjela da pošalješ ovom klijentu, Dţoen, kada sam otkrio dvije greške.“ Lice mu je bilo crveno od ozlojeđenosti dok je odmicao pismo da poturi dva prsta pod nos. ,,Dvije.“ Problijedila sam. Proklet bio moj nedostatak sna.

Nakašljao se i pljesnuo pismom po mom stolu. „Trebalo bi da to bude savršeno. Za ime boţije, Lusi uvijek uspije da bude tako.“ Krupnim koracima se vratio do svoje kancelarije, a onda se naglo okrenuo, očiju skupljenih iza naočara. „Mislim da imam dva zakazana sastanka ovog popodneva, Dţoen?“ Već skoro dvije godine sam radila za gospodina Mejkla, tako da je već odavno prošlo prikladno vrijeme da ga ispravljam u vezi sa mojim imenom. Zvao me Dţoen, umjesto Dţoana, još od početka, uprkos činjenici da mi je on davao platni ček svakog mjeseca. Ĉek na kome je jasno pisalo „Gospođica Džoana Voker.“ Tupadţija. „Da, gospodine." Zapravo, jedan od zakazanih sastanaka je bio sa Malkolmom. „Za petnaest minuta vam dolazi gospodin Hendri, a u četiri sata imate zakazano sa gospodinom Dramondom.“

52

Nela012

Bez ijedne dodatne riječi, zalupio je vrata svoje kancelarije. Gledala sam u njegova vrata, a zatim u pismo koje mi je bacio na sto. Kada sam okrenula, primijetila sam da je crvenom olovkom zaokruţio dvije riječi. Izostavila sam navodnike u nazivu firme „Mejkl i Jang“ i dvije tačke poslije „telefonskog broja“. „Sitničava cjepidlaka“, promrmljala sam, ponovo primičući stolicu do radnog stola. Trebalo mi je samo nekoliko sekundi da pronađem dokument na kompjuteru, ispravim greške i odštampam ispravljenu verziju. Ostavila sam mu papir bez ijedne riječi i za sobom zatvorila vrata njegove kancelarije.

Firma je iznajmljivala prostor na prvom spratu jedne od starih dţordţijanskih zgrada na Melvil Stritu. Ulica je bila tipično edinburška savršene nekretnine za izdavanje kao sa slike, sa crnim ogradama od kovanog gvoţđa i blistavim velikim vratima.

Kancelarija i prijemna prostorija gospodina Janga bile su u prednjem dijelu prepravljenog stana, a kancelarije dvojice drugih računovođa nalazile su se na suprotnoj strani hodnika. Prijemna prostorija gospodina Mejkla imala je veliki prozor koji je gledao dolje na ulicu. Takav prozor je bio i u njegovoj kancelariji. Šteta što njegova narav nije pristajala prefinjenoj eleganciji sjedišta firme.

Kada je Malkolm ušao, ţurno sam isključila igru pasijansa na ekranu svog kompjutera da on ne bi vidio kako sam dokona, i srdačno mu se osmijehnula, zadovoljna što ga vidim. Na ovom mjestu sam ga i upoznala.

Kada sam raskinula sa Stivenom, izlazila sam sa nekoliko muškaraca. A onda je nekoliko mjeseci kasnije Malkolm došao u Mejklovu kancelariju na konsultacije.

Dok je čekao da ga Mejkl pozove da uđe na zakazani sastanak, Malkolm me prosto oborio s nogu šalama na svoj račun i divnim osmijehom. Traţio je moj broj telefona, a ostalo je, kao što se kaţe, istorija. „Ćao, draga“, veselo me pozdravio Malkolm, a ja sam ga zadovoljno gledala dok je prilazio mom stolu. Nosio je novo prelijepo sivo odijelo Sevil Rou, lice mu je bilo glatko izbrijano, koţa preplanula iako je bila zima. Tako izuzetan čovjek, čovjek od stila, a pripada meni, pomislila sam sa zahvalnošću.

A došao je noseći sa sobom poklone.

Dao mi je šolju za kafu i smeđu kesu. „Kafa sa mlijekom posuta čokoladnim mrvicama i keks sa bijelom čokoladom." Toplim usnama je okrznuo moje, polako, njeţno, zavodljivo. Bila sam razočarana kada se odmakao, ali donio mi je moju omiljenu kafu i keks, pa se nisam ţalila. Zapravo, sva sam se topila u sebi. „Pomislio sam da ti je potrebno osvjeţenje. Radila si previše teško.“ „Hvala ti.“ Uputila sam mu najljepši osmijeh zahvalnosti. „Ovo mi je zaista bilo potrebno.“ „Zahvali mi kasnije.“ Namignuo mi je, a ja sam nisam mogla da obuzdam provalu smijeha zbog njegovog dječačkog osmijeha.

Odmahujući glavom, pokazala sam mu da sjedne.

53

Nela012

„Bolje je da obavijestim gospodina Mejkla da si stigao.“ Nekoliko sekundi kasnije, Mejkl je izašao da pozdravi Malkolma i ušli su u kancelariju. Udobno sam se smjestila da uţivam u svojoj kafi s mlijekom i keksu.

Osmijehnula sam se gledajući u šolju i osvrnula se prema vratna kancelarije.

Ovoga puta si uradila dobro za sebe, Džo. Nemoj da zabrljaš.

Sa dosadom sam buljila u kompjuter. Uradila sam sve što je danas trebalo uraditi. Pogledala sam prema kartoteci. Neko vrijeme nije preuređivana, a uvijek joj je bila potrebna reorganizacija. Uzela sam svoju kafu i ponijela je do ormarića sa fasciklama, gdje sam polako počela da pregledam arhivu. Naravno, bilo je pogrešno sloţenih fascikli. Da li sam to uradila ja? Ili Lusi? Vjerovatno obje.

Kada se Malkolm pojavio dvadeset minuta kasnije, izašao je iz kancelarije sam. Oči su mu sinule dok je prelazio pogledom po meni. Nosila sam crnu suknju visokog struka i blijedo ruţičastu svilenu košulju. Obula sam cipele sa ravnom potpeticom da ne bih previše nadvisivala gospodina Mejkla. Malkolm je došetao do mene, a ja sam se okrenula prema njemu, ne mareći koliko je neprofesionalno što ga puštam da me poljubi. Usne su mi se ţarile kada se odmakao, a oči su mu sada bile snene od strasti. „Još vaţi dogovor da sutra idemo u kupovinu?“ „Naravno.“ ,,A šta je sa subotom? Jesi li slobodna? Beka hoće da nas izvede na večeru da zahvali meni za izloţbu u galeriji, a tebi što si Kamu pronašla posao u baru.“ Morala sam da se obuzdam kako ne bih pokazala napetost pred njim. „Šta? Nas četvoro?“ Malkolm je klimnuo glavom, namještajući mi opušteni pramen kose iza uha. „Mogu li ovoga puta da dođem po tebe?“ Ne vjerujem baš. Grlo mi se skoro potpuno stegnulo i na samu ovakvu pomisao. Malkolm nikada nije bio u mom stanu. Nikada nije upoznao Kola. A za sada će i ostati tako. „Mogu da se nađem sa tobom ovdje“, odlučno sam rekla.

Prešao je prstima niz tanku tkaninu mog rukava, dok su mu se usne napućile. „Nekada ću morati da upoznam tvoju porodicu, Dţo.“ Jednim dijelom svog bića bila sam istinski sretna što je Malkolm dovoljno zainteresovan za mene da ţeli upoznati moju porodicu, ali većim dijelom sam htjela da izbrišem iz njegove svijesti London Roud tako da on nikada ne bi mogao da pronađe moj stan i moju mamu. Nikada.

Odglumila sam osmijeh pun entuzijazma. „Hmmm. Uskoro.“ Nisam znala da li mi vjeruje ili ne, ali me ţestoko poljubio što je obećavalo da će više toga uslijediti kasnije, pa me ostavio da dovršim radni dan.

Sa hladnom kafom u ruci, još sam stajala pored ormarića sa fasciklama kada je gospodin Mejkl izašao iz svoje kancelarije nekoliko minuta pošto je Malkolm

54

Nela012

otišao. Zabrinuto sam ga pogledala. On je samo zurio u mene. Skoro nezainteresovano. U šta bulji?

I dalje bulji. U redu. Ovo je zaista jezivo.

Mejkl se nakašljao. „Nisam znao da si u vezi sa Malkolmom Hendrijem.“ O sranje, hvala ti, Malko Ime! I ja sam se nakašljala. „Da, gospodine." „Već tri mjeseca?“ ,,Da.“ „Dobro.“ Premjestio se s noge na nogu, izgledalo je da mu je vrlo neprijatno.

Nisam mogla spriječiti sopstvene obrve da se ne podignu na vrh glave. Nikada nisam vidjela svog gazdu u drugačijem izdanju osim samopouzdanosti i nadmenosti. „Dobro, dakle. Ja, hm, pa, ja cijenim tvoj profesionalizam.“ Čekaj malo. Molim? „Gospodine?“ Počeo je opet da se nakašljava, lutajući pogledom okolo jer nije mogao da me pogleda pravo u oči. „Gospodin Hendri je vaţan klijent.“ Kada mi je sinulo na šta cilja, njegove oči su se najzad susrele sa mojima. „Mogla si to da iskoristiš da bi svoj poloţaj ovdje učinila lagodnijim, a nisi. Cijenim tvoj profesionalizam i diskreciju.“ Bilo je to prvi put da me gospodin Mejkl ostavio bez riječi nečim pozitivnim što je rekao o meni. Obično sam potiskivala ozlojeđenost zbog njegove nesnosne arogancije i popovanja. Bilo je to takođe prvi put da me moj gazda pogledao bez izraza unaprijed određenog razočarenja, pošto je on, bez obzira na sve, znao da se nikada neću drţati njegovih preciznih normi. Navikla sam se na taj pogled, pa mi je bilo čudno da primam kompliment od njega.

Konačno sam uspjela da povratim moć govora. „Volim da moje lične stvari budu upravo takve, gospodine Mejkl. Lične.“ „Da, pa, to ti je dobro.“ Oči su mu se ispunile ljutnjom. „Lusi uvijek brblja o tom svom vjereniku. Kao da imam vremena da slušam takve besmislice.“ I uz te riječi ponovo je nestao u svojoj kancelariji, a ja sam odjednom osjetila saţaljenje prema Lusi. Moţda je bilo vrijeme da ja počnem ostavljati njoj nacrtane osmijehe.

Kol mi je rekao da ima zadatak iz engleskog za sutradan, pa nisam htjela da ga prekidam u radu traţeći da on napravi večeru. Umjesto toga, ranije tokom dana sam mu poslala poruku da ću donijeti kući kesu ribe i prţenih krompirića.

Kupila sam mami kavurmu za slučaj da bude raspoloţena za jelo. Poţurila sam kući sa večerom pošto sam je kupila u radnji na Lejt Voku i nisam htjela da se ohladi. Ĉim sam ušla na vrata, krenula sam prema kuhinji, uključila čajnik i izvadila tanjire.

Kol se pojavio na vratima, ne skidajući gladne oči sa kese sa ribom i krompirićima.

55

Nela012

„Mogu li da pomognem?“ „Reci mami da sam joj donijela kavurmu ako je raspoloţena da dođe u dnevni boravak i jede sa nama.“ Oči su mu se smanjile kada je čuo moj zahtjev, ali uradio je šta mu je rečeno.

Poslije toga je sjeo na pod kod stolića za kafu i čekao na svoju hranu, uključivši televizor da gleda neku humorističku emisiju.

Upravo sam bila spustila večeru na sto, zajedno sa čašom soka za Kola, čajem za mene i vodom za mamu, kada se ona pojavila. Tamnosiva duga spavaćica koju je nosila bukvalno je visila na njoj, i teturala se prema nama kao da trpi bolove.

Vjerovatno ih i jeste trpila.

Sjela je na ivicu kauča, a tamni kolutovi ispod očiju su joj bili tako istaknuti da sam jedva vidjela išta drugo na njoj. Samo je gledala u tanjir sa zgnječenom kavurmom i krompirićima na njemu. Gurnula sam tanjir ka njoj, ţvaćući krompirić. „Večera.“ Na njeno gunđanje, okrenula sam se i zagledala u televizor. Moj brat i ja smo se pretvarali da gledamo emisiju, ali po ukočenosti Kolovog tijela mogla sam da zaključim kako je on isto onoliko pretjerano svjestan maminog prisustva koliko i ja.

Pet minuta kasnije napetost je tek počela da se blago povlači iz nas. Mama je uspjela nešto malo da pojede, iako je jela brzinom mjesečara. A onda je sve upropastila.

Kao i uvijek.

Sada usredsređen na televizijsku emisiju, Kol se smijao nekoj šali i okrenuo se da vidi da li se i ja smijem. Radio je to još otkad je bio mali. Svaki put kada bi vidio nešto smiješno, pogledao bi me da se uvjeri da li je to i meni podjednako zabavno. Osmjehnula sam mu se kao i uvijek. „Pffif.“ Mišići su mi se smjesta ukočili na taj zvuk, kao i Kolovi.

Taj zvuk koji je mama ispustila obično bi bio propraćen nečim neprijatnim. „Pogledaj ga“, zareţala je ona.

Sjedila na podu kao i Kol, pa sam morala da pogledam preko ramena da bih vidjela zbog čega gunđa. Krv mi je proključala kada sam vidjela da zuri u Kola. „Mama...“, upozorila sam je.

Lice joj se zgrčilo u ruţan izraz pun mrţnje. „ smije se kao ono jebeno beskorisno kopile od čovjeka.“ Pogledala sam u Kola i bol mi je razderao grudi zbog ovog potcjenjivačkog izraţavanja. On je gledao u tepih, kao da pokušava da spriječi njene riječi da dopru do njega. „Ispašće isti kao njegov otac. Obično govno. Izgleda baš kao on. Obično...“ „Zaveţi“, prasnula sam, izvijajući se ka njoj, dok si mi oči gnjevno sijevale.

56

Nela012

„Moţeš ili da sjediš ovdje i dovršiš svoju večeru u potpunoj tišini ili da se vratiš u krevet i utopiš u piću. U bilo kom slučaju, zadrţi svoje opake, dţinom natopljene misli za sebe.“ Mama je nešto nepovezano zagalamila i bacila tanjir na naš sto, a nekoliko krompirića je poletjelo u vazduh. Dok je ustajala sa kauča, počela je u pola glasa da mrmlja nešto o nezahvalnoj djeci i nedostatku poštovanja. Ĉim se izgubila u svojoj sobi, ispustila sam uzdah olakšanja. „Kole, ne obraćaj paţnju na nju. Uopšte ne ličiš na tatu.“ Kol je slegnuo ramenima, odbijajući da me pogleda, uţarenih obraza. „Pitam se gdje je on.“ Zadrhtala sam na pomisao da ćemo to ikad otkriti. „Nije me briga, sve dok je daleko odavde.“ Kasnije te večeri, pošto sam očistila stan, oprala tanjire i poprskala kuhinju i dnevni boravak osvjeţivačem vazduha, da uklonim miris ribe i prţenog krompira, spustila sam se na kauč pored Kola. On je završio svoj školski rad i sada je bio okruţen stranicama stripa na kome je radio. Pruţila sam mu šolju vruće čokolade dok sam se smještala na drugi kraj kauča, sklanjajući njegove crteţe. Zaškiljila sam na jedan naopačke okrenut crteţ, pokušavajući da razaznam sliku. ,,O čemu je ovaj?“ Kol je slegnuo ramenima, nabirajući obrve. „Ne znam šta se dešava sa ovim.“ „Zašto ne znaš?“ „Dţejmi i Alen su mi pomagali sa ovim, ali...“ O-o, ljutnja u njegovom glasu nije mi zvučala dobro. ,,Ali...?“ Namrštila sam se. Sada kad sam razmislila o tome, prošlo je nedjelju dana od kada me je Kol pitao da li moţe da ode kod Dţejmija. „Da li ste se vas dvojica zavadili?“ ,,Moţda.“ Bar sam mislila da je njegovo mumlanje to značilo. O, čovječe. Kol je bio opušten dečko i rijetko je dolazilo do svađa između njega i njegovih prijatelja, pa nisam znala da li ţelim da budem obaviještena o razlogu njihove svađe. Ali to je bio Kol... „Šta se dogodilo?“ Crvenilo na njegovim obrazima učinilo me još zabrinutijom.

O, sranje, bolje da nije u pitanju neka tinejdţerska gadost. ,,Kole?“ Ponovo je slegnuo ramenima. „Dosta je bilo. Staviću ti tegove na ramena tako da ne moţeš više to da mi radiš. Mislim da sam ti rekla da slijeganje ramenima nije isto što i odgovor. Kao ni gunđanje.“ Moj brat je zakolutao očima. ,,A ni to.“ „Nije vaţno, vaţi“, ispljunuo je on gorko, zavaljujući se u kauču da otpije

57

Nela012

vruću čokoladu, odbijajući da me pogleda u oči.

“Meni je vaţno.”

Svojim dugim, mučeničkim uzdahom je lako mogao da naduva balon. „Jednostavno je rekao nešto što me ispizdilo.“ ,,Hej“, blago sam ga opomenula. „Pazi kako se izraţavaš.“ „Naljutio me.“ „Šta je rekao?“ Mišići Kolove vilice su se zategli i na trenutak je izgledao kao stariji, odrasli muškarac. Boţe moj, kada je prošlo sve to vrijeme? „Rekao je nešto o tebi.“ Trznula sam se. „O meni?“ „Da. Nešto u vezi sa seksom.“ O bože. Zatreptala sam. Postojale su neke riječi koje jednostavno nikada niste ţeljeli da čujete iz usta svog malog brata. „Seks“ je svakako bila jedna od njih. ,,U redu.“ Kol me pogledao kroz spuštene trepavice, ozlojeđen. „Sviđaš se svim mojim drugovima, ali Dţejmi je pretjerao."

Nisam htjela da znam šta je to značilo. Umjesto toga sam pomislila koliko su njih dvojica bili bliski. „Da li se Dţejmi izvinio kada je shvatio da je pretjerao?" „Da, ali suština nije u tome." „Suština jeste u tome." Nagnula sam se naprijed da bih mogla da pratim njegov pogled, tako da moţe da uvidi koliko ozbiljno mislim ono što sam namjeravala da kaţem. „Ţivot je previše kratak da se drţimo glupavih nesuglasica. Dţejmi je dovoljno čovjek da se izvini za ono što je rekao. Budi dovoljno čovjek i dovoljno velikodušan da prihvatiš izvinjenje."

Na trenutak je izdrţao moj pogled, razmišljajući o mom savjetu. Najzad je klimnuo glavom. „U redu."

Osmijehnula sam se i zavalila u kauču. „Odlično."

Kada je on ponovo usmjerio paţnju na strip, uzela sam knjigu koju sam nedavno počela da čitam, pripremajući se da na neko vrijeme umaknem u nečiji tuđi svijet. „Dţo?" „Mmm-hmm?" „Potraţio sam na internetu tog tipa sa kojim izlaziš, Malkolma Hendrija."

Naglo sam podigla glavu iznad svoje knjige, a puls mi se iznenada malo ubrzao. „Zašto?"

58

Nela012

Kol je slegnuo ramenima. Ponovo. „Nisi mi mnogo rekla o njemu." Namrštio se na mene. „Malo je prestar, zar ne misliš?" „Ne baš." „Petnaest godina je stariji od tebe."

Zaista sam od svih ljudi na svijetu najmanje ţeljela da s Kolom razgovaram o ovome. „Mnogo mi se sviđa. I tebi će se svidjeti."

Kol zafrkta. „Da, kao da ću ga uopšte upoznati. Sreo sam Kaluma samo nekoliko puta, a izlazila si sa njim dvije godine." „Ne ţelim da te upoznajem sa nekim ko moţda neće ostati tu. Ali imam dobar osjećaj u vezi sa Malkolmom."

Njegovo sljedeće pitanje je bilo postavljeno blago, ali uz nagovještaj prezira koji me pogodio pravo u srce. „Da li je to zbog toga što je pun para?" „Ne", odgovorila sam kroz stisnuta usta. „Nije." „Izlazila si sa mnogo drkadţija, Dţo, a znam da je to bilo zbog toga što su imali novca. Ne moraš to da radiš.“ Lice mu se zaţarilo od bijesa. „Ona te učinila dovoljno jadnom ne moraš da izlaziš sa nekim kretenom samo da ne bismo morali da brinemo o novcu. Ĉim napunim šesnaest godina naći ću posao tako da ću moći da pomognem. “ Mislim da je to bio najduţi Kolov govor za godinu dana. A njegova izjava me je pogodila pravo u stomak. Sjela sam uspravno, a sad su se moji obrazi ţarili od ljutnje. „Ne koristi tu riječ. A da odgovorim na tvoje pitanje, ja izlazim sa momkom do kog mi je zaista stalo, a jednostavno se desilo da on ima novca. I ti se nećeš zaposliti u šesnaestoj. Završićeš srednju školu i ići ćeš na fakultet ili na umjetničku akademiju ili gdje god dođavola ţeliš da ideš. Ali neka me nosi đavo ako završiš na nekom usranom poslu jer si napustio prokletu srednju školu!“ Teško sam disala od straha pri pomisli na to.

Kol me netremice gledao, iskolačenih zelenih očiju, iznenađen mojim ispadom. „Gospode boţe, ohladi se, Dţo. Bila je to samo ideja.“ „Bila je to loša ideja.“ „O da, shvatam to.“ Opustila sam se kada sam čula začikavanje u njegovom glasu i opustila se na kauču, prinoseći knjigu. „Samo crtaj, ti gnjavatore.“ Potisnuo je smijeh i spustio šolju da bi ponovo počeo da crta.

Poslije jednog minuta, pogledala sam ga preko knjige.

59

Nela012

„Samo da znaš... volim te, dječače mali.“ „Mhm, i a be.“ Dešifrovala sam da je to značilo „Mhm, i ja volim tebe“ na tinejdţerskom mumlanju.

Osmijehnula sam se, a toplina zadovoljstva mi je ispunila grudi dok sam spuštala pogled na stranice knjige.

60

Nela012

Poglavlje 7

I

ako je bio kraj februara, do marta je preostao još samo jedan dan, Edinburg je još bio ledeno hladan. Ledeni morski vazduh jurio je prema Nju Taunu, gurajući unazad one koji su bili dovoljno loše sreće da se zateknu kako idu na sjever, nezaklonjeni zgradama.

Malkolm i ja smo se drţali izvan neposrednog udara ledenog vjetra dok smo išli Dţordţ Stritom, zalazeći u prodavnice odjeće, a onda niz Frederik Strit i u popločanu Rouz Strit, jednu od mojih omiljenih ulica u Edinburgu. Ulica je bila puna restorana, pabova i butika, i ručali smo u jednom pabu prije nego što smo produţili do prodavnice Harvi Nikols na Sent Endrjus Skveru. „Ne, ne, ovo je grozno“, rekla sam Malkolmu kroz zavjesu kabine za presvlačenje. Do sada sam isprobala najmanje petnaest haljina i nismo mogli da se sloţimo ni oko jedne koja bi se oboma svidjela. Beka nas je počastila večerom u restoranu Martin Višart kome je bila dodijeljena Mišlenova zvjezdica i Malkolm je insistirao da mi kupi nešto novo da obučem. „Zašto? Šta ne valja kod ove“, pitao je on, a glas mu se začuo bliţe zavjesi.

Nisam mogla da vjerujem da mu već nije postalo neizdrţljivo dosadno, ali izgledalo je da je on prilično strpljiv u kupovini. Zapravo, imala sam nejasan osjećaj da uţiva u njoj. Ili je bar uţivao u tome da me razmazi... što je bilo divno.

Gledajući svoj odraz u ogledalu, zgađeno sam nabrala nos. Haljina je bila toliko tanka da su mi se kroz nju skoro vidjele bradavice. Ako se tome doda činjenica daje imala izrez na leđima i bila veoma kratka mogla sam bez problema na grudi zakačiti parče papira na kom je pisalo NA PRODAJU. „Daj da vidim.“ ,,Ne.“ Pokrenula sam se da namaknem zavjesu, ali sam zakasnila sa tim.

Malkolmovo lice se pojavilo kroz otvor u zavjesi, njegove tamne oči su nestašno sijale dok je prelazio pogledom niz mene, a onda ga zaustavio na mojim grudima. Nestašluk je polako nestao i kada me je ponovo pogledao u očima mu je bila strast. „Da sada nismo u kabini za presvlačenje..."

Osjetila sam kako mi se nešto meškolji u grudima i upitala sam se da li je to bilo razočarenje. Zamišljala sam da su ovdje Dţos i Brejden, ili Adam i Eli, ne bi bilo vaţno što su u kabini za presvlačenje. Brejden i Adam bi se bacili na svoje djevojke, ne razmišljajući o posljedicama.

Otresla sam se od takvih misli. Dakle, Malkolm i ja nismo imali vezu u kojoj je sve bilo proţeto strašću. To nije značilo da ono što smo imali nije bilo sjajno.

Natjerala sam sebe da se osmijehnem kao u nevjerici. „Misliš da je ovo seksi?“ „Za spavaću sobu, da.“ „Ne mislim da je to bila namjera onih koji su je sašili.“ Sumnjičavo sam

61

Nela012

pogledala haljinu. „Isprobaj zelenu. Iste je boje kao tvoje prelijepe oči.“ Pritisnula sam usne na njegova usta u znak zahvalnosti na komplimentu i pustila da zavjesa padne tako da sam ponovo bila sama u kabini.

Bio je u pravu. Pripijena kratka haljina Lenvin je naprosto oduzimala dah.

Malkolm je pozvao taksi do gradilišta koje je htio da obiđe, skrenuo je sa putanje da me odbaci do kuće. Znao je da ga neću pozvati unutra. Sva sam bila posvećena večeri sa Bekom i Kamom u subotu uveče. Pa, bila sam spremna jer sam bar imala firmiranu odjeću da mi posluţi kao oklop i Malkolma da mi posluţi kao štit.

Večeras na poslu neće biti firmiranog oklopa ni Malkolma.

Prezrela sam lepršanje leptirića koji su se probudili u mom stomaku na pomisao na rad sa Kamom i na sve stvari koje je on mogao da kaţe i da povrijedi moje već krhko samopoštovanje.

Izgledalo je da je i dalje bilo potrebno da se prekalim.

Leptirići su letjeli na sve strane u mom stomaku kada sam stigla do bara, a kada sam ušla u glavnu prostoriju i vidjela Kama i Dţos kako se nečemu smiju dok su prali čaše, leptirići su se podigli u moje grudi i na trenutak nisam mogla da dišem. Šta je sve ovo trebalo da znači?

Sišla sam stepenicama u bar i provukla se ispod pregradne tezge, poslavši pozdravni osmijeh u njihovom pravcu prije nego što sam poţurila u prostoriju za osoblje. Dvije sekunde kasnije, Dţos je došla za mnom, a muzika sa stereo uređaja je grmila. Ĉula sam kako Brajen viče na nekoga da utiša muziku do podnošljivog nivoa. „Šta ima? Izgledala si kao da si progutala veoma kiseo limun kada si maločas ušla“, primijetila je Dţos.

Zbacila sam jaknu sa ramena, samozadovoljno se smiješeći. „Zar jesam? Ne mogu ni da zamislim zašto.“ „Plašiš se da ću pokušati da te spojim sa Kamom.“ „Zar zaista? Ne mogu ni da zamislim zašto.“ Dţos je iskrivila lice. ,,U redu, dosta sarkazma. Slušaj. Neću to uraditi."

Okrenula sam se prema njoj, gurajući telefon u zadnji dţep. „Molim? Sa provodadţisanjem je završeno prije nego što je i stvarno počelo?"

Na trenutak je stegnula vilicu prije nego što je odgovorila: „Da. I to je obećanje." „Šta ti je izazvalo tu promjenu raspoloţenja? Ali nemoj misliti da se ţalim zbog toga", poţurila sam da je uvjerim.

Potpuno bezizraţajnog lica i uvrijeđena, Dţos je izdrţala moj radoznali pogled.

62

Nela012

„Eli me natjerala da pogledam adaptaciju djela Ema Dţejn Ostin da bi mogla da mi pokaţe šta sve treba, a šta ne treba raditi u provodadţisanju. Zatim je uslijedilo nepotrebno prikazivanje tinejdţerskog filma Otkačena plavuša*, za koji se ispostavilo da je zasnovan na knjizi Ema Dţejn Ostin." Dopustila je da razmislim o tome, očigledno me podstičući da pomislim kako je to uţasno kao što je mislila i ona.

Pokušala sam da prigušim smijeh. Zaista jesam.

Ali nisam se dovoljno potrudila.

Zabacila sam glavu, oslanjajući se na svoj ormarić, kikoćući se. Nisam mogla da istjeram tu sliku sebi iz glave i samo sam mogla da zamišljam koliko je Eli ozbiljno sve to shvatala. „O, moj boţe“, prodahtala sam kroz smijeh. „Mora da je to bilo toliko bolno za tebe.“ Obnovljena patnja preletjela je preko njenog lica kao da joj se vratila neka uspomena. „Bolno nije ni pribliţno dovoljan opis. Znaš šta je najgore u gledanju ljubavne drame?“ „Ne.“ „Njeno analiziranje."

Pa, to me ponovo podstaklo na smijeh. „Prestani da se smiješ. Nije smiješno.“ „O, mnogo je smiješno. I to je upravo ono što zasluţuješ.“ Dţos je zagunđala. „Da, vjerovatno.“ Nakon što sam obuzdala smijeh, odmahnula sam glavom, brišući suze. „Još ne mogu razumjeti zašto neko ko koluta očima na ljubavne filmove piše ljubavni roman.“ Ljutito me odmjerila. „To nije ljubavni roman. To je priča o mojim roditeljima." „Da, tvojim roditeljima među kojim se odvija vatrena, strastvena ljubavna priča.“ Dţosine oči su se opasno suzile. „Hoćeš li da se ponovo vratim provodadţisanju?“ Zadrhtala sam na tu pomisao. „Nikako ne.“ „Onda ćuti.“ Zafrktala sam na njen ratoboran izraz lica. Očigledno je bila ljuta što su njeni pokušaji da me skrene „sa puta bijede" tako brzo propali. „Znaš, ako ovo čini da se osjećaš imalo bolje, zaista mi je stalo do Malkolma. I zapravo nisam jadna.“ Pogled joj je malo omekšao i sav osjećaj napetosti između nas je smjesta _______________________________________________ * U originalu Clueless, kod nas distribuisan pod gore navedenim naslovom prim. prev.

63

Nela012

iščezao. „Brinem, Dţo, da nisi ni sretna.“ Na trenutak sam ponovo osjetila da gubim dah. Pogledala sam preko njenog ramena na zid na kome je na oglasnoj tabli, okruţenoj raznim porukama osoblja, receptima za koktele i brojevima telefona, bio zakačen naš raspored smjena za ovu sedmicu. Kada sam povratila dah, ponovo sam je pogledala u oči. „Znam da će me Malkolm učiniti srećnom."

Pogledala me na način koji je jasno govorio: Da li ti to ozbiljno misliš? „Koliko mlako od tebe. Zajedno ste duţe od tri mjeseca. Pomislila bih da ćeš znati da li ga voliš ili ne.“ Zalupila sam vrata svog ormarića, pripremajući se da uđem u bar prije otvaranja. Razmišljala sam o današnjem danu u kabini za presvlačenje u Harvi Nikolsu i shvatila sam kako zapadam u odbrambeno raspoloţenje. „Slušaj, nisu sve veze kao ona između tebe i Brejdena, ili između Adama i Eli. Nisu sastavljene samo od strastvenog seksa i apsolutnog oboţavanja. Nekada su one spore i bezbjedne i tople. To ih ne čini ništa manje ispunjenim smislom."

Dţos je prošla pored mene, nabravši nos od ljutnje. „Spore, bezbjedne i tople? Ne pričamo o starom dasi u staračkom domu sa toplim ćebetom za noge. Pričamo o seksu i ljubavi." ,,Ko priča o seksu i ljubavi?" Kamov duboki, promukli glas kao da mi se zario u donji dio stomaka.

Kada sam ušla u šank, nisam mogla da pogledam u njega. Nadala sam se da je onih posljednjih nekoliko prilika kada sam bila u njegovom društvu predstavljalo potpuni izuzetak, ali očigledno nije bilo tako moje tijelo kao da je treperilo i oţivljavalo u njegovoj blizini. Počela sam da osjećam krivicu zbog privlačnosti prema njemu. „Dţo i ja smo pričale o tome", odgovorila je Dţos, a glas joj je još bio grub od frustracije. Naslonila se na šank i zagledala u mene, a izraz lica joj se nije mogao rastumačiti pod slabom svjetlošću.

Kam je podigao obrvu, i ispitivački me pogledao. „Neočekivani problemi su narušili idilu?"

Pošto mi ovoga puta nije postavljao pitanje reţećim glasom, zatresla sam glavom i udostojila se da mu odgovorim. „Ne, dobro smo. Dţos je samo imala svoju „ţutu minutu‟."

Ona je zagunđala ispod glasa, ali gosti su počeli da pristiţu, a zatim je uslijedila prava navala, i uskoro smo bili previše zauzeti da bismo razgovarali.

Prvih dva sata sam nekim čudom uspijevala da izbjegnem Kamovu stranu šanka. Radila sam na suprotnoj strani, a Dţos je radila u sredini. Uzgredno sam ćaskala sa njom o nevaţnim stvarima uvijek kada smo bile dovoljno blizu da čujemo jedna drugu pored bučne muzike. Brejden, Adam i Eli su ušli u bar i zauzeli svoj sto kao i obično, tačno nasuprot nama, tako da su Brejden i Dţos

64

Nela012

mogli jedno drugo da gutaju očima. Ja sam, sa druge strane, bila uspješna u pretvaranju da cijelim tijelom nisam svjesna svakog pokreta koji Kam napravi, svakog opakog osmijeha koji upućuje zgodnoj gošći, načina na koji su mu se farmerke zatezale preko primamljive zadnjice svaki put kada bi se po nešto sagnuo, ili toga da se kada je posegnuo da dohvati novu flašu Džek Denijelsa njegova majica zadigla pokazujući niz zategnutih stomačnih mišića.

Ispod nje su se nalazili samo čisti mišići.

Pitala sam se kako bi bilo imati ga za sebe, nagog opruţenog na krevetu, dok su mi njegovo čvrsto tijelo i zlatasta koţa prepušteni da se naslađujem njima.

Počela bih od seksi V ureza na njegovim kukovima, liţući istaknute mišiće, vlaţno ljubeći njegov divno izvajani torzo, a onda mu nadraţujući bradavice i osjećajući kako postaje tvrd na moj dodir... ,,Dţo!“ Prenula sam se iz svojih maštarija, prosipajući svjeţ sok od pomorandţe koji sam upravo izvadila iz friţidera. Otvorenih usta sam blenula u Dţos, dok su mi obrazi plamtjeli od postiđenosti. Gledala je u mene uz upitan smiješak. „Bila si odlutala na trenutak. Gdje si otišla?“ Crvenilo na mojim obrazima se pojačalo i hitro sam skrenula pogled ka Kamu, koji je bio zauzet posluţivanjem gosta. Bilo mi je drago što je svjetlost slaba, pa se crvenilo mojih obraza nije vidjelo, ali naţalost Dţos je sigurno primijetila stid u mojim očima i brzi, ne baš prikriveni pogled koji sam uputila prema Kamu. Osvrnula se niz šank ka njemu, a onda se ponovo okrenula meni. „O, dobro“, iscerila se ona.

Gunđala sam u sebi, okrećući se da posluţim svoju mušteriju njenim Alabama Slamerom.

Dva minuta kasnije guţva oko šanka počela je da se razilazi. Pripremala sam se na nemilosrdno Dţosino podbadanje kada sam čula kako ona tiho psuje.

Skrenuvši pogled ka njoj, vidjela sam kako joj je vilica stegnuta i pogledala sam na drugu stranu bara u pravcu u kome je gledala i ona. Jedna smeđokosa djevojka istaknutih oblina je zauzela mjesto pored Brejdena i razgovarala s njim.

Izgledalo je da je Brejden samo ljubazan, ali je smeđokosa sjedila jako blizu njega.

Moje oči su se susrele sa Elinim i ona mi je uputila zabrinut pogled.

Dţos je imala previše stila da bi se upuštala u svađu oko momka, pogotovo sa nekim ko samo sjedi preblizu njenog momka. Djevojka bi morala...

O, ne. Smeđokosa je spustila ruku Brejdenu na butinu. „Vraćam se za sekundu", gnjevno je progunđala Dţos, prolazeći pored mene.

Dok je izlazila iz šanka bila je previše bijesna da bi primjetila kako je Brejden već sklonio ţeninu ruku sa svoje butine. Oslonila sam se laktovima na šank, namještajući se za predstavu. Šteta što je sto bio predaleko da bih čula Dţos.

Mogla je da čovjeka ţivog odere svojim riječima. Beskrajno sam joj zavidjela na sposobnosti da se suoči sa napadačem, a da pritom ne izgleda kao brbljiva

65

Nela012

idiotkinja blijedog lica.

Jedan gost je prišao šanku, pa sam nevoljno morala da skrenem pogled. Dok sam momku sipala viski, osjetila sam Kamov poznati i izazovni miris i mogla bih se zakleti da sam se malo zateturala. Kada sam osjetila njegov topli dah na svom uhu, prsti su mi zadrhtali i ukočila sam se dok sam odmicala grlić boce od čaše.

Mogla sam da osjetim vrelinu njegovog tijela, kao da se zaista prislonio uz mene. „Ţao mi je što sam bio seronja", promrmljao je, a glas mu je bio dubok i iskren.

Njegove riječi poslale su niz blagih drhtaja niz moju kičmu. To me potpuno uzbudilo. Uspjela sam samo da potisnem iznenađenje.

Osjećajući se izbačenom iz ravnoteţe, osvrnula sam se ka njemu preko ramena, samo da bih vidjela da se zaista skoro prislonio uz mene. Bio je potreban čitav minut da bi mi njegovo izvinjenje doprlo do svijesti. Kam je uzdahnuo, spuštajući bradu tako da su nam se nosevi skoro dodirnuli. Oči su nam se susrele i znala sam da ne bih mogla da se pokrenem čak ni da sam to htjela. „Ne poznajem te“, nastavio je on, očima istraţujući moje lice. ,,I nije trebalo da donosim preuranjene zaključke." Taj njegov istraţivački pogled se konačno zaustavio na mojim usnama. Dok su mu se oči ispunjavale seksualnom ţeljom, u međunoţju sam još jednom neočekivano osjetila ţmarce. Obliznula sam usne, pitajući se kakvog su ukusa bila njegova usta, a on je zaustavio dah.

Odmaknuo se od mene, a kada sam ga pogledala u oči, u njima je bila zabrinutost. Kam je osjećao privlačnost prema meni isto koliko i ja prema njemu, ali nije ţelio da bude tako.

Zašto? Da li sam ja bila „ispod njegovog nivoa"?

Oštar bol mi je presjekao grudi i skrenula sam pogled na piće koje sam sipala.

A pošto sam prethodno veče provela upravo pametujući svom mlađem bratu o velikodušnosti, potvrdno sam klimnula glavom. „Izvinjenje se prihvata." „Dakle, zašto ti moraš da se staraš za svog brata? Gdje su ti roditelji?"

Okrenula sam se i prošla pored Kama da odnesem piće gostu. Uzela sam novac za piće, otvorila kasu i vratila mušteriji kusur. Upravo kada sam se osvrnula prema Kamu da mu odgovorim, pojavio se još jedan gost. Bar se ponovo ispunio ljudima, i Dţos je došla niz stepenice pa se provukla ispod pokretne pregrade da nam pomogne. Posmatrala sam usluţujući gosta kako Eli, Adam i Brejden odlaze. Osmijehnula sam se Dţos, izazivajući je. „Istjerala si ga napolje?"

Slegnula je ramenima. „Ako će da privlači zgodne ţene koje nije briga da li ima djevojku ili ne, onda da, ima da ga istjeram." ,,A šta ako ode u drugi bar? Napolju je još zgodnih ţena koje će osjetiti privlačnost prema njemu."

66

Nela012

„Da, ali ne moram to da gledam." „Dobro zaključivanje", promrmljala sam, posmatrajući Kama dok se naginjao preko šanka da bi jedna gošća mogla nešto da mu šapne na uvo.

Neočekivani nalet ljubomore koja me ispunila kada se odmaknuo i osmijehnuo joj se sa neskrivenom seksualnom samouvjerenošću skoro me oborio na pod. Šta ja to radim? Šta to moje tijelo radi?

Ja sam sa Malkolmom. Srećna sam sa Malkolmom.

Zaključivši da je vrijeme da odem na pauzu, javila sam se Dţos i sakrila se u prostoriju za osoblje na deset minuta. Veći dio tog vremena sam grdila sebe i uspjela sam da se dovoljno priberem da bih se vratila na posao. Kada sam izašla iz prostorije, u baru je ponovo zavladao miran period, a Dţos i Kam su bili naslonjeni na šank i razgovarali. Duboko sam udahnula i odlučila da se ponašam kao odrasla osoba. „Šta se dešava", srdačno sam upitala dok sam im prilazila.

Dţos me pogledala sa neuobičajenom nelagodom. „Kam je pitao za tvoju porodicu. Mislila sam da si mu već ispričala. Izvini."

Srce mi je poskočilo u grudima, a talas mučnine je natjerao moju koţu da se najeţi. „Ispričala mu..."

Shvativši kako sam ja razumjela ono na šta je mislila, poţurila je da razjasni. „O bolesti tvoje mame i o tome kako moraš da brineš o njoj i Kolu.“ Smjesta me obuzelo olakšanje i ispustila sam dubok uzdah. ,,Tačno.“ Naţalost, previše sam otkrila. Kada sam pogledala u Kama, vidjela sam kako njegov sumnjičavi pogled poigrava između mene i Dţos. Upravo je otvorio usta, vjerovatno da postavi još neko pitanje, kada ga je Dţos preduhitrila. „Dakle, šta je sa tobom, Kame? Tvoja porodica je odavde?“ Iako su mu obrve još bile skupljene od radoznalosti, potvrdno je klimnuo glavom. „Moji roditelji ţive nadomak Edinburga. U Longindriju.“ Lijepo, pomislila sam ja. Longindri je bio divno selo smješteno u blizini vode.

Bilo je to prelijepo mjesto sa divljom obalom i starim vikendicama. Pitala sam se kako je to bilo odrasti na takvom mjestu. „Nemaš braću ili sestre koji ţele da budu glavni?“ Dţos je nastavila svoje ispitivanje. „Nema sudara kolima ni ovisnika od droge ni medicinskih problema?“ Pokušala sam da obuzdam ljutito frktanje.

Kam je opušteno slegnuo ramenima. „Ne koliko ja znam.“ Djelujući zbunjeno, Dţos ga je zabrinuto posmatrala. „Da li mi ti to govoriš da si ti zaista stabilna ličnost?”

67

Nela012

Kratko joj se osmijehnuo svojim seksi osmijehom, a ja sam podlegla još jednom vrelom naletu seksualne privlačnosti. „Volim da tako mislim.“ Dţos me pogledala na način koji je govorio Pa dobro, barem imam tebe prije nego što je odmahnula glavom prema Kamu kao daje razočarana u njega. „A ja sam mislila da bismo mogli biti prijatelji."

Kam se nasmijao. „Mogao bih da izmislim nekakvu tragičnu prošlost ako bi to pomoglo?“ „Ili otkriti neku duboku, mračnu porodičnu tajnu koju mogu da ubacim u knjigu.“ „Kasnije ću ti govoriti o tome.“ Osmijehnuo se, a onda paţljivo pogledao u mene, malo spuštajući oči ispod trepavica. Imao je neshvatljivo duge trepavice za jednog muškarca. „Pogriješio sam što sam rekao Beki da sam ove subote slobodan i čujem da je rezervisala sto za četvoro u Martin Višartu.“ Da, sigurna sam da je posljednje što želiš da radiš da sjediš i jedeš sa mnom. „Malkolm mi je rekao.“ „Dakle, pretpostavljam da ćemo večerati zajedno.“ Dţos se zakikotala, i kada se okrenula da usluţi mušteriju doj sta nespretno nas je posavj eto vala: „Pokušajte da ne ubijete jedno drugo.“ Samozadovoljno sam se osmijehnula i pogledala u Kama. I smjesta poţeljela da nisam. Izgledalo je kao da on pokušava da me rastumači, kao da sam neka zagonetka koju on mora da razriješi.

Tijelo mi se proţelo zadovoljstvom zbog paţnje koju mi je posvećivao, ali moj mozak mi je iz sve snage poručivao da pobjegnem od njega što dalje mogu.

68

Nela012

Poglavlje 8

K

oliko god Dţos djelovala kao tampon između mene i Kama, napetost između nas nije nestajala. U petak uveče sam poigravala oko njega kao budala, očajnički pokušavajući da ne ponovim situaciju od prethodne večeri. Dţos me stalno posmatrala kao da je očekivala da ću svakog časa roditi vanzemaljca, toliko čudno sam se ponašala.

Kada me Malkolm nazvao tokom dana osjetila sam nalet krivice na zvuk njegovog glasa, kao da sam ga varala svojim nečistim mislima o Kamu. Nisam bila savršena. Nije da nisam bila bezobzirna kada sam jurila nekog muškarca.

Pokušavala sam da ne mislim na djevojke koje su bile povrijeđene zbog te svoje mane, i pokušavala sam da razumno obrazloţim kako je na neki način bilo u redu učestvovati u takvom nevjerstvu jer je Kolu bilo potrebno da se udam za nekoga kao što je Malkolm. U tome nije bilo istine. To je nekako ukazivalo da nisam imala izbora, ali naravno da sam ga imala. I izabrala sam sebično.

Ipak, postavila sam granicu koju je predstavljalo fizičko varanje nekoga.

Naročito sam postavila granicu da ja ne budem pokretač prevare.

Poţuda za Kamom kao da je bila preblizu te granice.

Na svu sreću, petkom je kao i uvijek bila tolika guţva da nisam mogla mnogo razgovarati sa svojim kolegama. Kam je izbacio nekoliko šala i natjerao nas na smijeh, a Dţos je, kao i uvijek, i sama bila duhovita. Ja sam, sa druge strane, odlučila da pokušam što manje razmišljati o Kamu time što sam se usredsredila na punjenje posude za napojnice.

Koketirala sam iz sve snage i nisam obraćala paţnju na to kako je Dţos kolutala očima na moje kikotanje. Jednom mi je rekla da imam laţni i stvarni kikot. Moj pravi kikot je izgleda bio ,,predivan“, ali moj laţni kikot onaj koji sam koristila da ubijedim nekog tipa kako je on najzabavniji čovjek koga sam ikada srela prosto ju je izluđivao.

Da je samo znala da me to tjeralo da još više nastavljam sa tim.

Usluţivala sam trojicu momaka koji nisu bili pretjerano privlačni, ali su bili seksi na svoj način, i uţivala sam u njihovoj paţnji.; „Ozbiljno, trebalo bi da jednostavno preskočiš šank i provedeš ostatak noći sa nama“, navaljivao je jedan od njih, uputivši mi iskrivljen osmijeh. Obično sam mogla da protumačim kada je momak napaljen, ali ovi momci su se samo zabavljali.

Oslonila sam se laktom na šank, dodajući najniţem od momaka njegov kusur jednom rukom dok sam zamišljeno spuštala bradu u dlan druge ruke. „Hmm, gdje biste me poveli?“ „Ĉuo sam da je Fajer prilično dobar noćni klub“, predloţio je onaj koji je stajao u sredini, dok su mu oči svjetlucale od nade.

Frknula sam kroz nos i zaokruţila rukom po baru.

69

Nela012

„Idete iz jednog kluba u drugi. Ne, morate smisliti nešto bolje od toga.“ Lagano sam se osmijehnula i posmatrala kako se njih trojica naginju bliţe, dok im se oči spuštaju ka mojim ustima. „Vudu Rums.“ Niski je klimnuo svojim drugovima glavom kao da je to sjajna ideja.

Tuţno sam odmahnula glavom. „Proširite svoje vidike, momci.“ Onaj sa iskrivljenim i veoma izazovnim osmijehom naslonio se na šank tako da su nam lica bila odmaknuta samo nekoliko centimetara. U mojim očima je bilo osmijeha, dok je on netremice zurio u mene. Odjednom sam shvatila da je on prestao da se poigrava i postao ozbiljan. Spustio je pogled na moje usne. „Povešću te bilo kuda, draga, bilo gdje na svijetu, ako mi daš svoj broj telefona." Ĉula sam duboko nakašljavanje prije nego što mi se na stomak naslonila nečija topla ruka. Trznula sam se u šoku i okrenula, pa vidjela kako se Kam naslanja na mene. Bila je to njegova krupna, topla ruka koja se spustila na moj stomak. Blago me pritisnuo i odmakao od šanka. „Izvinite me“, rekao je, bezizraţajnog lica, samo mu je na vilici poigravao jedan mišić. Kamov dodir je izazvao varničenje u mom tijelu, koţa me peckala od uzbuđenja i vreline, i u svojoj zbunjenosti sam ga pustila da me povuče od šanka, dok mu se tijelo privijalo uz moje. Ruka mu je kliznula oko mog struka, zadiţući mi tregeraču tako da je njegova čvrsta ruka obhvatila moju golu koţu, i drţao me nepomično dok se saginjao po flašu likera. Kada se uspravio, pogledi su nam se sreli. Jedva sam se suzdrţala da i ja ne obgrlim njega.

Kao da je odjednom shvatio da me i dalje dodiruje, izmakao se i klimnuo mi glavom, a onda otišao na svoj kraj šanka. Predugo sam zurila u njega, pitajući se zašto je osjetio potrebu da me dodirne, da me pomjeri umjesto da zatraţi da se sama pomjerim. Obično bih to protumačila kao zainteresovanost, kao poziv, ali Kam mi je slao mnoštvo izmiješanih signala. Zurila sam tako dugo da kada sam se okrenula momcima sa kojima sam istrajno flertovala, njih više nije bilo tamo. A sa njima je nestala i moguća napojnica koju bi mi ostavili.

Sranje.

Prokleti Kam. Ostatak smjene je brzo proletio i, kao što sam radila nekoliko prethodnih noći, poţurila sam iz bara čim smo počistili poslije zatvaranja, očajnički ţeleći da se udaljim od Kama.

Napolju je bilo ledeno hladno i ţurno sam pješačila nazad do stana, izbjegavajući pijance koji bi samo pogledali usamljenu ţenu i zaključili kako je ona sjajna meta da vjeţbaju na njoj. Dţos je mrzila to što sama pješačim do kuće poslije smjene, ali ja sam se navikla na to. Imala sam alarm protiv silovanja na svom privjesku za ključeve i mali biber sprej u torbi kao mjeru opreza.

70

Nela012

Tiho sam poţurila uz vlaţno stepenište moje zgrade, i skoro klonula ispred vrata od olakšanja i iscrpljenosti. Najzad kod kuće.

Zaključivši da bi bilo lijepo da ponesem šolju čaja sa sobom u sobu zaputila sam se u kuhinju da uključim čajnik, ali sam stala kao ukopana na vratima.

Proţeo me surovi prezir prema pijanoj majci koja je leţala obeznanjena na podu kuhinje. Na svu sreću, bila je u piţami. Bilo je slučajeva kada bih je zatekla ovakvu, a bila je gola. Pitala sam se koliko je dugo ovdje i plašila se da se nije prehladila na kuhinjskim pločicama ili povrijedila svoju slabu kičmu.

Odmahnuvši glavom, potiskujući suze izazvane frustracijom, zbacila sam jaknu sa ramena i zastala na trenutak dok smislim kako da je odnesem do njene sobe, a da ne probudim Kola i dodatno joj ne povrijedim kičmu. Pretpostavila sam da bi trebalo da je odvučem što paţljivije mogu.

Upravo to sam i uradila, nastojeći da se krećem tiho. Uhvatila sam je ispod ramena i počela da vučem njeno tijelo iz kuhinje. Stopalom je zakačila ivicu vrata i ona su tresnula u zid, a ja sam se trznula i zastala kao ukopana. Nadala sam se da nisam probudila Kola.

Na nesreću, upravo sam počela ponovo da je vučem kada sam čula kako se otvaraju vrata njegove spavaće sobe. Okrenula sam se i vidjela ga kako stoji u hodniku, zagledan u mene snenih očiju. „Izvini, mili. Vrati se u krevet“, šapnula sam ja.

Ali Kol je samo nešto progunđao, odmahnuo glavom i nesigurno krenuo prema meni. „Treba li ti pomoć?“ „Ne, dobro sam.“ On je na to ponovo zagunđao i prošao mami sa druge strane. Sa lakoćom je podigao, drţeći je za noge i ponijeli smo je ka njenoj sobi. Motrila sam na njega isto koliko sam motrila i kuda idemo. Kol je bio moje visine i još je rastao. Bio je pametno dijete, i dijete koje nije lako prihvatalo odlazak svog roditelja. To mu je davalo onaj zabrinuti sjaj u očima koji je činio da izgleda stariji nego što je bio. Bila sam tuţna što je ovaj moj mali čovjek morao toliko brzo da odraste.

Ovo, naravno, nije bilo prvi put da mi je pomagao da odnesemo mamu do njenog kreveta.

Kad smo je smjestili u krevet, pokrila sam je jorganom pokušavajući da ublaţim svaku štetu koju je mogla sebi nanijeti leţanjem na hladnom podu.

Uvjerena da joj je dovoljno toplo, iskrala sam se iz njene sobe i pridruţila se Kolu u hodniku.

Uputila sam mu osmijeh drhtav od mog premora, od moje tuge. On je to primijetio i njegova vlastita tuga je zatitrala na njegovom licu prije nego što ju je odagnao samozadovoljnim osmijehom. „Imam ideju da u modu uvedemo novi način vjeţbanja. To će nam donijeti mnogo novca.“

71

Nela012

Moje usne su se izvile. „A kakav to?“ „Zove se pijana mama. U njega je uključeno dizanje tereta i malo vjeţbi za srce.“ Gledala sam u njega na trenutak, dopuštajući da smisao njegove šale dopre do moje svijesti, a onda prasnula u smijeh, privlačeći ga sebi da ga zagrlim.

Osjećala sam kako mi se suze skupljaju u uglovima očiju dok mi je on uzvraćao zagrljaj.

On mi je bio nadoknada za sve u ţivotu.

Ne znam šta bih bez njega.

72

Nela012

Poglavlje 9

K

ada sam se probudila, jutro je već bilo poodmaklo. Leţala sam ispod pokrivača, odbijajući da ustanem. Da bih uštedjela na računu, podesila sam grijanje na tajmeru da se uključi na dva sata ujutro, a zatim ponovo u pet poslije podne. Vazduh izvan moje tople čaure u krevetu je bio leden i zastenjala sam zbog nepravde što moram da ustanem.

Kol me na trenutak probudio prije nekoliko sati da me podsjeti kako ide kod Dţejmija i da će tamo ostati cijeli dan i prespavati. Sjećam se da sam promrmljala da uzme dvadeset funti iz moje tašne za slučaj nuţde, prije nego što sam ponovo zaspala.

Usmjerila sam pogled u stranu da provjerim koliko je sati na budilniku na mom noćnom stočiću. Bilo je pola jedanaest. Zaista sam morala da ustanem i odem u nabavku prije nego što počnem da se spremam za svoje vaţno, uţasno veče sa Bekom i Kamom.

Auh. ,,U redu. Jedan, dva, tri“, odbrojavala sam ja. Na tri sam zbacila pokrivače i iskočila iz kreveta. Bio je to jedini način da se izvučem iz njega. Nisam mogla da izvedem ono sporo izvlačenje ispod pokrivača jer bih zaspala u pola pokušaja.

Drhteći sam čeţnjivo pogledala svoj dušek. Što sam brţe mogla, poţurila sam kroz hodnik da pustim vodu da se grije kako bih se istuširala. Zagrijala sam se šoljom čaja dok sam čekala, i otvorila sam vrata mamine sobe da vidim kako je ona.

Bila je budna. „Dobro jutro.“ „Dobro jutro“, promumlala je ona, navlačeći pokrivače pod bradu. „Prokleto je hladno."

To je zbog toga što si bez svijesti leţala na kuhinjskom podu ko zna koliko dugo. „Hoćeš li šolju čaja i malo tosta?“ ,,O da, to bi bilo dobro, dušo.“ Skliznula je još niţe ispod pokrivača tako da je sada bila sklupčana u loptu.

Kada sam joj spremila čaj i tost, i sačekala da se uvjerim da je pojela svoj doručak, ostavila sam je samu i spremila se za taj dan. Osim hrane, morala sam da kupim i rođendansku čestitku za Endţi, moju prijateljicu iz frizerskog salona u kome sam radila prije nekoliko godina. Prije Dţos nisam imala bliskih prijateljica zbog... pa... moje zatvorenosti, ali Endţi i Liza iz salona su bile djevojke sa kojima sam izlazila u grad i nešto najbliţe najboljim prijateljicama što sam imala. Već mjesecima nisam vidjela nijednu od njih, iako smo još redovno razmjenjivale poruke preko telefona.

Navukla sam svoju vunenu jaknu koja se vezala oko pojasa, zamotala se u

73

Nela012

pretjerano veliki šal, i uvukla farmerke u čizme na pertlanje. Svjeţe oprana kosa padala mi je na ramena i niz leđa u gustim uvojcima i znala sam da bi trebalo daje veţem, ali sam zadrhtala na pomisao da mi uši ostanu ogoljene i izloţene hladnoći. Uzela sam rukavice i torbu i bila sam sasvim spremna.

Doviknuvši pozdrav mami ţurno sam izašla na vrata, kao i uvijek se radujući da budem bilo gdje drugo osim sa njom u stanu. Polako sam silazila niz stepenice, navlačeći rukavice i na zvuk muškog smijeha zaustavila sam se na stepeništu do sprata ispod nas. Prazan stan ispod našeg stana izgleda da više nije bio prazan.

Vrata su bila širom otvorena, i razrogačenih očiju sam gledala kako dva momka nose sto za kafu uz posljednjih nekoliko stepenika do odmorišta. „Ogrebao si nogu stola.“ Izuzetno visok, tamnokosi momak u ragbi dresu osmijehnuo se svom drugu dok su izlazili na odmorište.

Drugi momak je bio malo niţi, širokih ramena i neuredne tamne kose nagurane ispod pletene kape. Kada se okrenuo da se drsko osmijehne svom prijatelju, znala sam da gledam u zavodnika. Momak je bio prelijep, a njegov osmijeh mi je pokazivao i da on zna kako to da iskoristi. „On to uopšte neće primijetiti.” ,,U drvetu je zasjek.“ „Ah, to mu daje lični pečat.“ Napravila sam još jedan korak naniţe i moj pokret je obojicu natjerao da pogledaju ka meni. Osjetila sam drhtaj nelagode u stomaku dok sam gledala kroz otvorena vrata u stan. Imamo novog komšiju. Novog komšiju koji će morati da trpi pijano zapomaganje moje majke.

Sjajno.

Momak sa pletenom kapom se procjenjivački nacerio u mom pravcu, očima me gutajući od čizama do glave. Hitro sam se osvrnula ka njegovom prijatelju i shvatila da me i on zagleda. Moj automatski poriv za koketiranjem se uključio i uzvratila sam im uzdrţanim osmijehom i mahanjem prstiju. ,,Ćao.“ Momak sa pletenom kapom je zgodnije namjestio svoju stranu stola za kafu u rukama i upitao: „Ţiviš ovdje?“ ,,U stanu iznad vas.“ Ispustio je zviţduk i odmahnuo glavom, gledajući u svog prijatelja. „Kam je uvijek bio srećno kopile.“ Odmah sam osjetila napetost kada sam začula to ime. „Zašto vam je trebalo toliko dugo“, upitao je dubok i veoma poznat glas iz stana.

Usta su mi već bila otvorena od zatečenosti kada je Kam izašao iz stana da dočeka svoje prijatelje. „Kame“, procijedila sam u nevjerici.

74

Nela012

Iznenađen, Kam je podigao pogled ka meni, a zapanjenost je omekšala njegove crte lica. „Dţo?“ „Eh...“ Kamov visoki prijatelj je okrenuo glavu od njega i mene ka momku sa pletenom kapom. „Srećno kopile je već poznaje.“ Nisam obraćala paţnju na njih, dok mi je srce tuklo u grudima, a oči nisam pomjerala sa Kama koji je stajao na odmorištu stepeništa. Bio je u jednoj od svojih iznošenih majica kratkih rukava i farmerkama, sa vojničkim čizmama na nogama, neuredne kose i očiju tamnih od nedostatka sna. Uprkos očiglednom umoru, izgledao je kao da treperi od energije koja me privlačila. Kada je ulazio u prostoriju, mogli ste da osjetite njegovu vitalnost, njegovu snagu. Malo je bilo ljudi na svijetu koji su oko sebe zračili tu vrstu energije. Brejden Karmajkl je bio jedan od njih. Kameron Mekejb je definitivno bio drugi.

A on se useljavao u stan ispod mog?

Nisam mogla natjerati puls da uspori na pomisao da će Kam biti toliko blizu svim mojim tajnama i sramoti. „Useljavaš se?“ Oči su mu odlutale pored mene ka spratu iznad. „Ti ţiviš ovdje?“ Stomak mi je bio teţak kao da sam se nagutala kamenja. ,,U stanu iznad tebe.“ ,,Gospode“,uzdahnuo je Kam, izgledajući isto toliko nezadovoljno zbog ovog saznanja koliko i ja. „Mali svijet.“ Prije će biti u pitanju mali grad. „Veoma mali“, promrmljala sam. Kako se ovo dogodilo? Da li me sudbina jednostavno mrzi? Od svih koincidencija na svijetu, zašto je meni morala da zapadne jedna ovako velika i zlosrećna? „Eh, ovo postaje teško“, poţalio se visoki momak, pokazujući glavom prema stolu za kafu.

Odmjerila sam veličinu njegovih bicepsa i posumnjala da mu je sto uopšte bio teţak. Kam je pokazao ka unutrašnjosti stana. „Unesite unutra, momci. Hvala.“ „Ne, ne.“ Momak sa pletenom kapom je odmahnuo glavom, samozadovoljno se smiješeći, još ne skidajući oči sa mene. „Prvo nas upoznaj sa mis Škotske.“ Osjetila sam da mi se obrazi ţare od tog komplimenta, mrzeći što je to nekako davalo argumente u prilog Kamovoj slici o meni.

Kamovo tijelo se zategnulo i ukrstio je ruke na grudima. „Samo ga unesite u stan.“ Boţe moj, bila sam toliko bezvrijedna da nije mogao čak ni da me upozna sa svojim prijateljima. Ne obraćajući paţnju na bol koji mi je ispunio grudi, osmijehnula sam se momku sa pletenom kapom.

75

Nela012

„Ja sam Dţo.“ I visoki i momak sa pletenom kapom su zinuli na mene. ,,Dţo“, upitali su u jednoglasnoj iznenađenosti... kao da su već bili čuli za mene.

Obrve su mi se nabrale u zbunjenosti dok sam upitno gledala u Kama. Cijelo tijelo mu je sada bilo ukočeno dok je najblaţim mogućim pokretom glave odrečno odmahivao ka svojim prijateljima. Njegovi prijatelji nisu prihvatali to što je Kam pokušavao da im kaţe. „Dţo iz bara, Dţo?“ Kam im je pričao o meni? Nelagodno sam se premjestila sa noge na nogu, nesigurna u kakvom svjetlu me prikazao. „To sam ja.“ Njih dvojica su se široko osmijehnuli, a momak sa pletenom kapom mi je klimnuo u znak pozdrava. „Ja sam Nejt, a ovo je Piti.“ U nevjerici sam odmjerila visokog momka. „Piti?” To nije bilo ime koje biste očekivali kod nekoga njegove veličine.

Piti je imao lijepo lice, prijateljskog i otvorenog izraza. „Gregor. Prezivam se Piterson.“ ,,A, shvatam.“ „Kam nam je rekao sve o tebi, Dţo“, nastavio je Nejt, izbjegavajući Kamov ljutiti pogled.

Osjećajući se malo uzdrmano što je Kam pričao svojim prijateljima o meni i neopisivo radoznalo u vezi sa načinom na koji je pričao, zaključila sam da je vrijeme da krenem dalje tako da mogu da prihvatim u svojoj glavi činjenicu da mi je Kam novi komšija. Kad razmislim o tome, on i jeste pričao Dţos o tome da je pronašao jeftiniji stan.

Ali opet... od svih mjesta, zašto je to moralo da bude baš u mojoj zgradi?

Odlučila sam da se pretvaram kako me nije briga šta je Kam rekao. „Pa, ne vjerujte ni u jednu jedinu riječ.“ Nisam obraćala paţnju na Kama dok sam prolazila pored njega, i nasmiješila sam se njegovim prijateljima. „Kam ima nesrećnu naviku da stvara mišljenje o nekome prije nego što ga zaista upozna.“ Nejt je potvrdno zaklimao glavom. „Da, rekao nam je kako se ponio kao pravi seronja prema tebi.“ To me zaustavilo u pola koraka, i okrenula sam se da pogledam u Kama.

On je slegnuo ramenima, bezizraţajnog lica. „Rekao sam ti da mi je ţao zbog toga.“ Oči su mi skrenule prema njegovim nasmijanim prijateljima, a onda opet ka njemu. „Pa, onda, mislim da bih sada mogla zaista da ti povjerujem. Komšija.“ I napravivši pokret glavom u znak pozdrava svima njima, počela sam polako da

76

Nela012

silazim niz stepenice. „To je Dţo“, glasno je upitao Nejt, dok sam im nestajala sa vidika, a njegov glas je dopro dolje do mene i nisam mogla, a da ne napregnem uši i čujem šta govore. ,,Zaveţi“, prosiktao je Kam. „Hajde da ubacimo ostatak stvari unutra.“ „Boţe svemogući, nisi se šalio, zar ne? Koliko su jebote duge one njene noge?“ „Nejte...“ „Kako moţeš to da izdrţiš, druţe? Ako se ti ne loţiš na nju, ja se loţim.“ Kamovo reţeći glas odjeknuo je dolje do mene. „Ulazi u jebeni stan!“ Vrata njegovog stana su se zalupila, a ja sam poskočila, stojeći na posljednjem odmorištu. Šta je dođavola sve ovo značilo? Šta je Kam rekao o meni?

Jednostavno uređenje restorana, sa namještajem od četinarskog drveta i sa umirujućom krem i beţ bojom zidova, trebalo je bar da izazove nešto slično smirenju atmosfere.

Ali nije.

Sjedila sam nasuprot Beki i Kamu, pored Malkolma, i molila se da sam ja jedina koja osjeća pretjeranu napetost za stolom. Naručili smo i pojeli svoja predjela, a Beka i Malkolm su sve vrijeme odrţavali razgovor u toku. Dok smo čekali da nam donesu glavno jelo, nelagodno sam se meškoljila na stolici u tišini koja je obuzela naše društvo.

Od trenutka kada sam došla sa Malkolmom, očajnički sam izbjegavala da pogledam Kama. Cijelog dana sam mislila na njega, i kunem se da mi se puls uopšte nije usporavao otkad sam otkrila daje on naš novi komšija. U glavi su mi se odvijali svi najgori scenariji. Kam čuje moju mamu, Kam otkriva zašto je mama ponekad tako prokleto bučna, Kam to prenosi nekome koje meni vaţan... recimo Malkolmu.

I da, ako sam htjela da budem iskrena prema sebi, takođe sam brinula da će Kamovo već loše mišljenje o meni potpuno nestati kad sazna istinu o stanju moje majke. Nisam mogla da razumijem zašto me bilo briga šta on misli. Nisam ga poznavala. Nisam zaista znala kakva je on vrsta čovjeka. „Sviđa mi se tvoja haljina, Dţo. Malkolm ima veoma dobar ukus, zar ne?“ Beka se osmijehnula preko svoje čaše sa vinom.

Uspjela sam da joj uzvratim osmijehom, ne znajući zasigurno da li mi se surovo podsmijava ili je iskrena. „I meni se dopada tvoja haljina.“ Ja jesam bila iskrena. Beka je nosila haljinu boje tamnog zlata sa šljokicama, sa visokim okovratnikom i kratku na butinama.

Izgledala je skupo i otmeno.

Malkolm je bio dotjeran kao i uvijek, u trodijelnom odijelu sa

77

Nela012

smaragdnozelenom kravatom koja se dobro uklapala uz moju haljinu, a Kam... pa... Kam je bio Kam. Iako sam izbjegavala da ga pogledam pravo u oči, nisam mogla da ne obratim paţnju na njegovu odjeću. Njegov jedini ustupak formalnom načinu oblačenja bile su crne platnene pantalone donji dio odijela uz koje je nosio dezeniranu kravatu, iznošenu motorističku crnu koţnu jaknu, i svoje vojničke čizme. Iz pristojnosti je skinuo svoju koţnu jaknu dok smo sjedili za stolom.

Nekako nisam mogla da mu se ne divim. Bio je obučen onako kako je htio da se oblači i uopšte ga nije bilo briga šta neko drugi o tome misli. Zbog toga je vjerovatno i bio toliko prokleto privlačan šta god da nosio. ,,I tvoje cipele su takođe lijepe", široko se osmijehnula Beka. „Posmatrala sam ih dok si prolazila kroz salu.“ Kam je dunuo kroz nos, gurajući viljušku u salvetu u dokolici i dosadi. Usta su mu se izvila naviše na krajevima. „Malkolme, jednostavno sam oduševljen tvojom kravatom. Na čudesan način ti ističe oči.“ Malkolm se nacerio na njegovu pošalicu i pokazao na Kamove tetovaţe. „Sviđaju mi se crteţi. Staje napisano tim crnim slovima?“ Nagnula sam se naprijed. Htjela sam ovo da saznam još od trenutka kada sam ga upoznala. ,,’Budi Kaledonija‟*“, odgovorila je Beka, iznervirano zagledajući Kamovu ruku. ,,I nemoj se gnjaviti pitajući ga šta to dođavola znači, jer ti neće odgovoriti."

Više čak nisam ni bila iznenađena kada su mi vreli ţmarci prošli kroz međunoţje zbog načina na koji su se Kamove usne izvile. Izgleda da me palilo sve što bi on uradio. Oči su nam se na trenutak susrele i ja sam spustila pogled, pocrvenivši. „Dobro, a šta je sa zmajem“, nastavio je Malkolm. „Da li on ima neko značenje?“ Kam je klimnuo glavom. „Bio sam značajno pijan kada sam ga uradio.“ „O ne.“ Malkolm se nasmijao. „Jedna od takvih stvari.“ „Jedna od takvih stvari. Imao sam dvadeset i dvije godine i izlazio sa starijom ţenom, koja je sticajem okolnosti bila tatu-majstor. Napili smo se, ja sam završio u njenoj stolici za tetoviranje, ona me pitala koju tetovaţu ţelim, ja sam rekao iznenadi me...“ Slegnuo je ramenima.

Nasmijala sam se, zamišljajući ga kako ustaje iz stolice sa strašnim zmajem na ruci. ,,I tako ti je ona nacrtala cmo-ljubičastog zmaja?“ Kam me prosto oborio jednim od svojih neodoljivih osmijeha „Ona se mnogo loţila na fantastiku. Trebalo je da se toga sjetim prije nego što _________________________________________ * Latinski naziv za Škotsku prim. prev.

78

Nela012

sam pristao da sjednem u njenu stolicu.“ „To je nevjerovatno dobar crteţ.“ „Pa, Ana je bila nevjerovatno dobar crtač.“ „Prestani, ili bih mogla postati ljubomorna“, ubacila se Beka, smijući se, ali je njen smijeh zvučao laţno. U tome nije bilo nikakvog „mogla bih“. Otpila je gutljaj svog vina i usmjerila pogled sa svog momka pravo u moje oči. „Dakle, Kam mi je rekao za srećnu slučajnost."

Malkolm je pogledao ka meni. „Kakvu srećnu slučajnost?" „O, Kamov novi stan... Nalazi se u Dţoinoj zgradi. Zapravo, on je u stanu ispod nje.“ ,,Stvarno?“ Pogled koji mi je Malkolm uputio bio je pun začikavanja, a onda se samopouzdano osmijehnuo Kamu. „Moraćeš da mi kaţeš kakva je zgrada. Dţo odbija da me pusti i da joj priđem.“ Zgrčila sam se pod Kamovim ljubopitljivim pogledom, njegove oči kao da su pitale: Kakvu to dođavola vezu vas dvoje imate?

“Isto je kao i u svuda drugo u Edinburgu.” „Vrlo informativno, Kame, hvala ti. Grozan si koliko i Dţo.“ „Da li ti je trebalo mnogo vremena da uneseš stvari", upitala je Beka upravo kada je stiglo drugo jelo.

Kam je sačekao dok svi nismo bili posluţeni i počeo je da jede prije nego što je odgovorio. „Ĉitav dan.“ „Znaš, moglo je da potraje manje da si se potrudio da se otarasiš svih onih stripova.“ „Već sam odbio taj predlog“, preko volje joj je odgovorio Kam. Beka je odmahnula glavom i okrenula se prema nama, očigledno ozlojeđena. „Ima na stotine stripova zaštićenih najlonom, u gomili kutija. To je smiješno. Znam da bi trebalo to da shvatam, pošto sam umjetnica, ali uopšte ne shvatam.“ Malkolm se sloţio sa njom. „Priznajem da nikada nisam razumio opčinjenost stripovima.“ „Ne znam“, čula sam sebe kako progovaram, razmišljajući o svjetovima koje je Kol stvarao, i svjetovima koje je dijelio sa mnom kroz svoju ljubav prema stripovima i grafičkim novelama. „Mislim da ima nečega neodoljivog u njima.

Većina njih se zapravo bavi samo običnim ljudima koji dospijevaju u neobične situacije. Svakog dana čitamo takve knjige. Ove knjige jednostavno imaju dobre crteţe koji prikazuju ono što riječi ne mogu.“ Htjela sam da izbjegnem Kamovu reakciju na moje gledište, ali vrelina njegovog pogleda privukla je moj i kada su nam se oči susrele, ostale su usmjerene jedne na druge. I nisu se pomjerale. Osjetila sam kako mi disanje posustaje od njegovog blagog osmijeha, od njegovih toplih, ispitivačkih očiju. „Dţos kaţe da tvoj brat crta stripove."

79

Nela012

Od pomisli na Kola usne su mi se razvukle u opušteniji smiješak. „Veoma je talentovan.“ „Volio bih da ih jednom pogledam." „Mislim da bi Kolu to bilo drago." Nisam znala zašto sam to rekla. Nisam htjela da Kam prilazi Kolu ili mom stanu. Razlog je bio način na koji me gledao.

Kao daje vidio nešto što mu se dopada, a to nije imalo nikakve veze sa mojim lijepim licem, dugim nogama ili čvrstim grudima. Riječi koje su mi izletjele iz usta su mu prijale i ja sam uţivala u njegovom dobrom mišljenju o meni.

Bila sam takva budala. „Dţo?"

Pogled mi se odvojio od Kama na zvuk tog glasa.

Ne. Osjetila sam napetost. To je nemoguće.

Okrenula sam se na stolici i zagledala u nečije veoma poznate oči.

Neočekivani bol se pojavio u mojim grudima kada me preplavio talas uspomena.

O boţe. Da li je neko jednostavno bio naročito surov prema meni danas? Mislim, sa koliko koincidencija neko moţe da se nosi tokom jednog dana? ,,Kalume?"

Oči su mi prelazile preko lijepog lica mog bivšeg momka. Nisam ga vidjela nekih godinu dana. Naišli smo jedno na drugo više puta od našeg raskida prije tri godine, ali nigdje na nekom mjestu gdje bismo mogli da razgovaramo. Primijetila sam nekoliko bora oko njegovih očiju koje nisu postojale kada smo bili u vezi, ali one su samo pojačale njegovu privlačnost. Nijedan pramen njegove svilaste tamne kose nije štrčao izvan svog mjesta, a odijelo mu je bilo izvanredno skrojeno uz njegovu savršenu figuru. Niska smeđokosa djevojka pored njega bila je ljepotica mladalačkog lica i otprilike mojih godina. „Dţo, drago mi je što te vidim.“ Odmaknuo se na korak od djevojke i pomislila sam kako na trenutak vidim bljesak u njegovim očima. Ustala sam od stola i smjesta se našla u njegovom zagrljaju. Nije promijenio kolonjsku vodu i to mi je podstaklo neka sjećanja. Seks sa Kalumom je bio najbolji koji sam ikada imala ništa uvrnuto ili pretjerano avanturistički, nego konkretno i zadovoljavajuće. Tuţno sam se upitala da li je to bilo ono što nas je odrţalo zajedno toliko dugo.

Kalumove ruke su naučenim pokretom kliznule oko mog tijela dok me privlačio u svoj zagrljaj i sada je jedna počivala na donjem dijelu mojih leđa, a druga mi ovlaš dodirivala zadnjicu. „Nedostajala si mi“, promrmljao je, steţući me.

Nervozno sam se nasmijala, izvlačeći se iz njegovog naručja. „Nedostajao si i ti meni.“ Ĉula sam kako se neko nakašljava i okrenula se da vidim kako Malkolm zuri u nas, obrva podignutih navrh čela. „O, Malkolme, ovo je Kalum Forsajt. Kalume, ovo je moj momak, Malkolm

80

Nela012

Hendri.“ Malkolm je napola ustao da bi mogao da se nagne preko stola i rukuje sa Kalumom. Kalum ga je paţljivo osmotrio, promrmljavši jedno ljubazno ,,Zdravo“ prije nego što je ponovo skrenuo pogled na mene. „Fantastično izgledaš.“ „Hvala ti.“ Brzo sam pogledala ka njegovoj djevojci, pitajući se da li će je on predstaviti. Prateći moj pogled, Kalum kao da je iznenada postao svjestan daje ona tu. „O, ovo je Megan, moja vjerenica.“ Auh, kakav način pozdravljanja bivše djevojke pred svojom vjerenicom.

Skoro da sam prijekorno pogledala. „Drago mi je što smo se upoznale.“ ,,I meni“, odgovorila je ona ljubazno, slatko se osmjehujući Kalumu.

Da sam bila na njenom mjestu, bila bih ljuta što je moj vjerenik upravo spustio ruku na zadnjicu druge djevojke. Da sam bila na njenom mjestu, bila bih...

Sranje, Džo. Opomenula sam samu sebe. Pričaš potpune besmislice. Da si to bila ti, pretvarala bi se da nisi ništa vidjela, tako da ne bi došlo do svađe i da ga ne bi naljutila.

Dok sam gledala bivšeg dečka i njegovu vjerenicu shvatila sam da se ništa nije promijenilo. Ona je moţda bila niska i smeđokosa, ali je vjerovatno bila samo druga verzija mene. Taj čeţnjiv pogled u Kalumovim očima moţda se zasnivao na našem odličnom seksualnom ţivotu i ničemu drugom, jer... on me nije poznavao.

Ja sam bila savršena djevojka. Kada razmislim o prošlosti, ne mogu da se sjetim kada smo se posvađali. Zašto? Zato što se ja nikada nisam raspravljala.

Uvijek sam se slagala sa njim ili bih drţala jezik za zubima. Nije me bilo briga šta radimo sve dok je to njega činilo srećnim. Ja sam bila oličenje srdačne poslušnosti.

A kada se najzad više nisam povinovala svakom njegovom hiru, on me šutnuo od sebe.

Zadrhtala sam i odmaknula se od Kaluma, a sve one prijatne uspomene su nestale. Da li je Kam to vidio kada me gledao sa Malkolmom? Da li sam bila takva i sa Malkolmom? Nikada se nismo raspravljali. Ja sam se uvijek slagala... ali to je bio način da ga zadrţim uz sebe, zar ne? Spustila sam pogled ka njemu i vidjela kako se mršti. Htjela sam da me ovaj čovjek jednog dana zaprosi, zar ne? Nije bilo vaţno da li prosi pravu mene ili ne.

Utroba mi se vezala u čvor.

Zar ne? To nije bilo vaţno. ...zarne?

Ponovo sam pogledala Kaluma uz škrt smiješak. „Bolje da se vratim svojoj večeri. Bilo je lijepo vidjeti te poslije ovoliko vremena, i drago mi je što sam te upoznala, Megan.“ Klimnula sam im glavom i vratila se za svoj sto.

Znala sam da su otišli kada se Malkolmov pogled vratio na mene. „Jesi li dobro?“

81

Nela012

„Dobro sam.“ „Ko je to bio?“ „Bivši dečko.“ Beka je potisnula kikot. „Bivši dečko koji ne moţe da drţi ruke k sebi.“ „Nikako ne moţe da ih drţi k sebi“, promrmljao je Kam, a ja sam podigla pogled, samo da bi nam se pogledi sukobili. Nisam mogla da zaključim šta mu se odvija u glavi. Da li je bio ljut? „Da, dakle“, Malkolm je sada govorio stegnutim glasom. „Svakako ga nije bilo briga što je njegova vjerenica stajala pored njega.“ Da li te je briga? Malkolme, da li je tebe briga? Okrenula sam se ka njemu i skoro opsovala kada sam vidjela kako posmatra Kama. Ne Kaluma. Kama. Namrštila sam se, potpuno zbunjen „Da li si ljut?“ Paţljivo motreći na Kama, Malkolm mi se osmijehnuo i privukao ruku iza naslona moje stolice. „Na kraju večeri ćeš završi u mom krevetu, draga. Nemam nikakvog razloga da budem ljut.“ Slabašno sam mu se osmijehnula, zaprepašćena za njega neuobičajenim komentarom, a onda sam krišom još jednom pogledal Kama. Izgledalo je kao da se veoma interesuje za sadrţaj svog tanjira, a pošto nisam mogla da protumačim izraz u njegovim očima, protumačila sam drţanje njegovog tijela. Vilica mu je bila čvrsto stegnuta, rukom je stezao viljušku tako da su mu zglavci pobijelili, a ramena su mu bila zategnuta.

Sada je Kam bio ljut?

Gospode, kakvu smo to igru igrali?

82

Nela012

Poglavlje 10 ideš?“ Malkolm me uhvatio oko struka i spriječio da izađem iz G dje njegovog kreveta. Umirila sam se, zbunjena. Ovo je bilo vrijeme na izmaku noći kada sam uvijek odlazila. „Ostani. Ostani sa mnom noćas.“ Večera se čudno odvijala poslije Kalumovog pojavljivanja. Malkolm je izgledao odsutno, ponašanje mu je postalo čudno, istovremeno nadmoćno i vlasnički prema meni, a Bekino raspoloţenje se pokvarilo zajedno sa Kamovim.

Bila sam zahvalna kada je Malkolm označio kraj susreta i poveo me u svoj stan.

Ipak, čim smo ušli na vrata bacio se na mene, ljubeći me ţestoko i navaljujući, osjećajući jaku i hitnu ţudnju.

Završilo se tako što smo vodili ljubav na kauču u njegovoj dnevnoj sobi. Bilo je to prvi put da smo imali seks izvan njegovog kreveta. Ţeljela sam da to smatram uzbudljivim, ali nije mi bilo uzbudljivo. Izgledalo je kao potvrda pripadnosti, a pošto sam bila potpuno rastrojena, pripadnost nije bila ono za čim sam tragala. Nakon što sam se mjesecima molila za ovaj trenutak, nisam mogla da povjerujem da se pitam da li ga ţelim ili ne.

Malkolm me odnio do svog kreveta poslije seksa na kauču, gdje je sa mnom vodi ljubav njeţno, osjećajno... ali koliko god pokušavala, nisam mogla da isključim svoj mozak, misli su mi zujale po glavi kao previše kolica u prolazu između polica u supermarketu one su bile značajne, ali se nisu kretale ni u kakvom smislenom pravcu. „Osjećam kao da si noćas u mislima negdje drugo.“ Malkolm me stegnuo oko struka, privlačeći me bliţe sebi. „Osjećao bih se bolje ako bi ostala, ali samo ako ti to ţeliš."

Duboko sam udahnula, pokušavajući da podsjetim sebe kako je ovo tačno ono što sam ţeljela. Dakle, Malkolm me nije poznavao tako dobro kao što je mislio da me poznaje. To je bilo dobro. A Kol je ionako bio kod Dţejmi jevih. Jedina o kojoj sam morala da brinem bila je mama, a tu je zaista bilo u pitanju samo nadanje da ona neće zapaliti stan.

Opustila sam se, privijajući se pored Malkolma. ,,Vaţi.“ Ĉvršće me obavio rukama, umirujuće me milujući po ruci. „Volio bih da mi kaţeš šta nije u redu.“ Osjetila sam napetost. „Sve je u redu.“ „Stalno to govoriš, ali ne vjerujem ti.“ Pokušavala sam da pronađem neki izgovor. „Jednostavno je u ovom trenutku teško sa mamom.“ „Mogla bi mi dopustiti da pomognem.“ Na ovu njegovu ljubaznost, kao da sam mu se rastopila u naručju, njeţno ga

83

Nela012

ljubeći u vrat. „Ti mi pomaţeš. Opstajem uz tvoju pomoć.“ Poljubio me u kosu. „Nisi bila uz mene noćas. Ni prvi ni drugi put. A sve ukupno, ovo bi bilo treći put.“ O boţe. Znao je da ponovo nisam svršila. Ako je seks sa mnom grozan, zar me Malkolm neće ostaviti? Bila sam napeta. „Ne kritikujem te. Samo sam zabrinut.“ Odmakao se od mene i podigao mi bradu tako da moţe da mi pogleda u oči. „Stalo mi je do tebe, Dţo. Nadam se da je i tebi stalo do mene.“ Klimnula sam glavom ţustro, iskreno. „Stalo mi je do tebe. Samo mi je bilo teško nekoliko sedmica, ali obećavam da će biti bolje.“ Njeţno me poljubio u usne i ušuškao nas ispod svog jorgana. „Hajde da počnemo time što ćeš se valjano naspavati. Previše naporno radiš.“ Pribijala sam se uz njega, puštajući da njegova strpljivost i ljubaznost djeluju kao melem za moje izmučene ţivce. Upravo sam tonula u san kada je on tiho rekao: „Izgleda da se dobro slaţeš sa Kamom?“ Oči su mi se naglo raširile. „Ne baš.“ ,,Hmm.“ Ruka mu je skliznula i obuhvatila moj kuk, privlačeći moje tijelo uz njegovo. „Nisam siguran u vezi sa njim. Ne sviđa mi se način na koji te gleda. I ne sviđa mi se što ţivi toliko blizu tebe.“ Moje tijelo je postajalo sve napetije od sumnjičavosti u Malkolmovom glasu, i bilo je potrebno da uloţim veliki napor da bih ostala opuštena. Njegovo ponašanje noćas je bilo veoma čudno. „Bio si pomalo odsutan noćas. Mislila sam da je to bilo zbog toga što se pojavio Kalum...“ Malkolm je zagunđao. „Ne. Tebi je bilo neprijatno pored njega. Svi su mogli to da vide. Ne, meni to nije smetalo.“ U svakom slučaju, Kamu jeste. Malkolmova blaga posesivnost i polaganje prava na mene na njegovom kauču nije imalo veze sa Kalumom. Sve je to bilo zbog Kama. On je vidio način na koji me Kam gledao i to je podstaknulo muţjaka u njemu. A iako me Kalum dodirnuo po zadnjici pred Malkolmom, to mu nije smetalo jer ja nisam reagovala.

Ali Kam mu je smetao. Jer ja jesam reagovala.

Ušuškala sam se uz Malkolma, pokušavajući da natjeram svoj puls da se uspori. „Takođe me gadno iznervirao." Pokušala sam da prikrijem privlačnost koju sam osjećala prema Kamu, izmišljajući izgovore za svoje reakcije prema Kamu.

84

Nela012

„Da budem iskrena, jedva da smo progovorili riječi jedno sa drugim osim o poslu.“ Nisam čak ni shvatala da je Malkolm napet dok nisam osjetila kako mu se mišići opuštaju pored mene. „Pogledaću da li mogu da mu pronađem posao u grafičkom dizajnu. Zbog Beke.“ Nego šta. Zbog Beke.

Trebalo mi je vremena da zaspim poslije tog razgovora.

Oči su mi se naglo otvorile, dok mi je srce ţestoko lupalo ispod rebara.

Osjetila sam da nešto ne valja. Gdje sam to ja? Pokušala sam da treptanjem otjeram izmaglicu sna iz očiju da bih mogla sa da usredsredim.

Zašto mi je bilo tako prokleto toplo?

Malkolm. Bila sam u njegovoj sobi.

Očima sam prešla niz ruku koja je leţala prebačena preko mog struka, i okrenula sam glavu preko ramena da bih vidjela Malkolma kako čvrsto spava iza mene. Trepavice su mi podrhatavale pod jarkom svjetlošću koja je prodirala unutra kroz razmaknute roletne.

Koliko je bilo sati?

Podigavši mu ruku što sam mogla njeţnije, izvukla sam se iz kreveta i na prstima otišla do cmog lakiranog orijentalnog stočića na kome je bio moj sat. „Jebi ga“, prosiktala sam zapanjeno kada sam vidjela koliko je sati. Prošlo je podne. U nedjelju. Kol je vjerovatno došao kući rano u nadi da ću ga voditi kod Nikolsovih na nedjeljnu večeru. A mene nije bilo tamo. Gdje mi je telefon? Gdje mi je haljina?

Sranje, sranje, sranje. ,,Dţo“, promumljao je Malkolm, a moj pogled se vratio na krevet, sa kog me on sneno posmatrao. „Gdje ideš?“ „Uspavala sam se. Trebalo je da do sada budem kod kuće zbog Kola i mame.“ „Jebi ga“, promrmljao je on. „Koliko je sati?“ „Dvanaest i petnaest.“ „Izgleda kao da nema toliko sati.“ „Pa, ima“, odgovorila sam ljutito. Nisam bila sigurna na koga sam ljuta.

Poţurila sam kroz sobu i kratko ga poljubila u obraz prije nego što sam brzo krenula dalje. „Nazvaću te kasnije“, doviknula sam, podiţući haljinu sa poda.

Pronašla sam cipele, gaćice, grudnjak i torbu u njegovom dnevnom boravku, i dok sam se uţurbano oblačila, pozvala sam taksi koristeći spikerfon na telefonu.

Stigao je skoro odmah, i izjurila sam iz dupleksa, drhteći pred naletom hladnog vazduha koji je dolazio, prije nego što sam ušla u toplu unutrašnjost taksija. Iskoristila sam priliku da provjerim poruke na telefonu.

85

Nela012

Jedna je bila od Dţos koja je pitala da li ću danas doći na ručak.

I, dođavola, takođe sam imala poruku od Kola koja je poslata prije nekoliko sati. Nisam je vidjela na vrijeme. Izgleda da su se Dţejmi jevi roditelji ţestoko posvađali, pa se Kol vratio kući taksijem prošle večeri.

Jebi ga!

U nervoznoj, haotičnoj zbrci u kojoj sam bila, nedjeljni ručak nije bio dobra ideja. Uzvratila sam Dţos poruku da je obavijestim da ćemo to ovoga puta preskočiti.

Kada se taksi dovezao do stana, projurila sam preko stepeništa u svojim potpeticama od dvanaest centimetara, ne mareći za bučno lupanje koje je odjekivalo poput pucnjave kroz cijelu zgradu. Ljutito sam osmotrila Kamova vrata dok sam prolazila, a onda jumula preko posljednjih nekoliko stepenica i uletjela kroz ulazna vrata svog stana, gdje me dočekao zvuk Kolovog smijeha. smijeha koji je bio propraćen dubokim muţevnim smijehom. „Kole?" Pojurila sam iz hodnika u dnevni boravak i stala na mjestu kao ukopana.

Moj mali brat je sjedio na podu, okruţen svojim crteţima, smijući se sa Kameronom Mekejbom. Kolove oči su sijale na način koji nisam odavno vidjela, i na trenutak sam mogla da mislim samo na to koliko me boli što češće ne izgleda tako sretno.

A onda sam obratila paţnju na činjenicu daje Kam u mom stanu.

Kam je bio u mom stanu.

Mom stanu, gdje je moja majka živjela.

Osjetila sam mučninu. ,,Dţo.“ Kol je skočio na noge, dok mu je sjaj nestajao iz očiju. „Brinuo sam.“ „Izvini." Odmahnula sam glavom, istovremeno pokazujući na telefon. „Nisam vidjela tvoju poruku do prije dvadeset minuta." ,,U redu je." Slegnuo je ramenima. „Sve je u redu."

Kam je ustao, osmjehujući se Kolu. Taj izraz je u potpunosti nestao kada se okrenuo licem prema meni, a blagost izraza istopila se u apsolutno ništavilo. „Dţo." „Kame, šta ti radiš ovdje", upitala sam bez daha, skrećući oči prema hodniku, misleći na mamu skrivenu u njenoj sobi. Moţda sam mogla da ga izvedem napolje prije nego što se ona pojavi.

Prošao je pored Kola, potapšavši ga po ramenu skoro zaštitnički, prije nego što se pribliţio meni. „Hajde da razgovaramo. Napolju u hodniku." Zatečena, gledala sam kako prolazi pored mene. „Odmah, Dţo."

Trznula sam se na zahtjev u njegovom glasu, dok je ljutnja nadvladavala moju zbunjenost. Kako se usuđivao da sa mnom razgovara na taj način? Ja nisam bila prokleti pas. Pogledala sam u Kola drsko. „Šta se dogodilo?"

86

Nela012

„Dţoana, odmah", prasnuo je Kam. Ispravila sam leđa. Osjećala sam se kao da me ošinuo opasačem po zadnjici.

Pogledala sam Kola na način koji obećavao osvetu za to što je pustio Kama u stan, a onda se okrenula na peti i pošla za Kamom napolje u hodnik. On je sišao niz prvi niz stepenika. Spustila sam ruke na kukove, pokazujući mu svoj stav dok sam gledala naniţe ka njemu. ,,Pa?“ „Hoćeš li da dođeš ovamo?“ Njegov naređivački glas mi je privukao paţnju na njegove crte lica bile su zategnute, a plave oči su sijevale ka meni. Neko je izgleda bio ozbiljno ljut. „Neću da ti dovikujem tamo gore.“ Uz ljutit uzdah izula sam cipele od kojih su me boljele noge i bacila ih nazad u stan. Bosim stopalima sam dodirivala goli beton dok sam ţurila niz stepenice ka njemu, i to kao da me razbudilo. Takođe me učinilo svjesnom kako sam razbarušena i nedotjerana. „Šta je? Zašto si bio u mom stanu?“ Kam se nagnuo ka meni, oči su nam bile skoro na istoj visini. Onaj mekani nabor na njegovoj gornjoj usni ponovo je iščezao, i ona je bila čvrsto stisnuta uz donju. Njegove prelijepe kobaltnoplave oči danas su bile podlivene krvlju, i izgledao je čak još umornije nego juče. Uprkos njegovoj očiglednoj i tajanstvenoj ljutnji na mene, nisam mogla, a da ne poţelim da se privijem uz njega, osjetim te snaţne ruke i udahnem miris Kama i njegovog losiona. „Moţda bi prvo ţeljela da kaţeš ti meni kakva to sestra ostavlja svog malog brata samog cijele noći da se brine za majku alkoholičarku koja moţda malo prelako podiţe ruku na njega. Hmm? Kakva bi to sestra ostavila dijete u takvoj situaciji da bi širila noge pred nekim ko vjerovatno ne zna ništa o njoj“, prosiktao je, dok su mu oči sijevale od gađenja. „Baš kad pomislim da sam potpuno pogriješio u vezi s tobom, ti mi dokaţeš da sam bio u pravu svojom krajnjom sebičnošću.“ Nisam mogla da dođem do daha. Šta je htio da kaţe time da ona prelako diţe ruku na Kola? „Morao sam da pomognem Kolu prošle noći. Ĉuo sam povike koji su dopirali iz stana i popeo sam se gore da provjerim da li si dobro. Tebe nije bilo. A on je bio ostavljen nasamo u tome.“ Kam nije mogao da pokazuje veće razočarenje u mene čak ni da je pokušavao. Zapravo, izgledao je bijesno zbog razočarenja u mene. „Trebalo bi da te bude jebeno sramota.“ Nisam mogla da dođem do riječi.

Mogla sam da osjetim kako suze počinju da se skupljaju i meni i potisnula sam ih, odbijajući da mu dopustim da me rasplače. Njegov napad kao da mi je pomutio pamet i bio mi je potreban tren da se povratim, da odlučim kako da reagujem.

Prvo sam pomislila na Kola.

Na šta je Kam mislio? Strah i dotad uspavani gnjev gorjeli su mi u stomaku. Što se tiče Kama, on će misliti o meni ono što ţeli da misli. Ranije se već pokazalo da on preuranjeno donosi zaključke i napada me. Koliko god me

87

Nela012

privlačio, bez ikakve sumnje sam znala da ne bih mogla da zavolim ovog čovjeka.

Previše me lako povređivao.

I nije zasluţivao odgovor.

Okrenula sam se, bar kako sam se nadala, ćutke i dostojanstveno, ali Kam mi nije dopustio čak ni to. Ĉvrsto me stegnuo za nadlakticu dok me okretao ka sebi, i krv mi se povukla iz lica dok mi je silovita agresivnost prizivala sjećanja. „Daj mi to, beskorisna mala kučko. “ Tata me ščepao za ruku, njegovi prsti su mi pravili modrice dok me vukao ka sebi, otimajući mi daljinski upravljač televizora iz ruke.

Zaledila sam se od straha, očekujući sljedeći udarac. „Uvijek mi se nađeš na jebenom putu." Dah mu je zaudarao na pivo dok mi se unosio u lice, a njegovo lice je bilo crveno od alkohola i bijesa. Oči su mu plamtjele. „Ne gledaj me tako!" Podigao je ruku, a ja sam se zgrčila, i bešika mi je popustila od straha prije nego što me je dokačio nadlanicom, oborivši me na pod, dok mi je obraz gorio od usijanog bola koji me pekao u očima i nosu. Osjetila sam kako su mi gaćice postale mokre. „Gubi mi se s očiju prije nego što te propisno izmlatim. “ Zajecala sam, pokušavajući da gledam kroz suze. „Ustaj!" Pošao je ka meni, a ja sam počela da puzim po podu... „Pusti me“, prošaptala sam uspaničeno. „Molim te, pusti me.”

Kamova ruka je smjesta spala sa mene. ,,Dţo?“ Odmahnula sam glavom, ponovo fokusirajući pogled na njega. Mogla sam primijetiti da je i on preblijedio, gađenje mu je nestalo iz očiju i zamjenila ga je frustracija i zabrinutost. „Dţo, neću te povrijediti."

Ispustila sam podrugljiv uzdah. Bilo je prekasno. „Kloni me se, Kame“, uspjela sam da izgovorim drhtavim glasom i ovoga puta kada sam se okrenula da odem, on me je pustio.

Zatekla sam Kola kako stoji u hodniku zgrade, i po neprikrivenom gnjevu na njegovim dječačkim crtama lica znala sam da je čuo svaku riječ pridike koju mi je Kam očitao. Odmahnuo je glavom, steţući pesnice ruku spuštenih niz tijelo. „Ţao mi je“, rekao je, zatvarajući vrata za mnom. „Pomogao mi je oko mame, a onda... zanimao se za moj rad, moje stripove. Bilo je to glupo. Mislio sam da je on super. Zaista mi je ţao, Dţo.“ Naslonila sam se na vrata, drhteći. Imala sam bezbroj pitanja, a nisam bila sigurna da li zaista ţelim da čujem odgovore na njih. „Zašto si ga pustio unutra?“ Kolje ispustio uzdah, prolazeći rukom kroz kosu. „Došao sam kući kasno i morao sam da je probudim. Bila je u onom svom raspoloţenju. Vikala je i nisam mogao da je zaustavim. A onda sam čuo lupanje na vratima i onda te Kam pozvao po imenu. Probudio bi cijelu zgradu, pa sam otvorio vrata da vidim koje kog đavola to.“ Vilica mi se stegnula. Kam je znao istinu o mami.

88

Nela012

Da li je moj ţivot uopšte mogao biti usraniji? „Pa, sad on zna sve o meni.“ Kao da se prisjeća šta je čuo da mi je Kam rekao, Kolove oči su se osvetnički pretvorile u uske proreze. „Zna jebeno sve.“ „Pazi kako govoriš.“ Kol je samo gledao u mene, a ja sam u međuvremenu traţila na njegovom licu tragove udarca. Da li mu je to na obrazu bilo crvenilo ili je samo tako izgledalo pod ovakvom svjetlošću? Grudi su mi se stegnule od tereta emocija. „Rekao je...“, borila sam se da to izgovorim, skupljajući i opruţajući svoje drhtave prste. „Rekao je da te udarila." „Nije to ništa.“ Kol je slegnuo ramenima.

Slegnuo je ramenima, a čitav moj svijet se opasno zaljuljao. „Mama te udarila? Da li te udarila i nekada ranije?“ Osjetila sam kako suze gnjeva peckaju uglove mojih očiju i Kol ih je primijetio.

Ovoga puta kad mi je odgovorio, usne su mu pomalo podrhtavale. „Bili su to samo šamari, Dţo. Ništa što ne bih mogao da podnesem.“ Stegnula sam stomak, osjećajući mučninu, i suze su mi potekle iz očiju.

Ne! Ne! NE! Zajecala sam i oslonila se na vrata.

Mislila sam da sam radila sve što je u mojoj moći da ga zaštitim od fizičkog i emotivnog bola koji izaziva ruka roditelja zlostavljača. A izgleda da nisam uradila ni blizu dovoljno. ,,Dţo.“ Osjetila sam kako mi Kol neodlučno prilazi. „Zbog ovoga ti ništa nisam govorio." „Trebalo je.“ Pokušala sam da udahnem, boreći se sa suzama. „Trebalo je da mi kaţeš."

Zagrlio me i, kao i toliko mnogo puta u posljednje vrijeme, zatekla sam se kako me moj mali brat tješi umjesto da bude obrnuto.

Suze su najzad prestale da teku i prešla sam u dnevni boravak, gdje mi je Kol donio šolju čaja. Dok je vreli napitak tekao u moj stomak, izgledalo je kao da je podstakao uskovitlani plamen bijesa koji sam osjećala prema majci.

Jedno je bilo zanemarivati Kola. Sasvim drugo je bilo fizički ga zlostavljati. „Koliko puta?" „Dţo..." „Kole, koliko puta?" „To se desilo samo prošle godine. Nekoliko šamara s vremena na vrijeme.

Rekla je da ličim na tatu. Ja joj ipak nisam uzvratio udarac, Dţo, kunem ti se."

Sjetila sam se promrmljanih komentara u posljednje vrijeme kako Kol podsjeća na tatu gorčine u tim komentarima, krivice, prezira. Trebalo je da to vidim. Još gore, sjetila sam se masnice koju je imao ispod desnog oka i na jagodičnoj kosti prije nekoliko mjeseci. Rekao mi je da ga je Dţejmi potkačio kada

89

Nela012

su pretjerali u svađi oko neke video igre. Zagledala sam se u njegov obraz. „Modrica?"

Znao je o čemu govorim. Spustio je pogled na pod, pognutih ramena. „Bila je histerična. Stalno me udarala, a ja sam pokušavao da se izmaknem, a da joj ne uzvratim udarac, ali pao sam i udario se na ćošak kuhinjskog elementa."

Odrastanje uz agresivnog oca učinilo je da se plašim sukobljavanja, svađe, bijesa. Postala sam pasivna. Nisam se lako ljutila. Dok nisam upoznala Kama. Ĉak i tada, mislim da nikada nisam osjetila vrstu bijesa kakvu sam osjećala sada.

Kola sam uvijek doţivljavala kao svoje dijete. On je bio moje dijete.

A ja ga nisam zaštitila. „Idem malo da gledam televiziju", rekla sam mu tiho, pokušavajući da se nosim sa ovom novom informacijom. „Dţo, stvarno sam u redu.“ ,,Dobro.“ Uzdahnuo je i ustao. „Koliko shvatam, danas ne idemo kod Nikolsovih.“ „Ne.” ,,U redu. Pa... biću u svojoj sobi ako ti budem potreban."

Ne znam koliko sam sjedila tako tupo buljeći u televizor, dvoumeći se da li da odem u sobu moje majke i udavim je jastukom ili da samo spakujem Kolove i svoje stvari i pobjegnem, u nadi da su mamine prijetnje bile prazne. Začuvši zvuk iza sebe, trepnula sam i okrenula se. Tamo nije bilo ničega.

Mislila sam da sam čula kako se otvaraju ulazna vrata.

Sada sam ja počinjala da ludim.

Iscrpljena kovitlacem emocija kroz koji sam prošla u posljednjih dvadeset četiri sata, zavalila sam se na kauč i sklopila oči. Morala sam da se istuširam i presvučem, ali plašila sam se da krenem prema sobi moje mame. Plašila sam da ću izgubiti svoju pribranost i to u potpunosti.

Malo kasnije, dogodilo se ono najgore.

Mamina vrata su se škripeći otvorila. Sjela sam, a mišići su mi se zategnuli dok sam gledala kako se pojavljuje u hodniku. Kosa joj je štrčala na sve strane i stezala je svoju neurednu ruţičastu spavaćicu oko sebe dok se gegala u kuhinju, drţeći praznu flašu i šolju.

Krv mi je zašumila u ušima dok mi se tijelo samo podizalo sa kauča bez moje naredbe da to uradi. Bilo je to kao da sam bila zarobljena u sopstvenoj glavi, ali nisam više kontrolisala ono što moji udovi rade. Dok mi je srce silovito lupalo u grudima, pošla sam za njom u kuhinju.

Okrenula se na zvuk mojih koraka i naslonila na radnu ploču, spuštajući šolju. Slabašno se osmijehnula, govoreći: „Ćao, dušo.“ Gledajući u nju, mogla sam samo da se sjetim krajnjeg poniţenja koje sam osjećala u rukama mog oca, njegovih brzih šaka i riječi punih mrţnje. Potpuno mi

90

Nela012

je nedostajalo samopoštovanje zbog tog čovjeka.

Kako se ona usuđivala da pokuša to isto da uradi Kolu da pokuša poništiti sve što sam uradila da ga zaštitim od toga da se ikada osjeti tako? Bila je to naročita vrsta bola kada te tvoji roditelji smatraju bezvrijednim, da te smatraju toliko nedostojnim ljubavi da mogu da povrijede ono za šta im priroda govori da bi to trebalo da štite. Nisam htjela da Kol ikada osjeti taj bol... ...a ova kučka se usudila i uradila to.

Uz ţivotinjski krik dubokog, silovitog bijesa, bacila sam se na nju. Moje tijelo je prikucalo njeno uz radnu ploču, glava joj je udarila u viseći kuhinjski element, a ja sam pronašla zadovoljstvo u njenom grču bola.

Kakav je osjećaj? Kakav je OSJEĆAJ? Moja ruka je posegnula da je dograbi labavo ali prijeteći za grlo, a ona se zagledala u moje lice okruglim, zapanjenim očima. Naslonila sam se na nju, drhteći od siline svoje reakcije, tresući se zbog izdaje.

Da, izdaje.

Ona nas je izdala zbog dţina.

Izdala me, povređujući ono što sam najviše voljela.

Pokušavala sam da povratim dah, dok su mi se grudi podizale i spuštale velikom brzinom, i stegnula sam ruku oko njenog vrata. „Ako ikada...“ odmahnula sam glavom u nevjerici. „Ako ikada ponovo dodirneš Kola... ubiću te.“ Prislonila sam se uz nju. „Ubiću te, jebo te!“ Oči su joj plamtjele i brzo je klimala glavom, dahćući od straha. Gledala sam u njene oči, nekako ne uspijevajući da sklonim ruku sa njenog vrata.

Osjetila sam dodir na ruci. ,,Dţo?“ Polako, ali sigurno, ponovo sam postala svjesna svijeta oko sebe i stresla sam se, popuštajući stisak dok sam se okretala nalijevo. Kol je stajao pored mene, boja mu se bila povukla sa lica, gledao je u mene kao da me nikada prije nije vidio.

O, boţe.

Pogledala sam preko njegovog ramena i vidjela Kama koji je stajao na kuhinjskim vratima, sa sumornim izrazom na licu.

O, boţe.

Kad sam se okrenula, mama se skupila uz kuhinjsku radnu ploču. Šta ja to radim? Obuzeo me stid... i pobjegla sam.

Protrčala sam pored Kola, pored Kama, ne obraćajući paţnju na njega kad me pozvao. Proguravši se kroz vrata, poţurila sam niz stepenice bosnoga, ne znajući kuda idem, znajući samo da moram da pobjegnem od osobe kakva sam upravo postala u toj kuhinji.

Nešto me zgrabilo za ruku, natjeravši me da stanem.

Kamovo lice se rasplinjavalo pred mojim očima, i istrgnula sai se od njega, pokušavajući da pobjegnem, ali izgledalo je kao da s njegove ruke svuda oko mene. Zamahnula sam prema njemu, dahćući i psujući ga, i što sam se više borila,

91

Nela012

njegov glas je postajao utješniji. „Kame, pusti me“, preklinjala sam, dok mi je iscrpljenost oduzimala snagu iz udova. „Molim te.“ Jecaj se začuo prije nego što sam mogla da ga zaustavim, a onda sam zaplakala, moji ţestoki, bolni, glasni, suzama ispunjeni krici brzo su se prigušili na njegovom vratu dok me on privlačio u topli zagrljaj.

Klonula sam na njega, puštajući ga da me grli, dok su mu moje suze natapale majicu i koţu, dok su me njegove ruke čvrsto privijale. „Oslobodi to iz sebe“, utješno mi je šaptao na uho. „Oslobodi to iz sebe.“

92

Nela012

Poglavlje 11

M

oje gorke suze su prestale same od sebe, a disanje mi je postalo lakše dok su mi Kamova tjelesna toplota i snaţan zagrljaj pruţali utjehu u bolu koji sam trpila. Palo mi je na pamet da sam doţivjela emocionalni slom ispred jedine osobe na svijetu ispred koje nikad ne bih htjela da se to desi.

A on je bio njeţan.

Odmakla sam se, naglo se odvajajući od Kama, ali on me rukama još čvrsto drţao za nadlaktice. Još ne sasvim sposobna da sretnem njegov pogled, pogledala sam ulijevo, i neki pokret mi privuče paţnju. Uzdah mi je zastao u grlu dok sam zabacivala glavu i vidjela Kola kako stoji na stepenicama, sa dubokim borama na čelu i očiju tamnih od zabrinutosti.

Kamove ruke pređoše gore i dolje po mojim nadlakticama utješnim pokretom i više nisam mogla da izbjegavam njegov pogled. Oči su nam se susrele i osjetila sam kako emocije savladavaju.

Poniţenje.

Stid.

Gnjev.

Zahvalnost.

Strepnja.

Strah. „Ţao mi je“, promrmljala sam, dok su mi oči ponovo skretale prema Kolu. „Bolje je da povedem Kola unutra.“ Iznenađena, shvatila sam kako mi se pogled opet vraća na Kama. Izraz lica mu je bio briţan, ali odlučan dok je odrečno odmahivao glavom. „Dođi u moj stan. Napraviću ti kafu.“ „Moram da razgovaram sa Kolom.“ Moj mali brat je prisustvovao mom napadu na našu majku. Bila sam uţasnuta od pomisli šta je on morao misliti o meni, i morala sam nekako da mu objasnim. „Moţeš da razgovaraš sa Kolom kasnije. Prvo ćeš odvojiti minut za sebe."

Pomislila sam na Kola samog u stanu sa mamom i stomak mi se okrenuo. „On se ne vraća tamo unutra bez mene.“ ,,Evo.“ Kam me najzad pustio da bi mogao da izvuče novčanik iz zadnjeg dţepa svojih farmerki. Zabrinuto sam posmatrala kako vadi novčanicu od dvadeset funti i pruţa je Kolu. ,,Misliš li da bi mogao da nazoveš neke drugare da gledaju sa tobom film u Omni Centru?“ Očima prosto probadajući Kama, Kol je sišao niz stepenice do nas, zračeći autoritetom koji me zapanjio. Svakim danom je napredovao ka muţevnosti pogotovo u danima poput ovoga. Kada je stigao do Kama, oči su mu bile pune razumijevanja i zrelosti, i paţljivo je uzeo novčanicu. „O da, mogu to da uradim.“ ,,Ali...“, moje negodovanje je presjekao Kol, koji mi je odmahnuo glavom kao

93

Nela012

roditelj svom djetetu. Usta su mi se zatvorila više od iznenađenja nego od bilo čega drugog, i posmatrala sam s mješavinom ponosa i brige kako on skupljenih očiju posmatra Kama. „Mogu li ti je povjeriti?"

Kam je ispustio dubok uzdah, ali je odgovorio Kolu kao da se obraća muškarcu koji je ravnopravan sa njim. „Znam da sam to zasluţio, ali obećavam da ću se od sada odnositi prema tvojoj sestri sa poštovanjem koje ona zasluţuje."

Bila sam istinski zaprepašćena ovim razgovorom. Ĉinjenica da sam već bila u potpunoj zbrci nije činila ništa lakšim razumijevanje onoga što se odvijalo između njih, i vjerovatno sam zbog toga dopustila Kolu da uzme novac, za koji sam znala daje Kamu sigurno bio potreban, i izađe iz zgrade. Zbog toga sam takođe Kamu dopustila da me uvede u svoj stan.

Njegov stan se, kao i naš, izdavao, i iako je bio okrečen neupadljivim bojama, svakako mu je bilo potrebno novo krečenje. Kamov namještaj je bio praktičan i udoban, bez mnogo vođenja računa o stilu, osim njegovog ogromnog crnog kauča od meke koţe i fotelje koja je išla uz njega. Osjetila sam kako me vodi do kauča i otupjelo sjela na njega, osvrćući se po prostoriji koja je još bila natrpana kutijama sa stvarima. „Ĉaj? Kafu?“ Odmahnula sam glavom. „Vodu, molim te.“ Kada se Kam vratio sa čašom vode za mene i kafom za sebe, gledala sam ga kako se smješta u fotelju nasuprot meni i srce je počelo ubrzano da mi lupa. Šta sam radila ovdje? Zašto je Kam odjednom bio tako fin? Šta je htio?

Trebalo je da se vratim u stan i suočim sa problemom. ,,Dţo.“ Njegov duboki, promukli glas natjerao me da spustim glavu. Dotad sam buljila u plafon i ne shvatajući to. Kada sam pogledala u Kama, osjetila sam kako mi se tijelo zateţe. Očima je pretraţivao moje lice kao da očajnički nastoji da prodre u mene i sve moje tajne. Dah mi je zastao od siline njegovog pogleda. „Šta se dođavola dešava sa tvojim ţivotom, Dţo? Kako si dospjela dovde?“ Sa usana mi se otrgnuo nalet gorkog smijeha i odmahnula sam glavom. Postavljala sam sebi to pitanje svakog dana. „Ne vjerujem ti, Kamerone, pa zašto bih ti išta rekla?“ Tuga je smijenila njegovu zabrinutost, i nije bilo sumnje da je u njegovim očima bilo kajanje. „To je pošteno. A ne mogu ni da ti opišem koliko se usrano osjećam što sam te napao zbog Kola. On je došao ovamo dolje da me ispravi u tome.“ Odjednom mi je uputio saosjećajan osmijeh koji je natjerao moje srce da lupa velikom brzinom. „Kunem se da sam mislio kako će me raspaliti.“ Ovo su bile novosti koje su naročito prijale mojim ušima, što je Kam morao osjetiti, jer se brzo uozbiljio.

94

Nela012

„Nikada nećeš morati da brineš kako će se taj klinac razočarati u tebe, Dţo.

On te neizmjerno voli. A ono čemu smo upravo prisustvovali u kuhinji to nije nešto čega bi trebalo da se stidiš. To je bila majka koja štiti svoje dijete. Jer ti si njemu to. Više majka nego sestra sada to shvatam.“ Ispustio je uzdah prepun kajanja. „Grozno se osjećam zbog načina na koji sam ti se obraćao. Osjećam se kao govno zbog toga što si na ovakav način saznala da je tvoja majka udarila Kola.“ Oborila sam pogled na pod i nisam mogla da govorim. Nisam mogla da odgovorim na njegovo izvinjenje djelimično zbog toga što je nezahvalni dio moje ličnosti mislio: Odlično, drago mi je što se osjećaš kao govno. „Moraš da razgovaraš sa nekim. To tamo u hodniku se dogodilo jer si to drţala zatvoreno u sebi ko zna koliko mjeseci... godina? Dţo, molim te pričaj sa mnom. Umjesto toga, otpila sam gutljaj vode, prsti su mi drhtali da li od adrenalina ili mog emotivnog straha od Kama, ne bih mogla tačno da kaţem. ,,Dobro.“ Kamov pokret je ponovo privukao moj pogled, a on se nagnuo u svojoj fotelji i izraz lica mu je izgledao otvorenije nego što sam ga ikada prije vidjela. „Moţda će biti od pomoći ako me upoznaš malo bolje.“ Odgovorila sam sumornim frktanjem kroz nos. „Molim? Jesi li u prošlom ţivotu bio psihoterapeut?"

Kamovo lice se iskrivilo. „Nikada prije me nisu optuţivali za to. Znaš, obično je ţena ta koja traţi da se ja otvorim njoj? A prva o kojoj bih zaista htio da slušam me odbacuje. To nije dobro za moj ego.“ Uputio mi je umirujući osmijeh kog sam se sjetila od prve večeri kada sam ga vidjela, kada sam ga gledala kako se smiješi Beki na taj način i mislila kako bih sve uradila da je taj osmijeh nami jenjen meni.

Zanimljivo je kako nekoliko sedmica mogu sve da promijene. Kam je vidio koliko mi je pogled mračan i snuţdio se. „U redu, Dţo, pitaj me šta god ţeliš. Bilo šta što ţeliš da znaš.“ Podigla sam obrvu. Bilo šta? Dakle bio je ozbiljan kada je ponudio pomoć, zar ne? Pa, znala sam jedan način da to ustanovim. Oči su mi se spustile na tetovaţu na njegovoj ruci, onu sa crnim slovima ispisanim BUDI KALEDONIJA. Bekin ţivahni glas odjeknuo je u mojoj glavi... ...ne gnjavi se da ga pitaš šta to kog đavola znači, pošto ti neće reći. „Dţo ?“ Podigla sam pogled sa tetovaţe do njegovog izraţajnog lica. „Šta taj natpis znači? „Budi Kaledonija’?“ Lijeva strana njegovih usta izvila se naviše dok su mu oči sijevale ka meni. „Dobro odigrano."

Već sam se pripremila za razočarenje. Nije bilo šanse da je Kamu bilo dovoljno stalo do mene da otkrije tajnu u vezi sa svojom tetovaţom. Moje pitanje će pokazati da je njegovo zanimanje za mene predstavljalo puku radoznalost, a onda sam mogla ponovo da mrzim činjenicu da on o mom ţivotu zna više nego što bi trebalo.

95

Nela012

Zato kada se on ponovo zavalio u svoju fotelju, ne prestajući da me gleda u oči, bila sam i više nego zatečena kada je odgovorio: „To je nešto što mi je rekao moj tata." „Tvoj tata", upitala sam skoro bez daha, zapanjena što mi je dao odgovor.

Staje to značilo?

Kam je klimnuo glavom, dobijajući odsutan izgled lica koji mi je pokazivao daje on odlutao negdje u svoje uspomene. „Odrastao sam u Longindriju sa majkom koja me pretjerano voljela i briţljivim ocem. Nikada nisam upoznao dvoje ljudi koji su se međusobno više voljeli, ili koji su voljeli svoje dijete više nego što su oni mene. Da i ne pominjem da mi je tatin brat, moj stric o kome sam ti jednom pričao, bio kao drugi otac.

Uvijek je bio tu kada mi je bio potreban. Bili smo blisko povezana porodica. Ipak, kada sam ušao u tinejdţersko doba, prošao sam kroz ono kroz šta svi prolaze.

Pokušavaš da otkriješ ko si i boriš se da ostaneš odan toj osobi kada ljudi oko tebe izgledaju toliko drugačiji od tebe. Postavljaš sebi pitanje, da li sam to ja? Pubertet te čini istinski sumornim gnjavatorom, ali za mene je to postalo još bolnije kada su moji roditelji sjeli sa mnom u mojoj šesnaestoj godini i rekli mi da sam usvojen."

To je bilo nešto što nisam očekivala. Zinula sam od iznenađenja. „Kame... “, promrljala sam saosjećajno, natjeravši ga da me oštro osmotri.

Blago mi je odmahnuo glavom, kao da kaţe: „Sada sam dobro." „Tada me to potpuno pomelo. Iznenada, na svijetu je postojalo dvoje ljudi koji su me napustili, koji me, iz kakvog god razloga, nisu voljeli dovoljno da bi htjeli da me zadrţe. I ko su oni bili? Kakvi su bili? Ako mama i tata nisu bili moji pravi roditelji, ko sam onda jebiga bio ja? Način na koji sam se smijao nije imao nikakve veze sa tatom kao što sam mislio da ima... Njihovi snovi, njihovi talenti... mogućnost da sva njihova ljubaznost, inteligencija i saosjećajnost pređu na mene je nestala. Ko sam bio ja?" Samouvjereno mi se osmijehnuo. „Ne shvataš koliko je to vaţno da se osjećaš kao da negdje pripadaš, da si dio porodičnog nasljeđa, dok to ne izgubiš, i to je veliki dio tvog identiteta tokom odrastanja. Tada ogromni dio tvog identiteta u potpunosti nestane, i čini mi se da sam osjećao veliki bol neko vrijeme nakon što sam saznao istinu.

Ponašao sam se kao kreten bjeţao sam iz škole, drogirao se, skoro uništio svoje mogućnosti da steknem diplomu i kvalifikacije potrebne da se upišem na Umjetnički koledţ na Edinburškom univerzitetu i bavim se grafičkim dizajnom.

Vrijeđao sam mamu, nisam obraćao paţnju na tatu. Stalno sam mislio o pronalaţenju mojih bioloških roditelja. Nisam mogao da mislim ni na šta drugo, a u međuvremenu sam izgledao kao da sam usmjeren na uništenje svega što sam do tada bio, u nadi da ću pronaći ono za šta sam računao da bi trebalo da budem.

Nekoliko mjeseci kasnije uzeo sam kola svog tate da se provozam iz zabave.

Na svu sreću, nisam naletio na policiju, ali jesam na zid. Potpuno sam uništio kola i tata je morao da dođe po mene. Bio sam pijan. Uzdrman. A kada je tata završio

96

Nela012

sa verbalnim poniţavanjem što sam doveo svoj ţivot i ţivot svih drugih na putu u opasnost, poveo me u šetnju po plaţi. A ono što mi je rekao tog dana promijenilo mi je ţivot.“ „Budi Kaledonija“, rekla sam tiho. „Budi Kaledonija.“ Kam se široko osmijehnuo, očiju ispunjenih ljubavlju prema čovjeku koji je bio njegov tata. „Rekao je da Kaledonija nije bilo ime koje smo mi dali našoj zemlji, Škotskoj, nego su joj ga dali Rimljani. Bio sam naviknut da on uzgredno kaţe ponešto o istoriji, pa sam pomislio da će uslijediti neko dosadno predavanje. Ali ono što je rekao tog dana za mene je sve promijenilo postavio je sve u perspektivu. Znaš, svijet će uvijek pokušavati da te pretvori u ono što on ţeli da ti budeš. Ljudi, vrijeme, događaji, sve to pokušava da te uobliči i natjera te da misliš kako ne znaš ko si. Ali nije vaţno u koga pokušavaju da te pretvore, ili kakvo ime pokušavaju da ti daju. Ako ostaneš odan sebi, moţeš da odbaciš sve njihove mahinacije i još si ono što jesi u dubini svog bića. Budi Kaledonija. To moţe biti ime koje je neko drugi dao zemlji, ali to nije promijenilo zemlju. Još bolje, mi smo prihvatili ime, zadrţavajući ga, ali se nikada ne mijenjajući prema njemu. Budi Kaledonija. Istetovirao sam to na ruci kada sam imao osamnaest godina da me svakog dana podsjeća na ono što mi je on rekao.“ Sjetno se osmijehnuo. „Da sam znao koliko će me ljudi pitati šta to znači, ne bih tetovaţu napravio na tako prokleto vidnom mjestu.“ Oči su mi se ponovo ovlaţile dok sam gledala kako se Kamovo lice postaje šaljivo. Grudi su me boljele od ispunjenosti koju sam tek rijetko osjećala, i shvatila sam da mi je drago zbog nečega. Bilo mi je drago zbog njega. Bilo mi je drago što je on imao tu vrstu ljubavi u ţivotu. „Zvuči kao da je on bio divan tata.“ Znala sam da bih u slučaju da sam ja imala tu vrstu ljubavi u svom ţivotu, ispala veoma drugačija.

Kam je klimnuo glavom, podiţući oči da se susretnu sa mojima. „Imao sam divne mamu i tatu.“ Pogled mu je odlutao ka plafonu, i čak i pod ovim uglom mogla sam da vidim kako se taj pogled namračio. „Ponekad su potrebni dani poput ovoga da bih se toga sjetio.“ „Pozvaćeš ih telefonom čim izađem, zar ne?“ Stidljivo mi se osmijehnuo, i grudi su mi se stegnule kada sam vidjela male mrlje crvenila na vrhu njegovih obraza. ,,Vjerovatno“, promrmljao je. „Srećna sam zbog tebe, Kame.“ Nervozno sam ispravila haljinu koju sam nosila još od večere prethodne noći. „Ne mogu ni da zamislim kako izgleda pitati se kakvi su bili tvoji pravi roditelji. Ali do izvjesne mjere razumijem osjećaj napuštenosti baš od onih dvoje ljudi na cijelom svijetu koji bi trebalo da me ţele.

Nije to baš najbolji osjećaj, zar ne? Zami jenila bih ono što sam imala za ono što si imao ti, bez razmišljanja.“ Kamove oči su se ponovo oštro usmjerile na mene. ,,A šta si tačno ti imala?“

97

Nela012

Ruke su mi drhtale dok sam ponovo ispravljala haljinu na nogama. „Znaš, jedina osoba koja bilo šta stvarno zna o mom ţivotu je Dţos.“ „A ne Malkolm? Ne Eli?“ „Ne. Samo Dţos. Ne ţelim da iko drugi to zna.“ „Pakleno je teško drţati to sve vrijeme u sebi.“ „Kame.“ Nagnula sam se naprijed, vlaţnim očima pretraţujući njegovo lice, puls mi se ubrzavao dok sam se mučila da dođem do zaključka da li da mu vjerujem ili ne. „Ja...“ „Dţo.“ I on se nagnuo naprijed, a moje cijelo tijele se zategnulo pod njegovim trezvenim pogledom. „Ono što sam ti upravo rekao, o usvajanju i o tetovaţi samo šačica ljudi na svijetu zna za to. Mama, tata, Piti i Nejt. A sada i ti. Ti i ja smo danas počeli iz početka. Nisam neki glupan koji te procjenjuje stalno iznova i stiče pogrešan utisak o tebi svaki put. Vjeruj mi. Molim te.“ „Zašto?“ Odmahnula sam glavom, potpuno zbunjena njegovim zanimanjem za mene. Hoću da kaţem, znala sam da nas dvoje seksualno privlačimo jedno drugo, čak iako to nismo glasno izgovarali i priznavali, ali ovo je bilo nešto drugo.

Ovo je bilo drugačije... snaţnije a mislila sam da ništa ne moţe biti snaţnije od načina na koji je moje tijelo oţivljavalo pored Kama.

On je trznuo glavom. „Iskreno govoreći, ne znam. Znam samo da se nikada ni prema kome nisam odnosio kao prema tebi, i nikada nisam upoznao nekoga ko bi to manje zasluţivao. Sviđaš mi se, Dţo. A htjela ti to da priznaš ili ne, potreban ti je prijatelj."

Te proklete suze su se ponovo nakupile u uglovima mojih očiju, prijeteći da će poteći iz njih. Duboko sam udahnula, skrećući oči od njega, primijetivši veliki radni sto u uglu sobe. Na njega je bila naslonjena tabla za crtanje. Na njoj je bio neki nacrt, ali nisam mogla da razaznam šta je u pitanju. Naškiljila sam prema njemu dok sam se mukom premišljala da li treba išta da mu kaţem ili ne. „Gdje je tvoj tata, Dţoana? Zašto ti podiţeš Kola?“ „Ne znam gdje je on.“ Hitro sam pogledala ka njemu, pitajući se da li mi oči izgledaju namučeno kao što sam se osjećala iznutra. „Zlostavljao nas je.“ Kamova vilica se smjesta stegnu, i vidjela sam kako njegovi prsti čvršće steţu šolju za kafu. „Tebe i Kola?“ Odmahnula sam glavom. „Ja sam štitila Kola. Kol ga se čak i ne sjeća, niti zna da me zlostavljao."

Kam je opsovao u pola glasa, spuštajući pogled tako da ne bih bila izloţena punoj mjeri njegovog gnjeva. Nekako je taj gnjev ostavljao lijep utisak. Bilo je lijepo imati još nekoga ko ga osjeća. Ono što sam mu rekla čak ni Dţos nije znala. „Koliko dugo?“ „Još od kad sam bila mala.“ Riječi kao da su probijale između mojih usana i tekle mi niz bradu. Iako zbunjena, nisam se usuđivala da ih zaustavim. „Dok

98

Nela012

nisam napunila dvanaest godina. Bio je agresivan, nasilan i glup. To je definitivno način da se ukratko opiše Marej Voker. Provodio je mnogo vremena izvan kuće, što nam je omogućavalo da malo dahnemo dušom, ali kada je bio tu, udarao je mene i mamu. Ali Kol... uvijek sam sklanjala Kola sa puta kada je tata bio u svom gadnom raspoloţenju ili mu skretala paţnju sa Kola tako da on krene na mene.“ „Gospode, Dţo.." „Kol je imao dvije godine. Tata je mogao da ga ubije jednim udarcem, tako da je to bilo sve što sam mogla da uradim.“ „Šta se dogodilo sa njim? Tvojim tatom?“ Kam je skoro ispljunuo tu riječ, kao da pomenuti čovjek nije imao prava da nosi tu titulu. A stvarno i nije, zar ne?

Sa gađenjem sam izvila gornju usnu kada sam pomislila na momenat tatine najveće gluposti. „Napad i oruţana pljačka. Dobio je deset godina u zatvoru Barlajni. Ne znam da li je odsluţio cijelu kaznu, ni kada je izašao znam samo da prije nego što se to dogodilo, mi smo već otišli iz Pejslija i nismo ostavili za sobom novu adresu.

Mama nikada nije rekla nikome koga smo poznavali u dotadašnjem ţivotu kuda idemo. Niti sam to rekla ja.“ „Da li je tvoja mama uvijek bila ovakva?“ „Pila je, ali ne ovako. Mogla je da ipak funkcioniše.“ „Pretpostavljam da je počela kada je tvoj tata otišao u zatvor?“ „Ne.“ Ogorčeno i podrugljivo sam rekla, tačno znajući zašto je počela. „Nije baš bila sjajna mama ili nešto tako, ali je bila bolja nego što je sad. Ne.“ Sklopila sam oči pred tupim bolom u mojim grudima. „Krenula je da pada iz drugog razloga. Dok sam odrastala, imala sam jednu osobu u ţivotu kojoj sam vjerovala.

Mog ujka Mika. On mi nije bio pravi ujak. Bio je najbolji prijatelj mog tate kada su bili djeca. Ipak, ujka Mik je bio dobar čovjek. Potpuno ispravan dobro je zarađivao radeći kao moler i dekorater. Ali bio je prijatelj sa tim kretenom od mog oca.

Nikada nisam zaista saznala zašto su bili prijatelji, ali stekla sam utisak da su prošli kroz dosta toga zajedno kao djeca. Iako ga je tata odbacio od sebe, ujka Mik izgleda nije odustajao od njega. Kad god bi mogao, navratio bi do nas. Ponekad me vodio sa sobom na posao.“ Bol se pojačala kada sam ponovo osjetila njegov gubitak. „On nije znao da me tata tukao. Tata je bio paţljiv kada je on bio tu.

Mislim da je uvijek bio pomalo zabrinut zbog ujka Mika. To se promijenilo kada sam imala dvanaest godina.“ Zadrhtala sam kad su me preplavile uspomene. „Bila je subota i tata je pio dok je gledao fudbal. Mama je bila na poslu.

Napravila sam grešku što sam prošla ispred televizora u vaţnom trenutku u utakmici. Udario me nadlanicom i pala sam na pod...“ Duboko sam udahnula, gledajući u Kamov tepih, osjećajući bol opet iznova. Nikada nisam osjetila ništa slično tome. Bol, pečenje, vrelinu... „Skinuo je opasač i udario me... Još mogu da vidim izgled njegovog lica, kao da za njega nisam bila ljudsko biće, a kamoli njegova ćerka.“ Prenula sam se i pogledala Kama u oči. On je poblijedio, crte lica su mu otvrdle od emocija koje je pokušavao da kontroliše. „Pretpostavljam da

99

Nela012

sam imala sreće što se ujka Mik pojavio kada je to uradio. Ĉuo me kako vrištim i uletio unutra. Ujka Mik je bio krupan momak i, pa... tog dana je poslao tatu u bolnicu. Uhapsili su ga, ali nijedan od njih nije pomenuo tatin napad na mene zbog straha da bi se umiješale socijalne sluţbe. Tata je jednostavno odustao od tuţbe i ujka Mik je izašao, plativši kaznu. Tata je nestao. Sljedeće što smo čuli je bilo to da je uhapšen zbog oruţane pljačke. Dok je on bio u zatvoru, ujka Mik je dolazio češće, pomaţući nam. Prvi put u ţivotu, skoro stalno sam pored sebe imala roditelja kome je zaista bilo stalo do mene. On je čak dobro uticao i na mamu.“ Uzdahnula sam, dok se bol ponovo skupljao u meni. „Previše dobro.“ Kam je iznio pretpostavku. „Tvoja mama se zaljubila u njega.“ Klimnula sam glavom. „Mislim da je oduvijek i bila zaljubljena u njega, ali koliko znam nikada se ništa nije desilo između njih. Ujka Miku je bilo stalo do nje, ali ne na taj način.“ „Pa šta se desilo?"

Neko ga je odveo od mene. „Poslije samo malo više od godinu, ujka Mik je otišao u Ameriku." „U Ameriku?" „Prije mnogo godina, on je bio u vezi sa jednom američkom studentkinjom.

Ona je godinu dana studirala na Glazgovskom univerzitetu i bili su zajedno dobrih nekoliko mjeseci. Ali ona je otišla, a Mik nije krenuo za njom. Ĉetrnaest godina kasnije Miku se javila trinaestogodišnja ćerka, za koju uopšte nije znao da je ima. Otputovao je tamo da je upozna, obavio DNK testiranje, i razjasnio stvar, kako pretpostavljam, sa majkom svog djeteta. Vratio se na neko vrijeme, ali stigli su rezultati i dijete je bilo njegovo... Zato je ostavio sve za sobom i otišao da bude sa njom."

Naizgled osjećajući koliko me to iznutra kidalo, Kam je šapnuo: „Ţao mi je, Dţo. “ Klimnula sam glavom, osjećajući kako mi emocije steţu grlo. „Rekao mi je da bi poveo mene i Kola da je mogao." Zakašljala sam se, pokušavajući da potisnem bol. „Slao mi je imejlove, ali prestala sam da mu odgovoram i najzad su njegovi imejlovi prestali da stiţu." „A tvoja mama se predala?" „Jeste. Mislim da joj je slomio srce. Počela je da pije više nego obično, ali stvari nisu postale zaista gadne dok se nismo doselili ovdje. Bila je dobro neko vrijeme, imala je dobar posao, ali zatim je oštetila kičmu i nije više mogla da radi.

Umjesto toga je pila, a onda je postala pijanica. Dok na kraju nije prestala da bude čak i alkoholičar koji moţe da funkcioniše.“ ,,A ti ne moţeš da odvedeš Kola od nje jer on nije zakonski tvoj, a ako bi socijalne sluţbe ikada saznale za tvoju porodičnu situaciju, najvjerovatnije bi ga dale u dom prije nego što bi dodijelile starateljstvo nad njim tebi...“ „Ili još gore... obratili bi se mom tati.“ „Jebi ga, Dţo.“

100

Nela012

„Da, moţeš to i da ponoviš. Napustila sam školovanje u šesnaestoj, našla posao, pokušala da nas odrţim na površini, ali bilo je stvarno teško. Bilo je dana kada sam morala da sakupim sve što imam da bih kupila Kolu konzervu pasulja.

Traţili smo ispod sjedišta na kauču izgubljene novčiće, mjerili koliko mlijeka trošimo. Bilo je besmisleno. Onda... onda sam upoznala nekoga. On mi je pomogao da plaćam kiriju i ostavim nešto para sa strane za crne dane. U svakom slučaju, dosadilo mu je poslije šest mjeseci, dakle to zapravo uopšte nije bilo ono što sam ja mislila da je bilo.“ „Ali to ti je pokazalo novi ţivot. Počela si da izlaziš sa ljudima sa novcem da bi opstala?“ Kamovo tijelo se napregnulo kada je postavio pitanje.

Okrenula sam glavu od njega i iako više nije bilo nikakve kritike u njegovom pitanju, još sam se osjećala postiđeno. „Nikada nisam izlazila sa momkom koji me nije privlačio, ili do kog mi nije bilo stalo.“ Moje oči su pronašle njegove i molila sam se da mi povjeruje. „Bilo mi je stalo do Kaluma. Stalo mi je do Malkolma.“ Podiţući ruke, Kam je okončao moju zabrinutost njeţno me pogledavši. „Ne sudim ti. Kunem se.“ Podigla sam obrvu. Zagunđao je. „Ne više. Niti ću ikada ponovo.“ Odmahnuo je glavom, a obrve su mu se sumorno spustile. „Mora da si mislila da sam ja jedan strašno uobraţen drkadţija.“ Zakikotala sam se. „Mislim da bi to zaista mogao tako da kaţeš.“ Oči su mu sinule. „Dobra djevojka, uzgred budi rečeno“, rekao je s odobravanjem. „Dala si mi šta sam zasluţio.“ Osmijehnula sam se pomalo stidljivo. „Obično mrzim konfrontacije, ali u potpunosti sam uţivala da te postavim na svoje mjesto.“ Moje riječi su imale efekat suprotan od namjeravanog. Nije se nasmijao.

Umjesto toga je bio smrtno ozbiljan. „Maločas u hodniku, zgrabio sam te za ruku..."

Pogledala sam u stranu, sjećajući se svoje reakcije. „Sklona sam da se parališem ako neko postane agresivan prema meni. To je samo zaostatak iz godina koje sam provela sa tatom.“ „Nisam namjeravao da budem agresivan." ,,Znam.“ „Ti znaš da sam majstor borilačkih vještina."

Dok sam pogledom prelazila preko njegove vitke, ali ţilave figure, bila sam toliko zauzeta zagledajući ga da ga nisam upozorila na naizgled iznenadnu promjenu teme. „Vidi se."

Osmijeh kojim je odgovorio na ovo bio je prilično kočoperan i zakolutala sam očima, natjeravši ga da se nasmije. Odmahnuo je glavom, pokušavajući da ponovo

101

Nela012

bude ozbiljan. „Dţudo. Nejt i ja idemo na časove dţuda. Trebalo bi da pođeš sa mnom, Dţo.

Učenje samoodbrane moţe da bude korisno moţe da povrati malo kontrole." „Ne znam baš." Stomak mi je nelagodno poigravao na tu pomisao. „Ionako radim po danu od ponedjeljka do srijede. Ne preostaje mi mnogo vremena."

Ponovo sam ga iznenadila. „Imaš još jedan posao?"

Naglo sam se nasmijala, misleći da razumijem njegovu iznenađenost. „Vjerovao ili ne, nikada nisam od Malkolma traţila ništa od onoga što mi je dao. Prihvatam poklone koje on odabere da mi da, ali još mi ostaju računi koje moram da plaćam. Uz to moram da stavljam novac sa strane za Kola kad odluči na koji fakultet ţeli da ide. O, kada već govorimo o tome čekaj da donesem tašnu da ti vratim novac koji si upravo dao Kolu." „Zaboravi na to." Kam je odmahnuo glavom, i primjetivši tvrdoglavo zabacivanje moje brade, skupio je oči. „Ozbiljno to mislim."

Hmm. Jednostavno ću morati smisliti nešto da mu vratim kasnije na takav način da neće moći odbiti.

Kao da mi je čitao misli, gledali smo se u oči u borbi volje, i polako ali sigurno je poznata napetost narasla, uzbuđenje se neosjetno uvuklo među nama. Oči su mi se spustile na njegova usta, na tu meku, izvijenu gornju usnu koju sam ţeljela da gricnem... između ostalog. Pitala sam se kakav je ukus njegovih usta, kako bi izgledalo osjećati poljupce koji mi klize niz vrat, kako mi dodiruju bradavicu u svojoj strasti...

Tijelo mi je postalo napeto, vrelina me peckala po obrazima i međunoţju.

Ponovo sam naglo pogledala naviše i vidjela da su se i Kamove oči zamutile, a tijelo mu se izvilo od napetosti. Naglo sam ustala. „Bolje je da krenem.“ Kam je takođe hitro ustao. „Hoćeš li biti dobro kada se vratiš tamo gore?“ Na neko vrijeme on je zaista uspio da me navede da zaboravim kako sam maloprije napala svoju mamu. Ponovo sam bila u šoku. „Kako sam uopšte...?“ ,,Prvo...“ Kam mi je paţljivo prišao i morala sam da obuzdam blagi drhtaj ţelje koji je ponovo prostrujao kroz mene kada je čvrstom rukom dohvatio moju bradu da mi podigne glavu kako bi me pogledao u oči. Kada su nam se pogledi sreli, privlačnost između nas je postala još jača. Ţeljela sam da zarijem nokte u njegovu koţu, prikačim se uz njega i ne puštam, i neodoljiva ţudnja me protresla do srţi bića. Kako se desilo da je jedan razgovor sve izmi jenio? Ovaj Kam ispred mene je bio neko nov, neko dobar, neko za koga sam osjećala da mi je blizak bliţi od bilo koga drugog. A shvatila sam kako ţelim da to bude dublje, nezadovoljna pukom „bliskošću“.

To shvatanje me je pomalo ošamutilo.

102

Nela012

„Izbij taj osjećaj krivice iz svoje glave“, blago mi je naloţio Kam. „Nemoj ni da se usudiš da joj se izvinjavaš. Svako bi uradio to što si ti uradila. Sjeti se šta je tvoj ujka Mik uradio kada je otkrio da te tata bije. To je nagon da zaštitimo one do kojih nam je stalo. Ponekad nas nagon tjera da uradimo stvari koje nismo ni zamišljali da bismo mogli uraditi.” „Nasilje nikada ne bi trebalo da bude odgovor.“ „Tako je, ali u savršenom svijetu. Ali ponekad ţivotinje ne razumiju ništa osim svog sopstvenog jezika.“ „Ne ţelim da Kol misli kako je ono što sam uradila bilo ispravno.“ ,,I ne misli“, umirio me Kam. „Ono što si uradila bilo je ljudski. On misli da si iz ljubavi uradila to što si uradila.“ Spustio je ruke na moja ramena i privukao me malo bliţe sebi, natjeravši me da izgubim dah. Izraz u njegovim očima, koji sam sasvim mogla da razumijem, nimalo nije umirio moje prenapregnute ţivce. „To dijete je moglo da bude odgajano poput tebe bez roditelja, bez prave brige i ljubavi. Dţo, ti si ga poštedila toga. A on to prokleto dobro zna.“ Osjetila sam kako se teţina današnjeg otkrića spušta na mene, i iznenada sam očajnički poţeljela da sam u svom krevetu. „Hvala ti, Kame." „Ništa što si mi rekla neće izaći iz ove sobe. Obećavam.“ „Isto vaţi i za ono što si ti meni ispričao." Odmakla sam se za korak, pošto mi je bilo potrebno malo fizičke udaljenosti od njega. Iznenada mi je na pamet palo nešto zastrašujuće. „Ne znam kako ću ikada ponovo moći da ostavim Kola samog sa njom.“ „On je jak dječak. Biće on dobro.“ Ispustila sam oštar uzdah. „Da, ali da li ću ja biti dobro?“ Kam mi se osmijehnuo kao da nemam pojma o čemu govorim. „Dţo, ti si nesumnjivo najjača ţena koju poznajem. Imaj malo vjere u sebe.“ Među nama je zavladalo ćutanje dok sam razmišljala o njegovim riječima.

Bilo je to nešto najljepše što mi je iko ikada rekao, i pitala sam se kako je neko ko je bio toliko neprijatan prema meni mogao da napravi tako potpun zaokret. „Zašto si stvarno bio takav drkadţija prema meni?“ Kam je malo podigao bradu, što mi je pokazivalo da nije očekivao ovako grubo pitanje poslije našeg „otvaranja srca“. „Ne znam... samo sam...“ Provukao je ruku kroz svoju neurednu kosu, a njegov prstenje blještao pod svjetlom. Imao je tako lijepe, muţevne ruke. „ Isprva kad sam te vidio sa Malkolmom, jednostavno sam pretpostavio da si kao bivša ţena mog strica." „Zašto?“ Iscerio se i pokazao rukom na mene. „Jer sam mislio da djevojka poput tebe ne bi bila zainteresovana za starijeg momka poput Malkolma da on nema novca.“

103

Nela012

„Kompliment i uvreda u jednom. Dobro urađeno, Kame.“ „Pokušao sam da objasnim.“ Namrštila sam se na njega. ,,A poslije toga...?“ „Pa, dosta brzo sam shvatio da nisi glupa, i jednostavno me iznerviralo što bistra, privlačna ţena misli da ne vrijedi više nego da bude pomodni detalj za nekog bogatog tipa.“ ,,A onda?“ Na moje ispitivanje uputio mi je pogled u kome nije bilo zabavljenosti. „Onda sam pomislio da sam pogriješio. Izgledalo je da ti je istinski stalo do Malkolma. Ipak, tokom večere se pojavio Kalum i ja sam ga jednom pogledao, tu mlađu verziju Malkolma, i shvatio da si ti to radila i prije.“ Skrenula sam pogled. ,,Shvatam.“ „Ali stvarno...“ Moje oči su ponovo susrele njegove kada sam čula ovaj ublaţeni ton. „Jednostavno me iznerviralo što si bila tako različita ličnost u blizini ovih momaka. “ „Različita ličnost?“ „Da, sa Dţos i svima drugim, sa mnom, ti si neko drugi, neko stvaran. Sa Malkolmom, sa Kalumom, sa momcima sa kojima flertuješ, ti si drugačija. Tada si manje od onoga što stvarno jesi. I to jebeno kikotanje...“ Iskreno sam se nasmijala. Kamove usne su se iskrivile. „Svjesna si toga?“ „Dţos me učinila svjesnom toga. To je izluđuje. Nekada to radim samo da joj idem na ţivce.“ Kam se nasmijao. „Pa, to djeluje. Đavolski je iritirajuće.“ Tada me obuzeo osjećaj kome nisam mogla da dam odgovarajući naziv.

Zaista sam se dopadala Kamu. Zbog mene same. Bez laţnog kikota. Baš kao i kod Dţos. „Idem, Kame. Ali hvala ti za ovo danas.“ Posmatrao me toplim pogledom, a u očima mu je pomalo nestašno svjetlucala nada. „Onda mi je oprošteno?“ Klimnula sam glavom, ne morajući ni da razmislim o tome. Već sam se osjećala slobodnije što sam mu se povjerila, a pošto smo oboje obavili isto povjeravanje, to je izgledalo kao ravnomjerna razmjena. Nisam osjećala bojazan što sam mu se povjerila, a od toga mi se prosto vrtjelo u glavi. „Sve je razjašnjeno.“ „Prijatelji?“ Skoro sam se nasmijala na taj slabašni opis onoga što sam osjećala prema ovom neznancu koji je postao moj čovjek od povjerenja. „Prijatelji.“

104

Nela012

Poglavlje 12

I

stuširala sam se, obukla piţamu i osjećala sam se malo bolje mama nije izašla iz svoje sobe, kada se Kol vratio kući. Zastao je kod kauča i stegnuo mi rame prije nego što je krenuo u kuhinju da nešto pojede. „Sve je u redu među nama“, upitala sam kada se vratio da sjedne na pod. „Sve je u redu.“ Slegnuo je ramenima, buljeći u televizor sa nemamošću za koju nisam bila sigurna da je stvarna. „Da li si ti dobro? Da li je sa Kamom bilo sve u redu?“ Osmijehnula sam se, ne obraćajući paţnju na glupavo titranje leptirića u stomaku na pomisao na Kama. „Bio je sjajan. Šta si mi ti prethodno rekao? Pomenuo je nešto da si izgledao kao da ćeš ga udariti.“ Kol je zagunđao. „Da jesam, to bi bilo zasluţeno. Ipak, nije bilo potrebe. Taj dasa je pristojan osjećao se usrano kada sam mu rekao koliko je pogriješio u vezi s tobom.“ „Pazi kako se izraţavaš.“ Bacila sam jastučić na njega, a on g je odbio u stranu, promrmljavši izvinjenje. ,,A zašto si ti sišla dolje da mu razjašnjavaš? Nisam baš očajnički nastojao da me vidi u boljem svjetlu.“ Kol me pogledao i vidjela sam kako su njegove zelene oči dobile boju šume od neke neimenovane emocije. „Niko ne smije da misli tako o tebi, a kamoli da to izgovori jeb...“ Presjekao je samog sebe prije nego što je opsovao. „Glasno.“ Htjela sam da zaplačem, jer je moj brat upravo činio da se osjetim veoma voljenom i veoma dobrom, ali pomislila sam kako bi plakanje samo navelo Kola da zakoluta očima. „U redu“, prošaptala sam, a on mi je blago klimnuo glavom prije nego što se opet okrenuo prema televizoru.

Promijenila sam kanal na njegov zahtjev baš kada je moj telefon zazvonio.

Pruţajući Kolu daljinski upravljač, ustala sam i krenula prema zvuku telefonskog zvona u kuhinju gdje sam ostavila tašnu. Bila je to Dţos. Osjetila sam blago olakšanje što nije Malkolm nisam htjela čak ni da pomislim zašto. ,,Ćao“, javila sam joj se tiho. „Hej, Dţo.“ Dţosin baršunasti, promukli glas bio je utjeha za moje nerve i shvatila sam da mi je nedostajalo da je danas vidim za ručkom. „Samo provjeravam, da li si dobro?“ „Hm, ne baš.“ „Zvučiš grozno.“ ,,Pa...“ ,,U redu, dolazim.“ „Dţos, ne moraš.“

105

Nela012

„Imam sa sobom flašu vina. Da li ćeš se raspravljati sa mnom i flašom vina?“ Osmijehnula sam se. „Ni u kom slučaju." „Pametna dama. Doću ću u deset.“ Prekinula je vezu, a ja sam zakolutala očima. Uvijek sam znala da postoji skrivena „brižna majka“ ispod sve one Dţosine zajedljivosti. Kada je stigla, jednom me pogledala i odmahnula glavom, skupljenih obrva. „Gospode boţe, Dţo, šta se sada desilo?“ Sklonila sam se u stranu da je pustim da uđe, pokazujući glavom flašu vina u njenoj ruci. „Hajde da to prvo otvorimo. Objema će nam biti potrebno."

Kol je pozdravio Dţos kratkim klimanjem glave i pošao u svoju sobu da nas ostavi nasamo. Dţos se udobno namjestila u uglu kauča. ,,Raspali.“ Usta su mi se izvila zbog ironije u njenom izboru riječi. „Pa, kada to pominješ...“ Kada sam završila, morala sam da je pritisnem na kauč da ne bi krenula u sobu moje mame i izmlatila je, a onda da utrošim pet minuta da je uvjerim kako smo Kol i ja dobro. Oči su joj još sijevale pomalo divlje dok je otpijala gutljaj vina. „Dakle, Kam ti se našao pri ruci?“ „Da. Zapravo je bio veoma ljubazan."

Obrve su joj se podigle zbog načina na koji sam to rekla, a onda me udostojila svog prelijepog osmijeha. „O, prepoznajem taj izgled. Vidim takav izgled na Elinom licu svaki put kada pogleda Adama.“ „Kako god ti kaţeš“, promrmljala sam, odbijajući da joj dozvolim da mi vidi oči jer bi to samo potvrdilo njene sumnje. „Toliko si naloţena na Kama da čak i ne moram ništa da uradim.“ „Nisam naloţena na Kama.“ „Znam šta taj pogled znači.“ „Mi smo samo prijatelji.“ Sada sam se ja zagledala u nju. „Dţos, on mi se dopada, ali mi imamo svoje partnere, a ja...“ Dţos je uzdahnula. „Još ţeliš sigurnost koju ti Malkolm moţe pruţiti.“ Nisam morala da odgovorim obje smo znale da je ona u pravu. „Da li ti zbog Kama prorade leptirići u stomaku?“ Potvrdno sam klimnula glavom. „Da li si svjesna svakog pokreta koji napravi?“ Još jedna potvrda. „Da li ti pomisliš na njega i na najmanji podsticaj?“ ,,Mm-hmm.“ „Potpuno si sjebana."

106

Nela012

,,Nisam.“ Nezainteresovano sam uzdahnula. „Potpuno vladam situacijom.“ „Kako da ne.“ Dţos je frknula kroz nos. „Kao što sam bila i ja dok se nisam našla pritisnuta na Suin radni sto. Osamnaest mjeseci kasnije biram posteljinu sa Brejdenom i brinem ako mi ne pošalje bar jednu poruku s posla da me obavijesti kakav mu je dan kao da ne moţe to da mi kaţe kada dođe kući. Ne mogu da zaspim kada on nije pored mene. Ja? Da ne mogu da spavam bez momka u mom krevetu? Zavisna sam od njega, Dţo. A počelo je tim izgledom kakav ti sad imaš.“ „Drago mi je zbog tebe, Dţos. Zaista jeste. Ali to nije isto. Meni je stalo do Malkolma. Osjećam samo fizičku privlačnost prema Kamu. Nije ništa bitno.“ Dţos je prasnula u smijeh, a ja sam je gledala krajnje začuđeno. „Šta je?“ Odmahnula je rukom, pokušavajući da dođe do daha. „O, čovječe. Ništa. Ništa.“ Ponovo me pogledala i pritajeno sa nasmijala kao da zna nešto što ja ne znam. „Samo sam imala deža vi.“ Prvi put u ţivotu na poslu sam se pretvarala da sam bolesna. Rekla sam gospodinu Mejlu da dolazim sa migrenom, a pošto sam bila blijeda od brige za Kola, nije ga trebalo mnogo uvjeravati da me pusti s posla ranije, iako je gunđao sve vrijeme dok sam pakovala svoje stvari.

Uspjela sam da se vratim u stan baš kada je Kol dolazio iz škole. Zastao je u hodniku kada je ušao u stan i stegnutih usana gledao kako izuvam cipele koje sam nosila na poslu. „Pa, ne moţeš da glumiš bolest svakog dana“, rekao je, tačno zaključujući šta sam uradila i zašto. „Jednostavno ćeš morati da vjeruješ kako sam u stanju da budem u stanu nasamo sa njom. Povrh toga, zaista vjerujem da se usrala od straha od tebe. “ Baš u tom trenutku, vrata mamine spavaće sobe su se otvorila. Provirila je ka nama, neprijateljski me gledajući u oči. Progunđala je nešto prije nego što je krenula u kupatilo, oslanjajući se na zid. Ĉim su se vrata zatvorila, ponovo sam se okrenula Kolu. „Izgleda da ne mogu vjerovati kako si u stanju da budeš nasamo sa njom.“ Prenuo se kad sam ga podsjetila daje skrivao njeno nasilništvo od mene. „Samo nisam htio da te uznemirim.“ Na to sam se značajno nakašljala i krupnim koracima otišla u kuhinju po šolju čaja. Smjestila sam se na kauč sa svojom knjigom, Kol je sjeo u fotelju sa svojom zadaćom, a mama se vratila u svoju sobu.

Sjedili smo tako sat vremena prije nego što sam odlučila da ustanem i pripremim večeru. Upravo sam izlazila iz kuhinje kada sam čula kucanje na vratima. Na tren sam pomislila da sam najzad istrošila Malkolmovo strpljenje i da je on došao do stana. Danas mi je slao poruku na telefon i ja sam mu uzvratila, ali nisam ga podsticala na razgovor. Da li je odlučio da se pojavi i vidi šta se dešava?

Srce mi je suludo lupalo dok sam pruţala ruku ka vratima, i poskočilo u grudima kada sam vidjela ko stoji ispred njih. ,,Kame“, osmijehnula sam se, i više nego srećna što ga vidim.

107

Nela012

Nosio je svoju uobičajenu odjeću majicu kratkih rukava i farmerke, a ja sam poţeljela da ga povučem u stan iz ledeno hladnog hodnika zgrade. Brzo mi se osmijehnuo. „Kako si?“ Sklonila sam se u stranu. ,,Uđi.“ Osmijeh mu se proširio i kliznuo je pored mene, ramenom okrznuvši moje i izazvavši neprikladne misli da prostruje kroz moj prenapregnuti mozak. „Da ti napravim kafu?“ „Da, to bi bilo sjajno.“ Išao je za mnom, mahnuvši Kolu. „Hej, druţe, kako si?“ Kol mu se široko osmijehnuo. „Odlično. Ti? “ „Nije loše.“ Došao je za mnom u kuhinju. „Šta stavljaš u kafu?“ „Mlijeko, bez šećera.“ Počela sam da pravim kafu, potpuno svjesna kako njegove oči prate svaki moj pokret. Obrazi su mi bili nevjerovatno vreli pod njegovim pogledom i poţurila sam da pripremim njegov napitak. „Radiš večeras, zar ne?“ rekla sam, dodajući mu šolju. „Radim. Ali sam htio da prvo nešto obavim.“ Otpio je gutljaj. „Mmm, dobra kafa.“ Tiho sam se nasmijala. „To je put do muškog srca.“ Osmijeh mu je bio opak. „Samo do srca muškarca kog je lako zadovoljiti“, uzvratio je, nagovještavajući da on nije jedan od takvih. „Da, mogu da pretpostavim šta je potrebno da neko zadovolji tebe, Kame, a ovo je domaćinstvo u kome ima maloljetnih.“ Zabacio je glavu i nasmijao se, izazvavši još jedan drhtaj u mojim grudima i natjeravši me da se i sama još jače osmijehnem. „Dobro je što je stan dolje ispod otvoren za situacije koje priliče odraslima.“ Pocrvenila sam i odmahnula glavom. „Ostavi se toga...“ „Šta je bilo? Frajeri u baru su ti govorili gore stvari, a ti si im uvijek uzvraćala na to.“ Zaista je obraćao paţnju na mene. Slegnula sam ramenima. „Oni nisu moji prijatelji.“ Pogled mu se umekšao. „Dakle, još sam tvoj prijatelj? Nisi promijenila mišljenje?“ „Ne, nisam promijenila mišljenje.“ „Odlično.“ Izvukao je nešto iz svog zadnjeg dţepa. „Jer ţelim da imaš dovoljno povjerenja u mene da daš ovo Kolu.“ Kam je drţao ključ. Upitno sam

108

Nela012

podigla obrvu. „Rezervni ključ od mog stana. Hoću da koristi moj stan kada ja nisam tamo. To je sigurno mjesto gdje moţe da bude tako da ti ne brineš svakog sekunda, svake minute kada nisi sa njim.“ Taj ključ je bio najbolji poklon koji mi je iko ikada dao.

Ikada. ,,Kame“, podigla sam pogled sa ključa na njega, „Jesi li siguran? Mislim, zar to nije previše nametanja?“ „Ne, ako ti pomaţe.“ Pruţila sam ruku prema ključu, ali umjesto da ga jednostavno uzmem, sklopila sam ruku oko ključa i njegovih prstiju. Postao je napet, oštro svjestan mog dodira, a ja sam dopustila da mi se u očima vidi zahvalnost. „Ovo je najbolji poklon koji sam ikada dobila.“ Kamov pogled lutao je po mom licu, a usta su mu se izvila u uglovima. „Ključ: put do ţenskog srca.“ „Samo do srca ţene koju je lako zadovoljiti.“ Ponovo se nasmijao. „Šta je toliko smiješno?" Kolov glas nas je prenuo iz naše male izdvojene stvarnosti. Povukla sam ruku iz Kamove i podigla ključ da ga Kol vidi. ,,Poklon.“ „O?“ „Objasniću ti za minut.“ Okrenula sam se Kamu. „Da li bi htio da ostaneš na večeri? Hamburger sa sirom." „Kako bih mogao to da odbijem?" ,,I ne bi. Ne bih ti dozvolila." Dala sam ključ Kolu. „Povedi Kama u dnevni boravak, on će ti objasniti. Večera će uskoro biti spremna."

Ostavili su me da se bavim time i na trenutak sam mogla samo da zurim u policu za sudove, dok sam iznutra sva drhtala i treperila od interakcije sa Kamom.

Bio je promišljen i obazriv i pokušavao je da dokaţe koliko dobar prijatelj moţe da bude, a to je njegovu privlačnost učinilo samo još jačom. Pitala sam se, ne prvi put, kakav bi bio u krevetu. Već sam njegov osmijeh mi je izazivao ţmarce u tijelu mogla sam samo da zamislim šta bi njegov jezik mogao da uradi.

Moj telefon je zabrujao, prenuvši me iz moje senzualne omamljenosti.

Malkolm.

Smjesta me preplavio osjećaj krivice dok sam pritiskala dugme na telefonu da se javim. „Hej, Malkolme." „Dušo, kako si?" „Upravo hoću da postavim večeru sebi i Kolu.“ Trznula sam se nakon što sam propustila da pomenem našeg gosta. „Mogu li da te pozovem kasnije?" „Naravno. Pričaćemo uskoro."

Prekinula sam vezu i gurnula telefon u zadnji dţep drhtavim prstima.

Ozbiljno, kakvu sam to igru igrala?

109

Nela012

Kam je navratio prije posla sljedeće večeri i otpratio me do bara. Shvatila sam da je sada kad razumijemo jedno drugo prilično lako razgovarati sa Kamom. Još jednom je pokušao da me ubijedi da idem na dţudo sa njim, ali sam ga odbila, ne baš oduševljena idejom da me neko baca na strunjaču ili šta god već da se u dţudou radilo. „Moţeš li da zamisliš mene", podsmjehnula sam se dok smo se bliţili baru. „Za pet sekundi bih vrištala kako sam polomila nokat."

Kam me značajno pogledao dok je pridrţavao kapiju od kovanog gvoţđa ispred podrumskih stepenica kako bih mogla da uđem. „Vidiš, to je ta vrsta sranja u koju drugi ljudi vjeruju. Ja znam da nije tako." „O, i te kako znaš, zar ne?" „Sjedila si i grickala nokat sinoć poslije večere." „Da, ali sam ga sredila i ponovo nalakirala za posao jutros."

Osmijehnuo se tako da su mu se vidjeli zubi. „Kako god bilo, Vokerova. Ja znam istinu." „Dobro veče, Dţo, Kame", pozdravio nas je Brajen dok smo silazili niz stepenice. Stajao je bilo pored Fila, koji mi se široko osmijehivao kao i uvijek. „Ćao, momci." „Brajene, File." Kam im je klimnuo glavom.

Dok sam prolazila pored njih, Fil me zaustavio stavivši mi ruku na rame.

Prešao je pogledom niz moje tijelo. „Još si sa Malkolmom?" „Istrajni Filipe, još sam sa Malkolmom."

On mi je namignuo. „Istrajnost će na kraju pobijediti." „Kao što će i seksualno prenosiva bolest", šaljivo je ubacio Kam, njeţno me gurajući naprijed rukama u leđa tako daje Fil morao da me pusti. „Ali ti to već znaš, je li tako, File?"

Dok smo ulazili u bar pokušala sam da prigušim kikot zbog Brajenovog smijeha i Filove psovke koje mu je upućivao. „Bilo je to samo taj jedan jedini put. Jebi ga! Nikada ti ništa neću ponovo ispričati, Braje!“ ,,Auh“, šapnula sam Kamu. „To je bilo nešto što nisam morala da znam.“ „Ispravka: to je bilo nešto što si morala da znaš.“ Ponovo sam se nasmijala i ušetali smo u prostoriju za osoblje, jedva dobivši jedno „zdravo, doviđenja“ od Su, koja je istrčala iz svoje kancelarije kada nas je vidjela i nestala isto toliko brzo koliko se i pojavila. „Zapanjuje me što se ovdje išta uopšte uradi“, rekao je Kam, skidajući svoju jaknu. „Ona nikad nije ovdje kada bi trebalo da bude.“ Na to sam zagunđala, potpuno naviknuta na Suino fizičko odsustvo i kao i uvijek, osjećajući zahvalnost zbog toga.

Bar je uskoro počeo da se puni. Kao i obično utorkom, nije bilo mnogo

110

Nela012

gostiju, ali je bar bio srazmjemo dobro posjećen. Ipak, nismo bili dovoljno zauzeti da privlačnost koju smo osjećali jedno prema drugom nestane. Iz nekog razloga, kada smo se zajedno nalazili iza šanka napetost je rasla. Da li je u pitanju bio ograničen prostor? Ne znam. Znam samo da sam provodila pola vremena jednim okom gledajući šta radim, a drugim Kama.

Dţos je bila u pravu. Bila sam apsolutno svjesna svakog pokreta koji je pravio. A kad smo već kod Dţos, uopšte nisam bila iznenađena kada se pojavila u baru oko pola deset. Bila sam iznenađena što je sama, ali je objasnila da Brejden radi do kasno, a Eli i Adam su negdje izašli zajedno. „Pa je tebi bilo dosadno i pomislila si da dođeš na posao“, upitala sam ja, dodajući joj dijetalnu koka-kolu dok je sjedala na barsku stolicu na mom kraju šanka. Nisam vjerovala da je to u pitanju. Mislila sam da je brinula zbog mene.

Dţos se samo osmijehnula i klimnula glavom u znak pozdrava Kamu, koji je upravo primijetio njeno prisustvo, ali je bio previše zauzet razgovor sa jednim gostom da bi nam prišao. Ne, ne gostom. Bolje sam pogledala u djevojku kojoj se on toliko koketno osmjehivao. Beka i njena prijateljica. Pruţila mu je pilotski sat, a Kam se nagnuo i blago poljubio Beku u usne.

Osjetila sam kako mi grudi presijeca bol, nepoznat i sirov.

Pogled mi je skliznuo nazad na Dţos, a ona je podigla jednu obrvu posmatrajući me. „To što ti osjećaš... zove se ljubomora. To je loše osjećanje, znam. Ipak, ono ti takođe pokazuje da je Kam definitivno neko prema kome osjećaš nešto više od privlačnosti." „Mi se jedva poznajemo." „Po onome što si mi rekla, vi jedno drugo poznajete bolje od skoro bilo koga drugog."

Ovo je na neki način bilo istina. Naslonila sam se na šank, mršteći se na svoju prijateljicu. „Da, kako se to dogodilo?" „Kako se šta desilo?" Okrenula sam glavu da gledam kako Kam prilazi, stavljajući sat na članak ruke. Beka i druga djevojka su otišle. Ĉekao je odgovor, radoznalo me gledajući u oči.

Odlučila sam da okolišam. „Ti si baš radoznao gnjavator, zar ne", začikavala sam ga.

Kam je zabacio glavu u stranu, odmjeravajući me. „Skretanje teme?" Oči su mu zasijale kao da mu je nešto upravo palo na pamet. „Razgovarale ste o meni, zar ne?"

Htjela sam da mu zbrišem taj uobraţeni osmijeh sa lica. Dţos je zagunđala. „Tebe i Brejdena bi trebalo natjerati da se pridruţite klubu muškaraca koji moraju da prevaziđu svoju uobraţenost."

Moje oči su skrenule ka njoj. „Sirovo pokazivanje uobraţenosti biće kaţnjeno na takav način da će biti

111

Nela012

prinuđeni da nose Spido kupaće gaćice u ledeno hladnom okruţenju." ,,A moţda i uskraćivanjem hrane." „Ne. Seksa. Uskraćivanjem seksa."

Dţos se ugrizla za usnu. „Ne znam da li bi to djelovalo kod mene."

Pogledala sam je sa nevjericom. „Da li mi ti to govoriš da ne bi mogla bez seksa nekoliko dana?" „Ne vjerujem da bih mogla." „Gdje ti je snaga volje?"

Moja prijateljica je potegnula svoju dijetalnu koka-kolu. „Hej, ti to nisi probala sa Brejdenom Karmajklom."

Ne, nisam, iako sam skoro pocrvenila kada sam se sjetila da sam nesumnjivo pokušala da dođem u mogućnost da to uradim. „Da, ali ja imam savršeno dobar seks, a ipak bih mogla da se uzdrţim na nekoliko dana." „Savršeno dobar seks?“ Kam nas je prekinuo, privukavši objema pogled na sebe. Glas mu je bio utišan od neke nejasne emocije. „Uzdrţavanje?” Njegove sada već usplamtjele oči prešle su preko moje cijele figure prije nego što su se vratile na moje oči. „Onda on to ne radi kako treba.“ Srce mi se usporilo i zastalo prije nego što se ponovo nesigurno pokrenulo i zatutnjalo. Kada je ponovo ubrzalo, nastavilo je da radi velikom brzinom. Sva ta seksualna ţelja me prosto preplavila i osjetila sam kako mi se gaćice vlaţe od ţudnje. „Gospode boţe“, prošištala je Dţos. „Sada sam se ja naloţila.” Skočila je sa stolice i pogledala svoj telefon. „Mislim da ću otići kući da provjerim da li se Brejden vratio sa posla."

I jednostavno je otišla, ostavljajući nas da se kuvamo na tihoj vatri naše seksualne privlačnosti. Slabašno sam se osmijehnula Kamu. „Kako je Beka?“ Nekoliko gostiju je prišlo šanku i oboje smo pošli da ih posluţimo. Dok smo im sipali pića, Kam je suzdrţano odgovorio: „Beka je dobro. Kako je Malkolm?” „Dobro.” Odveo me na ručak, na pauzi tokom mog radnog dana, i uspjela sam da ga uvjerim kako je sve sjajno i bajno. „Da li ti je Kol već slao poruku da je kod kuće?”

Shvatila sam da se cerim kao budala zbog toga što se on brine, a gost kog sam usluţivala uzvratio mi je cerenjem, očigledno misleći da je osmijeh nami jenjen njemu. Brzo sam mu dodala njegov kusur i okrenula se Kamu. „Da, kući je.”

U uglovima očiju su mu se pojavile bore, pa sam i taj izraz njegovog lica dodala u svoje omiljene. „Odlično.”

Ostatak noći je prosto proletio. Radili smo, pričali, šalili se, ali skriveni

112

Nela012

seksualni naboj nije nestajao. Kada smo krenuli kući poslije smjene, hodali smo u potpunoj tišini. Mogla bih da kaţem daje u pitanju bio samo umor, ali cijelo tijelo mi je podrhtavalo kao zvučna viljuška samo od toga što koračam pored njega.

Poţeljeli smo jedno drugom laku noć ispred njegovih vrata, i dok sam se pela uz stepenice prema svom stanu, dok me on pratio pogledom, poţeljela sam, ne prvi put, drugačiji ţivot da Kam nema djevojku, da Malkolm nije dio mog ţivota koji mi je vaţan, i da jednom mogu da uradim ono što zaista ţelim da uradim.

A ono što sam zaista ţeljela da uradim jeste da imam Kamerona Mekejba.

Provjerila sam gdje je Kol i zatekla ga kako mimo spava u svojoj sobi.

Provjerila sam čak i mamu samo da se uvjerim da se nije ugušila od povraćanja ili nešto slično, i zatekla sam je kako hrče. Kada sam to obavila, obukla sam piţamu i uvukla se u krevet. Ali nisam mogla da zaspim.

Krv kao da mi je gorjela u venama, nervi su mi varničili na svojim završecima, i nisam mogla da istjeram miris Kamove kolonjske vode iz nozdrva.

Bila sam toliko naloţena da to nije bilo zabavno.

Koliko bi moja noć bila drugačija da je Kam došao za mnom u Suinu kancelariju kada sam ušla tamo da joj ostavim podatke o poslovanju? Šta bi bilo da je on stao iza mene, sklonio mi kosu sa vrata, i pritisnuo svoja vrela usta na moju koţu dok bi mu ruka klizila oko mog struka i do dugmića na mojim farmerkama... ...da ih je raskopčao, klizeći svojim dugim prstima unutra, ispod mojih gaćica...

Moja sopstvena ruka je kliznula po mom stomaku, zavlačeći se ispod piţame i gaćica tako da mogu dovesti sebe do vrhunca, maštajući o tome kako me Kam tuca na Suinom radnom stolu.

Prigušila sam svoj jecaj kada sam svršila i kada su drhtaji prestali, sklupčala sam se na krevetu, dok se osjećaj krivice još jednom obrušavao na mene.

Ja sam bila grozna djevojka.

113

Nela012

Poglavlje 13

I

stina sa kojom nisam bila voljna da se suočim izbila je na površinu tokom sljedećih nekoliko sedmica. Istina je bila da je sad već dugi niz godina svaki dan bio isti stegnut, sumoran, dok su ţive boje bile prigušene pod sjenkom zida koji me zatvarao. A iza tog zida ja sam hodala u istoj uniformi svakoga dana ako bih htjela da budem istinski melodramatična, nazvala bih to sumornom zatvoreničkom odorom. Ali kako su dani ovih nekoliko nedjelja prolazili, osjećala sam kako se ta uniforma raspada, cijepa se u trake i spada sa mog tijela dok se ja penjem preko zida na drugu stranu.

Zid se sada pomjerao dalje, sjenka je nestajala, boje su postajale svjetlije.

Sve zbog toga što sam provodila vrijeme sa Kamom.

Druţili smo se što smo više mogli radnim danima. Zapravo bi on svake večeri navratio na kafu ili večeru prije svoje smjene, čak i ako sam ja bila napolju sa Malkolmom. Išli smo na posao i s posla zajedno, i smijali se sa Dţos za vrijeme smjene. Nisam ga viđala vikendom jer je on radio, trenirao dţudo sa svojim prijateljima, ili izlazio sa Bekom. Posljednji put je vodio i Kola da gleda trening, podstičući ga da bude fizički aktivniji, i začudo, moj brat je prihvatio tu ideju. Uši su mi pucale od priča o dţudou.

Za mene, Kam je bio čovjek od povjerenja. Ispričala sam mu više o svom ţivotu i planovima o Kolovoj budućnosti. Za Kola, Kam je bio srodna duša.

Zajedno su crtali stripove, raspravljali o njima, dopadala im se ista muzika, isti filmovi, a po onome što sam mogla da pročitam između redova, Kam je takođe odgovarao na sva ona pitanja koja se Kol nije usuđivao da postavi meni.

Postali smo porodična grupa, koja se brzo i snaţno povezala.

Moja osjećanja prema Kamu postajala su sve dublja i stalno sam se borila sa svojom savješću, raspravljala se sa njom, pretvarala se da ovo ništa ne znači.

Zajedno sa emotivnim doţivljajima, moje tijelo je bilo skoro na tački pucanja od ţelje za njim. Ne znam kako sam uspijevala da to skrijem od njega, ali jesam.

Nisam htjela da bilo šta uništi naše prijateljstvo.

To nije značilo da nisam pronalazila druge odvodne kanale za svoju potisnutu seksualnu frustraciju, a ti kanali su samo dodavali potpuno novi nivo krivice i stida na moju već poveliku zalihu tih osjećanja. Nisam se viđala sa Malkolmom često kao prije, ali tri od četiri puta kada bismo se vidjeli, imali smo seks... a tri puta kada se to događalo ja... ...ja sam uradila nešto nezamislivo. Sklopila sam oči i zamišljala Kama.

Svršila sam svaki put.

Malkolm je ovo shvatio kao da se on i ja vraćamo u pravi kolosijek i da je ono što me prije mučilo, šta god da to bilo, sada bilo prevaziđeno.

Bila sam grozna, grozna osoba.

Nego šta. Moj svijet je bio pun boja. Crvene za ţudnju. Ţute za stid.

114

Nela012

Zelene za ljubomoru.

Da, to zelenooko čudovište je takođe promolilo svoju ruţnu glavu u proteklih nekoliko sedmica. Svaki put kada bi Kam pomenuo Bekino ime osjećala sam onaj blagi bol u grudima, bol koji se pretvorio u pravo krvarenje u nedjelju.

Kol i ja smo ručali sa Nikolsovima i došli smo kući dobro raspoloţeni. Kol je sišao dole da pozove Kama na kafu, a ja sam pjevušila kao budala, dok su mi u stomaku već lepršala krilata stvorenjca u očekivanju da ga vidim, kada se Kol vratio u stan sam.

Namrštila sam se ka njemu dok sam sipala Kamovu kafu. „Da li će odmah doći?“ Kol je odmahnuo glavom, obrva zbunjeno skupljenih. „Nije kući?“ Slegnuo je ramenima.

O, boţe dragi, ponovo je počeo to da radi. ,,Nego?“ Naslonio se na kuhinjsku radnu ploču i uzdahnuo prije nego što mi je uputio upitan pogled. „Da li ste ti i Kam samo prijatelji?“ Tih dana sam sasvim lako izgovarala laţi. „Naravno. Ja sam sa Malkolmom. Zašto?“ Dvije crvene tačke pojavile su se visoko na Kolovim obrazima, a usta su mu se izvila u uglovima. „Jer nesumnjivo zvuči kao da je Kam previše zabavljen kresanjem neke bučne ribe da bi htio da pije kafu sa nama.“ Cijelo tijelo mi se ukočilo dok sam zurila u svog brata, srce mi je lupalo, uz uţasan osjećaj nelagode u stomaku dok me ljubomora savladavala. ,,Dţo?“ Namrštila sam se, traţeći opravdanje za moju ukočenost. „Nemoj da kaţeš ‘kresanje’ i nemoj da kaţeš ‘riba.‟ Nije „riba,’ ‘koka,’ ‘komad.‟ Mi smo „žene,‟ ili „dame,‟ ili „djevojke.‟“ Kol je zagunđao. „Hvala na jezičkom predavanju."

Gledala sam za njim dok je odlazio u dnevni boravak, a moje dobro raspoloţenje je nestalo na pomisao kako Kam i Beka imaju seks.

Pretpostavljam da se na kraju nisam mogla stvarno nositi sa svim tim bojama, i sljedećeg četvrtka, prije osvita zore, skinula sam tapete u dnevnoj sobi. Radila sam to polako da bih se malo umirila. Prethodne večeri sam izašla sa Malkolmom, ali se završilo tako što sam mu rekla da me ranije doveze do stana, nakon što sam smislila nekakav izgovor i rekla da se ne osjećam dobro. Poţurila sam uz stepenice da na intemetu pronađem robu koja mi je trebala, rezervišem ono što mi

115

Nela012

je trebalo u obliţnjoj radnji, i počnem da sređujem zidove.

Kada je u četvrtak svanulo jutro, spremila sam Kola za školu, ne obraćajući paţnju na njegovo gunđanje zbog ogoljenih zidova, a onda pošla da preuzmem ono što sam rezervisala: tri rolne tapeta. Kupila sam i malo lijepka i kutiju krofni. Ĉim sam se presvukla u bojom umrljane farmerke i majicu, vezala dugu kosu u konjski rep i stavila maramu na glavu, osjetila sam se bolje. Već sam bila mirnija.

Baš sam pripremala lijepak na stolu na rasklapanje kada se mama pojavila na vratima.

Gledale smo jedna u drugu. Nismo razgovarale od mog napada na nju u kuhinji prije skoro tri sedmice. Njene umorne oči preletjele su preko dnevnog boravka najlona prebačenih da prašina ne pada po stvarima, rolni tapeta, kante sa lijepkom. Progunđala je: ,,Ponovo?“ Preuzimajući obrazac od Kola, slegnula sam ramenima umjesto odgovora.

Mama je uzdahnula i umorno odmahnula glavom. „Ima li nešto za jelo?“ „Ima špageta od prošle večeri. Moţeš li da ih podgriješ, a da ne zapališ stan?“ Odmahnula je rukom na moj zajedljivi komentar i pomalo nesigurno krenula prema kuhinji. „Poješću ih hladne.“ Malo kasnije se vratila u svoju sobu. To je bilo dobro. Uprkos onome što sam smatrala svojom ljubaznošću s obzirom na posljedice, još mi je bilo teško da joj ne uputim udarac svaki put kad pomislim na to kako je udarala Kola. Iskreno, to je bilo jedino što sam sada zaista vidjela kada pogledam u nju.

Uključila sam muziku, ali nisam je pojačavala da ne bih uznemirila alkomamu i počela da postavljam nove tapete. Bile su krem boje, sa veoma blagim trakama srebrne, čokoladne i boje šampanjca. Moraću da kupim i nove jastučiće za kauč i promijeniti podnu lampu, ali nije me bilo briga. Preuređivanje stana me uvijek isključivalo iz briga spoljašnjeg svijeta, a to mi je bilo veoma potrebno.

Počela sam da radim u deset i do jedanaest sam bila potpuno opuštena i zadovoljna nakon što sam pojela dvije krofne. Baš sam lijepila komad tapete, misleći kako bi trebalo prebojiti kuhinjske ormariće, kada se začulo kucanje na vratima.

Okrenuvši se na merdevinama, visoko podignutih ruku u kojima sam drţala tapetu odmaknutu od zida, viknula sam: „Ko je?“ ,,Kam!“ Nema šanse. Neće mi uništiti moj mir. Duboko sam udahnula i pogledala šta sam dotad uspjela da uradim. Lijepila sam posljednji komad tapeta i prostorija je već djelovala svjeţije i svjetlije. ,,Uđi!“ Poravnala sam tapetu i upotrijebila četku da izravnam njen gornji dio na zidu.

116

Nela012

Dvije sekunde kasnije čula sam ga iza svojih leđa kako pita: „Šta to radiš?“ Ne obraćajući paţnju na to kako je njegov glasa djelovao na moje tijelo, malo sam pomjerila tapetu, provjeravajući kako je postavljena prije nego što sam četkom prešla preko drugog njenog dijela. „Lijepim tapete.“ „Sama?“ Mogla sam da osjetim nevjericu u njegovom glasu.

Klimnula sam glavom, spuštajući se za jednu prečku na merdevinama kako bih mogla da izravnam srednji dio. Tapete su se tačno uklopile. Vjeţba je dovodila do savršenstva. ,,A ko misliš da je uredio ovaj stan? Tapete, krečenje, hoblovanje parketa..."

Dovršila sam lijepljenje i odmaknula se, osmjehujući se zbog novog izgleda stana. Okrenuvši se prema Kamu, iznenadila sam se vidjevši pomalo zbunjen izraz na njegovom licu dok je pogledom pretraţivao sobu. „Znaš li koliko je prokleto teško lijepiti tapete? Ti to radiš jednostavno kao pravi profesionalac."

Namrštila sam se gledajući ga. Nisam shvatala po čemu je to tako velika stvar. „Ujka Mik me naučio." „Kada si imala deset godina", upitao je, radoznalo se osmjehujući. ,,I već si završila? Dţo, ovaj stan je zaista lijepo uređen. Izgleda kao rad profesionalca. Ti to već znaš, zar ne?"

Nacerila sam se na ovaj kompliment, osjećajući nalet zadovoljstva što on tako misli. „Hvala ti. Ovo izluđuje Kola. Skoro je dobio napad kada je vidio oljuštene tapete na zidovima." „Zapravo", Kam mi se pribliţio za korak, „razlog zbog kog sam došao je Kol. Dobio sam ovu čudnu poruku od njega u kojoj piše „Džo lijepi tapete. Radi to samo kada se nešto važno sprema’. Znaš li šta se dešava?"

Izdajica. Uzdahnula sam, skrenuvši pogled sa Kama. Dakle, stiglo je do toga da Kol sada odlazi kod našeg komšije po pomoć, čak i kada se radi o meni. Da li je to značilo da ne mogu imati tajne? „Pa?" Slegnula sam ramenima. „To mi s vremena na vrijeme pomogne da se opustim." Pokušala sam da ga umirim osmijehom. „Kame, ti više od svih drugih znaš da je moj ţivot pun stresa.

Ovo radim samo da ga se oslobodim."

Kao da se smilovao na mene, Kam mi je polako klimnuo glavom. „U redu." Sada je gledao u pod, očima prelazeći niz svjeţe obojenu lajsnu na mjestu gdje se parket spajao sa zidom. Bez ijedne jedine riječi krenuo je prema kuhinji. Ĉula sam ga kako se kreće u kuhinji, a onda vidjela kada je izašao kroz vrata i otišao prema spavaćim sobama i kupatilu. Ĉuo sam kako se otvaraju vrata.

117

Nela012

Kupatila, Kolove sobe i moje sobe. Kam se vratio u dnevni boravak i suočio sa mojim „strogim stavom“, podigla sam obrve i ruke prekrstila na grudima. „Jesi li završio, ti radoznali gnjavatore?" Široko se osmijehnuo. „Imaš mnogo knjiga.“ Značajno sam se nakašljala.„To objašnjava tvoj rječnik.“ „Molim?“ „Veoma dobro se izraţavaš. Načitana si.“ Zašto su Kamovi komplimenti uvijek morali da budu najbolji?! To je bilo veoma iritirajuće za nekoga koje pokušavao da ga spriječi da mu se uvuče pod koţu. „Takođe si i talentovana.“ Zapanjenost je protresla moje tijelo. „Ja? Talentovana?“ Da li je on drogiran?

Mahnuo je rukom po sobi. „Dţo, trebalo bi da se ovim baviš kao profesijom.“ „Hm, čime?“ „Krečenjem i dekoracijom.“ Nasmijala sam se na apsurdnost te ideje. „Ma daj. Ko bi pri zdravoj pameti zaposlio ţenu koja nije završila ni srednju školu i i nema iskustva da bude moler i dekorater? Hajde da se suočimo sa i činjenicama. Ja sam beskorisna, Kame.“ Pogled mu je smjesta postao grublji, i pogledao me skupljenih i očiju kao da me zakiva na mjestu. „Ti nisi beskorisna. Nemoj tako da govoriš o sebi. To me ljuti.“ Sreća, pa nije namjeravao da sačeka na moj odgovor, pošto nisam znala kako da odgovorim ili reagujem na bujanje topline u mojim grudima. „Ti si dobra u ovome. Zaista dobra. Mislim da Nejt poznaje nekoga ko ima svoju firmu. Mogao bih da se pobrinem da radiš kod njega kao šegrt.“ „Ne. Imam dvadeset četiri godine. Niko ne zapošljava dvadeset četiri godine starog šegrta.“ „Zapošljava ako je to usluga prijatelju.“ „Kame, ne.“ „Daj, Dţo, bar razmisli o tome. Uţivaš u tome i dobra si u tome. To je bolje nego raditi dva posla i izlaziti...“ Zaustavio se, poblijedivši kada je shvatio da je skoro prešao granicu.

Pa, ne baš ,,skoro“. Prešao ju je. Stegnula sam vilicu, potiskujući nalet suza dok sam shvatala da me on i dalje posmatra na taj način kao sponzorušu koja juri za novčanikom bogatog momka. Obrisala sam lijepak sa stola na sklapanje, odlučivši da ga ignorišem. „Dţo, razmisli o tome. Molim te.“ „Rekla sam, ne, hvala." Nisam mogla ni da zamislim da bi iko ikada htio da me zaposli, a poniţenje zbog neuspjeha nije zvučalo pretjerano zabavno.

118

Nela012

,,Dţo...“ „Kame, zašto si ovdje?“ Oštro sam ga prekinula. Smjesta sam se pokajala zbog svog tona, ali sad nije bilo načina da to popravim.

Zviznuo je kroz usne, očima istraţujući moje, i kao da nije mogao da pronađe ono što je traţio, odstupio je za korak. „Nema razloga da budem. Bolje je da odem. Imam...“ ,,Dţo!“ Ovog puta ga je prekinuo glas moje mame, a njen prodoran krik nas je natjerao da se trgnemo.

Ovo je bilo prvi put da me pozvala u pomoć od onoga što se odigralo među nama. Teško sam uzdahnula i bacila četku za lijepak nazad u kantu. „Kame, ostani. Otići ću do mame. Ti sebi napravi kafu. Moţda da i meni napraviš čaj dok si tamo.“ ,,Dţo!“ ,,Dolazim“, povikala sam, a Kam je izgledao zatečeno. „Šta je“, upitala sam dok sam prolazila pored njega.

On se osmijehnuo. „Nikada te nisam čuo da podiţeš glas.“ „Očigledno me nikada nisi vidio kada mi priđe pauk.“ Smijući se, Kam je mahnuo prema vratima. „Napraviću kafu.“ Osjećajući olakšanje što je odlučio da ostane, poţurila sam da mami donesem to što joj treba i završim s tim. Na moje iznenađenje, ona je leţala u krevetu, i izgledalo je da uostalom i nije u ,,nevolji“. O boţe, nadala sam se da nije izgubila kontrolu nad svojom bešikom. To se dešavalo i ranije. „Šta je bilo“, upitala sam, stojeći kraj dovratka. „Ko je to“, upitala je glasno, pokazujući glavom iza mene. „Maločas sam čula glas. Ko je to?“ Bilo je to prvi put da se mama uopšte zainteresovala za bilo šta izvan svog dţinom natopljenog, straćenog ţivota i nisam mogla da ne odgovorim: „To je Kam. Prijatelj.“ „Tucaš li se sa njim?“ ,,Mama“, prasnula sam, trznuvši se od glasnosti sa kojom je postavljeno pitanje. ,,Dakle“, upitala je ona grubo. „Pogledaj se samo! Stojiš tu i donosiš presude o meni. Izbaci taj pogled iz svojih očiju, djevojko. Misliš da si bolja od mene.

Optuţuješ me što sam udarila Kola, misliš da sam ja niko i ništa. Pa, pogledaj se u ogledalo, djevojko, jer si i ti takođe niko i ništa!“ Dok su joj oči sijevale od prezira, znala sam da je ovo bilo ono što je čekala. Ovo je bilo njeno uzvraćanje na moj napad. Da me ponizi pred Kamom. „Ti si beskorisna i taj dasa tamo napolju će otići kada mu dosadi to što imaš između nogu!“ Zalupila sam vratima, a cijelo tijelo mi se treslo dok sam naslanjala čelo na njih, pokušavajući da obuzdam svoje disanje. Nekoliko sekundi kasnije čula sam

119

Nela012

kako je ona počela da plače. ,,Dţo?“ Snaţno sam udahnula kad sam čula njegov glas i polako se okrenula da bih ga vidjela kako stoji u hodniku, dok su mu oči sijevale od bijesa. Prešao je nekoliko koraka da bi bio pored mene i rekao glasno, da bi mama čula: „Ti nisi beskorisna. Ti nisi ono što kaţu da si.“ Spustila sam pogled na njegovu tetovaţu.

BUDI KALEDONIJA Kada sam ga ponovo pogledala u oči i vidjela bol koji je osjećao zbog mene, znala sam da je Kam jedini momak koji me ikada zaista vidio. A još vaţnije, on je vidio dalje od onoga što sam ja mogla da vidim. Ja sam za Kama bila nešto više.

Htjela sam da ga uhvatim za ruku, povedem ga niz hodnik do svoje sobe, skinem se naga pred njim, i pustim ga da uzme sve što mogu da mu dam.

I uzmem sve što je on mogao da da meni.

Umjesto da uradim ono što sam zaista htjela da uradim, uputila sam mu osmijeh pun platonske ljubavi i zahvalnosti. „Hajde da popijemo tu kafu.“

120

Nela012

Poglavlje 14

S

ljedeće subote sva osjećanja koja sam izbjegavala, sve što nisam naglas priznavala, izbilo je na površinu.

Nedjelju dana ranije, Malkom me je pozvao na ţurku koju je organizovala Bekina cimerka. Ţurka je trebalo da bude u njihovom stanu u Brantsfildu, a Malkolm je rekao da će nakratko svratiti. Ipak, nije ţelio da se osjeća kao riba na suvom, pa me praktično preklinjao da mu se pridruţim. Nisam baš umirala od ţelje da vidim Kama i Beku zajedno, ali pošto sam bila nevjerna Malkolmu u svojoj glavi, mislila sam kako je to bilo najmanje što mogu da uradim zbog njega.

Te subote ujutro ustala sam rano jer nas je mama probudila lomeći prazne flaše dţina u sudoperi. Stigla sam do nje prije nego što je napravila preveliku štetu, stavila joj flastere na sitne posjekotine na rukama, grlila je dok se ona privijala uz mene i plakala kao beba, i najzad prihvatila Kolovu pomoć da je vratim nazad u krevet. Mišići u njenim nogama su propadali bilo je čudo što je uopšte mogla da hoda. Kol i ja smo odustali od pokušaja da je izvedemo iz kreveta i napolje, i vidjevši u kakvom su joj stanju noge, osjetila sam krivicu.

Pokušavajući da se otresem strašne tuge koja me uvijek obuzimala kada bi mama pronašla način da nam pokaţe kako je isto toliko ljuta na svoju zavisnost koliko i mi, pomislila sam kako ću imati rijetku priliku da provedem subotnje jutro čitajući, dok je Kol poţurio dolje u Kamov stan. Pošto sam još pokušavala da procijenim moţemo li sebi priuštiti trošak Kolovog pohađanja kursa borilačkih vještina, Kam je počeo da ga obučava subotom ujutro. Kol je uţivao u svakom minutu, a iskreno govoreći, mislim da je i Kam uţivao da ga podučava onome što je naučio.

Bila sam zadubljena u prevod ljubavnog romana jednog od mojih omiljenih japanskih pisaca kada je zazvonilo zvonce na vratima Bio je to Dţejmi, Kolov prijatelj. Ĉim sam otvorila vrata niski, pomalo bucmasti klinac je pocrvenio. Ugrizla sam se za usnu, trudeći se da se ne osmijehnem „Ćao, Dţejmi.“ „Ćao, Dţo.“ Progutao je pljuvačku, izbjegavajući da me pogleda. „Da li je Kol tu? Trebalo je da se nađemo napolju prije petnaest minuta.“ Očigledno je Kol izgubio pojam o vremenu. Potisnula sam ljutiti uzdah i izašla iz stana, blago zatvarajući vrata za sobom bila sam došla do zaista dobrog dijela u svojoj knjizi. „Daj da te odvedem do njega.“ Kada sam pokucala na Kamova vrata, on mi je doviknuo da uđem. Ostavila sam Dţejmija da čeka napolju i ušla u stan gdje sam zatekla Kama i Kola kako stoje u sredini dnevnog boravka pored strunjače. Sav namještaj je bio naguran u uglove prostorije. Kol se široko smiješio, znoj mu je curio niz vrat, a svuda po

121

Nela012

majici su mu bile vlaţne mrlje. Kam je bio u majici kratkih rukava i trenerci, ne izgledajući ništa lošije tako obučen.

Podigla sam obrve, okrećući se Kolu. „Da li si nešto zaboravio?"

Odmah se namrštio. ,,Ne.“ „Reci to klincu koji stoji na Kamovom pragu.“ „O sra...“, zaustavio se u pola riječi. „Zaboravio sam na Dţejmija. “ „On te čeka.“ Kolje poţurio da uzme svoje čarape i patike. „Hvala za trening, Kame.“ „Nema na čemu, druţe.“ „Ne zaboravi da se opereš i presvučeš prije nego što izađeš!“ Doviknula sam dok je on nestajao u hodniku. ,,I pošalji mi poruku da znam šta radiš...“ Zatvorila sam usta kad sam čula kako se Kamova ulazna vrata zatvaraju. „Zašto se uopšte trudim?"

Uputio mi je iskrivljen osmijeh moj četvrti omiljeni izraz njegovog lica, odmah poslije izvijanja usne i pozvao me prstom k sebi. „Hoćeš da nastaviš tamo gdje je on završio?"

Odmah sam se izmakla korak unazad, odmahujući glavom. „Ne bih baš.“ „Hajde.“ Odjednom je postao ozbiljan. „Vidio sam kako se neki gosti ponašaju prema tebi, a Dţos mi je rekla da je nekoliko puta morala da te spašava od previše zagrijanog frajera. Ovo će ti pomoći da naučiš kako da se suprotstaviš svojoj ukočenosti u tim situacijama.“ Pomislila sam da bi moglo biti prilično dobro kad bih bila u stanju da se sama pobrinem za agresivne kretene umjesto da se oslanjam na zaštitu prijatelja. Ali vjeţbati sa Kamom? Ne. To bi značilo potpirivati vatru. „Ne, hvala ti.“ Kam je uzdahnuo, ali je odustao. „Dobro. Hoćeš šolju čaja?“ Klimnula sam glavom i krenula za njim, pokušavajući da skrenem pogled ka bilo čemu drugom osim ka njegovim mišićavim ramenima i zategnutoj zadnjici.

Nisam se baš previše trudila u tome.

Stojeći u njegovoj kuhinji, izgubila sam se u mislima o večeri koja nam je predstojala dok je Kam pravio čaj i kafu, kada sam uglom oka primijetila neki pokret. Pogledala sam u tom smjeru i skoro da mi je srce sasvim stalo kada sam vidjela koliki je pauk koji je visio sa pločica u Kamovoj kuhinji. „O moj boţe“, vrisnula sam, izmičući se od njega, dok mi je u grlu zastala ogromna knedla. „Šta, šta?“ Kam se okrenuo, gledajući me razrogačenih očiju.

Buljila sam u pauka širom otvorenih očiju.

122

Nela012

„Otarasi ga se ili neću moći ni da se pomjerim.“ Nisam se šalila. Bila sam bukvalno zaleđena od straha. Ne znam odakle je poticao moj strah od pauka, ali bio je dovoljno gadan da smo morali da kupujemo sredstva za tjeranje paukova koja smo uključivali u utičnice u stanu. Ipak, nekad bi se pojavio pokoji pauk i Kol bi se onda pobrinuo za njih.

Kam je skrenuo pogled sa mene na pauka, a onda ponovo na mene. Mogla sam da vidim kako osmijeh počinje da izvija uglove njegovih usana. „Nemoj da ti padne na pamet da se nasmiješ. Nije smiješno.“ Pogled mu se ublaţio kada je izgleda najzad shvatio koliko sam uplašena. ,,U redu. Prestani da paničiš. Otarasiću ga se.“ Uvukao je ruku u kredenac i izvadio tiganj.

Namrštila sam se. „Šta to radiš? Nemoj da ga ubiješ!“ Kam je zastao u mjestu, zabacujući glavu u stranu dok je gledao u mene. „Zašto ne ţeliš da ga ubijem? Mislio sam da ga se plašiš.“ „Prestravljena sam od njega“, ispravila sam ga. „Ali šta to govori o ljudskoj vrsti ako idemo okolo i ubijamo razna stvorenja samo zato što ih se plašimo?“ Ništa dobro, eto šta.

Kamove divne oči postale su još toplije i shvatila sam kako zaboravljam na svoj strah i topim se u njegovom pogledu. „Šta je“, upitala sam, osjećajući kako mi se grudi nadimaju zbog načina na koji me gledao. Niko me nikada prije nije gledao na taj način.

Odmahnuo je glavom. „Ništa. Samo si... Ništa.“ „Kame?“ „Mmm-hmm?“ „Pauk.“ Brzo je zatreptao prije nego što je usmjerio pogled na pauka. „Tako je.“ Podigao je poklopac sa posude. „Neću ga ubiti. Samo mi treba nešto da ga ubacim unutra.“ Dok je spašavao pauka od mene i mene od pauka, ja sam se stisnula u ćošku kuhinje, uplašena da se Kam neće kretati dovoljno brzo i da će se pauk nekako baciti kroz prostoriju na mene. Nisam imala razloga za strah. Kam je strpao pauka u posudu za rekordno vrijeme i ja sam sa olakšanjem gledala kako ga nosi do kuhinjskog prozora i izbacuje ga napolje. „Hvala ti“, prodahtala sam.

Kam nije odgovorio. Umjesto toga je paţljivo zatvorio prozor, spustio tiganj pored sudopere, i pogledao u mene.

Iznenada se vazduh između nas naelektrisao, kao što se uvijek dešavalo kada smo radili u šanku jedno pored drugog. Dala sam sve od sebe da se pobrinem da ovi trenuci budu ograničeni na bar, i pokušavala sam da glumim uobičajen odnos s njim u stvarnom svijetu.

123

Nela012

Danas nije bilo glume.

Zadrţala sam dah vidjevši intenzitet Kamovog pogleda dok je polako išao prema meni. Kada je prišao do udaljenosti koja še smatrala pristojnom između dvoje prijatelja, koji pritom imaju partnere, upravo sam namjeravala da ga opomenem, da ga zaustavim, ali onda sam grudima okrznula njegova prsa i progutala sam svoje riječi zajedno sa, kako mi se učinilo, svim vazduhom iz prostorije. Osjetila sam njegove ruke kako blago hvataju moje nadlaktice, njegov losion za brijanje je bio poznat i opojan, a vrelina njegovog tijela učinila je moje tijelo mekanim i tečnim.

Nisam mogla da ga pogledam u oči, i tako sam gledala u njegovo grlo kada se nagnuo naprijed i na najnjeţniji mogući način me poljubio u čelo. Ĉeţnja, duboka i rastuća, otvorila se u mojim grudima i topila sam se uz njega, osjećajući kako njegove usne šalju delikatan drhtaj kroz moju koţu. Na mjesto gdje su mu bile usne sada je spustio svoje čelo. Sklopila sam oči istovremeno kada je i on sklopio svoje i naslonili smo se jedno na drugo, upijajući jedno drugo u sebe.

Ispunila me takva čeţnjom, čeţnja koja se samo pojačavala jer sam znala da je obostrana. ,,Kame“, prošaptala sam, ţeleći da se on odmakne mada mi je bilo potrebno da nikada ne ode.

Zagunđao je i blago spustio čelo sa moga, kliznuvši mi nosom po obrazu, niz liniju vilice i prislonio mi ga na vrat.

Zadrţala sam dah, čekajući.

Njegove vrele usne dotakle su mi koţu. Jedan dodir. Dva. A onda sam osjetila vlaţni, erotični dodir jezika i zadrhtala sam, naslanjajući se na njega. Bradavice su mi štrčale ispod tanke majice, preklinjući ga da nastavi dalje.

Oštar, prodoran ton razlegao se kroz vazduh oko nas i ja sam se trznula unazad, dolazeći sebi. Kam je opsovao, vilice zategnute kao da će puknuti.

Posegnuo je za telefonom, a onda poblijedio kada je vidio ko ga zove. Uputio mi je pogled koji nisam mogla da protumačim. ,,Beka“, objavio je sumorno.

Progutala sam pljuvačku, još ne vjerujući da sam ga pustila da me dodirne, da smo bili na nekoliko sekundi daleko od povređivanja dvoje ljudi koji nisu zasluţivali da budu povrijeđeni. Ali i više od toga, bila sam šokirana time koliko mi uopšte nije bilo stalo toliko je sebična bila moja potreba za Kamom.

Ovo nije bilo dobro. Da je ovo bio bilo ko drugi, predloţila bih da je vrijeme da uspostavimo neku distancu između nas. Ali ovo je bio Kam. Bio mi je potreban Kam. „Bolje je da odem. Malkolm dolazi po mene za nekoliko sati.“ Poravnala sam majicu i zategnula traku kojom sam vezala kosu u rep. Nisam mogla da ga pogledam u oči. „Dakle, vraćamo se pretvaranju da nema ničega između nas?“ Kičma mi se ukočila na njegovu upadicu i podigla sam pogled, samo da bih

124

Nela012

ustuknula od bijesa koji sam vidjela u njegovim očima.

Sranje.

Nisam mogla da izgubim Kamovo prijateljstvo. Bila je to najbolja stvar koja mi se dogodila još od Kolovog rođenja. „Kame, molim te nemoj. Ja sam sa Malkolmom, a ti si sa Bekom.“ Otvorio je usta da odgovori, ali pobjegla sam od njega prije nego što bih bila prinuđena da čujem ono što je imao da kaţe. Ĉitavog dana sam osjećala mučninu. Jedva da sam mogla išta da uradim.

Jedino sam zapravo odvojila vremena da odgovorim Kolu kada mi je poslao poruku da te noći ostaje da spava u Dţejmi jevoj kući. Obukla sam se neuobičajeno nemamo za ţurku, navukavši usku crnu mini suknju i majcu iz Topšopa. Uz to sam obula čizme do koljena sa vunenom postavom da mi ne bi bilo hladno nogama i tamnu jaknu od vještačkog krzna koju sam kupila na rasprodaji i obično je nosila uz nešto elegantnije.

Večeras nisam bila raspoloţena da blistam. Htjela sam udobnost i mladalački izgled htjela sam da budem ja, na neki sitan i običan način. Drhtala sam sve vrijeme dok sam se oblačila, pitajući se šta Kam radi, pitajući se da li će ikada ponovo razgovarati sa mnom. Još sam mogla da osjetim njegova vrela usta na svom grlu, utisnuta na to mjesto zajedno sa peckavim dodirom njegovog jezika.

Zašto je ţelio da se suočimo sa privlačnošću koju smo osjećali jedno prema drugom kada smo oboje bili sa drugim ljudima? Da li je ţelio da ostavi Beku? Da li je ţelio da ja ostavim Malkolma?

A najveće pitanje od svih je bilo, da li sam ja to mogla?

Da li sam mogla otići od čovjeka kome je bilo stalo do mene, koji mi je mogao pruţiti sigurnost i bezbjednost? Da li sam mogla to da rizikujem zbog Kama? Ako jesam, šta bi se dogodilo ako bi se jednostavno ispostavilo da je sav odnos između nas bio fizičke prirode? Bez emocija, samo varnice.

Glava mi je pucala.

Malkolm je čekao ispred moje zgrade, pored taksija, i skoro sam se ukočila u mjestu, vidjevši mu lice dok je gledao u moju odjeću. Kada je završio sam odmjeravanjem, uputio mi je škrt osmijeh prije nego što me hitro poljubio u usne. „Šta je u pitanju", upitala sam, mršteći se, osjećajući da nešto ne valja, a to mi se nije dopadalo. U stomaku mi se već komešalo zbog toga što ću se ponovo suočiti sa Kamom; nije mi trebalo da brinem i o Malkolmu.

Malkolm me uveo u taksi i dok smo se vozili, zagledao mi je noge prije nego što me ponovo pogledao u lice. „Večeras izgledaš veoma mlado.“ Spustila sam pogled na svoju odjeću i napućila usne. Večeras sam izgledala kao neko ko je mojih godina. Izgledala sam kao ja sama. „Ne dopada ti se“, promrljala sam.

125

Nela012

Naglo se nasmijao. „Dušo, izgledaš đavolski privlačno, ali i kao neobuzdana djevojčica koja izlazi sa gunđavim starijim čovjekom."

Nešto u njegovom glasu me natjeralo da ga pogledam i primijetila sam treptaj nelagode u njegovim očima. Izgledao je zabrinuto. Kamovo lice koje se nadnosilo tako blizu moga bljesnulo mi je pred očima i osjećaj krivice je postao neizdrţiv. „Ti nisi gunđavi stariji čovjek. Ti si moj seksi stariji čovjek."

Ramena su mu se opustila. „Sve dok ti tako misliš." „Neću ovo ponovo oblačiti." „Dobro", promrmljao je, naginjući se da me poljubi u obraz. „Više volim kada si u haljinama koje smo zajedno kupili. One čine da izgledaš starije, prefinjenije."

Nikada ranije nisam dopuštala da mi smetaju ovakvi komentari, ali večeras me ovo pomalo iznerviralo. Odglumila sam osmijeh i pustila ga da mi stegne ruku, đavolski priţeljkujući da sam u svom stanu sa dobrom knjigom.

Kada smo stigli do Bekine zgrade stomak mi je skoro otkazao poslušnost, i snaţno sam udahnula da obuzdam mučninu. Malkolm se naglo okrenuo ka meni, skupljenih obrva. „Jesi li dobro?" „Znaš, osjećam se loše", lagala sam. „Mislim da se borim sa nekim virusom ili nečim takvim." „Hoćeš da odeš?"

DA, DA, DA! „Ne." Pokazala sam glavom ka flaši vina u njegovoj ruci. „Hajde bar da se popnemo gore i popijemo piće." Ţurka je bila u punom zamahu kada smo mi stigli. Ogromni stan je izgledao kao da mu je potrebno dobro krečenje, ribanje i sređivanje, kao što su izgledali mnogi stari studentski stanovi u Edinburgu. Beki izgleda nije smetao nered, ni izanđali parket, dotrajala drvenarija i poţutili zidovi, a to nije smetalo ni njenim gostima. Kao što im nije smetalo ni to što su njene slike bile zalijepljene po zidovima gdje god je to bilo moguće.

Priznajem da sam malo zatreptala pred svim tim trakama i mrljama i bojama.

Podsjećale su me na one naizgled besmislene slike u koje treba da gledate dok se prava slika ne pojavi u njima. „Mele, Dţo“, pozvala nas je Beka dok smo ulazili u veliki otvoreni dnevni boravak. Protrčala je pored svojih prijatelja i bacila se Malkolmu u naručje. Kada se odmakla, pljesnula je rukama kao djevojčica. „Donio si dobro vino.“ „Jesam.“ Malkolm joj se široko osmijehnuo dok joj je davao flašu.

Paţljivo sam posmatrala Beku, analizirajući je kao što nikada prije nisam radila: stajala je tu ispred mene, sa svojim širokim, lijepim osmijehom, inteligentnih očiju punih sjaja. Šta je to bilo u njoj što je tjeralo nekoga poput Kama da je primijeti? Odjednom sam bila neprijatno svjesna svih Bekinih pozitivnih

126

Nela012

odlika i mrzila sam ljubomoru koju je izazivala u meni. Što se Beke tiče, i njene oči su preletjele preko moje odjeće i vedro se osmijehnula. „Dţo, sjajno izgledaš." „Hvala ti“, odgovorila sam tiho, osjećajući se pakleno krivom zbog onog što smo skoro... pa... šta god bilo to što smo Kam i ja skoro uradili. ,,Kame!“ Okrenula se i pokazala kroz gomilu ljudi. „Dođi da se pozdraviš."

Osjetila sam kako bilo u mom vratu počinje da lupa dok je Kam prilazio.

Sigurno nisam dovoljno skrila svoju reakciju, pošto me Malkolm obgrlio rukom oko struka, privijajući me sebi. Nagnuo se da mi šapne na uho, „Šta se dešava? Djeluješ napeto."

O, sranje. O, dođavola. Zabrljala sam. Duboko sam udahnula, pa se okrenula ka njemu, odlučivši daje najbolje da odglumim kako sam zabrinuta da ću ga uznemiriti. „Nije trebalo da obučem ovo."

Malkolm je iskrivio lice i s ljubavlju mi dodirnuo obraz. „Ne brini. Ništa ne bih rekao da sam znao da će to učiniti da se osjećaš toliko neprijatno. Izgledaš prelijepo. Uvijek."

Dok sam gledala u njegove blage oči, osjetila sam se još gore. Odlučila sam da mu uzvratim tako što ću ga usrećiti, čak i ţrtvovanjem sopstvenog samopoštovanja. „Ne volim kada te razočaram."

Pogled mu je postao topliji na to zapravo moglo bi se sasvim ispravno reći da su se one zapalile i osjetila sam kako me čvršće privlači sebi. „Nisi me razočarala. Ali jedva čekam da te kasnije skinem.“ Više nego ikada osjetila sam kako se gušim u sopstvenim laţima. Stvorila sam osobu kakvu je Malkolm ţelio bila sam ono što je on ţelio da budem. Drugim riječima, nisam bila ono što jesam. A još dok se nezadovoljstvo obrušavalo na mene na tu pomisao, laţno sam se nasmijala, a on se široko osmijehnuo. „Hm, hej.“ Beka se zakikotala, a mi smo okrenuli glave prema njoj i Kamu. „Hitno vam je potrebna soba?“ Kamove oči su se ţarile u mene sa jedva obuzdavanim bijesom, a crte lica su mu bile ukočene od nelagode. Osjećala sam taj njegov pogled kao udarac u stomak i shvatila sam kako ţelim da se odmaknem od Malkolma i padnem na koljena, izvinjavajući se Kamu.

Ili pobjegnem koliko me noge nose od obojice.

Drugim riječima, bila sam u prokletom haosu.

Na moje olakšanje, Kamu je paţnju odvukla Beka kada ga je povela da joj pravi društvo dok dočekuje još gostiju. Ostala sam sama sa Malkolmom, ostavljena nasamo da ga pokušam uvjeriti kako je sa mnom sve u redu. Kako je sa nama sve u redu. Smijala sam se na njegove šale, njeţno ga dodirivala, i usmjerila svu svoju paţnju na njega, čak i kada smo se zatekli u zajedničkom razgovoru sa

127

Nela012

Kamom i Bekom. Ĉak i kada sam osjećala vrelinu Kamovog pogleda na sebi, posvećivala sam svu svoju paţnju Malkolmu.

Sat vremena kasnije osjećala sam se iscrpljeno i izvinila sam se, rekavši da moram u toalet. Upravo sam bila ušla i zatvarala vrata za sobom kada ih je neko silom otvorio. Zateturala sam se unazad, zapanjena, kada je Kam hitro ušao unutra i zalupio vrata za sobom. Zaključao ih je, a onda se okrenuo prema meni.

Poţeljela sam da sam obula cipele sa visokom potpeticom. U mojim čizmama ravnih donova bila sam visoka samo sto sedamdeset pet i Kam me nadvisivao za pet centimetara. To nije bilo mnogo, ali je on bio sačinjen od čvrstih mišića, a još podstaknut usijanim gnjevom bilo je to isto kao da me nadvisivao za trideset centimetara.

Drhteći, pokazala sam ka vratima nesigurnom rukom. „Šta to radiš? Neko je mogao da te vidi.“ Njegove plave oči sijale su prema meni hladnom vatrom. „Malkolm, htjela si da kaţeš.“ „Ili Beka“, podsjetila sam ga kroz stegnute zube. „Sjećaš li se nje? Svoje djevojke?“ Kam nije obraćao paţnju na moje riječi i zadrhtala sam kada se njegov pogled polako spustio niz moje tijelo, pa se ponovo vratio gore. Svuda sam osjećala ţmarce. Oči su nam se srele. „Večeras izgledaš predivno. Nikada te nisam vidio ovakvu.“ Dok smo zurili jedno u drugo u tišini osjetila sam kako mi se srce lupa jače, a disanje ubrzava. Morala sam da izađem odavde prije nego što uradim nešto nevjerovatno glupo. U nadi da izgledam odlučno i ljutito, smanjila sam udaljenost između nas. „Pusti me napolje odavde, Kamerone.“ Podigao je ruke u znak predaje i zakoračio u stranu, ali čim sam pruţila ruku prema bravi, našla sam se leđima pritisnuta uz vrata, sa Kamovim tijelom priljubljenim uz moje, i njegovim rukama postavljenim sa obje strane moje glave, tako da sam bila zarobljena. „Šta...“ „Tišina.“ Njegov dah mi je okrznuo usne, a on je spustio ruke dok me njima nije obgrlio oko struka. „Ti ovo takođe osjećaš. Osjećala si od prve večeri kada smo se sreli.“ Nisam mogla da dođem do glasa, izgubljena u mješavini ushićenosti što od početka nisam samo ja ovo osjećala i bojazni da radimo nešto pogrešno i da ćemo biti u tome uhvaćeni. Nervozno sam oblizala usne.

On je to shvatio kao poziv.

Moj nagli uzdah prekinut je njegovim poljupcem, usta su mu bila vrela dok je njegov jezik klizio po mome. Ĉekinjastom bradom mi je zagrebao koţu, ljubeći me dublje, a desnom rukom je kliznuo po mom boku, preko rebara, dok je nije zaustavio na mojim grudima. Palcem me znalački dodirivao preko majice. Koţa

128

Nela012

mi se smjesta uţarila i posegnula sam za njim, ruku obavijenih oko njegovog vrata, dok sam ga privlačila bliţe. Zastenjala sam prigušena njegovim ustima, i srce mi je lupalo dok su mi čula postajala preopterećena. Mogla sam da osjetim ukus kafe na njegovom jeziku, miris njegove koţe, njegovu vrelinu, njegovu snagu. Predala sam se. I htjela sam još.

Zaboravila sam gdje smo.

Zaboravila sam ko smo.

Htjela sam samo da se stopim sa Kamom.

Naš zagrljaj je bio skoro bolan, ljubili smo se ţestoko, vlaţno, očajnički.

Tako je.

Kam je zastenjao, drhtaj je odjeknuo u mojim grudima i pojurio naniţe između mojih nogu, i izvila sam se u njegovom zagrljaju. Shvatio je poruku i pritisnuo tijelo tješnje uz moje, njegova erekcija se zarivala u donji dio mog stomaka, dok je svojim nogama šire razmicao moje. Zaječala sam od neobuzdane ţudnje, a Kam se odmaknuo da pogleda u moje otekle usne. Nikada nisam vidjela čovjeka toliko izgubljenog u seksualnoj ţelji i moj seksualni organ se stegnuo od svijesti o moći koju sam imala nad njim, gaćice su mi bile vlaţne dok se moje tijelo spremalo za njega.

Kam me gricnuo za donju usnu, a onda liznuo to isto mjesto. „Bezbroj puta sam maštao o ovim ustima“, rekao mi je promuklo prije nego što je ponovo pritisnuo svoje usne na moje.

Zagrljaj je bio čak još neobuzdaniji nego prošli, i kada sam osjetila njegove tople prste na unutrašnjosti butina, poljubila sam ga dublje, podstičući ga da krene još dalje. Kada sam osjetila njegove prste kako mi prodiru ispod gaćica, skoro sam eksplodirala.

Prsti su mu toliko polako ulazili u mene da me je to mučilo, i kriknula sam ne odvajajući usta od njegovih, dok su mi se bokovi trzali pod dodirom njegove ruke.

Kam je odvojio usta od mojih, dahćući mi uz vrat. „Ako ne prestanemo, potucaću te ovdje na licu mjesta.“ Te riječi su bile kao hladan tuš i i sva sam se skupila pod tim ledenim naletom krivica i stid kakve nikada prije nisam osjetila sručili su se na mene dok je Kam odmicao glavu da me pogleda. Polako, dok je proučavao moj izraz lica, izmaglica ţudnje nestala mu je iz pogleda i osjetila sam kako su se njegovi prsti povukli. ,,Dţo...“ Odmahnula sam glavom i gurnula ga u ramena, pokušavajući da zaustavim suze. „Ne moţemo ovo da radimo. Šta mi to radimo?“ Mišići u Kamovoj vilici su se stegnuli i naglo me pustio, samo da bi me uhvatio za nadlaktice, izraza lica ogrubjelog od neke neiskazane emocije. „Raskidam sa Bekom. Večeras."

Večeras? Sada? Krv mi je zašumila u ušima dok me obuzimala panika i shvatila sam šta je zapravo htio da kaţe...

129

Nela012

„Znam. To je sranje, znam. Ali ne mogu da nastavim ovako. Ja nisam momak koji vara svoju djevojku. A ne mogu nastaviti da budem momak koji tuca svoju djevojku sve vrijeme ţeleći da je to neko drugi.“ Olakšanje i strah su me zapljusnuli u podjednakoj mjeri. „Kame, ja...“ „Ti ovo ţeliš. Znam da ţeliš.“ Naslonio je čelo na moje, a ja sam sklopila oči, udišući njegov miris. „Hoćeš li ostaviti Malkolma?“ Mišići su mi se ukočili i znala sam daje Kam to osjetio, jer se njegov stisak na mojim nadlakticama pojačao. ,,Dţoana?“ Istina je bila da nisam znala odgovor na ovo pitanje. Raskid sa Malkolmom nije imao veze samo sa mnom. Imao je veze sa mnom i Kolom i našom budućnošću. „Ti mi to govoriš da ćeš ostati sa tim momkom?“ Grubo je upitao Kam, prodrmavši me malo. „Provešćeš ostatak ţivota stojeći pored njega na zabavama, smijući se glupim prokletim laţnim kikotom, dok tvoj pogled govori nešto suprotno od onoga što govore usta svaki put kada se otvore.“ Odmakao se i skoro zgrčio od gađenja koje mu se vidjelo u očima. „Ta djevojka koja si bila tamo napolju nije bila Dţo. Ne znam koje to bio, ali je bila idiotkinja koja me izluđuje.

Ona je laţna, vještački se osmjehuje, i ona je jebena sponzoruša. To nisi ti.“ Ćutali smo, dišući neravnomjerno i glasno dok smo se trudili da umirimo napetost između nas. Povrijeđena njegovim riječima, a ipak se slaţući sa njima, shvatila sam da mi se um komeša dok sam pokušavala da odmjerim mogućnosti, posljedice, ono što je ispravno i ono što je pogrešno.

Predugo mi je trebalo da odgovorim.

Kam me pustio, a ja sam se stresla, odmah osjetivši hadnoću. Htjela sam da umrem zbog načina na koji me gledao.

Bez ijedne riječi više, pruţio je ruku pored mene da otključa vrata i bez previše obzira me pomjerio u stranu. Izašao je i izgubio se među drugim ljudima na ţurci.

Grlo mi se stezalo od suza, ali nisam im dopustila da mi poteku i čvrsto sam stezala pesnice pored bokova. Mogu da se nosim sa ovim bez cmizdrenja. Znala sam da mogu.

Krećući se na drhtavim nogama, naslonila sam se na lavabo da pogledam svoj odraz u ogledalu, a onda sam se zagrcnula od uţasa.

Obrazi su mi bili crveni, oči sjajne, a suknja još pomalo zguţvana na mjestu gdje je Kam zavukao ruku između mojih nogu. Ponovo sam se zagrcnula, sjećajući se njegovih prstiju u meni, i toliko čvrsto sam stegnula lavabo da su mi zglavci pobijelili. Bradavice su mi štrčale pod majicom, a obrazi su mi još bili zaţareni.

Morala sam da povratim kontrolu nad sobom inače će svi znati šta sam radila.

Dala sam sebi deset minuta za to i kada sam se vratila do Malkolma, uglom oka sam vidjela Kama kako se gura između gomile ljudi prema izlazu. Nedugo

130

Nela012

zatim ulazna vrata su se glasno zalupila. „Da li si dobro?“ Malkolmov glas me natjerao da okrenem glavu. „To kopile“, iznenada se kroz muziku i ţamor glasova začula Beka kako viče.

Malkolm i ja smo se okrenuli da vidimo gdje je ona. Stajala je u uglu, dok su je prijatelji tješili. „Misliš li da ju je ostavio?“ Malkolm je upitao, pribliţivši usta mom uhu. „Svađali su se dok si bila u kupatilu.“ Postiđena što i previše dobro znam odgovor, nisam mogla da pogledam u njega. „Izgleda da je tako.“ „Da li si dobro“, ponovio je on. „Ne uţivam u ovoj ţurci.“ Slegnula sam ramenima. „Da, a izgleda kao da Beka namjerava da je prekine.“ Malkolm je uzdahnuo. „Da li bi bilo grozno ako se iskrademo odavde?“ Slabašno sam mu se osmijehnula. „To bi bilo sjajno.“ Pridrţao mi je jaknu i ja sam se uvukla u nju. Dvije sekunde kasnije pustila sam ga da me povede iz stana. Bez riječi smo išli niz Limington Teras do glavne ulice na Brantsfild Plejsu i sačekali da naiđe neki taksi sa uključenim znakom.

Pošto nismo imali sreće, Malkolm je izvadio svoj telefon. „Pozvaću nam taksi. Idemo malo kod mene, vaţi?“ Pomislila sam kako idem u stan sa njim, kako me on vodi u svoju sobu kao što je uvijek radio, polako me skida i gura me na krevet...

Ta pomisao me ostavljala hladnom. Ĉinila je da osjetim mučninu zbog krivice.

Kao da sam varala...

Malkolm je upravo prislonio telefon na uvo kada sam zatekla sebe kako oštro izgovaram: „Stani.“ Zatečen, Malkolm je odmah spustio telefon i prekinuo poziv. Očima je prelazio preko mog lica i šta god da je bilo to što je na njemu vidio, to ga je natjeralo da čvršće stegne usne. Sačekao je trenutak, a onda upitao, „Šta se dešava?“ Moja praktičnost je nestala negdje bez traga. Emocije su potpuno ovladale mnome, pa sam odgovorila: „Ne mogu da idem u tvoj stan.“ A onda me on đavolski iznenadio: „Zbog Kama.“ Nakon što sam se prethodno toliko trudila da ih obuzdam, osjetila sam kako mi one proklete suze naviru u oči. „Toliko mi je ţao.“ Malkolm je ispustio uzdah i vidjela sam kako mu u očima treperi bol dok je posmatrao moje lice. „Stvarno mi je stalo do tebe, Dţo.“

131

Nela012

,,I meni je stalo do tebe.“ „Vidio sam kako te gleda. Kako ti gledaš njega. Znao sam da ima nečega...“ „Ţao mi je.“ Odmahnuo je glavom, podiţući ruku da me zaustavi. „Nemoj." „Osjećam se grozno.“ „To mogu da vidim.“ „Nikada nisam spavala sa njim.“ Vilica mu se stegnula, a onda opustila dovoljno da odgovori: „Znam. Ti nisi takva djevojka."

Drhtavim prstima, zavrnula sam rukav svoje jakne i otkopčala sat Omega koji mi je on poklonio za Boţić. Kada nije pruţio ruku da ga uzme, podigla sam mu ruku i spustila poklon u njegov dlan, sklapajući mu prste oko njega. „Hvala ti za sve, Malkolme.“ Kada je podigao pogleda sa sata, razorni bol mi se proširio u grudima zbog izraza odbačenosti na njegovom licu. „On je samo klinac koji ne zna kakav si ti đavolski dobar poklon koji dobija, a kada završi, kada napravi grešku i odbaci te, nadam se da ćeš mi se vratiti."

Zakoračio je prema meni i ukočila sam se kada je spustio glavu da poloţi njeţan poljubac na moje hladne usne. „Mogli smo da budemo zaista srećni.“ Nisam disala dok se nije malo udaljio. Podigao je ruku i okrenula sam se da vidim kako zaustavlja taksi. Taksi je napravio polukruţni zaokret i stao pored trotoara. Malkolm je otvorio vrata i pridrţao ih da uđem. „Ĉekaću te kada te on ostavi."

Ostavila sam ga da stoji na ulici, dok me taksi vraćao nazad u London Roud.

Raskinula sam sa Malkolmom.

O, moj boţe.

Osjećala sam se nesrećno. Osjećala sam kajanje. Brinula sam da ne postupam ispravno. Ipak, sve ovo je nadvladavala očajnička ţelja da nađem Kama, da mu kaţem da osjećam isto što i on. Prvi put otkako sam pamtila htjela sam da dobijem ono što sam istinski ţeljela. Moţda ću sutra poţaliti zbog te odluke, ali noćas sam samo htjela ukus nečega stvarno dobrog i čistog bar jedan put.

Skoro sam bacila pare vozaču taksija, a onda utrčala u zgradu, nemamo lupajući čizmama po betonu dok sam ţurila uz stepenice. Baš sam izlazila na odmorište ispred Kamovih vrata kad sam čula kako se ona otvaraju. Kad sam stigla na vrh stepeništa, on se pojavio, stojeći bosonog, čekajući me.

Savladana činjenicom da mi već i pogled na njega toliko ispunjava grudi emocijama da to boli, malo sam zapela idući ka njemu, čizmama zakačivši prag.

Kam ništa nije rekao. Svaki centimetar njegovog tijela bio je čvrst od napetosti dok me je gledao. ,,Kame...“ Riječi su mi prekinute njegovim pokretom kada me uhvatio za zglavak,

132

Nela012

snaţno me privlačeći uz sebe, ţestoko spuštajući usne na moje. Odmah sam se privila uz njega, a prsti su mi se zapleli u kosu na njegovom potiljku dok sam lizala i sisala i palacala svojim jezikom po njegovom, i ljubili smo se tako duboko, da nisam ni shvatila kako sam u njegovom stanu dok se vrata nisu zalupila iza nas.

Kam je prestao da me ljubi i odmakao se, skidajući mi jaknu sa ramena.

Pustila sam je da padne na pod, obuzeta osjećajem grudi su mi se nadimale, koţa mi je plamtila, i još jednom sam se iznenadila, shvatajući da sam već vlaţna od ţelje za njim od samog poljupca i iščekivanja. ,,Kame...“ prošaptala sam ţurno, osjećajući potrebu da ga nekim dijelom sebe dodirujem sve vrijeme. Uvukla sam ruku ispod ivice njegove majice, osjećajući glatku, čvrstu, vruću koţu pod dlanom. „Raskinula sam sa njim.“ Klimnuo je glavom, ruku spuštenih na moj struk dok me privlačio sebi, dok su nam se grudi blago dodirivale. Zadrhtala sam, a Kam se osmijehnuo, potpuno svjestan moći koju je imao nada mnom. Reagujući na njegovu samouvjerenost, rukom sam kliznula niz mišiće njegovog stomaka i povukla je ispod majice, ne zaustavljajući njeno spuštanje naniţe. Oštro je uzdahnuo dok sam ga trljala preko farmerki, gledajući kako se boja njegovih obraza pojačava. „Shvatio sam to, draga“, prostenjao je. „Inače ne bi bila ovdje.“ „Da li mi zaista ovo radimo“, prošaptala sam, ne odmičući usta od njegovih.

Rukama je stegnuo moj struk, a ja sam ga pogledala u oči. Bile su skoro modro plave boje do uzavrele strasti. „Zaista ovo radimo. Nema povlačenja.“ Usnama je prešao niz moju bradu dok ih nije zaustavio na mom uhu. „Tucaću te tako ţestoko, zabiti se tako duboko u tebe, da me nikada nećeš izbaciti ispod svoje koţe. Nikada.“ Od njegovih riječi su mi vamice zaiskrile po čitavom tijelu.

Potraţila sam njegova usta. Voljela sam njegov ukus, osjećaj, način na koji se ljubio, kao što sam se nadala da će mi se dopasti i kako se tuca. Ţestoko sam usisala njegov jezik, a on je zadrhtao, podstičući me svojim stenjanjem, dok se to nije pretvorilo u najvlaţniji, najprljaviji poljubac koji sam ikada iskusila.

Leđima sam tresnula u zid na koji me prislonio. „Ne mogu da čekam“, rekao mi je on bez daha.

Odmahnula sam glavom, dok su mi se grudi nadimale prislonjene uz njegove, i dok sam mu tiho govorila da ne mogu ni ja.

Ostavila sam njegove tople, čvrste ruke na spoljašnjem dijelu svojih butina da me trljaju po koţi, zadiţući mi suknju do struka. Uz skoro ţivotinjsko stenjanje, Kam je stegnuo rukama moje gaćice i povukao, a zvuk njihovog cijepanja na mom tijelu i nagli nalet vazduha između mojih nogu pojačao je vrelinu između nas do zapaljivog nivoa. On mi je upravo strgnuo gaćice! Dođavola s njima!

To je bilo opasno zapaljivo.

Pomislila bih da ću se osjećati izloţeno, neprijatno, stojeći tako sa suknjom oko struka, sa svojim najintimnijim dijelom izloţenim pred njim. Nisam osjećala

133

Nela012

ništa od toga.

Osjećala sam samo neodoljivi nagon.

Usne su nam se sudarile, grizući, grickajući, liţući, dok smo oboje posezali za šlicem njegovih pantalona. Svukao ih je zajedno sa boksericama do gleţnjeva, oslobađajući svoj penis, i gledala sam kako vadi novčanik iz zadnjeg dţepa, pa iz njega izvlači kondom. Dok ga je navlačio na svoj nabrekli penis, prostenjala sam.

Bio je velik, ali i prije sam imala velike. Nisam prostenjala zbog toga. Prostenjala sam zbog njegovog obima. „O, čovječe“, prodahtala sam, osjećajući kako curenje između mojih nogu dodatno povećava moju uzbuđenost. „Pa, hvala ti.“ Kam mi se kratko i samopouzdano nasmiješio tako da sam se nasmijala, a smijeh sa završio dahtanjem kada me uhvatio za noge, raširio ih i zario se u mene. ,,Kame“, kriknula sam od šoka i zadovoljstva, dok me njegova vibrirajuća vrelina cijelu obuzimala. Ipak, sva moja čulnost bila je usmjerena na osjećaj njegove debljine u meni, i borila sam se da dođem do daha dok je moje tijelo nastojalo da se prilagodi i opusti. Bilo je kao da mi svaki ţivac u tijelu gori, a najmanji pokret pokretao je delikatnu napetost među nama i smjesta sam traţila još.

Kam je ipak mirovao uz mene, teško dišući kao da pokušava da povrati malo kontrole. Moje tijelo nije bilo raspoloţeno za to. Htjela sam još i htjela sam to odmah. Pritisnula sam svoje kukove uz njegove i njegov stisak na mojim butinama skoro da mi je pravio modrice. ,,Ĉekaj“, rekao je promuklo. „Daj mi minut. Cijelu vječnost sam ovo ţelio i osjećaj je prokleto nevjerovatan. Samo mi daj minut.“ Kada sam čula njegovu erotsku ispovijest, moji unutrašnji mišići stegnuli su se oko njegovog uda i oštro je udahnuo. Zabacio je glavu iznenađeno, gledajući me u oči. „Dušo, ako to ponovo uradiš neću moći dugo da izdrţim.“ Odmahnula sam glavom, zarivajući mu prste u mišiće leđa. „Nije me briga. Samo se pokreni, molim te samo se pokreni. Ţelim te.“ Izgubio je kontrolu.

Dok mi je podizao noge, moje tijelo je prihvatilo njegovo vodstvo i obavila sam noge oko njega. Ĉvrsto se steţući uz njega, dahtala sam od uzbuđenja dok me on pribijao uza zid, jako se zarivajući u mene, uvlačeći se i izvlačeći iz moje tijesne rupice, a vlaţno šljapkanje koţe na koţi vodilo nas je ka vrhuncu.

Osjetila sam njegov palac kako mi pritiska klitoris i eksplodirala sam, a moj krik oslobođenja napetosti pokrenuo je i njegov. Zabacio je glavu, ne skidajući oči sa mene, mišića napregnutih dok je duboko stenjao, a moj polni organ je pulsirao oko njegovog dok je on podrhtavao u meni u svojoj ekstazi.

Klonuo je na mene, spuštajući mi usne na rame, grudi naslonjenih na moje, dok sam gaja i dalje stezala rukama. Okrenuo je glavu i poljubio me u obraz. „Znaš li koliko sam puta zamišljao ove duge, predivne noge obmotane oko

134

Nela012

mene dok te tucam?“ Odmahnula sam glavom, još nedovoljno oporavljena da bih govorila. „Svakog dana. A nijedna od tih fantazija nije bila toliko dobra kao pravi doţivljaj.“ Blago sam se osmijehnula na to dok je on podizao glavu da me poljubi.

Pokrenuo se da se odmakne, ali sam zadrţala svoja usta na njegovim, rukama mu klizeći po leđima do vrata, drţeći ga kraj sebe dok sam ga ljubila sa ţestinom za koju sam se nadala da će mi pokazati da nisam bila ni blizu završetka. Naslonila sam se nazad na zid i pogledala u njegove prelijepe oči. Neko nestašan i pomalo nevaljao krišom se probudio u meni. Ţeljela sam ga ponovo. I ţeljela sam ga sirovog i ţestokog kao što sam ga upravo imala. „Znaš li koliko sam puta tokom posljednjih nekoliko nedjelja leţala u krevetu i dodirivala se misleći na tebe?“ Dah mu je postao isprekidan i osjetila sam kako se njegov ud pokreće u meni. ,,Gospode“, prodahtao je, dok su mu oči gubile fokus. „Ako nastaviš to da govoriš, sutra nećeš moći da hodaš.“ Široko sam mu se osmijehnula, ponovo ga steţući svojim unutrašnjim mišićima. „Takav je plan.“

135

Nela012

Poglavlje 15 Kam mi je spustio njeţan poljubac na usta prije nego što se odmaknuo od mene. Groznica me nije sasvim napustila, ali osjećala sam kako se uzavrela izmaglica podiţe sa moje svijesti, dopuštajući stvarnosti da uđe u nju.

Večeras sam ostavila Malkolma.

A onda sam doţivjela seks sa Kamom uz zid hodnika u njegovom stanu.

Nevjerovatan seks.

Seks od kog staje mozak.

Seks koji će biti teško ponoviti.

Seks koji je značio da smo Kam i ja sada zajedno.

Brigu koja mi je razdirala utrobu na trenutak su nadvladali razigrani leptirići.

Nedjeljama sam maštala o njemu a sada to više nije bilo maštarenje. Mi smo ovo radili.

Odjednom sam se osjećala postiđeno. „Nastavi s tim mislima, kakve god da su.“ Kam se široko osmijehnuo, pruţajući ruku da mi namjesti suknju. Oči su mu ostale usmjerene na moje dok je skidao iskorišćeni kondom i navlačio farmerke. „Ostani tu gdje si.“ Prije nego što sam mogla da odgovorim, otišao je niz hodnik i nestao u kupatilu. Ĉula sam pljuskanje vode iz vodokotlića i onda se vratio do mene i dalje raskopčanih pantalona, poţudno me gledajući. „Da li Kol večeras ostaje kod Dţejmija?“ Klimnula sam glavom, dok mi je srce lupalo u grudima.

Kada je Kam prišao i stao ispred mene, pruţio je ruku ka meni. „Odlično. Onda moţeš da ostaneš noćas.“ Nikada se nisam loţila na momke sa tetovaţama, ali uţivala sam gledajući njegove ruke, očima sam prelazila po izvijenim slovima BUDI KALEDONIJA, i osjetila nalet posesivnosti prema njegovim tetovaţama naročito ovoj. Nekako je ona bila i moja, htjela sam da pređem jezikom preko svakog njenog djelića, polaţući pravo na nju.

Plamen emocija buktao mi je u grudima dok mi je stezao ruku, a onda me poveo do glavne spavaće sobe. Gledala sam oko sebe dok me vodio unutra.

Nisam ranije bila u njegovoj sobi. Ulazila sam u njegovu privatnu zonu.

Nije bilo mnogo toga da se vidi.

Bračni krevet sa blijedoplavom posteljinom, uglavnom goli zidovi osim velike uokvirene slike dvojice jurišnika iz Rata zvijezda kako ulaze u sportski automobil, ormara sa fiokama, ormara za odjeću, i nekoliko polica ispunjenih knjigama i DVD omotima. Bilo je čisto i uredno, baš kao i ostatak stana, pomislila sam, pokušavajući da zanemarim ubrzani rad svog srca. Upravo smo imali seks, pa pomisao na još seksa ne bi trebalo toliko da mi ubrzava puls. Ali jeste.

Kam mi je pustio ruku kada je stigao do kreveta i okrenuo se prema meni.

136

Nela012

Jednim glatkim pokretom je svukao majicu preko glave i bacio je na pod.

Kunem se da sam počela da balavim vidjevši ga polugolog.

Da, bila sam u pravu kada sam maštala o ovom trenutku. Kam je bio čist, vitak, čvrst i mišićav. Pogledom sam prelazila preko njegovih stomačnih mišića do primamljivog usjeka iznad kukova, obrazi su mi se zaţarili. Ĉekala sam da skine farmerke i pusti me da gledam ostale dijelove njegovog tijela, ali umjesto toga, on je sjeo na ivicu kreveta i podigao pogled ka meni. „Dakle... šta bi htjela da radiš sa mnom?“ Hm, to je zvučalo kao glupo pitanje, zar ne? Zar moje dahtanje i balavljenje nije bilo pokazatelj toga što bih ţeljela da radim sa njim? ,,Molim?“ Nemamo je slegnuo ramenima, kao da smo sjedili i ispijali čaj, umjesto što smo se spremali da ponovimo seks iz hodnika, ali ovoga puta na krevetu. „Ako radimo ovo, bićeš iskrena prema meni. U svakom smislu uključujući i u krevetu. Nisam neki momak kog ćeš pokušati da se drţiš po svaku cijenu da mu udovoljavaš i zaboravljaš na sebe i ono što ţeliš. U ovome smo zajedno i ja sam upravo dobio ono što sam ţelio. Sada ti uzmi ono što ti ţeliš. Dakle, šta ţeliš?“ Prva misao mi je bila da skočim na njega i silujem ga. Sve što je rekao bilo je savršeno i bio mi je potreban tren da se prisjetim da je ovo stvarno. Da li sam najzad pronašla nekoga kome je stvarno stalo? Tako da... da mu je stvarno stalo?

Pokušala sam da se zaustavim i ne odlepršam na paperjastom oblaku otiskujući se veslima od kojih se jedno zvalo nada, a drugo snovi. To je bilo tako teško jer je on bio prokleto divan.

No, u redu, nisam bila neka naivna djevojčica. Svakako sam znala da Kam nije savršen muškarac dokazao je to kad smo se tek upoznali ali počela sam da se pitam da li bi moţda mogao biti savršen za mene. Najzad sam pronašla momka koji je htio da bude sa mnom onakvom kakva zaista jesam. I ne samo to on me zapravo podsticao da budem pomalo samoţiva.

Ono što je traţio od mene izazvalo mi je, na sopstvenu zbunjenost, izvjesnu postiđenost. Nisam bila odvaţna. Imala sam mnogo seksa sa nekoliko različitih muškaraca. Ipak, nijedan od njih mi nikada nije traţio da sa njim pričam o seksu.

Bez pitanja, bez priče o onome što ti se dopada ili ne dopada. Sada je Kam htio da sa njim razgovaram o seksu, i shvatila sam da se cerim kako bih prikrila postiđenost. „Ti ne izgledaš kao momak koji previše pušta djevojci da predvodi.“ „Nisam od takvih. Ali nisam ni vrsta momka koji previše priča o ovome.

Moram se uvjeriti da razmišljaš na pravi način. Previše je vaţno. Dakle, koliko god ţelio da te skinem i potucam na stolu, noćas sve prepuštam tebi.“ Oči su mu potamnile. „Sto moţe da čeka.“ Bila sam nevjerovatno uspaljena od pomisli kako me Kam tuca na svom stolu. Oblizala sam usne, posmatrajući ga dok je strpljivo čekao da odlučim šta

137

Nela012

ćemo sljedeće da radimo.

Dok sam uţivala u njegovoj djelimičnoj nagosti, sva sam treperila od iščekivanja.

Bio je u pravu. Sto je mogao da čeka. „Svuci se“, tiho sam naredila.

Kam je ustao, gledajući me sve vrijeme u oči dok je svlačio farmerke i bokserice, pozdravljajući me ukrućenošću svog uda kada se oslobodio odjeće.

Stajao je ispred mene potpuno neometen svojom golotinjom, i sačekala sam trenutak da utisnem ovu sliku u svoje pamćenje.

Drhtavim prstima svukla sam svoju majicu i izula čizme. Suknja je uslijedila za njima i na kraju sam raskopčala grudnjak, pa ga bacila na gomilu odjeće kraj svojih nogu.

Zadrhtala sam kad me Kam polako privukao sebi, nabreklog penisa, dok mu je boja nadolazila u obraze. Kada su njegove plave oči susrele moje, uzdahnula od sirove ţelje za njim. „Od tebe mi zastaje dah“, promuklo je prošaptao. „Nijedan čovjek te ne zasluţuje.“ O moj.., Auh. Stomak mi se zaista prevrnuo. ,,Kame“, uzvratila sam šapatom. Same emocije izazvane njegovim prelijepim riječima učinile su da mi se grlo stegne. Izgledalo je daje Kameron Mekejb pomalo romantičan. Odmahnula sam glavom, ne znajući kako da se postavim prema ovoj strani njegove ličnosti. Umjesto odgovora, pokazala sam prema krevetu. „Lezi na leđa.“ Primijetila sam trzaj mišića u njegovoj vilici i morala sam da potisnem svoj samozadovoljni smiješak. Ne, Kam definitivno nije bio naviknut da pušta ţenu da preuzima vodstvo. Pošto sam imala osjećaj da će ovo biti rijedak poklon sa njegove strane, odlučila sam da ga u potpunosti iskoristim. Sačekala sam, obrva podignutih u iščekivanju, a Kam je legao na leđa.

Ipak, njegova ukrućenost nije popustila zbog moje naredbe, i bio je napet i čekao da mu poklonim paţnju. Gledao je u mene, ruku nemamo prekrštenih ispod glave. Dakle? U njegovim očima vidjelo se pitanje.

Ne obraćajući paţnju na blagi drhtaj u rukama i nogama, polako sam mu prišla, njišući svojim vitkim kukovima sa strane na stranu, dok su mi isturene grudi pomalo poskakivale. Skinula sam s lica osjećaj ţenskog samozadovoljstva zbog načina na koji mu se tijelo napregnulo, dok se sva njegova kočoperna opuštenost pretopila u iščekivanje.

Polako sam klizila tijelom uz njegove noge, primijetivši da su grudi počele malo brţe da mu se podiţu i spuštaju. I sama sam počela da udišem brţe kada sam zastala kod njegovog podignutog uda.

138

Nela012

,,Dţo...“, prostenjao je kada sam spustila glavu.

Nisam se gadila da ustima obradim momka, ali to mi nije bila omiljena stvar.

Ipak, shvatila sam da ţelim da okusim Kama. Htjela sam da ga uzmem na svaki način na koji sam mogla.

Htjela sam da gori od mog dodira.

Njegova vrela ukrućenost prošla je između mojih usana i osjetila sam kako mu se bokovi napinju pod vrhovima mojih prstiju. Jezikom sam lutala niz venu sa donje strane njegovog uda i disanje mu je postalo isprekidano prije nego što se sasvim zaustavilo kada sam počela da ga usisavam, pomjerajući glavu tako da se moja usta kreću izluđujuće sporo niz čitavu njegovu duţinu. „Gospode“, prostenjao je kroz stisnute zube. „Nastavi tako... aah, dušo ... svršiću i sve će biti gotovo.“ Pa, to nisam ţeljela.

Poslije još malo nadraţivanja, pustila sam ga i gledala ga ispod spuštenih trepavica, zapanjena koliko sam uţivala u tome, koliko je moje sopstveno tijelo reagovalo na to. Shvatajući da je iščekivanje krajnje jak afrodizijak i pitajući se kako to da cijelog ţivota nisam znala za predigru, poljubila sam primamljivi usjek između mišića na njegovom lijevom boku, usnama prelazeći preko njegovog torza dok sam klizila uz njegovo tijelo. Opkoračivši ga i spustivši se na koljena, zadrhtala sam kad sam osjetila njegov ud na unutrašnjosti butina. Spustila sam usne na njegovu desnu bradavicu, palacajući jezikom, prigušujući jecaj uz njegovo tijelo kada sam osjetila kako njegove čvrste ruke grabe moje grudi, dok su mi bradavice štrčale, ţeljne njegovog dodira. Kada je palčevima prešao preko njih, stresla sam se, a između usana mi se oteo uzdah. „Osjetljiva si“, zadovoljno je promumlao Kam, steţući mi bradavice između palčeva i prstiju. Jedva sam imala vremena da se oporavim od naleta bijelog usijanja prije nego što mu se desna ruka spustila niz moj stomak, zalazeći mi između nogu.

Kada su dva prsta kliznula u moj uski procijep, leđa su mi se izvila, omogućavajući njegovoj lijevoj ruci bolji pristup mojim grudima, dok sam kukovima navaljivala na njegovu desnu ruku. Dahtala sam pokušavajući da povratim dah, ne mareći što je Kam preuzeo inicijativu.

Zapravo, bila sam zapanjena što je ovoliko izdrţao. „Gospode“, prostenjao je, sada izdiţući donji dio tijela sa kreveta. „Uzmi me u sebe. Kondom je u fioci...“ Naslijepo sam posegnula rukom obuzeta izmaglicom strasti, uz trzaj otvarajući fioku njegovog noćnog stočića. Kada smo mu navukli kondom i bili spremni, zajedno smo ga poveli do ulaza u moju unutrašnjost, dok su se mišići mojih nogu tresli od ţelje.

Nabila sam se na njega i oboje smo kriknuli, a Kamovi bokovi su se trznuli u odgovor.

139

Nela012

Brzo smo uhvatili neizdrţljiv ritam i spustivši ruke na krevet pored njegovih butina, blago sam se izvila unazad tako da njegov ud ulazi u mene pod najzgodnijim uglom. Pokretala sam se polako, krećući se prema nevjerovatnom orgazmu.

Uopšte nisam spuštala pogled sa Kamovog lica dok sam se pomjerala, osjećajući se seksi i moćno zbog njegovog ushićenog izraza, gledajući kako njegove plave oči dobijaju tamniju nijansu od pogleda na moje grudi, na moju kosu koja mi je padala niz leđa. Dograbio me rukama za kukove, dodatno me podstičući; vilica mu se zategnula kada se vrelina među nama pojačala i tanki sloj znoja prekrio nam je koţu.

Dok sam se bliţila vrhuncu bila sam svjesna zadovoljstva koje mi se skupilo u donjem dijelu stomaka, zvuka mojih nekontrolisanih uzdaha i jecaja zadovoljstva, opojnog zadaha seksa... a onda sam čula kako Kam promuklo traţi da svršim.

Obuzelo me čisto blaţenstvo, i sklopila sam oči, naslađujući se dok mi se tijelo pokretalo sve brţe niz čitavu njegovu duţinu, jureći prema vrhuncu.

Iza mojih očnih kapaka eksplodirala su svjetla kada mi je orgazam protresao čitavo tijelo. Moji mišići su se stegnuli oko Kama, i talas za talasom zadovoljstva pulsirao je oko njegovog uda.

Hladan vazduh mi je prešao preko koţe kada me Kam neočekivano poloţio na leđa, oči su mi se širom otvorile kada me pritisnuo na dušek, drţeći mi ruke iznad glave. Crte lica su mu bile napregnute od neobuzdane ţelje, i dok je silovito spuštao usta na moja počeo je da prodire duboko u mene, sirovim i ţestokim pokretima. Zastenjao je ne odvajajući usta od mojih, a taj zvuk mi je odjeknuo kroz cijelo tijelo, i osjetila sam kako se u meni komeša još jedan orgazam.

Kada je odmaknuo svoje kukove od mojih, zurila sam uvis zaprepašćeno, dok su naši uzdasi naizgled odjekivali svuda okolo, a ja odgovarala na njegove ubadajuće pokrete. Pustio mi je jednu ruku, zavukavši svoju između naših spojenih tijela, i čim mi je palcem pritisnuo klitoris kao da sam eksplodirala, a moj vrisak je protresao stan. ,,Dţo“, kriknuo je Kam, očiju razrogačenih od čuđenja kada je moj vrhunac izazvao njegovo drhtavo praţnjenje, poteklo naizgled iz dubine same duše. Srušio se preko mene, lica zaronjenog u pregib mog vrata, dok mu se ruka opustila na mojoj nadlaktici. Njegov penis je nastavio da pulsira u meni, i uţivala sam u produţenom zadovoljstvu koje mi je to izazivalo.

Kao da sam se rastopila na dušeku nisam mogla da osjetim ni pomjerim nijedan svoj ud. Plutala sam u krajnjem zadovoljenju. Bila sam čisto zadovoljenje. ,,Auh“, prodahtala sam, ţeleći da mu zarijem prste u kosu, ali sam zaboravila kako da se pokrenem.

Kam je potvrdno pomjerio glavu naslonjenu na moju koţu.

Poslije male pauze pridigao se, oslanjajući se na ruke spuštene pored moje glave. Lice mu je bilo potpuno opušteno, oči blage i pitome.

140

Nela012

„Nikada prije nisam svršio ovako jebeno ţestoko“, tiho je priznao.

Preplavilo me slatko zadovoljstvo i dalo mi snage da podignem ruku.

Pomilovala sam Kamova mišićava leđa, a zatim mu zavukla ruku u kosu, njeţno prolazeći rukom kroz nju. „Ni ja. Zapravo, do sada sam mislila da su orgazmi u nizu izmišljotina."

Nasmijao se, s ljubavlju mi prelazeći palcem preko obraza. „Ostaćeš ovdje noćas?“ „Ako ti to ţeliš.“ Izraz lica mu se promijenio, postajući ozbiljniji čak zamišljen. „Ne postoji ništa što bih više ţelio.“ Osmjehujući se, shvatila sam da mu vjerujem.

Ne potpuno, ali sam znala da mu u tom trenutku vjerujem. Privukla sam njegovu glavu do moje, pritiskajući usta na njegova za poljubac zaslađen ne samo zadovoljenjem zbog sjajnog seksa nego i emocijama. Kada sam ga pustila da bih udahnula, široko sam mu se osmijehnula, osjećajući se pomalo kao dijete koje je otkrilo daje Djed Mraz ipak stvaran. „Moraćeš da mi kaţeš ako budem hrkala.“ Namrštio se. „Niko ti to nikada prije nije rekao?“ „Jednom sam spavala izvan kuće, a ujutru se nisam zadrţala da pitam.“ „Hoćeš da kaţeš da si ostala da spavaš sa momkom samo jednom?“ Znala sam po odlučnom pogledu njegovih očiju da je izvukao pravi zaključak zašto je to bilo tako.

Slegnula sam ramenima, okrećući glavu od njega, postiđena što sam sada to pomenula i zabrinuta šta će on misliti. ,,Da.“ ,,Dţo?“ Dodirnuo mi je bradu, okrećući mi glavu tako da moram da ga pogledam u oči. „Oni su bili drkadţije. Svi oni.“ „Hajde da ne pričamo o njima.“ „Pričaćemo, samo ne sada.“ I sa tim zlokobnim upozorenjem, odmakao se od mene i otišao da baci kondom. Kada se vratio iz kupatila nekoliko sekundi kasnije izvukao je jorgan ispod mene tako da sam mogla da se namjestim na čaršave.

Legao je pored mene, pa nas pokrio. Leţala sam na boku, s glavom na njegovom jastuku, udišući miris njegove kolonjske vode, a srce mi je iznenada ponovo ubrzano počelo da kuca kad sam shvatila da ne znam šta da radim. Ubrzo je postalo očigledno da nemam razloga za bojazan. Kamove snaţne ruke obavile su se oko mog struka kada se ušuškao pored mene, dok je moja naga zadnjica bila pritisnuta na njegovo međunoţje, i noge su nam se ispreplele. „Laku noć, dušo.“ Glas mu je odjeknuo u mom uhu i osjetila sam kako mi se stomak pokreće od posesivnosti u te tri riječi.

Milujući rukama njegove ruke koje su me čvrsto drţale, privila sam se uz

141

Nela012

njega i dopustila sebi da se potpuno opustim. „Laku noć.“ Leptiri u stomaku su me zaista probudili, zatreptala sam i otvorila oči shvatajući da mi je obraz naslonjen na Kamove gole grudi, ruka prebačena preko njegovog stomaka, a njegova ruka počiva na mom boku dok leţim sklupčana uz njega. Treperenje u mom stomaku se samo pogoršalo.

Mora da mi se Kam uvukao u podsvijest, a sva moja zabrinutost i ushićenost su me probudile. Postojalo je moje uzbuđenje što sam sa njim, a opet i bojazan što sam odbacila sigurnu vezu sa Malkolmom zbog ove strastvene, ali isto tako i donekle nestabilne veze koju sam izgradila sa Kamom. Za razliku od svih muškaraca koje sam upoznala, on je mogao da me razljuti, izludi, svađa se sa mnom dok oboje ne pomodrimo u licu... a sve to me jasno upozoravalo: „Katastrofa samo čeka da se dogodi!“ A ipak sam morala to da odmjerim nasuprot nevjerovatnoj herniji između nas, zapanjujućem seksu, njegovoj brizi i paţnji kada je prestao da bude drkadţija, njegovom strpljenju, i njegovoj prisebnosti i jednostavnosti. Sviđalo mi se što je mogao da kaţe da je pogriješio, što je u meni vidio stvari koje nije vidio nijedan drugi muškarac, i što je odvojio svoje vrijeme da upozna Kola. Dopadao mi se Kam. Zaista mi se dopadao i znala sam, dok sam tu leţala, da bih izgubila i onaj sićušni tračak samopoštovanja koji mi je preostao da sam prenebregla ta osjećanja, da sam odustala od njih zbog bogatstva drugog čovjeka, i onoga što je ono moglo donijeti meni i Kolu.

Kol. Osjetila sam blagu napetost, strepeći od pomisli na mog brata. Nisam uštedila ni blizu dovoljno da mu osiguram budućnost. Morala sam ponovo da krenem u potragu za poslom, i vidim da li mogu pronaći nešto što je bolje plaćeno od posla kod Mejkla i Janga. „O čemu god da razmišljaš, nisam siguran da će mi se to dopasti”, pospano je promrmljao Kam. Iznenađeno sam trznula glavom, podiţući pogled do njegovih snenih očiju. ,,Šta?“ Stegnuo me oko struka. „Bila si topla i opuštena, a onda sam odjednom osjetio kako ti se cijelo tijelo zategnulo. Šta je bilo?“ „Brinem zbog svog posla. Brinem što bi trebalo da nađem nešto što je bolje plaćeno nego rad kod Mejkla.“ „Zaboravi na bolje plaćanje. Kako bi bilo da to bude kod nekoga ko će se bolje odnositi prema tebi?“ Ispustila sam zvuk kojim sam izrazila svoje slaganje. „Dakle, da li je to ono što prvo radiš ujutro? Brineš?”

142

Nela012

Klimnula sam glavom, osmjehujući mu se. „Ako ostaneš sa mnom, moraćeš da se navikneš na to.“ Zagrlio me čvršće. „Ako ostanem sa tobom, daću sve od sebe da se prokleto dobro osiguram kako više nećeš morati da brineš.“ Zastao mi je dah. Dođavola, nadala sam se da mu neće preći u naviku da govori romantična sranja koja su me stalno ostavljala bez riječi. ,,Laskavče“, odgovorila sam mu pomalo grubo, a njegove usne su se izvile u osmijeh, kao da je uobraţeni gnjavator znao da se iznutra rastapam od njegovih riječi. „Koliko je sati?“ „Ne znam. Vratila sam Malkolmu sat Omega.“ „To je bilo lijepo od tebe.“ „Bilo je ispravno tako postupiti.” Trznula sam se, osjećajući kako me preplavljuje talas kajanja. Nekako nije izgledalo ispravno uţivati u Kamovoj toploti i sreći koju mi je on donosio, dok Malkolm kod kuće tuguje zbog mog nevjerstva. „Osjećaš li krivicu“, promrmljala sam usana naslonjenih na njegovu toplu koţu, dok sam prstima odsutno prelazila preko mišića na njegovom stomaku.

“Teško je osjetiti išta drugo osim erekcije kada me dodiruješ, dušo,” promuklo je odgovorio Kam. Zakikotala sam se, ne uspjevši da se obuzdam. „Nezasiti smo, zar ne?“ „Očigledno, kada sam kraj tebe.“ „Još slatkih riječi. Da li treba da ti na neki način uzvratim za to?“ „Dakle, zašto pretpostavljaš da moraš da uzvratiš za to?“ Izazivački sam se osmijehnula. „Pa, ti si poznat po tome da nisi bio baš sladak prema meni, Kame.“ Grudi su mu se podigle pod mojim obrazom. Zvučao je pomalo iznervirano. „Koliko dugo ću plaćati zato što sam bio gad prema tebi?“ „O, ne znam. Mislim da bi se to moglo pokazati korisno kao sredstvo da utičem na tebe u budućnosti.“ Njegovo razigrano gunđanje razleglo se po sobi kada me prevrnuo na leđa.

Na taj nagli pokret, zakikotala sam se gledajući ga u oči, i dopustila sam mu da me pritisne na dušek. Razmaknuo mi je noge. Lice mu je još bilo opušteno od sna, a seksi izvijena gornja mekana usna naprosto je privlačila paţnju. „Hoćeš li da znaš zašto sam bio takav gad?“ „Već si mi rekao zašto ah.“ Završila sam rečenicu uzdahom, osjećajući kako se ukrutio i uporno se gura između mojih nogu. Instiktivno sam raširila noge dok se on polako trljao uz mene, nadraţujući me. „Istinu?“ Spustio je glavu, ljubeći me blago po obrazu dok nije stigao do uha.

143

Nela012

Stresla sam se kad me gricnuo za resicu, pa me poslije dodirnuo jezikom na mjestu gdje me grizao. Grudi su mi se podigle, a sise su izazovno okrznule njegova prsa. Grudi su mi se podizale i spuštale u brzim, plitkim pokretima.

Kam se na trenutak ukočio od trenja između naših tijela, a sa usana mu se oteo grlen uzdah koji sam osjetila kao dašak vjetra na vratu. Podigla sam koljena, pozivajući ga da uzme ono što smo oboje tako očajnički ţeljeli da on uzme. Pruţio je ruku prema stoliću sa fiokama i počeo da pretura po njemu, a onda izvukao kondom. Kada je Kam navukao zaštitu, njegove inače kobaltnoplave oči bile su skoro tamne. ,,Istinu?“ ,,Istinu“, šapnula sam, klimajući glavom. „Ţelio sam te, a nisam mogao da te imam.“ Usne su mi se razdvojile od zapanjenosti izazvane tim priznanjem. „Zbog toga si bio gad prema meni?“ „Nisam ţelio da te toliko ţelim, pa kada mi se učinilo da si ti neko koga nikada ne bih mogao da poštujem i volim, uhvatio sam se za to i toga se drţao. Ti si stalno rasturala sve moje predrasude na komadiće, a ja sam te samo ţelio stalno sve više.“ Kada se Kameron zagledao duboko u moje oči osjetila sam kako nas pritiska neki teret, kao da nas obavija nekakva čaura, štiteći povezanost koja se toliko brzo i duboko razvijala između nas. „Pretpostavljam da to znači da si te dane kada si bio gad ostavio za sobom“, odgovorila sam, a riječi su mi bile jedva čujne od teţine emocija.

Nabrao je obrve. „Što znači?“ „Moţeš prestati da me ţeliš sada kada me imaš.“ U očima su mu nestašno poigravale varnice dok mi se široko osmjehivao. „Ne vjerujem da je to moguće. Mislim, prestati da te ţelim.“ Bez upozorenja, prije nego što sam uopšte i mogla da odgovorim na to, on je prodro u mene i viknuo, moje ruke su se ţarile u mišiće njegovih leđa dok se moje tijelo iznova navikavalo na njegovu debljinu. Dah mu je okrznuo moje usne prije nego što me poljubio, njegov jezik je draţio moj dok se za nekoliko centimetara izvlačio iz mene da bi se ponovo vratio unutra.

Njegovi poljupci su bili slatki i vreli dok je lagano vodio ljubav sa mnom, vodeći nas ka još jednom silovitom vrhuncu.

Bili smo upravo izašli ispod njegovog tuša gdje sam konačno imala priliku da pređem preko tetovaţa na njegovim rukama jezikom i bili smo u kuhinji i spremali čaj i tost kada mi je telefon zazvonio. Pronašla sam ga u dţepu moje jakne od vještačkog krzna, koja je još leţala na podu u hodniku od prošle noći kada mi ju je Kam skinuo.

144

Nela012

Slika Dţos koja se ubilački ceri nekome iza mojih leđa pojavila se na ekranu mog telefona dok je zvonio. Uslikala sam je u baru prije nekoliko mjeseci, ne shvatajući da Kreg izvodi neki glupi ,,seksi“ ples iza mene dok sam slikala Dţos.

Osmijehnula sam se. ,,Halo?“ „Hej, ti“, rekla je ona nemarno. „Kako si?“ „Dobro sam.“ Više nego dobro! Upravo sam imala seks koji mi je izmi jenio život sa istetoviranim momkom! Široko sam se iskezila, pokušavajući da sakrijem svoju ushićenost dok sam se vraćala u kuhinju, gdje je Kam stajao pored čajnika, bez košulje i sav moj. „Ti?“ „Dobro. Zvučiš čudno.“ „Ĉudno.“ „Da. Ĉudno.“ „Ne znam o čemu govoriš.“ Kam je podigao pogled ka meni i osmijehnuo se, dok su mu se u uglovima očiju pojavile izazovne bore. Ponovo sam se iskezila. „Uopšte ne znam o čemu govoriš.“ „Hmmm.„„ Dţos očigledno nije bila ubijeđena u to. „Dolazite li ti i Kol danas na ručak?“ Oklijevala sam. Danas sam imala dosta toga da uradim. Morala sam da kaţem Kolu za mene i Kama, i bilo je vrijeme da postavim odjeću koju mi je Malkolm kupio na Ibej. Sama pomisao na to natjerala je moj stomak da se prevrne od osjećaja krivice zbog toga kako se sve završilo među nama. „Hoćeš li puter ili dţem na tostu“, glasno je upitao Kam. Oštro sam udahnula. „Da li je to bio Kam“, tiho je upitala Dţos, a u njenom glasu je bilo nečeg više od dokone radoznalosti. „Da.“ ,,U pola deset ujutro? Pita te za tost?“ ,,Mm-hmm.“ „O moj boţe, kresnula si se sa njim.“ Zakolutala sam očima. „Pa, slobodno ti to reci onako kako jeste, Dţos.“ „Mislila sam da ćeš prvo ostaviti Malkolma prije nego što se smuvaš sa istetoviranim momkom. Jadni Malkolm. No, dobro.“ Neočekivana toplota prostrujala mi je kroz grudi na Dţosin saţeti prikaz situacije. Nije me pitala da li sam varala Malkolma. Jednostavno je pretpostavljala da sam bila dovoljno dobra da budem iskrena prema njemu. Bilo je lijepo znati da ima tako dobro mišljenje o meni. „Raskinuli smo prošle noći.“ Iznenada sam postala veoma svjesna Kamovog ispitivačkog pogleda na meni. „Slušaj, pričaćemo o tome kasnije.“ „Povedi Kama na ručak.“

145

Nela012

U redu, šta? ,,Šta?“ Pokušala sam da potisnem nagovještaj histerije u tom pitanju. „Ako se sada viđaš sa njim, trebalo bi da ga dovedeš na ručak. Elodi to neće smetati.“ „Nikada nisi zvala Malkolma na ručak.“ Kam me prostrijelio još jednim upitnim pogledom. „Pa, da sam mislila da će ručak biti tako zanimljiv kao što će ovaj nesumnjivo biti, moţda i bih.“ „Nećemo doći na ručak samo da bismo tebe zabavljali.“ Odjednom mi je telefon odvojen od uha i gledala sam razrogačenih očiju kako ga Kameron prislanja na svoje uho. „Dţos, ćao, ovdje Kam. Doći ćemo. U koje vrijeme?,, Klimnuo je glavom na ono što mu je rekla. „Vaţi. Vidimo se onda.“ Uzela sam telefon od njega i odmahnula mu rukom. „Ne znam šta se ovdje upravo dogodilo, ali razgovaraćemo o tome.“ Podigla sam telefon na uvo. „Dţos.“ „Lijep glas preko telefona, zar ne?“ Zakikotala se. „Baš smiješno. Izgleda da ćemo se vidjeti sa tobom na ručku.“ „Vidimo se onda. O, još nešto Dţo?“ „Molim?“ „Da li je bio dobar?“ smijeh mi se otrgnuo sa usana prije nego što sam mogla da ga zaustavim, prisjetivši se kako sam gnjavila Dţos zbog Brejdena nakon što sam otkrila da su spavali. Ovo je sada bilo gadno uzvraćanje. „Šta si ono ti rekla meni? Moţeš ga dobiti kada ja završim sa njim.“ Njeno gunđanje natjeralo me da se osmijehnem još jače. „Takva sam kučka. Nikada nemoj reći Brejdenu da sam to rekla. Molim te?“ „Obećavam.“ „Odlično. Ako prekršiš obećanje, pronaći ću način da te zaključam u sobu sa Eli i njenom zbirkom ljubavnih drama.“ „Znaš, neki od nas to ne smatraju previše strašnom mogućnošću.“ „Dobro onda. Počeću da pušim samo da bih te izludjela zbog tvoje ţudnje za tim.“ „Ti imaš jednu stravično sadističku stranu ličnosti. U svakom slučaju, nemam nikakvih ţudnji.“ „Ĉak ni kada namirišeš dim cigarete“, upitala je ona lukavo.

Dođavola. To je bila istina. Svaki put kada bih nanjušila dim cigarete, oči su mi se sklapale od mučne ţelje i morala sam pod hitno da se dočepam ţvakaće gume da bih potisnula potrebu za unosom nikotina. „Tvoja prijetnja je bespredmetna s obzirom na to da mu neću reći.“ „Bespredmetna? Dobar izbor riječi. Mozak ti nesumnjivo radi dobro za jedan

146

Nela012

razgovor u nedjeljno jutro. Mora da je on zaista pokrenuo te tvoje motore, zar ne?“ „Zdravo, Dţos. O, i ako bilo kome kaţeš za Kama i mene prije nego što ja budem imala priliku da to uradim, ispričaću Brejdenu.“ Kam me netremice posmatrao dok mi je pruţao šolju kafe. „O čemu ste to pričale?“ „Imam neke informacije o kojima ona ne bi htjela da pričam. Zaprijetila je da će me mučiti dimom cigarete ako je ikada izdam.“ Namrštio se, gurajući tanjir sa tostom ispred mene. Neke kriške su bile namazane puterom, a druge dţemom. Uzela sam malo slatke hrane. „Nekada si pušila?“ „Prestala sam prije skoro šest mjeseci.“ „Hvala bogu“, promrmljao je on.

Njegove riječi izazvale su nalet strepnje na pomisao da bi nešto toliko nevaţno kao što je biti pušač moglo učiniti da on osjeća manju privlačnost prema meni. Da li će u budućnosti biti tako lako umanjiti tu privlačnost koju osjeća?

Prikrila sam svoje nelagodne misli usiljenim smijehom. „Molim? Da li bi to dovelo do raskida?“ Ugao njegovih usta izvio se u drzak osmijeh. „Ne. Ja bih te nekako ubijedio da prekineš. Samo mi je drago što sam propustio proces odvikavanja. Mora da je to bila prava zabava za Kola.“ Cijelo tijelo mi se opustilo poslije njegovog odgovora i nasmijala sam se, ovoga puta je to bilo iskreno. „Nisam bila toliko grozna.“ „Da, da, čuću pravu priču od Kola.“ „Kad smo već kod...“, promrmljala sam i potraţila broj u telefonu. Kolov telefon je tri puta pozvonio prije nego što sam čula njegov glas. „Šta ima?“ „Da li si krenuo kući?“ „Stiţem za pet minuta.“ ,,U redu. Moram o nečemu da pričam sa tobom.“ Osmijehnula sam se Kamu, ali sam u sebi bila pomalo nervozna zbog Kolove reakcije na Kamovu i moju vezu. „To nije zvučalo dobro.“ ,,Vidjećemo.“ Zagunđao je, a ja sam zakolutala očima. „Vidimo se uskoro.“ Ponovo je zagunđao, a onda prekinuo vezu. Uzdahnula sam. „Neko je do sada već trebalo da napiše knjigu o tumačenju tinejdţerskog jezika. Ja nikada nisam govorila tako šturo.“ Kam se osmijehnuo preko svoje šolje sa kafom. „Siguran sam u to.“ Šaljivo sam ga pljesnula po licu.

147

Nela012

„Znaš na šta sam mislila.“ On slegnu ramenima. „On je tinejdţer. Koliko je to moguće sa tinejdţerima, mislim da vas dvoje dobro komunicirate.“ Pretpostavljajući da je on vjerovatno u pravu, klimnula sam glavom i posegnula za još jednim parčetom tosta. „Pa, hajde da vidimo koliko će moje vještine komunikacije biti od koristi kada pokušamo da mu ovo objasnimo.“ Dok je stavljao svoju šolju u sudoperu, Kam mi uputi opak osmijeh. „O, rekao bih po svom onom vrištanju od sinoć i jutros da su te komunikacijske vještine prilično izoštrene.“ „Ti si jedan mnogo nadmen gnjavator.“ „Onda prestani da vrištiš. To mi samo podstiče ego. Između ostalog.“ „Dobro. Od sada ću biti tiha kao miš.“ Smijući se, Kam me uhvati i privuče na grudi dok sam jela posljednji zalogaj tosta. Poljubio me, a na usnama su mu ostale mrvice i dţem. „Samo pokušaj da budeš tiha. Samo naprijed. To će stvari učiniti čak još zanimljivijim.“ Poloţivši mu ruke na grudi, naslonila sam se na njega, osjećajući kroz njegove farmerke kako se ukrutio. Ugrizla sam se za usnu, blago se osmjehujući dok sam gledala u njegova senzualna usta. „Prihvatam izazov.“ Moje oči, ispunjene smijehom, upile su se u njegove. „To će biti situacija u kojoj ne moţe da bude gubitka.“ Obgrlio me čvršće. „Natjeraćeš me da se potrudim oko toga, zar ne?“ „Uţivaćeš u tom naporu.“ Osmijeh mu je postao još širi i odmahnuo je glavom. „Ne mogu da vjerujem da smo ovoliko čekali.“ I dalje se smiješeći, potvrdno sam klimnula glavom. „Do sada je svakako bilo zabavno."

Iako mi se Kam i dalje osmjehivao, nešto ozbiljno pojavilo se u njegovom izrazu lica dok me gledao u oči. „Da, dušo. Do sada je nesumnjivo bilo zabavno."

148

Nela012

Poglavlje 16

B

ilo je nečeg nestvarnog u tome osjećaju kada je Kam prepleo prste sa mojim i prinio moje zglavke usnama da ih poljubi. Meki dodir na mojoj koţi bio je poput pozdrava i sva sam se najeţila u znak uzvratnog pozdrava. Poveo me uz stepenice do mog stana, a ja sam sve vrijeme zurila u njega u nadrealnoj začuđenosti, dok su mi betonske stepenice pod nogama djelovale kao da su oblaci od marcipana. Kako je moguće da seks nije imao toliki uticaj na moju „ţenstvenost“, a ovaj uzgredni čin drţanja za ruke jeste? Na trenutak, ljepota tog čina mi je omogućila da zaboravim gdje me on to zapravo vodi.

Kod mame.

Fiona je sjedila na kauču i gledala televiziju kada smo Kam i ja ušli u stan. Ĉim sam čula prigušeni zvuk glasova koji je prodirao u hodnik iz dnevnog boravka, čitavo tijelo mi se zategnulo od shvatanja da će Kam upravo ponovo stati lice u lice sa njom poslije one noći kada je pomogao Kolu.

To! Naizgled čitajući govor mog tijela, Kam mi je umirujućim pokretom spustio ruku na donji dio leđa, vodeći me u sobu.

Bila je opruţena u naslonjači u svojoj otrcanoj kućnoj haljini, a prorijeđena kosa bila joj je vlaţna. Na moje iznenađenje shvatila sam kako se sigurno tuširala, a da je nisam primorala na to. Drţala je šolju vrućeg napitka u drhtavoj ruci, i posmatrala nas je dok smo polako ulazili dublje u prostoriju. ,,Mama“, kratko sam joj klimnula glavom, a Kamova snaţna ruka obavila mi se oko struka, privlačeći me uz njegov bok.

Blago širenje maminih očiju pokazalo mi je da joj ovaj smišljeni pokret nije promakao. „Ti si dolazio ovamo i ranije?“ To pitanje je postavila tiho, uz umjerenu radoznalost ali bez optuţbe, kao što sam očekivala. Očigledno je zaboravila Kama i njegovo prisustvo one uţasne večeri. „Kameron Mekejb.“ Kam se predstavio grubim tonom, steţući me rukom.

Ispustila je neki mumlav zvuk, a njene krvlju podlivene oči ponovo su se usmjerile na mene. „Jutros ovdje nije bilo nikoga.“ Pribijajući se tješnje uz Kama, dok sam rukom stezala njegovu majicu na leđima kao mala djevojčica, ponovo sam klimnula glavom. „Kol je spavao kod Dţejmija.“ „Pala sam.“ Napućila je usne. „Pala sam. Leđa me ubijaju. Nikog nije bilo da mi pomogne. Ako ćeš ti da se provodiš uokolo, bar je taj mali gnjaveţ trebalo da bude ovdje i pomogne.“ Uvreda na račun mog malog brata me zaboljela kao da mi je zarila čeličnu

149

Nela012

šipku u leđa. Naglo sam se uspravila, odmaknuvši se za korak od Kama.

Pogledala sam je bijesno i pokušala da potisnem bol u mojim grudima bol koji sam osjećala svaki put kada bi ona rekla ili uradila nešto sebično ili bezobzirno, uz toliki nedostatak roditeljske brige. „Zar ti dţin nije pomogao da se oporaviš, mama? Zanimljivo, izgleda da ti pomaţe u svemu ostalom?“ Njeni izborani obrazi bili su prošarani vidljivo ispucalim venama i ono malo boje koju je imala u njima potpuno se povuklo na ovaj moj komentar. „Nemoj da mi pametuješ zato što je on ovdje.“ Duboko sam udahnula, znajući da ako nastavimo ovako završićemo ţestokom svađom pred Kamom. Ublaţila sam ton. „Kol i ja imamo svoje ţivote, mama. Sada ćeš morati više da se brineš sama za sebe, u redu?“ Ĉekajući njenu reakciju, odstupila sam za korak da bih bar mogla da osjetim Kamovu toplotu iza sebe. Bila sam mu zahvalna što je ćutao i pustio me da riješim stvari sa mamom na svoj način. Ona se nesigurno uspravila na noge, spuštajući šolju na sto. „Samo mi je potrebno malo pomoći“, odgovorila je ona tiho, pogađajući me pravo u srce svojim riječima. Krivica je našla svoj put da se usadi u mene, uprkos mojoj ţestokoj borbi protiv tog osjećaja.

Ispustila sam teţak uzdah. „Ako budeš zaista očajna, sljedeći put me pozovi telefonom.“ Htjela sam da samu sebe udarim jer joj popuštam. „Hoću, mila.“ Odgegala se pored nas, spuštenog pogleda. „Drago mi je što sam te upoznala, Kamerone." Ovo je bio njen najljubazniji nastup prema meni od onda kad sam joj se suprotstavila jer je udarila Kola. Prisjećajući se koliko joj ne vjerujem, osjećala sam duboko kajanje što sam bila čak i malo ljubazna prema njoj.

Nije trebalo da popustim, mislila sam ogorčeno.

Kam je nešto progunđao odgovarajući joj, dobro oponašajući Kola.

Sačekala sam dok nije izašla iz sobe i dok nismo čuli kako se vrata njene sobe zatvaraju, a onda sam skrenula pogled ka Kamu. ,,Pa?“ Lice mu je otvrdnulo. „Ona je manipulatorski nastrojena bezobraznica i dobro zna kako da te obrlati.“ Poslije tih riječi se okrenuo na peti i nestao u hodniku, zaputivši se prema kuhinji.

Išla sam za njim, dok mi je srce ţestoko tuklo u grudima. „Rekla sam ti kakva je.“ „Da, jednog minuta je prokleta vještica, a sljedećeg potpuno normalna i fina.

To je smišljeno. Kada je vještica, ti joj se suprotstavljaš. Kada je fina, ti popuštaš, a ona to zna. Ona manipuliše tobom.“

150

Nela012

Znala sam da je on u pravu i nisam ţeljela stvarno da raspravljam s njim o tome. Posebno ne ovog jutra koje je počelo kao najbolje u mom ţivotu, pa sam mu pomogla da spremi čaj i kafu. Vratili smo se u dnevni boravak, pošto smo postigli prećutni sporazum da razmišljanje o mojoj mami odloţimo u stranu, i oboje smo sjeli na kauč. Ĉim sam sjela, Kam me privukao sebi u krilo tako da su mi noge leţale preko njegovih butina. „Šta to radiš“, upitala sam, smijući se. „Udobno se smještam." Pruţio je ruku pored mene i dohvatio šolje, pa mi pruţio moju.

Uzela sam je, potpuno zbunjena našom bliskošću. Bili smo toliko blizu jedno drugom da sam mogla da vidim bakarne pruge kobaltnog plavetnila njegovih zjenica. „Da li ti je ovako udobno?" Gledala sam ga kako nemamo otpija gutljaj kafe, drugom rukom mi obgrlivši bok i spustivši dlan na oblinu moje zadnjice. „Izuzetno", promrmljao je on.

Slegla sam ramenima i naslonila se na njega, otpijajući gutljaj čaja.

I to je bilo sve što sam uspjela da postignem što se tiče opuštanja. Zvuk otvaranja ulaznih vrata smjesta me pokrenuo. Pokušala sam da se izvučem iz Kamovog zagrljaja.

Bez napora me zaustavio jednom rukom. „Šta to radiš“, prosiktala sam, gledajući ga kroz skupljene oči, dok mi je srce silovito lupalo na pomisao da Kol naiđe na nas ovako zagrljene bez prethodnog objašnjenja. „Hm, šta se dešava?“ Prekasno.

Nakratko sam sklopila oči, zatim uputila Kamu ubilački pogled, a onda provirila iza njega da pošaljem osmijeh izvinjenja svom bratu, koji je stajao na vratima. Svojim zelenim očima je zurio kroz poluspuštene kapke u Kamov potiljak. Pogledao me je. „Da li si o ovome htjela da pričaš?“ Klimnula sam glavom i još jednom pokušala, bezuspješno, da ustanem iz Kamovog krila dok je Kol ulazio u sobu. Prošao je pored sofe do fotelje, a Kam mu se osmijehnuo prije nego što je popio gutljaj kafe, potpuno opušten, osim one ruke koja me čvrsto drţala.

Kol je uzdahnuo i sručio se u fotelju. „Dakle, vas dvoje ste zajedno?"

Odgovorili smo jednoglasno. Ali naţalost, odgovori su bili različiti. „Da.“ ,,Vidjećemo.“ Kol e podigao obrve, a Kam je naglo okrenuo glavu i zagledao se u mene. ,,Vidjećemo?“

151

Nela012

Dođavola. Sada će misliti da ja ovo ne ţelim. Ja ovo želim. Samo nisam htjela da osjeća pritisak da ga to ne bi otjeralo. „Ne ţelim da osjećamo kako smo poţurili." „Gluposti. Ne ţeliš da ja osjećam da sam poţurio. Mislio sam da smo već razgovarali o ovome."

Gledala sam ga otvorenih usta. Kam nije pokazivao baš veliko intuitivno razumijevanje kada sam ja u pitanju, ali izgleda da što me je više upoznavao, više je razumijevao. Da li sam postajala predvidljiva?

Nisam znala kako da se osjećam zbog toga. „Ako traţite moje odobrenje, imate ga", promrljao je Kol, ponovo ustajući.

Brzo se osmijehnuo Kamu dok je prolazio pored nas. „Izgleda da znate šta radite." „O, baš smiješno." Uvrijedio me šaljivi komentar mog brata, i zakolutala sam očima na njegov smijeh dok je odlazio niz hodnik ka svojoj sobi. Moje oči su se vratile na Kamovo lice i vidjela sam da mi se široko osmjehuje. „Ni ne pomišljaj da ubuduće ovako igramo u dublu.“ Nasmijao se, a oči su mu tako svjetlucale da sam se od toga rastapala iznutra. „Ni u snu mi ne bi palo na pamet." Spustio je na sto prvo svoju pa moju šolju, prije nego što me obgrlio rukama. Provukla sam ruku oko njegovog vrata, primičući se bliţe njemu. „Ovo je dobro prošlo." „Prošlo je onako kao što u posljednje vrijeme prolazi svaki razgovor sa Kolom." ,,A kako to prolazi?" „Brzo."

Osjetila sam kako se Kamova ramena tresu ispod mene. „On je muško. Mi volimo da pređemo pravo na stvar."

Uţivajući u mješavini zadovoljstva i uzbuđenja koje sam osjećala u njegovom naručju, čvršće sam se prislonila uz njega, osjećajući na zadnjici kako njegova erekcija narasta. Blago sam dodimula njegove usne, uţivajući u tome što mu je od toga zastao dah. „Jutros ti je trebalo vremena da pređeš na stvar."

Sjaj u njegovim očima bio je jedino upozorenje prije nego što me je oborio na kauč. Uhvatio me za butine i razmaknuo mi noge da bi se ugurao između njih.

Obavila sam svoje duge noge oko njega, a on me poljubio, polako i duboko. Mazili smo se tako neko vrijeme poput dvoje tinejdţera. Bilo je prokleto fantastično.

Dok je njegova snaţna ruka klizila po spoljašnjoj strani moje butine, udahnula sam njegov poznati miris i poţeljela da ne moramo na ručak. Ĉitajući mi misli, on se najzad odmaknuo, a ja nisam mogla da se obuzdam i da mu ne pređem prstima po usnama. Imao je zaista najuzbudljivija usta od svih muškaraca koje sam ikada upoznala.

Nastavljajući razgovor, kao da nam usta upravo nisu bila pet minuta

152

Nela012

zalijepljena jedna za druga, šapnula sam: „Nisam time mislila ništa loše. Mislila sam to na veoma, veoma dobar način." „Onda ću se pobrinuti da ne ţurim u prelasku na stvar ubuduće." „Rekao sam da mi to ne smeta, a ne da ţelim to da gledam", progunađao je neko iznad naših glava.

Oboje smo naglo okrenuli glavu da pogledamo u Kola koji je stajao pored kauča, gledajući u nas, sa tanjirom sa sendvičima u jednoj ruci i čašom koka-kole u drugoj. „Hej, šta to radiš“, brecnula sam se na svog brata, odgurujući Kama od sebe. „Idemo na ručak. Pokvarićeš obrok.“ ,,Auh“, oglasio se Kam, blago se pridiţući na kauču. „Upravo sam imao kratak uvid u budućnost." „Šta?“ Nasmijao se, odmahujući glavom dok se okretao Kolu. Pokazao je na sendviče. „Uzeću jedan od tih.“ Kol je pruţio tanjir, a Kam je nemamo uzeo sendvič.

Zurila sam u njih dvojicu kako ţvaću sendviče, kvareći sebi apetit. „Odlično. Sada ih je dvojica."

To je samo navelo Kama i Kola da razmi jene zavjereničke osmijehe u stilu „muškog kluba". Osjećaj toplote opuštajuće, divne, prijatne toplote zračio je iz mojih grudi, obavijajući mi cijelo tijelo vrstom sreće kakvu nikad prije nisam osjećala.

Taj osjećaj me nasmrt prestrašio.

Pričala sam tokom cijele voţnje autobusom do Stoukbridţa. Mislim da se nisam zaustavljala ni da udahnem vazduh. Kol je sjedio iza nas sa slušalicama na ušima, slušajući audio knjigu, pa je bio potpuno nesvjestan mog rekordnog neprestanog brbljanja upućenog Kamu dok sam iznosila prednosti zadrţavanja naše veze u potaji. Iskreno, nisam znala zašto sam htjela da je čuvam kao tajnu.

Mislim da je to moglo imati neke veze sa ţeljom da osiguram da će biti malo svjedoka lomljenja mog srca ako ovo krene po zlu, ali nisam htjela da to kaţem Kamu. Umjesto toga sam brbljala, i brbljala i nisam prestajala.

Moţda mu se zvuk mog glasa i smučio prije nego što smo izašli iz autobusa, ali sam bar znala da sam iznijela svoje zaključke. Zadrţaćemo našu vezu u potaji. „Dţo i ja smo sada zajedno."

Prošlo je deset minuta otkad smo izašli iz autobusa i stajali smo u dnevnom boravku Elodi Nikols, sa cijelom porodicom Nikols, Adamom, Brejdenom i Dţos koji su buljili u nas. Kam je dao tu malu objavu u odgovor na Elodino pitanje: „Pa, kako ste vi?"

Kao što bi Dţos rekla, osjećala sam se kao da sam dobila neočekivan udarac.

Pogledala sam Kama u nevjerici.

153

Nela012

„Zar nisi čuo ni riječi od onoga što sam govorila u autobusu?"

Uputio mi je onaj svoj široki, pomirljivi osmijeh koji je ţestoko uticao na moje biće. „Imam selektivan sluh, dušo.“ Obuhvatio me oko kuka, pokušavajući da me privuče sebi. ,,A to je dobro, jer mi je inače mozak mogao iscuriti kroz uši. Nisam znao da je moguće za ljudsko biće da izgovori toliko riječi u minuti."

Pogledala sam svoje prijatelje, koji su svi redom zurili u nas sa lukavim o smijesima na licima. „Kam i ja smo upravo raskinuli."

Kam se nasmijao, privijajući me još jače uz sebe.

Dunula sam kroz nos, pokušavajući da se izvučem. „Šta to radiš?" „Mirim se sa tobom."

Zvuk jedva prikrivenog smijeha učinio je da mi se obrazi zarumene. O boţe, mi smo bili zabava za društvo. Moj pogled je skliznuo ka Dţos. Naravno, na njenom licu je bio nadmoćan osmijeh. Nije bilo šanse da pobijedim u ovoj rundi, ali mogla sam da im umanjim uţivanje. „Lijepo", promrmljala sam zlovoljno, naslanjajući se na njega.

Elodi i Klark, koji su se upoznali sa Kamom prije samo tri minuta, počeli su da ga zasipaju pitanjima o zanimanju grafičkog dizajnera, o odrastanju u Longnidriju i o njegovim roditeljima, dok ga najzad nisam ostavila da sjedi pored Kola i upotrijebila Hanu da izvedem bjekstvo. Pošto nisam mogla da osjetim vrelinu Dţosinog pogleda, shvatila sam to kao znak da je ona jednostavno zadovoljna što smo Kam i ja zajedno i nije joj bilo potrebno da zna pojedinosti. Sa Eli je već bila druga priča. Ona je htjela da zna apsolutno sve. Upirala je pogled u mene, i skoro da sam mogla čuti njena telepatska naređenja da gledam u nju. Tada sam počela da pogledom prenosim Hani poruku „spasi me".

Moja mala spasiteljka je skočila na noge. „Moram da pomaţem Dţo nešto." Nasamo rekla je naglašeno, uputivši svojoj sestri pogled koji nije ostavljao mjesta raspravi. Taj pogled je naslijedila od Elodi. „Ali..." .

Već smo izašle iz sobe prije nego što je Eli mogla da kaţe još nešto.

Pokušavajući da prigušimo kikot, utrčale smo u Haninu sobu. „Ti si najbolja osoba na cijelom svijetu." Široko sam joj se osmijehnula.

Hana je uzvratila smiješkom dok se spuštala na svoj krevet. „Znaš da ćeš ipak uskoro morati da se suočiš sa inkvizicijom, zar ne?“ „Znam. Samo bih se radije suočila sa njom kasnije nego prije."

Iznenada su Hanini obrazi malo pocrvenili. „On je stvarno seksi."

Smijući se, prišla sam i sjela pored nje, osjećajući kako i moji obrazi crvene kad sam sjetila ovog jutra i prošle noći.

154

Nela012

„Jeste." „Neću pitati za Malkolma ili bilo šta drugo, ali... čula sam kako Eli razgovara sa Dţos i rekle su da Kam zapravo nije baš tvoj uobičajeni tip momka.

Pretpostavljam da to nije vaţno ako si srećna."

Voljela sam ovo dijete. Istinski i duboko. „Danas sam srećna. Uplašena. Ali srećna. Kam me ubijedio da uradim nešto samo zbog sebe, umjesto zbog mene i Kola." Prisjetila sam se sve one sigurnosti koja je otišla sa Malkolmom prošle noći i osjetila sam nalet straha i strepnje.

Trudeći se da ne obraćam paţnju na to, blago sam gurnula Hanu ramenom. „Pa kako je Marko."

Ispustivši siloviti uzdah, Hana se sručila na dušek i zagledala u plafon, izbjegavajući moj pogled. „Ponovo razgovara sa mnom." „Zašto nisi uzbuđenija u vezi s tim?" „Zato što se taj glupan ponaša kao da se ništa nije desilo. Kao da smo samo prijatelji. Da i ne pominjem tu djevojku u razredu iznad mene koja svima govori da se smuvala s njim na ţurci prošlog vikenda. Ona je zaista lijepa." „Pa, s obzirom na to da si ti prelijepa, čini mi se da imaš prednost u odnosu na nju." Hana je uzdahnula u nevjerici, a ja sam je potapšala po koljenu. „Jednog dana ćeš se pogledati u ogledalo i vidjeti ono što ja vidim." „Štrebericu kojoj je potrebno da prilagodi svoje stavove?"

Namrštila sam se na nju. „Molim?" „Upala sam u nevolju ove sedmice. Mama i tata nisu zadovoljni."

Moja bolno stidljiva Hana je upala u nevolju? „Molim", ponovila sam u nevjerici. „Moj profesor fizičkog se naljutio na mene jer sam odbila da igram u ţenskoj ekipi u košarkaškoj utakmici protiv muške ekipe. Rekla sam mu da je naučno dokazano da su momci brţi i jači od djevojaka i da organizovati utakmicu između ţenskog i muškog tima znači osuditi ţenski tim na neuspjeh. Rekao mi je da je to nepošten stav prema sopstvenom polu. Rekla sam da sam samo realna i da mislim kako on smišljeno favorizuje dječake u odnosu na djevojčice. Prijavio me šefu nastave i, iako mu je on rekao da od sada sve košarkaške ekipe na časovima fizičkog moraju biti mješovite, takođe je nazvao mamu i rekao joj da mi je potrebno da prilagodim svoje stavove."

Vidjela sam odsjaj patnje u njenim očima, pa sam odmahnula glavom. „Šta se desilo sa tvojom stidljivošću koja te osujećivala?"

Nekako je uspjela da slegne ramenima u leţećem poloţaju. „Jednostavno, osjećam da mi ta stidljivost smeta u ţivotu." „Da li je to zbog Marka?" „Ne, ne samo zbog njega. Iako stičem utisak da zaista nisam dovoljno ,,kul"

155

Nela012

za njega..." „Onda je on glupan." „Više je u pitanju to što sam propustila da se učlanim u debatni klub, jer sam bila previše stidljiva da govorim. A znam da bih bila stvarno dobra u debatama." „Mislim da to svi znamo."

Bacila je jastučić na mene i nastavila kao da nisam ništa rekla. ,,I propustila sam boţični ples ove godine jer se moje prijateljice i ja nismo usudile da odemo tamo zajedno same. I napisala sam tu pjesmu koja mi zaista mnogo znači i htjela sam da je pošaljem na regionalno takmičenje, ali nisam jer..." „Jer si previše stidljiva." Ponovo sam je potapšala po koljenu. ,,I šta si onda uradila? Probudila se jednog jutra i odlučila da više ne budeš takva?"

Hana je sjela uspravno, a oči su joj se ispunile mudrošću koja je prevazilazila njene godine. „Ne. Poljubila sam dečka koji mi se zaista sviđa, a on me odbacio. Ako sam mogla da podnesem, prilično sam sigurna da mogu podnijeti i to da otvorim usta pred ljudima sa kojima sam godinama išla u školu i kaţem ono što ţelim da kaţem."

Polako sam klimnula glavom a onda joj uputila umirujući osmijeh. „Ako ti to išta znači, ti si najviše „kul‟ od svih osoba koje znam." „Ĉak više i od Kama?"

Kam je bio pametan, čudnovat, seksi momak koji je igrao po sopstvenim pravilima. Da. Bio je toliko „kul‟ da sam mogla da umrem od toga, ali nisam htjela to da priznam kao neka ošamućena tinejdţerka. Frknula sam kroz nos, ustajući sa kreveta. „Daj, molim te, on samo misli da je „kul‟.“ „Ali zaista i jeste, zar ne?“ Hana mi se osmijehnula preko ramena dok je otvarala vrata svoje spavaće sobe.

Išla sam za njom, a sva moja laţna nadmoć je iščezla. „Da. Samo mu nemoj reći da sam to rekla.“ „Kome da ne kaţe?“ Eli se iznenada našla tik ispred mene kao da se pojavila niotkuda. U roku od nekoliko sekundi, Eli i Dţos su ponovo satjerale Hanu i mene u njenu spavaću sobu.

Dţos mi se saosjećajno nasmiješila. „Pokušala sam da je zaustavim.“ Duboko sam udahnula i čekala.

A onda je Eli počela da me zasipa munjevito izgovorenim pitanjima.

Ručak zapravo nije mogao da prođe bolje nego što jeste. Kam se ponašao pristojno, uglađeno, bio je inteligentan i zanimljiv sve ono što sam znala da on jeste i moţe da bude, ali bilo mi je drago što vidim da Nikolsovi i Dţos i Brejden takođe mogu to da vide. Takođe mi se sviđalo to što su primijetili koliko se on već

156

Nela012

zbliţio sa Kolom. Sjedili su zajedno za stolom i kad god se razgovor nije odnosio na jednog od njih, prinosili su glavu jedan drugom, tiho razgovarajući o knjizi koju je Kol čitao. Izgledalo je da mu je Kam i preporučio.

Pošto je Kam imao isti oštar smisao za humor kao i Brejden i Adam, nisam brinula da se trojica momaka neće dobro uklopiti. Brejden mi se stalno osmjehivao, začikavajući me, ali ti o smijesi kao da su značili „Drago mi je zbog tebe.“ To je bilo lijepo. Zaista jeste. Ipak, to je samo pojačalo onaj blagi nagovještaj strepnje koji kao da je lebdio oko mene, i stalno me podsjećalo na pitanje šta će se dogoditi ako ,,ovo“ između mene i Kama ne uspije.

Nikada nisam prihvatala izraze onog groznog saţaljenja i saosjećanja kao drugi ljudi kada bi raskinuli sa nekim, jer niko nikada nije zaista ozbiljno shvatao moja osjećanja prema mojim momcima bila ona ozbiljna ili ne a ipak sam znala da bi bilo nepodnošljivo da me Kam ostavi. Nisam bila sigurna da bih mogla da se nosim sa tim.

Eto kako sam ja već zamišljala nestanak naše veze.

Trebalo je da odem kod nekoga da mi pregleda glavu.

Sa Kamovom snaţnom, pomalo grubom rukom u mojoj, njegovim tijelom blizu mog, njegovim glasom punim topline i ljubavi dok smo išli niz London Roud sa Kolom, znala sam da neko treba da mi pregleda glavu. Ovo je bilo dobro.

Tek smo počeli i bilo je dobro. Neću dozvoliti da moje nepovjerenje ovo zatruje.

Neću.

Stegnula sam Kamovu ruku dok smo ulazili u našu zgradu, a njegov duboki glas je odjekivao po stepeništu dok mi je pričao o nekoliko poslova za koje je vidio oglase u novinama. „Svakako bi trebalo da se prijaviš", odgovorila sam, mršteći se na Kola, koji je išao uz stepenice ispred nas, dok su mu se pertle vukle po betonu. Tako će se saplesti i poginuti. „Kole, zaveţi pertlu na cipeli." „Skoro smo stigli do stana", usprotivio se on. „Zaveţi cipelu."

Svi smo stali i sačekali da on uradi ono što sam mu rekla. „Zadovoljna", progunđao je, nastavljajući da se penje stepenicama. „Kada mi se tako obraćaš, mali dječače, kako ne bih bila?"

Mogla sam iza sebe da čujem kako Kam potiskuje smijeh, pa sam se okrenula ka njemu kada smo stigli do odmorišta. Zbog toga sam naletjela na Kola. „Šta kog..." Glas mi je utihnuo kada sam se naglo okrenula da vidim u čemu je bio problem.

Problem je bio u Beki, koja je stajala ispred Kamovih vrata sa velikom kesom u ruci. „Hoću da mi vratiš moje stvari." Bacila je kesu Kamu, koji je iskoračio ispred nas da bi joj prišao. „Evo ovog tvog smeća. Uvijek si pazio da ne ostaviš mnogo toga kod mene, pa je tu samo knjiga i tvoj MP3 plejer." Auh. Hodnik je doslovno

157

Nela012

odjekivao od njene ogorčenosti.

Osjećaj krivice se odmah uselio u mene i pribila sam se uz Kola, koji me čvrsto privio uz sebe, zauzimajući skoro zaštitnički stav. On je sreo Beku samo jednom, ali je znao koje ona i staje ova situacija značila.

Kam je mirno preuzeo kesu od nje. „Koje si stvari ostavila?“ Zareţala je na njega. „Nije te čak ni briga, zar ne? Raskinuo si sa mnom, a onda otišao kući s njom.“ Pokazala je na mene kao da sam gomila smeća. „Malkolm me je obavijestio." Oči su joj svjetlucale sad kada se okrenula meni. „Ne brini, droljo.

Malkolm i ja smo utješili jedno drugo prošle noći. Nadam se da ti to ublaţava osjećaj krivice." „Dosta", prasnuo je Kam, zakoračivši pred Beku. Prosto je zračio bijesom, a Beka je bila dovoljno pametna da začepi usta. „Nikada više nemoj da joj se tako obratiš. Jasno?"

Njene oči su se skupile. „Samo mi daj moje stvari." „Pogledaću po stanu i šta god da pronađem što je tvoje, poslaću ti." „Ali..." „Poslaću ti, Beka. Završili smo priču."

Bilo je to bezosjećajno od njega, ali razumjela sam njegovu reakciju. Shvatala sam da nije htio da pravi scenu u hodniku gdje su komšije mogle da nas čuju i, još gore, gdje je Kol mogao da čuje. Zaprijetiti joj da ode izgledalo je kao najbezbjednije rješenje. Sklonila sam joj se s puta dok je prolazila, ali ona je zastala kad je stigla do mene. „Hoćeš li se jebati sa svakim muškarcem sa kojim sam se ja jebala?"

Trznula sam se. „Pazi šta govoriš."

Beka me pogledala kao da sam nekakva gamad koja je upravo ispuzala ispod nekog kamena. „Ti si idiotkinja što si otišla od Malkolma Hendrija zbog njega. Svi znaju da se Kameron Mekejb samo jebe sa djevojkom nekoliko sedmica prije nego što produţi dalje. Mnogo si nazadovala. Ali to je tvoja greška." Uputila je Kamu prezriv osmijeh, ali sam znala da njime samo prikriva svoju bol. Uvijek je bilo jasno da je Beka više zagrijana za Kama nego on za nju. „Mislim da ću ja napredovati." Njen opaki osmijeh bio je nami jenjen samo meni kada se nagnula da mi šapne: „Moţda ću da nazovem Malkolma."

Nas troje smo ćutke gledali kako odlazi, i najzad, malo drhteći, pustila sam Kola da nas povede gore do stana. On me zabrinuto pogledao prije nego što je nestao u svojoj sobi, i više sam osjećala nego što sam čula da me Kam prati u kuhinju.

158

Nela012

Njegova vrelina me cijelu obuhvatila kad se naslonio na moja leđa, umirujući moju ruku kojom sam drţala čajnik prije nego stoje obavio ruke oko mog struka.

Spustila sam ruke na njegove i oslonila se na njega. „Jesi li dobro“, upitao je blago, a u glasu mu se čula istinska zabrinutost.

Slegla sam ramenima, i nisam bila sasvim sigurna šta osjećam. „Valjda. Loše se osjećam.“ „Ako to čini da se osjetiš imalo bolje, nikada ništa nisam obećao Beki. Bili smo samo u neobaveznoj vezi.“ „Malkolm i ja nismo.“ Kamove ruke su me čvršće stegnule. „Da li te to muči? Ono što je rekla o njoj i Malkolmu prošle noći?“ Nisam znala. Mislila sam da me to jeste mučilo. Samo nisam bila sigurna da lije tako zbog toga što sam još gajila neka osjećanja prema njemu ili zbog toga što mi je podstaknuta taština. „To samo pojačava istinu. Ono između nas nije bilo stvarno.“ Dodir Kamovih toplih usana na mojoj bradi poslao mi je blagi drhtaj niz kičmu i u trenu sam na sve zaboravila. „Gdje večeras spavam?“ Koţa mi se zagrijala od same pomisli na noć pred nama. „Moj krevet je premali da spavamo zajedno, ali ne mogu da ostavim Kola samog. Zašto ne bih došla dolje do tebe da budem sa tobom? Ipak, neću moći da ostanem.“ „To je u redu, dušo. Slušaj, rekao sam Nejtu da ću izaći sa njim na piće.“ Odmakao se i okrenuo me u rukama, ne puštajući me. „Vidimo se u mom stanu večeras?“ „Da. Oko pola dvanaest?“ „Biću tamo.“ Spustio je glavu da me blago poljubi u usne, ali sam ga rukom uhvatila za bradu, privlačeći njegova usta mojim. Poljubila sam ga dublje, svojim jezikom draţeći njegov, noktima ga blago grebući po njegovoj čekinjama obrasloj vilici dok mi se prsti nisu zapleli u kosu na njegovom potiljku. Ljubila sam ga dok se nije povukao da udahne.

Blago iskolačenih očiju, Kam je klimnuo glavom i nevoljko me pustio. „Hajde, neka bude pola jedanaest.“

159

Nela012

Poglavlje 17

R

azmišljao sam da oboje odemo na pregled da bismo mogli prestati sa upotrebom kondoma. Ti uzimaš pilulu, zar ne?“ Kosa mi je zašuštala preko jastuka kad sam se okrenula da pogledam Kama koji je leţao pored mene, a koţa mu je svjetlucala slabim sjajem znoja. Još sam dahtala od vođenja ljubavi i trebalo mi je malo vremena da shvatim šta me je pitao. „Da. Otići ću na pregled ove nedjelje.“ ,,I ja takođe. Trebalo bi da sam u redu. Išao sam na pregled prije veze sa Bekom, a ona i ja smo uvijek koristili zaštitu.“ „Mali prijateljski savjet.“ Uzdahnula sam, gledajući u plafon. „Nemoj da pričaš o svojim seksualnim poduhvatima sa drugom ţenom nekoliko sekundi pošto si imao seks sa svojom sadašnjom djevojkom." „Nema potrebe da budeš ljubomorna, dušo. Ti si desetka ona je petica.

Moţda šestica kada je njen dan.“ Zakolutala sam očima, pretvarajući se da nisam zadovoljna što je Kam mislio da sam bolja u krevetu nego Beka. ,,I definitivno ih ne ocjenjuj.“ Kam se nasmijao, prevrćući se u stranu da bi mogao da me privuče sebi.

Pokušao je da me poljubi, ali sam ja još bila pomalo ljuta što je pomenuo Beku, pa sam mu pokrila usta rukom. On ju je poljubio i rekao nešto, ali te riječi su bile prigušene na mojoj koţi.

Povukla sam ruku. „Šta si to rekao?“ Pogled mu je lutao po mom licu, dok mu je na usnama poigravao tanak osmijeh. „Rekao sam da mi je ţao.“ „Odlično."

Pognuvši glavu, sa ozbiljnim izrazom u očima, Kam je progovorio, svojim usnama, dodirujući moje. „Ako ikada ponovo pokušaš da izmakneš ta usta od mene, pronaći ću veoma kreativne načine da ih upotrijebim da te kaznim.“ Zadrhtala sam. Ova strana njegove ličnosti koja se ispoljavala u krevetu stvarno me palila. „To su moja usta. Na meni je da odlučim ko moţe da dođe do njih.“ ,,Tačno“, sloţio se on, spuštajući ruku niz moj kuk da bi je zaustavio između mojih nogu. Nehotice sam se trznula na pritisak njegovog palca na mom klitorisu. „Ali prošle noći si se sloţila da smo zajedno, a ako smo zajedno, to znači da ta usta pripadaju meni. Ne volim da ljudi skrivaju ono što je moje od mene.“ Završio

160

Nela012

je tu objavu mangupskim osmijehom. Palcem je počeo da kruţi po mom klitorisu, a ja sam se zagrcnula, hvatajući ga za zglavak, podstičući ga da nastavi.

Htjela sam da ga podsjetim na ruţne stvari koje je uradio, ali nisam mogla da progovorim. Nisam mogla da mislim. Moje tijelo je upravo bilo dovedeno do silovitog orgazma, a sada je bilo dovedeno na ivicu drugog.

Svršila sam brzo, ţestoko, i sa krikom koji je Kam utišao svojim ustima.

Njegov poljubac je bio vlaţan i prljav, a svrha mu je bila da proguta moj vrhunac i potvrdi svoje vlasništvo nada mnom.

Kopile je imalo sreće što sam se osjećala podjednako posesivno. Ĉvrsto mu drţeći glavu, uzvratila sam mu poljubac isto toliko pohlepno, a kada se pomjerio da dođe do daha, ugrizla sam ga za usnu. Ţestoko.

Prosiktao je, razrogačenih očiju, isplazivši jezik da lizne povređeno mjesto. „Ako su moja tvoja, i tvoja su moja.“ To mu se dopalo. Mogla sam to da zaključim po načinu na koji su mu se pojavile bore u uglovima očiju. „Dogovoreno."

I meni se to dopadalo. Dopadalo mi se što se osjećam dovoljno komotno sa njim da budem ono što jesam. Palcem sam dodimula ugrizeno mjesto u blagonaklonom pokretu nezainteresovanog izvinjenja. „Moram da idem.“ Pokrenula sam se da se odmaknem od njega, samo da bi me on zaustavio, obgrlivši me rukom oko struka. „Ostani. Samo još malo.“ Zabrinutost je smjesta natjerala cijelo moje tijelo da se napregne, brišući sve moje srećne misli o nama kao paru. Ovo je uţasno mnogo ličilo na deža vi ja ţurim kući Kolu, ostavljajući iznerviranog muškarca da leţi u krevetu. Ranije je to na određenom nivou bilo vaţno da ne bih poremetila svoju vezu. Sa Kamom je to bilo vaţno na svakom nivou. Skupila sam obrve od zbunjenosti i strepnje.

Pretpostavljala sam da će sa Kamom stvari biti drugačije. Da će on razumjeti. Prije samo nekoliko sekundi bila sam oličenje opuštenosti, a sada sam ponovo bila biće koje je odjednom bilo veoma umorno i osjećalo mučninu zbog svog ţivota. „Šta je?“ Povukao me drţeći me oko struka, pokušavajući da me privuče bliţe. „Šta dovodi do ovoga?“ Prešao je prstima po mom namrštenom licu. „Ništa." „Nije ništa.“ S naporom me primorao da se potpuno vratim pored njega. „Mišići su ti čvrsto zategnuti. Zašto?“ Sa jedne strane, htjela sam da među nama sve bude u redu. Da budemo otvoreni. Da budemo realni. Sa druge strane, nisam htjela da on misli kako ga tako brzo ispitujem u vezi sa ovim. Nisam htjela da odem iz njegovog kreveta ljuta na njega i obrnuto.

Ugrizla sam se za usnu, i predugo premišljala o tome. „Gospode, Dţoana.“ Odmakao se prije nego što sam imala priliku da išta

161

Nela012

kaţem, ljut. „Ja nisam neki od tih prokletnika.“ Zbacio je pokrivače sa nas, ustajući iz kreveta.

Dođavola! „Samo brinem“, zagunđala sam, osjećajući kako mi se obrazi ţare od predstojećeg priznanja.

Kam se umirio, okrenuvši glavu da me pogleda preko ramena. ,,Nastavi.“ Iskirivila sam lice na njegov naredbodavni stav i sjela u krevetu, privlačeći koljena do grudi u podsvjesnoj potrebi da se zaštitim. „Brinem se da li će ti dosaditi činjenica da ja ne mogu... da ti udovoljim. Jer imam Kola, a...“, skupila sam hrabrost, pitajući se kako će on reagovati na nastavak moje surove iskrenosti, „...on je uvijek na prvom mjestu.“ Za tili čas sam se našla poloţena na leđa, a Kam je gledao dolje u mene, oči su mu ponovo bile blage, i još bolje, bile su ispunjene razumijevanjem. „Nikada nećeš morati da brineš zbog toga. Razumio sam to. Shvatam. Kol je na prvom mjestu. Naravno da jeste. On je prokleti klinac kome si potrebna. Meni to neće dosaditi niti ću se ljutiti. A iskreno ako i bih, trebalo bi da me šutneš u dupe.“ Nešto se pokrenulo u mojim grudima, nešto ogromno i nesavladivo i zastrašujuće. To nešto su bila moja osjećanja prema Kamu. Ona su sada bila usađena u mene, zadrţana na mjestu sidrom koje se nije moglo pomjeriti. „Da li ti to ozbiljno", upitala sam, uputivši mu slabašan osmijeh, pokušavajući da prikrijem koliko sam dirnuta.

Kam mi je uzvratio osmijeh, spuštajući blag poljubac na moje usne. „Potpuno ozbiljno, draga. Ali ako ti je potreban dokaz..Gurnuo je koljeno između mojih nogu, šireći ih, dok mi je nestašni pogled u njegovim očima govorio da još nigdje ne idem.

Poslije svega kroz šta smo Kol i ja prošli, bilo mi je skoro teško da sebi dopustim da se osjećam ovoliko srećno. Bila sam opijena Kameronom Mekejbom, i iako sam najvećim svojim dijelom voljela to stanje, jedan mali dio mene, djelić koji nije mogao da se oslobodi prošlosti, bio je prestravljen zbog toga. Na sreću, gledala sam kako je Dţos skoro uništila svoju vezu sa Brejdenom zbog iste te stvari, a nisam imala ţelju da krenem njenim stopama. Bili smo tek dva dana zajedno, i pretpostavljala sam da bi bilo potrebno pravo malo čudo da me natjera da odem od istetoviranog momka. Šta bi njemu bilo potrebno da ode, bila je druga priča, ali ja sam bila odlučna da pokušam ukinuti tu vrstu negativnog razmišljanja prije nego što mi ono sve pokvari. Takođe sam bila odlučna da ne iskušavam stvari previše, tako da kada mi je Malkolm poslao poruku u ponedjeljak ujutro dok sam bila na poslu, nisam to rekla Kamu.

162

Nela012

Nisam mu naravno rekla ni da sam uzvratila Malkolmu poruku.

Malkolm se dokazao kao dobar momak. Dţentlmen. Prijatelj. Nije bilo vaţno da lije pronašao utjehu u Bekinom zagrljaju. Bilo je vaţno samo to što je bio dobar prema meni kada smo bili zajedno. Nisam bila sigurna da li sam spremna da to izgubim, pa kada je pitao da li sam dobro, rekla sam mu da jesam. Ponovo sam se izvinila, i pitala ga kako je on.

Biću dobro, dušice. Nedostaješ mi. Drago mi je što još uvijek moţemo da razgovaramo. x Osjećala sam neizmjernu krivicu kada sam pročitala poruku.

Prijatelji?x Naravno. Obavijesti me ako ti nešto bude trebalo. Nadam se da si srećna, Dţo. x To me potpuno porazilo.

Vaţi. I ti takođe. x Kamu bi moţda smetalo, a moţda i ne bi što mi je Malkolm slao poruke, ali mislila sam da je bilo prerano da iznesem tu temu, pogotovo poslije prethodne noći i mog malog priznanja i sve njegove dramatičnosti.

Kasnije sam ga vidjela, prije nego što je morao da krene na posao, i nisam mu rekla ni riječi o tome.

Utorak je bio prvo veče da smo radili zajedno kao par. Od početka smo se dogovorili da nećemo prestati da flertujemo sa gostima, pošto smo tako dobijali bolje napojnice. Nisam se baš radovala tome, ali to je za nas oboje imalo smisla. To veče je bilo jedno od najmirnijih večeri koje smo ikada imali u klubu. Nije bilo flertovanja, nije bilo incidenata.

U četvrtak je bilo malo drugačije.

Počelo je sa Filom koji je radio na vratima.

Baš kao što je radio i u utorak uveče, Kam me drţao za ruku cijelim putem do posla, i sve vrijeme dok smo ulazili u klub na posao. Poveo me niz stepenice do ulaza, čvrsto drţeći svojom toplom rukom moju, i prvo što smo čuli bilo je: „Sada si sa ovim glupanom, ha? Imam više novca nego on.“ Iako je Fil mislio da je to smiješno, očajnički sam pokušavala da ignorišem bol koji mi je izazvao.

Izvukla sam ruku iz Kamove i uz škrt osmijeh Brajenu produţila sama u klub, a Kamov promukli glas odjekivao je niz hodnik dok je reţao na Fila. „Ti. Pazi šta pričaš."

Nisam čekala na Filov odgovor. Već dovoljno iznervirana, poţurila sam pored Dţos, ne obrativši paţnju na njen pozdrav. „Šta nije u redu“, doviknula je ona za mnom, prateći me svojim lakim korakom u sobu za osoblje.

Dok sam skidala kaput, pokušala sam da primirim svoje uzavrele emocije. ,,Dţo?“ „Moţeš da okriviš Kama", ogorčeno sam odgovorila.

163

Nela012

„Šta sam ja uradio?" Kam je ušao u prostoriju za osoblje, i krenuo prema svom ormariću. Izraz lica mu je bio mračan podjednako kao i moj kada se okrenuo prema meni. Dţos je stala kraj njega, zbunjeno nabravši obrve.

Netremice sam ih posmatrala. „Bila si u pravu.“ Obraćala sam se Dţos. „Puštala sam ljude da misle ono najgore o meni. I mogla sam da se nosim sa tim. Ali onda je naišao istetovirani momak i rekao mi da traţim više od same sebe, i iznenada me vrijeđaju poniţavajući komentari ljudi za koje sam mislila da im se sviđam ali se ispostavilo da o meni misle upravo ono što si ti rekla da misle. Dakle, hvala ti, Kame. Sada sam kao neka prokleta hodajuća otvorena rana.“ Postojalo je mnoštvo prikladnih odgovora na moju tiradu. To što se Dţos široko osmijehnula Kamu, a onda ga srdačno udarila po leđima, nije spadalo u njih. „Ti si mi novi omiljeni lik.“ Moram odati priznanje Kamu što ju je gledao kao da je poludjela. Odajem mu dodatno priznanje što me privukao u zagrljaj. Obavila sam ga rukama, i pronašla utjehu u njegovom čvrstom, snaţnom, sigurnom tijelu. Udahnula sam njegov miris i pripila se bliţe uz njega kada me čvršće zagrlio. „Ĉemu takva oklembešena lica? Ovo su dobre vijesti“, Dţos je bila uporna i potpuno ozbiljna.

Pomjerajući bradu tako da je naslonim na Kamovo rame i pogledam u nju, upozorila sam je: „Veoma sam blizu da okončam naše prijateljstvo.“ Dţos nije bila ni najmanje uplašena mojim prijetnjama, a izraz lica joj je postao tvrdoglav. „Ţao mi je što te neko povrijedio. Pokaţi mi ko je to i ja ću ga tako isprebijati da to neće brzo zaboraviti. Ali ovo je dobro, Dţo. Kam je uradio ono što sam godinu dana pokušavala da uradim. Probudio te je.“ Kam se odmaknuo, uputivši joj samozadovoljan smiješak. „To je pomalo otrcano, Dţos.“ Ovo je djelovalo kao da joj je rekao da je ugazila u pasji izmet. Nos joj se nabrao i stresla se, a na njenim lijepim crtama lica pojavio se izraz potpunog samogađenja. „Morala sam prestati da dopuštam da Eli pravi izbor filmova koje ćemo gledati. To je dovelo do toga da se priviknem na duboke emocije.“ Okrenula se na peti, ispod glasa mrmljajući nešto o Dţejsonu Bornu.* „Dobro obavljeno“, šapnula sam Kamu, impresionirana načinom na koji se tako lako oslobodio Dţos. On mi je usnama dodirnuo obraz a ja sam se okrenula da ga pogledam u oči. „Siguran si da ţeliš da te viđaju sa djevojkom za koju svi misle kako je samo za stepen više od plaćene pratilje?" ______________________________________________ *Lik iz djela Roberta Ladlama i niza filmova snimljenih po njima prim. prev.

164

Nela012

Ovo je očigledno bilo pogrešno, kao što je pokazao trzaj mišića u njegovoj vilici dok je stezao zube. Uhvatio me za bradu tako da ne mogu skrenuti pogled u stranu. „Nemoj. Nemoj nikada da misliš o sebi na taj način. I ne postavljaj mi glupa pitanja. Ako ti iko ikada kaţe nešto takvo... reci mi to. Taj to neće dugo govoriti."

Kam se sav pretvorio u alfa muţjaka, ali ja nisam čak ni pomislila na to.

Uprkos njegovom predstavljanju u stilu previše zaštitnički nastrojenog momka, nisam mogla zaboraviti da me prije samo nekoliko nedjelja on optuţivao za isto ono za šta me optuţivao i Fil. Htjela sam da zaboravim. Zaista sam mislila da i jesam zaboravila. Ali izgleda da je to sjećanje još bilo prisutno, i nagrizalo me ispod slojeva poricanja.

Očiju zamućenih od bijesa, usta opuštenih od frustracije, Kam je uzdahnuo dok me puštao. „Da li je to zbog mene? Zbog onoga što je bilo ranije?"

Slegla sam ramenima, ne ţeleći da budem otvorena. „Da li ćeš mi ikada zaista oprostiti zbog onoga što sam rekao kad smo se upoznali?"

Ponovo sam slegla ramenima. Kol bi bio ponosan na mene. „Oprošteno ti je." Samo što očigledno nije zaboravljeno. „Ali nije zaboravljeno." Ĉitač misli.

Ispuštajući još jedan uzdah, Kam me uhvatio za kukove i privukao me sebi, pognuvši glavu da me njeţno poljubi. Desnu ruku je uvukao ispod moje majice, a ta njegova hladna ruka na mojoj koţi poslala je drhtaje kroz cijelo tijelo. Osjetila sam kako bradavice počinju da mi štrče dok je rukom prelazio preko mog grudnjaka, palčevima prelazeći preko obline grudi. Koljena su mi zadrhtala i čvrsto sam se uhvatila oko Kameronovog struka. „Nisi zaboravila", ponovio je čvrsto. „Ali hoćeš." Pritisnuo je moja usta na svoja, a njegov poljubac je bio skoro bolan. Nije me bilo briga. Bilo bi pošteno reći da sam u tom trenutku bila potpuno zavisna od njegovog ukusa i dodira. „Gosti", povikala je Dţos iz šanka.

Uz trzaj smo se razdvojili. Kam je s oklijevanjem izvukao ruku izravnao mi majicu. „Idi ti prva."

Spustila sam pogled na nabreklima na njegovim farmerkama i iscerila se. „Ti nemoj da ţuriš.“ Šaljivo je zareţao na mene dok sam prolazila kraj njega, izazivački me pljesnuvši po zadnjici.

Poslije prva dva izazovna osmijeha koja je Kam uputio gošćama, prestala sam da gledam u njega. Bila sam ga svjesna, kao što sam ga uvijek bila svjesna, ali bila sam odlučna da ne vidim prave i čvrste dokaze njegovog flertovanja.

165

Nela012

Svaki put kada bih pokušala da flertujem sa gostom, mogla sam da osjetim Kamov pogled kako mi prosto pali koţu, i to me izbacivalo iz igre. Moja sve veća iritiranost je najzad izbila na površinu kada je došlo do zatišja u baru. Bacila sam krpu za sudove na Kama. „Naš ćup za napojnice se ne puni zbog tebe, druškane.“ Kam je uhvatio krpu prije nego što gaje pogodila i sada se smijao, brišući prosuto piće sa šanka. „Šta sam uradio?" „Mogu da osjetim kako me gledaš. Ne mogu da flertujem dok me ti posmatraš.“ Njegov duboki smijeh izazvao je ţmarce na svim mojim skrivenim mjestima, i shvatila sam da mrzim to što mi je drski osmijeh koji je uputio Dţos djelovao toliko prokleto seksi. „Da li sam išta radio?“ Dţos je slegnula ramenima. „Nemam pojma šta radiš, ali nastavi tako. Laţnog kikota“, nemarno je mahnula rukom prema meni, „više nema, dakle, ja sam zadovoljna“.

Još jedan dubi? Sklopila sam ruke na grudima, u nadi da govor mog tijela predstavlja upozorenje da se odmaknu od mene. „Laţni kikot nije toliko loš.“ Urlajući od smijeha, Kam čak nije ni osjetio moju namrgođenost. Ali to što sam gledala kako se on smije na Dţosin dobar opis situacije uticalo je na mene.

Nisam smjela da ih podstičem inače ću kod kuće protiv sebe imati Kama i Kola, a na poslu Kama i Dţos.

Nakašljala sam se da ih oboje upozorim i okrenula da pozdravim sljedeću mušteriju. Bio je to muškarac. Visok. Prilično zgodan. Dok sam mu točila pivo, pitala sam ga kako se večeras provodi, smijući se i flertujući sa njim dobrih pet minuta prije nego što su ga prijatelji pozvali nazad za njihov sto. Primijetila sam da sam sve to izvela bez laţnog smijeha.

Popto je Kam već dostavio dokaze da je prilično posesivan momak, bila mi je namjera da ga iznerviram i postavim na mjesto koje mu pripada. Okrenula sam se na peti, očekujući da mu na licu vidim iznerviranost. Umjesto toga, on je stajao oslonjen na šank, samozadovoljno mi se smiješeći. „Dobar pokušaj."

Dođavola. Bila sam u vezi sa potpuno nepredvidljivim čovjekom. Prokleti idiot ni na jednu situaciju nije reagovao onako kako sam očekivala. Kako za ime svijeta da plovim ovim vodama ako ne znam koliko su one duboke?

Prokletstvo.

Ova veza će stvarno biti različita od svih onih koje sam dosad imala.

Sljedeće riječi koje je Kam izgovorio samo su pojačale to moje shvatanje. „Hajde da odemo kod mojih roditelja za vikend."

Zatreptala sam očima, zatečena tim predlogom, ne obraćajući paţnju na

166

Nela012

Dţos, koja je stajala po strani slušajući naš razgovor, pretvarajući se da namješta drţač za krpe. „Tri nedjelje poslije ove, imaću slobodnu subotu. Otići ćemo tada. I prenoćiti tamo. Ti, ja i Kol." „Ĉovječe, on ţeli da upoznaš njegove roditelje", prigušeno je rekla Dţos. „Paţljivo razmisli prije nego što mu odgovoriš. Roditelji. Već." Zadrhtala je od te pomisli. „Dţo?"

Osvrnula sam se ka Kamu koji me posmatrao s iščekivanjem. „Ne mogu da ostavim mamu." „Mogu ja da je obiđem", glasno se ponudila Dţos.

Otvorenih usta sam se zagledala u nju, potpuno zbunjena. Šapnula sam joj: „Mislila sam da si upravo rekla kako treba paţljivo razmisliti o upoznavanju sa roditeljima." ,,I jesam. A ti nisi rekla da to ne ţeliš. Pomenula si prepreku, a ja sam ponudila rješenje za to." Kada se okrenula, primijetila sam kako na njenom licu počinje da se pojavljuje opak osmijeh. „Ti si otkačena", prosiktala sam.

Kam mi je mahnuo krpom, ponovo mi skrećući paţnju na sebe. „Pa?" Drhtavo sam se osmijehnula. „Naravno. Zašto da ne?"

Jebi ga.

167

Nela012

Poglavlje 18

N

edjeljama nakon što sam otkrila da je mama udarila Kola, nisam mogla da joj priđem, jedva sam mogla pričati sa njom, i tonula sam u blatnjavu baru gorkog prezira i osjećaja krivice. Ipak, to što sam provodila večeri kod Kama kad god sam to mogla, bilo daje to podrazumijevalo najbolji seks u mom ţivotu ili tiho čitanje knjige, dok su on i Kol radili na svojoj zajedničkoj grafičkoj noveli, promijenilo me je. To je istrošilo moju ogorčenost.

Teret koji sam oduvijek nosila na ramenima nije potpuno nestao, ali se smanjio. Kad sam išla ulicom korak mi je bio lakši, disanje mirnije. Nisam se više osjećala staro i umorno.

Osjećala sam se mladom. Uzbuđenom. Zavedenom. Skoro... zadovoljnom.

Takođe sam odlučila da pokušam biti opuštenija u vezi sa našom finansijskom situacijom. Koliko god to teško bilo, pristala sam na trošak slanja Kola na časove dţudoa sa Kamom. To je značilo da momci nisu bili tu subotom ujutro, što je bila jedna od rijetkih prilika kada smo Kam i ja mogli da budemo zajedno, ali to mi nije smetalo. To zvuči veoma otrcano, ali kada bih vidjela Kola kako prolazi kroz vrata, osmjehujući se Kamu, srećan što ima muško društvo sa kojim moţe da razgovara... to mi je davalo vrstu mira za koju sam mislila daje nikada neću osjetiti.

Kamerone Mekejbe. Ti šarmeru. Ti si mi promijenio ţivot.

Poloţila sam ruku na paket koji sam upravo umotala u papir, glupavo se osmjehujući dok sam se prisjećala prethodne noći. Pa, praktično ovog jutra. Kam i ja smo se vratili sa posla, osjećajući se više prezasićeno nego umorno, i on me najzad uzeo na svom stolu kao što je bio obećao. Bio je to spor, senzualan, nadraţujući, prokleto fantastičan seks. Kunem se da sam dane provodila nošena naletom endorfina. Mislim da mi je to olakšalo da se rastanem sa nekim veoma lijepim stvarima. Milovala sam smeđi papir paketa. Unutra je bila moja omiljena haljina Dona Karan koju mi je kupio Malkolm. Dobro se prodavala na Ibeju i bilo je vrijeme da je pošaljem njenoj novoj vlasnici.

Ophrvana dosadom, zviznula sam kroz usne, pa osmotrila gomilu stvari nami jenjenu za prodaju na Ibeju. Prodala sam nekoliko, ali tek sam morala da fotografišem nekoliko predmeta i postavim ih na sajt. Zarada od njih je sluţila za plaćanje Kolovih časova dţudoa, pa je to moralo da se uradi, i to što prije. Sljedeći je bio par Džimi Cuz cipela. Dok sam gledala u njih, shvatila sam da će mi biti potreban jedan od momaka da mi pomogne u ovome. Prelijepe cipele sa potpeticom od dvanaest centimetara bile su napravljene od upredenih niti. Kada nisu na nozi, nisu izgledale posebno lijepo. Na nogama, izgledale su pakleno seksi. Moraću da ih obujem da bih napravila fotografije, što je značilo da će mi trebati neko da me fotografiše.

168

Nela012

Uzevši ih u ruke, izašla sam iz Kolove sobe i zastala ispred maminih vrata.

Glasno hrkanje koje je dopiralo iza njih uvjerilo me da je sa njom sve u redu, pa sam izašla iz stana i pošla dolje kod Kama. Kam i Kol su mi poslali poruku poslije časa dţudoa da me obavijeste kako idu kod Kama da rade na grafičkoj noveli.

Po zvucima paljbe iz automatske puške koja je dopirala iz Kamovog stana, shvatila sam da su me lagali. Igrali su Kol of djuti.

Ušla sam bez kucanja i tiho se ušunjala u dnevni boravak. Kam, Kol i Nejt su sjedili na kauču, a Nejt i Kol su drţali daljinske upravljače. Piti je bio u fotelji direktno okrenut prema meni. Srela sam se sa Nejtom i Pitijem nekoliko puta otkada se Kam uselio, ali još nisam provela baš mnogo vremena sa njima, uglavnom zato što su igrali video igre, i jedino su zaista komunicirali sa mnom kada bih odvojila vremena da im napravim sendviče.

Piti me vidio i mahnuo mi, privukavši Kamovu paţnju. On se okrenuo i poslao mi osmijeh u znak dobrodošlice koji kao da me pogodio pravo u stomak, budeći sve one iritirajuće leptiriće koji su u njemu lepršali. „Ćao, dušo.“ Podigla sam obrvu, gledajući u televizor ravnog ekrana. „Da li je ovo rad na grafičkoj noveli?“ „Nejt i Piti su svratili ovamo sa nama poslije časa.“ Kao da je to sve objašnjavalo. „Ćao, Dţo!“ Doviknuo je Nejt nadglasavajući zvuk puščane paljbe, nakratko skrenuvši pogled ka meni. „Da li si kojim slučajem donijela sendviče?“ To sam bila ja. Djevojka zaduţena za sendviče. „Ne.“ Podigla sam cipele da ih pokaţem radoznalom Kamu. „Hoću da me fotografišeš sa ovim na nogama.“ Kameron ih je paţljivo zagledao, a onda podigao obrve. „Auh.“ Podigao je ruke, pokazujući prema svojim prijateljima. „Neću pred momcima.“ Pogledala sam ga skupljenih očiju. „Nije to ta vrsta fotografija, ti seksom zaluđeni perverznjače.“ „Eh, prije nego što iko kaţe bilo šta drugo“, glasno se umiješao Kol, „prisjetite se da je njen mali brat u sobi.“ Kam se iscerio i ustao. „Da li je to za Ibej?“ Klimnula sam glavom, dajući mu svoj foto-aparat, a onda sam počela da izuvam cipele da bih obula Džimi Čuz. Kada sam ih obula, podigla sam nogu da ih pogledam, iskrećući članke da ih zagledam i sa strane, već osjećajući bol zbog njihovog gubitka. „Dušo, ako ih toliko voliš, zadrţi ih.“ Snuţdila sam se. „Ne mogu. Koštaju besmisleno mnogo novca. Bilo bi glupo zadrţati ih.“

169

Nela012

„Jebote, čovječe“, prodahtao je Nejt, iznenada skrenuvši paţnju na cipele i moje noge. „Ne daj joj da ih proda.“ Proţdirao me svojim uspaljenim pogledom. „Đavolski su seksi.“ „Stvarno ću da te udarim“, upozorio ga je Kam mračnim tonom.

Nejt je slegnuo ramenima, drsko mi se osmijehnuo i okrenuo se prema televizijskom ekranu. „Nije moja krivica što je tvoja djevojka tako prokleto jebozovna.“ Kol je udario Nejta ramenom prije nego što je Kam stigao da uzvrati. „Druţe, to mi je sestra.“ „I druţe, pazi kako se izraţavaš.“ Pokušala sam da ne pocrvenim. Ne obraćajući paţnju na Nejtov osmijeh lišen kajanja, okrenula sam stopalo da bi Kam mogao dobro da uslika cipelu. Pogled mi je skrenuo na Pitija, koji je nekome slao SMS. Po onome što mi je Kam rekao, shvatila sam daje to vjerovatno njegova vjerenica, Lin. Izgleda da je vrtila Pitija oko malog prsta. On je izgledao kao fin momak. Sluţio je kao protivteţa Nejtovoj nepredvidljivoj, gruboj, drskoj ličnosti.

Nejt je bio prelijep ne sirovo seksi kao Kam, ili sirovo seksi ispod površine kao Brejden. Bio je zapanjujuće lijep kao filmska zvijezda, sa gustom crnom kosom i još tamnijim očima, i bio je svjestan toga.

Preusmjerila sam pogled na Kola, koji je svakog dana sve više počinjao da liči na našeg oca. Moj otac je moţda bio grubijan i idiot, ali je bio zgodan. Kada Kol shvati da je klinac koji dobro izgleda, od uticaja koje će primati u svom ţivotu zavisiće kako će postaviti prema toj činjenici i prema djevojkama.

Nisam htjela da postane kao Nejt. „Nadam se da vas trojica ne kvarite mog brata.“ Nejt je frknuo. „Ti se to šališ? Ako neko nekoga ovdje kvari, onda je on taj koji je odgovoran za to."

Kol se na to iscerio, a ja sam osjetila čudnu mješavinu sreće i zabrinutosti.

Tokom proteklih nekoliko nedjelja osjetila sam promjenu u njemu. Još uvijek je često gunđao i slijegao ramenima i definitivno je bio predodređen da bude zatvoren tip, ali je zaista počeo da komunicira sa drugim ljudima osim Kama i mene. Shvatila sam to kao dobar znak. Ipak, druţenje sa Nejtom moglo je da ga učini nadmenim. Ali, hej, pa i druţenje sa Kamom je moglo da ga učini nadmenim. „Završeno.“ Kam mi je vratio foto-aparat, brzo me poljubivši. „Hvala ti.“ Upravo sam se sagnula da otkopčam kaiš na članku noge, kada su Kamove usne okrznule moje uho. „Budi ovdje noćas, i čekaj me gola, samo sa tim cipelama na nogama.“ Koţa kao da mi se zapalila na tu pomisao i hitro sam se osvrnula prema Kolu i momcima da se uvjerim da ga nisu čuli. Oni nisu obraćali paţnju na nas. Moje oči su se susrele sa Kamovi mračnim pogledom i potvrdno sam klimnula glavom.

170

Nela012

Telefon je zabrujao. Kol je podigao svoj telefon. „To je moj. Moram da idem. Momci me čekaju u bioskopu.“ „Nismo završili", poţalio se Nejt.

Piti se zakikotao. „Nejte, druţe, kada pokušaš da ubijediš tinejdţera da sa tobom igra video igre, vrijeme je da iznova razmisliš o svome ţivotu."

Nasmijali smo se, izazvavši Nejta da nam pokaţe srednji prst. „Dolazim kući za nekoliko sati“, obavijestio me Kol uz brz osmijeh prije nego što je izašao iz stana. Taj osmijeh me zagrijao bolje od šolje vruće čokolade. „Zapravo, i vi momci bi trebalo da krenete.“ Kam je krenuo prema njima, praveći pokret kao da ih tjera.

Piti je ustao, kezeći se sa razumijevanjem. „Naravno, nema problema. Lin ionako hoće da se nađem sa njom na Prinses Stritu.“ Gunđajući, Nejt je isključio konzolu za video igre i televizor. „Vas obojica morate da slušate.“ „Jesi li ti vidio one cipele“, upitao je Kam samozadovoljno, natjeravši me da pocrvenim. Da nisam znala da namjerava odmah da me potuca, sada bih to znala.

A znali su to i njegovi prijatelji.

Nejt je još malo gunđao, natjeravši me da dodatno pocrvenim kada je rekao: „Srećno kopile.“ „Vidimo se uskoro, Dţo.“ Piti mi je klimnuo glavom dok je prolazio pored nas.

Udarivši Kama u rame, Nejt gaje posavjetovao: „Pazi se od tih potpetica na svojim leđima. To čudo moţe da povrijedi.“ Uvrijeđeno sam zagunđala dok se Kam smijao. „Koristite zaštitu.“ Nejt mi je namignuo. ,,I lijepo se zabavite, dječice.“ Ĉim su se vrata zatvorila za njima, ljutito sam se zagledala u Kama. „Nećemo se seksati.“ Usta su mu se otvorila od iznenađenja. „Zašto ne? Izbacio sam ih. Imamo nekoliko sati za seks bez uznemiravanja.“ „Da, ali sada oni znaju da je to ono što radimo.“ „Kakve to veze ima?“ „Ne znam. Ali ima neke veze.“ Kam je nakrivio glavu u stranu. „Ţenska logika. Za njeno dešifrovanje je potreban poseban kod.“ „Treba da pozovemo Pitija i Lin da zajedno večeramo.“ ,,U redu, moţda je to jednostavno Dţoina logika.“ Kam se zakikotao zbog načina na koji preskačem sa teme na temu.

Slegla sam ramenima, krenuvši prema kaminu da uzmem fotografiju koju je Kam drţao na njemu. Na slici su bili Kam, Nejt i Piti obučeni kao superheroji za

171

Nela012

Noć vještica. Kam je bio Betmen. Naravno da jeste. „Samo sam mislila da bi bilo lijepo bolje upoznati tvoje prijatelje. Oni su ti kao braća.“ „Vaţi, to zvuči dobro. Pričaću sa njim o tome.“ „Rekla bih da treba da pozovemo i Nejta, ali ako bi on doveo djevojku na večeru sa svojim prijateljima, to bi mogla da bude vrsta signala koju on ţeli izbjeći da šalje jednoj od svojih... partnerki.“ Kam je zagunđao. „Tu si u pravu.“ Dok sam paţljivo gledala fotografiju na kojoj je Nejt bio obučen kao Ajron Men, namrštila sam se. Zaista je bio nevjerovatno zgodan. I postojalo je nešto u vezi sa njim. Iza svog njegovog duvanja bilo je i nečega drugog. To se vidjelo u njegovim očima. One su bile blage. „Da li je on potpuno protiv svake veze? Šteta je ako je tako.“ Okrenula sam se da se blago osmijehnem Kamu. „On zaista izgleda kao fin momak.“ „To i jeste.“ Kam je zaklimao glavom, odjednom izgledajući veoma ozbiljno. „Ali... izgubio je nekoga.“ Bol mi je presjekao grudi dok sam razmišljala šta mi Kam nije rekao. „Djevojku?"

Kada je skrenuo pogled, mogla sam da shvatim da je to što se dogodilo takođe pogodilo i Kama. „Bilo je to prije mnogo vremena, ali ga je promijenilo."

Zbunjena, samo sam odmahnula glavom i ponovo pogledala široko osmijehnutog Nejta na fotografiji. „Jednostavno nikada ne znaš sa kakvim bolom ljudi ţive, zar ne? Svi smo mi veoma dobri u skrivanju toga.“ „Ti si majstor.“ Da, nisam htjela to da poričem.

Izgubljena na trenutak, zagledana u fotografiju, osjećajući duboko saosjećanje prema Nejtu i ljubavi koja mu je oduzeta, nisam čula da se Kam pokrenuo dok nije stao pravo iza mene. Njegova toplota, njegov miris, izvukli su me iz sjetnih misli i ispustila sam fotografiju iz prstiju, dok mi se tijelo zagrijavalo u iščekivanju.

Na trenutak je spustio ruke na moje kukove i to je bilo sve što je potrebno da osjetim drhtaj uzbuđenja u dnu stomaka. Snaţni prsti uhvatili su porub mog dţempera i polako počeli da ga podiţu. Taj pokret je zahtijevao da podignem ruke iznad glave i to sam i uradila, dok je u sobi vladala tišina. Ĉulo se samo naše tiho disanje i šuškanje odjeće. Na trenutak sam utonula u tamu dok mi je on svlačio dţemper preko glave i hladan vazduh mi je zastrujao preko koţe koja se najeţila od njegovog dodira.

Zadrhtala sam, puštajući ruke da se polako spuste dok je dţemper padao na pod. Kamova topla ruka blago me dodimula po leđima, prebacujući mi kosu

172

Nela012

preko ramena. Vrhovima prstiju je njeţno okrznuo moju koţu, prateći remen mog grudnjaka niz rame i duţ gornjeg dijela mojih leđa.

Osjetila sam blago potezanje i moj grudnjak se otkopčao, padajući na pod uz Kamov lagani pokret. Još jedan drhtaj je prošao kroz mene i bradavice su mi se ukrutile od uzbuđenosti. Malo sam se pomjerila, dok su mi se gaćice trljale od koţu, vlaţne od uzbuđenja.

Mučio me svojim dodirom, vrhovi njegovih spretnih prstiju klizili su po mom struku, rebrima, oblini mojih grudi. Zastenjala sam, zabacujući glavu, izvijajući leđa, dok su moje grudi preklinjale da budu dodirivane. Moja bezglasna molba je zanemarena dok se Kamovo njeţno istraţivanje nastavljalo niz moj stomak, a ruke su mu se zaustavile na pojasu moje suknje.

Prišavši za korak, tako da se prislonio uz moju pozadinu, Kam je zakačio palčeve u tkaninu moje suknje i gaćica i povukao naniţe. Umjesto da ih pusti da padnu, zadrţao je tkaninu pritisnuvši je dlanovima uz moje tijelo, nastavljajući prstima da prelazi po mojoj goloj koţi. Pratio je taj pokret, polako se spuštajući na koljena, dok me izazovno milovao po spoljašnjoj strani butina, ispod koljena, po listovima, dok palčevima nije dodirnuo članke mojih nogu.

Boreći se da zadrţim kontrolu nad disanjem, nesigurno sam se izvukla iz svoje odjeće. Njegova vrelina prešla mi je preko tijela kada se uspravio.

Pomilovao me po zadnjici i ja bih se sručila naprijed u kamin da me nije rukom obuhvatio oko struka, privlačeći me nazad sebi. Nešto tvrdo pritisnulo se uz moje butinu i nisam morala da čujem kako mu je disanje odjednom postalo isprekidano da bih znala kako je to njegova erekcija.

Tople usne jedva da su i dodimule moje rame, a onda je njegova ruka nestala, ali ne i njegova toplota.

Zvuk otvaranja rajsferšlusa iza mene učinio me klizavom od iščekivanja, a disanje mi je postajalo sve glasnije u tišini sobe. Odjeća je šuštala i vidjela sam uglom oka majicu kratkih rukava kako pada na pod, a onda je platno njegovih farmerki nestalo iza mene, a ustreptala, naga vrelina njegovog uda zarila se u oblinu moje zadnjice.

A onda je i nje nestalo.

Zbunjena, izvila sam glavu preko ramena, i pogled mi se spustio na ćilim ispred njegovog praznog kamina. Nag, ukrućen, Kam je gledao gore u mene usplamtjelim očima. Leţao je tamo, povijenih koljena, sa rukama iza njih, dlanova pritisnutih na pod.

Podigao je ruku, ne govoreći ni riječi, i ja sam se okrenula da je uzmem.

Namjestivši se iznad njega, pocrvenila sam u licu, drhteći, dok sam stajala nogama opkoračivši njegove kukove, toliko ranjiva i otvorena prema njemu.

Kam me povukao za ruku, pratila sam njegov pokret, spuštajući se na koljena, a tepih mi je posluţio kao mekan oslonac za njih. Uzevši svoj ukrućeni ud u ruku, Kam ga je naveo do mog otvora, i dok sam se spuštala ispunio me, klizeći

173

Nela012

u vlaţni kanal uz zadovoljstvo koje nas je oboje natjeralo da zastenjemo. Uhvatila sam se za njegova ramena i nagnula se nazad veoma blago, dok je blago trenje izazvalo drhtaj napetosti skupljene u donjem dijelu mog stomaka. Usne su mi se razdvojile u zadovoljnom izdahu, a oči su mi se upile u Kamove kad su moji kukovi počeli da se kreću uz njegove u savršenom ritmu.

Doţivljaj je bio veoma snaţan, dok sam gledala kako se zadovoljstvo uvećava u njegovim očima isto kao što je on to gledao u mojim. Koţa mi je plamtjela i pokušala sam da se pokrećem brţe, jureći ka vrhuncu, ali Kam me usporio, hvatajući me za kukove da obuzda moje pokrete. Oči su mu upijale moje lice, svaku sitnu pojedinost, čineći me ogoljenijom nego što sam se ikada prije osjećala.

Odmahnula sam glavom, bezglasno mu govoreći da prestane. Njegov stisak na mojim kukovima je postao čvršći. Nisam mogla da skrenem pogled, a htjela sam. Bilo je to previše. Previše. Osjećajući kako mi suze peckaju oči nagnula sam se naprijed, pritiskajući ga grudima, obavijajući mu ruke oko vrata, spuštajući mu usne u kosu dok sam ga jahala bolno sporim trzajima.

Osjetivši blago potezanje na svojoj kosi pustila sam ga da me podigne, izvijajući leđa pod njegovim pritiskom. Vrelina i vlaţnost obuhvatili su mi bradavicu kada je uzeo moju desnu sisu u usta, rukom mi steţući i mazeći lijevu, uvrćući mi bradavicu između kaţiprsta i palca. Krik mi se oteo sa usana kada je oštri nalet zadovoljstva eksplodirao između mojih nogu, i čvrsto sam ga uhvatila za zadnji dio vrata, krećući se brţe, bilo to njemu po volji ili ne.

Njegova usta su se pokretala, spuštajući vlaţne poljupce po mojim grudima, i silovito sam se spustila na njega, traţeći još, traţeći sve. Zastenjao je sa ustima prislonjenim na moju koţu, zabijajući mi prste u mišiće na leđima. ,,Kamerone“, zadahtala sam dok je napetost sve više rasla, a bokovi mi se pokretali sve brţe naspram njegovih. „Blizu sam. Tako blizu...“ Htjela sam njegova usta kada svršim, i blago sam ga povukla za kosu, privlačeći njegovo lice mom, spuštajući svoje usne na njegove, klizeći mu jezikom duboko u usta u poljupcu stvorenom od erotike, od čiste čeţnje.

Napetost je pukla u meni. Svršila sam prigušeno kriknuvši u njegova usta, i mišići su mi se istog časa stegnuli oko njega dok je moj polni organ stiskao njegov ud, i talas za talasom pulsirajućeg zadovoljstva jurcao kroz mene. Sručila sam se na njega, spuštajući čelo na njegovo rame dok se on zabijao u mene nekoliko puta prije nego što je vlaţna vrelina njegovog vrhunca prsnula u meni, a on mi ţestoko zastenjao na uvo svršavajući, tjerajući moje unutrašnje mišiće da još nekoliko puta pulsiraju oko njega.

Ostali smo tako dosta dugo, obmotani jedno oko drugog.

Ne govoreći ni riječi.

Bez potrebe da govorimo.

Kam je progunđao: „Moram da krenem za sat vremena.“

174

Nela012

Leţali smo na tepihu, sa prekrivačem od vještačkog krzna sa njegovog kauča koji mu je Beka kupila kao poklon za useljenje sada prebačenim preko nas. Moja glava je počivala na Kamovim grudima, noge su mi bile prepletene sa njegovim, a on me prstima mazio po kosi. „Neka se nosi taj posao“, rekla sam nezadovoljno, prelazeći prstima po istetoviranim izvijenim linijama na njegovoj desnoj ruci. „Znam. Mogao bih da ostanem ovdje zauvijek."

Osmijehnula sam se, drţeći usne prislonjene na njegovu koţu, potpuno zadovoljna. „Znaš, jedino što bi sve ovo učinilo još savršenijim bila bi prava vatra u tom kaminu.“ Naglo se nasmijao. „Sljedeći put ću da upalim svijeće." „Vrlo lijepo. Da li ti je iko rekao da si pomalo romantičar?" „Ne. Ovo je definitivno prvi put da me neko tako nazove.“ Iznenađena, zabacila sam glavu da ga pogledam u lice. ,,Ozbiljno?“ ,,Ozbiljno.“ Usne su mu se izvile. „Misliš da sam romantik? Dušo, to ne govori mnogo toga lijepo o onim šupcima sa kojima si do sada izlazila.“ Uzvratila sam mu osmijehom. „Zapravo, ti imaš svojih trenutaka. “ Raznjeţeno me gledajući, stegnuo me za rame. „Ti to činiš lakim.“ ,,Vidiš“, blago sam uzviknula, dok su mi oči sijale od krajnjeg zadovoljstva. „To je bilo romantično." „Stvarno?" „Da. Naravno, bio si romantičan prema bivšim djevojkama?"

Zašto, o zašto sam to upitala? Da li sam zaista htjela da slušam o bivšim djevojkama? Na svu sreću, Kam je zaobišao to pitanje. Naţalost, zaobišao ga je postavljajući drugo pitanje. „Pa da li je Malkom bio romantičan? A onaj tip, Kalum?" U pitanju je definitivno bilo oštrine, pa sam pomislila kako je najbolje da nastupim oprezno.

Ali iskreno. „Kalum je znao da bude veoma romantičan. Sve sama srca i cvijeće i takva sranja."

Kam je zagunđao. „Takva sranja?"

Slegla sam ramenima, osjećajući se dobro da pričam o tome sada kad sam bila u naručju nečega što je stvarno. „Kada se osvrnem na to, sve mi djeluje laţno. Bili smo zajedno dvije godine.

Nekoliko puta je sreo Kola. Nikada nije upoznao mamu. Viđala sam se sa njim

175

Nela012

svakog vikenda kada sam mogla. Slao mi je cvijeće, kupovao mi lijepe stvari, mnogo se trudio za Dan Svetog Valentina. Upoznala sam njegove roditelje, ali sam vrlo malo znala o njima. Druţila sam se sa nekim od njegovih prijatelja, a o njima sam znala još manje. Ne znam da li sam čak poznavala i Kaluma.

Nesumnjivo znam da on nije poznavao mene. Dakle, da... takva sranja. Uvijek bih radije imala ţestok seks na radnom stolu sa momkom koji tačno zna u šta se upušta izvini zbog ove šale nego cvijeće i čokoladu."

Okrznula sam pogledom Kama i vidjela kako mi se široko osmjehuje. „Mislim da imam prizeman uticaj na tebe, Dţoana Voker."

Uzvratila sam istim takvim osmijehom. ,,I ja tako mislim."

Protrljao je svoju potkoljenicu o moju i privukao me još bliţe sebi. „A Malkolm?“ „On je imao svoje trenutke. Opet, nisam znala mnogo o njemu, a on je izgledao zadovoljan time. Znala sam da je bio u braku, da mu je mama umrla, ali da mu je tata ţiv. Imao je brata sa kojim je bio zaista blizak, ali ne dovoljno blizak da me upozna sa njim. Uopšte me nije poznavao kao što je mislio da me poznaje... ali bio je pravi dţentlmen."

Osjetila sam kako se Kamovo tijelo napinje ispod mene na časak prije nego što je izduvao vazduh kroz usne. „Bilo ti je stalo do njega."

Nakon što sam mu spustila umirujući poljubac na grudi, klimnula sam glavom.

Tišina se ponovo spustila na nas, tišina koja je izgledala toliko puna neizgovorenih riječi, toliko puna emocija, da se osjećala kao napon u vazduhu između nas. Shvatajući šta to znači, osjetila sam kako mi grudi pritiska teţina emocija. Da bih spriječila sebe da izgovorim nešto zbog čega bih se pokajala, glupo sam upitala ono što nisam htjela da znam. „Da li si ikada bio zaljubljen?"

Kada je ispustio teţak uzdah pokušala sam da ne reagujem fizički, a kada je tiho odgovorio: „Da", pokušala sam da ne osjetim mučninu.

Naravno daje bilo glupo da osjećam bol u grudima, da osjećam kako mi se stomak okreće, a moj mozak vrišti Neee!!! ali nisam mogla da zaustavim tu reakciju. Kameron je nekada bio zaljubljen.

Sačekavši trenutak da bih bila sigurna kako će mi glas biti miran, još jednom sam duboko udahnula i upitala: „Kada? U koga?" „Da li zaista ţeliš to da znaš", glas mu je bio grub. „Ako ti ţeliš da mi kaţeš, ţelim da znam." ,,U redu", odgovorio je blago, milujući me rukom po ramenu. „Bilo je to prije

176

Nela012

mnogo vremena. Upoznao sam je prije deset godina, kada sam imao osamnaest.

Zvala se Bler. Upoznali smo se na prvoj godini fakulteta."

Bler.

I on ju je volio.

Već sam pred očima imala neku visoku, tamnokosu ljepoticu pametnih očiju i punu hladne samokontrole poput Dţos. Potisnula sam te slike u stranu. „Šta se dogodilo?" „Bili smo zajedno tri i po godine. Mislio sam da ćemo se vjeriti, kupiti kuću, dobiti djecu. Mislio sam da je ona ta.“ Da li mi se to noţ zario u slabinu? Mirovala sam, pokušavajući da ugušim snaţnu ljubomoru i bol koji sam osjetila zbog njegove ispovijesti. ,,U svakom slučaju, Bler su ponudili stipendiju za jedan univerzitet u Francuskoj da uradi svoj postdiplomski rad iz francuske knjiţevnosti. Tako sam raskinuo sa njom. Prekinuo sam sa njom prije nego što je ona mogla da raskine sa mnom jer sam znao da će ona odabrati Francusku, a ona je znala da ja nikada neću otići iz Škotske. Nisam mogao da ostavim svoje roditelje, ni Nejta i Pitija. Ona je namjeravala da okonča našu vezu, pa sam joj to olakšao."

U ovoj ispovijesti je bilo toliko toga da mi se grlo stegnulo od bojazni. Nisam rekla ni riječi, samo sam ispreplela svoje prste sa njegovim i sačekala da se bol umiri.

Nije se umirio.

Malo kasnije, istuširali smo se zajedno, a onda me Kam ostavio da bi otišao u bar. Krenula sam u stan okruţena maglom potpune potištenosti. Pokušala sam da se prenem iz svog sumornog raspoloţenja, lagodno mu se osmjehujući i njeţno ga ljubeći, govoreći sebi kako mi nijednom nije dao razloga da povjerujem da u ovome nije zajedno sa mnom, da ne osjeća ono što ja osjećam kada smo zajedno.

Skoro sam uvjerila sebe u to dok sam ulazila u stan, ali kada sam zatvorila vrata, našla sam se licem u lice sa mamom. Njihala se, stojeći ispred mene bosonoga, a spavaćica je visila poput vreće na njenoj koščatoj figuri. Neodređen pogled i nestabilno drţanje pokazali su mi da se danas nije nimalo uzdrţavala u piću. Danas je htjela da se dobro i istinski razljuti. „Gdje si bila?“ Nisam bila raspoloţena da pričam sa njom, pa sam kratko odgovorila: „Sa Kamom", prošla sam pored nje, zaputivši se ka svojoj sobi. „Gdje ode?"

Pogrešno razumjevši da me pita gdje je on otišao, osvrnula sam se preko ramena: „Na posao." ,,U bar", prezrivo je rekla. „Pomalo je gubitnik, ha?"

Pošto sam i ja radila u baru, pokušala sam da to ne shvatim lično.

177

Nela012

„On je zapravo grafički dizajner, mama.“ „Mmm, moderan gnjavator, a?“ Kratko mi se nasmijala i krenula u kuhinju. „Šta dođavola radi s tobom?“ Zaledila sam se. „Dosadićeš mu ti, djevojčice. Nisi dovoljno pametna za njega.“ Vratila sam se kroz hodnik, poţurila u kupatilo i zaključala se unutra, osluškujući svoju nesigurnost kako me nagriza. Taj zvuk je zastrašujuće podsjećao na moju mamu kada je pijana.

Ali bila je u pravu, zar ne?

Kam je bio zaljubljen u djevojku koja je bila inteligentna i zanimljiva, i otišla je u Evropu da uradi postidplomski iz francuske knjiţevnosti.

Bio je zaljubljen u ţenu koja je očigledno bila moja potpuna suprotnost.

Još gore, to se nije završilo zbog toga što je prestao da je voli.

Završilo se zbog njegovih jebenih problema oko odlaska odavde.

Zurila sam u ogledalo, traţeći nešto, nešto zanimljivo, nešto jedinstveno, nešto što me činilo nekim sa kojim je Kam morao da bude.

Nisam mogla ništa da pronađem.

Iz usta mi se oteo jecaj i dopustila sam suzama da poteku.

Danas sam se zaljubila u Kamerona Mekejba. Ali kako sam mogla očekivati da mi on ikada uzvrati tu ljubav kada ja nisam mogla da pronađem u sebi ništa vrijedno ljubavi?

178

Nela012

Poglavlje 19

I

mamo palačinke", vedro je objavila Helena Mekejb, uzimajući tanjir svog muţa. Odmah sam stavila svoj čist tanjir na Kolov i dohvatila i Kameronov takođe. „Pomoći ću vam.“ Ljubazno sam se osmijehnula.

Helena i Anderson Mekejb bili su izuzetno prijatni i otvoreni prema meni i Kolu otkad smo juče stigli u njihovu kuću, ali još nisam mogla da se otresem svoje nervoze. Nije to bilo samo zbog toga što su oni bili roditelji mog momka, a ja ţeljela da im se dopadnem. Bilo je to zbog toga što su oni bili Kamovi roditelji roditelji koje je on oboţavao i htjela sam da oni misle kako sam dovoljno dobra za njihovog sina.

Prošla sedmica je bila čudna. Na početku sam se osjećala nesigurno i čudno zbog Kamovog priznanja da je bio zaljubljen u tu Bler koja je iz priče izgledala kao egzotična ličnost, ali pošto je on provodio sve svoje slobodno vrijeme sa mnom, i bio podjednako paţljiv i njeţan i u baru izgledalo je da ne moţe da drţi ruke dalje od mene duţe od pet sekundi ta nesigurnost je počela da blijedi i nestaje negdje u pozadini dok najzad skoro da je i nisam bila svjesna.

Kako se bliţila subota, a Kol i ja se pripremali za noć koju ćemo provesti u Longnidriju, postajala sam sve uplašenija zbog susreta sa Kamovim roditeljima.

Priznala sam mu to, a on je mislio kako je to divno. Izgledalo je da je on potpuno uvjeren da ću im se dopasti.

Kao što je bio i Malkolm.

Još smo slali poruke jedno drugom, a u srijedu me pozvao da razgovaramo prvi put otkad smo raskinuli. Na početku je bilo malo nelagodno, ali napetost je popustila kada mi je rekao da se viđa sa nekim. Ta pomenuta osoba bila je starija od mene i imala je dijete, i Malkolm se osjećao pomalo na nepoznatom i novom terenu sa njom. Rekla sam mu da malo razmazi tu zaposlenu majku jednog djeteta i pridobiće je za vrlo kratko vrijeme. On je meni rekao da jednostavno budem ono što sam i da ću pridobiti Kamove roditelje za vrlo kratko vrijeme. Završila sam razgovor, pitajući se kako je to mislio da „budem ono što jesam“, pošto sam mislila da mu nikada nisam zaista pokazala kakva sam u stvari.

U subotu ujutro Kam je iznajmio auto da nas odveze iz grada i prije nego što sam i bila toga svjesna, vozili smo se glavnom ulicom Longindrija, prolazeći pored starinskih seoskih kuća sagrađenih od cigle boje pijeska i sa krovovima od crvenog crijepa, pa pored ovdašnjeg paba, koji je izgledao kao dosta dobro posjećen, ali nisam bila u stanju da uţivam u toj idiličnoj ljepoti. Bio je prohladan proljećni dan i sunce je izašlo pa je u selu vladala prilična guţva. A ja? Ja sam bila previše zauzeta grickanjem svoje usne. Uprkos Kamovim kao i Malkolmovim uvjeravanjima, minijaturni djelići moje ličnosti počeli su zajedno da divljaju u mom stomaku. Mogla sam da ih osjetim kako se ritaju i vrište unutra.

179

Nela012

Skrenuli smo na krivini, toga sam bila svjesna, i Kam je pokazao na veličanstvenu kapiju od crvene cigle kroz koju se ulazilo na imanje Gosford, brbljajući nešto o onome što mu je otac ispričao o njemu. Kol mu je odgovorio, pa sam shvatila da gaje on zaista slušao. Ja sam, s druge strane, samo pokušavala da ne povratim.

Kada smo se uvezli na dobro odrţavano imanje sa kućom i parkirali se ispred kuće bijele fasade, srednje veličine, sa crvenim krovom, izgubila sam sposobnost disanja. Kam se nasmijao na moju reakciju, brzo me i ţestoko poljubivši prije nego što nas je izveo iz kola i poveo u kuću svojih roditelja.

Oni su do sada bili divni. Helen, ili Lena, kako je više voljela da je zovu, bila je ljubazna, prijatna i imala razvijen smisao za humor, a Anderson Endi bio je tih, prijateljski nastrojen i istinski zainteresovan za mene i Kola. Njihov pas, Brin, bila je ţivahna četrnaestomjesečna ţenka španijela koja se smjesta zaljubila u Kola, kao i on u nju.

Otišli smo u tamošnju gostionicu na zajednički ručak, gdje smo ćaskali o poslu, mom poslu, Kamovom poslu, njihovom poslu i Kolovom talentu za crtanje i pisanje. Shvatila sam da im je Kam rekao nešto o mami pošto su veoma paţljivo zaobilazili tu temu. Začudo, mene nije bilo briga da li su znali. Kam je očigledno bio blizak sa njima i pričao im dosta o svom ţivotu. Ako je to uključivalo i mene i moj ţivot, mogla sam to samo da uzmem kao dobar znak za mene i našu vezu.

Te večeri smo malo gledali televiziju sa njima i Kola je zainteresovao istorijski program koji je Endi gledao. Endijevo znanje o istorijskim događajima potpuno ga opčinjavlo. Bavio se sa više stvari istovremeno, slušajući Endija dok je nasmrt gnjavio Brin, koja je oboţavala svaki trenutak paţnje koju joj je Kol posvećivao. Ja sam sjedila u kuhinji sa Kamom i njegovom mamom dok je ona vadila njegove stare dječije fotografije kojima sam se smijala. Kam je bio dječak smiješnog izgleda. Bio je veoma sladak.

Sve je bilo toliko normalno.

Toliko savršeno obično.

Bilo je čudesno.

U vrijeme spavanja, Kol je za sebe odabrao kauč, a Kam i ja smo se uvalili u njegovu staru spavaću sobu. Bila je sačuvana u istom stanju kao iz njegovih tinejdţerskih godina: posteri muzičkih grupa koje su izgledale za deceniju mlađe izlijepljeni po zidovima, isječci iz filmskih časopisa, njegovi crteţi. Kao i njegove sadašnje skice, prikazivali su male karikaturisane ljude. Imao je sklonost da crta karikature ljudi u situacijama koje su bile potpuno suprotne njihovom fizičkom izgledu. Ukrala sam jedan od njegovih novijih crteţa, skiciran na poslu na salveti.

Bio je to karikirani plaćenik krupan, nabreklih mišića, u koţnom prsluku, motorističkim čizmama, sa lancima i redenicima metaka obmotanim oko sebe, maramom vezanom oko glave, pištoljima u futrolama i noţem zadjenutim u čizmu. U rukama je drţao veliku otvorenu kutiju čokolada u obliku srca i dok ih je

180

Nela012

jeo, na licu je imao sanjiv, glupav osmijeh. To je sada bio moj obiljeţivač za knjige.

Kamova stara soba jednostavno je zračila njegovom tinejdţerskom ličnošću i meni se to sviđalo. I sama sam se osjećala kao tinejdţerka kada smo počeli tiho da se milujemo na njegovom krevetu. Zaustavila sam stvar prije nego što je postala previše vrela i opasna, odbijajući da vodim ljubav ispod krova njegovih roditelja.

On nije bio zadovoljan zbog ovoga, ali s obzirom da je imao najškripaviji krevet na svijetu, nisam htjela da raspravljam.

U svakom slučaju, sklupčati se sa njim i jednostavno samo spavati, bilo je lijepo. Slatko. Pomalo dirljivo. Bezbjedno.

Probudila sam se zadovoljna, uz miris doručka.

Nakon što nas je nahranila nevjerovatnim doručkom koji je uključivao i pecivo punjeno kavurmom, Lena je sada riješila da nas dotuče. Ili bar mene.

Momci su izgledali savršeno zadovoljni idejom da sada smaţu i palačinke. „Moţda bih ja ovo preskočila“, rekla sam Leni uz osmijeh. „Prilično sam se prejela.“ „Gluposti.“ Uzvratila mi je osmijehom dok je slagala tanjire pored sudopere. „Ako moţeš da jedeš sve što ţeliš, a ipak sačuvaš svoju prelijepu liniju, onda i treba da jedeš.“ Sijajući od njenog komplimenta, brzo sam očistila tanjire, pa ih stavila u mašinu za pranje suđa. Kad sam se okrenula, Lena je već stavila gomilu palačinki na dva tanjira. „Uzmi premaze.“ Pokazala je glavom na boce sa sirupima zlatne i čokoladne boje.

Pošla sam za njom nazad u trpezariju i sjela, gledajući kako svi navaljuju na hranu, ne obraćajući paţnju na Brin, koja je lutala od sjedišta do sjedišta, svojim prelijepim smeđim očima preklinjući nekoga da joj baci parče ukusne palačinke.

Uzela sam jednu palačinku iz ljubaznosti, otkinula jedno parče i krišom ga zanjihala ispod stola. Njeţna pseća usta su je dograbila i oblizala mi prste za svaki slučaj. Odmah sam posegnula za jednom od salveta koje su stajale na sredini stola, ne obraćajući paţnju na Kamov znalački osmijeh. „Kam kaţe da je konkurisao za posao grafičara u gradu“, rekao je Endi Leni dok je ona sjedala na svoje mjesto. „O, to je dobro, sine. Za koju je to firmu?“ „To je firma koja se bavi izradom internet sajtova“, odgovorio je Kam kada je progutao zalogaj hrane. „Plata nije mnogo veća od one u baru, ali ću raditi ono u čemu uţivam.“ „Ato je bolje nego da moraš vozariti do Glazgova, ili se odseliti dolje na jug“, dodala sam, dok su mi se grudi stezale na pomisao o Kamovom odlasku. „Tačno“, sloţila se Lena. „Ja se ne bih odselio“, umirio nas je Kam ili bar mene, osmjehujući mi se sa strašću u očima koja me nevjerovatno postidjela pred njegovim roditeljima.

181

Nela012

„Previše volim svoje komšije.“ Pocrvenila sam i osmijehnula se. „Ĉovječe“, promrmljao je Kol, odmahujući glavom. „Kako to misliš, čovječe“, upitao je Kam, uvrijeđen što je Kol ukazao kako njegova izjava nije kul. „To je bilo savim ljubazno prema tebi, druţe.“ „O da“, Endi je klimnuo glavom, odsjecajući pozamašan komad palačinke natopljene sirupom dok je namigivao svojoj ţeni. „Učio si od najboljih.“ Prije nego što smo otišli odlučili smo da povedemo Brin na plaţu. Nije to bila savršena plaţa. Bila je tipična za ovo područje, prekrivena šljunkom, školjkama, ljigavom morskom travom i puna galebova. Brin je odmah pojurila za galebovima, bezbriţno se bacajući u ledenu vodu, dok joj je jezik visio iz usta u krajnjem oduševljenju. Bilo je slatko što je mislila da se galebovi igraju sa njom dok su oni zapravo jedva bili svjesni njenog prisustva. Sve dok ne bi zakevtala na njih u znak pozdrava i tako ih uplašila i natjerala da se pokrenu. Skoro kao ono što je Brejden sigurno mislio o meni kada smo se tek upoznali. Blenula sam u njega kao glupača, toliko odlučna da uhvatim savršenog muškarca da sam bila slijepa za njegovu naklonost prema Dţos.

Koračala sam pored Endija, dok su Lena, Kol i Kam poodmakli naprijed, igrajući se sa Brin. Pitala sam se ko je bila ta osoba koja se ponašala kao tolika budala zbog momka. Nisam je prepoznala. Nisam je poznavala, i uopšte nisam htjela da je ikada više sretnem. Zahvaljujući Kamu, mislila sam da ne postoji ni najmanja mogućnost da se to desi. „On je srećan“, iznenada je rekao Endi, tihim glasom da vjetar koji mi je uvijao kosu oko obraza ne bi njegove riječi odnio dalje ispred nas.

Zadjenula sam kosu iza uha, uputivši mu radoznao pogled. „Kameron?“ Endi je klimnuo glavom, šaljući mi osmijeh koji mu se pojavio i u očima, i bio iznenađujuće ispunjen blagonaklonošću. „Znao sam to i po načinu na koji je preko telefona govorio o tebi kako si različita. Ipak, kada sam te upoznao, kada vas vidim zajedno, znam to zasigurno.“ Zbunjena, usporila sam hod dok mi je srce ubrzavalo svoj rad. „Šta znate?“ „Moj sin je uvijek bio povučena osoba. Imao je svoju porodicu i Natanijela i Gregora, i to mu je oduvijek bilo dovoljno. Bilo je djevojaka, naravno, sa jednom je bio blizak, ali uvijek je čuvao svoj uzak društveni krug, isključujući ih iz njega, a da toga čak nije ni bio svjestan.“ Endi se ponovo široko osmijehnuo, ne skidajući oči sa Kama, koji je hodao rukom obgrlivši ramena svoje majke, osmjehujući joj se dok ju je gledao u lice. „Ipak, ne i tebe. Ti si unutar kruga. A Kameron je... pa, mislim da ga nikada nisam vidio ovoliko srećnog.“ Srce mi je ţestoko zalupalo, dah mi je zastajao dok sam usmjeravala paţnju

182

Nela012

na Kama, voleći način na koji se kreće, snaţan, zadovoljan sobom, samopouzdan.

Da i ne pominjem njegovo lako osvajanje ljudi, njegovu sposobnost da nekome otkrije kako se osjeća, ne brinući šta bilo ko drugi misli. „Tako mislite?" ,,Da.“ Endi me blago gurnuo ramenom, što je bio pokret koji je Kam očigledno nesvjesno preuzeo od svog tate. „Drago mi je što te je upoznao, Dţoana.“ Sva napetost je spala sa mojih ramena i opustila sam se. ,,I meni je“, šapnula sam, nesposobna da prikrijem svoja osjećanja.

Prije nego što je Endi mogao da mi postavi to neko probno pitanje koje mu se naziralo u očima, moj telefon je zazvonio. Izvinila sam se i izvukla telefon iz dţepa svoje jakne. Bila je to Dţos.

Srce mi je zastalo.

Mama? ,,Halo“, javila sam se pomalo zadihano. „Hej, ti.“ Dţosin glas je bio tih, nesiguran.

Osjetila sam mučninu. „Da li je sve u redu? Je li mama u redu?“ „Boţe, naravno da jeste.“ Poţurila je da me umiri. „Zapravo te zovem da ti kaţem nešto.“ To je zvučalo pomalo zlokobno. ,,Nešto?“ „Pa... Brejden me juče zaprosio.“ MOLIM? „O, moj boţe.“ ,,A ja sam rekla da.“ „Molim“, srećno sam se nasmijala, slušajući njen grleni i sasvim očigledno zadovoljni kikot na drugoj strani linije. „Toliko sam srećna zbog tebe! Ĉestitam, draga, i reci Brejdenu da sam rekla 'i bilo je vrijeme’!“ Njen smijeh je zagrijao moje promrzle obraze. „Hoću. Slušaj, Eli već planira strašnu ţurku tim povodom, pa, hm, pričaćemo kada se vratiš. Nadam se da je vikend sa upoznavanjem roditelja dobro protekao." „Veoma dobro. Ali očigledno ne tako dobro kao tvoj vikend.“ „Da. Pa, platio je taksisti da učestvuje u tome i zaprosio me u Brantsfildu u taksiju baš na mjestu gdje smo se upoznali. Izvadio je prsten, rekao mi da me voli i da će pokušati da ne zajebe stvar ako i ja pokušam da ne zajebem, pa kako bih mogla da kaţem ne?“ Zafrktala sam. ,,I ne bi mogla. Zvuči kao savršena prosidba za tebe.“ Glas joj se umekšao. „Da, otprilike je i bila.“ „Tako sam srećna zbog tebe.“

183

Nela012

„Hvala ti, Dţo. Vidimo se uskoro?“ ,,Uskoro.“ Prekinule smo vezu, a Endi me pogledao ispod izvijene obrve. „Dobre vijesti?“ Klimnula sam glavom. „Moja najbolja prijateljica se upravo vjerila. Ona uopšte nema porodicu, pa je ovo fantastično za nju." Iznenada su me suze zapekle u očima na pomisao na sve što Dţos dobija, i nasmijala sam se pomalo plačno, kao budala. „Šta se dešava?" Kam nam je prišao, zabrinuto nabranih obrva. „Zašto si uznemirena?" „Nisam uznemirena." Odmahnula sam mu rukom uz tupav osmijeh i podigla telefon. „Bila je to Dţos. Ona i Brejden su se upravo vjerili."

Kam se nacerio, obavijajući mi ruku oko vrate da me privuče sebi. „Dođi ovamo, plačljiva djevojčice. Oštar obalski vjetar će osušiti te suze."

Privila sam se uz njega. „Zar ne misliš da su to sjajne vijesti?"

Klimnuo je glavom, vedro me gledajući. „Mislim da su to izvanredne vijesti. Ona je dobra djevojka, zasluţuje da bude srećna."

Boţe, ponekad je bio divan. ,,A Brejden je hrabar čovjek. Moram da mu platim kriglu piva kada se vratimo."

Endi je pored nas zagunđao. „Kriglu za vojnika koji ide u rat."

Kamova ramena su se zatresla. „Tačno tako." „Za generala koji posmatra bojno polje i koristi logiku protiv nelogičnog neprijatelja." „Za ratnika koji će se zaputiti u ulaz zmajeve pećine.“ „Definitivno.“ „Za...“ „U redu, u redu, šaljivdţije“, prekinula sam ih, sa uzdahom. „Kome je potreban obalski vjetar da mu osuši oči kada prisustvuje demonstraciji smisla za humor Mekejbovih.“ Endi mi je uputio smiješak, a onda se široko osmijehnuo Kamu dok smo prilazili Kolu, Leni i Brin. „Bolje ti je da ovu sačuvaš, sine.“

184

Nela012

Poglavlje 20

Z

dravo, ljepotice." Dubok, poznat glas natjerao me da podignem pogled sa pisma koje sam stavljala u kovertu.

Ugledala sam Malkolma koji je stajao na ulazu u prijemnu prostoriju gospodina Mejkla i osmijehnula sam se. Srce mi je zalupalo malo brţe kada mi je uzvratio blagonaklonim osmijehom, sav uglađen i otmen u svom Armiranom odijelu. ,,Malkolme“, odgovorila sam mu srdačno.

Njegove tamne oči su svjetlucale dok je nemamo koračao kroz prostoriju ka meni. „Drago mi je što te vidim.“ Na trenutak sam ostala nespretno ukočena na mjestu dok sam smišljala šta da uradim, kako treba da ga pozdravim. Malkolm je čekao sa druge strane mog radnog stola, upitno podignutih obrva.

Kada sam vidjela njegovo ime na spisku klijenata koji su zakazali sastanak sa Mejklom za danas, osjetila sam kako stomak počinje da mi poskakuje.

Razmjenjivali smo poruke, ali ovo će biti prvi put da se vidimo od našeg raskida.

Sada, kad je bio ispred mene, nisam znala kako da se postavim.

Pomalo mi je bila smiješna moja nervoza. Odgurnula sam stolicu od radnog stola i prišla mu raširenih ruku. On me smjesta privukao u čvrst zagrljaj na koji sam uzvratila, iznenađena koliko mi je drago što ga vidim. Ipak, morala sam da se povučem kada su njegove ruke počele da mi klize niz leđa. Obrazi su mi pocrvenili od osjećaja krivice što sam dopustila Malkolmu da me dodirne na način koji je i u najmanjoj mjeri bio više nego prijateljski.

Prošlo je dvije nedjelje od one subote sa Kamovim roditeljima, a Kam i ja smo bili zajedno tek nešto više od šest nedjelja. Šest nedjelja nije zvučalo kao dugo vrijeme, ali meni je djelovalo kao vječnost. Bilo je dovoljno dugo da znam kako je ovo ona vrsta koketiranja sa drugim momkom koje bi ispizdilo mog momka. „Dobro izgledaš.“ Još jednom sam mu se na brzinu osmijehnula da bih se naglo izvukla iz njegovog zagrljaja. „I ti. Pretpostavljam da si dobro?“ Klimnula sam glavom i ponovo sjela, gledajući ga sa istinskim zanimanjem. ,A ti?“ „Da, dobro sam. Znaš ti mene.“ ,,A kako je tvoja razvedena majka jednog djeteta?"

Suvo se nasmijao. „Ah, s tim je završeno. Nismo se sasvim uklopili." „O, ţao mi je što to čujem." ,,A Kameron?"

Obrazi su mi se ponovo zaţarili, i morala sam sebe da natjeram da ga

185

Nela012

pogledam u oči. „On je dobro."

Malkolm se namrštio. ,,I dalje pazi na tebe?" „Pazi." „Odlično." Dunuo je vazduh između usana, osvrnuo se oko sebe, pretpostavljam u pokušaju da djeluje opušteno. „Koliko sam shvatio upoznao se sa tvojom mamom i Kolom?"

Sranje. Zapljusnuo me dodatni osjećaj krivice i shvatila sam da se gušim u pokušaju da odgovorim. Iznenada sam se uspaničila, jer ako mu kaţem istinu, da Kam zna više o mom ţivotu nego što sam njemu ikada dopustila da sazna, povrijediću ovog čovjeka još više nego što već jesam.

Moje ćutanje je značilo potvrdan odgovor. Oči su mu se zamaglile dok me posmatrao. „Shvatiću to kao da." „Malkolme", zagrmio je gospodin Mejkl, otvarajući vrata svoje kancelarije. „Dţoen mi nije rekla da si stigao. Uđi, uđi."

Bilo je to prvi put da sam bila zahvalna svom grubom poslodavcu.

Spasio me od obaveze da odgovorim na onaj povrijeđeni izraz Malkolmovog lica.

Sve vrijeme dok je Malkolm bio u Mejklovoj kancelariji motrila sam na vrata kao jastreb, grizući se za usnu, a koljeno mi je poskakivalo od nervoze dok sam čekala da se on ponovo pojavi. Provela sam dvadeset minuta spremajući se za njegovu reakciju. Konačno, on je izašao, uputio mi opušten osmijeh i rekao mi da će uskoro razgovarati sa mnom. Zatim je otišao.

Klonula sam u stolici, dok je napetost nestajala iz mog tijela. ,,Dţoana.“ Naglo sam se okrenula, zatečena ne samo stoje gospodin Mejkl pravilno rekao moje ime nego i zato što gaje izgovorio tonom koji je bio oštar čak i za njega.

Stajao je na vratima svoje kancelarije, gledajući me skupljenih očiju, skoro sa izrazom nevjerice na licu. ,,Gospodine?“ „Raskinula si sa Malkolmom Hendrijem?“ Nokti su mi se ţarili u dlanove zbog ovog neprimjerenog pitanja dok sam u sebi slala Malkolma dođavola. „Gospodine." „Ti glupa djevojko." Odmahnuo je glavom, skoro kao da me saţaljeva. Srce je počelo da mi lupa u očekivanju uvrede za koju sam znala da će uslijediti, krv mi je već ključala od gnjeva. „Djevojka tvojih ograničenih talenata trebalo bi ubuduće paţljivije da promisli prije nego što odbaci mogućnost da se poveţe sa uticajnim čovjekom kao što je Malkolm Hendri.“

186

Nela012

Njegov neljubazni napad naglo me gurnuo nazad u prošlost. „Skloni mi se s puta", urlao je tata, ritajući se ka meni, zakačivši me po zadnjici svojom radničkom čizmom dok sam prolazila pored njega. Zateturala sam se, a poniženje i bol naveli su me da se okrenem i prkosno zagledam u njega. Lice mu se namračilo i prijeteći je zakoračio prema meni. „Nemoj da me gledaš tako. Nemoj! Ti si niko i ništa.

Potpuno si bezvrijedna. “ Sjećanje, prizvano nadmoćnim pametovanjem gospodina Mejkla, kao da me prikovalo na mjestu. Koţa mi je postala vrela od obnovljenog poniţenja. Teško je povjerovati da nisi bezvrijedan kada tvoji roditelji najveći dio godina tvog formiranja provedu govoreći ti upravo suprotno da si jedno veliko ništa. Znala sam da ću to nositi sa sobom. Nije bilo teško razumjeti zašto sam toliko malo cijenila sebe, ili zašto sam imala vrlo malo vjere u sebe.

Ili zašto je vjerovatno nikada neću ni imati.

U svakom slučaju, toliko sam navikla da mislim o sebi na taj način da kada bi i drugi mislili tako, nije mi to djelovalo pogrešno. Iako je Dţos posljednjih nekoliko mjeseci pokušavala da me natjera da spoznam sebe, to nikada nije u potpunosti doprlo do mene.

Dok nisam srela Kamerona.

On je htio da traţim više od same sebe. Bio je bijesan kada su me drugi omalovaţavali. Nalazio je načine da mi skoro svaki dan kaţe kako me smatra posebnom. Rušio je moju nesigurnost u vezi sa mojom inteligencijom, mojom ličnošću. Nesigurnost je i dalje postojala, ali je barem malo potisnuta njegovom podrškom. I to svakog dana sve dublje i dublje u bezdane mojih briga.

Kam je rekao da sam ja nešto više.

Kako se iko, ko me uopšte nije poznavao, usuđivao da mi pokuša reći kako sam ja manje?

Odgurnula sam se od radnog stola, a od siline pokreta moja stolica se zakucala u metalne ormariće za fascikle iza mene. „Dajem otkaz.“ Gospodin Mejkl je munjevito zatreptao, dok je boja njegovih obraza postala tamnocrvena. ,,Molim?“ Ljutito ga gledajući, podigla sam torbu sa poda i strgla jaknu sa vješalice pored stola. Prkosno sam ga gledala dok sam oblačila jaknu. „Rekla sam, dajem otkaz. Pronađi nekoga drugog da na njega sikćeš svojim otrovnim glasom, ti niski stari nametljivče.“ Okrenula sam se, a noge su mi drhtale. Ostavila sam ga da brblja za mnom dok sam ţurila kroz vrata, niz stepenice, i napolje kroz glavni ulaz. Adrenalin je tutnjao kroz mene dok sam odlučno stupala niz ulicu, ispunjena ljutnjom i pravedničkim gnjevom.

Hladan vazduh duvao mi je kroz kosu i preko obraza dok vatra u meni nije

187

Nela012

počela da posustaje, a drhtanje da se pojačava.

Upravo sam dala otkaz na poslu.

Na poslu koji je Kolu i meni bio potreban.

Klonula sam na ogradu od kovanog gvoţđa, boreći se da udahnem vazduha. Šta ćemo da radimo? Nismo mogli da preţivimo od mojih dnevnica iz bara, a nije baš bilo lako doći do posla. Imala sam nešto ušteđenog novca, ali taj je novac bio nami jenjen za Kola, a ne da gaja potrošim dok traţim posao. „O, jebi ga“, promrmljala sam, a suze su mi peckale uglove očiju dok sam se odgurivala od ograde, osvrćući se u pravcu iz kog sam došla. Mogla sam da osjetim poglede prolaznika, pošto su oni osjećali moju uznemirenost i vjerovatno se pitali da li mi je potrebna pomoć. „Moram da se vratim." Napravila sam dva koraka nazad prema kancelariji, a onda stala, steţući šake, ruku spuštenih pored bokova.

Zaustavio me ponos.

Mene? Da zaustavi ponos?

Naglo sam se histerično nasmijala i uhvatila se za stomak, boreći se da ne povratim. Nisam mogla da se vratim. Mejkl me ne bi ponovo ni primio poslije onoga što sam mu upravo rekla. „O, boţe.“ Provukla sam uzdrhtalu ruku kroz kosu, gutajući vazduha što sam više mogla.

A onda mi je sinulo.

Kam je bio krivac za ovo.

Privlačnost koju sam osjećala prema njemu navela me da odbacim bogatog, prijatnog, zgodnog čovjeka za kog sam znala da mu je stalo do mene. A sada sam dala otkaz na poslu! A zbog čega? Zbog toga što je Kameron bio dovoljno šarmantan da učini da se osjećam posebno, da me navede da se bolje osjećam u svojoj koţi? A šta je sa stvarnošću? Šta je s tim da mi kaţe kako me voli, a?

Prošlo je samo šest nedjelja, ali ja sam znala da ga volim. Zar ne bi i on trebalo da zna da li voli mene? Nije u pitanju to da nije bio sposoban za to. Jebi ga, volio je tu Bler!

Na trepavicama mi se pojavilo još suza. Uništavala sam svoj ţivot zbog njega.

Donoseći impulsivne, glupe odluke koje će uništiti svaku nadu u finansijski sigurnu budućnost za Kola.

O, boţe... Kol. Takođe sam mu dopustila da postane blizak sa Kolom.

Ko to radi?

Ko igra ruski rulet ne samo sa sopstvenim osjećanjima nego i sa osjećanjima svog prokletog djeteta?

Morala sam nešto da uradim. Brzo. Bio mi je potreban prostor i vrijeme da napravim ponovnu procjenu prije nego što bude prekasno.

Morala sam da se vidim sa Kamom.

188

Nela012

Uprkos usplahirenom hodu, uobičajena razdaljina od četrdeset minuta hoda koju sam obično prelazila za dvadeset pet, kao da je trajala vječno, i morala sam sebe da spriječim da ne uđem u Dţosin stan na Dablin Stritu kada sam prolazila pored njega. Moţda bi razgovor o ovome sa prijateljicom pomogao, raščistio moju zbunjenost, ali plašila sam se da bi me Dţos, koja je bila na Kameronovoj strani, samo ubijedila da sam histerična.

A moţda sam i bila.

Zapravo, negdje u sebi, bila sam prilično sigurna da i jesam, ali panika i bijes su nadvladavali logiku u tom momentu.

Logiku koju bi Dţos vjerovatno upotrijebila da preokrene moje razmišljanje.

Ali Dţos se u tom trenutku skrivala od Eli jer su Elini pretjerivali sa planovima za proslavu vjeridbe koja je trebalo da se odrţi za dvije sedmice. Pošto joj je mozak bio na ivici pucanja od Elinog slavljeničkog raspoloţenja, Dţos mi je prošle večeri na poslu rekla kako je odlučila da ne otvara vrata stana po danu. Pet nedjelja planiranja proslave? Da sam bila na Dţosinom mjestu i ja bih se skrivala.

Kako nije bilo nikoga ko bi me umirio razgovorom, sa potpuno podivljalim osjećanjima pojurila sam u svoju zgradu i zatutnjala uz stepenice, ostavši bez daha kada sam stigla do Kamovog stana. Moţda sam zalupala na njegova vrata jače nego što je bilo potrebno. „Gospode bo...“ Kam je zaćutao, vidjevši me neurednu i zadihanu kada je otvorio vrata. „Dţo? Šta si to ... zašto nisi na poslu?“ Prešla sam pogledom preko njega. Bio je na neki način dotjeran po svojim mjerilima. Majica kratkih rukava Dizel koju je nosio djelovala je kao nova i bila je malo tješnja nego majice koje je obično nosio, ističući vitke linije mišića na njegovom snaţnom tijelu. I da li su to bile nove farmerke? Oči su mi se spustile na nove crne Levis pantalone i skoro sam osjetila olakšanje kad sam vidjela da su mu na nogama njegove iznošene crne vojničke čizme. Zašto je bio napola obučen za izlazak?

Izgledao je seksi.

Bilo je veoma zavodljivo kada bi se zagledao u mene tim svojim toplim plavim očima, čak i kada su, kao sada, bile zabrinute. ,,Dţo?“ Iskoračio je preko praga, pruţajući ruke ka meni.

Htjela sam da se naslonim na njega, da ga pustim da me privije uz sebe, da udišem njegov miris, da osjetim njegove usne na svojoj koţi. Htjela sam da to traje zauvijek.

Ne, dođavola! Odmakla sam se, iznenadivši ga. Trebalo mi je prostora. Svaki put kada bih se našla pored njega, on bi mi pomutio pamet.

Namrštio se, spuštajući ruku. „Šta nije u redu?“ Iznenada sam osjetila neodoljiv poriv da zaplačem. Obuzdala sam se i nisam htjela da gledam u njega.

189

Nela012

„Dala sam otkaz na poslu.“ Na trenutak je između nas vladala tišina, a onda je on odgovorio, „To je dobro.“ Moj pogled gaje prosto zakucavao u zid iza njega. „Ne, to nije dobro. Nikako nije dobro, Kame.“ ,,U redu, dušo, smiri se. Očigledno se nešto dogodilo.“ Teško je uzdahnuo i provukao ruku kroz kosu. „A ja namjeravam da to učinim ili boljim ili gorim.

Moram nešto da ti kaţem.“ Odmahujući glavom, pošla sam jedan korak uz stepenice prema svom stanu. „Ne ţelim da znam. Kame...“, duboko sam udahnula, traţeći duboko u sebi snagu da to kaţem, „treba mi prostora da razmislim.“ Izgledao je zapanjeno, skoro kao da sam ga udarila. „Prostora?“ Klimnula sam glavom, ţestoko grizući usnu. A onda su Kamove oči potamnile, cijelo lice mu se napregnulo od bijesa. Počela sam ponovo da se grizem za usnu dok mi je on prilazio prijetećim korakom. „Prostora da se odmakneš od mene?“ Klimnula sam glavom. „Jebeš to sranje“, zareţao je, poseţući rukama ka meni prije nego što ih je povukao, suzdrţavajući se. „Šta se dođavola danas dogodilo?“ „Ti si se dogodio“, odgovorila sam što sam mirnije mogla.

Njegove oči su samo zasijale još jačim plavim plamenom. Moja smirenost je izgleda samo pojačala njegov gnjev. „Ja?“ „Stalno donosim te prenagljene odluke i potpuno sam sebična, a to nije pošteno prema Kolu.“ Kamovo lice se iskrivilo. „Prenagljene odluke? Da li sam i ja jebena prenagljena odluka? Da li mi to govoriš?“ „Ne“, viknula sam, zatečena bolom u njegovim očima. „Ne. Ne znam.“ Podigla sam ruke, toliko zbunjena da sam samo htjela da se pod otvori ispod mene i proguta me cijelu. „Da li si? Da li smo mi prenagljena odluka? Mislim, šta mi radimo ovdje? Stalno očekujem...“ „Šta očekuješ?“ „Da se ti samo probudiš jednog dana, shvatajući da ti je krajnje dosadno, i završiš sa ovim.“ Veoma napeta tišina ponovo se spustila između nas, i sa sve većom nervozom sam gledala kako se Kam bori da kontroliše svoju frustraciju. Najzad me pogledao u oči i tiho upitao: „Da li sam ikada ostavljao takav utisak na tebe? Da se samo šalim? Odveo sam te da se upoznaš sa mojim roditeljima, za ime boţije, da i ne pominjem ono što sam upravo uradio danas. To sranje je u tvojoj glavi i nisam ga ja stavio tamo,

190

Nela012

pa šta se dakle onda dešava?“ Ponovo sam podigla ruke, a u očima su mi blistale suze. „Ne znam. Dala sam otkaz na poslu i to što sam bila ljuta na sebe dovelo me samo dotle, pa sam morala da budem ljuta na tebe! A dobila sam menstruaciju, pa sam moţda malo preosjetljiva.“ Potisnula sam svoje suze.

Usne su mu se sada izvile, a gnjev se povukao sa njegovog lica. „Nije smiješno!“ Lupila sam nogom o pod kao kapriciozno dijete.

Kam je odgovorio zagunđavši i povukavši me sa stepenica sebi u naručje.

Obavila sam ruke oko njega i zabila svoje zaţareno lice u njegov vrat. „Nema više priče o tome kako ti je potreban prostor“, upitao je promuklo i osjetila sam njegov topao dah na uhu. Potvrdno sam klimnula, a njegov zagrljaj se pojačao. „Zašto si dala otkaz?“ Odmakla sam se, a on me pridrţao, iako me nije puštao iz zagrljaja. Sada kad sam mu bila ovako blizu ni ja nisam htjela da pustim njega.

Gospode, bila sam tako zbunjena. „On je saznao da sam ostavila Malkolma i rekao mi je neke grozne stvari.“ Kamovo lice sa namračilo. „Kakve grozne stvari?“ Slegla sam ramenima. ,,U osnovi je rekao da sam glupa što sam ostavila bogatog čovjeka pošto je on bio otprilike najbolje do čega ću u ţivotu doći.“ „Ubiću ga. Prvo, prijavićeš ga za zlostavljanje, a onda ću ga ja ubiti.“ „Ne ţelim više ništa da imam sa njim.“ „Dţo, on je pretjerao.“ „Da, jeste. Ali ne mogu sebi priuštiti luksuz da gubim vrijeme prolazeći kroz zavrzlame njegovog privođenja nekakvoj slabašnoj pravdi. Moram da nađem posao.“ „Brejden.“ „Ne.“ Napućila sam usne.

Kam je odmahnuo glavom. „Toliko si prokleto tvrdoglava.“ A onda je poljupcem otvorio moje napućene usne, prvo blago našlonivši svoja usta na njih, a onda snaţnije, privlačeći me bliţe sebi ţeleći da dobije još.

Kada mi je konačno dopustio da dišem, izraz lica mu je bio skoro bolan. „Nemoj to ponovo da mi uradiš, vaţi?“ Osjećala sam se postiđeno zbog svog ponašanja i zaklela sam se da ću biti apsolutno sigurna u vezi sa odlukom prije nego što Kamu pomenem nešto toliko vaţno kao što je raskid. Još jednom sam ga poljubila, njeţno ga dodirujući dlanom po obrazima obraslim kratkom bradom, nadajući se da će iz tog poljupca razumjeti više nego što sam bila spremna da kaţem. ,,Izvini“, šapnula sam.

191

Nela012

„Oprošteno ti je.“ Stegnuo me oko struka.

Klizeći rukama niz njegovu novu majicu, zamišljeno sam namrštila obrve. „Zašto si obučen za izlazak? I šta si mislio sa onim, „Da i ne pominjem ono što sam upravo uradio danas’?“ ,,Ah.“ Kam me malo odmaknuo od sebe. „Ovdje je neko ko hoće da te vidi.“

192

Nela012

Poglavlje 21

P

omislili biste da bi nakon mog suludog emotivnog ispada Kam bio dovoljno promišljen da me pripremi za vijest ko me čeka u njegovom

stanu.

Ali ne.

On je htio da to bude iznenađenje.

Osjećajući se pomalo nervozno zbog te nepoznanice koja me čekala, pošla sam za njim u njegov dnevni boravak.

Pogled mi se odmah spustio na mladu ţenu koja je ustala sa Kamovog kauča.

Niţa od mene, ali viša od Dţos, stajala je tu, sa zanosnim oblinama i zadnjicom i nevjerovatnom kosom. Iz nekog razloga, odmah sam pomislila da je to Bler.

Zurila sam u njene izuzetno svijetle bademaste oči, toliko svijetle da su bile skoro zlataste, i osjetila sam kako mi se grlo steţe. Neki bi mogli da kaţu kako ova ţena moţda ima nekoliko kilograma viška, ali ja sam primijetila samo velike grudi i zaobljenu zadnjicu. Kosa crna kao ugalj spuštala joj se niz leđa u nevjerovatnim mekanim uvojcima. Misleći da je ova ţena Bler, i mrzeći je na prvi pogled, neko vrijeme nisam shvatila da su crte njenog lica nekako jednostavne. Njena kosa, oči i figura bili su ono što ostavlja utisak izuzetnosti.

Onda se osmijehnula. Imala je osmijeh koji obara s nogu. ,,Dţo?“ I američki akcenat.

Uh... šta? ,,Dţoana?“ Grub glas privukao mi je pogled nalijevo, i oči su mi se razrogačile kad sam vidjela krupnog čovjeka koji je stajao pored kamina. Teţina pogleda njegovih bademastih očiju natjerala me da se zanesem od šoka. Bila sam toliko obuzeta ljubomorom, misleći da je ova ţena Bler, da nisam čak ni primijetila koliko su mi poznate bile te njene egzotične oči. „Ujka Mik“, prodahtala sam šokirano, prelazeći pogledom po njemu.

Sada je izgledao starije, sijede vlasi su prošarale njegovu tamnu kosu i bradu, ali to je bio on. Visok čovjek, sa svojih skoro dva metra i širokih ramena, još je izgledao zdravo i u dobroj formi kao prije jedanaest godina. Svi su uvijek govorili da je ujka Mik građen kao zid od cigle. Još uvijek je bio. Šta on radi ovdje? ,,Dţo.“ Zatresao je glavom, uputivši mi osmijeh koji mi je izazvao nostalgiju. „Uvijek sam znao da ćeš biti prelijepa, curo, ali vidi ti to.“ Njegov naglasak me na trenutak zbunio, oštri, nagli škotski izgovor bio je malo umekšan u određenim riječima američkim otezanjem. Njegov izgovor je bio obrnut od Dţosinog.

Još omamljena, mogla sam samo da ponovim njegovo ime. „Ujka Mik?“ Osvrnula sam se prema Kamu, usta otvorenih od čuđenja, a srce

193

Nela012

mi se popelo u grlo. „Šta se dešava?“ Kam je zakoračio naprijed i uzeo me za ruku umirujući me. „Rekla si mi Mikovo prezime, i to da se odselio u Arizonu, i pokazala si mi stare fotografije. Mik ima nalog na Fejsbuku, i ja sam ga pronašao i pozvao ovamo.“ Fejsbuk? U nevjerici sam ponovo pogledala u Mika, još ne vjerujući da je on ovdje. Sve ono što je bilo dobro u mom ţivotu dok sam bila dijete stajalo je ispred mene i nisam znala da li ţelim da se bacim licem na njegove grudi ili da se okrenem i pobjegnem. „Kam i ja smo počeli da pričamo i on mi je rekao koliko ti je bilo teško, draga.

Toliko mi je ţao.“ Mikov glas je bio tih, kao da se obraćao uplašenoj ţivotinji. „Toliko mi je ţao što nisam bio ovdje.“ Progutala sam pljuvačku i stoti put tog dana očajnički pokušala da ne zaplačem. „Zašto si ovdje?“ „Vratili smo se prije nekoliko godina u Pejsli na kratku posjetu, ali niko nije znao gdje ste vi otišli. Vidio sam tvog tatu.“ Prenula sam se na pomisao na svog oca. „Onda je on još tamo?“ Mik je klimnuo glavom zakoračivši prema meni. „Drago mi je što te je Fiona sklonila od njega. Drago mi je što on nema pojma kuda ste otišli i što je previše glup da vas pronađe."

Osjetila sam kako me i nos pecka od suza koje više nisam mogla da potisnem. „Dakle, prešao si sav taj put da me vidiš?“ Široko se osmijehnuo. „Ti si vrijedna te avionske karte, mala djevojčice.“ Mala djevojčice. Uvijek me tako zvao i to mi se sviđalo. Zbog toga sam ja zvala Kola „mali dječače“. Jecaj mi se oteo iz usta prije nego što sam mogla da ga zaustavim, i naizgled završivši sa svojom strpljivošću, ujka Mik je ispustio grub uzdah i prošao kroz sobu da me stegne u medvjeđi zagrljaj. Uzvratila sam mu zagrljaj, pribivši lice uz njega. Ujka Mik nikada nije koristio losione. Uvijek je mirisao na sapun i zemlju. Bol u mojim grudima se pojačao dok sam u njegovom naručju ponovo postajala desetogodišnja djevojčica.

Dugo smo tako stajali zajedno, dok najzad nisam prestala da plačem, a onda me Mik polako odmakao od sebe, vedro me gledajući svojim svijetlim očima očima koje sam voljela više od ijednih drugih na svijetu dok se nije rodio Kol. „Nedostajala si mi.“ Nasmijala sam se u pokušaju da suzbijem ponovni plač. „I ti si meni nedostajao.“ Nakašljavši se i nelagodno se premjestivši s noge na nogu pod teţinom emocija, Mik se okrenuo da pogleda u onu mladu ţenu. Iako ju je predstavio, nije mi više trebalo govoriti ko je ona. Njene oči su je odale. „Dţo, ovo je Olivija, moja ćerka.“

194

Nela012

Olivijine oči su sijale od suza dok mi je prilazila. „Drago mi je što sam te upoznala, Dţo. Tata je godinama govorio o tebi, pa sam skoro osjećala kao da te poznajem. Boţe, da li je to bila zaista toliko otrcana fraza kao što je zazvučalo?“ Slabašno sam se osmijehnula, nesigurna šta tačno osjećam prema njoj.

Posmatrajući način na koji je ujka Mik sa oboţavanjem gledao svoju ćerku, bila sam srećna zbog njega. Srećna što je pronašao sopstvenu porodicu. Ali trinaestogodišnja djevojčica u meni mrzila je Oliviju mrzila je zato što je ona bila razlog zbog koga je Mik uopšte i otišao.

Pokušala sam da suzbijem taj osjećaj, znajući da je beskoristan i djetinjast i sitničav, ali on je postojao koliko god ja ţeljela da ga ne bude. „Pošto smo došli u Pejsli i nismo te pronašli, i mi smo pokušali preko Fejsbuka, ali ti nisi imala nalog na njemu. Mislili smo da ćemo pronaći Kola, ali nismo mogli da budemo sigurni, a tata je brinuo da ti više nećeš ţeljeti da se čuješ sa njim.“ Podigla sam pogled ka Miku, drţeći mu ruku na ramenu. „Ţao mi je što smo izgubili kontakt. To je bilo djetinjasto." „Mala djevojčice, ti i jesi bila tek dijete." „Kam je bio prilično siguran da ćeš ti ţeljeti da vidiš tatu." Olivija se zahvalno osmijehnula, gledajući iza mene i ja sam se okrenula prema Kameronu. „Ne mogu da vjerujem da si ovo uradio" prošaptala sam blago, znajući i ne mareći što je u trenutku sve što sam osjećala prema njemu zračilo iz mojih očiju.

Kamovi dlanovi njeţno su mi prešli preko obraza. „Srećna?"

Klimnula sam glavom, gušeći se od knedle koja mi se zaustavila u grlu. Bila sam srećna. Biti sa Mikom u istoj prostoriji... to je već davalo osjećaj sigurnosti.

Smjestili smo se oko Kamovog stočića za kafu dok je on spremao osvjeţenje.

Sjedila sam između Mika i Olivije, iznenađena njenim prijateljskim drţanjem i poletom. Mislila bih da će biti ljuta na mene što sam prvih trinaest godina našeg ţivota zadrţavala njenog tatu ovdje, ali ona je bila sve samo ne ljuta. Izgledalo je da joj je zbog njenog tate drago što su me pronašli. „Koliko ostajete", upitala sam Mika koji se naslonio na jastučiće na kauču, opruţivši svoje dugačke ruke po naslonu sofe iza mene.

Pogledao je u Oliviju i odgovorio: „Još ne znamo."

Kada nam se Kam ponovo pridruţio, iz mene su počela da naviru pitanja.

Neki odgovori su me rastuţili i moja nenaklonost prema Oliviji počela je da nestaje. Nisam bila jedina kojoj nije bilo lako.

Mik se odselio u Feniks da bi upoznao svoju ćerku, i tamo se njegova veza sa njenom majkom, Ivon, obnovila. Radio je tamo za nekoliko preduzimača, on i Ivon su se vjenčali, i bili su srećna porodica. Dok Ivon nije dijagnostifikovan rak

195

Nela012

dojke u završnoj fazi. Preminula je prije tri godine, ostavljajući Oliviju i Mika potpuno same na svijetu. Ivonina majka i sestra ţivjele su u Novom Meksiku, ali oni nisu bili previše bliski sa njima. „Smatrali smo Kameronove imejlove znakom", tiho mi je rekla Olivija. „Moţda nam je jednostavno trebao odmor od Arizone..." Slegla je ramenima. „Jednostavno je izgledalo da je ispravno doći ovamo i vidjeti te, i malo predahnuti."

Namrštila sam se. „Ali šta je sa vašim ţivotom tamo? Poslom ujka Mika? Tvojim poslom?" „Već odavno za nas stvari više nisu iste u Feniksu", blago je odgovorio Mik. „Oboje smo mislili kako bi nam mogao prijati odmor." Shvatila sam zbog tuge koje mu se nakupila u dnu očiju da za njih više nije bilo isto otkad je Ivon umrla.

Mik mi se blago osmijehnuo. „Da li bi htjela da pođeš u malu šetnju sa mnom, Dţo? Pričaćemo."

Bio je to najčudniji mogući dan. Šetala sam pored Mikove ogromne prilike i prvi put otkad sam odrasla osjećala sam se fizički malom. Mogla sam da vidim kako očima upija sve oko sebe dok smo išli sve do Lejt Voka i nastavili do Prinses Strita. Ujka Mik je zurio u hotel Balmoral na drugoj strani ulice dok smo prolazili pored njega. „Nedostajalo mi je ovo mjesto. Edinburg čak i nije bio moj grad, a nedostajao mi je. Nedostajalo mi je sve ovo ovdje." „Ne mogu da zamislim mjesto različitije od Škotske nego što je to Arizona." „Da. Stvarno je tako." „Ipak, bio si srećan?"

Osjećala sam kako se njegove oči vraćaju na mene dok smo se probijali kroz guţvu prolaznika. Ĉim smo opet bili jedno drugom uz bok, on je počeo da govori. „Dok sam imao Ivon i Oliviju, da, bio sam srećan. Ali nije bilo dana da nisam mislio o tebi, Kolu i Fioni. Kajem se zbog dvije stvari u ţivotu, Dţo. Jedna je što sam propustio prvih trinaest godina Olivijinog ţivota, a druga je što nisam bio tu kraj tebe kada sam ti bio potreban. Pogotovo sada kad znam kroz šta si prošla." „Da li ti je Kam onda sve ispričao?" „Ispričao mi je za Fionu. Koliko si teško morala da radiš. Rekao mi je da si ti odgojila Kola i da je on dobro dijete. Bilo je teško, ali drago mi je što si pronašla nekog ko brine o tebi, mala djevojčice."

Sjećajući se kako sam se prethodno razgnjevila na Kama, osjetila sam novi nalet krivice. Morala sam da se iskupim pred njim. „Volio bih da vidim Fionu." „Ne znam da li je to dobra ideja." „Moram sam da provjerim. Ona nikada nije bila baš laka osoba, ali bila mi je prijateljica."

196

Nela012

Uzdahnula sam, pitajući se kakvu će dramu Mikovo pojavljivanje pokrenuti u mom malom stanu. Ipak, čovjek je preputovao hiljade kilometara da bi nas vidio. Nisam mogla da ga odbijem. ,,U redu.“ ,,I volio bih da upoznam Kola.“ ,,Vaţi.“ „Ne znam koliko ćemo biti ovdje, ali volio bih da provedem što je više moguće vremena sa tobom."

Uputila sam mu iskren, ali zabrinut osmijeh. „To ne bi trebalo da bude problem, pošto sam danas dala otkaz."

Ušuškana u Kamovom krilu na njegovom kauču, ćutke sam gledala televiziju.

Ujka Mik i Olivija su otišli čim smo se vratili kod Kama, a nedugo zatim Kol je došao kući i morala sam sve da mu objasnim.

Kam je insistirao da večeramo sa njim i kada sam ustala da krenem da bim Kol mogao da se istušira i uradi zadaću, Kam je još jače navalio da ostanemo.

Pošto još nisam mogla mirno da ostavim Kola samog u stanu sa mamom na bilo koje duţe vrijeme, pristala sam da ostanem ako će se Kol tuširati kod Kama. „Ti jedva da si izgovorila ijednu riječ", iznenada se oglasio Kam, prstima me opušteno mazeći po ruci. „Rekla si ranije da si srećna što sam ih kontaktirao. Da li si još srećna?" „O da", umirila sam gaja. „Osjećam neku vrstu mira znajući da je on dobro. A Olivija izgleda kao fina djevojka." Izvila sam vrat da ga pogledam u oči. „Hvala ti."

Slegao je ramenima i ponovo skrenuo pogled na televizor. „Samo sam htio da te učinim srećnom."

Stomak mi je izveo još jedan obrtaj. „I jesi." „Stvarno? Ona drama prije toga bila je definitivno samo emotivna... ţenska... stvar...?"

Htjela sam da se nasmijem, ali sve u svemu sve ono sranje koje sam izvela napolju u hodniku nije bilo zabavno. „Ţao mi je što sam to uradila. To nije bilo lijepo. Bila sam ljuta na Mejkla i na sebe i sve sam to iskrivila u svojoj glavi tako da mogu da okrivim nekog drugog.

Nekog podloţnijeg mom bijesu."

Kam je zagunđao. „Pa sam, naravno, taj neko bio ja?"

Njeţno sam ga pomilovala po grudima. „Izvini."

Paţljivo je spustio pogled na mene.

197

Nela012

„Da li je ovo loš trenutak da ti kaţem da sam dobio posao?“ Zatečena, odmakla sam se od njega. ,,U grafičkom dizajnu?" ,,Da.“ Radost zbog njega prostrujala je kroz moje tijelo i shvatila sam da se kezim kao idiot. ,,Gdje?“ „Ovdje. Ponovo sam dobio svoj stari posao. Restruktuiranje firme je dobro prošlo i shvatili su da im nedostaje čovjek. Ne mogu da završe sav posao bez još jednog dizajnera. Moj šef se povoljno izjasnio o meni.“ Slegnuo je ramenima. „Nije sigurno ponovo se vratiti kod njih, ali je dobro plaćeno i radiću ono što volim da radim."

Naslonila sam se na njega, njeţno ga poljubivši u usne. „Kame, toliko mi je drago zbog tebe. Kada počinješ?" ,,U ponedjeljak." Ĉvršće me obgrlio rukom. „Su nije zadovoljna sa mnom jer je nisam obavijestio dvije sedmice unaprijed, ali ne smijem rizikovati da izgubim ovu ponudu." „Su će se snaći. Vjerovatno ću preuzeti više smjena." Nije me oduševljavala pomisao o dodatnim smjenama. „Znaš, da si prihvatila Brejdenovu ponudu ovo uopšte i ne bi bio problem." „Rekla sam ne. Pronaći ću nešto. Ne brini."

Promeškoljio se ispod mene, napet. „Toliko si prokleto tvrdoglava. Uvijek si tako zabrinuta zbog Kola i sve mu obezbjeđuješ i staraš se da on bude dobro. Kladim se da je polovina onoga što se dogodilo u hodniku ovog popodneva bilo zbog njega i zbog toga što si se osjećala kao da si ga iznevjerila. Ako toliko brineš za njega, onda prihvati prokleti posao kada ti ga nude."

Izvukla sam se iz njegovog zagrljaja, obraza zaţarenih zbog toga što mi se ovako obraća. Pruţila sam se preko kauča i posegnula za daljinskim upravljačem televizora, pa pojačala ton naučno-fantastičnog programa koji smo gledali. Ne samo da me naljutio njegov ton, nego sam bila ljuta i što je on bio potpuno u pravu.

Njegov zabrinuti uzdah razlegao se po cijelom dnevnom boravku. „Dobro", zagunđala sam ja. „Sutra ću da pozovem Brejdena."

Dočekala me tišina, pa sam se brzo osvrnula prema njemu prije nego što sam se ponovo usmjerila na televizor. Uobraţeni gad se trudio da se ne nasmije. „Odlično. Drago mi je što to čujem." „Da li namjerno pokušavaš da budeš podmukli gnjavator?"

Frknuo je kroz nos. „Kako sam stigao od momka koji je ponovo okupio tvoju porodicu do podmuklog gnjavatora? Kako smo stigli od toga da se privijaš uz mene do toga da

198

Nela012

sjediš što je dalje moguće?" Uhvatio me za potkoljenicu. „Vraćaj se."

Ritnula sam se ka njemu. „Prestani." „Dobro, ja ću da dođem kod tebe."

Zacičala sam kad se bacio na mene, pribijajući me uz sofu. „Gubi se", smijala sam se dok je on zabijao nos u moj vrat, golicajući me prstima po struku. „Hoćeš li biti fina", mrmljao je ustima naslonjenim na moju koţu.

Napućila sam usne. „Ja sam uvijek fina."

Kam je podigao glavu i poljubio me u napućene usne i ono što je počelo kao igra brzo je postalo strast. Privila sam ga uz sebe, a njegova prsa su pritiskala moje osjetljive grudi dok smo se ljubili sve ţešće.

Kada je počeo blago da pritiska svoje kukove na moje, gurajući svoju ukrućenost između mojih nogu, odvojila sam usta od njegovih, osjećajući kao da će mi se čitavo tijelo zapaliti. „Nemoj", prodahtala sam, hvatajući ga za kukove da umirim njegove erotične kretnje. „Ne moţemo ništa da radimo, a đavolski sam napaljena. Nemoj da me mučiš." „Stvarno?" Kam se smiješio opako dok je rukom prelazio preko mojih bokova da bi njom najzad obuhvatio moju sisu. Stegnuo ju je, pokrećući čudnu mješavinu bolne njeţnosti i strasnog poriva u meni. „Moje oči", povikao je Kol. Kam i ja smo se razdvojili uz trzaj, i izvila sam glavu da vidim svog brata kako stoji na vratima u piţami, dok mu kosa u mokrim pramenovima pada preko čela. Podlakticom je pokrivao oči. „Jebo te, oslijepio sam", reţao je i okretao se uokolo, naletjevši na zid prije nego što se sjetio da spusti ruku. Poslije toga je izašao iz stana, zalupivši vratima za sobom.

Uţasnuta, pogledala sam Kamovo lice, razrogačenim očima. „Mislim da bi ovom prilikom trebalo da mu oprostim što je psovao."

Kam je zafrktao, obuzdavajući se dok je spuštao glavu na moje grudi, a cijelo tijelo mu se treslo od smijeha. Osjetila sam kako mi se uz usta otima neobuzdan kikot, uprkos tome što sam bila postiđena zbog mene i Kola. „Nije smiješno. Uplašili smo ga. Bolje je da vidim kako je.“ Kam je odmahnuo glavom, očiju blistavih od zabavljenosti. „Ti si posljednja osoba koju sada ţeli da vidi.“ „Ali on je gore sa mamom.“ „Siguran sam da se zabarikadirao u svoju sobu i radi sve što moţe da iz glave istjera sliku mene kako se preko odjeće trljam sa njegovom sestrom." „Zašto ti moraš da budeš u svemu u pravu? To je izuzetno iritirajuće."

199

Nela012

On se samo osmijehnuo. „Ne, stvarno to mislim. Ili ćeš morati da prestaneš ili ćeš se stalno nalaziti na pogrešnoj strani kauča." „Dobro." Ponovo mi je uputio onaj uspaljeni osmijeh. „Dopada mi se kada se mirimo."

Iznenada sam ga snaţno poljubila, pošto mi se dopadao njegov odgovor i bila sam previše obuzeta ljubavlju da bih marila što on sada zna koliko njegova uobraţenost moţe da me napali. Kad sam ga najzad pustila da udahne vazduh, prešla sam palcem preko njegovih usana, nadajući se da ću zauvijek za sebe zadrţati tu seksi krivinu njegove usne. „Zahvalna sam ti za ovo danas. Za sve. Što si paţljiv prema meni i što si posvetio svoje vrijeme tome da mi vratiš ujka Mika."

Oči su mu zasijale od ljubavi i slatke njeţnosti dok je paţljivo gledao u moje lice, kao da hoće da upamti svaku njegovu crtu. ,,U svako doba, dušo."

Privila sam se uz njega i nekoliko trenutaka smo leţali ćutke. Provlačeći njegovu kosu kroz prste, s oklijevanjem sam rekla: „Kame?" „Da?" „Znam da si rekao kako si odustao od zamisli da pronađeš svoje biološke roditelje, ali kada si danas vidio šta se desilo sa Mikom... da li si siguran?" „To je bilo drugačije." Njegov dah me golicao po ključnjači. „Ti i Mik ste imali snaţan međusobni odnos. Ne poznajem te ljude koji su me ostavili. Iskreno, više mi i nije potrebno da ih upoznam. Imam sve što sam ikada mogao da poţelim u Andersonu i Heleni Mekejb. Nisu mi potrebni razlozi ili izgovori jer... pa... koliko god su oni dobri, to nikada neće promijeniti činjenicu da sam ja izvukao deblji kraj zbog tih izgovora. Oni su me ostavili. Nije vaţno da li su njihovi razlozi bili logični, praktični... To nikada neće promijeniti način na koji sam se osjećao kada sam saznao istinu. Pa u čemu je onda svrha?“ Utješno sam ga pomilovala rukom po leđima, ţeleći da ga uvučeni u sebe, tamo gdje je bio voljen više nego što je uopšte znao. „Oni su na gubitku dušo. Na velikom gubitku."

200

Nela012

Poglavlje 22

K

ol je već dobio potpuni izvještaj o ujka Miku. On je imao samo tri godine kada je Mik otišao, pa nije mogao da ga upamti, ali izgledalo je da nema ništa protiv da ga vidi, pošto je od mene tokom godina saznao dovoljno da bi znao kako sam ja nekada mislila da je to čovjek koji moţe da hoda po vodi.

Reći to mami, bila je već druga stvar. Zapravo sam se plašila da joj to kaţem, brinući da će je ova vijest navesti da se potpuno otkači. Na moje iznenađenje, ona je mirno primila tu vijest i pristala da izađe i razgovara sa Mikom kada on dođe.

Mislim da sam je čak čula i kako se tušira dok sam pregledala jedan internet sajt za zapošljavanje na Kolovom kompjuteru.

Kada je Kol stigao kući iz škole, meni su se dlanovi znojili. Mama je dotad bila pribrana, ali to je moglo da se promijeni kada vidi Mika. Kucanje na vratima natjeralo je moje srce da preskoči jedan otkucaj. Ne znam zašto to ljudi u ljubavnim romanima opisuju kao nešto dobro. Kada ti srce preskoči otkucaj, to te ostavi bez daha osjetiš laku mučninu, i svakako ti bude loše. „Uspjeli ste da dođete.“ Razvukla sam usne u slab smiješak dok sam otvarala vrata ujka Miku i Oliviji.

Olivija se zakikotala. „Zar smo toliko loši da si u to posumnjala?“ „Ne, ne, ne“, poţurila sam da ih uvjerim u suprotno, sklanjajući se u stranu da ih pustim unutra. „Ne brine ona zbog nas“, tiho joj je objasnio Mik, a ja sam mu uputila saučesnički, ali zabrinut osmijeh preko ramena dok sam ih vodila u dnevni boravak. „Skinite jakne. Osjećajte se kao kod kuće. Da vam donesem kafu ili čaj? Vodu, “ sok? „Kafu“, odgovorili su njih dvoje jednoglasno.

Klimnula sam glavom, puna nervne napetosti. „Nema problema."

Ali Kolova pojava na vratima zaustavila me u mjestu. Obgrlila sam ga oko ramena i povela prema Miku i Oliviji. „Kole, ovo su Mik i njegova ćerka Olivija.“ Mik mu se široko osmijehnuo i ispruţio ruku. Kol se nesigurno rukovao sa njim. „Drago mi je što sam vas upoznao“, promrljao je, puštajući da mu kosa padne u oči da ne bi morao gledati pravo u njih. ,,I meni je drago. Gospode, potpuno si isti kao tvoj tata kada je bio tvojih godina.“ „On uopšte nije kao tata“, rekla sam oštro.

201

Nela012

Olivijine obrve su se podigle i prostrijelila je svog oca pogledom prije nego stoje prekomo rekla: „Samo ti tako, tata.“ Mik je uzdahnuo, bilo mu je neprijatno. „Nisam tako mislio.“ Samo ti tako, Džo. ,,Znam.“ Odmahnula sam rukom, osjećajući se loše zbog svoje preosjetljivosti. „Pomalo sam preosjetljiva kada je ovo u pitanju.“ „Razumljivo.“ „Kole, ja sam Olivija.“ Ispruţila je ruku, a Kolovi obrazi su malo pocrvenili dok su se rukovali. „Drago mi je što sam te upoznala.“ Osvrnula se po dnevnom boravku, dok su joj oči sijale od odobravanja. „Vi ljudi imate zaista lijep stan.“ „Dţo je uradila svu dekoraciju.“ Kol me iznenadio kada joj je to otkrio skoro poletno. „Tapete, krečenje, glačanje... sve.“ „Impresionirana sam.“ Osjećala sam osmijeh u očima ujka Mika dok je gledao u mene. „Zapamtila si sve čemu sam te naučio, ha?“ Postiđeno sam slegnula ramenima. „Volim da se bavim dekoracijom.“ „O da, znamo to.“ Mamin glas me natjerao da oštro udahnem kad smo se svi okrenuli daje gledamo kako nesigurno ulazi u dnevni boravak. „Radiš to vrlo često.“ Kol i ja smo se zgledali, potpuno zatečeni njenim izgledom. Ne samo da se istuširala nego se i lijepo obukla. Kosa joj je bila paţljivo ofarbana, stavila je malo šminke i nosila je tanke farmerke koje su visile na njenom krhkom tijelu, i crnu svilenu bluzu koju sam joj kupila za Boţić iako sam mislila da je uopšte neće obući. Nama je izgledala bolje nego godinama unazad, ali kad sam se osvrnula prema ujka Miku mogla sam da vidim u njegovim očima da je šokiran njenim izgledom.

Prošao je pored nas i nadnio se iznad mame, koja mu se blago osmijehnula. „Fiona. Drago mi je što te vidim."

Klimnula je glavom, dok su joj usta malo podrhtavala. „Prošlo je mnogo vremena, Majkle." ,,Jeste.“ „Skoro da se nisi promijenio." „Ti jesi, draga", odgovorio je on blago, a u glasu mu se osjećalo nešto poput bola.

Mama je rezignirano podigla ramena. „Radila sam šta sam mogla."

Ujka Mik ništa nije rekao, ali mogla sam da vidim po zategnutosti njegove vilice da nije mislio kako je ona uradila dovoljno. U tome smo se slagali. „Tata." Olivija je stala pored njega, uzimajući ga za ruku da ga umiri, a ja sam

202

Nela012

osjetila kako i posljednji tragovi moje netrpeljivosti prema njoj nestaju. Kako sam mogla biti netrpeljiva prema nekome koje tako očigledno oboţavao Mika?

Ujka Mik je čvrsto stegnuo ruku svoje ćerke. „Fiona, ovo je moja djevojčica, Olivija."

I tek tako, sve je otišlo dođavola.

Mama je napućila usne dok su njene oči skretale prema Oliviji. „O da, izgleda kao ona američka riba s kojom si se smuvao." Ĉvrsto sam sklopila oči od stida i čula Kolovo tiho gunđanje pored sebe. „Fiona", upozorio ju je Mik. „Tata, nije vaţno." „Pffi." Mama je pogledala pored nje prema meni. „Rekla si mi da će doći samo on. Vraćam se u krevet. Ostavi mi kasnije neku večeru."

Klimnula sam glavom, napetih mišića, dok smo svi čekali da ona ode. Kada su se vrata njene sobe zatvorila sa treskom, ja sam uzdahnula. „Izvini, ujka Mik. To je otprilike najbolje što se od nje moţe čuti. Olivija, ţao mi je..." „Zaboravi na to." Olivija je odmahnula rukom. „Nije to nikakav problem." „Ne mogu da vjerujem da je to ona ţena.“ Mik je odmahivao glavom dok je koračao kroz prostoriju da sjedne, a tijelo kao da mu je oteţalo od šoka. „Jednostavno, ne mogu da vjerujem.“ Mislila sam kako se mama zapravo ponašala prilično dobro, bar dok nije vidjela Oliviju, ali nisam htjela da to kaţem Miku. „Povjeruj.“ Kao kornjača koja promoli glavu iz svog oklopa da se malo osunča, samo da bi otkrila da pada kiša, mama se zatvorila u svoju čauru čak još gore nego prije.

Rijetko je izlazila iz sobe, u stanje dostavljen sanduk sa flašama alkohola, i jedini način da znam daje ţiva bilo je to što je hrana koju sam joj ostavljala nestajala.

Svaki put kada bih pokucala na vrata da provjerim kako je, ona bi progunđala da odem.

Htjela sam da stvari budu jasne, cmo-bijele. Htjela sam da je mrzim zato što je udarila Kola i da me nije briga da li je mrtva ili ţiva, ali sam shvatila da jednostavno ne mogu da je sasvim napustim.

Kam je rekao da dođe vrijeme kada moramo da odustanemo od nekih ljudi.

Nismo mogli da im pomognemo, a pokušaji da to uradimo samo su nas uvlačili u blato sa njima.

To je bilo lakše reći nego uraditi. Uprkos svim našim ruţnim sukobima, ona je bila moja mama i još je postojao dio mene koji je ţelio da više brine o nama nego što je ona brinula o sebi. Znala sam da moram odustati od nje. Znala sam to. Zbog Kola, a takođe i zbog sebe. Kada dođe vrijeme da je napustim, uradiću to. Ali ponijeću krivicu sa sobom.

203

Nela012

Ujka Mik je rekao da ţeli sa mnom da provede što je moguće više vremena i nije lagao. Te subote smo se Kol, Kam, Olivija, Mik i ja našli na zelenoj pijaci da odemo na ručak u pab. Saznala sam da je Olivija u SAD-u bila bibliotekarka, ali slično kao Kam, postala je višak zbog budţetskih problema. Olivija je bila srdačna i zabavna i bilo je izuzetno teško ne voljeti je, i mogla sam da zamislim kako bi se dobro slagala i sa Dţos i sa Eli. Ručak je bio zabavan i shvatila sam da Mik odobrava Kolovo i Kamovo blisko prijateljstvo, pošto mi je stalno slao poglede koji su ukazivali na to.

Prošetali smo gradskim ulicama koje su u taj proljećni dan bile pune ljudi, šetajući Viktorija Stritom do mosta Dţordţa IV, a onda smo poveli Oliviju do Rojal Mila.

Snimila sam nekoliko fotografija nje i Mika kako stoje na Milu, a onda još nekoliko njih dok smo se vraćali nazad u Nju Taun. Išli smo duţ Prinses Strit Gardensa i napravila sam neke odlične fotografije njih dvoje zajedno pored fontane Ros sa Edinburškim zamkom koji se u pozadini podizao. Bio je to dobar dan. Opušten dan, i dok sam hodala iza njih, sa Kamovom rukom oko mog struka, na neko vrijeme sam zaboravila na sve svoje brige.

U nedjelju, Elodi je bila u svom elementu. Pošto je od Eli čula sve o ujka Miku i Oliviji, pozvala ih je na ručak. Kada smo došli, otkrili smo da je Elodi negdje našla drugi sto i postavila ga pored onoga koji je tu već stajao. Njihov stan odjekivao je od razgovora i smijeha dok su svi zajedno ćaskali, upoznajući njih dvoje. Posmatrala sam Oliviju i osjetila knedlu u grlu kada sam vidjela radost na njenom licu, boju na njenim obrazima i iskre u njenim očima. Eli je skoro odmah počela da je salijeće raznim pitanjima i mogla sam da primijetim da su se već međusobno povezale. Eli je znala da se tako poveţe sa ljudima.

Dok sam sjedila za stolom pored Dţos, ona me blago gurnula i nagnula se ka meni da prošapće: „Da li si ikada mislila da ćeš učestvovati u nečemu ovakvom?"

Pogledala sam lica svih prisutnih, i moje oči su se zaustavile na Kamu, koji se smijao nečemu što je Brejden rekao. Ponovo sam se okrenula ka njoj, odmahujući glavom. „Ni za milion godina."

Osmijehnula se, a ja sam bila zatečena emocijama u njenim očima dok je gledala naniţe u jednostavan dijamantski vjerenički prsten na svojoj ruci. „Ni ja." „Da li si dobro?"

Dţos je klimnula glavom. ,,I više nego dobro." Široko sam joj se osmijehnula, i baš sam namjeravala da izbacim neku šalu kako bih nas izvukla iz tolike ozbiljnosti kada me Brejden oslovio. „Dţo, treba li ti posao?"

Zakolutala sam očima i iznervirano pogledala Kama.

204

Nela012

„Namjeravala sam da ga pitam." „Pa, nisi ţurila s tim."

Uzdahnuvši, klimnula sam glavom Brejdenu, obraza zaţarenih što moram da to traţim od njega. „Ako imaš neki posao koji ne podrazumijeva puno radno vrijeme, bila bih ti zahvalna na tome."

Njegove svijetle plave oči proučavale su moje i osjećala sam se ranjivom dok me posmatrao. Brejden kao da je mogao da gleda čovjeku u dubinu duše. Ne znam kako je Dţos mogla da izdrţi sa njim toliko dugo prije nego što se najzad prepustila svojim osjećanjima prema njemu. On je sigurno to sve vrijeme znao. „Dţo, dođi do nas kada god ti budemo bili potrebni, molim te.“ Progutala sam pljuvačku, ali sam potvrdno klimnula glavom. „Organizovaću nešto za sutra, vidjeću da li moţeš da počneš od utorka. “ „Hvala ti“, šapnula sam zahvalno.

Kada je razgovor ponovo počeo, Dţos se prigušeno zakikotala: „Strašan je, zar ne?“ ,,Brejden?“ „Da. On vidi više toga nego većina ljudi.“ Paţljivo me osmotrila. „Da li se sa tobom dešava nešto što ne znamo? Da li je između tebe i Kama sve u redu?“ Pomislila sam na svu svoju nesigurnost i svađe koje sam svakodnevno imala sa njim. „Samo prilagođavamo svoje stavove u međusobnom odnosu." „Naravno. Pa, mislim da je on prilično dobar. Hoću da kaţem, prije nego što si ga upoznala nikada ne bi prihvatila posao od Brejdena.“ „Dobro, nemoj da me gnjaviš sa tim.“ „Gospode boţe, ţeno, ne vjerujem da je iko ponosan ili tvrdoglav kao ja.“ „Pa, griješiš“, odgovorila sam ja šturo.

Dţos se nasmijala. „Da, a sada i ti imaš svog sopstvenog pećinskog čovjeka... oslobodi se malo te tvoje tvrdoglavosti.“ Osjetila sam kako mi se obrazi ţare od pomisli na Kamerona kako me noćas oslobađa moje tvrdoglavosti. Predstojali su mi lijepi trenuci.

Dţos je zafrktala. „Samo zadrţi te misli za sebe.“

205

Nela012

Poglavlje 23

I

ma momenata u ţivotu kada pomisliš kako se toliko toga dešava da nemaš mogućnosti da odahneš. Probudiš se, istuširaš se i obučeš, danje ispunjen magnovenjem događaja, rada, aktivnosti, sitnih obaveza, a onda i prije nego što to shvatiš, tvoje iscrpljeno tijelo se rastapa na tvom jastuku i dušeku.

A onda, naizgled samo dvije sekunde kasnije, tvoje oči se prinudno otvaraju na zvuk budilnika. Takav je bio moj ţivot sljedećih nekoliko sedmica.

Pošto se toliko toga dešavalo, odbacila sam nervozu za jednu noć i ostala u Kamovom krevetu do jutra. Bila je to srijeda poslije vikenda sa Mikom i Olivijom. Ĉim se budilnik oglasio, zastenjala sam, zbacila pokrivače sa sebe i iskočila iz kreveta.

Izgleda da je Kamerona zabavljao način na koji sam iskočila iz kreveta.

Gledala sam kako mu se naga ramena tresu od smijeha dok je gurao glavu u jastuk. To što su mi kapci bili teški i što sam se nervozno iščekivala kako će proći moj drugi dan na poslu kod Daglasa Karmajkla i kompanije nije me baš činilo strpljivom. „Nije toliko smiješno.“ Kam je izvukao svoje nasmijano, sneno lice iz jastuka. „Dušo, urnebesno si smiješna“, rekao je glasom promuklim od sna, koji je zvučao veoma seksi. Htjela sam da se ponovo bacim ispod pokrivača zajedno sa njim, ali morala sam da se spremim za posao. „Ako odmah ne iskočim iz kreveta ponovo zaspim. Ono što ti radiš... ja tako ne mogu.“ Pridigao se u krevetu da me pogleda, a njeţnost u njegovim očima me zaustavila u mjestu. „Jebeno si predivna. Znaš to, zar ne?“ Njegova sposobnost da me natjera da pocrvenim bila je nevjerovatna. Niko nije mogao da mi se uvuče pod koţu kao što je to on radio, ili da učini da se osjećam istovremeno i više i manje od onog što zaista jesam. Sklonila sam pogled u stranu dok sam išla iz sobe u kupatilo i rekla: „Ja ću jebeno predivno da zakasnim.“ To je bio otprilike sav razgovor između nas dvoje koji ćemo voditi tokom sljedećih dvije nedjelje. Te prve nedjelje oboje smo počeli svoje nove poslove (doduše Kam je počeo da ponovo radi na starom radnom mjestu), Mik i Olivija su nas pozvali da izađemo na večeru, svratili kod Kama na večeru, poveli nas troje u bioskop, proveli neko vrijeme sami sa mnom i Kolom dok je Kam bio napolju sa Nejtom i Pitijem, i uopšte provodili vrijeme sa nama što su više mogli. Nisam mogla ni da zamislim koliki je bio njihov hotelski račun u Kaledonijan hotelu. Mik je rekao da je Ivon naslijedila novac od svoje babe što je bio dio dogovora između Ivon i njene porodice i da je taj novac ostavila njemu i Oliviji prije nego što je

206

Nela012

preminula. Nije to bio neki novac koji je mogao da ih učini „mirnim do kraja života“, a putovanje u Škotsku ga je već bilo načelo. Poznavala sam Mika dovoljno dobro da znam da on ne ţeli nastaviti da traći novac na hotelske račune.

Koliko god mi prijalo Olivijino prisustvo, Mikovo društvo je bilo ono za čim sam čeznula. Kao pravi tata, on nije dopuštao da išta platim, očinski me savjetovao i nemilosrdno me začikavao, baš kao što je radio i kada sam bila dijete.

Boravak sa njim ponovo mi je izazivao onaj osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti mene onakve kakva jesam. On je takođe pregledao sav rad koji sam obavila u stanu i dodatno potvrdio Kamov zaključak da imam talenta za to. Niko mi nikada nije rekao da imam talenta za bilo šta, a sada su dvojica najvaţnijih ljudi u mom ţivotu uporno to tvrdili.

Bila sam prilično prokleto fantastična.

Tokom druge sedmice manje sam viđala Mika i Oliviju. On je zaključio kako ţeli da ona vidi dio svog nasljeđa, pa im je rezervisao smještaj u jednoj gostionici u Loh Lomondu i otišli su tamo na nekoliko dana. To mi je dalo mogućnosti da se usredsredim na ovladavanje novim poslom. Nije bilo previše teško. Brejden me postavio da radim u administraciji, a takođe sam pomagala i na prijemnom odjeljenju. To je bilo mnogo ţivahnije mjesto za rad, sa agentima za nekretnine u jednoj prostoriji i administrativnim radnicima u drugoj. Neko je stalno dolazio i odlazio, i bilo je mnogo mladih, zgodnih momaka koji su radili kao agenti za nekretnine i voljeli da flertuju sa administrativnim osobljem.

Njihova reakcija na moj dolazak bila je skoro komična. Nova igračka za zabavu! Samo što sam već izgubila dosta ţara za flertovanje otkad sam upoznala Kamerona. Da, mogla sam da se osmjehujem i šalim i sa najboljima od njih, ali vatreni poziv u mojim očima i obećanje u mojim izazovnim o smijesima, nestali su. Nisam više neprestano tragala za rezervnim planom. Nisam htjela rezervni plan.

Sve što sam htjela sam imala, u jednom iritantno ispravnom, donekle arogantnom, ljubaznom, zabavnom, strpljivom, istetoviranom čovjeku.

U novom obrascu rada ponedjeljkom, srijedom i četvrtkom u agenciji za promet nekretnina i pored mojih uobičajenih smjena u baru utorkom, četvrtkom i petkom uveče, viđala sam Kama veoma malo, pošto je on na svom poslu počeo novi projekat koji mu je oduzimao sVe slobodno vrijeme. Vratio se na večernje časove dţudoa, pa sam ga tako viđala kada navrati do stana da povede Kola sa sobom na trening. Otišla sam kod njega u srijedu uveče, ali je on već bio zaspao na svom stolu za crtanje kada sam stigla. Morala sam da ga njeţno probudim i pobrinem se da legne u krevet. Neočekivano snaţno me obgrlio rukom oko struka i povukao u krevet kod sebe. Prepustila sam mu se, uţivajući što sam blizu njega iako je bio u dubokom snu. Kada mu se ruka opustila, uspjela sam da se izvučem, a da ga ne probudim.

Do subote mi je već nedostajao. Nisam htjela da budem toliko zahtjevna, previše razmaţena djevojka, a nisam ni mislila da sam takva. Ali nedostajao mi je

207

Nela012

jer ga nisam viđala toliko često, a bila sam navikla da provodimo vrijeme zajedno, pričajući i smijući se, sjedeći u prijatnoj tišini, ili uz nevjerovatno dobar seks.

Prošlo je samo nedjelju dana.

Gospode, bila sam zavisna od njega.

Subota je bila veče za Brejdenovu i Dţosinu proslavu vjeridbe, a pošto sam bila raščistila svoj ormar prodavši većinu svojih lijepih haljina na Ibeju, otišla sam da kupim novu haljinu od sredstava iz mog novog, smanjenog budţeta.

Na moje iznenađenje, Kameron se ponudio da mi pravi društvo.

Vrlo brzo je postalo očigledno da on mrzi odlaske u kupovinu. „Zašto si pošao", pitala sam ga ja, smijući se kad sam ga našla kako odsutno stoji u uglu Topšopa.

Odmah me uzeo za ruku i odveo me napolje iz radnje. „Jer si mi nedostajala“, rekao mi je, ne stideći se da to prizna. „Ako moram da podnesem ovo da bih bio sa tobom, onda neka bude tako.“ Zaključila sam da njegova hrabrost zasluţuje poljubac, pa sam mu podarila jedan vreo nasred Prinses Strita. Kada me čvrsto obgrlio rukama i stisnuo što je mogao bliţe uz sebe, zaključila sam daje ovo moţda bila loša zamisao. Kad smo se razdvojili, ne obraćajući paţnju na nezrelo dovikivanje grupe dječaka pretpubertetskog uzrasta da „nađemo sebi sobu“, koţa nam je već bila u plamenu strasti. Sedmicu dana nismo imali seks. To je za nas bio rekord. Bio je to period uzdrţavanja koji smo oboje očigledno htjeli da okončamo, i to što prije.

Sada nije bilo vrijeme za to. ,,Noćas“, šapnula sam, ne odvajajući usne od njegovih i nevoljno ga pustila iz zagrljaja.

Pokušala sam da ga ne izlaţem predugo mukama kupovine. Otišli smo u jednu od mojih omiljenih skupih radnji na Kesi Stritu, a Kam se glasno ţalio na pop muziku koja je grmila iz zvučnika. Bila je toliko zaglušujuća da je bilo skoro nemoguće da čujemo jedno drugo. Uzela sam gomilu haljina da isprobam. Dama na ulazu u svlačionicu pokušala je da me spriječi da uvedem Kama sa sobom, ali sam je šarmirala, objasnivši uz namigivanje da mi je potreban savjet mog momka pošto je u pitanju veoma posebno veče. Mogla je da shvati to namigivanje kako god je htjela, i shvatila je kako je htjela, cereći se dok nas je puštala da prođemo.

Na moje olakšanje, zatekla sam najveću svlačionicu praznu i ubacila sam sve haljine u nju. Pokazala sam na stoličicu ispred zavjese. „Ti moţeš da sjedneš ovdje.“ Kam je uzdahnuo i spustio svoje visoko tijelo na stoličicu. Kada sam mu se nacerila stojeći iznad nega, usne su mu se izvile. „Ovo je prvi put da sam čuo da si me zaista nazvala svojim momkom."

Namrštila sam lice u znak negodovanja. ,,Uh-uh.“ ,,Mmm-hmm.“ „Stvarno?"

208

Nela012

On se široko osmijehnuo. ,,Stvarno.“ Pripremila sam se za njegov odgovor još dok sam postavljala pitanje: „Kako ti je zvučalo?“ Njegov osmijeh je postao blaţi i klimnuo je glavom. „Veoma lijepo.“ Uţivali smo u tom trenutku i shvatila sam kako sam se sva ozarila iznutra. „U redu“, uzdahnula sam, pokušavajući da ne izgledam kao zaljubljena tinejdţerka koja oboţava svog dečka. „Pokušaću da budem brza.“ Kada sam navukla zavjesu, ţurno sam svukla svoju odjeću i obukla prvu haljinu. Mislila sam daje ona prekratka. Kam se sloţio. „Ovo je lako.“ Osmijehnula sam se i poţurila nazad iza zavjese. Uslijedio je niz presuda ,,ne“ i ,,moţda“ dok najzad nisam isprobala večernju kratku haljinu od tamnoplave čipke, otmenu i elegantnu, ali koja je toliko naglašavala obrise tijela da je bila i izazovna. „Šta misliš“, kada sam izašla iza zavjese okrenula sam se oko sebe da me Kam pogleda. Pogledom je prelazio od mojih noţnih prstiju do lica, postajući sve uspaljeniji. Onda je prosto klimnuo glavom. Upitno sam podigla obrvu. „Dobra je?“ Klimnuo je glavom, slegla sam ramenima i vratila se iza zavjese. Na trenutak sam gledala u svoj odraz u ogledalu. Pa, meni se sviđa.

Baš sam htjela da povučem rajsferšlus kada je zavjesa zašuštala iza mene i Kameron je kliznuo unutra, navlačeći zavjesu za sobom. Osjetila sam kako srce počinje da mi ubrzano radi, a koţa mi je već plamtjela od iščekivanja. Nisam morala da ga pitam šta to radi. Predobro sam poznavala taj izraz na negovom licu.

Odjednom nije bilo vaţno što smo u svlačionici, u prodavnici, u javnosti.

Kam je prešao rukom niz liniju moje vilice do mog vrata i potiljka, privlačeći me za poljubac koji je bukvalno učinio da svi moji nervi zapucketaju. Drhtala sam prislonjena uz njega kao da nam je to bio prvi poljubac, udišući duboko vlaţnu vrelinu njegovih usta, isprobavajući njegov ukus i ukus mentol ţvakaće gume.

Pripila sam se uz njega i sapleli smo se preko gomile moje odjeće, a ja sam leđima udarila u zid prekriven ogledalima. Kam se odmakao, spuštenih očnih kapaka, nateklih usana. „Okreni se“, zatraţio je grubim glasom, prislonivši mi usta uz uvo, tako da mogu da ga čujem i pored glasne muzike. Uspaljena promuklost njegovog glasa natjerala je moje tijelo da reaguje kao daje uvukao dva prsta u mene. Grudi su mi se podizale i spuštale u uzbuđenim uzdasima, i okrenula sam se. Naglim pokretom je raskopčao haljinu i počeo da me svlači. Gledala sam u ogledalu kako je baca na gomilu moje odjeće. „Kupi je“, posavjetovao me, a ja sam zadrhtala osjetivši njegov dah na mojoj koţi dok su se njegove tople ruke obavijale oko mene da mi stegnu gole grudi. Grizući se za usnu da potisnem jecaj koji sam očajnički ţeljela da ispustim, izvila sam se od negovog dodira, spuštajući ruke na

209

Nela012

njegovu zadnjicu dok mi je on štipkao bradavice. Mogla sam da osjetim njegove grudi na svojim leđima, njegovo nekontrolisano disanje dok mi je svlačio donji veš. Gaćice su mi spale do butina, a ja sam ih ţurno povukla naniţe, i zbacila ih sa gleţnjeva dok sam slušala kako se Kam raskopčava.

Uz šuškanje njegove odjeće, i dok su njegove crne pantalone klizile naniţe do gleţnjeva, Kam je polako uvukao dva snaţna prsta u moj procijep, a ja sam se naslonila na ogledalo, ne skidajući pogled sa njega. On je gledao svoje prste kako ulaze i izlaze iz mene, opčinjen i uzbuđen, a to me samo učinilo još vlaţnijom.

Pribio me uz ogledalo, jednom rukom drţeći moju ruku, a drugom me obgrlivši oko kuka. Zario se u mene uz prigušeno stenjanje, a ja sam zaustavila svoje dahtanje. Kada je počeo da se pokreće, odgurnula sam se unazad nasuprot njegovim sporim ubadajućim pokretima, i gledali smo jedno u drugo u ogledalu dok me tucao.

Dok je napetost narastala u meni, Kam me dohvatio za kukove, kite zarivene tako duboko u mene da je to bilo skoro bolno. Iznenada se spustio na koljena, vukući me naniţe sa sobom. Posjednuta u njegovo krilo, sa rukom i dalje prislonjenom na ogledalo, dok mi je on dlanovima mazio grudi, počela sam da se krećem u ritmu sa zamasima njegovih kukova. Osjetila sam njegov obraz na mojim leđima kad smo počeli da se bliţimo vrhuncu, a moj orgazam bio je podstican tihim, promuklim zvucima koje je on stvarao u dnu grla.

Osjećajući da ću svršiti, Kam se prislonio uz mene, premjestivši ruku sa mojih grudi da mi pokrije usta. Vrelina mi je zahvatila koţu, a mišići su mi se upalili i eksplodirala sam oko njega, prigušeno ispuštajući krike zadovoljstva u njegov dlan.

Kam me slijedio do vrhunca nekoliko sekundi kasnije, ja nisam skidala oči sa njegovog odraza u ogledalu kada se ukočio, a mišići u njegovom vratu se napregnuli. Usta su mu se otvorila u tihom stenjanju kad su mu se kukovi zgrčili uz moju zadnjicu i svršio je, a vrelina njegovog orgazma me preplavila. „Jebo te“, šapnuo je, naslanjajući svoju glavu na moju. „Hm, da li je sve u redu unutra“, glasno je pozvala pomoćnica iz radnje. Njen iznenadni poziv probio se kroz zavesu, toliko blizu da smo se nas dvoje prenuli iz svog zagrljaja.

O, nek‟ ide dođavola! Zaboravila sam gdje se nalazimo. ,,Da“, odgovorila sam, a glas mi je bio isprekidan od postkoitalne iscrpljenosti i postiđenosti što sam se toliko izgubila uz ovog čovjeka da sam zaboravila da se tucamo na podu svlačionice u prodavnici. „Hoćete li da vam donesem drugu veličinu, ili je ta haljina u redu?“ Odlazi! Moje širom otvorene oči susrele su se sa Kameronovim u ogledalu, a on mi ničim nije ukazao na ono što treba da uradim. Za ime boţije, on je još bio u meni. Skoro sam se nasmijala zbog toga i osvrnula sam se ka zavjesi. „Sve je savršeno u redu. Zapravo... ova mi savršeno pristaje."

Na ovu insinuaciju Kameron se opruţio po mojim leđima, prigušujući smijeh

210

Nela012

u mojoj kosi, dok su mu se ramena tresla. To ga je takođe natjeralo da se trzne u meni, izazivajući male naknadne talase poţude. ,,U redu...“ Njen glas se sada čuo slabije dok se udaljavala od zavjese. „Misliš li da nas je čula?“ Kratko se nasmijao. „Baš me briga.“ I stvarno je tako mislio.

Paţljivo i njeţno se izvukao iz mene i pomogao mi da ustanem. Obuhvativši dlanovima moje obraze, privukao me sebi za blag, senzualan poljubac, koji mi je u grudima izazvao bolan osjećaj.

Volim te.

Istjerala sam tu pomisao iz glave kako mi se ne bi vidjela u očima dok se Kam odmicao da me pogleda. „Na svu sreću najzad smo odabrali haljinu jer nema šanse da bih probala bilo šta drugo prije nego što se istuširam."

Nešto mračno i poţudno zasijalo je u njegovim očima i znala sam kako misli daje napaljivo to što moram da idem kući sa njegovim znojem na sebi i njegovim sjemenom u meni. „Dţos je u pravu“, promrljala sam ja. „Svi ste vi pećinski ljudi.“ Kam se nije uvrijedio zbog toga. Umjesto toga mi je polako pomogao da se obučem, zglavcima prstiju dodirujući sve moje osjetljive dijelove dok nisam morala da mu odgumem ruku da bih mogla da se obučem bez ţelje da se ponovo bacim na njega.

Obrazi su mi gorjeli dok sam dodavala haljine koje nisam htjela sumnjičavoj prodavačici. Nisam mogla da pogledam u Kama pošto bi mi svaki put upućivao nevaljao osmijeh od kog sam ţeljela da se kikoćem, podjednako od ushićenosti koliko i od sramote. Ĉim smo izašli iz radnje sa mojom novom haljinom, pribila sam se uz Kama, smijući se iz sve snage. „Ne mogu da vjerujem da smo to uradili“, prodahtala sam. „O da, ne mogu da kaţem da sam to uradio i prije.“ „Bolje ti je da to ne kaţeš Nejtu i Pitiju.“ Moje upozorenje nije imalo mnogo uticaja na njega pošto sam se i dalje kezila kao idiot. „Zašto da ne? To je prokleto dobra seksi priča.“ Obrazi su mi se ponovo zaţarili, a Kam se nasmijao, privijajući me na grudi dok sam se kikotala. Bila sam toliko utonula u osjećaj sreće i bezbriţnosti da je ono što se dogodilo u sljedećih nekoliko trenutaka predstavljalo još snaţniji, hladniji povratak u stvarnost.

Kam se naglo zaustavio, a ja sam se uhvatila za njega da sačuvam ravnoteţu, zabacujući glavu da mu bolje vidim lice. Bio je blijed, a oči su mu bile razrogačene od krajnjeg šoka. „Kame“, šapnula sam, osjećajući kako u stomaku počinje da mi se formira nekakva tvrda kugla. Pratila sam njegov pogled i vidjela djevojku koja je stajala

211

Nela012

ispred nas, lijepih očiju širom otvorenih isto kao i Kamove. „Kamerone“, izgovorila je ona bez daha, prišavši nam za jedan korak, očigledno nesvjesna da sam uopšte tu. „Bler“, odgovorio je on promuklo.

Osjetila sam kako mi se u glavi vrti na zvuk njenog imena, očima sam smjesta počela da proučavam njene, upijajući sve podatke u vezi sa njom. Na moje iznenađenje, uopšte nije izgledala kao što sam očekivala. U svojoj glavi sam je zamišljala kao visoku, egzotičnu ljepoticu koja je zračila tajanstvenošću. Umjesto toga, ona je bila niţa od Dţos, a tijelo joj je bilo vitko i sitno. Nosila je majicu kratkih rukava sa slikom neke grupe preko bijele majice dugih rukava, iznošene farmerke koje su joj dobro pristajale i čizme dosta slične Kamovim. Imala je kratku crnu kosu koja je uokvirivala njene ţivahne crte lica. Na njoj su se najviše isticale krupne smeđe oči, uokvirene dugim crnim trepavicama. Šok pomiješan sa čeţnjom pojavio se u tim lijepim očima, i osjetila sam kako mi se ruka steţe u pesnicu na tkanini Kamove tanke jakne. „Sjajno je što te vidim.“ Slatko mu se osmijehnula.

Kam je klimnuo glavom, nakašljavajući se i izbacujući zbunjen pogled iz svojih očiju. „Uh, i meni je drago što vidim tebe. Kada si se vratila u Edinburg?“ „Prije nekoliko mjeseci. Mislila sam da te potraţim, ali nisam bila sigurna...“ Prestala je da govori kad je najzad primijetila kako se ja privijam Kamu uz bok.

Odmjerila me, sa poraţenim izrazom na licu, i razočarenjem u očima.

Razočarenjem u Kama? Zato što je izabrao nekoga kao što sam ja?

Ukočila sam se na tu pomisao, a Kamova ruka me čvršće stegnula. „Ne, trebalo je da me potraţiš“, Kam me iznenadio tim riječima.

Blerino lice se ozarilo. „Stvarno?“ „Da.“ Kam je sklonio ruku sa mene da bi izvukao telefon iz dţepa. „Evo, daj mi svoj broj i dogovorićemo se da se nađemo.“ Molim?

Gledala sam ih kako razmjenjuju brojeve, Kam je pognuo glavu blizu njene, i u glavi je počelo da mi tutnji. Šta se dođavola dešavalo? On se dogovarao da se nađe sa bivšom ljubavi svog ţivota! Kakva je ovo jebena stvarnost?

Da bi dodatno pogoršao stvar, nije me čak ni predstavio.

Stajala sam tu, pokušavajući da izgledam mirno i nezabrinuto.

On se blago nasmijao na nešto što je rekla, a ona se zagledala u njega kao da je on nekakvo čudo. On i jeste bio čudo. On je bio moje čudo i ako me ne bude predstavio, ja ću... „Bler, ovo je moja djevojka, Dţo“, rekao je Kam dok je sklanjao svoj telefon.

Poslao mi je umirujući osmijeh koji mu nisam uzvratila. „Drago mi je što sam te upoznala.“ Uspjela sam da joj se slabašno osmijehnem dok sam u sebi na njen račun slala sve psovke kojih sam mogla da se sjetim.

212

Nela012

Nije mi uzvratila osmijeh. ,,I meni je drago što sam upoznala tebe.“ Kad su nam se pogledi susreli, obavile smo bezglasni razgovor jedna sa drugom. Preizrem te, rekla je ona. Mislim da ja tebe mrzim, odgovorila sam ja. On je prvo bio moj, uzvratila je ona. Sada je moj, zareţala sam ja.

Snaţna napetost je zavladala između nas troje dok je Kam nije prekinuo postavljajući nekoliko ljubaznih pitanja.

Kada su se dogovorili da se uskoro čuju, ostavili smo Bler i krenuli kući preko Prinses Strita. Na moju sve veću paniku, Kam me nije ponovo zagrlio. Išli smo prema kući jedno pored drugog, ne pričajući i ne dodirujući se. On kao da se izgubio negdje u svojim mislima i ja sam se plašila tog mjesta u njegovim mislima skoro više nego ičeg drugog.

213

Nela012

Poglavlje 24

K

ol je znao da nešto nije u redu čim sam se vratila u stan. Stalno sam ponavljala da to nije ništa, što ga je izluđivalo. Znala sam to jer mi je to otvoreno i u lice rekao. Uzvratila sam predavanjem o psovanju što ga je, kako me je obavijestio, ispizdilo čak i više, pa sam tako prije nego što sam bila spremna za proslavu već bila bijesna na Kama što je bio neobazrivi glupan, uţasnuta mogućnošću da se suočavam sa krajem naše veze i uznemirena što je moj mali brat otišao da prenoći kod Dţejmija, ne pozdravivši se sa mnom.

Drugim riječima, bila sam baš raspoloţena za proslavu.

Moje depresivne misli nisu postale nimalo lakše kada sam poţurila dolje do Kamovog stana po njega, a on jedva da je obratio paţnju na moju haljinu. Haljinu koju je smatrao toliko zavodljivom prije susreta sa Bler da me tako reći silovao na javnom mjestu.

Osjetila sam kako mi se grudi steţu od strepnje kada je on ostao tih tokom voţnje taksijem sa Olivijom i ujka Mikom. Ĉak je i Olivija to prokomentarisala, pitajući ga da li je u redu.

Naravno da je on tvrdio da je sve u redu, iako smo svi znali (svi, a naročito ja), da ga je poremetio dolazak njegove bivše djevojke, odnosno jedine ţene koju je ikada volio.

Došli smo u Dţosin i Brejdenov stan na Dablin Stritu i zatekli proslavu već u punom jeku. Hana i Deklan su večeras noćili kod svojih prijatelja, pa su Elodi i Klark mogli da ostanu koliko god ţele. Elodi je već bila potpuno pijana a pijana Elodi je bila samo pojačana verzija trijezne Elodi. Stalno je obilazila sve goste i pitala ih da li im je potrebno osvjeţenje, a kada bi oni rekli da jeste, ona bi im presipala čaše uz jedno šašavo: ,,Ups!“ Kam, Olivija i ja smjestili smo se u jedan ugao sa Adamom i Eli. Pokušavala sam da pratim razgovor i nastojala da izgledam kao da je sve u redu, smijući se zajedno sa ostalima dok nam je Adam ukazivao na sve veću napetost na Dţosinom licu pošto je bila primorana da se kreće među cijelim društvom. U jednom trenutku smo gledali kako je pokušavala da izvuče ruku iz stiska supruge jednog od Brejdenovih poslovnih saradnika dok je ova buljila u njen vjerenički prsten. Dţos je nekoliko puta pristojno povukla ruku, ali pošto to izgleda nije djelovalo, zapravo je odgurnula ţeninu ruku sa svoje, a onda se prijatno nasmiješila kao da se ništa nije dogodilo, ostavljajući Brejdena da se guši od smijeha dok se izvinjavala.

Svi smo se smijali, a ja sam se okrenula Kamu da podijelim osmijeh sa njim, samo da bih vidjela kako je on pognuo glavu iznad svog mobilnog telefona. „Jesi li dobro“, upitala sam, spuštajući pogled na SMS poruku koju je pisao i ponovo osjećajući onaj ruţni pritisak na grudima.

214

Nela012

Podigao je pogled i odsutno mi se osmijehnuo. „Da, a ti?“ ,,U redu sam. Kome šalješ poruku?“ „To je samo Bler. Traţila je moju adresu.“ ,,Hmmm.“ Klimnula sam glavom, nadajući se da moj bijes nije jasno vidljiv u mojim očima. Okrenula sam se od njega, proklinjući ga do neba.

Došao si na proslavu povodom vjeridbe moje prijateljice kao moj prokleti momak, a stojiš tu, ne obraćajući pažnju ni na šta što drugi govore, kuckaš po svom prokletom telefonu, pričajući sa svojom bivšom djevojkom za koju si uzgred pomenuo da si bio zaljubljen u nju, i očekuješ da ne budem jebeno bijesna, ti prokleta svinjo, ti potpuni... „Pa, Dţo, kako ti se dopada novi posao“, upitao me Adam, prekidajući moju unutrašnju tiradu protiv mog momka. ,,0, odličan je.“ Adam je čekao da kaţem još nešto, ali ja nisam mogla natjerati svoj mozak da radi. U međuvremenu mi je krv ključala, grudi su me boljele, a moje sjetne misli potpuno si mi ispunile glavu. Shvativši da neće čuti ništa više od mene, Adam se upustio u razgovor sa Olivijom ne obraćajući paţnju na zabrinute poglede koje mi je Eli stalno slala.

Osvrnula sam se po sobi, ţeleći da mogu jednostavno da pobjegnem, zaključam se u kupatilo i plačem. Ali to je izgledalo grozno melodramatično, s obzirom na to da Kam zapravo nije uradio ništa što nije u redu. Moja nesigurnost je činila da se osjećam ovako, zar ne?

Uhvatila sam pogled ujak Mika sa druge strane prostorije i osmijehnula se.

On mi je uzvratio i ponovo se okrenuo Klarku. Njih dvojica su bili veoma različiti, jedan je bio viško obrazovan, a drugi fizički radnik, a ipak je izgledalo da se slaţu nevjerovatno dobro. Bilo mi je drago zbog toga. Bilo je lijepo od Dţos i Brejdena što su pozvali Mika i Olivija na svoju vjereničku proslavu, ali brinula sam se da će se oni osjećati kao da tu ne pripadaju.

Ispalo je da sam ja bila ta koja je osjećala da ne pripada tu.

Napola sam slušala kako je Eli uspjela da uvuče Kama u razgovor. Iako je on ćaskao sa njom o novom projektu za koji je radio grafiku, za samostalnu prodavnicu čokolade koja se otvarala u Edinburgu, mogla sam da osjetim nedostatak poleta u njegovom glasu. Previše dobro sam ga poznavala. Znala sam da je on večeras negdje drugo u svojim mislima.

Da li je to zaista bila samo moja nesigurnost koja mi je govorila da su njegove misli sa Bler? Ili su to bili moji instinkti?

Trebalo mi je mišljenje otvorenog, neposrednog, iskrenog para.

Zagledajući po prepunoj dnevnoj sobi, nigdje nisam mogla da vidim Dţos i Brejdena. Izvinila sam se i krenula u prazan hodnik, a onda nastavila dalje da pogledam u kuhinju, gdje se okupila velika grupa ljudi. Njih dvoje nisu bili ni tu.

Provjerila sam u spavaćim sobama. Obje su bile prazne.

215

Nela012

Pitajući se da li su nakratko izašli na svjeţ vazduh, krenula sam niz hodnik prema vratima i tada sam čula dubok, snaţan smijeh.

Zastala sam, zbunjeno podiţući obrve dok sam se okretala prema vratima kupatila.

Ne. Ne bi mogli.

Da li bi? „O, čekaj, mislim da mi se noga ukočila." Dţos je frknula kroz nos a onda se zakikotala. Zaista se zakikotala. Nisam znala da ona to umije. „Kako se ukočila", mrmljao je Brejden. „Pa, ne znam da li si to znao dušo, ali moje tijelo nije pereca."

Zinula sam od iznenađenja i prigušila sam rukom smijeh koji mi se oteo mimo moje volje. U kakav je to poloţaj on namjestio? „Hoćeš li da je izmasiraš?“ Nastupio je trenutak tišine, a onda... „O da, baš tu“, zastenjala je ona. „Jebi ga“, prodahtao je Brejden. „Opet si me uspalila.“ ,,Ozbiljno“, upitala je ona u nevjerici. „Samo sam zastenjala.“ „To je sve što je potrebno, srce.“ Dţos se ponovo zakikotala. Zaključila sam da je to lijep zvuk. A onda sam shvatila da potajno prisluškujem njihov seksualni susret u kupatilu na njihovoj vlastitoj vjeridbi. Pokucala sam na vrata. „Uh, samo minut“, povikala je Dţos. „To sam ja“, izgovorila sam poluglasno ustima prislonjenim uz vrata. „Da li ste se već upristojili?“ „Uh, nismo još. Sačekaj.“ Ĉula sam šuštanje odjećem a onda jedno prigušeno „uf „ prije nego što je nešto zazveketalo po podu. „Da li to pokušavaš da me ubiješ?“ Brejden se nasmijao. „Ti si bila ta koja je htjela seks u kupatilu." ,,Pssst“, prosiktala je Dţos. „Dţo je ispred vrata.“ „Mislim da ona zna šta smo radili.“ ,,Zna“, uključila sam se, nastojeći da budem od pomoći.

Brejden se opet nasmijao.

Vrata su se otvorila. Brejden je stao ispred mene, raščupane kose, i košulje neuredno zadjenute u pantalone. Dţos je na jednoj nozi skakutala iza njega, pokušavajući da ponovo obuje cipelu. Obrazi su joj bili zaţareni, a ukosnica na glavi samo što nije bila uništena. ,,Stvarno“, upitala sam, osvrćući se da se uvjerim da smo još sami. ,,U kupatilu za vrijeme svoje vjereničke proslave?"

Dţos je zakolutala očima.

216

Nela012

„Šta je, ti to nikada nisi radila negdje gdje je pomalo rizično?“ Obrazi su mi pocrvenili kada sam se sjetila koliko je to bilo rizično sa Kamom još jutros. Boţe, već je izgledalo kao da se to dogodilo prije jednog čitavog ţivotnog vijeka.

Prokleta Bler.

Brejden me osmotrio i samozadovoljno klimnuo glavom Dţos. „Ona je to definitivno radila negdje gdje je rizično.“ Dţos se nacerila, najzad nazuvši cipelu i uspravivši se. „Vjerujem da ste u pravu, gospodine Karmajkle. Pogledaj kako su ti lijepi obrazi pocrvenili.“ Nestrpljivo sam uzdahnula, pokušavajući da sakrijem svoju postiđenost. „Nisam vas traţila da bismo pričali o seksu na rizičnom mjestu.“ Progurala sam se pored Brejdena i pokazala mu da zatvori vrata.

On je upitno podigao obrvu, ali me poslušao. „Da li je sve u redu?“ Pokušavajući da obuzdavam svoje emocije sve sam im izloţila. Priču o Kamu i Bler, a sada i njenu iznenadnu ponovnu pojavu u njegovom ţivotu i Kamovu problematičnu reakciju na to. „Da li treba da budem zabrinuta?" Grizla sam usnu, skrećući pogled sa jednog na drugo.

Dţos je pogledala Brejdena. „Šta ti misliš?"

Brejden joj je namignuo. „Mislim kako sada izgledam prilično dobro."

Dţos ga je udarila u rame u ime nas obje. „To nije od pomoći, ti samozadovoljni idiote."

On je zagunđao, i dalje se uobraţeno osmjehujući, a taj osmijeh je nestao kada se okrenuo prema meni i vidio da u tom trenutku nisam raspoloţena za njegov humor. Uzdahnuo je, a pogled njegovih očiju se ublaţio. „Dţo, nemaš zbog čega da brineš."

Bilo je to upravo onakvo umirenje kakvo sam traţila, ali mi je bilo potrebno još. „Stvarno?" „Slušaj, Kameron je samo naletio na djevojku sa kojom je bio u prošlosti. To je moralo da djeluje na njega. To ne znači da još gaji neka osjećanja prema njoj. Kada bismo Dţos i ja izašli u šetnju i ja naletio na moju bivšu, i ja bih se vjerovatno ostatak dana osjećao pomalo isključeno, ali ne zbog toga što sam još zaljubljen u tu kučku."

Podigla sam obrvu, pitajući se kakva priča stoji iza ovoga. Pogledala sam u Dţos. „Jasno."

217

Nela012

Dţos je utješno pomazila Brejdena po ramenu. „Ona jeste kučka."

Ovog puta sam ja uzdahnula. „Dakle, vi mislite da trčim pred rudu sa svojim zaključcima?" „Da", odgovorili su njih dvoje jednoglasno. „Moram da kaţem, ipak", Dţos je odmahnula glavom kao u razočarenju „da to što Kam nije shvatio da sastanak sa bivšom djevojkom tebi smeta pokazuje ozbiljan nedostatak intuicije kod njega kada su u pitanju ţene."

Brejden je zafrktao na Kamov nedostatak uglađenosti. „Slaţem se.“ Malo sam napućila usne. „I ja se slaţem.“Namrštila sam se. „Izvinite što sam vas gnjavila sa ovim na proslavi vjeridbe. To je bilo prilično samoţivo. Boţe!“ Zabacila sam ruke uvis. „Ova veza me pretvara u šizofreničarku!“ Dţos mi se saosjećajno osmijehnula. „Dobro došla u moj svijet.“ Kada sam se vratila na ţurku otkrila sam da se Kam iznenađujuće opio, nevjerovatno brzo. Nikada nije pio toliko da bude pijan i kako je veče odmicalo, ono malo što je Brejden učinio da me umiri, bilo je poništeno stanjem u kome je Kam na kraju bio. Mik je morao da mi pomogne da ga smjestim u taksi, a onda i da mi pomogne da ga odvedem do stana.

Poţeljela sam Miku i Oliviji laku noć, skinula Kamu odjeću, stavila mu vodu i aspirin pored kreveta, i uvukla se u krevet da budem pored njega i uvjerim se da će biti dobro.

Nisam spavala.

Osjećala sam se kao da stojim na vrhu najviše zgrade na svijetu, zureći u sve ono što svijet ima da ponudi, čekajući da naiđe nalet vjetra i obori me dolje, lišavajući me najboljeg pogleda koji sam ikada imala.

Kada sam okrenula glavu na jastuku da vidim kako Kam spava, jedan dio mene je pomislio da ga moţda pomalo mrzim. Mrzila sam ga što me natjerao da ga toliko volim i što je učinio da se osjećam toliko uţasno nesigurno. Provela sam svoj čitav ţivot kao odrasla osoba, zaviseći od muškaraca kada je u pitanju finansijska sigurnost, a sada sam to zami jenila za Kama. Pomislila sam kako sam sve to radila iz ispravnih razloga, ali mi je izgledalo kao da sam zami jenila finansijsku za emotivnu sigurnost i da se rizik nije isplatio.

Uvjerena da će pijana budala biti dobro, ustala sam iz njegovog kreveta i navukla čizme.

Moţda treba da probam da jednostavno zavisim od same sebe neko vrijeme.

218

Nela012

Poglavlje 25 Gdje si ti? X Pogledala sam Kamovu poruku, blago uzdahnula, a onda mu brzo uzvratila porukom.

Izvela sam Kola na ručak sa Mikom i Olivijom. Mamuran? X „Znam da to nije moja stvar, ali djeluješ pomalo odsutno", primijetila je Olivija obazrivo dok je hodala pored mene.

Ujka Mik i Kol su išli ispred nas i mogla sam da vidim da Mik dosta ţivahno ćaska sa Kolom. Išli smo na ručak u Bafalo Gril, taj nevjerovatni restoran sa teksaško-meksičkom hranom iza univerziteta. Sada smo varili pljeskavice koje smo pojeli uz prijatnu nedjeljnu šetnju niz Midouz. Nismo bili jedini koji su uţivali u velikom parku iza univerziteta. Prijatelji i porodice došli su u park, igrali fudbal i tenis, jurili razigrane pse, i uopšte se provodili i uţivali u lijepom proljećnom vremenu dok ono traje. Zaključila sam da se ovog jutra nisam baš raspoloţena da se suočim sa Kamom i našim problemima. Umjesto toga sam navalila na Kola čim je došao kući, a onda pozvala ujka Mika da mu predloţim zajednički ručak. Shvatila sam da dišem malo lakše čim smo Kol i ja iskoračili iz zgrade i trudila sam se da uţivam sve dok mi Kam nije poremetio misli svojom porukom.

Telefon mi je zabrujao prije nego što sam mogla da odgovorim na Olivijin komentar.

Kamov odgovor:

Malčice. Dobro si? x „Samo sekundu, Olivija", promrmljala sam izvinjavajući se, prije nego što sam mu odgovorila da sam dobro i da ćemo se vidjeti kada se vratim. „Da li je to Kam“, glavom je pokazala ka mom telefonu. ,,Da.“ Sadistički sam se nadala da on pati od najgoreg mamurluka u ţivotu.

Nije mogao da mi priušti čak ni to. „Nikada prije ga nisam vidjela tako pijanog.“ „Da li mu je dobro?“ Gledala sam je na trenutak. Nismo se poznavale previše dobro, pa nisam znala da li mogu da joj se povjerim. Otišla sam kod Dţos i Brejdena po pomoć jer sam vjerovala da su iskreni, ali dobrodošli savjet koji su mi dali Kam je razbio na komadiće tako što se prošle noći našljemao. Osjećala sam poriv da pričam i sa nekim drugim o tome, ali sa Olivijom? Jednostavno je nisam poznavala dovoljno dobro. Kao da je osjetila u kom se pravcu kreću moje misli, uputila mi je osmijeh pun razumijevanja. „Shvatam. Nisi siguran moţeš li da o tome razgovaraš sa mnom. To je u redu ali trebalo bi da znaš da sam ja stvarno dobra u dijeljenju savjeta i čuvanju tajni.

Da nisam postala bibliotekarka sasvim sigurno bih pisala kolumne sa savjetima

219

Nela012

danju, a bavila se špijuniranjem noću.“ Nasmijala sam se. „Pa, to je dobro znati. Iskreno, čak i ne znam šta da ti kaţem. Ne znam da li je to u mojoj glavi ili zaista postoji problem."

Olivija se nakašljala. „Očigledno si uznemirena zbog nečega, pa... ja sam na teţi način u prošlosti naučila kako izgleda ignorisati nešto samo zato što misliš da je to u tvojoj glavi.“ Na trenutak otrgnuta od svojih problema, nesigurno sam upitala: „Šta se dogodilo?“ Njene neobične oči su se suzile i primijetila sam da je nesvjesno stegnula šake u pesnice. „Mama. Bila je čudna neko vrijeme prije nego što joj je dijagnostifikovana bolest. Bila je sitničava, nestrpljiva, na ivici nerava. To je bila ţena koja je uglavnom bila najopuštenija osoba koju sam poznavala. U stomaku sam osjećala da nešto ozbiljno nije u redu, ali nisam navaljivala na nju u vezi s tim. A trebalo je.

Da jesam moţda bih je navela da ode kod ljekara zbog kvrge na grudima. Umjesto toga je bila potpuno sleđena od straha, tako da kada je najzad skupila hrabrosti da preduzme nešto u vezi s tim, bilo je prekasno.“ „Boţe, Olivija, toliko mi je ţao.“ Slegnula je ramenima. „Ţivim sa tom krivicom svakog dana, tako da šta god da osjetiš u svojoj utrobi, nemoj to da zanemaruješ.“ Bila sam toliko zauzeta proučavanjem tamnih sjenki koje su lebdjele u njenim očima da sam potpuno zaobišla Olivijin savjet. „Da li ujak Mik zna kako se osjećaš u vezi sa majčinom smrti?“ „Da.” Napravila je potvrdan pokret glavom. „Brine se. Ali ja sam dobro.“ „Ako ikada budeš htjela da pričaš...“ Olivija mi se tuţno osmijehnula. „Hvala ti, Dţo. Iskreno to mislim. Bila si zaista super tokom mog boravka ovdje, a znam da ti to nije moglo biti lako. Mogu da zaključim po načinu na koji gledaš tatu da ti je on vaţan, a kada sam vidjela kakva je tvoja mama, nekako mrzim sebe što sam ti ga uzela kada ti je toliko očigledno bio potreban.“ „Nemoj nikada da se osjećaš tako. Ti si njegova ćerka. I bila si mu potrebna.

Ja to razumijem. Kao dijete to nisam shvatala, ali kao odrasla shvatam. I najzad sam načisto sa tim.“ Gledala sam kako se Mik smije nečemu što je Kol rekao. ,Ali lijepo je što se vratio na neko vrijeme." „Kameronu je sigurno mnogo stalo do tebe kada se toliko namučio da nas pronađe?“ Postojalo je pitanje unutar njenog pitanja, i znala sam da Olivija shvata daje ono što me muči uvezi sa Kamom. Osjećala sam kako me obuzima potreba da joj se povjerim. Provela sam toliko vremena sve potiskujući i zadrţavajući za sebe da

220

Nela012

pretpostavljam da sam bila pomalo umorna od trpljenja svakog i najmanjeg problema u tišini. „Kam i ja smo juče naletjeli na njegovu bivšu djevojku.“ Olivija je teško uzdahnula. „Ah.“ „Prije nekog vremena mi je rekao da je bio zaljubljen u tu djevojku, Bler.

Raskinuli su jer je ona otišla da radi na univerzitetu u Francuskoj, a ne zbog toga što su prestali da se vole. Sada se vratila i već razmjenjuju SMS poruke. Morala si da vidiš kako je povučen i čudan Kam bio juče poslije toga, a onda da vidiš kako se gadno napio a on se nikada ne napija. Zato sada pomišljam na najgore. Bler se vratila, a u Kamovoj glavi je potpuna zbrka jer je još voli.“ „Auh, u redu, to je dosta." Olivija je zabacila ramena i počela da nabraja na prste. „Kao prvo: ti ne znaš da li je on još voli. Drugo: kada naletiš na svog bivšeg partnera sa kojim si proveo neko vrijeme, to će napraviti zbrku u svačijoj glavi.

Treće: on ne moţe da jednostavno počne prijateljstvo sa tom ţenom prije nego što to prethodno raspravi sa tobom što me dovodi do četvrtog: moraš da razgovaraš sa njim o tome. Inače će nesigurnost jednostavno razgraditi vašu vezu poput virusa.“ Klimnula sam glavom. ,,U pravu si. Dobra si u ovome.“ „Znam. Dakle, prihvatićeš moj savjet?“ „Imam mali problem sa nesigumošću, pa će mi moţda trebati vremena da dovoljno smirim ţivce kako bih mu se obratila u vezi sa ovim.“ „Drugim riječima, plašiš se da će se on okrenuti i reći ti kako je zaljubljen u tu Bler.“ Namrštila sam se. „Mogla si da u svom kratkom predstavljanju dodaš i da znaš da čitaš misli.“ „Da, mislim da smo se sporazumjele oko toga kako sam ja nevjerovatna.“ Vedro se osmijehnula. Uzvratila sam joj osmijehom. „Slaţem se.“ Isto onoliko brzo kao što joj se na licu pojavio osmijeh, Olivija se ponovo uozbiljila. „Pronađi hrabrosti da razgovaraš sa njim, Dţo ili će to uništiti sklad u vašoj vezi.“ „Hrabrosti?“ Nabrala sam obrve. „Misliš da to mogu da skinem sa interneta?“ „Ne bi me iznenadilo. Ali vjerovatno uz to idu dodatne obaveze i mnoštvo gadnih posljedica.“ „Dakle, onda ću morati da to ukradem od nekoga drugoga, ha?“ „Kako to misliš, da ukradeš hrabrost? Dţoana Voker, ti si jedna od najhrabrijih, najjačih osoba koje sam ikada srela, a to govori nešto. Ja dolazim iz Arizone, gdje otprilike šest miliona ljudi svojom voljom ţivi u mučnoj vrućini od

221

Nela012

maja do septembra.“ „Kam kaţe da i on misli kako sam jaka“, promrljala sam neubijeđeno. „Djevojko, pričaj sa njim. Ne mogu vjerovati da čovjek koji te gleda na takav način koji me zaista navodi da pomislim kako moţe biti prilično lijepo kada si u vezi uopšte moţe biti zaljubljen u nekoga drugog.“ Duboko sam udahnula. ,,U redu. Pričaću sa njim.“ Olivija me pljesnula po leđima, natjeravši me da se trgnem. „To je prava cura!“ Dva sata kasnije rastala sam se sa ujka Mikom i Olivijom na Prinses Stritu uz dogovor da se tokom nedjelje nađemo na večeri, a onda sam ostavila Kola kod Omni Centra gdje se sastao sa svojim drugovima. Prije nego što sam otišla, on me dohvatio za ruku. „Dţo, da li si dobro“, upitao je obrva nabranih od zabrinutosti.

Bilo mi je čudno što se sada gledam sa svojim bratom oči u oči. Ţeljela sam da nije toliko visok za svoj uzrast; da je još mali dječak, to bi mi bar dalo mogućnost da se pretvaram kako ne odrasta naglo. U svakom slučaju, bio on visok ili ne, ništa nije moglo da umanji njegovu intuitivnost. Bio je to dio njegove ličnosti; bio je to dio našeg odnosa poznavao me i previše dobro. Slegla sam ramenima. „Dobro sam.“ Kol je zabio ruke u dţepove farmerki, pognuvši se, glave nagnute ka meni, svojim očima pretraţujući moje. „Postoji li nešto što bi trebalo da znam?“ „Samo se osjećam pomalo odsutno. To su djevojačke stvari,“ umirila sam ga uz blag osmijeh. „Idi sada. Druţi se sa svojim prijateljima i budi nezreo.

Odgovoran", dodala sam ţurno, „ali nezreo".

On se namrštio. „Da li te dvije stvari mogu da idu jedna sa drugom?" „Ako tvoja nezrelost moţe da izazove loše posljedice, onda je to neodgovorno."

Kol je zagunđao. „Trebalo bi da zapisuješ ta sra..., te stvari." „Ĉula sam ‟sranje‟ u toj rečenici, mali dječače, i kao kaznu ću ti ukrasti posljednji punjeni keks." „To je surovo, Dţo." Odmahnuo je glavom, odmičući se sa smiješkom. „Surovo."

Zakolutala sam očima i kratko mu mahnula prije nego što sam otišla, nadajući se da će mi šetnja do kuće podstaknuti hrabrost.

Kada sam stala ispred Kamovih vrata bila sam prilično sigurna da ću moći da ga upozorim na njegova sranja. Pošto sam mu već poslala poruku da ga obavijestim da dolazim, nisam se potrudila da pokucam.

222

Nela012

„Ja sam", rekla sam ulazeći unutra i zatvarajući vrata. „Ovdje sam.“ Pošla sam za njegovim glasom u dnevni boravak i iznenadila se što je Nejt bio sa njim. Još veće iznenađenje je bilo što televizor nije bio uključen. Kada sam spustila pogled na šolje sa kafom i napola pojedene sendviče iz obliţnjeg restorana, postalo mi je jasno da je Nejt navratio da popričaju.

Srce je počelo da mi lupa u grudima.

O-o, ovo nije moglo da bude dobro, zar ne? „Hej, Nejte.“ Nesigurno sam se osmijehnula. „Dţo. Izgledaš prelijepo kao i uvijek, dušo.“ Nacerio mi se, otresajući mrvice sa prstiju.

Nisam znala kako da pozdravim Kama. Poslije našeg susreta sa Bler, nije me ni dodirnuo. Kam, koji je izgledao kao da ne moţe da diše ako me ne dodiruje, nije me ni prstom taknuo. Nije bilo drţanja za ruke, ni stezanja oko struka, ni njeţnog maţenja po vratu. Mislim da nijednom nisam bila u njegovom društvu otkad smo počeli našu vezu, a da me on nije pomazio po vratu.

Nisam htjela da budem neraspoloţena zbog njegovog iznenadnog odsustva ţelje da me dodirne, pa mu nisam prišla da ga poljubim kao što sam inače radila.

Samo sam nesigurno stajala, buljeći u njega. Nije izgledao ni najmanje mamurno, srećno kopile. „Kako se osjećaš?“ Kameron mi nije odmah dogovorio. Zapravo, na trenutak koji je izlgedao beskrajno dugo, sjedio je drţeći svoju šolju za kafu očima mi prelazeći preko lica, upijajući svaku njegovu crtu. Usne su mu se sporo razvukle u osmijeh, a njeţnost u njegovom pogledu izazvala mi je bol u grudima. „Mnogo bolje, dušo. Mnogo bolje.“ Izgledalo je da u njegovim riječima ima više sadrţaja od izvještaja o njegovom fizičkom stanju. Samo nisam mogla da prozrem kakvog tačno. „Pa, moj posao ovdje je završen.“ Nejt se pljesnuo rukama po koljenima i ustao.

Pratila sam njegove pokrete, potpuno zbunjena. „Kakav posao?4„ ,,O.“ Odmahnuo je glavom, samozadovoljno se osmijehujući kao da čuva neku tajnu. „Hranjenje ovog ovdje dečka iz pivare.“ Još se smiješeći, Nejt mi je prišao i blago me poljubio u obraz, dok su mu tamne oči srećno sijale dok se odmicao od mene. „Uvijek mi je drago da te vidim, Dţo. Vidimo se.” „Ćao“, odgovorila sam mu tiho, zatečena njegovom naklonošću, zbunjena njegovim i Kamovim tajanstvenim ponašanjem, i pitajući se na šta sam to dođavola naišla. „Vidimo se, druţe“, doviknuo mu je Kam, a Nejt mu je odmahnuo, a onda nas ostavio u tihoj praznini stana.

223

Nela012

Nos mi se nabrao od zbunjenosti dok sam se okretala prema Kamu. „Šta je sve to značilo?"

Kam je odmahnuo glavom, spuštajući šolju na sto za kafu. „On je samo navratio da proćaskamo." Usne su mu se izvile u uglovima. „Zašto si još tamo kada sam ja ovdje?" Savio je prst, pozivajući me sebi uz seksi samopouzdanje koje je smjesta podstaklo plamen u svim mojim erogenim zonama. Tutnjava mojih seksualnih motora razlegla mi se u ušima, zastavice su mahale, spremne da se spuste...

Fizički sam se otresla tog osjećaja, pokušavajući da se podsjetim da sam došla da razgovaram sa njim, a ne da se bacim na njega prvom prilikom. To što je Kam odjednom bio sav fin i njeţan nije značilo da moram da mu se prepustim. Htjela sam odgovore u vezi sa njegovim jučerašnjim ponašanjem.

Zar nisam? „Dţo?” Kam je podigao obrvu. „Dođi ovamo, dušo." „Ne." Isturila sam bradu, gledajući ga kroz skupljene oči. Kakvu je to igru igrao sa mnom? „Ako me ţeliš, dođi po mene."

Tiho reţanje je bilo posljednje što sam čula prije nego što se pokrenuo, iznenađujućom brzinom za mamurnog čovjeka. Jednog trenutka je bio u fotelji, sljedećeg na drugoj strani sobe, tijelom me pritiskujući na svoj radni sto. Drţeći me pomalo grubo, uhvatio me za butine, i obavio moje noge oko svojih kukova tako da je mogao da prisloni svoju erekciju na mene. Pripila sam se uz njega, drţeći ga rukama oko struka, glave zabačene od zadovoljstva koje sam osjetila čim je uronio u moj vrat. „Kame", zastenjala sam, pokušavajući da se sjetim koja je bila svrha moje posjete dok me on pritiskao kukovima, a teksas platno oko njegovog ukrućenog uda se trljalo o šav između nogu na mojim farmerkama. Dahtala sam, vlaţna i ţeljna. Šta sam htjela... šta smo mi... šta?

Osjetila sam njegov jezik na vratu i počela jače da odgovaram na njegove pokrete. Zasipao me poljupcima od vrata do uha. „Nedostajala si mi jutros", promuklo je šapnuo. „Jesam li? Mislila sam da ćeš biti previše mamuran da bi to primijetio."

Kliznula sam rukama preko njegovih leđa da bih mu ih obavila oko vrata, zaplićući prste u njegovu kosu dok sam mu naginjala glavu da bih mogla da ga pogledam u oči i vidim mogu li da otkrijem istinu u njima. Duboko sam udahnula, prestravljena što bi ono što namjeravam da kaţem moglo dovesti do toga da iskusim ţalosni gubitak Kama iz svog naručja. „Bio si odustan juče.

Poslije... Bler...“ Kam je obazrivo klimnuo glavom, prelazeći mi rukama po spoljašnjoj strani butina naizgled umirujućim pokretom. „Bio sam zatečen što je vidim. Na neko vrijeme sam se izgubio u mislima.“ „Napio si se.“ Slabašno sam se osmijehnula. „Da li si siguran daje sve u redu?

224

Nela012

Da... je među nama sve u redu?“ Pogled mu je postao mekši, dok mi je obuhvatao bradu svojim dlanom. „Dušo, među nama je sve i više nego u redu.“ Poljubio me, privlačeći me bliţe, dublje, a ja sam mu se prepustila uz duboko stenjanje. Boţe, ţeljela sam da mu vjerujem više nego što sam ikada ţeljela da vjerujem bilo kome u mom ţivotu.

Jezikom mi je nadraţivao donju usnu dok sam osjećala njegove prste na dugmadima mojih farmerki. Odmakla sam se, dok su iščekivanje i uzbuđenost potiskivali ostala pitanja iz moje glave. Uvjerio me da je među nama sve u redu.

To je bilo dovoljno. Liznula sam usnu na mjestu gdje se njegov jezik maločas nalazio i izdrţala njegov uţareni pogled dok me raskopčavao. Kada mi je otkopčao i posljednje dugme, Kam me obgrlio oko kukova i polako me povukao naprijed tako da mi je zadnjica nestabilno visila preko ivice njegovog radnog stola. Prstima je kliznuo u moje gaćice, a ja sam se pridrţala za sto, podiţući kukove da mu omogućim bolji pristup dok mi je svlačio pantalone niz noge. Spale su zajedno sa crvnim cipelama ravnog đona koje sam nosila.

Kam mi je polako svukao i gaćice niz noge i kada su spale, gurnuo ih je u zadnji dţep svojih farmerki. „Ti si takav perverznjak.“ Tiho se nasmijao, posmatrajući me dok sam posmatrala kako otkopčava svoje farmerke. Strgnuo ih je zajedno sa boksericama dolje do članaka, ne skidajući očiju sa mog zaţarenog lica dok je polako trljao svoj penis.

Izvila sam se, nesvjesno šireći noge. Kam je prišao bliţe, sa boksericama zapetljanim oko nogu, i baš kada sam mislila da će kliznuti u mene, spustio se na koljena i razdvojio mi butine, gurajući lice između mojih nogu. „O, boţe“, zastenjala sam, zabacujući glavu unazad zbog električnog dodira njegovog jezika na mom klitorisu. Dograbila sam ga za kosu, drţeći ga na mjestu, njišući se njeţno pod njegovim ustima dok me on lizao i vodio prema vrhuncu.

A onda je počeo da mi sisa klitoris. Jako.

Kriknula sam, svršavajući u njegovim ustima u eksploziji svjetlosti i vreline.

Mišići su baš počeli da mi se opuštaju kada je ustao, zgrabio me za bokove, zadigao ih naviše i zabio svoj ud u mene tako duboko da me skoro zaboljelo.

Zadahtala sam, pripijajući se uz njega dok su moji unutrašnji mišići pulsirali oko njega u malim naletima naknadnog šoka.

Njegov stisak mi je ostavljao modrice na koţi, pokreti su mu bili grubi, jaki i grozničavi, ali nije me bilo briga. Napetost je već ponovo počela da se nakuplja u meni, i moji isprekidani uzdasi i krici kojim sam traţila još izmiješali su se sa njegovim silovitim stenjanjem i reţanjem.

Bilo mi je vruće.

Previše vruće.

Htjela sam da strgnem i svoju i njegovu majicu kratkih rukava, ali to bi značilo zaustavljanje, a sada ništa nije moglo da me zaustavi.

225

Nela012

Jedna njegova ruka pustila je moj kuk da me uhvati za potiljak, a onda je snaţno prislonio usta na moja, u uzdahtanom, isprekidanom klizanju usana i jezika... nije bilo prefinjenosti, samo divlje potrebe da ustima ponavljamo ono što je njegova kita radila u mojoj unutrašnjosti. Podigao mi je bokove još više, sklanjajući usta sa mojih dok sam seja uzdrţavala. Oči su mu bile tamnije od posesivnosti dok se zabijao u mene. Osjećala sam kako cijelo tijelo mora da mi je prekriveno naprslinama, pošto me svaki njegov trzaj vodio bliţe tački pucanja.

I najzad...

Pukla sam.

Orgazam je nailazio u talasu za talasom, i bila sam toliko obuzeta tim izuzetnim momentom da sam čak jedva čula kako je Kam zareţao: „Jebo te“, dok je svršavao, trzajući se pripijen uz mene u silovitom vrhuncu.

Ruka mi je skliznula na sto dok mi se tijelo rastapalo, a Kamove ruke obuhvatile su mi struk, pridrţavajući me dok mi je on i dalje dahtao na rame.

Bio je to najgrublji seks koji sam ikada doţivjela, neka vrsta iskustva pomiješanog zadovoljstva i bola. Nisam znala da li je nevjerovatna rekacija mog tijela bila izazvana grubim seksom ili posesivnom, naizgled natprirodnom potrebom koja je izgleda pokretala Kama, potrebom da me ima, da polaţe pravo na mene. Uvijek je bio pomalo takav za vrijeme seksa, ali ovo je bilo... drugačije.

Skoro očajnički. „Da li sam te povrijedio“, upitao je tiho, zvučeći kao da se kaje.

Odmahnula sam glavom prislonjenom na njegovo rame, a tkanina njegove majice, natopljena znojem, trljala mi je obraz. Mirisi njegovog losiona, deterdţenta za pranje sa aromom mora koji je koristio, i njegovog još vrućeg znoja bili su utješni. „Ne.“ „Jesi li sigurna?“ „Potpuno.“ Malo sam se nasmijala. „Iako bih sada mogla da spavam mjesec dana.“ Zafrktao je. ,,I ja isto.“Odmakao se, blago se smiješeći, njeţno, dok mi je prelazio zglavcima prstiju niz obraze. „Nema boljeg osjećaja nego kada sam u tebi.“ I eto, jednostavno tako je odagnao svu moju nesigurnost. „Nema boljeg osjećaja nego kada si u meni.“ Njegov poljubac je bio topao i sladak, tako njeţan u poređenju sa seksom koji smo upravo imali... kao da mu je ono što se dogodilo između nas vratilo mir i ublaţilo ga.

Sjetila sam se kako mi je Endi rekao da nikada nije vidio Kama tako srećnog kao kad je bio sa mnom, i odjednom sam se osjetila glupo što sam sumnjala u našu vezu. Kao zadovoljno mače, oslonila sam se na laktove i gledala kako Kam navlači svoje farmerke. Izašao je iz sobe i vratio se nekoliko minuta kasnije sa

226

Nela012

peškirom. Do tada sam se još osjećala pomalo postiđeno kad god bi mi Kam pomagao da se obrišem poslije seksa, ali nešto se upravo promijenilo među nama i osjetila sam se ponovo sigurno. Ako je to moguće, čak i više nego što sam bila ranije. Nisam se više osjećala postiđeno. Osjećala sam se... moćno.

Raširila sam noge uz osmijeh kojim sam ga pozivala sebi, a njegove plave oči su bljesnule na ovo moje nevaljalo ponašanje. „Jebeno seksi“, promrmljao je, pritiskajući mi peškir između nogu.

Sklopila sam oči uz drhtaj osjetivši hladnoću peškira, i pridigla sam se da mu malo pomognem. Tople usne spustile su se na moje, a njegov jezik se probio u moja usta. Peškir je nestao, a ja sam kriknula u njegova usta kada su dva debela prsta kliznula u moj natekli otvor.

Nisam to više mogla da podnesem.

Odmahnula sam glavom, stenjući dok sam se odmicala od njega. „Ne mogu.“ Kam se nije slagao sa mnom. Gurao je prste u mene i iz mene, napeto posmatrajući moje lice. Mislila sam da će poslije ţestokog vrhunca biti potrebno neko vrijeme da me on dovede do sljedećeg, ali moje tijelo je i dalje bilo zategnuto i napeto, a prodiranje njegovih prstiju zajedno sa izluđujućim njeţnim draškanjem njegovog palca po mom klitorisu dovelo me do još jednog neobuzdanog orgazma.

Ovaj je bio blaţi, ali koţa mi je skoro goijela od pretjerane upotrebe. „Pokušavaš da me ubiješ.“ Kam me ponovo poljubio, i ponovo sam osjetila peškir između svojih nogu.

Još sam drhtala kada mi je pomogao da siđem sa radnog stola i polako mi navukao farmerke na noge. Nisam se čak ni potrudila da traţim svoje gaćice.

Znala sam kakav bih odgovor dobila.

Poslije nekog vremena, smjestili smo se na njegov kauč. Leţala sam između njegovih nogu, leđima naslonjena na njegove grudi dok smo gledali film. Osjećala sam se opušteno, naizgled po prvi put danima unazad. Nisam mogla da vjerujem da sam još koliko juče naletjela na Bler. Izgledalo je kao da me to progonilo nedjeljama.

Kam se glasno nasmijao zbog nečega što je vidio na televiziji, a ja sam okrenula glavu da mu se osmijehnem u lice. „Danas si definitivno u boljem raspoloţenju." Ĉvršće me obgrlio rukom. „Danas je sve dobro. Nevjerovatan seks, sjajno društvo i dobri prijatelji. Što me podsjetilo, da li sam ti rekao da sljedeće sedmice organizujem ţurku?“ Osmijehnula sam se i odmahnula glavom. „O da, ispričao sam Nejtu i Bler za to.

Pozvao sam sve koje znam u stan sljedećeg vikenda. Pozovi Oliviju."

Ja sam čula samo ono ,,...i Bler za to.“ ,,Bler?“ Kam je klimnuo glavom, ponovo gledajući u televizor, dok je njegova

227

Nela012

usredsređenost na mene slabila. „Razgovarao sam sa njom jutros upravo prije nego što je Nejt navratio ovamo. Mislio sam da bi bilo lijepo kada bi se našla sa Nejtom i Pitijem.“ „Mislila sam da si rekao kako je za tebe bio šok to što si je juče vidio?“ Pokušavala sam da ne obraćam paţnju na lupanje srca u mojim grudima i zaista sam se nadala da Kam to ne moţe osjetiti. „I bio je. Ali bio je to pozitivan šok. Upravo mi je bilo potrebno da naletim na Bler...“ Kam je zafrktao, gledajući u ekran. „Šta će dođavola on da uradi sa tim?“ Njegova usmjerenost na film prekinula ga je u pola rečenice. Šta je mislio sa tim: „Upravo mi je bilo potrebno da naletim na Bler?“ I jednostavno tako, vratila sam se na početak.

Sada je bilo vrijeme da ga otvoreno upitam kako se osjeća na jednostavnom engleskom u vezi sa povratkom Bler u njegov ţivot. Šta je to značilo za nas? Kako se on osjećao u vezi sa Bler? Da li je još bio zaljubljen u nju?

O, boţe. Da li je zbog toga došlo do tog srećnog, grubog seksa?

Osjetila sam kako mi se grudi steţu i nisam mogla da dišem.

Da li je njegovo dobro raspoloţenje bilo izazvano razgovorom sa Bler? Da li je on prenosio svoje pozitivne, razdragane misli o njoj na mene jer sam bila prisutna i raspoloţena?

Ili je moja velika, krupna, nelogična, psihotična nesigurnost ponovo podizala svoju ruţnu glavu i izvrtala sve oko sebe? „Da li si dobro“, blago je upitao Kam, milujući me po ruci.

Reci mu! Pitaj ga!

Ali bila sam prestravljena. Ako bih ga pitala, a on i dalje voli Bler, Kam bi bio primoran da mi kaţe istinu, a ja bih morala da se izvučem iz njegovog naručja i da se nikada više ne vratim u njega. Kako je bilo jadno što sam mogla spremno da sjedim sa njim u laţi samo da bih osjetila njegov dah na svom uhu? „Dobro sam“, šapnula sam blago, ušuškavajući se na njegovim grudima.

Sklopila sam oči. „Samo umorna.“ Provukao mi je prste kroz kosu, a ja sam ponovo zapala u svoju nesigurnost.

Ranije seks, sada maţenje ne moţe da bude nikoga u njegovom srcu osim mene.

Kamu je stalo.

Zaista mu je stalo. „Dţo? Znam kada nešto nije u redu kod tebe. Cijelo tijelo ti postane napeto.“ Dođavola!

Uzdahnula sam i povukla se, naslanjajući ruke na njegove grudi dok sam gledala njegovo poznato i čudesno lice. U stomaku mi je iznenada zalepršalo mnoštvo leptira. „Samo sam se pitala da li bi trebalo da budem zabrinuta što se ljubav tvog ţivota iznenada vratila u tvoj ţivot?“ Kam je nabrao obrve. Izgledao je potpuno zbunjeno zbog mog pitanja.

228

Nela012

„Nikada nisam rekao da je ona bila ljubav mog ţivota. Rekao sam da smo se voljeli. Voljeli. Oboje smo sada drugačiji ljudi. Pa, barem ja jesam.“ Prešao je palcem preko moje usne, očima prateći taj pokret dok ih nije usmjerio na moje. „Nemaš zbog čega da brineš. To sam ti rekao. Vjeruješ mi, zar ne?“ Ruka mu je kliznula na moj vrat, a njegov čvrsti stisak pribliţio je moje lice još bliţe njegovom. „Vjeruješ li mi?“ Kada je Kam tako zurio u mene, sa takvim intenzitetom i iskrenošću, bilo je teško odgovoriti mu ičim osim tihom potvrdom. „Vjerujem ti.“

229

Nela012

Poglavlje 26

P

ošto je Kam osjećao da mi je potrebno malo umirenja, tokom sljedećih nekoliko dana slao mi je poruke češće nego inače koliko god bio zauzet. Oboje smo bili zauzeti. Na moje i Kolovo zadovoljstvo, ujak Mik i Olivija su odlučili da ostanu u Edinburgu za stalno. Provodila sam vrijeme pomaţući im da pronađu stan preko intemeta i šaljući im linkove za pristojne stanove tokom mirnijih sati na poslu, pošto je ujka Mik bio zauzet traţenjem mogućnosti da uđe u posao sa dekoracijom i krečenjem u Edinburgu. Povezala sam ga sa Brejdenom da bi mu to posluţilo kao početak sticanja kontakata i predstavljanja, ali Mik je takođe imao da razriješi dosta finansijskih pitanja. Olivija i ja smo bile zadovoljne da mu prepustimo te stvari dok mi traţimo stan. Bila sam malo iznenađena kada me Olivija obavijestila da zapravo traţimo dva stana, ali je tvrdila da se previše oslanjala na Mika u posljednje vrijeme i da ţeli da ponovo uzme ţivot u svoje ruke tako što će iznajmiti stan za sebe.

Povrh toga, zatekla sam se u ulozi sudije u vezi sa Dţosinim svadbenim planovima. Eli još nije odustala od svojih namjera da pretvori Dţos u romantičarku, a Dţos je, pri mojim naporima daje odvratim od ubilačkih pomisli, svaki čas trebao podsjetnik da ona voli Eli i da bi bila veoma nezadovoljna sobom ako bi ,,slučajno“ sredila svoju djeverušu.

Dakle, pomalo preopterećenate nedjelje i onemogućena da viđam Kama onoliko koliko bih ţeljela, mislila sam kako je od njega lijepo što toliko komunicira sa mnom tokom dana, a čak još i ljepše sa njegove strane što je navratio u četvrtak da me izvede na dugačak ručak.

Sjedila sam za prijemnim stolom i čekala ga kada je ušao u kancelariju agenata za nekretnine u svojim iznošenim farmerkama, čizmama, i otrcanoj majici DefLepard, izgledajući seksi i opušteno i potpuno zadovoljan sobom. Posmatrala sam svoju koleginicu Anu, koja je radila u administraciji sa mnom, kako zastaje usred svog razgovora sa Olijem, jednim od naših agenata, da poţudno odmjeri Kama dok je prolazio pored nje.

Lice mi se razvuklo u širok osmijeh i poţurila sam da ga dočekam. Trebalo je da se postidim zbog dugačkog poljupca kojim me pozdravio, ali nisam. Bilo mi je samo veoma drago što ga vidim. „Hej, ti“, promrljala sam, odmičući se da ga njeţno pomazim po neobrijanim obrazima.

Njegove oči spustile su se niz moje tijelo i bile su ispunjene sa popriličnom ţeljom kada ih je vratio na moje lice. „Izgledaš lijepo, dušo.“ Nosila sam crnu suknju visokog struka koja mi je sezala do polovine potkoljenica i bijelu svilenu bluzu bez rukava. Na nogama sam imala bijele cipele sa petom od deset centimetara koje su me činile višom od njega.

Njega očigledno nije bilo briga za to. „Veoma seksi sekretarica.“

230

Nela012

„Boţe, da li je to tvoj momak“, upitao je Rajan, jedan od mlađih agenata, podrugljivim glasom iza Kamovih leđa.

Kam se okrenuo podignute obrve i osmotrio zgodnog momka u dobro krojenom odijelu. Rajan je bio tačno ona vrsta momka sa kojim sam ja izlazila prije Kamerona, i mislim da je Kam to znao. Osjetila sam momentalnu napetost u njegovom tijelu.

Prislonila sam se čvršće uz Kama, shvatajući na osnovu nedavnog napada nesigurnosti i ljubomore (a nijedno od to dvoje nije bilo sasvim nestalo) koliko je od pomoći kada te tvoj pamter umiri. Da bih jasno pokazala da sam sa Kamom i jedino sa njim, obavila sam mu ruku oko struka. „Da, ovo je Kameron.“ Kam je klimnuo glavom Rajanu, i dalje ga odmjeravajući.

Rajan se nacerio u odgovor. „Svi smo mislili da si ti neko izmišljeno biće, druţe.“ Njegove oči su se preko Kamovog ramena zaustavile na meni i u njima se probudio nesumnjivo zavodnički ţar. „Mislili smo da se Dţo samo pretvara da ima momka da bi nas drţala podalje od sebe.“ O, bože. ,,Izvini“, promrmljao je Kam, i osjetila sam kako mu se ruka spušta sa mog struka kako bi obuhvatila moj kuk, privlačeći me još bliţe sebi.

Rajan se nasmijao, podiţući ruke. „O, ne brini. Znamo da je zauzeta. Ti si srećan dasa.“ Ĉula sam kako se Ana nervozno kikoće kad je Kamovo lice ostalo prijeteći bezizraţajno. Zaključila sam daje definitivno vrijeme za ručak. „Pa, idemo mi sada“, radosno sam objavila, uzimajući tašnu sa druge stane stola. „Vidimo se uskoro.“ Još uvijek me drţeći rukom oko struka, Kam me poveo iz kancelarije i ćutke smo pošli uzbrdo pored Kvin Strit Gardensa. Prije nego što smo stigli u restoran, ukusno uređeni mali lokal na Tistl Stritu, dobila sam tri gunđanja umjesto odgovora na tri pitanja koja sam mu postavila u vezi sa poslom.

Kada smo sjeli za naš sto, on me na trenutak gledao, pa tiho rekao, „Mora da sam izbrojao najmanje pet momaka tamo, sve tvojih godina.“ Pokušavajući da se ne naljutim na njega, pošto sam se ponašala kao ljubomorna oštrokondţa (barem u sebi) tokom vikenda, samo sam klimnula glavom. „A pretpostavljam da ti se svi nabacuju kao onaj mali kreten.“ Slegla sam ramenima. „Već si viđao kako mi se momci nabacuju, Kame. U baru su stalno flertovali sa mnom.“ „To je drugačije. Prijateljske pošalice ti tamo obezbjeđuju napojnicu.“ „Nisam rekla da uzvraćam na flertovanje tih momaka. Zbog toga je Rajan

231

Nela012

izbacio šalu o tome kako si ti ipak stvaran. Nikada te nisu vidjeli, ali sam stalno pričala o tebi.“ Nagnula sam se naprijed. „Traţio si od mene da ti vjerujem. Bila bih ti zahvalna ako bi i ti vjerovao meni.“ Poslije jednog trenutka, Kam se opustio i oslonio laktom na sto, frustrirano provlačeći rukom kroz kosu. „Samo sam umoran. Izvini. Nisam baš dobro raspoloţen.“ Posegnula sam i uzela ga za drugu ruku. „U redu je. Imaš pravo da budeš u lošem raspoloţenju.“ „Ne danas. Nismo se vidjeli od ponedjeljka. Neću da provedemo zajednički ručak tako što ću htjeti da ti otkinem glavu jer si previše jebeno lijepa za svoje sopstveno dobro.“ Zadovoljna, ja sam se nasmijala, i atmosfera među nama je postala opuštenija.

Kada je hrana koju smo poručili stigla već smo bili jedno drugo obavijestili o svemu što se dešavalo tokom nedjelje. „Mislim da Kolu nedostaje dţudo“, rekla sam. Kam je bio previše zauzet da ide na časove, pa ni Kol nije išao. Zbog toga je izgledao kao da mu je dosadno i bio je nemiran čitave sedmice. Kada mi Kam nije odgovorio, podigla sam pogled sa svog lososa i vidjela da nekome piše poruku. „Nešto nije u redu?“ Odmahnuo je glavom. „Ne, to je samo Bler.“ I odjednom se mračni oblak nadvio nad našim stolom i otvorio se, zasipajući me hladnom, vlaţnom potištenošću. Sačekala sam nekoliko sekundi, ali on je nastavio da kuca poruku. Moje strpljenje je popustilo. „Moţeš li da joj pošalješ poruku kasnije? Trebalo je da provodimo vrijeme zajedno.“ „Izvini.“ Uputio mi je hitar pogled ispunjen zabrinutošću prije nego što je poslao poruku i vratio telefon nazad u dţep. „Ostavila je svoj Kindl u mom stanu prošle večeri.“ Osjećala sam se kao da me upravo udario u stomak. Njegova nemarna izjava ostavila me bez daha i trebao mi je jedan trenutak da se priberem. „Bila je u tvom stanu prošle večeri?“ Pošto je primijetio optuţivački ton u mom glasu, Kam je nabrao obrve. „Da li je to problem?“ Krv mi je provrila i iznenada sam imala viziju kako mu bacam lososa i krompir sa svog tanjira u lice i vrištim: „Da, to je jebeni problem!“ Umjesto toga, odgurnula sam tanjir i uputila mu pogled koji je ukazivao da je on potpuni i apsolutni glupan. „Hajde da vidimo... prošle večeri si bio sam u stanu sa svojom bivšom dragom. Zašto bi mi za ime svijeta to smetalo?“ „Već smo pričali o ovome. Nas dvoje smo samo prijatelji.“ ,,A ako meni to smeta?“

232

Nela012

„Rekla si da mi vjeruješ.“ Nagnula sam se preko stola, i dalje govoreći tiho, pokušavajući da ne napravim scenu. „Prije deset minuta ponašao si se kao posesivni kreten na mom radnom mjestu zbog toga što nekoliko momaka flertuje sa mnom. Kako ne uviđaš da to što pozoveš svoju bivšu djevojku u svoj stan, a to ne kaţeš svojoj sadašnjoj djevojci predstavlja ogroman problem?“ Glas mi se povisio dok sam izgovarala posljednje tri riječi i ljudi su se okrenuli da pogledaju ka nama. Zaţarenih obraza, ustala sam od stola. „Vraćam se na posao.“ ,,Dţoana.“ Kam je ustao da me zaustavi, ali sam već zgrabila svoju torbu i krenula prema vratima, ostavljajući ga za sobom, znajući da neće moći da me prati prije nego što plati naš ručak. Bila sam toliko uznemirena da nisam mogla odmah da se vratim na posao. Ušla sam u park i sjela na klupu zaklonjenu iza drveta, i tiho šmrcala sama za sebe.

Moja veza sa Kameronom pretvorila me u emotivnu olupinu.

Moj telefon je zazvonio. Bio je to Kam. Nisam obraćala paţnju na to.

A onda sam dobila poruku.

Dušo, ţao mi je. U pravu si. I ja bih popizdio. Dođi u stan poslije posla da pričamo.

Mrzim da se svađam sa tobom. X Obrisala sam suze prije nego što sam podigla telefon da mu odgovorim.

U redu. X Bilo je to sve što će dobiti. Uostalom, još sam bila uvrijeđena i veoma ljuta zbog njegove nepromišljene svinjarije.

Iako nisam jedna od onih koji na svakoga prenose svoje loše raspoloţenje, ostali dio dana bila sam toliko izgubljena u svojim mislima da su me kolege zaobilazile u širokom luku, osjećajući moju ojađenost. Nisam znala šta bih mogla da kaţem Kamu kada se vidim sa njim. Hoću li opet iz početka da prelazim preko čitave priče o Bler? Nisam tako mislila. Da li ću ga natjerati da bira između mene i nje? Htjela sam to, ali to me samo činilo potpuno usranom osobom. Nisam mogla da naređujem Kamu s kim će da bude prijatelj, a s kim neće.

Kada sam mu pokucala na vrata, osjećala sam se bolesno od neizvjesnosti.

Otvorio je vrata i izgledalo je da mu je laknulo što me vidi. Ništa mu nisam rekla, i ţurno sam prošla pored njega. Krupnim koracima sam ušla u njegov dnevni boravak i prvo što sam vidjela na stočiću za kafu bio je njen jebeni Kindl.

Bacila sam svoju torbu i telefon pored njega. „Dakle, nije ga uzela?“ ,,Dţo...“ Začuvši njegov izvinjavajući ton, okrenula sam se oko sebe i podigla obrvu suočavajući se sa njim. „Znaš, bila sam spremna da povjerujem kako sam u pitanju samo ja. Samo ja i

233

Nela012

moja glupa nesigurnost. Ali to što si je doveo ovdje, a da mi to nisi rekao, to je stvarno bilo pravo sranje sa tvoje strane, Kame.“ Prošlo je dosta vremena od kada sam vidjela Kama da izgleda kao krivac.

Posljednji put je to zapravo bilo kada je shvatio da je pogriješio u vezi sa mnom, kada smo sjedili u ovoj sobi, a ja mu povjerila svoju ţivotnu priču. Sada je imao isti izraz na licu. „Ţao mi je što ti nisam rekao. Ali sve je bilo potpuno nevino.“ Ugrizla sam se za usnu, osjećajući kako mi se stomak okreće od emocija. „Imam problem sa njom“, priznala sam. „Ona nije uradila ništa loše, Dţo. Bler i ja smo bili prijatelji prije nego što smo postali par, i samo se viđam sa njom kao sa starom prijateljicom. To je to. Moraš da se ponašaš zrelo u vezi s tim.“ Mrzila sam ga. Upravo tada, fizički sam ga mrzila. „Nemoj mi se obraćati tako, ti nadmeni drkadţijo.“ ,,Dţo...“ „Zašto mi nisi rekao da je bila ovdje prošle večeri?“ „Nisam to krio od tebe. Rekao sam ti za ručkom. Da se nešto desilo, ne bih ti to rekao, jebiga, zar ne?“ Njegov glas je počeo da podraţava moj, podiţući se u frustraciji. „Rekao si da si je volio. „Volio. Prošlo vrijeme.“ Ne osvrćući se na njegovo sve veće nestrpljenje, skrstila sam ruke na prsima i pokušala da izvedem svoj zaključak. „Niste raskinuli jer ste prestali da se volite, Kamerone. Raskinuli ste jer si se plašio da će te ona ostaviti. Plašio si se da ona neće odabrati tebe i zato si prvi otišao.”

Gnjev je sijao u njenim očima i napravio je nekoliko koraka prema meni, pa se obrušio na mene. „Nemaš ti pojma.“ Ovog puta nisam izgubila hrabrost. Bila sam previše ljuta. „Znam da sam u pravu.“ Kameron je opsovao u pola glasa i spustio pogled na sto na kome je bio njen Kindl. „Ovaj razgovor je sulud.“ Prije nego što sam mogla da uzvratim na taj ne-odgovor na moje ne-pitanje, moj telefon je zazvonio. Htjela sam da se okrenem da ga uzmem i isključim kada sam se ukočila vidjevši izgled Kameronovog lica. Oči su mu se suzile dok je gledao moj telefon, naizgled ga paţljivo proučavajući. Njeţno me odgurnuvši u stranu, pruţio je ruku da ga uzme. Dok je zurio u ekran, vilica mu se stegnula, a mišić na njegovom obrazu je iskočio dok je podizao bijesom ispunjene oči ka mom licu.

234

Nela012

Srce je odjednom počelo da mi lupa u grudima. Kam je okrenuo telefon prema meni. Na ekranu je pisalo MALKOLM POZIVA. „Zašto te on zove? Šta je? Hoćeš li otrčati njemu na prvi znak nevolje?"

Trznula sam se na te optuţbe. „Ne. Ponekad se čujemo telefonom.“ To nije trebalo da kažem. „Odrţavala si kontakt sa njim, a nisi mi to rekla?“ Oh-oh. Slegla sam ramenima. Kam je huknuo od nevjerice. „Stojim ovdje dok me ti grdiš zbog Bler, a ti si krila Malkolma od mene?

Zašto? Zašto mi nisi rekla?“ Zabacila sam ruke, pitajući se kako se za ime svijeta rasprava okrenula protiv mene. „Zato što to nije vaţno. On mi je samo prijatelj.“ Izraz lica mu je postao leden, a oči su mu bile pune ljubomore i gnjeva i gađenja. A njegove sljedeće riječi su mi slomile srce. „Ne. Bler je samo prijateljica. Malkom je bogati jebač kome se još diţe na tebe, i pušta te da ga čuvaš u rezervi. Imaš problem s tim što se ja druţim sa Bler? Misliš da je čuvam za slučaj da između tebe i mene ne bude išlo? Pa, kako moţemo reći da ti nisi spremna da raširiš noge za Malkolma ako među nama krene po zlu?“ Pretpostavljam da je u tome problem kada nekoga zaista upoznaš. Naučiš sve njegove emotivne okidače i dugmad, i naţalost, u vrijeme rata, pritiskaš ih.

Dugme koje je Kam pritisnuo bilo je direktno povezano sa mojim suznim kanalima, i slana voda mi je potekla niz obraze u mučnoj tišini. Odmakla sam se za korak od njega, osjećajući mučninu. Nisam slušala njegove izraze izvinjenja, koncentrišući se na one gadne riječi i njihovo značenje.

One su značile da on nikada neće prestati da misli o meni kao o plitkoj tragačici za zlatom. Nikada nije vjerovao da bih mogla da budem nešto više od toga. Ne, zaista. Da li je to značilo da nikada nije stvarno mislio ništa od onoga što mi je govorio?

Bol nije dopustio da tišina potraje i ja sam izgubila kontrolu nad svojim jecajima. „Jebi ga, Dţo“, opsovao je on promuklo, pokušavajući da me dohvati rukama. „Nisam...“ „Ne diraj me.“ Istrgla sam svoj telefon iz njegovih ruku i posegnula za svojom tašnom. „Dţo, nisam tako mislio.“ Uhvatio me za ruku. „Samo sam...“ „Pusti me“, vrisnula sam mu u lice, otrgnuvši se od njega, plašeći se da ću mu se prepustiti kao i uvijek ako mu dopustim da me dodirne. Klonula sam do bola dok sam se odmicala od njega. „Nisam tako mislio.“ Oči su mu sijale od panike koju nisam mogla sasvim da razumijem.

235

Nela012

„Šta mi to radimo?“Odmahnula sam glavom. „Da li je vrijedno toga? Da li je sve ovo vrijedno načina na koji se osjećam posljednjih nekoliko sedmica? Stalno se osjećam ogoljeno, kao da je moje srce poloţeno na mesarski sto, a ti udaraš po njemu. Mislila sam da sam u pitanju ja. Nisam se osjećala dovoljno pametnom ili zanimljivom za tebe. Stalno sam mislila, ’On će svakog minuta da se prene i upita šta jebote on uopšte radi sa mnom’?“ Kam je oštro udahnuo. ,,Ne...“ „Mislila sam da sam u pitanju ja“, ponovila sam. „Da je problem u mojoj nesigurnosti. A ne u tebi i Bler. Ali onda prošle večeri, ti si se druţio sa njom... ne rekavši mi, ne pričajući mi o tome, očekujući da meni to neće smetati? A moţda i to što ti nisam rekla za Malkolma takođe nije bilo u redu. Ali ništa od toga zaista nije vaţno u poređenju sa ovim.“ Prešla sam rukom preko obraza, pokušavajući da obrišem potok suza. Ali kada sam ponovo počela da govorim, poteklo ih je još. „Rekao si da hoćeš da uvidim kako u meni ima mnogo više toga nego što uopšte shvatam. Niko mi nikada nije rekao da sam pametna ili talentovana ili hrabra, ili da zasluţujem više nego što sam traţila. Prije tebe. A ispostavilo se da ti nikada nisi stvarno vjerovao u to. Uvijek si vjerovao da sam duboko u sebi samo ona plitka djevojka koja bi se jebala da dođe do zlatnog rudnika.“ ,,Ne“, usprotivio se on, hvatajući me za ruke da me prodrma. „Bio sam samo ljut. Ispalo je kako ne treba. Nisam tako mislio.“ Pokušao je da me uvuče u zagrljaj, ali ja sam mu se opirala. „Dušo, prestani. Jednostavno prestani. Ne mogu...“ Gurala sam ga i otimala se dok me nije pustio, i zagledala sam mu se u lice prikupljajući svaki djelić svog skrhanog samopoštovanja. „Rekao si to. To znači daje to postojalo negdje u tebi.“ A onda sam izbacila iz sebe: ,,I vidjela sam način na koji si reagovao na Rajana.“ Dok je provlačio rukom kroz kosu, Kamov izraz se promijenio iz pokajničkog u ljutit. „Pa, on je ona vrsta glupog drkadţije na kakve ti padaš.“ Odmahnula sam glavom u nevjerici. „Zaista misliš poslije svega što je bilo među nama da je on vrsta momka na kakve ja padam?“ ,,A ti zaista misliš, poslije svega, da sam te varao sa Bler?“ „Varao si Beku sa mnom.“ Prenula sam se čim su te riječi izletjele iz mojih usta. Bio je to nizak udarac.

Kam je huknuo, gledajući me u nevjerici. „A ti si varala Malkolma sa mnom.“ „Da li zaista tako misliš?“ Uzvratila sam, ponavljajući njegove sopstvene riječi. Osjetila sam kako suze ponovo podrhtavaju na mojim trepavicama, i mrzila sam to što me mogao pretvoriti u ovakvu šmrcavu olupinu. „Da sam se drţala

236

Nela012

Malkolma za slučaj da se među nama završi?“ Slegao je ramenima, okamenjenog lica. „Da li stvarno misliš da sam čekao da naiđe neko bolji? Da sam te iskoristio?“ Obrisala sam nos nadlanicom i skrenula pogled, nesposobna da ga gledam u oči dok sam promuklo odgovarala: „Mislim da nikada nisi prestao da me posmatraš kao takvu djevojku. Onu koju ne poštuješ previše.“ „Onda moţda ipak nisi previše pametna.“ Ton mu je bio odsječan, uţasan.

Mislim da me niko nije pogodio svojim riječima tako duboko kao on. I mrzila sam što on ima tu vrstu moći nada mnom.

Uzdahnuo je i najzad sam ga pogledala, posmatrajući kako rukom trlja lice i okreće se od mene. Umornim glasom je predloţio: „Moţda je bolje da odeš prije nego što izgovorimo još ruţnih sranja koja zapravo ne mislimo.“ Nisam mu odgovorila riječima.

Samo sam otišla.

237

Nela012

Poglavlje 27

T

e noći sam se mučila da zaspim. Konačno sam potonula u besvjesno stanje u sitne sate, a u pola jedanaest me probudio glasni signal sa mog telefona koji je označavao da mi je stigla poruka.

Poruka je bila od ujka Mika, koji me podsjetio da sam pristala da idem u potragu za stanom sa njim. To je bilo u redu. Vjerovatno je ionako bilo bolje da skrenem misli sa svoje svađe sa Kameronom.

Tokom noći sam stalno iznova razmišljala o tome. Jednim dijelom svog bića osjećala sam da je naša svađa bila besmislena, da je bilo suludo osjećati toliko bola zbog nesporazuma. Pitala sam se da li su to sve bili nesporazumi koje sam sama izazvala. Tri puta skoro da sam uzela telefon da pozovem Kama, da sve riješimo razgovorom, da pokušam da razjasnim čitavu dramu. Gledala sam ovakva sranja na televiziji, čitala o tome u knjigama, i iako sam uţivala u napetosti zbog svega, kolutala sam očima misleći kako se to zapravo nikada ne dešava u stvarnom ţivotu. Ljudi nisu bili toliko glupi.

Pa, jesmo bili toliko glupi.

Ja jesam.

Na kraju ga nisam pozvala. Zaključila sam da su moje rane još previše svjeţe da bih već razgovarala sa njim. Od šesnaeste godine nikada nisam bila bez dečka, a u mjesecima između dvije veze bila sam u potrazi za dečkom. Provela sam previše vremena vjerujući mami i tati, vjerujući da sam bezvrijedna, pa sam umjesto da uloţim napor u potiskivanje sranja punog mrţnje koje su mi nametali cijelog ţivota, to sranje prihvatala i stoga se hvatala za muškarce za koje sam vjerovala da imaju sve one odlike koje su meni nedostajale.

Kam je bio drugačiji od početka, ali sam se ipak iz sveg srca upustila u vezu sa njim. Počela sam da se oslanjam na njega. I više od toga, počela sam da se oslanjam na njegovo mišljenje o meni, smatrajući ga osobom koja čini da se osjećam bolje u vezi sa samom sobom. Bila sam i te kako povrijeđena iznutra od pomisli na to da će on izgubiti to dobro mišljenje o meni ili još gore, da ga uopšte nikada nije ni imao.

Odmahnula sam glavom na tu pomisao. Iako mi je mozak zbog njega bio u potpunom rasulu, nisam mogla sebe navesti da povjerujem kako on nikada nije vidio nešto više u meni. Sve što je uradio za mene, svi pogledi koje mi je slao, njeţnost, naklonost, to nije moglo biti laţno. Znala sam da ne moţe biti laţno.

Moţda je bilo najbolje skloniti se na jedan dan jedno od drugog. Mogli smo da o tome raspravimo sutra. Sa bolom u grudima, potvrdno sam klimnula glavom sama za sebe. To je zvučalo kao dobar plan.

Ustala sam iz kreveta da ispratim Kola u školu. Samo me jednom pogledao i odmah je znao. „Ti i Kam ste se posvađali?"

238

Nela012

„Prokleti vidovnjak", iznervirano sam promrmljala upola glasa dok sam prolazila pored njega da napravim malo čaja. „Shvatiću to kao potvrdan odgovor.“ Zagunđala sam. „Da li je bilo gadno?“ Iznenada je zvučao zabrinuto i sasvim kao mali dječak.

Pogledala sam ga preko ramena. Kol je pokušavao da se drţi mimo, kao da svađa između mene i Kama nije neka velika stvar, ali znala sam da će se bojati šta to znači za njegovo prijateljstvo sa Kamom. Odmahnula sam glavom. „Bićemo mi u redu. Nije to ništa što se ne moţe srediti.“ Olakšanje mu je bljesnulo u očima kada mi se saosjećajno nasmiješio.

Saosjećanje od Kola. Sigurno stvarno izgledam usrano. Sklopila sam oči. Boţe. Nadala sam se da Kam i ja moţemo to da prevaziđemo.

Voljela sam ga.

Ispustivši uzdah iz dubine duše, otvorila sam oči i skiknula.

Pauk.

Na mojoj šolji. „Kole“, viknula sam, ukopana u mjestu. „Pauk“, upitao je on nemarno, dok sam slušala pribliţavanje njegovih koraka.

Previše dobro je poznavao to moje skičanje. ,,Šolja.“ Nisam pomjerila ni mišić dok je Kol mirno proturao šolju kroz kuhinjski prozor, spuštajući pauka na okvir prozora, slično kao što je Kam uradio sa ogromnim paukom koji je bio u njegovoj kuhinji. Osjetila sam nalet čeţnje na sjećanje na taj dan i pokušala sam daje potisnem isto onoliko brzo koliko se i pojavila. Kol je mahnuo šoljom prema meni, a ja sam se namrštila.

"Baci je u smeće.“ Zakolutao je očima. „Samo je operi u vrućoj vodi.“ „Ako misliš da mogu prinijeti tu šolju ustima, ne sjetivši se svaki put tog izduţenog, dlakavog eeeehh“, stresla sam se, „njegove noge su bile na njoj, idiote.“ Uz još jedno kolutanje očima, bacio je šolju u kantu za smeće. A ja sam klonula od olakšanja.

Prokleti bili svi pauci svijeta. Oni su predstavljali ozbiljnu prepreku na mom putu ka nezavisnosti. Kada mi je Kol prišao i poljubio me u kosu prije polaska u školu, znala sam da sam napredovala od toga da izgledam usrano do toga da izgledam samo jadno. Ipak, njegova naklonost mi je izazvala tople tmce u tijelu i na trenutak sam zaboravila svoje brige u vezi sa Kamom.

Poţurila sam pod tuš i obukla se u komotnu odjeću za predstojeću potragu za stanom sa ujka Mikom. Dok sam prolazila pored mamine sobe, iscrpljeno sam uzdahnula. Mama već danima nije pomaljala glavu iz svoje spavaće sobe, a jedino

239

Nela012

po čemu sam znala da je ţiva bilo je to što sam čula njeno hrkanje. Shvatila sam dok sam stajala u našem tihom stanu da nedjelju dana nisam sa njom progovorila ni riječi. Ni jedne jedine riječi. Možda je to dobro, pomislila sam, uz iznenađujuće mnogo tuge. Moţda nikada neću naučiti da sebe više cijenim ako nastavim dopuštati mami da mi prilazi dovoljno blizu da otruje moje pokušaje. A moţda da sam sebe više cijenila, ne bih se osjećala toliko neracionalno zbog Kamovog prijateljstva sa Bler.

A opet, moţda su to bile samo moje lijepe ţelje.

Ujka Mik i ja smo leţali na podu od hrastovine u dvosobnom stanu na Heriot Rou. Ta ulica je bila samo nekoliko minuta hoda udaljena od Dablin Strita, i ivičila je sjevernu stranu Kvin Strit Gardensa. Još vaţnije, odmah iza ugla je bio Jamajka Lejn, gdje je Olivija upravo potpisala ugovor o najmu jednosobnog stana iznad jednog kafića. Njoj su se sve stvari polako uklapale na svoje mjesto. Još jednom dokazujući daje vaţno koga poznaješ, Klark je uspio da joj organizuje razgovor za posao u univerzitetskoj biblioteci. Tamo su bili impresionirani njenim američkim postdiplomskim kvalifikacijama iz bibliotekarstva, kao i sa njenih šest godina radnog iskustva. Primili su je, sa ugovorom o privremenom radnom odnosu koji će moţda prerastu u stalni poslije šest mjeseci.

Izgledala je srećno. Nervozno, ali srećno.

Mik je bio zabrinut.

Pošto je Olivija danas počela sa svojim novim poslom, ponudila sam se da pravim društvo Miku u obilasku nenamještenog stana koji se nalazio veoma blizu novog stana njegove ćerke. To što je stan bio nenamješten nije bilo idealno, ali lokacija stana jeste. Stan je iznajmljivala je Karmajklova firma, pa je Rajan bio taj koji je došao u obilazak stana sa nama. Kad smo odjednom legli na pod, očima pretraţujući koliko je majstorski urađena dekoracija, Rajan se zabuljio u nas razrogačenih očiju, a onda rekao: „Uh, ja ću sačekati napolju.“ Ujka Mik i ja smo ovako leţali kada me on vodio sa sobom na svoje poslove.

Za vrijeme pauze za ručak legli bismo na prašnjave prekrivače za pod i pričali gluposti. Danas nisam bila raspoloţena za gluposti. Bila sam raspoloţena za odgovore. „Da li ćeš mi reći zašto si stalno pored svoje odrasle ćerke kao da ona moţe nestati ili se slomiti na milion komadića svake sekunde?“ Mik je ispustio teţak uzdah, oborivši glavu u stranu da bi me pogledao.

Njegove zlataste oči gledale su blago i u njima se vidjela naklonost prema meni, ali ipak sam mogla da vidim treptaj tuge u dnu tih očiju. „Ja sam otac. Brinem, mala djevojčice.“ „Da li je to zbog toga što se ona osjeća toliko krivom zbog Ivon?“ „Ona ti je to rekla?“

240

Nela012

„Da.“ „Moja djevojčica je čvrsta, baš kao ti, i biće u redu. Ja to znam. Ali ja sam njen tata, a ona se preselila u drugu zemlju, ostavila za sobom sve svoje prijatelje, i počinje iz početka. Hoću da budem siguran kako je ona dobro, i brinuo bih kada ne bih mogao da budem blizu nje. Pa šta onda ako moram da se priviknem na loše molerske radove da bih to postigao?“ Pokazao je na središnji zid, na kome se boja osušila u neravnim potezima četke. „Nešto se dešava, potreban sam joj, ona me zovne, a ja sam doslovno udaljen nekoliko sekundi od nje.“ „Dakle, onda uzimaš ovaj stan?“ „O da.” Uspravio se u sjedeći poloţaj, povlačeći me za sobom. „Ne bi ti smetalo da odemo u IKEA-u?“ Nacerila sam se. „Na moju sreću danas je plata.“ Mik je izgledao zbunjeno. „Mogu pomalo da poludim za kućnim sitnicama kada kupujem u IKEA-i.“ ,,A to.“ Nasmijao se i pomogao mi da ustanem.

Dok sam otresala prašinu sa zadnjice, postala sam svjesna kako je Mik iznenada počeo intenzivno da me posmatra.

Pogledala sam ga i podigla obrvu. „Šta je bilo?“ „Zabrinut sam i zbog tebe.“ Sklonio mi je kosu sa lica, pomazivši mi obraz svojim ogrubjelim palcem. „Izgledaš umorno.“ Odmahnuvši glavom, umorno sam se osmijehnula Miku. „Posvađala sam se sa Kamom.“ Namrštio se. ,,Zašto?“ I tako sam mu ja sve predočila, pričajući mu za Bler i moju nesigurnost u vezi sa njihovim prijateljstvom i moju brigu da me Kameron nikada neće zaista poštovati na način na koji poštuje nekoga kao što je Bler. „Sve to se odvija u tvojoj glavi“, upitao je Mik u nevjerici. Zbunjena, polako sam klimnula glavom. „Za ime boţije, ţeno. Ĉisto sumnjam da je Kam mislio većinu od tih sranja za koja si ga optuţila prošle večeri. To je vjerovatno djelovalo kao da se pojavilo niotkuda. Znaš, muškarci ne razmišljaju kao ţene." ,,Pa...“ moj izraz lica se malo opustio. „To je zbog toga što su vam emocije plitke kao rakijska čaša.“ Mik je zabavljeno zafrktao dok smo izlazili napolje po Rajana. „Uzeću ga, sinko.“ Klimnuo mu je glavom. ,,Sjajno.“ Rajan se ozario. „Hajde da se vratimo do kancelarije da potpišemo sve formulare.“ Išli smo za Rajanom niz ulicu dok je on sa nekim razgovarao telefonom. Sve u vezi sa njim je bilo tako dotjerano, tako uvjeţbano. Zaista nisam mogla da vjerujem da bih do prije nekoliko mjeseci osjetila privlačnost prema tom kurtonu.

241

Nela012

Kurtonu?

O boţe, ovih dana sam provodila previše vremena sa Kolom. „Da se vratim na svoj prethodni zaključak“, iznenada je rekao ujka Mik, natjeravši me da skrenem pogled sa Rajanovog dobro skrojenog sakoa. „Mislim da si previše ozbiljno uzela čitavu stvar. Mislim da ćeš shvatiti kako je tom momku mnogo stalo do tebe i da će biti spreman na kompromis. A mogu zasigurno da ti tvrdim da nije mislio to što je rekao prošle večeri. Znaš da svi govorimo sranja koja ne mislimo kada smo ljuti.“ „Misliš da mu je mnogo stalo do mene?“ Zakolutavši očima (još neko je takođe provodio previše vremena sa Kolom), Mik je uzdahnuo. „Naravno da jeste, pobogu, djevojko. Razmisli malo tom svojom glavom.“ Namjeravala sam da svratim dolje do Kama prije svoje smjene u baru te večeri, ali kada sam mu zakucala na vrata, nije bilo odgovora. Pošto mi nije slao poruke niti me zvao, pomislila sam da je to moţda ionako dobro. Moţda mu je bilo potrebno da bude neko vrijeme podalje od mene kako bi se ohladio.

Primila sam poruku od Dţos prije nego što sam pošla na posao, u kojoj mi je objašnjavala da večeras neće biti tamo jer je zakačila virus koji je Deklan dobio u školi i ne moţe ništa da okusi jer odmah povrati.

Divno.

Rekla mi je da je Sedi mijenja.

Brajen me radosno pozdravio na vratima bara i upoznao me sa našim novim vratarom, Vikom. On je bio ogroman, robustan Poljak kome ne bih ţeljela da se zamjerim. Osmijehnula sam se Viku u znak pozdrava i primila njegov kratki uzvratni pozdrav. Upitno sam podigla obrvu prema Brajenu. „Šta se desilo sa Filom?” Ne baš da mi je nedostajao. „Pređimo na vedrije teme“, odgovorio je Brajen, uz slijeganje ramenima.

Uzvrativši na to pokretom sličnim njegovom, ušla sam unutra i zatekla Sedi i Alestera kako rade za šankom. Su još nije pronašla zamjenu za Kama, pa se Alester vratio da pokrije onoliko smjena koliko je mogao. Sedi je bila dvadesetjednogodišnja postdiplomka koja je obično radila ponedjeljkom uveče.

Izgledala je kao dobra djevojka. Bila je otvorena i zabavna i veoma pametna.

Radile smo zajedno samo nekoliko puta, pa je nisam previše dobro poznavala, a večeras će biti guţva pa nisam mogla da zamislim da će se to zasada uopšte i promijeniti.

Tri sata kasnije lokal je bio prepun. Nas troje smo padali s nogu od posla, a ja sam se sakrila u Suinu kancelraiju za vrijeme moje pauze jer je buka tamo bila mnogo manja. Takođe sam opsesivno gledala u svoj telefon, ali Kam se još nije javljao. Grizući se za usnu, pitala sam se da li bi trebalo da brinem, ali onda mi je palo na pamet da se ni ja nisam javila njemu, a on je moţda sjedio i gledao u svoj

242

Nela012

telefon, brinući zbog toga što ja nisam oslala poruku njemu.

Boţe, nadala sam se da je tako.

Kada sam se vratila u bar, guţva je bila tolika da na svu sreću nisam imala vremena da razmišljam o svojoj vezi. Zapravo sam bila toliko obuzeta poslom da nisam prepoznala momka kada se tek progurao do šanka i naslonio se na njega.

Uputila sam mu brz, iziritiran pogled, nemajući mnogo strpljenja ni za koga ko se gura da dođe na početak reda, nego sam poţurila niz šank da odnesem pivo mušteriji, ne primjećujući koje to bio. Tek kada sam se uspravila i odmakla od friţidera shvatila sam da se on progurao do kraja šanka kako bi bio u mojoj blizini. Zastala sam da ga zaista pogledam.

Sivo-plave oči zurile su u mene sa ogrubjelog lica jednog starijeg čovjeka.

Kosa mu je bila ošišana kratko do glave, ali sam vidjela sijede vlasi između tamnih pramenova. Oko očiju je imao privlačne bore, a lice mu se nije ublaţilo sa godinama. Još je bilo grubo. Njegova snaţna ramena i grudi ukazivali su da je i dalje bio u dobroj formi.

Te surove oči sijevnule su prema meni i osjetila sam kako se svijet okreće oko mene. ,,Tata“, uspjela sam da izgovorim, ne vjerujući da on zaista stoji za šankom ispred mene.

Htjela sam da pobjegnem i sakrijem se. Ne. Htjela sam da otrčim kući, uzmem Kola, i onda se sakrijem. ,,Dţo.“ Mari Voker se naslonio na šank. „Drago mi je što te vidim, curo.“ Shvatila sam da teturavo idem ka njemu, dok se tutnjava razgovora i muzike utišala do tihog ţagora. Spustila sam pivo na šank drhtavom rukom. Mari je pogledao moje drhtave prste i samozadovoljno se osmijehnuo dok je ponovo podizao pogled do mog lica. „Prošlo je mnogo vremena. Odrasla si. Ĉak si još ljepša nego što je tvoja mater bila.“ „Hej, mogu li da budem usluţena“, upitala je iznervirano djevojka koja je stajala pored Marija. Nervoza se pretopila u strah kada je on okrenuo glavu da se zagleda u nju. „Šta radiš ovdje“, upitala sam glasno da bih nadjačala muziku, mrzeći sebe zbog drhtaja u svom glasu. „Jebiga, pokušavao sam da vas pronađem godinama, još otkad sam izašao."

Zagunđao je, a lice mu se iskrivilo u poznati izraz mrţnje. „Kučka je pobjegla i nije mi rekla kuda idete. Onda sam te potraţio preko Gugla prošle nedjelje i gdje bi se ti pojavila nego na slici sa multimilionerom iz Edinburga. U članku je pisalo da ovdje radiš. Bio je to neki stariji članak, ali sam pomislio da treba da okušam sreću.“ Uputio mi je osmijeh koji se nije odraţavao i u njegovim očima.

Sada mi je već cijelo tijelo drhtalo. Krv mi je tutnjala u ušima, damari su mi udarali, a stomak mi se okretao. Sklopila sam ruke iza leđa, pokušavajući da

243

Nela012

umirim njihovo drhtanje. ,,Š-šta hoćeš?"

Marijeve oči su se suzile i nagnuo se preko šanka. Instinktivno sam se odmakla. „Hoću da vidim svog sina, Dţo."

Bilo je to ostvarenje mog najruţnijeg sna.

Toga sam se plašila više nego što sam se plašila Marija Vokera. „Ne." Izvio je usnu dok me gledao. „Molim?"

Odmahnula sam glavom, usplamtjelog pogleda. „Nikada. Neću te pustiti u njegovu blizinu."

Huknuo je, izgledajući zapanjen mojom drskošću. Tresnuo je rukom po šanku, sa iskrivljenim osmijehom na usnama. „Pustiću te da o tome razmisliš veoma paţljivo, curo. Vidimo se uskoro."

I isto onako brzo kao što se pojavio, ponovo je nestao u guţvi.

Buka i muzika su me ponovo preplavile i teturavo sam se oslonila na šank u apsolutnom šoku. „Dţo, da li si dobro?"

Munjevito trepćući, dok su mi pred očima iskakale crne tačkice, okrenula sam se na nesigurnim nogama i vidjela Alestera kako zabrinuto gleda u moje lice. „Osjećam se...“ „Hej.” Pruţio je ruke ka meni dok sam se zanosila prema njemu. „U redu, ideš na pauzu." „Previše guţve...“, mrmljala sam ja.

Nešto hladno mi se našlo u ruci dok me Alester vodio prema sobi za osoblje.

Spustila sam pogled na flašu sa vodom. „Sedi i ja ćemo ovo preuzeti, pa se odmori koji minut. Vjerovatno si dehidrirala. Vruće je ovdje večeras. Hajde, popij", navaljivao je on, a kada se uvjerio da sam poslušala njegovu naredbu, pojurio je nazad u šank da pomogne Sedi oko mušterija.

Srce mi je još divlje lupalo. Zurila sam u zid. Pokušavala sam da pojmim ono što se upravo dogodilo.

Mari Voker se vratio.

I dalje je bio zlo kopile.

I…Kol. Htio je da vidi Kola. Odmahnula sam glavom, previjajući se bez daha dok su mi suze pekle oči.

Ne. Nikada.

Jebiga. Šta da radim?

244

Nela012

Te noći sam otišla kući taksijem, plašeći se da će me Mari čekati ispred bara.

Nije ga bilo tamo. Ipak...

Leţala sam u krevetu, buljeći u plafon.

To je moglo da me slomi. Mogla sam da se sklupčam i plačem i ponovo postanem ona djevojčica koju je zlostavljao. Mogla sam da pobjegnem Kamu.

Ali na meni je bilo da zaštitim Kola. Uvijek je na meni bilo da ga štitim. A u svakom slučaju, Mari se samo poigravao sa mnom. Nije ga zanimalo da vidi Kola kada je bio dio prokletog Kolovog ţivota, a sada je došao meni. Ne mami. Meni.

Onda sam te potražio preko Gugla prošle nedjelje i gdje bi se ti pojavila nego na slici sa multimilionerom iz Edinburga.

Kopile nije htjelo Kola. Htio je pare.

Ucjenjivaće me zbog para.

Glupa budala. Ja nisam imala nikakav novac!

Odmahnula sam glavom i okrenula se na bok, čvrsto se umotavajući u pokrivač. Jednostavno ću mu reći da smo Malkolm i ja raskinuli i da više nemam pristupa novcu. Bila sam prilično sigurna da će se poslije toga ponovo zavući nazad u svoju rupu u Glazgovu.

To je bilo to, onda je riješeno. Nije bilo potrebe da ikome govorim za ovo.

Mari će otići prije nego što toga budem i svjesna.

San mi nije došao na oči još jednu noć.

245

Nela012

Poglavlje 28

N

a svu sreću Kol je pripisao moje uzdrţano ponašanje sljedećeg jutra ćutanju koje je zavladala između mene i Kama. „Trebalo bi da razgovaraš sa njim“, posavjetovao me moj mali brat kao da je to bilo najočiglednije rješenje na svijetu. Samo sam mu klimnula glavom i obećala mu da ću se spustiti dolje do Kama večeras prije posla.

Kam mi još nije poslao poruku.

A onda, opet, ni ja nisam slala poruku njemu.

Omamljena zbog nedostatka sna, tog dana nisam baš mnogo toga uradila na poslu. Kada sam izašla napolje da kupim nešto za jelo osjećala sam se kao da me sve vrijeme prate nečije oči, paranoično misleći kako će Mari ponovo pronaći.

Poţurila sam kući i ostala u stanu ostatak dana.

Kada sam bila sigurna da se Kam vratio kući sa posla, nabacila sam dosta pudera na tamne kolutove ispod očiju i spustila sam do njegovog stana na drhtavim nogama. Nisam znala šta da mu kaţem, odakle da počnem...

Dovela sam sebe u takvu neurotičnu zbrku da mi je donekle predstavljalo rasterećenje što nije bio kod kuće. To nije bio ishod kakav sam zamišljala kada sam nagađala kako će se odvijati naš razgovor. Uglavnom sam se nadala da će se završiti uz mnogo izvinjavanja sa obje strane, Kam će pristati da se nikada više neće vidjeti sa Bler, a onda me divlje uzeti na kauču.

Ako ga nije bilo kod kuće, ništa od ovoga se neće desiti.

Pomalo zbunjena, neraspoloţena sam se vratila u stan. Kol je večerao kod Dţejmija poslije škole i vratiće se kući kasnije uveče. On je naravno imao stroga naređenja da me obavijesti o tome kada se vrati u stan. Sa strogim naređenjima ili ne, postajao je pomalo aljkav u posljednje vrijeme što se tiče javljanja meni. Pa, uz pomisao na Marija koja me opsjedala, malom dječaku večeras neće biti dopušteno nejavljanje. Navaljivaću na njega uporno i nepopustljivo.

Odlučna da barem vidim Kamovo lice (nedostajao mi je taj kreten, proklet bio), pokucala sam mu na vrata kada sam krenula na posao. Ponovo nije bilo odgovora. Naslonila sam uho na vrata, ali unutra nije bilo zvuka ni kretanja, nije se čuo televizor ni muzika.

Gdje je on bio?

Pogledala sam u svoj telefon dok sam izlazila iz zgrade, pitajući se da li da mu pošaljem poruku, napravim prvi korak, a on mi je zavibrirao u ruci. Srce mi se popelo do grla dok mi je znak koverte sa ekrana poigravao pred očima. Olakšanje me obuzelo kada sam otključala tastaturu i vidjela Kamovo ime.

Mislim da je moţda vrijeme da razgovaramo, dušo. Moţeš li da siđeš do mog stana sutra ujutro? Molim te. X Oštro sam udahnula svjeţ vazduh, osjećajući kako mi bar jedan teret pada sa leđa. Klimnula sam glavom, kao da je on tu ispred mene, i brzo mu poslala

246

Nela012

odgovor.

Biću tamo. X Upravo sam ulazila u autobus da se odvezem do posla kada je moj telefon ponovo zavibrirao.

:) Nasmijala sam se i sjela na slobodno sjedište. Osmijeh. Osmijeh je uvijek dobar, zar ne?

Dţos se još nije dobro osjećala, pa sam ponovo radila sa Sedi i Alesterom.

Alester je odmah pitao da li se osjećam bolje, a ja sam slagala i rekla mu da sam odlično. Bilo je lijepo od njega što pita. Alester je bio drag momak. Ipak mi je bilo drago što smo prethodne večeri bili toliko zauzeti da nije primijetio Marijev dolazak. Da je Alester vidio ono što se dešavalo među nama, shvatio bi da nešto nije u redu i obasuo bi me pitanjima. Bio je drag momak, ali je bio i radoznalo kopile, i da mu nisam dala odgovore, što ne bih uradila, on bi ih potraţio kod Dţos. Onda bi se Dţos umiješala i... ona je znala kako da razotkrije sve moje tajne.

Bilo je isto onoliko guţve kao i prethodne noći i ja sam bila u potpunom haosu. Zaboravljala sam porudţbine, ispala mi je ne jedna nego dvije čaše, i sve u svemu natjerala sam Alestera da toliko puta podigne obrve da gaje neko greškom mogao smatrati za lik iz Mapet Šoua.

Kada je došlo vrijeme da odem na pauzu, osjećala sam se rasterećeno. Napila sam se vode, kloneći se svega što sadrţi kofein jer bi mi to vjerovatno samo dodatno opteretilo ţivce, i izvadila svoj telefon. Kol mi još nije bio poslao poruku.

Nazvala sam ga. „Uh, halo?“ „Uh, halo“, zajedljivo sam rekla. Ponekad je briga mogla da me učini pomalo zajedljivom. „Trebalo je da mi pošalješ poruku kada stigneš kući. Da li si kod kuće?“ Ĉula sam kako teško uzdiše i mogla sam da potisnem svoju ljutnju da ne bih vrisnula na njega. „O da, kući sam. A kada ćeš ti ponovo početi da govoriš sa Kamom kako bi prestala da budeš potpuna...“ „Završi tu rečenicu, pa da te ubijem.“ Na drugoj strani veze zavladala je tišina. Namrštila sam se. „Slušaš li me?“ Zagunđao je u odgovor. „Shvatiću to kao da.“ Povukla sam kraj svog konjskog repića, obmotavajući kosu oko ruke. „Zaključao si vrata, zar ne?“ ,,Naravno.“ Ponovo je uzdahnuo. „Dţo, da li te muči još nešto?“ ,,Ne“, odgovorila sam brzo. „Samo, znaš, brinem, pa sljedeći put kada zatraţim da mi pošalješ poruku to i uradi.“ ,,Dobro.“

247

Nela012

,,U redu. Vidimo se ujutro.“ Zagunđavši još jednom, on je prekinuo vezu.

Dok sam glasno ispuštala vazduh između poluotvorenih usana od olakšanja što je on kući i na sigurnom, primijetila sam znak koverte na gornjem lijevom dijelu ekrana svog telefona. Kliknula sam na neotvorenu poruku. Bila je od Dţos.

Vladavina povraćanja je završena! Nadam se da ti nisam previše nedostajala:) Potisnula sam svoj slabašan osmijeh i uzvratila joj porukom.

Da li mi ti to govoriš da se osjećaš dovoljno dobro da radiš ali ne radiš? Razočarana sam, gospođo Karmajkl, razočarana. X Dvije sekunde kasnije moj telefon je zabrujao.

Bila sam dobro dok me ti nisi tako nazvala : ( Bolje mi je da se naviknem na to.

Jebiga!

Sada sam se stvarno nasmijala, odmahujući glavom. Bila je gora od nekog muškarca. Jadni Brejden se prilagodio u skladu sa tim.

Osjećajući se malo bolje, vratila sam se za šank, moleći se da se ova veče brzo završi. Sljedećih nekoliko sati nisam mogla da se uzdrţim, a da ne traţim Marijevo lice u gomili ljudi, ali kako je noć odmicala, a on se nije pojavljivao, počela sam da osjećam zebnju. Jednim dijelom svoje svijesti ţeljela sam da se on pojavi kako bismo mogli da dovršimo naš susret. Što prije on shvati da više nisam sa Malkolmom i nemam novac koji on traţi, brţe će da se izgubi iz Edinburga.

Prošle noći sam pozvala taksi da dođe po mene ispred vrata bara, ali noćas sam osjećala inat. Još sam bila ljuta na sebe što sam se prema Mariju ponašala kao da mi je ponovo deset godina i da se branim od njegovih pesnica. Nisam ţeljela da zna da ga se plašim. Nisam htjela da misli kako ima tu vrstu moći nada mnom.

Htjela sam da misli kako nikada nije ostavio nikakav trag na meni.

Zato sam (kada se sada osvrnem na to, glupavo) krenula uobičajenim putem kući hodala sam do Lejt Voka u nadi da ću zaustaviti neki slobodan taksi kada stignem tamo. Stajala sam na Lejt Voku pet minuta, čekajući da se na širokoj ulici pojavi neki taksi. Jedini koji se pojavio bila je zauzela mala grupa momaka. Kada se taksi odvezao dalje, stajala sam još jedan minut, slušajući dvije pijane djevojke na drugoj strani ulice kako vrijeđaju jedna drugu.

Počela sam da osjećam nelagodu stojeći tu sama. To mi obično nikada nije smetalo jer je Edinburg još bio veoma ţiv u to vrijeme u tom dijelu grada ljudi su se još kretali okolo, i samim tim bi bili neposredni svjedoci bilo kakvih opakih namjera nekog jezivog neznanca. Ali sam se najeţila i dlačice na vratu su mi se nakostriješile. Naglo sam okrenula glavu, osmatrajući iza sebe put kojim sam upravo bila došla.

Ispustivši umoran uzdah, odlučila sam da pješačim do kuće. Bila je to prilično kratka šetnja u ovo doba noći kada nema guţve, ali nisam naročito uţivala u šetnji niz veoma dugačak London Roud, ali nisam više htjela da se zadrţavam tu.

248

Nela012

Baš sam htjela da skrenem iza ugla na Blenem Plejs kad me nešto natjeralo da se osvrnem. Moţete to nazvati šestim čulom, jezom na kičmi, upozorenjem...

Srce mi se podiglo u grlo.

Tamna sjenka je bila na nekoliko metara iza mene. Prepoznala sam taj hod.

Kada smo bili djeca, zvali smo to hodom „čvrstog čovjeka.” Blago ali silovito njihanje ramena, isturene grudi, promišljeni koraci. Obično su ga koristili muškarci kada su išli u neku vrstu „borbe.” Ipak, moj tata je stalno hodao tako. A opet, svakog sekunda, svakoga dana, on se odnosio prema ţivotu kao prema jednoj velikoj borbi u kojoj su mu svi bili neprijatelji.

Mari Voker me pratio.

Hitro sam skrenula pogled pravo ispred sebe, zapravo i ne razmislivši o tome, krenula sam popločanim ulicama Rojal Terasa umjesto London Roudom. U svom višem djelu ulica se spajala sa London Roudom, ali znala sam da postoji jedna staza pored crkve kojom ću stići u Rojal Teras Gardens. Utrčala sam u ulaz, i od uspona su me zaboljeli mišići u nogama, ali sam nastavila dalje, krećući se širokom stazom koja je strmo vijugala uz obronke Kalton Hila. Izuvijana putanja će na kraju krenuti naniţe i odvesti me na Vaterlo Plejs, a odatle ću krenuti na zapad na Prinses Strit. Onda ću krenuti sjeverno na Dablin Strit.

Jedino što je bilo stvarno vaţno je da skrenem Marija na pogrešan put.

On nije smio da sazna gdje ţivim.

Bila sam toliko uspaničena na pomisao da on pronađe naš stan da nisam razmišljala jasno i nisam vidjela grešku u svom planu.

Ja. Sama. Na mračnoj, neravnoj, blatnjavoj stazi. Noću.

Adrenalin je nadirao kroz moje ţile dok sam grabila naviše. Pokušala sam da osluškujem zvuk nogu iza sebe, ali moje srce je kucalo tako ţestoko daje slalo krv u šumećim talasima u moje uši. Moji dlanovi i pazuh bili su mokri od hladnog znoja, i nisam mogla da dišem kako treba, grudi su mi se podizale i spuštale u istrzanim udisajima. Osjećala sam mučninu od straha.

Kada sam najzad čula teške korake iza sebe osvrnula sam se i vidjela lice svog oca pod svjetlošću mjesečine. Bio je ljutit. Sva odlučnost koju sam ranije imala, da stanem i suočim se sa njim i pokaţem mu da ga se ne plašim, jednostavno je nestala. Nisam mogla da se oslobodim one male prestravljene djevojčice.

I tako sam, kao i ona, pokušala da pobjegnem.

Moja stopala su lupala po stepenicima dok sam trčala naviše što sam brţe i jače mogla, ţeleći da mogu da okupim ljude, svjedoke. Ali nikoga nije bilo ovdje.

Bila sam sama.

Nije se čulo ništa osim lupanja teških čizama iza mene.

Na čvrsti, vreli stisak njegove ruke na mom ramenu, ispustila sam glasan zvuk straha koji je brzo prigušila njegova druga ruka koja se stegnula preko mojih usta. Zadah znoja i dima cigareta preplavio mi je nozdrve dok sam mu se opirala, zarivajući nokte u njegovu ruku, i ritajući se nogama dok me on vukao sa staze.

Ispustila sam svoju torbu u kojoj se nalazio biber sprej dok sam se borila sa njim.

249

Nela012

Nisam bila dovoljno snaţna, a sada sam bila i razoruţana.

Mari me silovito tresnuo o kamenitu, travom prekrivenu padinu brda i bol mi je bljesnuo kroz lobanju prije nego što se proširio cijelim mojim tijelom sve do noţnih prstiju. Suze su mi potekle dok me drţao pritisnutu uz padinu, svojom krupnom rukom mi pritiskajući vrat.

Prostenjala sam u njegovu drugu ruku koja mi je bila preko usta.

Pojačao je stisak na mom grlu i prestala sam da cvilim.

Uprkos tome što mu je lice uglavnom bilo prekriveno tamom, još sam mogla da vidim gnjev na njegovom ukočenom licu. „Pokušala si da me šetaš u krug“, prosiktao je.

Nisam odgovorila. Bila sam previše zauzeta mračnim razmišljanjem o tome što će mi uraditi. Tijelo je počelo da mi se silovito trese, i potpuno sam izgubila kontrolu nad svojim disanjem. On je osjetio pod dlanom kako sam se zagrcnula i samozadovoljno se osmijehnuo. „Neću te povrijediti, Dţo. Samo hoću da vidim svog sina.“ Znajući da će mi to donijeti fizički bol, ipak sam odrečno odmahnula glavom.

Marijev uski smiješak raširio se u podmukli osmijeh, kao da je nešto postigao. „Pretpostavljam da je onda bolje da se nagodimo. Skinuću ti ruku sa usta, a ti nećeš vrištati. Ako budeš vrištala, neću oklijevati da te povrijedim."

Klimnula sam glavom, ţeleći da skloni bar jednu od svojih odvratnih šapa sa mene. Dok sam zurila u njegovo lice, primijetila sam, ne po prvi put, da iza njegovih očiju nema ničega. Ne vjerujem da sam ikada u ţivotu srela ikoga ko je bio toliko bezosjećajno sebičan kao ovaj čovjek. Da li je on zaista bio moj otac?

Između nas nije bilo druge veze osim veze između zlostavljača i ţrtve. Za mene je on bio uzrok grča u stomaku kada bih čula tandrkanje njegove stare krntije od kola dok se parkira ispred kuće. Ljubav koju sam osjećala prema Miku, radost što ga vidim, toplo zadovoljstvo zbog bezbjednosti koju mi je pruţao, bilo je tačno ono što je trebalo da osjećam prema ovom čovjeku. Ali taj čovjek je i dalje sve ono što je oduvijek i bio za mene. Ĉovjek opakih očiju i još opakijih šaka. Veoma dugo sam bila očajna što me nije volio kao što bi otac trebalo da voli. Pomišljala sam da nešto nije u redu sa mnom. Dok sam ga sada gledala, pitala sam se kako sam ikada mogla da u sumnju dovodim sebe. Ja nisam bila problem. On je bio. On je bio taj kog je trebalo da bude sramota, a ne ja.

Duboko sam udahnula kada je sklonio ruku sa mojih usta, ali me on snaţnije pritisnuo rukom koju je drţao na mom grlu u znak dodatnog upozorenja da budem tiha. ,,Dakle.“ Naslonio se na mene i mogla sam da namirišem pivo i cigarete u njegovom dahu. Nije bio u Klubu 39, ali je očigledno bio u jednom baru u njegovoj blizini, i čekao na mene. „Mogao bih i da odustanem od svog prava da vidim svog malog sina ako bi mi tvoj dečko dao razloga za to. Recimo sto hiljada?“ Znala sam. I pravo u metu. Nije ga čak ni bilo briga. Bio je isto onoliko

250

Nela012

bezdušan kao što je bio i ranije. Kako je neko mogao da bude takav? Da li je on bio rođen bez duše, cm do svoje trule srţi? Ili gaje ţivot učinio takvim? Kako moţeš da povređuješ sopstvenu djecu i ne osjećaš se kao čudovište? Moţda je čudovište bilo otišlo predaleko da shvati da se upravo u to pretvara... „Prestala sam da se viđam sa Malkolmom mjesecima unazad. Nemaš sreće."

Stegnuo me za grlo i preplavila me panika. Nagonski sam ga zgrabila za ruku, zarivajući mu nokte u koţu. On kao da to nije primjećivao. „Siguran sam da moţeš nekako da ga ubijediš.“ Unio mi se u lice, a dah mu je bio zasićen dimom i ustajalim pivom. „Imam lijepo dijete. Ono je jebeno beskorisno, ali je lijepo. To je prednost, Dţo. Iskoristi je ili ću doći po Kola.“ Pustio me, a ja sam ošto uvukla vazduh, prelazeći prstima po obrazu da se uvjerim kako njegova ruka definitivno više nije tu. „Ako budem htio, mogao bih da postanem prava napast u vašim ţivotima, curo.“ Bijes što on moţe ovo da radi meni, da radi Kolu, poslije toliko vremena, nakon što smo mislili da smo slobodni, obuzela me i strah je nestao bez traga u plamenu tog bijesa. „Prednost je veoma krupna riječ za tebe, Mari. Izgleda da te neko konačno naučio da čitaš.“ Prkosno sam se nadala da moje oči iskazuju prezir koji sam osjećala jasno čak i pod sjenkama. „Ali čitanje ne čini čovjeka pametnim. Ja nemam para. Moraćeš da se prodaješ kao kurva nekom svom starom pajtašu iz zatvora.“ Jedva da sam u magnovenju i vidjela njegovu šaku kako nalijeće na moje lice.

Glava mi je poletjela unazad, mišići u mom vratu su me oštro zaboljeli od udarca i uţarena vrelina njegove šake koja me udarila u usta proširila se po donjem dijelu mog obraza i vilici. Potekle su mi suze od bola i polako sam okrenula glavu da ga ponovo pogledam, dok sam imala osjećaj kako mi je donja usna milion puta veća nego što je normalno. Topao potočić krvi curio je iz već utrnule rasjekotine na mojoj donjoj usni gdje sam zubima rasjekla sebi koţu.

Iza njegovih očiju nije bilo ničega i njegova druga pesnica je poletjela nisko i jako me udarila u stomak, natjeravši me da se presamitim. Sve samosavladavanje me napustilo i uspaničila sam se, pokušavajući da udahnem vazduh. Pala sam na zemlju, prvo koljenima, a on me udario nogom sa strane, izazivajući mi nevjerovatan bol koji se proširio mojim rebrima dok sam se rušila na blatnjavu stazu, a kamenje i zemlja su mi se zabili u koţu.

Moje tijelo nije moglo da odluči: da li ne moţe da udahne ili će osjetiti mučninu.

Tvrdi prsti zabili su mi se u podbradak i vrisnula sam, dok mi je u pluća silovito nadirao vazduh. Svaki mišić, svaki ţivac, svaki djelić kosti kao da mi je bio u plamenu. Uhvatila sam se za rebra dok mi je Mari podizao glavu drţeći me za bradu. „Nabavi mi taj novac, curo. Iznajmio sam stan iznad Halfvej Hausa na Flešmarket Klouzu na nekoliko dana. Imaš dva dana da mi tamo doneseš novac.

251

Nela012

Jasno?“ Bol u mojim rebrima bio je nevjerovatan. Jedva sam mogla da pratim šta mi on govori. „Pitao sam da li ti je jasno?“ Slabašno sam klimnula glavom, uzdahnuvši od olakšanja kada mi je iznenada pustio bradu.

A onda je nestao.

Snaţni zadah nikotina i piva je iščezao. Leţala sam na hladnoj zemlji, sa probadajućim bolom u usni i rebrima, a glava mi je tutnjala od bijesa. Na njega.

Na sebe.

Trebalo je da idem sa Kamom na one časove samoodbrane.

Pomislivši na Kama počela sam da plačem, drţeći se za bolnu slabinu dok sam se uspravljala na drhtave noge. Teturavo sam se naslonila na obronak brda, osjećajući omamljenost. Tijelo je počelo nekontrolisano da mi se trese.

Mislila sam da ću zapasti u stanje šoka.

Odmahnula sam glavom, pokušavajući da je razbistrim. Nisam imala vremena da upadam u šok. Imala sam dva dana da nabavim novac Mariju. Nalet pogonske snage potjerao me naprijed.

Malkolm će mi dati novac. Malkolm će me jednom pogledati u ovom stanju i daće mi novac bez problema. On je bio toliko dobar momak.

Teturala sam se nazad stazom kojom sam maločas dotrčala, uzimajući tašnu koju sam bila ispustila, a očaj i adrenalin su činili moj korak ubrzanim uprkos bolu koji sam osjećala. Mogla sam da nazovem Malkolma i kaţem mu da dođe po mene.

Njegovo ime mi se vrtjelo po glavi dok sam izlazila iz Gardensa i zaokretala na Leopold Plejs na vrhu London Rouda. Gdje god i koliko god sam mogla, drţala sam se u sjenci drveća, za slučaj da uz put nekoga sretnem. Nisam htjela da se policija miješa u ovo. Ako se policija umiješa, oni će moţda provjeriti čitav ţivot moje porodice i... jednostavno nisam mogla to da rizikujem.

Ako Malkolm da novac, sve ovo će nestati.

Prije nego što sam toga i bila svjesna, stajala sam ispred poznate zgrade.

Kada sam je vidjela počela sam da plačem jače.

Malkolm neće dati novac.

Malkolm neće dati novac jer nisam htjela da mi Malkolm pomogne. Nisam htjela nikoga drugog osim Kamerona.

Ušla sam u našu zgradu i odvukla se uz stepenice, odlučna da stignem do njega i zagrlim ga. Plakala sam sve jače. Trebalo mi je da se osjetim bezbjedno, a samo mi je Kam mogao to omogućiti.

Blago sam zakucala na njegova vrata, i naglo udahnula dok mi se nesnosni bol širio tijelom. Podizanje ruke bilo je bolno, kao da mi se rebra cijepaju. Moje tijelo je krenulo naprijed da se osloni na dovratak, a onda su se vrata naglo otvorila. Moje tijelo kao da se otrglo iz tijela.

Trepćući, pokušala sam da razumijem sliku koju sam vidjela pred sobom.

Odmahnula sam glavom da je odagnam, ali ona nije nestala.

252

Nela012

Bler je otvorenih usta zurila u mene, onako okrvavljenu i uplakanu. „Dţo? Šta se dogodilo?"

Pogledom sam prelazila niz nju, pa zatim opet naviše do njene glave.

Njena kratka kosa je bila vlaţna i padala joj je u uvojcima ispod brade, i nosila je Kamovu QOTSA majicu kratkih rukava. Bila je toliko sitna da joj je majica padala do iznad koljena. Golih koljena. Spuštala joj se niz gole noge. Bler je bila kod Kama vlaţne kose, obučena samo u majicu kratkih rukava u pola tri ujutro? „O moj boţe.“ Pruţila je ruke ka meni, a ja sam se trznula unazad. „Kam je u kupatilu. Odmah ću da ga... Dţo!“ Već sam trčala, saplićući se, padajući, teturajući se nazad niz stepenice. U tom trenutku nisam mogla da budem nigdje u blizini te zgrade. Nisam mogla da odem kući pred Kola ovakva, a Kam...

Sručila sam se na tlo pored kanti za smeće.

Prelazeći rukom preko usta, pogledala sam uz ulicu.

Trebao mi je taksi. Trebala mi je moja prijateljica.

Ako Kam... prigušila sam jecaj, ţureći iza ugla i uz London Roud... ako Kam nije... onda moram da odem negdje na sigurno.

Jedino dobro što mi se dogodilo te noći pojavilo se u vidu taksija sa upaljenim znakom na krovu. Podigla sam ruku i taksi je stao pored mene. Još se drţeći za rebra, nesigurno sam ušla u njega. „Dablin Strit“, rekla sam vozaču, govoreći nerazgovijetno preko rasječene usne. On me zabrinuto osmotrio. „Jesi li dobro? Treba li da odeš u bolnicu?" „Dablin Strit.“ „U takvom si stanju...“ „Moji su u Dablin Stritu“, bila sam uporna, dok su mi suze pekle oči. „Oni će me primiti.“ Trenutak oklijevanja vozača taksija bio je dovoljno dug da Kam dotrči iza ugla u majici kratkih rukava i farmerkama, grozničavim pogledom prelazeći uz i niz ulicu prije nego što je skrenuo da se susretne sa mojim. Blijedog i napregnutog lica, pošao je prema meni baš kada je taksi krenuo, a njegovi prigušeni povici doprli su mi do ušiju, nadglasavajući buku motora.

Telefon mi je zazvonio nekoliko sekundi kasnije. Pritisnula sam dugme da prihvatim poziv, ali nisam ništa rekla. „Dţo“, vikao je on, a riječ je izletjela u naletu koji mi je pokazao da je on bez daha, vjerovatno od trčanja za mnom. „Gdje ideš? Šta se desilo? Bler kaţe da te je neko napao. Šta se dešava?“ To što sam čula strah u njegovom glasu nimalo nije pomoglo da se bol u mom srcu ublaţi, kao ni da se potisne gorčina koju sam u tom trenutku osjećala prema njemu. „Ĉini mi se da to više nije tvoja briga“, odgovorila sam tupo i prekinula vezu, a sa njom i zvuk njegovih grozničavih uzvika.

253

Nela012

Poglavlje 29

U

biću ga“, prijetio je Brejden sa takvom tihom odlučnošću da se drhtaj spustio niz moju kičmu. Nepopustljivi sjaj ţelje za osvetom gorio mu je u očima. Drugi drhtaj je uslijedio za prvim čim je Dţos počela da mi obrađuje usnu.

Siknula sam od ujeda sredstva za dezinfekciju na mojoj posjekotini i povrijeđeno pogledala Dţos. Ona se prenula, i povukla vatu sa moje usne. „Izvini.“ Brejden je krenuo korak prema meni, sav nakostriješen od muškog gnjeva i čak i u majici kratkih rukava i trenerci djelovao je prijeteće. „Gdje je on?“ Odmahnula sam glavom. „Reci mi Dţo.“ Kada mu nisam rekla, pribliţio mi se za još jedan korak i hladnim tonom zatraţio: „Reci mi.“ „Ti, odmakni se“, povikala je Dţos na njega, očiju blistavih od gnjeva i bojazni. „Počinješ da plašiš Dţo.“ Glas joj se utišao, ali nije izgubio svoju autoritativnost. ,,A mislim da je prošla kroz dovoljno toga za jednu noć, zar se ne slaţeš?“ Zurili su jedno u drugo na trenutak, a onda je Brejden promrljao nešto u pola glasa i odmaknuo se. Obuzelo me obnovljeno poštovanje prema ovoj ţeni. Ona je moţda bila sitna, ali je bila izuzetno ţestoka bila je ona vrsta prijatelja koja je svakome bila potrebna kao podrška.

Kada je Dţos otvorila vrata nakon što sam lupala po njima kako mi se činilo čitavih pet minuta, na sekundu je zurila u mene u šoku, stojeći napola usnula u piţami i raščupane kose koja joj je padala na ramena. Kada sam se zateturala prema njoj, s bolnim izrazom lica i sasušenom krvlju na skorenom licu i košulji, bilo je to prvi put da sam dobila pravi dokaz koliko joj je stalo do mene. Uvukla me unutra i osjetila sam kako joj tijelo drhti od gnjeva dok mi je pomagala da uđem u dnevnu sobu, promuklim glasom zovući Brejdena da pomogne.

Sručila sam se na njen kauč, a iscrpljenost je izvukla svu snagu iz mene sad kada sam stigla do njih. Dok je Dţos pokušavala da očisti posjekotinu na mojoj usni, objasnila sam im šta se desilo. A onda su počele Brejdenove strašne prijetnje u stilu pećinskog čovjeka. „Da li je stvarno gadno“, blago sam upitala Dţos, drhtavim prstima nesigurno dodirujući bolni dio lica oko usne. Bilo je osjetljiv i natekao. Dţos se namrštila. „Imaš sreće što ti nije izbio zub.“ Pogledala je moj lijevi bok. „Moraćeš da odeš da ti pregledaju rebra.“

254

Nela012

„Ne mislim da su slomljena." „O, ti si sada doktorka?“ ,,Dţos“, rekla sam uz uzdah, „ako me odvedeš u bolnicu biće pitanja i policije, a ja ne mogu dopustiti da socijalne sluţbe u ovom trenutku provjeravaju našu situaciju. Mama je gore nego ikada. Mogli bi da odvedu Kola.“ „Dţo, tvoja mama ne moţe ništa protiv svoje bolesti, a ti si tu da se brineš za njega“ progovorio je Brejden umirujućim glasom.

Očima sam pokazala Dţos kako mislim da je ona fantastična. Sačuvala je moju tajnu i sačuvala ju je čak i od Brejdena. Veoma sam to cijenila, ali bila sam strašno umorna od toga što uopšte imam tu tajnu. Kao da je to bilo nešto čega bi ja trebalo da se stidim. „Brejdene, moja mama ne boluje od sindroma hronične iscrpljenosti. Ona je pijanica koja ne ustaje iz kreveta.“ Osim blagog podizanja obrva, Brejden nije zaista reagovao na tu novost.

Sjedeli smo ćutke na trenutak a onda je on prišao naprijed i spustio se pored stočića za kafu tako daje sada sjedio pravo ispred mene. Na trenutak sam se izgubila u tim njegovim zabrinutim plavim očima. „Pozvaću svog porodičnog ljekara da te pogleda ujutro. On zna da bude veoma diskretan. Hoćeš li pristati da ga vidiš?“ „Da, pristaće.“ Ratoborno je odgovorila Dţos umjesto mene.

Nisam čak ni gledala u nju i mogla sam da osjetim kako se njene oči zarivaju u mene, izazivajući me da joj se usprotivim. Klimnula sam mu glavom i osjetila kako se kauč ugiba ispod mene kada se Dţos zavalila u njemu od olakšanja. „Prije nego što me doktor pregleda potreban mi je plan.“ Skrenula sam pogled sa Brejdena na Dţos, dok su se u mojim očima očaj i odlučnost međusobno nadmetali da zauzmu svoje mjesto. „Ne mogu da ga pustim blizu Kola.“ ,,A on hoće novac od Malkolma?“ Dţos je zgađeno izvila usnu. ,,Da.“ „Zašto onda ne odeš kod Malkolma“; upitala je, sa priličnom mjerom radoznalosti u glasu. „On bi ti ga dao.“ ,,Bi“, sloţila sam se, glasom blagim ali proţetim nestrpljenjem. „Ali on pripada jednom ţivotu koji ja više čak ni ne prepoznajem, i ne ţelim da se vraćam u njega. Suočavanje sa njim, potvrđivanje njegove odanosti, značilo bi da ponovo postajem neko drugi. Ne mogu to da uradim. Sada sam samo ’Džo.‟ I sada znam da više ne mogu da uradim sve sama.“ Slabašno sam joj se osmijehnula. „Dobro je što sam najzad shvatila da imam prijatelje kojima mogu da vjerujem.“ Dţos je s mukom progutala pljuvačku i uzela me za ruku, provlačeći svoje prste između mojih. „Imaš ih.“ Pogled joj je postao ţestok kada se okrenula prema Brejdenu. „Skinućemo ti ga sa kičme. Mi ćemo platiti kretenu da nestane.“ Kad sam okrenula glavu vidjela sam Brejdenovo oklijevajuće klimanje glavom. Brejden nije htio da mu plati u novcu. Htio je da se naplata obavi u krvi.

255

Nela012

Bol u mom boku i moj povrijeđeni ponos naveli su me da budem sklona Brejdenovom stavu. Da li će novac zaista zadrţati Marija podalje od nas ili će se on vratiti po još? Uvijek je bio takav kada smo bili mlađi. Uzimao je sav novac viška koji bi mama ostavila u kući, nestao na nekoliko dana, a onda se vratio kući kada bi mu nestalo para. Jedini put kada je potpuno nestao bilo je onda kada gaje ujka Mik prebio na mrtvo ime i počeo da glumi našeg tjelohranitelja... „Ujka Mik“, naglo sam izgovorila uzbuđeno i iznenada shvativši, a rukom sam tako stegnula Dţosinu da je to bilo skoro bolno. „Mik“, Brejden je zbunjeno nabrao obrve.

Klimnula sam glavom. „Neću vam dopustiti da vi platite Mariju. On će to smatrati slabošću i vratiće se po još. Ne.“ Pogledala sam ih, nesposobna da se pobjednički osmijehnem zbog rasječene usne. „Postoji samo jedna osoba koje se Mari Voker uvijek plašio, a on misli da je ta osoba u SAD-u.“ Brejden se zadovoljno nasmiješio. ,,Mik.“ Okrećući se prema Dţos, Brejden je pokazao glavom prema vratima. „Hajde, treba da se obučemo. Povešćemo Dţo do Mika, a onda ćemo Mik i ja malo posjetiti gospodina Vokera.“ „Ne, Brejdene, ne ţelim da ti...“ Podigao je ruku da me utiša. „Neću se tući sa njim.“ Pogled mu se zamračio. „Mik i ja ćemo samo ...popričati sa njim.“ „Zar ne bi trebalo da pozovemo Kama“, upitala je Dţos, dok su ona i Brejden ustajali.

Pominjanje njegovog imena izazvalo mi je bol koji mi je bilo teţe podnijeti od fizičkih povreda na čitavom mom tijelu. Osjetila sam kako mi obrazi gore kada sam tiho priznala: „Prvo sam otišla kod njega. Bio je malo zauzet sa Bler.“ Oboje su na trenutak ćutali dok im je značenje mojih riječi prodiralo u svijest, a onda je Brejden opsovao. Zagledao se negdje pored Dţos, steţući je za rame dok joj se opako smiješio, ali u njegovim očima nije bilo osmijeha. „Bolje je da mi zaviješ ruku. Izgleda da će se moja šaka sastati sa više od jednog lica noćas.“ I uz tu izjavu izašao je iz sobe, vjerovatno da se presvuče.

Gledala sam za njim, pitajući se da li je mislio ono na šta sam ja pomislila.

Dţos se slabašno osmijehnula. „Šali se. Brejden se ne tuče. Pa... obično...“ Zamišljeno je podigla obrvu. „Ipak, nekako je previše zaštitnički nastrojen. A definitivno ne voli ljude koji tuku ţene i ne voli preljubnike... ali šalio se....“ Okrenula je glavu da pogleda u vrata. „Ja mislim.“ Kaledonijan je bio hotel u sastavu mreţe Voldorf Astorija, pa je bio fino mjesto.

256

Nela012

Da bi sebi obezbijedili sebi ulaz bez ometanja, Dţos i Brejden su se lijepo obukli, a ja sam se skrivala iza Dţos dok smo prolazili kroz tihi recepcijski prostor. Sada je već bilo pola pet ujutro. Brejden je noćnom recepcioneru uputio oštar pogled koji je značio da ne ţeli da ga ometa, a to je zajedno sa njegovom pojavom bio je obučen u crni Armani mantil preko košulje i pantalona izgleda ubijedilo recepcionera daje nama ovdje mjesto.

Stomak mi je ţestoko treperio dok smo se liftom vozili na četvrti sprat.

Osjećala sam krivicu što uvlačim Dţos, Brejdena i Mika u ovu guţvu, ali nisam to radila zbog sebe. Radila sam to zbog Kola, a već sam se bila dokazala da postupam sebično kada je u pitanju zaštita Kola. Na moju sreću, Dţos, Brejdenu i Miku je bilo zaista stalo, i znala sam da bi ovo uradili čak i da im to nisam traţila.

Kada smo stali ispred vrata Mikove hotelske sobe, Brejden je glasno pokucao na njih, a Dţos me obgrlila oko ramena i privukla do sebe. Pritisnula mi je bok i trznula sam se, nakon čega mi se Dţos smjesta izvinula brzo govoreći. Bilo bi mi smiješno koliko je puta sebe nazvala budalom da se nisam trudila da povratim dah.

Hotelska vrata su se otvorila i iznenadila sam se kad sam zatekla ujka Mika potpuno obučenog i budnog. Suzio je oči, gledajući me i primijetila sam kako mu se mišići u vilici steţu od bijesa. „Pokušavao sam da te pozovem“, rekao je kratko.

Zbunjena, brzo sam zatreptala. „Um... telefon mi je isključen.“ Isključila sam ga kada je Kam pokušao ponovo da me pozove.

Mik je klimnuo glavom i sklonio se u stranu da bismo mogli da uđemo u njegovu sobu. Brejden je pošao prvi i naglo se zaustavio na pragu. Znala sam i zašto kad sam prošla pored njega sa Dţos.

Unutra su bili Olivija i Kam. Brejden se osvrnuo ka meni, privlačeći mi pogled. „Mogu da ga udarim odmah ako ţeliš?“ Neću lagati, ozbiljno sam razmišljala o tom predlogu prije nego što sam najzad uz uzdah rekla: „Nije vrijedno toga.“ ,,Dţo“, promuklo me pozvao Kam. Pogledala sam ga i osjetila kako me Dţos čvrše steţe uz sebe. Kamove plave oči pretraţivale su moje lice i baš kao i kod Mika, njegovo lice se namračilo, a nesputani bijes mu se probudio u očima. „Ko ti je jebote to uradio“, upitao je kroz stegnute zube.

Nisam odgovorila na njegovo pitanje. To što je on bio ovdje izuzetno me zaboljelo. Gnjev koji je osjećao zbog toga što sam napadnuta djelovao je laţno s obzirom na činjenicu da me varao sa Bler. „Hoću da odeš.“ Kam je sklopio oči kao da trpi bol.

257

Nela012

„Dţo, molim te, ono što si vidjela... “ „Samo idi,“ ,,Dţo.“ Olivija je istupila naprijed. „Samo mu daj priliku da objasni.“ „Kasnije", prasnuo je Mik, a njegove zlataste oči nisu se odvajale od mojih povrijeđenih usta. „Hoću ime. Odmah.“ Progutala sam pljuvačku, osjećajući kako prijetnja nasilja narasta u sobi. Ne samo od Mika, njegov bijes se prenosio i na Brejdena i Kama. ,,Mari.“ Mikove nozdrve raširile su se kada je čuo to ime. „Tata je to uradio“, pojasnila sam ja. ,,Molim“, povikao je on, a njegovo pitanje zagušile su Kamove psovke.

Olivija je stala između njih, pokušavajući da ih umiri. „Izbaciće nas iz hotela“, upozorila ih je. Okrenula se prema meni. „Objasni šta se dogodilo."

Po drugi put te noći ispričala sam svoju priču, a kada sam završila vazduh je bio pun testosterona. Kam više nije mogao to da izdrţi i prošao je kroz prostoriju, drhtavom rukom posegnuvši da mi podigne bradu. Na dodir njegove koţe na mojoj trgnula sam glavu, a onda iskrivila lice od oštrog bola u vratu na mjestu koje mi je bilo povrijeđeno u Marijevom napadu. „Dţo, nisam uradio ono što ti misliš da jesam“, Kam nije odustajao.

Nisam mogla da ga gledam. Pred oči mi je izlazilo samo njegovo lice iznad mog dok smo vodili ljubav, njegove oči koje su mi pokazivale koliko mu je stalo do mene, a onda se slika pocijepala po sredini da bi otkrila njega i Bler kako se nagi uvijaju na njegovom krevetu. Stomak mi se okrenuo na tu pomisao, a bol u mojim grudima je bio neopisiv. Dakle, tako izgleda kad ti se slomi srce? „Zašto si uopšte došao ovamo?“ „Došao sam ovamo jer sam mislio da ćeš ti doći ovamo ako si u nevolji.“ Njegov odgovor me natjerao da se trgnem. Oči su me odavale i potraţila sam pogledom njegove. On je mislio da ću doći ovamo. ,,A ne kod Malkolma?“ Odmahnuo je glavom, sa očajnim izrazom na licu. To me potpuno pomelo.

Nije mi se dopalo. Spustila sam pogled, a moje zbunjene misli izazivale su mi glavobolju. Kam mi je vjerovao da se ipak neću vratiti Malkolmu. On me zaista vidio onakvu kakva jesam.

Vidio je pravu mene.

Podrugnula sam se nadi koja je počela da narasta u meni.

On je uz to i tucao Bler.

Poraţena, osjetila sam kako su mi ramena klonula. „Gdje je on“, upitao je Mik. „Srediću tog drkadţiju jednom zauvijek.“ Nisam bila za nasilje. Svako ko me stvarno poznavao znao je to. Ali dok sam posmatrala uzrujani i krvoţedni izraz svog ujaka, nisam mogla da nađem snagu volje da ga laţem. Htjela sam da vjerujem kako odgovarati nasiljem na nasilje

258

Nela012

nikada nije pravi odgovor. Htjela sam da vjerujem da postoji bolji način. A moţda je za druge ljude i postojao. Naţalost, strah je bio jedina stvar koju je Mari Voker razumio. On je bio siledţija iz školskog dvorišta, a siledţije su zapravo u srcu bili kukavice. Mari je definitivno bio... ali samo kada je u pitanju Mik. Jednog dana ću morati da pitam Mika zašto je to tako.

Ipak, ne noćas. ,,U stanu iznad HalfVej Hausa na Flešmarket Klouzu.“ Mik je dohvatio svoj telefon sa stočića pored kreveta i gurnuo ga u dţep.

Okrenuo se Oliviji. „Povedi Dţo kući. Pozvaću te kada završimo." Klimnuo je Kamu i Brejdenu. „Vas dvojica pođite sa mnom.“ Oči su me ponovo iznevjerile i potraţile su Kamove. Emocije koje su se kovitlale u tim njegovim plavim očima bile su poput električne mreţe u koju sam se zaplela. Gledajući me u oči, zakoračio je prema meni i njeţno mi obuhvatio lice rukama, a onda naslonio svoje čelo na moje ne govoreći ni riječi. Njegov poznati miris, toplina, dodir njegove koţe, sve to me natjeralo da zadrhtim od naleta bolne čeţnje. „Znaš da nisam spavao sa njom, Dţo“, šapnuo mi je na usta, a svi drugi kao da su jednostavno nestali. Toliko sam ţeljela da mu vjerujem.

Odmičući se da me pogleda u oči, još me nije puštao. Vodili smo bezglasni razgovor.

Moraš mi vjerovati.

Vidjela sam je tamo. U tvojoj majici. Šta bi drugo trebalo da mislim?

Da te nikada ne bih tako povrijedio.

Poplava slika nagrnula je u bljeskovima i nijansama boja i osjećanja. Njeţnost u njegovim očima, iskrenost koju mi je ranije pokazivao, naš smijeh, ruke koje su me traţile i kao da nisu mogle nijednog dana da me ne dodiruju...

Povratak Bler u Kamov ţivot za mene je bio problem. Ipak, razlog nikada nije bio to što bih pomislila da će on uraditi nešto tako grubo kao što je to da me vara sa njom. Da, brinula sam da će me ostaviti zbog nje, ali nikada nisam vjerovala da će me tako povrijediti. Vjerovala sam da me ne bi nikada tako povrijedio. Da li je ta vjera još postojala? Potraţila sam odgovor na njegovom licu.

Ne. Kam me nikada ne bi tako povrijedio.

Nešto se u njegovom pogledu promijenilo kada je prepoznao to moje shvatanje i uzdahnuo je.

Najzad je shvatila.

Probola sam ga pogledom koji mu je govorio da se još nije izvukao. „Tek treba da razgovaramo.“ Klimnuo je glavom, spustivši pogled na moja usta. Njegove usne su se istanjile, a na licu mu se pojavilo nešto tvrdo kada je vidio moju nateklu i povrijeđenu usnu. „Da li iko drugi zna šta se upravo dešavalo ovdje“, nestrpljivo je upitao Mik.

259

Nela012

Dţos je zagunđala. „Mislim da je Dţo upravo rekla kako vjeruje Kamu da nije spavao sa tom curom Bler.“ Brejden je zagunđao. „Kada bi samo bila toliko intuitivna kada je u pitanju naša veza.“ Ona se namrštila na njega. „Da nisam toliko prokleto zabrinuta za tebe što ideš da se suočiš sa tim tipom, mogla bih da te jednostavno šutnem u dupe.“ Podigla sam obrvu, gledajući preko ramena njenog vjerenika. Brejden je suzio oči i gledala sam kako se odvija još jedan bezglasni razgovor. Šta god da je on rekao, to ju je natjeralo da se povuče. „O, dosta sa tim“, zagunđao je Mik nestrpljivo, trzajem otvorivši vrata sobe i izjurivši napolje, praćen Brejdenom. Kam mi je poslao još jedan značajan, duševan pogled prije nego što je otišao za njima.

Stomak mi je poskočio na pomisao šta će oni da urade.

Dţos, Olivija i ja smo otišle do mog stana taksijem. Iako sam bila iscrpljena, bila sam dovoljno budna da usmjerim prema vratima Kamovog stana jedan tako ţestok pogled da se čudim kako iz njih nije izbio plamen i progutao ih od vreline mog gnjeva. „On je sve objasnio meni i tati“, odjednom je rekla Olivija, očigledno primijetivši moj pogled. „Moraš da razgovaraš sa njim.“ „Ne mora ona sada ništa osim da se odmori“, meko je iznijela svoju tvrdnju Dţos, vadeći ključeve iz moje tašne dok smo se pele stepenicama do mog stana. ,,U redu je“, promrmljala sam ja. „Vjerujem mu. To što sam vidjela nju predstavljalo je šok, nisam jasno razmišljala... ali Kam mi to ne bi uradio. To ipak još ne znači da nije razmišljao da to uradi.“ ,,Nije“, uvjeravala me Olivija, ali sam bila previše umorna da je slušam.

Pokušale smo da budemo tihe dok sam sjedala na kauč sa Olivijom. Dţos je svima spremala po šolju čaja, ali ipak sam čula kako se Kolova vrata otvaraju.

Sklopila sam oči, duboko udišući. „Šta se dešava“, čula sam ga kako pita, očigledno se obraćajući Dţos.

Ona mu je nešto šapnula i sljedeće što sam čula bili su njegovi laki koraci po parketu. „Šta dođavola?“ Naglo sam otvorila oči i vidjela Kola kako stoji pored mene u piţami. Oči su mu bile razrogačene i uplašene dok je gledao moje lice, i odjednom je ponovo bio mali dječak. „Dobro sam“, pokušala sam da ga uvjerim, potiskujući nalet bola kada sam ga uzela za ruku i povukla dolje kraj sebe.

Strah je počeo da mu se topi u očima, da bi ga zami jenilo nešto što mi je bilo toliko previše poznato od ove noći: obećanja muške osvete.

260

Nela012

„Ko je to uradio?“ Uprkos svom sranju koje se dogodilo u posljednjih dvadeset četiri sata počela sam da se osjećam prilčno voljeno, s obzirom na sav onaj gnjev koji je izazvao napad na mene. ,,Tata“, odgovorila sam iskreno, pošto sam već bila odlučila da ovo ne krijem od njega.

Sve sam mu ispričala. I ne samo za noćas. Skupivši snagu, priznala sam pred sve troje njih kako me tata zlostavljao kada sam bila mala.

Posljednja riječ je bila izašla iz mojih usta već prije nekoliko minuta, a još niko ništa nije rekao.

Sjedili smo u dnevnom boravku u teškoj tišini. Stomak mi se okretao dok sam čekala odgovor mog brata.

Dţos je bila prva koja je progovorila. „Pa, sada se nadajmo da će Mik ubiti tu svinju.“ „Ne misliš to ozbiljno“, promrljala sam. „Zar ne misli“, upitala je Olivija, iznenadivši me svojim bijesom. Ona je uvijek bila toliko opuštena. „Ljudi mogu da budu... pa, mogu da budu čudesni. Ali ponekad, naţalost, mogu da budu čudovišta od kojih se krijemo u svojim kućama.

Brinemo da će ta čudovišta uspjeti da uđu unutra. Ne bi trebalo da se plašimo da su već unutra. Tvoji mama i tata bi trebalo da te štite od toga. Oni ne bi trebalo da budu ta čudovišta.“ ,,U pravu je.“ Kol se nagnuo naprijed, laktova spuštenih na koljena, glave pognute nisko dok je zurio u pod. „Mik treba da mu odrţi još jednu lekciju. I to takvu da će je ovoga puta dobro zapamtiti.“ Mrzeći da ga gledam toliko potištenog, spustila sam mu ruku na leđa i počela da ga njeţno milujem kruţnim pokretima između plećki.

Ponovo me je pogledao. „Zbog toga si ti poludjela kada je mama rekla da sam kao on.“ Usta su mi se stegnula. „Ti nisi nimalo...“ „Kao on“, dovršio je Kol. „O da. Shvatam to sad.“ Ponovo smo ćutali na trenutak, a onda se moj mali brat okrenuo prema meni. „Moraš prestati da pokušavaš da me od svega zaštitiš, Dţo. Nisam više dijete. Sve završavaš sama, a to nije pošteno prema tebi. Zato prestani. Mi smo ekipa.“ Ponos i zahvalnost su se izmiješali stvarajući knedlu u mom grlu, pa sam klimnula glavom, njeţno mu provlačeći rukom kroz kosu. Sklopio je oči kada sam ga pomilovala i na opšte iznenađenje, privio se uz mene sa strane koja me nije boljela i čvrsto me zagrlio. Dugo smo sjedili tako i ja sam zaspala...

261

Nela012

Poglavlje 30 apat prigušenih, ali uzbuđenih glasova dopro mi je u svijest, na svu sreću me izvlačeći iz mutnog predjela sna punog mokrog lišća, krvi i teških koraka. Moje bolne oči su se otvorile, zamrljane boje su brzo dospjele u ţiţu mog pogleda da bih otkrila kako je moja dnevna soba puna ljudi.

Olivija i Kol su još sjedili pored mene, Dţos je bila u fotelji, a Brejden je sjedio na njenom naslonu, prstima masirajući zadnji dio Dţosinog vrata. Kam i Mik su stajali pored kamina sa jednim starijim čovjekom kog nisam prepoznala, a mama je sjedila na drugoj fotelji.

Svi su gledali u mene.

Ja sam zurila u Mika.

Vazduh oko njega je prosto pucketao, i iako sam mogla da primijetim da se donekle umirio, odavao je utisak čovjeka koji se vratio iz bitke. Okruţivalo ga je mnogo potisnute energije.

Prešla sam očima niz njegovu ruku do šake.

Otekli zglavci.

Grlo mi se stegnulo. „On te neće više gnjaviti, mala djevojčice.“ Oči su nam se susrele i osjetila sam kako se moj strah raspršuje. „Nije te očekivao.“ Ugao Mikovih usana se izvio. „Ne. Nije me očekivao. Malo sam... popričao sa njim.“ Brzo je uglom oka pogledao ka čovjeku koga nisam poznavala. „Vratio se u Glazgov i zna da ću ga ako ponovo dođe ovamo silom vratiti nazad.“ „Kakvu vlast ti imaš nad njim, Mik“, upitala sam radoznalo, glasom napuklim od nedostatka sna i bola.

Uzdahnuo je, a oči su mu se zamračile. „Nije u pitanju moja vlast nad njim. U pitanju je ono što znam o njemu. Znam koju dugmad da pritisnem." Zbunjeno sam odmahnula glavom. „Recimo samo to da je i njegov otac isto tako bio sklon nasilju.“ Ta informacija me na časak zakočila u mjestu.

Marija Vokera su zlostavljali? Dakle, zar to nije imalo smisla? Krug zlostavljanja. Naravno.

Okrenula sam se Kolu i sklonila mu kosu sa lica. Moţda ga nisam spasila od maminih brzih ruku, ali sam ga spasila od tatine surovosti. Bila je to neka vrsta utjehe. Pomislivši na mamu, usredsredila sam se na nju. „Probudili smo te“, upitala sam bezosjećajno, ne mareći zapravo uopšte da li smo je probudili ili nismo. Napad mog oca ponovo je prizvao moja početna osjećanja izdanosti i gnjeva kada sam prvi put saznala da je udarila Kola.

Š

262

Nela012

Fionine oči ispunjene strepnjom pretraţivale su moje lice. Ne treba da zaboravimo daje ovo takođe bila ţena koja je znala da me tata tukao kao dijete i dopustila je da se to dešava mnogo duţe nego što je trebalo.

Ukočila sam se.

Da li sam i ja to radila Kolu? Znala sam da ga mama nije udarila otkad sam se sukobila sa njom u kuhinji, ali da li je to bilo zaista vaţno? Još je morao da ţivi u takvom okruţenju da sam ja strepila da ga ostavim nasamo u stanu sa njom. Da li je bilo sebično od mene što sam ga drţala ovdje zato što sam se plašila da ga ne izgubim? Da samo nije prijetila da će sve prijaviti vlastima ako ga odvedem...

Odlučnost se svom silinom vratila u moje biće i oči su mi se suzile dok sam je gledala. Bila sam pomalo umorna od prijetnji. „Htjela sam da se uvjerim da si dobro“, promrmljala je prije nego što je pogledom prešla preko svih prisutnih. Rukom je instinktivno posegnula ka svojoj neopranoj kosi. Bio je to rijedak trenutak samosvijesti, i zatim je čvršće privila kućnu haljinu oko svog krhkog tijela. „Sada kad znam da si dobro, mislim da ću se vratiti u krevet.“ Posmatrala sam je kako ćutke odlazi, odmjeravajući u sebi uprkos svemu tešku odluku. „Dţo, ovo je doktor Henderson“, tiho me obavijestio Brejden, skrećući moje misli sa mame na starijeg čovjeka ugledne spoljašnjosti, koji je sada zakoračio prema meni. Bila sam oštro svjesna Kama koji je stajao pored njega, ali još nisam pokazivala da sam svjesna njegovog prisustva. Dešavalo se previše toga i bila sam stvarno previše umorna da jasno razmislim na tu temu. „On će te pregledati.“ Nesigurno sam se osmijehnula doktoru. „Hvala vam.“ Njegove blage oči spustile su se na moju usnu. „Gdje bi ţeljela da ovo obavimo, Dţo? Negdje nasamo?" ,,U mojoj sobi bi bilo u redu.“ Doktor Henderson me ćutke pratio niz hodnik do male spavaće sobe, i tamo je pregledao moju rasjekotinu, koju je Dţos već bila zaštitila od infekcije, a onda je pregledao moj stomak i rebra. Na mojim rebrima je bila mala nateklina koja ga je natjerala da napući usne. „Izgleda da je više namjeravao da vas zastraši nego da vas potpuno osakati, gospođice Voker“, promrljao je doktor Henderson, uz prizvuk bijesa.

Pretpostavila sam da se on odnosio na mog tatu. „Mogao je da vam izazove povrede unutrašnjih organa da vas je udario nogom imalo jače. Ovako kako je, mislim da su vam rebra samo pomodrila, iako je moguće da postoje jedna ili dvije naprsline. Osjećaćete izvjesnu nelagodu sljedećih nekoliko sedmica. Tu ne mogu da uradim ništa više osim da vas posavjetujem da uzmete ibuprofen da ublaţite upalu kao i da stavljate led na povrijeđeno mjesto. Takođe ću vam napisati bolovanje zbog vašeg posla. Najbolje bi bilo da uzmete najmanje nedjelju dana slobodno. Vi ne pušite, zar ne?“

263

Nela012

Odmahnula sam glavom. „Prestala sam prije nekoliko mjeseci.“ „Odlično. To je dobro. Ako osjetite da teško dišete, ili bilo kakvo pogoršanje bolova u predjelu abdomena, pozovite me.“ Pruţio mi je svoju posjetnicu, a ja sam je sa zahvalnošću uzela. „Hvala vam.“ „Sada ću vas ostaviti da se odmorite. Odspavajte malo.“ Nije me bilo potrebno ubjeđivati, paţljivo sam se uvukla u krevet sklopivši oči poslije zvuka zatvaranja vrata moje sobe. Izvukla sam se iz farmerki, sikćući od bola u rebrima. Ritnula sam se i izbacila farmerke na pod, pa se čvršće zamotala u jorgan.

Po prvi put za veoma dugo vremena osjetila sam se apsolutno sigurno. Kako i ne bih kada sam imala pravu malu vojsku tamo u dnevnom boravku, spremnu da me brani do posljednjeg daha. Bila sam toliko uplašena prošle noći, toliko uspaničena, ali oni su uklonili najveći dio tog osjećaja Dţos, Brejden, ujka Mik, Olivija, Kam i Kol. Moja porodica.

Moji umorni mišići stopili su se sa udobnim dušekom, a očni kapci su mi se sklopili. Po prvi put danima unazad upala sam u dubok san.

Vrućina je bila ono što me probudilo.

Uzbuđeno sam zbacila pokrivače i oči su mi se naglo otvorile dok sam ispuštala zagrcnut krik. ,,Dţoana.“ Odjednom sam čula Kamov glas.

Moje ustreptale, zamućene oči susrele su se sa njegovim. Sjedio je na podu moje spavaće sobe, leđima naslonjen na zid, privukavši koljena pod bradu, dok je nemirno mrdao rukama pored njih. Oko očiju su mu bili tamni kolutovi, oko tih očiju koje su bile napola sklopljene, ali ipak zabrinute.

Prevrnula sam se na lakat, drţeći se za rebra. Napolju je bilo svjetlosti. „Koliko je sati“, upitala sam, napuklim glasom. Osjećala sam se ljepljivo i bilo mi je vruće, a usta su mi bila suva. „Osam ujutru. Nedjelja."

O boţe. Spavala sam čitav dan. S naporom sam razmislila o Kamovom razbarušenom izgledu. „Dušo, ti nisi spavao?“ Na moje pitanje mu je nešto zablještalo u očima. „Tonuo sam u san i budio se. Nisam htio da te napustim. Gledaj šta se dogodilo prošle noći.“ „Nije to tvoja krivica." Usne su mi se razvukle od ujeda bola i siktavo sam zadahtala. Zaboravila sam bila na svoju usnu. „Hoću da ga ponovo udarim.“ Obrve su mi se podigle kada su me njegove riječi potpuno razbudilo. ,,I ti si udario Marija?“

264

Nela012

„Ubio bih ga, ali Mik je mislio da bi to moţda bila loša ideja.“ „Ah, ujka Mik. Racionalan čovjek. On baš voli da kvari igru.“ Kamove usne su se izvile. „Drago mi je što vidim da ti je smisao za humor ostao nedirnut.“ Namrštila sam se od ponovo probuđenog bola i probadanja. „To je otprilike jedino što je ostalo nedirnuto.“ Nagnuo se naprijed. „Hoćeš li da ti nešto donesem?“ „Ĉašu vode.“ Klimnuvši glavom, Kam se uspravio na noge. „Gdje je Kol?“ ,,U svom krevetu. Dţos i Brejden su se ponudili da navrate i povedu ga kasnije na ručak kod Nikolsovih.“ ,,Odlično.“Ponovo sam sklopila oči.

Neki minut kasnije, Kam me probudio blagim drmusanjem. „Moraš nešto da popiješ.“ S oklijevanjem sam mu dopustila da me uspravi u sjedeći poloţaj, i s naporom sam se obuzdala da se na nagnem naprijed i prislonim mu lice na vrat.

Još smo imali da raspravimo previše toga prije nego što sam uopšte mogla i da pomislim na maţenje sa njim.

Popila sam veliki gutljaj ledeno hladne vode koju mi je donio i zahvalila mu.

A onda prije nego što sam mogla da bilo šta kaţem, on me blago pomjerio u stranu i uvukao se u krevet pored mene, obavivši me rukom da me privije na svoje grudi. „Šta to radiš“, promrmljala sam, ali nisam se zaista bunila.

Kam je teško uzdahnuo, provlačeći mi prstima kroz kosu. „Prošao sam kroz pravi pakao posljednjih nekoliko dana, Dţo. Samo me pusti da te grlim.“ Suze su me zapekle u očima. „Znam da nisi spavao sa njom.“ „Ipak je djelovalo loše, a ti nisi bila u takvom stanju svijesti da pomisliš na bilo šta drugo osim onoga što je izgledalo očigledno."

Stegnula sam šaku i skupila je u čvrstu loptu. Nisam čak ni shvatila da to radim dok Kam nije ugurao svoje prste između mojih, tjerajući me da opustim ruku. Umirujućim pokretom palca mazio mi je ruku na mjestu gdje su mi se nokti bili ţarili u koţu. „Skoro se plašim da upitam, ali... zašto je ona bila tamo?“ Osjetila sam oklijevanje i srce mi se smjesta poţalilo ţestokim lupanjem u grudima. ,,Kame?“ Okrenuo je glavu i naslonio mi usne na čelo, udišući moj miris. Kada se odmakao, blago je odgovorio: „Pojavila se u stanu kasno, rastrojena i pomalo pijana. Pustio sam je uutra.

Bacila se na mene.“ Sada je to bilo nesumnjivo potvrđeno. Mrzila sam je. „Odgurnuo sam je, govoreći joj da među nama ne moţđe da bude ničega i mislio sam da je najbolje da ode, ali ona je briznula u plač i osjetio sam se kao gad. Nisam

265

Nela012

mogao da je samo tako izbacim napolje."

Progutala sam knedlu koja mi se bila zaglavila u grlu. ,,I dalje je zaljubljena u tebe?“ „Ona me ne poznaje“, odgovorio je, zvučeći iznervirano. „Shvatiću to kao potvrdan odgovor." „Sjedili smo i razgovarali beskrajno dugo, stalno se vrteći u krug dok nije počela da se trijezni. Zamolila me da se posluţi tušem i prenoći kod mene. Do tad smo već razmišljali na sličan način i osjećao sam se loše zbog nje, pa sam pristao."

Trebao mi je jedan trenutak za to, ali sam ipak upitala: „Slično ste razmišljali?"

Kam se neodlučno odmakao od mene, ali samo da bi pogledao u oči. Njegovo izmoreno lice bilo je nešto najljepše što sam ikada vidjela i bol zbog njega se pojačao u mojim grudima. Podigla sam pogled sa njegove meke, seksi izvijene gornje usne do njegovih očiju i zastao mi je dah od njegovog izraza lica.

Taj izraz je bio ranjiv i povrijeđen i iskren...

Bio je ogoljen i raskrvavljen ispred mene. „Rekao sam joj nešto što je trebalo tebi da kaţem prije mnogo vremena."

Zagrlio me svojom krupnom rukom, privlačeći me bliţe sebi. „Nikada nisam upoznao nekoga toliko hrabrog i jakog na jedan tih način kao što si ti. Nikada nisam sreo tako nenametljivu, tako blagu i tako nesebičnu ţenu. Ti si jedna sloţena ţena. I ti si pametna, posvećena, i zabavna, i uzbudljiva, i jebeno me ostavljaš bez daha. Kada sam te prvi put vidio, ţelio sam te kao što nisam ţelio nikoga prije. Kada si me prvi put isprašila, poţelio sam da te upoznam. A kada sam te upoznao, kada smo stajali na suprotnim stranama kuhinje, a ti mi rekla da ne ubijem pauka jer to ne govori lijepe stvari o nama kao vrsti ako ubijemo nešto jer ga se plašimo, znao sam. Znao sam da nikada neću upoznati nekoga tako predivnog ili tako saosjećajnog ili tako odlučnog. Znao sam već neko vrijeme da sam zaljubljen u tebe, Dţo. Znao sam i trebalo je da ti kaţem."

Suze su mi potekle niz obraze, a Kam se potrudio što je bolje mogao da ih sve pokupi svojim palcem. Brada mi se tresla dok sam ga pitala: „Zašto nisi?"

Izvio je obrvu, gledajući me. „Moţda iz istog razloga iz kog ti nisi rekla meni." Nagnuo se da me poljubi u usta, veoma paţljivo, ali slatko. Kada se odmakao, nastavio je: „Sjećaš li se prošle sedmice, one subote kada smo sreli Bler, a ja ti ništa nisam rekao?" ,,Da?“ „Nije to bilo zbog Bler, dušo. Bilo je zbog tebe. Zbog nas.“ Kamova ruka mi je skliznula niz rame, gladeći zglavkovima prstiju moju koţu umirujućim pokretima. „Naletjeli smo na Bler, i to je bilo šokantno i čudno. Kada smo ona i ja izlazili zajedno, mislio sam da je volim. Bili smo zajedno tri godine i nisam dobro podnio završetak te veze. Ali stojeći tamo, gledajući u nju, nisam osjetio ništa osim nejasne bliskosti. Nije bilo bola ni ljubavi ni bilo čega osim prijateljske radosti što

266

Nela012

je vidim.“ Oči su mu potamnile. „Dok smo stajali tamo potonuo sam u te misli... misli o tome kako hodam Prinses Stritom deset godina kasnije sa nekom ţenom bez lica koja me drţi pod ruku, i naletim na tebe koja više nisi moja. Zbog toga što na kraju svi odu, mislio sam.“ Huknuo je naizgled od bola, i čvršće me stegnuo. „To me uzrujalo. Ne, to me potpuno savladalo. Mislim da sam bio zaljubljen u tebe od onog trenutka u kuhinji, ali prošle subote sam prvi put shvatio koliko sam lud za tobom. Šta osjećam prema tebi...“ Kam je oštro udahnuo i zatekla sam sebe kako podiţem ruku ka njegovom licu, a srce mi lupa dok posmatram ovog čovjeka ovog jakog čovjeka koji ne iskazuje mnogo poštovanja ni prema kome savladanog osjećanjima... osjećanjima prema meni. „To me potpuno obuzimalo“, prodahtao je, ponovo naslanjajući svoje čelo na moje. „Skoro me onesposobljavalo.

To je bilo previše za mene. To je... ne mogu to čak ni da opišem, ali biti sa tobom je... Postoji napetost koja je u meni sve vrijeme, taj... stalni poriv, očajanje... to je kao da si mu utisnula neki ţig ili nešto tako. A taj ţig prokleto jako peče.“ „Znam“, prošaptala sam tješeći ga, dok su mi suze tekle još brţe. „Znam. Ja to takođe osjećam.“ „Ipak mi to nikada nisi rekla“, odgovorio je pomalo grubo. „Uvijek si čuvala jedan dio sebe skriven od mene, a ja to nisam znao. Nisam mogao da zaključim da li i ti osjećaš isto. Zbog toga sam se napio u subotu uveče. Zbog toga je Nejt došao sljedećeg jutra da razgovara sa mnom. On me uvjerio da i ti osjećaš isto.“ „Kako je uspio to da uradi?“ „Pitao sam ga šta misli o tebi, a on je rekao: ’Nemaš zbog čega da brineš, druže.

Ta djevojka misli da si ti onaj pravi, a ja ti to ne bih rekao da to ne mislim’.“ Odjednom sam se sjetila Kamovog drţanja kada je Nejt otišao. Bilo je kao da je neko uključio neki prekidač u njemu. Nestao je bio ćutljivi, povučeni, sumorni čovjek od prethodne noći. Umjesto njega se pojavio zavodnik. Grubi seks na njegovom radnom stolu... sjećam se da sam tada mislila da je izgledao kao polaganje prava. Sada sam mislila kako nisam bila predaleko od suštine.

Olakšanje, snaţno olakšanje, preplavilo me i spustila sam glavu na njegove tople grudi. „Rekao si ovo Bler“, promrmljala sam, ne odvajajući usne od njegove koţe. „Rekao sam joj da sam zaljubljen u tebe i da ne mislim kako je dobra ideja da obnavljamo naše prijateljstvo."

Kanula je još jedna suza, i rasprsnula se na njegovoj koţi. „Nadam se da su to suze sreće.“ Sada sam već jecala, a emocije u meni su bile previše narasle da bih u sebi zadrţala sve kroz šta sam bila prošla. „Volim te“, plakala sam ja, steţući ga čvršće. „Toliko da nekad ţelim da te ubijem.“ Zanosno sam štucnula.

Kam se njeţno nasmijao. „Osjećanje je apsolutno obostrano, dušo.“ „Dakle, šta sad“, šmrcnula sam.

267

Nela012

„Sada? Izdrţaću nepodnošljivo čekanje da tvoja rebra ozdrave da bih mogao da budem na onaj svoj način bezobrazan prema tebi i pokaţem ti koliko te jebeno volim.“ Široko sam se osmijehnula kroz suze. „Osjećam tvoj bol.“ Kam je zagunđao.

Na trenutak smo leţali ćutke, a onda se odmakla da pogledam njegovo prelijepo lice. „Mislim da moram da napustim mamu, Kame. Ne znam kako ću natjerati sebe da to uradim.“ Još jedan mekani poljubac okrznuo je moj usne i ponovo sam ga privila uz sebe, zanemarujući bol da bih mogla da ga poljubim, dugo, jako i duboko. Najzad smo se razdvojili, oboje bez daha.

Neka se nose ta glupa rebra. „Brinućemo o svemu tome kasnije“, rekao je Kam. „Zasad, hajde samo da se pobrinemo za tvoj oporavak.“ „Mogu li ti ponovo reći da te volim?“ Polako je klimnuo glavom, sa iskrenim izrazom lica. „Nikada mi neće dosaditi da to slušam.“

268

Nela012

Poglavlje 31

Dakle, ima li ikakvog glasa od tajanstvenog Marka“, upitala sam Hanu, naslanjajući se na zid u njenoj spavaćoj sobi, posmatrajući kako ona lijepi poster pjevača jednog od najvećih indi rok bendova na svijetu na drugi zid. Moja djevojčica je imala ukusa.

Hana je oštro izdahnula između skupljenih usana, odmaknuvši se od zida da prouči poster. „Pomaţem mu oko školskih novina, pa ga viđam dosta često.“ „Iz tvog tona zaključujem da se nije dogodilo ništa vaţno?“ Pogledala me preko ramena. „Mislim da moţda postoji izvjesna seksualna napetost između nas.“ Taj neposredan odgovor izazvao kod mene zagrcnutost i frktanje. „Seksualna napetost?“ Potpuno se okrenuvši prema meni, Hana se zagledala u mene sa neodređenim izrazom naučnika koji je naišao na teoriju koju smatra zbunjujućom. „Pa, on mi se sviđa, pa ne znam da li izmišljam ta osjećanja ili je napetost između nas izazvana činjenicom da su osjećanja obostrana.“ Pomislila sam na napetost između Kama i mene prije nego što smo počeli da se zabavljamo, a onda sam paţljivo pogledala Hanu. Djevojka je bila zapanjujuće lijepa i previše dobro razvijena za petnaestogodišnjakinju. Sigurno je eksplozivno djelovala na tinejdţere. Zadovoljno sam se osmijehnula. „On isto osjeća prema tebi.“ Oči su joj se obasjale nadom. „Misliš?“ „Definitivno.“ Zadovoljna, počela je da lijepi drugi poster, kezeći se kao idiot. „Pa, kako su tvoja rebra?“ „Naţalost, još me bole.“ Prošlo je nedjelju dana od napada, i nakon što sam provela sedam dana odmarajući se u stanu u svom krevetu, preklinjala sam Kama da me pusti da odem na nedjeljnu večeru. Vidjevši moj očaj, on se sloţio da je vrijeme da izađem iz stana. S obzirom na to da sam sutra morala da se vratim na posao, smatrala sam to vjeţbom za to. Izašavši iz stana praćena Kamom i Kolom, iznenadila sam se shvativši da sam još pomalo nervozna i uzdrhtala što idem napolje. Kad smo ušli u autobus, shvatila sam da se osvrćem na ulicu za sobom da se uvjerim da među mnoštvom ljudi nema lica Marija Vokera.

Kam me primijetio i shvatio šta radim. Oblaci koji su mu se nakupili u očima učinili su da se osjećam voljenom, ali uznemiravalo me što jedan dio crnila u njihovim dubinama potiče iz njegovog osjećaja bespomoćnosti u vezi sa svim što se dešavalo. U suštini se osjećao krivim što nije bio prisutan da to spriječi, što je

269

Nela012

bilo slatko, ali glupo i nerazumno. Kako se ispostavilo, oboma nam je trebala utjeha zbog čitavog ovog iskušenja. Uzela sam ga za ruku da bih mu pokazala da razumijem, a on me čvrsto stezao uz sebe da mi pokaţe da i on razumije.

Naš odnos se promijenio u posljednjoj nedjelji. Naše uzajamne izjave ljubavi su nas oboje doveli do sigurnosti koja nam je bila potrebna. Ne vjerujem da će to ijedno od nas izliječiti od naše posesivnosti, ili ţara ljubomore koji smo osjećali na pomen bivših partnera, ali znanje da imamo povjerenja jedno u drugo oboje nas je učinila jačima.

To me takođe učinilo pakleno napaljenom, a to što nisam mogla da preduzmem nešto u vezi sa tim me ubijalo.

Moju frustraciju je ublaţavala svijest o tome da to takođe ubija i Kama. „Gotovo." Hana je zakoračila unazad i osvmule smo se po njenoj pomoću postera preuređenoj spavaćoj sobi. „Šta ti misliš?“ „Mislim da će te Elodi ubiti.“ „Rekla mi je da smijem.“ „Rekla je ‟jedan poster.”‟ „Pa, čula sam njeno odobrenje samo djelimično.“ „Hajde, idemo.“ Široko sam se osmijehnula, pokazujući prema vratima. „Hajde da uţivamo u večeri prije nego što Elodi otkrije da je tvoja soba pretvorena u raj za grupi djevojke.“ Prije nego što sam uspjela da izađem Hana je tiho upitala: „Da li si stvarno dobro, Dţo?“ Osvrnuvši se preko ramena, osjetila sam toplinu oko srca vidjevši njen zabrinut izraz. „Djevojčice draga, dobro sam. Zapravo, znaš šta? I više sam nego dobro.

Odlično sam.“ „Ali tvoj tata...“ Pošto je osjećala potrebu da se rastereti, Dţos je ispričala Eli, a Eli je ispričala Elodi, a Elodi je ispričala Klarku, i izgleda da je Hana čula razgovor između svojih mame i tate. Uzela sam Hanu za ruku i stegnula je. „Znam da to tebi mora biti teško da razumiješ pošto imaš tako divnog tatu. Ja mogu dopustiti da činjenica da mog tatu nije briga koga povređuje, uključujući i njegovu vlastitu djecu, dopre do mene. Ili mogu pronaći ono što on nije mogao da mi da negdje drugo. Imam ujka Mika. I imam porodicu u svima vama, ljudi. To ne mijenja ono što je moj tata uradio, ali znaš, mnogo mi pomaţe da to prevaziđem.“ Uputila sam joj umirujući osmijeh. „Neki ljudi su rođeni sa porodicom, a drugi moraju da izgrade svoju porodicu.“ Slegla sam ramenima. „Mogu da ţivim sa time ako to znači da ću provoditi vrijeme sa vama, sarkastičnim gnjavatorima."

Hana se nasmijala, a tuga joj je nestala iz očiju. Uzvratila mi je, stisnuvši moju ruku, a ja sam je povela u trpezariju, gdje nas je čekala naša porodica.

Kam, Kol, Olivija, ujka Mik, Dţos, Eli, Brejden, Adam, Elodi, Klark i Deklan.

Kakav divan prizor za bolne oči. Osmijehnula sam se Kamu sa druge strane

270

Nela012

prostorije kada je izvukao stolicu za mene.

Kada smo se svi smjestili oko stola i kada su drugi počeli glasno da ćaskaju, Kam se nagnuo ka meni. „Kako su tvoja rebra?"

Pogledala sam u njegove zabrinute oči dok sam prinosila,pečeni krompir ustima. „Isto onako kao i kada si mi postavio to pitanje prije dvadeset minuta." „Pa, izvini što sam tvoj zabrinuti momak."

Namrštila sam se gledajući ga, i obavili smo još jedan bezglasni razgovor.

Samo si htio da znaš možemo li već da imamo seks.

Kamove usne su se izvile dok su mu usta bila puna hrane.

Prokleto tačno.

Zabavljena i uspaljena u podjednakoj mjeri, potraţila sam mogućnost da skrenem sebi paţnju kod Eli, koja je pričala o haljini za djeverušu za Dţosinu i Brejdenovu svadbu. „Vidjela sam neke prelijepe haljine boje fuksije na onom španskom internet portalu za organizovanje vjenčanja. Razmišljala sam...“ „Da sam sišla s uma ako mislim da će Dţos trpiti boju fuksije na svom vjenčanju“, dovršila je Dţos umjesto nje.

Brejden i Adam su se odmah priljeţno posvetili svom jelu, a ja sam se pitala koliko su samo puta već bili uvučeni u raspravu o svadbi između mlade i djeveruše. „Zašto se ne bismo malo stišale u vezi sa haljinom za djeverušu“, predloţila sam, usmjerivši molećiv pogled ka Eli. Eli je izgledala toliko boţanstveno obeshrabreno da sam poţeljela daje zagrlim. „Ali fuksija je tako romantična boja.“ Klark je nabrao obrve. „Kakva je to uopšte boja fuksije?“ „Ruţičasta“, prezirno je izgovorila Dţos.

Brejden je frknuo kroz nos, i izgleda ne mogavši da se obuzda, uputio svojoj mlađoj sestri pogled pun nevjerice. „Da li to zaista pokušavaš da uključiš ruţičastu boju u naše vjenčanje? Moje vjenčanje... sa Džos?“ „To nije jednostavno ružičasta" objašnjavala je Eli kao da su oni idioti. „To je raskošna ruţičasto ljubičasta boja sa nijansom crvene.“ Dţos je podigla obrvu. „To je ruţičasta.“ Eli je napućila usne. „Ti ne prihvataš nijedan od mojih predloga za svadbu.“ „Eli, ja te mnogo volim, zaista, ali ti si sva slatka i u duginim bojama, a ja sam nešto potpuno suprotno tome.“

271

Nela012

Ja sam se odvaţila da iznesem drugu ideju. „Kako bi bilo da nađemo neku metalik boju za naše haljine?“ Eli je promislila o tome na trenutak, a onda joj se lice ozarilo. „Svi bismo dobro izgledale u haljinama boje šampanjca. Mislim da bi čak i Rijen nosila takvu boju.“ Rijen je bila Dţosina najbolja prijateljica sa univerziteta, a njih dvije se više nisu viđale onoliko kao prije jer je Rijen ţivjela u Londonu. Ipak, stalno su odrţavale kontakt, i prisustvovaće na predstojećim vjenčanjima jedna kod druge. ,,Hmmm“, Dţos je progutala komad piletine i slegla ramenima. „Mogla bih da pristanem na to.“ Svi su prestali da jedu da bi pogledali u nju. Ona je podigla pogled, očiju iskolačenih od čuđenja što je dobila svu tu paţnju. Namrštila se i opako pogledala Brejdena. „Šta je bilo? Znam da pravim kompromise."

On se nasmijao. „Ovo je samo prvi put da sam čuo kako si se zaista sloţila sa nečim u vezi sa vjenčanjem." „To je zbog toga što naša organizatorka svadbe nema pojma. Bez uvrede, Eli." Eli je zakolutala očima. „Pa, moţeš da ga planiraš i sama, znaš." „Pristala sam da se udam za njega samo pod uslovom da ne moram to da radim." Ĉula sam Kama pored sebe kako potiskuje smijeh.

Brejden je namršteno pogledao svoju vjerenicu. „Zašto onda ja ne organizujem vjenčanje?"

Svi smo podigli obrve na taj predlog. „Ti?" Dţos ga je pogledala otvorenih usta. „Ja." Slegnuo je ramenima i otpio gutljaj vode prije nego što je dodao. „Imamo isti ukus, tako da znaš da će ti se vjerovatno dopasti ono što ja odaberem.

A mislim da to mogu uraditi brţe nego vas dvije zavađene ţenske." „Ali ti si već toliko zauzet, ne mogu to da traţim od tebe."

On je slegao ramenima i pogledom je upitao: „Pa šta?" „Onda ću ti ja pomoći", odlučno je izjavila Dţos. „Uradićemo to zajedno." „Stvarno?" „Stvarno." „Ali..." Elino malodušno protivljenje izbacivanju iz planiranja vjenčanja prekinuo je Adam koji je brzo poljubio u usne. On se odmakao i njih dvoje su vodili jedan od onih bezglasnih razgovora koji su izgleda bili u punom zamahu ovih dana. Šta god da su jedno drugom saopštili, Elina ramena su klonula i ona je klimnula glavom, popuštajući. „Drago mi je što je to sređeno." Elodi nas je sve zajedno ozareno gledala. „Da sam morala da primim samo još jedan telefonski poziv u kome se od mene traţi da presudim o tome, počela bih da vrištim."

272

Nela012

„Tako je“, promrljala sam, ne obraćajući na Elin izraz kojim je ukazivala da je izdana. „Pa, Mik, Olivija“, Brejden je brzo promijenio temu, „Dţo nam je rekla da ste oboje pronašli stanove.“ Olivija je klimnula glavom. „Na Jamajka Lejnu. A tata je odmah iza ugla. Uskoro se useljavamo. Biće lijepo izvući se iz tog hotela. O, a tata je već ugovorio prvi posao, zahvaljujući tebi, Brejdene.“ Prvi put sam čula za to. „Stvarno, ujka Mik? Gdje?“ Mik je izgledao dosta zadovoljno kada je odgovorio: „Radim nekoliko stanova za pokazivanje kupcima u novim zgradama u Njuhevnu. Počinjem za dva mjeseca. To mi ostavlja vremena da sakupim ekipu.“ Pogledao me sa druge strane stola. „Šta misliš o tome, Dţo? Osjećaš li se raspoloţeno da završiš sa poslom u baru i agenciji za nekretnine i postaneš moj šegrt?“ Viljuška mi je od šoka ispala na tanjir. Da li on... misli li on... da li me to ujka Mik stvarno pitao da radim za njega? ,,Eh“, odgovorila sam ja oštroumno. „Pitao sam te da li ţeliš da radiš za mene. To je rizik za nas oboje, kao što to biva sa novim poslovima, ali potpuno sam uvjeren da mogu to da uradim. Radio sam to već dva puta ranije. Dakle, imaš li povjerenja u mene? Hoćeš li da dođeš da radiš za mene?“ „Kao moler i dekorater? Sa tobom?“ O moj boţe, ujka Mik je mislio da sam dovoljno dobra da radim sa njim?

Znam da to nekima moţda nije zvučalo previše otmeno šegrtovanje da postaneš moler i dekorater. Ali za to je bila potrebna vještina, i strpljenje, i bilo je to nešto što sam zaista radila sa zadovoljstvom. Biće to prava karijera, nešto za šta sam mislila da nikada neću imati.

Jer sam mislila da ni u čemu nisam dovoljno dobra da bih je imala. Moja stara nesigurnost je šaptala i psovala u mojim ušima, izazivajući nervozno komešanje u mom stomaku. Ta nesigurnost je zahtijevala da kaţem ne, potpuno uvjerena da ću na kraju završiti sa neuspjehom.

I moglo je da bude tako. Ne samo zbog mene, nego i zbog toga što je ovo, kako je Mik rekao, bio novi posao. Mogla sam da odustanem od dva sigurna posla zbog ovoga i da onda sve ovo propadne. Da li sam stvarno mogla da budem tako sebična? Bila sam potrebna Kolu i morala sam da logično razmišljam o tim stvarima...

Osjetila sam Kamovu ruku kako uzima moju ispod stola i kada sam ga pogledala, njegove oči su mi rekle sve što je trebalo da znam. Odbacila sam svu nesigurnost i nagađanja. Bilo je nešto teţe otresti se komešanja u stomaku, ali uprkos tome, klimnula sam ujka Miku glavom, a na usnama mi se pojavio začuđen osmijeh.

273

Nela012

„Voljela bih to.“ Nekoliko sati kasnije još sam bila pometena zbog ujka Mikove ponude.

Sjedeći za Kamovim radnim stolom u njegovom dnevnom boravku, slušajući Kola kako se smije Oliviji dok grdi Nejta zbog video igre, još sam u mislima bila u onom trenutku tamo kod Elodi i Klarka u stanu.

Kam, Kol, Olivija i ja došli smo u Kamov stan da se nađemo sa Nejtom i Pitijem, koji su navratili i donijeli pivo, hranu iz restorana brze hrane i najnoviju borbenu video igru.

Olivija je iznenađujuće brzo sklopila drugarstvo sa Nejtom i njih dvoje su sada upućivali jedno drugom oštre komentare (još sam bila dovoljno pribrana da ih pošteno izgrdim ako bi psovali pred Kolom) dok su na smrt mlatili jedno drugo u video igri. „Druţe, nemaš pojma“, cerila se Olivija, dok je ushićeni komentator u video igri vikao: ,,Nokaut!“ Nejt je pogledao, praveći se uvrijeđen. „Pruţi mi priliku, Amerikanko. Nisam ranije igrao ovu igru.“ „Nisam ni ja.“ „Da, ali ti imaš manje prste. Oni su brţi i pokretljiviji na dugmadima.“ Olivija je prasnula u smijeh. „Ĉak su i tvoji izgovori bezvezni.“ „Ĉovječe“, sloţio se Kol, razočarano odmahujući glavom. „O, ma daj.“ Nejt mu je odmahnuo rukom. „Nemoj ti meni 'čovječe‟.“ Pogledao je Oliviju skupljenim očima. „Ovdje si deset minuta i uspjela si da poništiš mjesece oboţavanja jednog junaka.“ „Ma daj“, radosno mu je uzvratila Olivija. „Učinila sam klincu uslugu.

Svakako bi na kraju otkrio istinu.“ Izvijenih usana, Nejt se ponovo okrenuo prema televizoru. ,,U redu, Liv. Spremi se da umreš.“ „Samo naprijed.”

Pitala sam se kada će odrasli najzad pustiti Kola da igra. Posmatrajući svog malog brata, ipak, mogla sam da primijetim kako on uţiva u njihovom društvu i sluša kako se Olivija šali sa Nejtom. Zapravo sam sumnjala da se Kol pomalo loţi na Oliviju, ali nikada ga ne bih postidjela pitajući ga to.

Dok su se zajedno smijali, ustala sam i tiho izašla iz sobe, krenuvši u Kamovu spavaću sobu kako bih mogla na trenutak na miru da razmislim o činjenici da za nekoliko mjeseci počinjem novu karijeru.

Karijeru.

Začuđeno odmahujući glavom, zatvorila sam vrata Kamove sobe i polako legla na njegov krevet. Namještajući se da mi bude udobno, izula sam cipele, a u glavi su mi se vrtjeli novi planovi dok sam tako leţala.

Naglo sam spustila pogled sa plafona na zvuk otvaranja vrata, i nisam se iznenadila kada sa vidjela kako Kam ulazi u sobu, pa zatvara vrat za sobom.

274

Nela012

Osmijehnuo se, prilazeći mi i sjedajući pored mene. „Dobro si?“ Klimnula sam glavom, pruţajući ruku da ga pomilujem po obrazu. „Samo mi je potreban koji trenutak da o svemu razmislim.”

Namjestio se kraj mene, a ja sam se privila uz njega, uţivajući u osjećaju koji su mi pruţale njegove ruke obavijene oko mene. Udahnula sam miris njegovog losiona i protrljala čelo o njegovu čekinjastu bradu. „Danas je bio dobar dan“, promrljala sam zadovoljno. „Pa, ne znam da li ću ga sada učiniti boljim ili gorim.“ Sjećajući se prošle prilike kada je to rekao, ukočila sam se od iščekivanja. Bilo je to upravo prije nego što sam otkrila da ujka Mik i Olivija sjede u njegovoj dnevnoj sobi. Nadala sam se da će to što će reći biti prijatno iznenađenje kao što je prethodno bilo. Ukrstivši prste, zabrinuto sam rekla: ,,U redu.“ Kam je oprezno uzdahnuo. „Prošle nedjelje si rekla da moraš da napustiš svoju mamu i da ne znaš šta da radiš." ,,Da.“ Moje dobro raspoloţenje je nestalo na pomisao o tome. „Mislim da imam rješenje, ali ne znam kako ćeš reagovati na to.“ Ĉekala sam.

Kam je rukom obuhvatio moj kuk i promrmljao mi je iznad glave: „Uselite se kod mene. Ti i Kol.“ Na taj predlog koji mi je mijenjao ţivot, trznula sam se unazad i odmah se namrštila od oštrog bola u boku. Razvedrila sam se da on ne bi pomislio da se mrštim od pomisli na ţivot sa njim, zagledala sam se u Kamov odjednom nesiguran izraz lica. „Traţiš da se uselimo kod tebe?“ ,,Da.“ Mahnuo je rukom pokazujući po sobi. „Ima dosta mjesta. To znači da nećeš morati da brineš što je Kol sam u stanu sa tvojom mamom, ali to takođe znači da moţeš da je obiđeš kad god poţeliš.“ „Ali mamina kirija... njena invalidnina nije dovoljna za nju.“ „Nastavi da je plaćaš. Moţemo da koristimo stan i kao dodatni prostor za ostavu." „Ne mogu sebi priuštiti da plaćam dvije najamnine." „Nećeš ni morati. Ionako plaćam kiriju za ovaj stan. Nastaviću da je plaćam.

Moraćemo samo da udruţimo sredstva za hranu i daţbine."

Srce mi je jako lupalo zbog ove ponude, moja osjećanja (i moje tijelo) vrištali su ,,Da!“ na pomisao da ću se buditi pored njega svakog jutra, ali moj umje išao ne nešto mnogo sigurnije. „Ne moţemo tako da upadnemo u tvoj ţivot, Kame. Ti ne traţiš samo od svoje djevojke da se doseli kod tebe. Ti takođe primaš i jednog tinejdţera."

Moj oprez natjerao je njegova savršena usta da se izviju u osmijeh.

275

Nela012

„Dušo, ja sam već primio tog tinejdţera. Provodim isto toliko vremena sa klincem koliko ga provodim i sa tobom. On je dobar dečko. Volim ga. Volim vas oboje. Dakle, hoćete li se doseliti kod mene?"

Oči su počele da mi se pune suzama dok mi je grudi stezala prevelika količina osjećanja. „Ti ga voliš?"

Odmahnuo je glavom, vidjevši moje suze. „Boţe svemogući, rasplakao sam te."

Ošamarila sam ga blagim pokretom. „Nemoj da uništavaš nevjerovatnu romantiku ovog trenutka." „Da li to znači da prihvataš?"

Preseljenje kod Kamerona značilo je ogroman korak za nas troje, ali poslije svih uspona i padova bili smo jači nego ikada. Vjerovala sam da moţemo ovo da uradimo, da sam spremna za to, i da je za sada to najbolje rješenje za naš problem sa mamom.

Privila sam se čvršće na Kamove grudi i sklopila oči kada su se njegove ruke smjesta sklopile oko mene. „To je bilo čvrsto, neporecivo pristajanje.” Kada se Kam opustio ispod mene, shvatila sam koliko je bio napet dok me ovo pitao, i preplavio me neodoljivi nalet ljubavi prema njemu. Ta ljubav se brzo pretvorila u poţudne peckanje na čitavom mom poţudnom tijelu i osjetila sam vrelinu njegovog tijela kroz majcu koju je nosio. „Neka su prokleta ova rebra“, promrmljala sam, glasom koji je sada bio promukao od seksualne uskraćenosti.

Shvatajući me, Kam je zagunđao. „Dušo, nemoj. Mučim se i bez toga da čujem kako se ti mučiš.“ ,,Znam“, izgovorila sam izvinjavajućim tonom, dok su se moje grešne misli slivale u moju ruku koja je klizila niz Kamov stomak i dole do njegovih farmerki.

Zastenjao je, udišući oštro dok sam ga rukom trljala po nadolazećoj erekciji. „Da li to pokušavaš da me mučiš?“ Odmahnula sam glavom. „Ako si raspoloţen da bude lijepo i polako“, petljala sam prstima da mu otkopčam dugme na farmerkama, a onda povukla rajsferšlus naniţe „mogu da malo olakšam sebi bol“. „Dţo, ne moraš", usprotivio se on, ali bio je to neuvjerljiv protest i mogla sam da osjetim kako mu se grudi diţu i spuštaju u uzbuđenim udisajima. „Ţelim to.“ To je bilo dovoljno da ga ubijedi i pomogao mi je da ga oslobodim stege njegovih pantalona i donjeg veša. Dani seksualnog uzdrţavanja sada su se pokazali ispred mene u vidu nabreklog, debelog, venama prošaranog uda, koji se uzdizao naspram Kamovog stomaka. Kada sam obavila svoju hladnu ruku oko njega, pokušao je da priguši novi uzdah, zabacujući glavu od siline osjećaja.

276

Nela012

Počela sam da ga milujem, čvrstim, ali sporim pokretima. Nisam mogla da se pokrećem brţe iz straha da ću povrijediti rebra, a taj nadraţujući ritam imao je uzbuđujući učinak na Kama. Umjesto da gledam u svoju ruku, proučavala sam njegovo lice. Sklopio je oči, spustivši trepavice na obraze, koji su sada bili pocrvenili u gornjem dijelu. Usne su mu bile djelimično rastvorene od zadovoljstva.

Boţe, bio je seksi.

Skupila sam noge, osjećajući kako moj polni organ pulsira i vlaţi se od ţelje. „Dušo, ja ću...“ Oštro i grubo je usisao vazduh, i odjednom mi je bilo drago što je televizor u dnevnoj sobi pojačan. „Svršiti...“ Vilica mu se stegnula i ispustio je onaj grleni zvuk dok je svršavao po mojoj ruci i svojoj majici.

Poslije nekoliko sekundi slušanja njegovih uzdaha, ugrizla sam se za usnu i glasno se upitala, pokazujući na njegovu majicu: „Nadam se da nije bila nova?“ Tijelo je počelo da mu se trese od pokajničkog smijeha. Provukao je pomalo drhtave prste kroz kosu, gledajući me blistavim očima. „Upravo sam svršio kao neiskusni klinac.“ „Magične ruke“, začikavala sam gaja.

Kam je odmahnuo glavom. „Dţoine ruke“, ispravio me, a onda mi na usne spustio njeţan poljubac.

Kada je obrisao moju ruku i sebe i presvukao se u novu majicu kratkih rukava, vratio se u krevet, ali ovog puta, on je dirao mene. „Šta to radiš“, prodahtala sam, uzbuđena, ali takođe i osjećajući bol. „Ne moţemo ništa da radimo.”

Odmahnuo je glavom, potpuno uspaljen. „Ne moraš ništa da radiš nego da budeš što mirnija.“ I bez ijedne više riječi posvetio se mojim farmerkama, paţljivo ih skidajući zajedno sa mojim gaćicama. Razdvojio mi je butine i uspuzao se uz krevet dok mu se glava nije našla između mojih nogu. Njeţno je gurnuo dva prsta u mene i zastenjao. „Jebote, sva si mokra.“ „Uţivala sam zadovoljavajući tebe“ šapnula sam, pokušavajući da se ne uvijam od divnog osjećaja zbog njegovih prstiju u meni. „Mogu to da osjetim.“ Kam je drhtavo udahnuo. „Ovo je mučenje.“ „Znaš li šta je stvarno mučenje? To što je tvoj jezik tako blizu, a ipak tako daleko. “ Opako mi se osmijehnuo, a onda odmah upotrijebio taj jezik na pravi način.

277

Nela012

Epilog

M

ir koji mi je donosilo to što sam mogla da se osvrnem iza sebe i više ne vidim onaj zid koji mi je Kam pomogao da pređem prije mnogo vremena bio je neopisiv. Nikada se ponovo neću vratiti iza tog zida, ili dopustiti da moja ţivost bude prigušena i moja ličnost zarobljena u stisku moje nesigurnosti. Ovo sam bila ja. Ţivot će se nadalje sastojati od toga da budem ono što jesam, što je nekao bilo istovremeno zastrašujuće i oslobađajuće.

To mi je pomoglo da se ovoga puta djelići mog ţivota lijepo uklope na svoje mjesto.

Kol se pretvarao da je ravnodušan na vijest da se selimo u Kamov stan, ali mogla sam da vidim prema načinu na koji se poletno pakovao, i polako donosio ponešto novo u stan svakog dana, da je bio srećan zbog ovog novog smještaja. Što se tiče mame... pa, prvo je počela sa tim kako je napuštamo, i kako mi neće dopustiti da joj to uradim, i da ne mogu da povedem Kola, i da sam sebična mala kurva, i bla, bla, bla...

Izgledalo je da je najbolje pustiti je da se iscrpi u toj njenoj galami. Tako se izmorila i nije imala snage da se svađa sa mnom kada sam joj mirno rekla da ako mi ne dopusti da preselim Kola sprat niţe, ako se uopšte usudi da pozove vlasti, ostaviću je za sobom u prašini i nikada se neću osvrnuti. Uvjerila sam je da ću ovako navraćati da je obiđem, i da sam ako joj budem potrebna udaljena samo za jedan spust niz stepenice. Njeno ćutanje je predstavljalo gorkoslatko olakšanje i obavijestilo me svojom besteţinskom teţinom da sam u ovoj raspravi pobijedila.

Tri nedjelje nije pričala sa nama.

Obrisavši znoj sa čela, izdahnula sam kroz sada potpuno zarasle usne i pogledala okolo po Kamovom dnevnom boravku. Sa svih strana su me okruţivale kutije. Kol i ja smo trebali da se zvanično uselimo sutradan u subotu tako da Kam i momci mogu da nam pomognu oko svih tih kutija. Osjećajući se donekle pretjerano uzbuđeno zbog svega, i neumorno se vrzmajući po stanu, odlučila sam da odnesem jednu od lakših kutija dole do njegovog (našeg) stana dok je on na poslu. Sada je već bilo kasno popodne, povrijeđena strana me malo boljela, a ja sam prenosila najveći dio kutija u naš novi dom.

Kam će se vratiti s posla za jedan sat ili malo više, a nekoliko sati potom ja ću morati da budem u šanku da odradim jednu od mojih posljednjih smjena u Klubu 39. Nedostajaće mi svi ljudi iz bara. I dalje ću viđati Dţos, naravno, ali to mjesto mi je bilo kao druga kuća veoma dugo, i tamo sam provodila vrijeme sa dvoje najvaţnijih ljudi u mom ţivotu. Bio je to kraj jednog ţivotnog razdoblja.

Ipak, čekalo me nešto novo i zanimljivo. Ujka Mik mi je već bio dao dvije radne majice kratkih rukava sa imenom njegove firme na njima: M. HALOVEJ MOLER I DEKORATER. Sviđale su mi se. Izgledale su sjajno uz nove radne

278

Nela012

pantalone koje mi je Kam kupio.

Pjevušeći u pola glasa, izvadila sam svoj Ajpod, uključila ga u Kamov stereo uređaj i pojačala muziku kad sam počela da raspakujem stvari. Vrijeme je brzo prolazilo dok sam pjevala, plesala i tresla zadnjicom pronalazeći mjesta za moje stvari, pokušavajući da ne pretrpam Kamov prostor sa njima.

Upravo dok sam cijepala prazne kutije, dvije snaţne ruke kliznule su oko mog struka uplašivši me na mrtvo ime. Tiho sam vrisnula i okrenula se, pa vidjela razdraganog Kamerona kako mi se osmijehuje. Ćutke je pokazao na sve nove predmete u sobi. „Malo sam se zanijela", objasnila sam, govoreći glasno da bih nadjačala muziku.

On je klimnuo glavom, pogledom prelazeći preko kamina, na kome se sada pored njegovih slika nalazila i fotografija na kojoj smo on, Kol i ja zajedno. Lijepo izrađeni sat iz gornjeg stana sada je zauzimao središnje mjesto na kaminu, a fotografije su bile ravnomjerno raspoređene sa obje njegove strane. ,,Vidim.“ „To nas je poštedilo obaveze da većinu toga radimo sutra."

Plave oči spustile su se do mog boka i on je podigao ruku, blago mi prislanjajući dlan na rebra. Na blizinu njegove ruke u odnosu na moje grudi, osjetila sam kako mi se bradavice napinju ispod dţempera natopljenog znojem.

Nismo imali seks još od prije napada na mene. To što smo se poigravali, čekajući da mi se rebra zaliječe, bilo je zabavno, ali moji hormoni su postajali pomalo nestrpljivi u očekivanju onoga što je slijedilo poslije predigre. „Nisi se valjda povrijedila“, upitao je Kam, zabrinuto skupljajući obrve zajedno.

Pomalo mu laţući, odmahnula sam glavom.

Kao da je znao istinu, namrštio se na mene. ,,U redu, bila sam malo previše poletna. To je samo zato što sam uzbuđena radi useljenja kod tebe, dušo.“ Pokušala sam da ga šarmiram i tako izbjegnem predstojeće prekore.

Uspjelo je. Kolutajući očima, pruţio je drugu ruku i privukao me sebi.

Obavila sam mu ruke oko vrata dok me grlio, spuštajući bradu na njegovo rame.

Udišući Kamov miris, osjećajući njegovu snagu uz sebe, i znajući da mogu posegnuti za njim i imati ga ovako bilo kada poţeljela sam da se pripijem uz njega još bliţe. Te njegove duge, mišićave ruke čvršće su me obgrlile, i osjetila sam ne samo utjehu nego su se i moji uskraćeni, zanemareni hormoni ponovo probudili.

Bez stvarne namjere, počeli smo da se njišemo uz muziku, a Rijanin tuţni glas nam je pjevao „Ostani.“ Koţa na rukama mi se najeţila i čvršće sam se privila uz njega, okrećući glavu tako da nam se obrazi dodiruju. Pjesma je ispunila prostoriju toliki značenjem da sam ostala bez daha, i kada je počeo refren, Kameron mi je prošaptao riječi u uho: „...ne mogu da živim bez tebe...“ Srce mi je lupalo zbog dubine onoga što mi je tako romantično priznao, i

279

Nela012

polako sam se odmakla od njega da bih ga pogledala u lice, a njegove oči su se upile u moje. Stvarno je to mislio. Do posljednje riječi.

Bila sam prepuna, prepuna emocija, prepuna ljubavi. Nije bilo prostora za riječi. Umjesto toga sam ga poljubila, svojim ustima proţdirući njegova u vlaţnoj, očajničkoj ţudnji. Kam je počeo da nas vodi unazad dok smo se ljubili, pruţajući ruke iza sebe dok nas je izvodio iz dnevnog boravka.

Kad smo naletjeli na zid u hodniku, povukla sam ga prema sebi. Koţa mi je gorjela pod njegovim pogledom dok sam skidala majicu sa sebe i spuštala pantalone naniţe. ,,Ovdje“, rekla sam mu, a glas mi je podrhtavao od iščekivanja. „Gdje je sve počelo.“ U Kamovim očima pojavilo se shvatanje, uz bljesak potpunog oboţavanja, oboţavanja koje mi nikada neće dosaditi da gledam. Krenuo je prema meni, gledajući me kako se skidam pred njim. „Šta je sa tvojim bokom“, promrmljao je. „Ne ţelim da te povrijedim."

Zavukla sam ruke pod njegovu majicu, podiţući mu je uz tijelo, svojim uţarenim pogledom proţdirući njegov mišićavi, nagi torzo. „Biće vrijedno tog bola.“ Pruţila sam ruku sebi iza leđa da otkopčam grudnjak i kada je on pao na pod, Kam je prešao u akciju.

Zbacio je sa nogu čizme, počeo da petlja oko svojih farmerki. Povukao je pantalone i gaćice naniţe, ne čekajući više ni sekundu prije nego što me je podigao, drţeći me za zadnjicu. Obavila sam noge oko njegovih čvrstih kukova i uhvatila ga rukama za ramena dok se on naslanjao na zid.

Iznenada sam se nasmijala, zaustavljajući ga. Kamove obrve su se upitno nabrale. ,,Riana“, zakikotala sam se i pojasnila. „Ti znaš riječi Rijanine pjesme?“ Kamove usne su se izvile zavodljivo, arogantno. Uopšte nije bio postiđen što zna riječi Rijanine pjesme. „Ti znaš riječi njene pjesme. Ja samo obraćam paţnju.“ „Uvijek imaš odgovor na sve, ti nadmeni gnjavatoru.“ Nasmijao se, prislonivši svoja usta na moja. „Mislim da ti voliš moje odgovore.“ Naizgled nesposoban da čeka još jedan minut, Kam se zario u mene. Kriknula sam od njegove debljine u meni, a moji unutrašnji mišići su se pohlepno obavili oko njegovog uda dok ga je on skoro čitavog izvukao, a onda ga ţestoko zabio nazad unutra. „Nedostajala si mi, dušo“, zastenjao je, jednom rukom se drţeći za zid dok mi je drugom drţao zadnjicu u čvrstom stisku. ,,I ti si nedostajao meni.“ Zaječala sam kada se ponovo zabio u mene, zarivajući mu nokte u mišiće na leđima. „Jače“, preklinjala sam, osjećajući da se suzdrţava zbog moje povrede. ,,Dţo...“, odmahnuo je glavom. „Molim te“, molila sam ga predući mu na uho. Gricnula sam ga za uho i

280

Nela012

osjetila kako njegovo samosavlađivanje popušta.

Kasnije me ponio u spavaću sobu, spustio me na krevet, i počeo da me ljubi po cijelom tijelu, odozdo pa naviše. Pošto sam ga umirila, rekavši mu da Kol uţiva u prvim danima svog ljetnjeg raspusta u Dţejmi jevoj kući, Kam je zaključio da mu je na raspolaganju sve vrijeme ovog svijeta. Ljubio me, lizao i sisao dok skoro nisam ostala bez tečnosti u sebi. Poslije predgire koja je naizgled trajala satima, obmotao mi je noge oko svog struka i izdigao se iznad mene dok me ljubio.

Njegovi poljupci su bili duboki i spori. Prešao je svojim ustima preko mojih u kratkom poljupcu, a onda je sljedeće sekunde pripio svoje usne na moje. Njegovi poljupci se uopšte nisu ubrzavali, nisu se pojačavali... umjesto toga je uţivao u narastajućem erotičnom iščekivanju dok su nam se jezici sudarali u zadihanom, vlaţnom plesu. Kada je konačno počeo da mi snaţno usisava jezik, izazivajući sitne trzaje u donjem dijelu mog stomaka, navalila sam na njega traţeći još.

Djelovalo je nemoguće, ali bila sam spremna za još jedan orgazam. Nadraţivali smo jedno drugo, nagi na njegovom krevetu, ko zna koliko dugo. On me svojim ukrućenim udom trljao po polnom organu, stimulišući moj klitoris, dok mu se tijelo kretalo u ritmu sa poljupcima. Stegnuo me za grudi, palcem mi trljajući bradavicu koju je prethodno sisao sisao i lizao tako ţestoko daje trebalo samo da mi pređe palcem preko klitorisa da me dovede do vrhunca.

Dok me mučio nepodnošljivom blizinom svog orgazma, zacvilila sam ne odmičući usta od njegovih, a on se samozadovoljno nasmiješio. Odmakao se i prešao mi prstima preko jagodica, ne skidajući oči sa mojih dok je polako gurao svoj ud u mene. Premjestio se, odupirući se rukama sa obje strane moje glave, a onda je počeo da se pokreće. Njegovi pokreti su ovog puta bili njeţni, spori, a napetost je narasla do nivoa koji je predstavljao pravo mučenje. „Volim te“, prodahtao je promuklo.

Privukla sam koljena bliţe grudima traţeći još, da mu omogućim da prodre dublje, dok sam drţala njegovo lice između dlanova. „I ja tebe volim.“ Prodahtala sam kada je uvmuo kukovima, počinjući da gubim pribranost dok je osjećaj našeg vođenja ljubavi preovladavao u mojoj svijesti. „Volim da te tucam“, šaptao mi je na uvo, glasom oteţalim od emocija. „Ali volim i da te volim.“ Klimnula sam glavom, potpuno ga razumijući.

Kam me ponovo duboko poljubio, a trzaji njegovog tijela postajali su sve grčevitiji dok je napetost narastala u nama. Koţa nam je bila ljepljiva od znoja dok smo klizili jedno niz drugo, a naše dahtanje se preplitalo u jedan isti zvuk kako su nam se usne trljale sa pokretima njegovog tijela iznad mog.

Dostiţući vrhunac, silovito sam izdigla kukove, dočekujući Kamov sljedeći pokret trzajem koji je prekinuo nagomilanu napetost. Sa njenim pucanjem poletjele su varnice i uzviknula sam njegovo ime svršavajući, moj polni organ je

281

Nela012

pulsirao oko njegovog, a donji dio tijela mi se tresao od orgazma.

Kam mi je iznenada postavio ruke iza glave na krevetu, zabijajući se u mene sve jače i istovremeno me pritiskajući na krevet. Svršio je grleno izvikujući moje ime, trzajući kukovima naslonjenim na moje dok je preplavljivao moju unutrašnjost svojim sjemenom.

Srušio se na mene i osjetila sam trnce bola u rebrima. Skoro kao da ih je i on osjetio, Kam se prevrnuo na stranu, još uvijek u meni, i privukao me na sebe, dreţći mi noge uz svoje kukove. Osjetila sam još jednu varnicu zadovoljstva između nogu dok se njegov kurac izvijao u meni. ,,I te kako je vrijedilo čekati“, uzdahnuo je zadovoljno.

Klimnula sam glavom spuštenom na njegove grudi, misleći na sve pogrešne momke sa kojim sam se zabavljala prije njega. „Definitivno.“

Dvije nedjelje kasnije, Kamov i Dţoin stan Znojava, umorna, i prekrivena ljuspicama boje koje su me blago prskale sa valjka, ušla sam u naš stan i naslonila se na vrata, uz zadovoljan uzdah.

Ujka Mik me upravo dovezao do kuće poslije našeg prvog zajedničkog dana na poslu. Dekorisali smo jedan od stanova za pokazivanje u novom stambenom kompleksu za koji je Mik sklopio ugovor. Danas smo krečili plafone. Sutra i prekosutra biće još krečenja, a onda ćemo preći na lijepljenje tapeta koje je dizajner enterijera izabrao. „Stigla sam“, doviknula sam, izuvajući radne čizme i otkopčavajući trake na mojim radnim pantalonama, tako da su visile oko mene kao preširoke farmerke. „Ovdje sam“, odgovorio je Kam iz spavaće sobe.

Krenula sam niz hodnik, skidajući maramu sa glave i razmišljajući koliko je lijepo osjećati se ovako umorno. Bila je to vrsta zadovoljnog umora i to mi se dopadalo. Stala sam na pragu sobe i zatekla Kama kako sjedi na ivici kreveta ruku ispruţenih iza leđa.

Naša soba je sada bila čudna mješavina njegovih i mojih stvari, ali nije me bilo briga. Jednostavno sam voljela da kada se ujutro probudim osjetim njegovu toplu ruku oko mog struka i uobičajenu jutarnju erekciju koja me gurkala u zadnjicu.

Ne bih to mijenjala nizašta na svijetu.

Selidba je uglavnom protekla dobro. Oboje smo bili prilično opušteni oko sitnica, pa dijeljenje ţivotnog prostora zaista nije predstavljalo problem za Kama i mene, a Kol je ponovo napravio sobu istu kao što je bila ona u stanu na spratu iznad u Kamovoj gostinskoj spavaćoj sobi za rekordno kratko vrijeme. Izgledao je savršeno zadovoljno svojim novim domom, i bilo mu je drago što je naša soba bila na suprotnoj strani stana u odnosu na njegovu.

I meni je bilo drago zbog toga.

282

Nela012

Mama je, sa druge strane, i dalje ćutala, odbijajući da razgovara sa mnom kad god bih se popela na sprat da joj donesem namirnice i očistim stan.

Nisam osjećala krivicu. Ne zbog nje.

Moram ipak da priznam da su neki dani bili lakši od drugih.

U svakom slučaju, sve ostalo je išlo glatko. Svi su bili srećni zbog nas. Pa, osim Bler, rekla bih, ali pošto se Kam drţao svoje riječi da će prekinuti kontakt sa njom, nisam to mogla znati zasigurno. Jedina svađa koju smo do sada imali odigrala se prije nekih nedjelju dana kad me Malkolm nazvao dok smo nas dvoje gledali film. Prihvatila sam poziv. Malkolm je samo htio da ćaska, a tokom tog ćaskanja sam mu rekla da sam se preselila kod Kama. Na drugoj strani linije je zavladalo ćutanje, a kada je Malkolm najzad progovorio, čestitajući mi na tome, bilo je to uz takvu laţnu radost da sam znala da sam ga povrijedila. Ponovo. Prije nego što sam mogla da odgovorim, a nisam ni znala šta da kaţem, on se izvinio i prekinuo vezu.

Kada sam se vratila iz kuhinje, Kamerom me odmah sproveo u spavaću sobu, gdje je pokušao da me mirno upita (ne uspijevajući u tom svom nastojanju) šta je Malkolm htio. Završilo se svađom.

Kam je tvrdio da pošto je on prestao da razgovara sa Bler i da ja treba da prestanem da razgovaram sa Malkolmom. Ja sam tvrdila da to nije isto pošto je Bler bila zaljubljena u njega. Kam je tvrdio da je Malkolm zaljubljen u mene. A pošto sam mislila da je on moţda u pravu, pustila sam ga da pobijedi u raspravi, uvjeravajući ga da više neću razgovarati sa Malkolmom. Mislila sam da mi to neće predstavljati problem. Imala sam osjećaj da je ovo bio posljednji poziv koji ću ikada primiti od Malkolma.

Koliko god rasprava bila ţestoka, kada se završila, s tim je bilo gotovo. Brzo smo se vratili u našu svakodnevicu, i mogla sam da kaţem kako je usljenje za sada predstavljalo potpuni uspjeh. Sljedeće subote smo napravili malu proslavu povodom početka zajedničkog ţivota u stanu tako da su svi naši prijatelji mogli da nas posjete i prave zajedljive komentare o tome kako im tolika naša zaljubljenost izaziva mučninu.

Jedva sam čekala!

Sumnjičavo motreći na Kama, smatrajući njegovo ponašanje veoma čudnim dok je sjedio na ivici kauča, upitala sam: „Šta radiš? Gdje je Kol?“ ,,U Mekdonaldsu sa svojim prijateljima. Rekao sam mu da moţe da ide.“ „To je u redu. Moţda bismo onda trebali da naručimo neku hranu umjesto da kuvamo.“ „Zvuči dobro.“ Izgledao je odsutno. „Jesi li dobro?“ „Kakakv je bio prvi dan“, uzvratio je on pitanjem, iznenada se cereći kada je vidio kako izgledam.

283

Nela012

„Odličan. Mislim, leđa i vrat me bole i imam boje na trepavicama, ali bilo je odlično.“ Postrance sam se uvukla u sobu i sručila na krevet pored njega, spuštajući mu njeţan poljubac na usne.

Kada sam se odmakla, Kam mi se uzdrţano osmijehnuo. Proučavala sam ga paţljivo, stičući definitivan osjećaj da nešto nije sasvim u redu. Da li je izgledao nervozno? „Ozbiljno, šta se dešava?" „Imam poklon za tebe.“ Izvukao je ruku iza leđa i pruţio mi četverougaoni predmet zamotan u papir za umotavanje poklona. Široko sam mu se osmijehnula. „Zbog čega to?“ Uzela sam ponuđeni poklon i prešla prstima preko njega, pitajući se šta bi to moglo da bude.

Kamove usne su se izvile u uglovima kada je vidio moje uzbuđenje. „To je samo nešto za obiljeţavanje tvog prvog dana koji se provela na poslu kao jedan od molera i dekoratera gospodina Haloveja.“ Nasmijala sam se, još jednom ga brzo poljubivši, prije nego što sam se okrenula svom poklonu. Polako sam ga odmotala, sklonivši papir iza sebe dok sam prevrtala poklon u rukama. Bila je to molerska četka, i to ne bilo kakva četka.

Bila je jedna od najboljih, najskupljih, profesionalnih molerskih četki. „O, Kame“, uzdahnula sam bog njegove paţljivosti i rascijepila plastiku da izvadim četku. „Nisi trebao...“ Riječi su mi odjednom zastale u grlu kad se svjetlost odbila od nečega na dršci četke. Pogledala sam ga u nevjerici prije nego što sam se sva usmjerila na tu dršku. Obazrivo sam izvukla četku iz plastike i vilica mi se opustila kad sam vidjela predmet kroz koji je bio provučen vrh drške.

Bio je to dijamantski prsten.

Prsten od bijelog zlata sa jednostavnim romboidno sječenim dijamantom postavljenim na izdignute zlatne drţače na sredini prstena.

Srce mi je luđački lupalo dok sam razmišljala šta ovo znači i polako sam okrenula glavu da se zapanjeno zagledam u Kama. On je nemamo uzeo četku iz mojih ruku i skinuo prsten sa drške. Ustao je sa kreveta i kleknuo na jedno koljeno ispred mene. „O moj boţe“, prodahtala sam, hvatajući se desnom rukom za grlo dok mi je puls dostizao nevjerovatnu brzinu.

Kam je uzeo moju uzdrhtalu lijevu ruku u svoju, otvorenim pogledom me gledajući u oči. „Dţoana Voker, ljubavi mog ţivota, ne ţelim da provedem nijedan dan, a da se ne probudim pored tebe.” Podigao je prsten do moje ruke. „Hoćeš li provesti ostatak ţivota sa mnom? Hoćeš li se udati za mene?“ Shvatila sam sada, poslije godina čekanja da mi muškarci prije Kamerona postave to pitanje, da bi reći DA bilo kome od njih bila apsolutno najgora odluka koju bih ikada donijela. Postojalo je nešto što sam sigurno naučila u posljednjih nekoliko mjeseci: kada ti muškarac postavi to pitanje, postoji samo jedno pitanje

284

Nela012

koje ti trebaš da postaviš sama sebi. Mogu li da živim bez njega?

Ako je odgovor bio ne, onda će odgovor biti da.

Klimnula sam glavom, a usne su mi podrhtavale dok su suze počinjale da teku. „Da. Udaću se za tebe.“ Sa ushićenim uzdahom, Kam me privukao sebi da me poljubi tako jako da sam bukvalno bila bez daha kada me pustio. Isprekidano sam disala ne odvajajući usta od njegovih, smiješeći se iskrivljenim osmijehom. „Znaš li šta ovo znači?“ Kamove oči su blistale, i bila sam preplavljena srećom koja se vidjela u njima. „Šta to znači?“ „Nećemo moći da ţivimo od Dţos poslije ovoga. Misliće da je majstor za provodadţisanje.” „Popričaću sa Brejdenom. On će je obuzdati.“ Dječački se iskezio. „Mi smo dobri u tome.“ „Vas dvojica mislite da ste glavni, zar ne?“ Slegnuo je ramenima, ali njegove oči su govorile: Da, da, mislimo. Uhvativši njegovo lice rukama, uputila sam mu nadmoćan, a ipak saţaljiv osmijeh. ,,O dragi, tvoja naivnost je toliko dirljiva.“ Smijući se, Kam me obuhvatio rukama oko struka, podigao me, pa bacio na krevet. „Bar noćas, ja sam glavni.“ Počeo je polako da se svlači, a ja sam se uspravila u sjedeći poloţaj, naslonjena na laktove, da ga posmatram dok mi se tijelo već budilo od ţelje i iščekivanja. „Sada mi ponovo reci da me voliš, gospođo koja će uskoro da se preziva Mekejb.“ Srećno sam uzdahnula na zvuk prezimena koje ću uskoro nositi, a rajsferšlus njegovih pantalona se otvorio. Dok sam se spremala da mu dam ono što je ţelio, zapanjilo me kako su mi te riječi lako došle nakon što mi je trebalo toliko vremena da pronađem hrabrosti i kaţem mu ih prvi put. Baš kao što je bilo sa Kolom, obećala sam sebi tu i tada da Kam neće proţivjeti ni dana svog ţivota, a da ne zna šta osjećam prema njemu. „Volim te, Kamerone Mekejbe.“ Uz uobraţeni osmijeh, Kam je pustio svoje pantalone da padnu na pod. „Volim i ja tebe, buduća gospođo Mekejb.“ I tada sam znala, leţeći na krevetu zagledana u njegovo poznato i lijepo lice, da imam nešto što nisam imala nikada prije. Imam nekoga ko me neće pustiti da provedem ijedan jedini dan u ţivotu ne znajući koliko sam ja voljena.Mislim da mi je jedna od omiljenih stvari u svemu tome bila činjenica da otkrivanje onoga što imamo zajedno nijedno od nas nije koštalo nijedne jedine pare.

Pa... ako se izuzme vjerenički prsten i nova paleta boja za naš stan.

Kraj 285

Nela012

Izrazi zahvalnosti isanje knjige Niz London Roud spada u najbolje dane mog ţivota. Proces pisanja knjige i sve one uzbudljive stvari koje su se dešavale u mom ţivotu za to vrijeme, čine čitavo to iskustvo čudesnim i nezaboravnim.

Sve to vrijeme moj fantastični agent, Lorin Abramo, pomagala mi je da plovim ovim novim vodama. Hvala ti, Lorin, za svu tvoju ljubaznost, tvoje razumne savjete, i zbog toga što si apsolutno izvanredna u onome što radiš.

Keri Donovan: „Raditi sa tobom bilo je kao san. Veoma sam ti zahvalna za tvoj nevjerovatni entuzijazam, sjajne uvide i podršku. Ti si gledala u dušu mojih likova, razumjela si moje pisanje i njegov izvor, a onda si mi pomogla da ono postane bolje. Hvala ti.“ Takođe ţelim da kaţem jedno veliko hvala Kler Peli. Kler, hvala ti za podršku koju si mi pruţala, za to što si vjerovala u ovaj svijet koji sam ja stvarala, i što si se hrabro izloţila surovim vremenskim prilikama u Škotskoj zbog mene. Znam da to nije moglo biti lako!

Nina Vegšajder: „Hvala ti što si prihvatila Dţos, Brejdena, Dţo i Kama i što si ih predstavila mojim čitaocima u Njemačkoj,“ Mnogo vrijednog rada je uloţeno da bi se doprlo do novih čitalaca i da bi se njima predstavili ovi likovi i edinburške ulice. Za sve intervjue, ćaskanja na Tviteru i Fejsbuku, kao i članke i postove posjetilaca, ţelim da zahvalim Erin Golvej iz Nju Ameriken Lajbreri i Kejti Šeldrejk i Kimberli Votkins iz Majki Džozefa. Dame, bile ste fantastične, i hoću da znate, uprkos mom gunđanju zbog toga što ste me fotografisale, koliko cijenim sav vaš trud.

Dodatna mala zahvalnica namijenjena je Kejti što se takođe suočila sa hladnim vremenom u Škotskoj i izdrţala skoro fatalan problem sa noţnim prstom da bi bila pored mene i podrţavala me kroz čitav onaj čudesni haos predstavljanja mojih likova čitaocima u Velikoj Britaniji.

Buka koja se podigla oko serije mojih romana u Škotskoj bila je luđačka, nadrealna i nevjerovatna, a za to u velikoj mjeri moram da se zahvalim ljubaznoj, poletnoj i neumornoj Mojri Makmilan. Hvala ti, Mojra. Uradila si nevjerovatno mnogo, čuvala mi ţivce i bila vrlo dobra prijateljica sa kojom sam uspjela da prođem kroz ovo. Svako ko moţe da me nasmije kada sam pakleno nervozna je neko koga vrijedi imati za prijatelja!

Za ekipe iz Nju Ameriken Lajbreri i iz Majki Džozefa: „Hvala svakome od ljudi koji su doprinijeli izlasku ove serije knjiga. Vi ste pomogli da se san pretvori u stvarnost.“ Uvijek sam imala mnogo poštovanja za ljude koji pišu blogove o knjigama i prema količini vremena i kreativnosti koju ulaţu u ljubav prema knjigama. Ţelim da iskaţem ogromnu zahvalnost damama u Hirojs end Hartbrejkers, Smeksi Buks,

P

286

Nela012

Romans Rivjus, Kriščn Grej Fan Pejdž i Sabklabbuks što su pomogli da se pročuje likovima iz mojih knjiga. Vi ste jednostavno bolji nego čokolada!

Takođe, postoje čitaoci čija podrška me prosto ostavila bez riječi. Ţeljela bih da mogu sve da ih navedem, ali kada bih to uradila, nikada ovo ne bismo završili (a to je samo po sebi sjajna stvar za koju sam veoma zahvalna), pa bih voljela da zahvalim naročito jednoj čitateljki koja me dirnula svojim entuzijazmom za moj rad. Triš Patel Brinkli: „Damo, ti si stvarno čudo! Hvala ti za tvoju ljubaznost, velikodušnost i briţnost. Oboţavam svoju šolju Ostani mirna poljubi Brejdena i uvijek ću je oboţavati.“ Ţivot se ovih dana zaista odvija grozničavim tempom, i lijepo je moći okrenuti se ljudima koji imaju razumijevanja. Mojim koleginicama spisateljicama Šeli Krejn, Armi Bartol, Mišel Lejton, Dţordţiji Kejts, Kvin Lofltis, Andţelini Kejs i Rejčel Higinson, hvala vam za vaše prijateljstvo, uvide, savjete, iskrenu podršku, ljubav i poštovanje. Za Tifani King, ti si sjajna. Tvoji komentari podrške na društvenim mreţama su najsvjetliji trenuci moje radne nedjelje. I veliko hvala Tami Blekvel. Tami, fantastično je pronaći nekoga ko dijeli isti uvrnuti smisao za humor i uţiva u numeričkim spiskovima, ali je rijetkost stvarno „ukapirati” nekoga kada su jedino na šta moţeš da se osloniš riječi na ekranu. Tvoje prijateljstvo i podrška su mi mnogo značili, i jedva čekam da te sretnem da bi tvoja boja glasa najzad mogla da ima svoju ulogu u našim razgovorima.

Kao posljednje, ali ni u kom slučaju najmanje vaţno, ţelim da se zahvalim mojoj porodici i prijateljima što su me uvijek podrţavali.

Mama i tata: vaša nepokolebljiva vjera u mene me zapanjuje. Osjećam se srećnom svakoga dana što mogu da vas nazovem svojim roditeljima i kaţem da ste vas dvoje dvoje mojih najboljih prijatelja. Mnogo vas volim.

Dejvide: „Drago mi je što smo prevazišli naše dječije godine pune svađa da bismo na njihovom kraju postali sjajni prijatelji. Kada mi kaţeš da se ponosiš mnome, osjećam se kao da sam visoka tri metra. Vjerovatno to ne govorim dovoljno često, ali volim te, veliki brate.“ Din: „Hvala ti što si mi bila prijateljica tokom čitavog ovog ludila. Cijenim to više nego što uopšte znaš.“ Šanin: „Ti si, moja najstarija prijateljice, jedna od najiskrenijih ljudi koje sam ikada upoznala. Ponosna sam što te poznajem i ne mogu da ti opišem koliko su mi tvoja ljubav i nepopustljiva podrška značili tokom godina.“ Kejt Mekdžej: „Moja prelijepa, inteligentna i čudesno luda prijateljice. Hvala ti što si ono što jesi i hvala ti što si mi omogućila da budem ono što sam. Zauvijek ću ti biti zahvalna za onaj poster Ong Bak preko koga smo se i sprijateljile.“ I za Ešlin: „Mi smo sklone da posmatramo svijet na isti način, ti i ja, a ne postoji ništa što je magičnije ili više vraća povjerenje od toga. Štaviše, mislim da si ti moţda najzauzetija osoba koju poznajem, a ipak si nekako uspjela da odvojiš vremena da budeš tu za mene. Hvala ti, draga. To mi znači više nego čitav svijet.

287

Nela012

Tebi, čitaoče: „Ti si promijenio moj svijet i zbog toga beskrajno sam ti zahvalna. Hvala ti.“

288

Nela012

O piscu

S

amanta Jang je dvadesetsedmogodišnja škotska spisateljica koja je diplomirala na univerzitetu u Edinburgu 2009. godine. Studirala je antičku i srednjovjekovnu istoriju, što zapravo samo znači da ona voli stare stvari.

Od februara 2011. godine, Samanta samostalno objavljuje svoje romane za mlade koji su postali bestseleri na internet portalu Amazon. Napisala je četiri serije knjiga deset romana i jednu novelu. Dablin Strit je njen prvi roman iz proze za odrasle.

POTRAŢITE NA INTERNETU www.ondublinstreet.comwww.samanthayoungbooks.com www.facebook.com/OnDublinStreet www.twitter.com/SYoungSFauthor

289