Samanta Jang - Mjesečina na Najtingejl Veju #6

SAMANTA JANG MJESEČINA NA NAJTINGEJL VEJU Roman iz serijala Dablin strit S engleskog preveo Mirko Bižić

Zvoncica

Poglavlje 1 Zurila sam u svijetloružičaste tange okačene preko ograde stepeništa koje sam dijelila sa novim komšijom s kojim je tek trebalo da se upoznam. Do mog prvog polovičnog upoznavanja sa njim došlo je prošle noći kada sam morala prestati sa radom zbog prodornog skičanja koje je dopiralo iza susjednih vrata.

Djevojka mog komšije je bila glasna tokom seksa.

Vrlo, vrlo glasna.

Iako me je ovo nerviralo, nisam mogla uraditi ništa drugo osim čekati da prođe. Trajalo je toliko dugo (morala sam da im odam priznanje za izdržljivost) da mi je već bilo vrijeme za spavanje, a jedva da sam uradila imalo posla.

Sada su se tange žene koja je skičala sušile na ogradi mog stepeništa.

Zgrožena zbog pomisli kako se moje čisto i dobro održavano stepenište odjednom pretvara u okruženje za televizijsku seriju Besramni, nisam mogla ništa drugo osim da užasnuto zurim u tu uvredljivu stvar.

Zvuk otvaranja komšijinih vrata naglo mi je odvukao pažnju sa tangi.

Držeći telefon na uhu, kroz vrata je izašao izuzetno visok čovjek. Prešla sam pogledom preko njegovih širokih ramena i mišićavih ruku, pa ga zaustavila na crnoj tetovaži koja je zauzimala dobar dio njegove desne podlaktice. Izgledalo je da je motiv keltski, mač sa polukrugom koji se izvijao iznad njega i spajao sa strana balčaka. „Razgovaraj sa tatom”, promrljao je čovjek i to mi je preusmjerilo pažnju sa tetovaže na njegovo lice. „Šta god odlučiš, ja sam uz tebe.”

Njegova tamna kosa bila je kratko ošišana, a njegov debeli vrat činio je samo da njegove grube crte lica djeluju još grublje. Krupna građa i snažan vrat bili su, po mom mišljenju, previše izraženi. Meni su se više sviđali vitkiji, uredno obrijani i manje zastrašujući muškarci.

Osjetila sam se kao u mjestu zakovana kada je podigao pogled i primijetio me.

Stajala sam nepomično, osjećajući vrelinu u obrazima pod njegovim ispitivačkim pogledom. Imao je najupečatljivije oči koje sam ikad vidjela. Ljubazno mi je klimnuo glavom od čega sam sva pretrnuh. Možda je moja reakcija imala veze sa njegovim nemarnim držanjem. Potpuno iznervirana, i uopšte to ne skrivajući dobro, ponovo sam pogledala tange na ogradi i ugrizla se za usnu. Nisam mogla dopustiti da se veš suši na ogradi mog stepeništa.

Jednostavno nisam.

Ponovo sam pogledala u njega, dok je nastavljao svoj razgovor. „Izvinite”, rekla sam tiho, iziritirana, želeći da ga prekinem, ali ipak osjećajući da sam previše dobro vaspitana da to uradim grubo.

Ipak, moje tihe riječi natjerale su ga da ponovo pogleda u mene i namršti se. „Šenon, nazvaću te kasnije... Da... Ćao, dušo.” Spustio je telefon sa uha i stavio ga u džep. „Mogu li da vam pomognem?” ~ 3 ~ Anna

Zvoncica

Pružila sam ruku i zvanično se predstavila. „Ja sam gospođica Grejs Farkuher.” Pokazala sam na svoja vrata drugom rukom. „Vaša komšinica.” Čvrsto stežući usne, velikom rukom je stegnuo moju. Drhtaj mi je prostrujao kroz ramena i smjesta sam se pokajala što sam mu pružila ruku. „Drago mi je što sam vas upoznao, gospođice Grejs Farkuher” „Hmm, i meni,” promrljala sam, povlačeći ruku i pokušavajući da nekako prikrijem zažarenost obraza koju sam osjećala. „A vi ste?” „Gospodin Logan Džejms Mekleod.”

On je zbijao šale sa mnom. Nisam obratila pažnju na to. „Pa, gospodine Mekleod” pokušala sam da govorim ljubaznim tonom, ali osjećala sam kako tange na ogradi podstiču moju iznerviranost. „Bila bih vam veoma zahvalna ako bi se vaša djevojka suzdržala od sušenja svoje intimne odeće na zajedničkom stepeništu.” Pokazala sam prstom na tange, ne pokušavajući da sakrijem zgadenost.

Logan se zagledao u tange. „Sranje”, promrljao je. „Logane!” doviknuo je ženski glas iz njegovog stana. „Da li bi želio da izađemo na doručak?” Odjednom se pojavilo i tijelo iz kog je dopirao glas.

Mlada žena je iskoračila na odmorište na stepenicama, obučena samo u mušku košulju.

Košulja je bila zakopčana samo do ivice njenog grudnjaka i otkrivala je upečatljivo poprsje.

Sve na toj ženi je bilo oblo i ženstveno, a njene kratke ali vitke noge bile su preplanule, njena duga kosa bila je ofarbana u blistavu svijetloplavu nijansu i imala je dugačke lažne trepavice stručno postavljene na očne kapke.

Bila je moja potpuna suprotnost na svaki mogući način i odjednom sam shvatila zašto se nisam dopala Loganu Džejmsu Mekleodu na prvi pogled. „Šta se dešava?” Zatreptala je svojim krupnim, kao kod bebe plavim očima prema Loganu.

Logan uzdahnu. „Da li si ti stavila tange ovdje da se suše?”

Ona klimnu glavom. „Vazduh je suvlji ovdje napolju nego u kupatilu. Mislila sam da će se brže osušiti.”

Posmatrala sam njih dvoje, zainteresovana sve većom iznerviranošću svog komšije i činjenicom da njegova djevojka nije obraćala pažnju na to. „Da li si poludjela?”

Ona je nabrala nos. „Ne. Šta nije u redu s tobom?” „Tek sinoć smo se upoznali, a ti već sušiš svoje gaćice na mom stepeništu.” „Pa?” Logan me je pogledao kao da traži pomoć. Samo sam zbunjeno zurila u njega. On se sada okrenuo prema djevojci s kojom je, u trenutku sam shvatila, imao samo vezu za jednu noć. „To je nepristojno i naljutilo je moju komšinicu.” Pokazao je palcem preko ramena prema meni. „Da i ne pominjem da je malo prerano da sušiš svoj veš ovdje. Kao i za doručak.

Sada, ako nemaš ništa protiv, moram da obavim neke stvari.” ~ 4 ~ Anna

Zvoncica

Suočena s tim ne sasvim diplomatskim odbijanjem, njegova djevojka za jednu noć je zgrabila svoje tange i odjurila nazad u stan, uzvikujući bujicu pogrda. Kada se presvukla u pripijenu ružičastu haljinu i obula štikle u kojim se ljutito, a nesigurno isteturala iz njegovog stana, Logan je već bio vidljivo ljut.

Djelovao je skoro prijeteće.

Zadrhtala sam od atmosfere opasnosti kojom je zračio. „Jebi se, ti kopile!” Bučno je štrčala niz stepenice, pa se još jednom osvrnula preko ramena, ovog puta ka meni. ,,A ti, ti si snobovska kravetina!”

Zinula sam od zaprepaštenja dok je ona odlazila nesigurnim korakom. „Pa, zar nije ljupka”, rekla sam zapanjeno. „Ona je jedna prvoklasna gnjavatorka.” „Možda bi mogao da budeš izbirljiviji kada biraš seksualnog partnera za jednu noć” predložila sam, nastojeći da pomognem.

Očigledno nisam pomogla. Logan Mekleod je skrenuo prijeteći pogled na mene. „Da li ti to donosiš presude o meni, pametnice?” „Pametnice?” šapnula sam zažarenih obraza. „Pametnjakovićka.” Odmjerio me je pogledom i prezrivo izvio usne prije nego što je pojasnio. „Snobovka.” „Ja nisam snobovka.” Spriječila sam sebe da ne lupnem nogom od ogorčenosti što je uopšte to i pomenuo. Odrasla sam u Kensingtonu u Londonu i istina je da sam se veoma lijepo izražavala, ali to nije imalo nikakve veze sa činjenicom da je iz nekog razloga on bio veoma neprijateljski nastrojen. „Ti si najsnobovskija osoba koju sam ikada sreo, pametnice.” „Nisam.” „Mislim da ja to znam”, rekao je on. „Da li imate nešto protiv Engleza, gospodine Mekleod?”

Oči su mu se suzile kada me pogledao. „Nemam ništa ni protiv koga jer ja ne sudim o drugim ljudima.” Ponovo je ukazao da ja sudim o drugim ljudima. A tek smo se upoznali! „Kao ni ja.” ,,Oh? Dakle, nisi donosila presudu o meni na osnovu gaća koje se suše na ogradi. I nisi presudila da gaće pripadaju mojoj djevojci za jednu noć? Da li me osuđuješ što upražnjavam neobavezan seks, gospođice Farkuher? Ili prosto osuđuješ moj izbor seksualnog partnera?”

Pogledao je moju bluzu sa labavom vrpcom vezanom oko vrata i moje široke pantalone. „Zar ona nije bila dovoljno otmena za tvoj ukus?” „Potpuno sam zbunjena” promucala sam. I zaprepaštena. Mrzila sam sukobe. „Dopusti da malo razjasnim. Prijateljski nastrojen komšija bi mi se predstavio čim sam se uselio. Prijateljski nastrojen komšija bi mi poželio dobrodošlicu u zgradu prije nego što bi počeo da zvoca zbog nekakvih gaća. Dakle, o čemu se radi? Ili nisi prijateljski nastrojena, ili si čula nešto o meni od čega su ti se tvoje otmene gaćice vezale u čvor?” „Nemam pojma o čemu pričaš.” Odmahnula sam glavom. „Jednostavno nisam željela pred svojim ulazom.” Osjećajući kako mi krv ključa, a obrazi se sve više žare, nisam mogla ništa drugo osim da se okrenem i gurnem ključ u bravu kako bih pobjegla od žučne ~ 5 ~ Anna

Zvoncica

rasprave. Nisam imala pojma zašto me on ovako napada ili zašto me toliko nervira, ali me je nervirao i nisam znala kako da se nosim s tim, „Dovidenja... gospođice Crejs Farkuher.”

Zalupila sam vrata za sobom. Naslonivši se na njih, shvatila sam da sam ostala bez daha, kao da sam upravo ustrčala uz stepenice. Othuknula sam zbog brzog lupanja srca.

Moje stepenište više nije bilo bezbjedno mjesto.

Bila sam iscrpljena.

Dakle, bila je to čista slučajnost što sam, kada sam zakoračila nogom izvan svojih vrata, bila dovoljno svjesna svog okruženja da primijetim lokvicu povraćke na mom pragu.

Trgnula sam nogu nazad i nabrala nos od gađenja.

Oštro sam pogledala na drugu stranu hodnika prema Loganovim vratima.

Prokleta svinja.

Ne samo da je on bio razlog moje iscrpljenosti, nego je sada bio i razlog zbog kog sam morala da prekoračim tjelesnu izlučevinu kako bih izašla iz svog stana.

Prošle noći sam ćula tog grubijana napolju na odmorištu stepenica kako pokušava da ućutka svoju pratilju koja se kikotala. Prošlo je dvije nedjelje od našeg susreta i za to vrijeme sam ga vidjela sa tri različite žene. Zavodnik. Apsolutno zavodnik, sa velikim Z. Nakon što sam ga čula kako ućutkava svoju prijateljicu, čekala sam da počne neizbježna bučna krevetska gimnastika. Na moje olakšanje vladala je tišina i uspjela sam da predem tri poglavlja ljubavnog romana koji sam uređivala.

Mislila sam da je sve u redu i legla u krevet oko pola četiri ujutro, namjestivši budilnik na pola dvanaest. U šest sati ujutro, probudilo me je sramno vikanje:„O BOŽE, O BOŽE, LOGANE, O BOŽE!” Kao da je tom čovjeku trebalo da ga porede sa Bogom. Njegov ego je već bio biblijskih razmjera.

Logan Mekleod je bio arogantni gnjavator.

Poslije još dva niza povika O BOŽE, potpuno sam se razbudila i nisam više mogla da zaspim.

Sada sam bila probuđeni zombi i skoro da sam kao zombi ugazila u povraćku koju su on ili njegova pratilja ostavili na mom pragu. Čitavog jutra sam se raspravljala sama sa sobom da li da mu prigovorim što me je probudio svojim seksualnim igrama, ali kao i uvijek, na kraju sam se smirila. Mrzila sam da se svađam sa ljudima. Psihoterapeut kod kog sam išla u ranim dvadesetim godinama rekao mi je da je moja nesklonost sukobima iznikla iz činjenice da sam neprestano tražila odobravanje od drugih. Godinama sam nastojala da pridobijem oboje roditelja sitnim uspjesima i ta potreba za njima se uvukla u moje odnose sa svima drugim. Mrzila sam da me mrze i zato sam izbjegavala da učinim ljude nezadovoljnim na bilo koji način.

Ulagala sam veliki trud da to prevaziđem jer je moglo da bude štetno, a moj posao nezavisne književne urednice mi je svakako pomagao u tome, jer sam kao dobra urednica morala da budem apsolutno iskrena u svojim konstruktivnim kritikama. Postala sam manje osjetljiva u odnosima sa klijentima, ali i dalje mi je bilo teško da bilo koga naljutim u svom privatnom životu. ~ 6 ~ Anna

Zvoncica

I zaista nisam željela neprijatnost da moram da se nosim sa ljutitim komšijom.

Ali sada sam ja bila ljuta.

Potpuno i istinski.

Zamisli, povratiš na moj prag i uopšte ne počistiš!

Zagledala sam se u Logan ova vrata.

Nisam htjela da imam bilo šta s tim čovjekom, zaista. To što ću mu saopštiti svoje pritužbe neće imati loš učinak na naš odnos jer nismo imali nikakav odnos i nikada ga nećemo ni imati.

Logan Mekleod će počistiti nered koji je napravio, a mene uopšte nije bilo briga ako me bude smatrao najdosadnijom ženom na svijetu.

Gnjev mi je ključao u krvi dok sam preskakala preko povraćke, zaključavala vrata i odlučnim korakom prilazila njegovim vratima. Zalupala sam po njima.

Ništa.

Zalupala sam još jače, prije nego što se pokajem zbog svoje odluke da se suočim sa njim.

Dvije sekunde kasnije čula sam kretanje unutra, poslije čega se začula promrmljana psovka. Vrata su se naglo otvorila i on je stajao na njima u svoj svojoj slavi. Zatreptala sam, boreći se protiv vreline koja mi se pela u obraze, ali nisam uspjela. Logan Mekleod je otvorio vrata, obučen samo u bokserice, a ja nikada nisam vidjela čovjeka kao što je on u stvarnom životu. Na njemu nije bilo ni grama sala. Samo čisti, čvrsti mišići.

Isklesan. Moja prijateljica Klo bi rekla da je isklesan.

Logan je prešao rukom preko kratke kose, odvlačeći mi pažnju sa svojih stomačnih mišića na od spavanja podbulo lice. „Ovo je jebena nedjelja ujutro”, rekao je, škiljeći ka meni. „Ako ćeš nešto da kažeš, kaži.”

Vrelina u mojim obrazima postala je još jača. Uprkos crvenilu lica, istrajala sam. „Sasvim sam svjesna da je nedjelja ujutro”, rekla sam tihim glasom, prvi put želeći da sam naslijedila autoritativni ton moje majke. „Poslije rada u kasne noćne sate, grubo sam probuđena u zoru tvojim bezobzirno glasnim aktivnostima. Zatim sam izašla kroz vrata i zamalo stala u lokvu povraćke pred njima. Mogu samo da pretpostavim da ste je tu ostavili ili ti ili kikotava ženska koju si doveo kući prošle noći.” Jako sam drhtala, a nisam znala da li je to od nervoze ili bijesa.

Niko me dugo ovako nije naljutio. „Jebi ga.” Prešao je rukom preko lica, pa provirio preko mene. „Bila je to...” Namrštio se. „Moja prijateljica.”

Zakolutala sam očima, shvativši da on ne može da se sjeti njenog imena. „Namjeravao sam da izađem i počistim to čim se probudim. Izvini. Uradiću to sada.”

Njegovo izvinjenje me je donekle umirilo. Tupo sam se zagledala u njega.

On je sanjivo treptao, izgledajući i previše privlačno za nekoga ko se tek probudio. „Još nešto?” „Ne. Cijenim to što ćeš počistiti stepenište.” Okrenula sam se i tek što sam nogom stupila na stepenice, on me je zaustavio. ~ 7 ~ Anna

Zvoncica

„Ne moraš da budeš tako neprijateljski raspoložena, znaš. Trebalo bi da razmisliš o Lome da izvučeš taj štap iz svog malog ukočenog dupeta.”

I odjednom sam opet iznova bila bijesna. Stala sam i pogledala ga preko ramena. „Molim?” Nisam bila sasvim sigurna čak ni da sam ga dobro čula. „Obraćala si mi se s visine. I umjesto osmijeha, imaš taj kiseli izraz lica svaki put kada prolaziš pored mene u hodniku.”

Kiseli izraz lica? Šmrknula sam na tu uvredu i ponovo se okrenula da pođem, ne udostojivši ga odgovora. ,,A to”, doviknuo je za mnom dok sam silazila niz stepenice.„To nadmeno šmrktanje je krajnje jebeno iritirajuće.”

Zastala sam, šokirana.

Odjednom sam shvatila da nisam bila uobičajeno nervozna zbog činjenice da me je ova osoba smatrala neprijatnom. Ne. Umjesto toga, preplavio me je osjećaj trijumfa što sam bila podjednako nepodnošljiva za njega kao što je i on bio za mene.

Pogledala sam naviše i vidjela ga kako stoji na odmorištu mršteći se ka meni.

Uprkos mojim porumenjelim obrazima, uspjela sam da izvedem iritirajuće nadmeno zabacivanje kose preko ramena i odsječno kažem: „Odlično.”

~ 8 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 2 Nije bilo nikakve šanse da sakrijem zgadenost, a nisam to čak ni htjela. Bila je to reakcija na Kloin komentar:„Zvuči kao da je on vrlo seksi.”

Govorila je o Loganu Mekleodu. Upravo sam provela posljednjih deset minuta žaleći se svojim prijateljima Kloi, Ejdanu i Ejdanovoj prijateljici Džuno na njegove noćne avanture i ono što mi je rekao tog jutra. Kako je Kloi uspjela da izvuče „seksi” iz svega onoga što sam govorila, jednostavno nisam imala pojma. „Daj, molim te.” Kloi je othuknula vidjevši moj izraz lica. „Potajno misliš da je on seksi.” „Mislim da je užasan”, rekla sam užasnuto. „Pa, ponosan sam na tebe što si se usprotivila”, rekao je Ejdan, a Džuno se tješnje privila uz njega na sofi.

Upoznala sam Ejdana prije jedanaest godina, za vrijeme našeg prvog semestra na Edinburškom univerzitetu. On je, više nego bilo ko drugi, znao koliko je za mene velika stvar da se oglasim i usprotivim, a tačno je znao i zašto. Kloi je bila moja cimerka na prvoj godini i nas troje smo postali bliski tokom četiri godine koje smo proveli na fakultetu u Edinburgu.

Pomalo brbljiva, koketna i energična, Kloi je bila čista suprotnost u odnosu na nas dvoje, ali zajedno smo dobro funkcionisali. Zapravo, da nije bilo Kloi, Ejdan nikada ne bi upoznao Džuno.

Džuno je bila Kanađanka na postdiplomskim studijama u Edinburgu. Radila je na nekom inženjerskom projektu koji ja još nisam razumjela i upoznala je Kloi u jednom večernjem izlasku. U jednom od svojih trenutaka krajnje lucidnosti, Kloi je u Džuno prepoznala nešto za šta je mislila da će se dopasti Ejdanu. Upoznala je stidljivu i izuzetno inteligentnu Kanađanku prijatnog lica sa Ejdanom, i to je u velikoj mjeri bila ljubav na prvi pogled. Bili su zajedno već pet godina i namjeravali da se vjenčaju kada Džuno završi postdiplomske studije. Za sada su se zadovoljno smjestili u pomalo razmetljivo uređen stan u Stokbridžu, zahvaljujući Ejdanovom prihodu profesionalnog igrača ragbija.

Ja sam bila jedina slobodna među nama, pošto je Kloi, takođe, bila vjerena. Njen vjerenik Ed radio je u agenciji za povećanje energetske efikasnosti. Proveo je posljednjih šest mjeseci u Švedskoj radeći na razvoju neke nove sjajne tehnologije koja će pomoći u smanjivanju troškova energije u svakodnevnom životu u domaćinstvu.

Kloi je bila usamljena bez Eda. A kada je bila usamljena, voljela je da se igra provodadžike. Za mene. Ali nije bilo previše teško trpjeti njeno provodadžisanje. Ja sam bila sama i „tražila sam nekoga”.

Uz to... to je bila Kloi. Sve bih uradila za Kloi, Ejdana i Džuno. Dok su sjedili oko mene i divnom Ejdanovom i Džunoinom stanu, gledala sam ih i vidjela svoju porodicu. Oni su me poznavali bolje od one moje prave porodice sa kojom sam prekinula sve kontakte prije sedam godina. „Hvala ti”, rekla sam Ejdanu. „Zapravo je dobar osjećaj kad braniš svoja prava.” „Ako ti bude pravio još problema, samo to reci Ejdanu” rekla je Džuno, nudeći njegove usluge. „On će se pozabaviti time.” ~ 9 ~ Anna

Zvoncica

Ejdan se nije protivio, jer istinu govoreći, on bi se i pozabavio time. Uprkos svojoj uzdržanosti, on nije trpio ničije sranje, a takođe nije dopuštao da ga trpi nijedna od nas. Uz to, bio je ogroman, čak krupniji od Logana. Niko - osim potpunog idiota - ne bi pokušao da se kači sa njim. Osim jedne potpuno pijane noći na faksu, uglavnom sam mislila o njemu kao o previše zaštititnički nastrojenom starijem bratu. On mi je bio bliži član porodice od mog rođenog brata, Sebastijana, koji se nikada nije ponašao zaštitnički prema meni. Zapravo, ponašao se potpuno suprotno.

Odbacila sam misli o Sebastijanu i umirujuće se osmijehnula svojim prijateljima. „Biće to u redu. Samo sam umorna i neraspoložena. Imam taj sastanak sutra uveče i zaista se nadam da ću uspjeti malo da odspavam kako ne bih na kraju izgledala kao hodajući mrtvac.” „Sastanak?” upitao je Ejdan. „Momak iz moje teretane.”

Kloi je frknula kroz nos. „Još ne mogu da vjerujem da imaš sastanak sa momkom koji voajeriše žene na časovima joge.” „Nije voajerisao. Razmišljao je o tome da i on krene na časove.” Ejdan se široko osmijehnuo. „Sigurno.”

Oštro sam ih pogledala. „Vi uvijek mislite sve najgore o svakome.” „A za nekoga koga je odgojio Drakula i jedna od njegovih nevjesta, ti vidiš samo ono najbolje, čak i ako to ne postoji”, odgovorila je Kloi. „Ne uvijek”, progunđala sam, razmišljajući o svom komšiji. „Pa, kuda te perverznjak vodi?” upitala je Džuno.

Nisam obratila pažnju na njeno zadirkivanje. „On se zove Brajan i vodi me na večeru.”

Kloi je zagunđala. „Ne zvučiš baš ushićeno zbog toga.” „Naravno da to jedva čekam. Brajan djeluje veoma fino.” I zaista je bilo tako. Uz to, sasvim je dobro izgledao. „Fino?” Džuno mi se zbunjeno osmijehnula. „Fino, dušice? Ne. Tvoja prva pomisao u vezi s tim momkom treba da bude ‘auh’“ Slegnula je ramenima. „Kada sam upoznala Ejdana, on je uglavnom ostavio ‘auh’ utisak na mene.”

Ejdan joj se osmijehnuo. „Isto važi i za tebe, draga.” „Uh, prestanite.” Kloi je mahnula rukama prema njima. „Nemojte sada da pričate ta tepanja i laskanja i ostala sranja. Nisam imala seks pet nedjelja, a ova gospođica Farkuher ovdje nije se kresnula pet mjeseci.”

Pocrvenila sam. „Hvala ti što si to otkrila.” „Samo zato što duže vrijeme nisi ni s kim spavala ne znači da treba da ostaneš sa tim momkom”, iznijela je Džuno svoje mišljenje. „Ko kaže da ću ostati s njim?” Podigla sam ruke u nevjerici. „Niko od vas ga nije ni upoznao.” „I ne moramo”, rekao je Ejdan. „Posljednjih pet momaka sa kojima si izašla bili su zastrašujuće međusobno slični i imali su karaktera koliko i mokro ćebe. Stalno potcjenjuješ sebe, Grejs. Zar možeš da nas kriviš što smo sumnjičavi u vezi sa ovim momkom?” ~ 10 ~ Anna

Zvoncica

,,A kada je Ejdan rekao ‘zastrašujuće međusobno slični’ mislio je na momke koji su se i te kako precjenjivali kada su izlazili na sastanak s tobom”, dodala je Kloi. „Ne, nisu se precjenjivali. To je veoma plitko mišljenje. Nije sve u izgledu, znate. Ni ja nisam baš Andželina Džoli.”

Ejdan je ispustio iziritiran zvuk i uzeo svoju šolju kafe. Otpio je gutljaj umjesto da kaže nešto što bi moglo da me naljuti. Kloi je, međutim, opsovala i prasnula:„Mogla bih da ubijem tvoju prokletu majku.” „Da, dobro, stani u red za to”, promrljala sam i sama otpivši gutljaj kafe i izbjegavajući da je pogledam u oči. Nisam željela da vodim taj razgovor. „Prijatelj mog brata, Džo, vidio je tvoju sliku na mojoj Fejsbuk stranici. Rekao je kako misli da si prelijepa.” Džuno mi se široko osmijehnula.

Pocrvenila sam i nelagodno se promeškoljila. „Ma nije to rekao.”

Ona se nasmijala. „Jeste. Tražila sam od Elija da ga dovede u Škotsku sljedeći put kada mi bude dolazio u posjetu.” „Ne budi smiješna.” Prezrivo sam othuknula na tu pomisao. „Da li je taj Džo seksi?” upitala je Kloi. „O da.” „Koliko god da cijenim njegov kompliment, mislim da ću ipak izaći na sastanak sa Brajanom, ako vam to ne smeta. Mogu da pristanem na razne stvari, ali da između mog momka i mene bude cijeli okean nije jedna od njih.” „Šta je sa tipom iz ulaza?” zadirkivala me Kloi.

Namrštila sam se na njene uvrnute zamisli. „Logan Mekleod je posljednji kandidat za momka od svih muškaraca na cijelom svijetu.”

Podigla je obrvu gledajući me i ponovo sam pocrvenila kada sam shvatila da sam skoro viknula te riječi. „Slavne posljednje riječi.” „Ne, nisu slavne posljednje riječi”, usprotivila sam se, smjesta osjećajući kako u krvi počinje da ključa gnjev pri pomisli na mog komšiju. „Logan Mekleod je neotesan, vjerovatno zaražen raznim seksualno prenosivim bolestima i uopšte nije po mom ukusu. Trebalo bi da vidiš žene sa kojim spava. Sve su seksi, preplanule, plavokose i sisate. On misli da ja imam štap u dupetu jer ne nosim suknju ispod koje mi se vide gaćice i zakopčavam dugmad na grudima.”

Kloi je iskolačila oči dok sam ja nastavljala svoju tiradu. Okrenula se Ejdanu i Džuno, naizgled začuđeno. „Moram da upoznam tog čovjeka.” ,,Zašto?”prasnula sam ja. „Jer u njemu očigledno ima nečeg vrlo zanimljivog ako može ovo da ti uradi.” Pokazala je ka meni neodređenim pokretom ruke. „Šta da mi uradi?” „Ovo”, ponovila je odlučno, ponavljajući neodređeni pokret ruke.

Stegnula sam zube. „Koje ovo?” „Ne znam šta je to. Samo znam da je nešto.”

Ranije su neki ljudi koji me zapravo uopšte nisu dobro poznavali ukazivali kako, kao urednica koja provodi dane uredujući ljubavne romane, možda imam nerealna očekivanja u ~ 11 ~ Anna

Zvoncica

vezi sa muškaracima. Svako ko me poznaje - ko me zaista poznaje - zna da to nije istina. Iako sam aktivno tražila čovjeka sa kojim želim da provedem život, nisam tražila čovjeka iz mašte. Tražila sam nekoga ko ima razumijevanja, ko je zaštitnički nastrojen i zabavan.

Nisam očekivala savršenstvo. Samo sam željela da mi se osoba sa kojom izlazim sviđa i htjela sam da taj čovjek bude ljubazan.

Brajan nije bio ni zabavan ni ljubazan. „Tako je kučka naručila ribu, iako nikada nije kupovala ribu sebi za ručak”, završio je Brajan, nozdrva raširenih od gnjeva.

Trepnula sam, pitajući se kako nas je to što sam rekla da je moj oslić bio vrlo ukusan nekako dovelo do teme njegove bivše djevojke. Ponovo. Do sada je Brajan preokretao sve naše razgovore tokom ovog groznog izlaska na svoje posljednje dvije djevojke.

On je izgleda bio veoma gnjevan čovječuljak.

Dosađujući se, shvatila sam da sam nekako dirnula u osinje gnijezdo. „Ali zar nisi rekao da si to osvojio za nju na vašaru?”

On se namrštio. „Nije stvar u tome.” „Svakako jednom dat poklon ne može da se uzme nazad?” „Uh, to je tako jebeno ženska izjava.”

Podigla sam ruku prema konobaru koji je upravo nailazio. „Račun, molim.”

Iscrpljena tim užasnim sastankom, samo sam željela da stignem kući, ušuškam se i gledam posljednju epizodu mog omiljenog takmičenja u pjevanju koju sam snimila za vikend. Žurila sam uz stepenice kada su se, na moj užas, njegova vrata otvorila.

Logan je izašao iz stana, iznenadivši me svojom odjećom. Nosio je prelijepo crno odijelo i crnu košulju. Gornje dugme košulje je bilo raskopčano, jer nije nosio kravatu, ali ipak je bio veoma elegantan - izgledao je civilizovanije nego što sam ga ikada ranije vidjela. Zapitala sam se da li radi noću i ako je tako, šta to tačno radi.

Zaustavila sam se na vrhu stepeništa, a Logan se trgnuo kada me je vidio i usne su mu se blago razdvojile kao od šoka. Kao i on, i ja sam bila u crnom. Crnu haljinu Aleksandar Mekvin sa čipkanom suknjom do koljena i V izrezom koji je umjereno otkrivao poprsje. Ta haljina je bila zaostatak iz mog ranijeg života i bila je veoma otmena. Voljela sam je. Voljela sam je skoro već deset godina. Ovog puta je moja kosa boje meda slobodno padala na ramena, a šminka mi je bila u blagim ružičastim nijansama, koje su pristajale uz moju svijetlu put.

Pocrvenila sam kad su se one njegove upadljive oči susrele sa mojima. „Vraćaš se sa sastanka?” rekao je, zvučeći iznenađen time. „Da”, odgovorila sam čisto iz ljubaznosti. „Rekao bih da sastanak nije prošao dobro?” „Zašto tako misliš?” „Zato što dolaziš kući sama.” ~ 12 ~ Anna

Zvoncica

Osjećajući kako mi obrazi rumene, kao što se obično i dešavalo kada sam u njegovoj blizini, provukla sam se pored njega, preturajući po tašni u potrazi za ključevima. „Možda će te to zapanjiti, gospodine Mekleod, ali ne spavamo svi s nekim odmah poslije prvog sastanka.” „Kako je to dosadno.”

Naglo sam se okrenula zbog njegovog podrugljivog tona i vidjela kako mu oči svjetlucaju dok me posmatra. „To se zove poštovanje žene.” „To se zove ne živjeti život punim plućima.” Počeo je da silazi niz stepenice. „Možda bi se malo opustila ako bi spavala s nekim.” Šmrknula sam, poričući čak i pred samom sobom da me zabolio način na koji me posmatrao. „Ja sam potpuno opuštena.” „O, tako i zvučiš”, doviknuo je on za mnom, a njegov izluđujući kikot me pratio dok mu je glava nestajala iz domašaja moj pogleda. „ Ahhh.” Udarila sam tašnom u vrata prije nego što sam ih otvorila, pa ih ponovo zalupila za sobom. Ljutito sam zavitlala tašnu kroz hodnik stama. „Neka đavo nosi tog čovjeka!”

Sljedeći put ću prokleto dobro paziti da ja imam posljednju riječ.

~ 13 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 3 „Dođavola, dođavola, dođavola”, mrmljala sam pokušavajući da izvučem ključeve iz torbe dok sam istovremeno pokušavala da držim tri kese iz prodavnice natrpane hranom.

Nečija velika šaka je odjednom povukla ručke jedne kese, a ja sam uplašeno trgnula glavu. Pogled mi se susreo sa pogledom gospodina Logana Mekleoda. „Šta...?”

Kesa je već bila u jednoj njegovoj ruci, a uskoro su se i ostale dvije našle u drugoj.

Zagledala sam se u njegovo ozbiljno lice, zabavljena. „Nisam ni čula da si mi prišao.”

Nesumnjivo se kretao tiho za jednog tako krupnog čovjeka.

Umjesto da nešto kaže, pokazao je na ulazna vrata naše zgrade.

Porumenila sam i ruke su mi malo podrhtavale dok sam vadila ključeve i birala onaj pravi. Otključala sam vrata. „Sada mogu da ih ponesem. Hvala ti.”

Njegovo bezizražajno lice i odbijanje da mi vrati kese primorali su me da nastavim da hodam. Zastala sam ispred prvog stana u prizemlju i pokucala na vrata. Logan je zbunjeno zastao. Prije nego što sam stigla da objasnim, vrata su se otvorila i našla sam se pred mojim omiljenim komšijom, gospodinom Dženerom, koji je na licu imao veseo izraz. ,,A, Grejsi, ti si.” Široko mi se osmijehnuo, a osmijeh mu se malo suzio kada je pogledao iza mene. „O, imaš društvo?” „Gospodine Džener, ovo je gospodin Mekleod. Upravo se doselio u zgradu. Veoma ljubazno se ponudio da ponese vaše kese iz prodavnice.” Čula sam Loganovo gunđanje iza sebe i nisam znala da li ono bilo izazvano mojim diplomatskim prikazom situacije ili činjenicom da kese nisu bile moje. „O, vrlo ljubazno.” Gospodin Džener se osmijehnuo Loganu. „Uđite. Uđite.”

Pogledala sam u Logana, a on mi je uzvratio pogled, upitno podižući obrve. „Svake nedjelje idem u kupovinu za gospodina Dženera. Mogu ja da unesem kese unutra ako hoćeš.” Pružila sam ruku da uzmem kese. „Ja ću ih unijeti.” Progurao se pored mene, a ja sam krenula za njim u stan gospodina Dženera.

Starom gospodinu je žena umrla prije nekoliko godina, tek koji mjesec pošto sam se ja doselila u zgradu. Njegov sin je organizovao da čistačica dolazi u stan jednom nedjeljno, ali ona je tražila dodatni novac da bi išla i u kupovinu, pa sam se ja ponudila da to radim besplatno jer su Dženerovi bili ljubazni i prijatni prema meni od prvog trenutka kada sam se doselila.

Gledala sam Logana dok se osvrtao po malom, dobro održavanom stanu, pitajući se da li on to zaista sluša čavrljanje gospodina Dženera dok je išao za našim komšijom u kuhinju.

Shvatila sam da sam se bila toliko udubila u posmatranje Logana da ja nisam čula čavrljanje gospodina Dženera i zato sam se zbunila kada je Logan ponudio:„Ja ću to da pogledam.” „Šta da pogledaš?” upitala sam i smjesta zavukla glavu u kese koje je Logan spustio na radnu ploču. Počela sam da slažem namirnice u frižider. ~ 14 ~ Anna

Zvoncica

„Mašina za sudove gospodina Dženera ne radi kako treba. Pogledaću šta je s njom.” „Da li si kvalifikovan za to?” rekla sam i dalje se radoznalo pitajući čime se on bavi. „Da. Imam doktorat iz tehnologije mašina za pranje sudova.”

Zakolutala sam očima na njegovu zajedljivost. „To je vrlo ljubazno od vas”, rekao je gospodin Džener, nesvjestan prikrivene napetosti koja je strujala između mene i Logana. „Uradiću to odmah, ako je to u redu?” Logan je skinuo jaknu kada mu je Džener zahvalno klimnuo glavom.

Nisam naročito željela da se vrzmam okolo i gledam kako Logan čini dobro djelo. To bi moglo da umanji moju ozlojeđenost, a nisam željela da išta ometa moju nenaklonost prema novom komšiji. Jedno dobro djelo nije poništavalo sve duži spisak primjedbi koje sam imala na njega. „Pa, onda ja idem.”

Gospodin Džener se osmijehnuo. „Hvala ti još jednom, Grejs. Pravi si anđeo.”

Uzvratila sam mu osmijehom, ali shvatila sam da je moj osmijeh pomalo nesiguran pred Loganovim oštrim pogledom. Ne obraćajući pažnju na njegov upitan, užareni pogled, mahnula sam u znak pozdrava ne gledajući ni u jednog od njih i izjurila iz stana.

Svi ovi mjeseci će biti izgubljeni u vremenu... kao suze na kiši.

Po petnaesti put sam se zagledala u rečenicu, pokušavajući da shvatim šta me je to kopkalo u njoj, šta mi je bilo toliko poznato, ali nisam mogla da se koncentrišem.

Nisam mogla da se koncentrišem jer je posljednjih dva sata U2 vrištao na mene iz susjednog stana. Svaki put kada bi se jedna pjesma završila i počela druga, praznina je bila ispunjena smijehom.

Logan se zabavljao. „Svi ti trenuci će biti izgubljeni u vremenu kao suze na kiši”, promrljala sam, tapkajući prstom po mišu kompjutera. „Svi ti trenuci. Svi ti trenuci... Svi ti... Ahhh!” Odmakla sam se od kompjutera i zagledala u zid koji je razdvajao moj stan od njegovog.

Shvatila sam da sam ranije sebi dopustila da postanem malo blaža prema njemu, kada se bezbrižno ponudio da pomogne gospodinu Dženeru.

Pa, to se više nikada neće ponoviti.

On je bio jedan bezobzirni prostak.

Prošle noći sam počela da mislim da ću ponovo morati da idem kod psihoterapeuta kako bih se pozabavila mojim sve većim ogorčenjem prema novom komšiji. Ali ujutro sam zaključila da će mi biti daleko jeftinije da promijenim raspored rada nego da idem kod psihoterapeuta. Od sada ću morati da radim popodne i to je to.

U redu, nisam bila baš toliko bijesna zbog toga što ću morati da promijenim raspored kao što sam pokušavala da sebe ubijedim.

Znala sam da će mi biti potrebni dani, ako ne i nedjelje, da se uskladim sa novim ritmom rada i spavanja, ali nisam mogla da smislim drugu mogućnost pošto se u susjedni stan uselio ovako problematičan tip. ~ 15 ~ Anna

Zvoncica

U skladu sa tom odlukom, ustala sam rano kako bih završila svoje obaveze i mogla da se vratim kući rano popodne, da završim rukopis koji je te večeri trebalo da vratim jednom od pisaca sa kojim sam saradivala. Bila je subota i ja bih je daleko radije provela sa Kloi i Džuno, koje su na dan otputovale u Sent Endrju, ali sam morala da završim posao.

Bila sam umorna, bila sam nezadovoljna i nisam bila raspoložena da vidim ijednog od neprijatnih komšija. Zato sam, naravno, bila oduševljena kada se moja komšinica Dženis pojavila na stepeništu baš dok sam zaključavala vrata.

Dženis je došla do odmorišta ispred mog stana i stala kada me je vidjela. „Da li si čula?”prasnula je bez ikakvog uvoda.

Ogrnula sam se strpljenjem, kao zimskim kaputom, pred njenom ledenom hladnoćom.

Dženis je živjela na spratu iznad mene sa svojim dugogodišnjim momkom, Lukašom.

Rijetko sam viđala Lukaša, a na svu sreću, nisam se mnogo sretala ni sa Dženis. Ona je bila advokat na škotskom sudu, nije imala osjećaj za humor i bila je... Pa, nema druge riječi za to.

Stvarno je bila pomalo kučka. „Šta to?” „Za tvog prvog komšiju?” Pokazala je prema Loganovim vratima, dok su joj oči sijevale od bijesa.

Dakle, on je razbjesnio još nekog. Nisam bila iznenađena. „Bivši robijaš”, procijedila je ona. Sada sam bila iznenađena. „Izvini?”

Dženis je zakoračila prema meni. Odmah sam poželjela da se izmaknem što dalje. „Gospodin Džener mi je rekao da mu je Logan Mekleod pomenuo kako je bio u zatvoru.

Izgleda da je budala pretpostavljala da svi mi znamo za njegove zatvorske dane. Taj prokleti stari jarac iz prizemlja izgleda da to i ne smatra nekim problemom. Jednostavno je nastavio da priča kako mu je taj dripac poporavio mašinu za sudove.”

Stegnula sam šake u pesnice. „Gospodin Džener nije stari jarac.” „Ne radi se o tome.” Dženis je odmahnula rukom ne obraćajući pažnju na moj prigovor. „Zar nisi prestravljena što živiš vrata do vrata sa osuđivanim kriminalcem? Odmah sam otišla da telefoniram gospodinu Karmajklu, ali on je tvrdio da je dripac njegov prijatelj i da smo zapravo bezbjedniji što ga imamo za komšiju. Da li možeš da vjeruješ?”

Gospodin Karmajkl je bio naš stanodavac. Iako ga nikada nisam lično upoznala, on je bio veoma dobar stanodavac. Ako bi se išta pokvarilo u zgradi ili stanovima, odmah bi bilo popravljeno. „Možda on dobro procjenjuje ljudske karaktere. I možda jesmo bezbjedniji kada imamo gospodina Mekleoda u zgradi.” Nisam mogla da objasnim zašto sam odjednom branila Logana. On je svakako bio veoma neobazriv komšija i povremeno sam osjećala bojazan od njega. Ali da sam ga se stvarno uplašila?

Ne. Nikada.

Dženis je progunđala:„O, svi ste vi budale. Zaboravljate da ja takve ljude branim na sudu. Tačno znam kakva je on vrsta čovjeka. Ja ću da potražim novi stan za iznajmljivanje.”

O, najzad neke dobre vijesti.

Jedva sam uspjela da potisnem osmijeh. „U redu. Prijatan dan, onda.” Zaobišla sam je i požurila niz stepenice prije nego što me natjera da slušam još njenih osuđivačkih i jetkih komentara. ~ 16 ~ Anna

Zvoncica

Upravo sam ušla u supermarket kada me je Ejdan nazvao i pitao da li sam raspoložena da na brzinu popijemo kafu. Znala sam da pristanak znači smišljeno odlaganje obaveza, ali ubijedila sam sebe da nije tako jer bi kafa mogla da me malo razbudi i tako mi da više snage za posao koji me je kasnije čekao.

Slabo proljećno sunce je obasjavalo kafić prelijepom blagom svjetlošću. Zaklonila sam oči i vidjela Ejdana kako sjedi za jednim od malih metalnih stolova. Već mi je bio naručio kafu.

Zahvalno sam mu se osmijehnula sjedajući nasuprot njemu. „Ti si pravi šampion.”

Odmah sam spustila promrzlu ruku na vrelu šolju i otpila ukusni napitak.

Ejdan je zbog sjaja sunca naškiljio prema meni. „Izgledaš istrošeno.” „Hvala ti”, progundala sam. „Da li je to zbog onog tvog komšije?”

Pomislila sam na vijest koju mi je Dženis jutros prenijela i odlučila da to ne pominjem Ejdanu. To bi ga zabrinulo. Ishitreno bi donio zaključke.

Možda... pa, možda bih i ja trebalo da ishitreno donosim zaključke, u vezi s tim da je moj komšija bio osuđivani kriminalac, ali nisam znala za šta je bio osuđen, nisam znala zašto je gospodin Karmajkl naizgled bio tako siguran u vezi sa karakterom tog čovjeka i uvijek sam smatrala najboljim da ne donosim presude dok ne saznam sve činjenice. Na primjer, znala sam da je Logan Mekleod uobražen, iritantan i bučan. Mogla sam na osnovu toga da donosim kakve god želim presude o njemu. „Izgleda da je on posvećen tome da živi život punim plućima.” „Što znači?” „Veoma je bučan.”

Ejdan je slegnuo ramenima. „Pa, možda nije svjestan koliko je bučan. Samo mu reci nešto u vezi s tim.” „Ako bih mu rekla, on bi jednostavno mislio kako sam teška osoba.” „Ti?” upitao je Ejdan. „Teška osoba? Ti ne znaš šta znači biti težak.” „Ne želim da pričam o Loganu. Zašto ste svi vi ljudi toliko zainteresovani za mog prokletog komšiju?”

On se nacerio. „Zbog tvoje reakcije na njega.” „O, ne ponovo. Još otkad te je Kloi upoznala sa Džuno, počeo si da misliš kako ona ima savršenu moć opažanja. Reći ću ti da ona mnogo stvari pogrešno shvata. Sve vrijeme.” Otpila sam gutljaj kate i smišljeno promijenila temu. „Kako je Kalum?”

Kalum je bio Ejdanov saigrač iz tima. Prije nekoliko godina sam izlazila sa njim nekoliko mjeseci, dok oboje nismo shvatili da nemamo mnogo toga zajedničkog i da smo zapravo vrlo dosadan par. Ubrzo smo raskinuli. Kalum je počeo da izlazi sa Ani, veoma otvorenom i komunikativnom sportskom novinarkom. Od tada su bili zajedno i namjeravali su da se vjenčaju.

Na Ejdanovom licu se pojavio snužden izraz. „Kalum i Ani su raskinuli.” „O ne!” rekla sam ja, zaprepašteno. „Zašto?” ~ 17 ~ Anna

Zvoncica

„Vjerovala ili ne, ti i ona imate vrlo sličnu porodičnu situaciju, samo što ona i dalje razgovara sa svojima. Njeni roditelji su dominantni i negativni i pokušali su da preuzmu potpunu kontrolu nad njenim vjenčanjem. Takode, počeli su da vrše pritisak na njih oko unučića i to ne onu vrstu pritiska kakav vrše drugi prijatelji. Ispostavilo se da je Anina kuća u njihovom vlasništvu. Kalum to nije znao. Njeni otac i majka su prijetili da će ih izbaciti ako Ani ne zatrudni tokom prve godine braka. Izgleda da su vjerovali kako će dijete dokazati kako Kalum ima ozbiljne namjere sa Ani. Za razliku od namjera u vezi sa brakom.” „O moj bože”, promrljala sam, osjećajući duboko sažaljenje. Drugi ljudi bi mogli smatrati besmislenim da bi se bilo koji roditelj tako ponašao - možda čak ne bi vjerovali ni da takvi roditelji postoje - ali ja sam iz ličnog iskustva znala da postoje. „Kalum je stalno čekao da im se Ani suprotstavi. Već su bili dogovorili da će imati bar godinu dana za sebe kao bračni par prije nego što pokušaju da dobiju djecu. Njega uopšte nije briga za kuću. Spreman je da sve napusti. Ali Ani... ona nije i stalno se ljuti na njega kada joj traži da se suprotstavi svojoj porodici. Najzad se Kalumu smučilo da se raspravlja.

Osjećao je da ga njeni roditelji drže u klopci i jednostavno je shvatio da će tako i ostati, čitavog njegovog života, ako se oženi sa Ani.” „To je grozno”, šapnula sam, osjećajući u grudima duboku bol zbog Kaluma. „Proklete porodice.” „Nisu sve porodice loše.” „Ne”, priznala sam. „Naročito ako si ih sam izgradio.” Ejdan se zakikotao. „Čuo sam da je pametno da sam izgradiš nešto.” „Sve dok biraš kvalitetan materijal, ne možeš da pogriješiš.” „Da li sam ja kvalitetan materijal u ovoj analogiji?”

Ja sam se samo nacerila, jer je on znao da jeste.

Pomislila sam na Ani i poželjela da mogu da odem kod nje i kažem joj koliko bi joj život bio bolji ako bi iskoristila priliku sa Kalumom i učinila da on bude njena porodica umjesto ove postojeće.

To bi bilo olakšanje.

Ništa drugo nego slatko olakšanje.

Bilo je već oko dva sata popodne kada sam se najzad popela uz stepenice do svog stana, noseći jednu malu kesu iz prodavnice.

U glavi sam već uređivala tekst koji me je čekao i zato me iz mog sopstvenog malog svijeta naglo prenuo smijeh kada su se Loganova vrata otvorila.

Iznenađeno sam zastala vidjevši sitnu, prelijepu crvenokosu djevojku kako izlazi sa njim iz njegovog stana. Ona uopšte nije bila njegov tip. Za početak, na sebi je imala previše odjeće.

Nasmijana crvenokosa je stala vidjevši me. Osmijehnula se. „Zdravo.”

Bila sam previše ljubazna da joj ne uzvratim osmijeh. „Zdravo.” Krenula sam prema svojim vratima, ali ona me je ponovo zaustavila. ,Ja sam Šenon. Loganova mlađa sestra.” Njene skoro ljubičaste oči sijale su prema meni vedro i prijateljski. Pružila mi je ruku. ~ 18 ~ Anna

Zvoncica

Prihvatila sam je. „Grejs. Drago mi je što sam te upoznala.” „Ti si Loganova najbliža komšinica, zar ne?” „Nego šta”, progunđao je Logan iza nje.

Pogledala sam njegov odjednom sumoran izraz lica i osjetila treptaj zadovoljstva. Bilo je čudesno što sam ja nervirala njega isto koliko i on mene. To je zaista bilo ono jedino što je činilo nepodnošljivi nivo buke koju je on stvarao podnošljivim. „Uopšte nisi onakva kao što te je on opisao.” Šenon se široko osmijehnula bratu prije nego što se ponovo okrenula prema meni.

Nestašni pogled njenih očaravajućih očiju privukao mi je pažnju i naveo me da pomislim na to šta joj je Logan tačno rekao o meni. „Vjerovatno nisam”, prihvatila sam. „Pa, čime se baviš, Grejs? Logan je menadžer u Fajeru, noćnom klubu u Viktorija stritu.”

Znala sam gdje je Fajer. Kloi me nekoliko puta odvukla tamo na ples. Zašto je za ime svijeta Šenon osjećala potrebu da mi kaže čime se Logan bavi? Ovo što mi je rekla o njegovom poslu je imalo smisla, s obzirom na kasne sate u koje je bio budan. „Ja sam nezavisna književna urednica.” Pogledala sam Logana u oči i značajno dodala:„Radim kod kuće.” „O, to je sjajno”, poletno je rekla Šenon.

Zašto, o zašto se ova prijateljski raspoložena draga djevojka nije uselila u susjedni stan, umjesto svog mrgodnog starijeg brata? „Nekada jeste.” Duboko sam udahnula, odjednom pronalazeći hrabrost u Šenoninom prisustvu - ili njenoj mogućoj umiriteljskoj ulozi. „Radim kasno noću. Međutim, prošle noći nisam mogla.” Pokušala sam da ne ustuknem pred Loganovim zapovjednim izrazom lica. „Tvoja zabava je bila veoma glasna. Plašim se da ne volim baš da slušam U2 u tri sata noću.” Šenon je stegnula usne i pogledala brata. On joj je uzvratio pogled, ne govoreći ni riječi u odgovor na moju „optužbu”. Šenon je prekorno odmahnula glavom. „Pokušaj da budeš malo obazriviji, važi?”

On je prekrstio ruke na grudima. „Uzmi to uz izvjesnu rezervu, Šenon. Ova ovdje gospođica Farkuher je profesionalni prigovarač.” „Logane!” Šenon je izgledala uvrijeđeno.

Dobila sam još više hrabrosti iz njene reakcije. „Prigovarala sam zbog toga što su se tange tvoje djevojke za jednu noć sušile ispred mojih vrata i zbog toga što je tvoja druga djevojka za jednu noć povratila na moj prag. Nisam prigovarala zbog bezbroj noći kada nisam mogla da radim zbog veoma glasnog seksa u tvom stanu.”

Njegova sestra se zagledala u njega, iskolačenih očiju ispunjenih užasom. „Logane?”

On ju je prostrijelio pogledom, ali ništa nije rekao. Nije morao da govori. Riječi „ja nikome ne polažem račune” mogle su se pročitati na njegovom licu.

Zvuk koraka je prekinuo ovaj trenutak napetosti i svi smo se okrenuli kada je Dženis sišla niz stepenice na odmorište ispred naših stanova. Pripremila sam se za ono što će uslijediti. ~ 19 ~ Anna

Zvoncica

Privlačna smeđokosa žena je klimnula glavom ka meni. „Grejs.” Zatim je podigla bradu na tako nadmen način da je to skoro bilo komično, Prošla je pored Šenon i Logana ne obrativši pažnju na njih.

Kada je zvuk njenih potpetica utihnuo, Šenon je šapnula:„Šta to bi?”

Nelagodno sam se premjestila s noge na nogu, mrzeći da budem prenosilac loših vijesti, čak i ako su se one odnosile na Logana, „Plašim se da je gospodin Džener pogriješio pomenuvši Dženis da je Logan bio u zatvoru. Gospodin Džener je jako fin, znaš. On ne shvata da ljudi kao što je Dženis... pa... nisu takvi.”

Ova vijest je učinila da se čitavo I.oganovo tijelo napregne. Čak su mu se i crte lica stegnule. Šenon je poblijedila. „Mislili smo da svi to već znaju. Da li ti to govoriš da oni tek sada znaju?”

Iz nekog razloga koji nisam mogla da sebi objasnim, osjetila sam neprijatan nadražaj u stomaku i odjednom shvatila da veoma saosjećam sa Loganom.

Ko bi to pomislio? „To nije važno”, požurila sam da ih oboje umirim. „Dženis... pa, svi znamo kako ona umije da bude neprijatna. Ja ne bih brinula zbog toga. Svi drugi će biti u redu.” Slegnula sam ramenima, ne znajući šta još da kažem. „Drago mi je što sam te upoznala, Šenon.” Okrenula sam se prema svojim vratima, pa stala. Pogledala sam preko ramena prema Loganu, koji je zurio u mene na način od kog mi je zastao dah.

Izgledao jer...razoružano.

Potisnula sam u stranu svoju reakciju na njegovu i rekla tonom za koji sam se nadala da je diplomatski:„Ako bi mogao da pokušaš i budeš malo tiši, bila bih ti zahvalna.”

Logan mi je oštro klimnuo glavom. „Zvuke zabave mogu da utišam. Međutim, ne mogu da kontrolišem koliko su glasne žene u mom krevetu.” „O, Logane.” Šenon je napravila komično zgađen izraz lica na ovu njegovu uobraženost, a njen brat se široko osmijehnuo.

Ponovo sam ostala bez daha vidjevši ga kako se osmjehuje svojoj sestri. Bilo je to prvi put da sam vidjela Logana Mekleoda da se osmjehuje stvarno i iskreno, bez primjese podrugljivosti.

Kakav je to samo bio prizor.

Odjednom je pogledao u mene i gledali smo se netremice u oči. Grozničavo sam tražila način da se oslobodim. Diši, Grejs. Diši!

Izduvala sam vazduh između usana i natjerala sebe da spustim pogled. Otvorila sam vrata i zakoračila u stan. „Kao i uvijek, potpuno sam šarmirana, gospodine Mekleod”, rekla sam, želeći da izrazim što više sarkazma u toj rečenici.

Zatvorila sam vrata prije nego što je mogao da uradi ili kaže bilo šta što bi me ponovo izbacilo iz ravnoteže.

~ 20 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 4 Baš kao što sam i očekivala, Loganova prošlost više nije bila tema razgovora kada se Dženis iselila iz naše zgrade. Izgledalo je da je gospodin Karmajkl uvjerio svakoga, kao i mene samu, da nismo u opasnosti sa Loganom u zgradi. Uprkos mojoj ogorčenosti na komšiju, nisam mogla da se ne upitam kako je njemu kao bivšem zatvoreniku u svakodnevnom životu među ljudima. Izgledalo je da se snašao što se posla tiče - gospodin Karmajkl je bio vlasnik Fajera i očigledno je obezbijedio Loganu posao u klubu. Ali tu se svakako radilo o poznavanju prave osobe. Nisu svi bili kao gospodin Karmajkl. Dženis je bila odličan primjer. Zato, kad god je Logan morao da popuni neki formular ili objasni gdje je bio dok je služio kaznu, morao je da se suoči sa osudom.

Na neki način, on je i dalje izdržavao svoju kaznu.

Znala sam koliko je dubok ožiljak kada ljudi odbijaju da gledaju dalje od sopstvenih gledišta i presuda o vama.

Protiv svoje volje, mislim da sam zaista saosjećala sa njim. Međutim, mada nikada to ne bih priznala naglas, bila sam nevjerovatno radoznala da saznam zbog čega je bio osuđen.

Očigledno, to je bio, pravno rečeno, tek prekršaj, zar ne? Inače, gospodin Karmajkl ne bi bio toliko siguran u njegovu pouzdanost. Možda je ovo bilo naivno s moje strane, ali ja sam u svojoj naivnosti bila blagosloveno neupućena u situaciju i sasvim zadovoljna takvim stanjem stvari.

Pomoglo je to što je, kako je i obećao, Logan pokušao da bude obazriviji što se tiče buke koju je stvarao. U sljedećih nekoliko nedjelja jednom prilikom je bilo bučnog seksa, ali nije bilo muzike ni proslava. Kada smo prolazili jedno pored drugog na stepeništu, ljubazno bismo klimnuli jedno drugom glavom, uglavnom zbog toga što bi ignorisanje onog drugog predstavljalo nevaspitanost. Život se vraćao u normalu i ja sam čak ponovo radila noću.

Ali postojalo je nešto što nisam radila. Nisam mnogo izlazila.

Poslije katastrofalnog izlaska sa Brajanom, koji je zapravo bio peti u nizu katastrofalnih izlazaka u paru, osjećala sam se prilično neodlučno. Ali takođe, bilo mi je i dosadno. Kloin vjerenik je došao kući na neko vrijeme, a Ejdan je bio u usredsredenom „stanju treninga”.

Zato kada me Kloi pozvala početkom nedjelje i pitala me da li bih voljela da izađem sa njenim kolegom s oklijevanjem sam pristala.

Na moje prijatno iznenađenje, Džon je bio zgodan na nekakav starinski način i simpatično nervozan zbog sastanka sa mnom. Međutim, poslije pola sata našeg sastanka uz večeru, počela sam da se brinem zbog brzine kojom je ispijao vino. Izgledalo je da mu je potreban alkohol kao ohrabrenje da bi razgovarao sa mnom, a takođe, izgledalo je i da ne zna kada da stane.

A Džon i alkohol očigledno nisu bili dobar spoj.

Njegove tamne oči su bile ljubazne i prijatne kada mi je prišao u restoranu. Bile su tople, čak iako je njihov pogled nervozno lutao po prostoriji dok smo ćaskali i odlučivali šta da jedemo. ~ 21 ~ Anna

Zvoncica

Ipak, poslije treće čaše vina, u dnu njegovih očiju pojavio se podrugljivi sjaj. „Vidio sam tvoje slike, znaš” rekao je on.

Podigla sam pogled sa svojih špageta, pitajući se na šta za ime svijeta misli. „Izvini?”

Iskezio se, a osmijeh mu je bio iskrivljen, umrtvljen vinom. „Na Fejsbuku. Kloi mi pokazuje svoje slike na Fejsbuku. Uvijek sam mislio da si veoma lijepa.”

Pocrvenila sam na ovaj kompliment. „Hvala ti.”

Džon se odjednom zabuljio u moje grudi i osjetila sam napetost. „Ipak, mogla bi da se oblačiš malo više seksi - zar i ti ne misliš tako? Imaš sjajnu figuru, ali ne možemo stvarno da je vidimo.”

Skrivajući nelagodu zbog previše otvorenog komentara, pogledala sam u njegovu skoro praznu čašu za vino i poželjela da mogu nešto da mu odgovorim na ovo, ali nisam htjela da pravim scenu u restoranu. Presrela sam njegov zastakljeni pogled svojim pogledom tihog prekora. „Meni se sasvim dopada moj stil oblačenja.”

On je podigao ruke kao da se brani. „O, nisam namjeravao da te uvrijedim. Samo sam ukazao da možda ne bi bila sama da se oblačiš malo bolje.”

Skoro sam se zagrcnula hranom. ,,I možda bi izgledala bolje sa puštenom kosom. Izgledaš pomalo stegnuto kada je tako vezuješ.” Čvrsto sam sklopila oči, pokušavajući da ga izbrišem iz vida, jer su nažalost njegove kritike pokrenule...

Leptirići koji su mi se rojili u stomaku prijetili su da prevrnu onu prazninu u njemu.

Nikada se nisam osjećala toliko nervozno. Cijelog dana nisam mogla ništa da jedem.

Moja prva školska igranka.

Zurila sam u ogledalo, poigravajući se kosom i haljinom, pitajući se da li da podignem kosu i da li da obučem crnu haljinu umjesto ljubičaste. „Zašto je pred vratima neki momak?”

Naglo sam se okrenula, a puls mi se smjesta ubrzao kad sam vidjela majku naslonjenu na dovratak. Mrštila se na mene okrećući čašu s vinom među prstima. „Mislila sam da večeras ideš na večeru sa gospodom Ferguson.”

Majka me je oštro pogledala. „Očigledno ne ideš. Šta to kriješ? Zašto si obučena u tu odvratnu i čudovišnu haljinu?” „Pozvali su me na igranku u školu.”

Prezrivo je frknula. „Pozvao te onaj niski što stoji pred mojim vratima? Bubuljičav je.”

Zgađenoje nabrala nos.

Pocrvenila sam i skrenula pogled. „Zove se Majki i meni se sviđa.” „Da li je iz dobre porodice?” „Zašto?” Podigla sam pogled, uplašena jer je Majklov otac bio zubar, a majka glumica u sapunskim operama. Bilo je teško znati da li ih to čini „dobrom” porodicom ili ne. ~ 22 ~ Anna

Zvoncica

„Zato što”, nestrpljivo je uzdahnula ona, „moram da znam da li je taj dečko, uprkos bubuljicama, vrijedan da te posavjetujem da skineš haljinu koja čini da izgledaš kao da imaš četiri butine umjesto dvije.”

Sumnjičavo se zagledala u mene. „Držiš li se one dijete koju sam ti rekla da započneš?”

Zadrhtala sam. „Medicinska sestra u školi kaže da ona nije namijenjena četrnaestogodišnjakinjama.” „Zašto, dođavola, medicinska sestra išta zna o tvojim prehrambenim navikama?” „ja... onesvijestila sam se u školi.”

Majka je zakolutala očima. „Bože dragi, kako bljutavo.”

Počela sam da grčevito prstom uvijam tkaninu svoje haljine. Bila sam tanka, ali naizgled ipak ne dovoljno mršava za moju kao manekenka vitku majku. „Dakle?” prasnula je ona. „Ko je taj dječak?” „Njegova majka je Andrea Lids.” „Glumica?” Majka je zamišljeno zabacila glavu. „Pretpostavljam da bi moglo da bude i gore. Pa, ne možeš da nosiš tu haljinu.” Spustila je čašu na moj radni sto i otišla do mog ormara za odjeću. „Hajde da vidimo možemo li pronaći nešto što stvara iluziju figure. Momci žele djevojke koje izgledaju kao djevojke, znaš, Grejslin. Ti nikada nećeš biti seksi, ali možemo pokušati da te učinimo ženstvenom.” Sumnjičavo se zagledala u izbor odjeće u mom ormaru. „Takođe, moraćemo da uradimo nešto sa tvojom kosom. Izgledaš kao prokleta beskućnica.

Sljedeće nedjelje se ošišaj.”

Dodirnula sam uvojak svoje duge kose. „Ne želim da je ošišam.”

Trznula je glavu i okrenula je prema meni, a njene tamne oči su Ijutito sijevale. „Dok si pod mojim krovom, uzimaš moj novac i predstavljaš moje ime, radićeš kao što ti ja kažem.

Razumiješ?” „Da, majko.” „Prokleta djeca”, promrljala je, ponovo se okrećući odjeći. „Nikada ne bih imala nijedno da nije bilo tvog prokletog oca i njegove potrebe da ima nasljednike za svoje prokleto carstvo. Ali da li je njega uopšte briga što je na meni ostalo da se nosim sa tvojom glupošću? Ne, nije...”Začutala je izgubljena u mislima.

Suze su mi pekle oči, ali kao i uvijek, borila sam se sa njima i gorkom knedlom u grlu... „O, jebi ga”, progunđao je Džon, nelagodno rukom prolazeći kroz kosu. „Jednostavno govorim sve što ne treba. Govorim te stvari i u mojoj glavi one zvuče korisno, ali na kraju ispadaju pogrešno.” Nagnuo se preko stola i laktom zakačio dršku svoje kašike za desert.

Odskočila je sa stola. On to nije ni primijetio. „Mislim da si prelijepa, Grejs. Zaista.”

Slabašno sam se osmijehnula pijanom sagovorniku. „U redu je. Hajde da samo završimo večeru.”

Na svu sreću Džon je nastavio da brblja cijelim tokom večere ne kritikujući me ponovo, iako me nijednom ništa nije upitao o meni. Mnogo je pričao o svom poslu i roditeljima, i svojoj ljubavi prema ragbiju. Zapravo, jedini put kada mi je postavio neko pitanje bilo je kada je lupio: „Kako je biti prijatelj sa Ejdanom Remidžom?” ~ 23 ~ Anna

Zvoncica

„Prijatelj?” upitala sam ja umjesto odgovora, ne znajući kako da odgovorim na pitanje koje mi je postavio skoro ulizivačkim tonom.

Njegovo „divljenje” prema Ejdanu nije spasilo naš izlazak. Ja sam razumjela koliko teško može biti upoznavanje novih ljudi i kako nervoza može da učini da se i najfinije osobe ponašaju kao idioti. Ali izlasci sa pijanicom jednostavno nisu bili za mene. A naročito ne sa nekim ko me podsjećao na moju majku. „Dozvoli da te otpratim kući.” Džon se pomalo zanosio u stranu dok smo stajali napolju ispred restorana. Bila je to kasna večera, tako da je nebo već bilo potpuno crno i mjesec je bio izašao. Restoran je bio u Starom gradu i samo nekoliko ulica udaljen od mog stana, a cijeli kraj je i dalje bio prepun ljudi. Nije mi smetalo da sama odšetam do kuće uprkos kisici koja je natapala noćni vazduh. Zapravo, to bi mi se najviše dopalo. „Nema potrebe.” „Ne. Insistiram. Ti si blizu univerziteta, zar ne?” Okrenuo se i počeo da hoda.

Uzdahnula sam i požurila za njim. „Zaista ne moraš da me pratiš kući.” „Bilo bi nepristojno od mene da se ne pobrinem da bezbjedno stigneš kući. Ima mnogo kretena ovdje napolju, znaš.” Uputio mi je još jedan lijeni, pijani osmijeh.

Jedva sam uspjela da spriječim sebe da ne zakolutam očima. „Pa”, Džon je gurnuo ruke u džepove i pogledao me, „da li voliš svoj posao?”

Bila sam iznenađena njegovim iznenadnim interesovanjem za moj život. „Hm... da.

Volim da radim prema sopstvenom rasporedu i... pa, da čitam i uredujem knjige i tako zarađujem za život.”

Nabrao je nos kao neki dječačić. „Knjige. Fuj. Zar ti nije sve vrijeme dosadno?” „Ne.” Iznervirano sam othuknula. „Šta je sa tvojim roditeljima? Oni su i dalje u Engleskoj?” „Da.” „Čime se oni bave?” „Moj otac radi u medijima, a majka je domaćica.” „Domaćica, ha? Mora da tvoj otac ima nešto para.” Čitavu gomilu. „Hmmm.” „Imaš li braće i sestara?”

Zagledala sam se u njegov profil, iznervirana zbog toga što je odlučio da počne sa njuškanjem. „Brata. A ti?” „Ne, Bogu hvala. Čime se tvoj brat bavi?” „Radi za mog oca.” „Kako se on zove?” „O, gledaj!” rekla sam, malo previše vedro. „Skoro smo stigli do moje zgrade.” Stala sam. „Pa, onda laku noć.” „O ne.” Odmahnuo je glavom i uputio mi osmijeh koji je učinio da kroz mene prostruji neprijatan drhtaj. „Dopusti da te otpratim do vrata.”

Tačno znajući šta on očekuje kada stignemo do vrata, odmahnula sam glavom. „Mislim da bi jednostavno trebalo da poželimo jedno drugom laku noć.” ~ 24 ~ Anna

Zvoncica

Umjesto da to prihvati, on se brzo okrenuo na peti i krenuo niz Najtingejl vej. Ulica je bila potpuno mračna, a taj mrak je mjestimično bio ispresijecan uličnom rasvjetom. Većina svjetlosti koja je padala na vlažnu kaldrmu dopirala je od uvijek dobrodošle mjesečine.

Osjećajući se nelagodno, krenula sam za Džonom. „Na kom si ti broju?” doviknuo mi je. „Ja sam tačno ovdje.” Usporila sam i stala ispred plavih vrata svoje zgrade. „Hvala za večeru.”

Džon je napravio nekoliko brzih koraka prema meni. „Mogao bih da svratim na kafu.”

Iscerio mi se s nadom.

Osmijehnula sam mu se u znak izvinjenja. „Moram da radim.” „O, ma daj.” Prišao mi je bliže, a ja sam ustuknula ka zidu. „Pozovi me gore, Grejs. Znaš da to želiš.” Prešao je prstom preko okovratnika mog laganog kaputa, a ja sam nagonski odgurnula njegovu ruku. „Idem ja unutra. Ti treba da odeš.”

Podigao je ruke pokazujući da se predaje, ali je napravio još jedan nagli korak prema meni.

Stomak mi je zadrhtao i osvrnula sam se lijevo i desno. Mračna ulica je bila potpuno pusta. „Stvarno, Džone. Voljela bih da samo uđem unutra. Laku noć.” „Nervozna si”, rekao je on blago. „Shvatam. Ja sam morao da popijem nekoliko čaša vina da bih se opustio večeras, bio sam toliko nervozan zbog sastanka sa tobom, ali ne moramo da budemo nervozni, Grejs.” Prešao mi je prstima preko obraza, a ja sam se trgnula. „Mi smo dvoje odraslih ljudi koji jednostavno traže društvo.” „Ne. Ti si pijan i želim da odeš. Sada te molim da se odmakneš.”

Vrata zgrade su se otvorila prije nego što je Džon stigao da reaguje. Krupna prilika je iskoračila napolje i kada je zatvorila vrata za sobom i okrenula se licem prema nama.

Mjesečina je pokazala da je to Logan. Zastao je na trenutak vidjevši me i klimnuo mi glavom prije nego što se okrenuo na drugu stranu. Bio je obučen za posao. I odlazio je.

Strah me natjerao da otvorim usta i baš sam htjela da pozovem Logana kada je on stao i okrenuo se. Pogledao me je, bezizražajno, a onda je pogledao Džona. Uprkos bezizražajnom izgledu lica, odmah sam znala da je razumio situaciju i tada je, bez ijedne riječi, Logan izvadio ključeve i otvorio vrata. Zakoračio je prema meni. „Grejs”, rekao je.

Preplavio me je osjećaj olakšanja i znala sam da ne mogu to da sakrijem isto kao što nisam mogla da prikrijem ni paniku na svom licu kada sam pomislila da odlazi. Jurnula sam pored njega u zgradu, osvrnuvši se preko ramena i vidjevši da je Džon napravio korak prema vratima. Logan mu je zapriječio prolaz i fascinirano sam posmatrala kako je natjerao Džona na povlačenje, ne rekavši nijednu prokletu riječ.

Džon je prošao drhtavom rukom kroz kosu, odjednom želeći da gleda bilo gdje drugo osim u Logana, a zatim se okrenuo na peti i krupnim, ali pomalo nesigurnim korakom krenuo niz ulicu.

Logan je ušao u zgradu i zatvorio vrata. Samo smo zurili jedno u drugo na trenutak prije nego što mi je dao znak da krenem. ~ 25 ~ Anna

Zvoncica

Pošla sam niz hodnik, čujući da me prati u korak. Otpratio me je sve do vrha stepenica i do ispred mog stana i gledao je kako tražim ključeve po tašni. Kada sam uspjela da ih pronađem, zazveketali su u mojim drhtavim rukama.

Loganova topla ruka sklopila se oko moje i nježno mi je uzeo ključeve. Otvorio je vrata i pridržao ih za mene. „Jesi li dobro?” „Da, hvala,” Uputila sam mu brz osmijeh zahvalnosti. „Samo se osjećam kao da sam se našla u nekoj epizodi serije ‘Seks i grad’ na mojih posljednjih nekoliko sastanaka. Ovdje ima nekih stvarno čudnih ljudi.” Nije odgovorio i nelagodno sam se premjestila s noge na nogu. „Pa, hvala ti još jednom.” Krenula sam da uđem u stan, a on me pozvao po imenu. „Da?” Loganovo lice nije više bilo bezizražajno. Bilo je zategnuto, a u očima mu se vidjela tamnoljubičasta sjenka. Prepoznala sam taj pogled. Bio je ljut. „Nikada više nemoj pustiti pijanog čovjeka da te prati kući.”

Zbunjena što je njegova ljutnja naizgled proistekla iz zabrinutosti, uspjela sam, potpuno zanijemila, da klimnem glavom.

On me značajno gledao, a ja sam mu tupo uzvraćala pogled.

Logan je nestrpljivo uzdahnuo. „Zatvori vrata, Grejs. Neću krenuti na posao dok ne čujem zvuk okretanja ključa u tvojoj bravi.” ,,Oh.” Pocrvenila sam postidjevši se svoje gluposti i polako zatvorila vrata. Zaključala sam ih i namjestila sigurnosni lanac. „Laku noć!” doviknula sam kroz vrata.„Laku noć, gospođice Farkuher”, odgovorio je i čula sam prizvuk zabavljenosti u njegovom glasu prije nego što se zvuk njegovih koraka udaljio.

Osjećaj sunca na mojoj koži bio je divan. Talasi su se lomili na obali. Nisam imala nikakvih briga ni odgovornosti, samo beskrajno vrijeme i bijeli pijesak pred sobom. Život je bio savršeni, prelijepi kliše u svojoj krajnjoj božanstvenosti. „Grejs.” Čvršće sam sklopila oči začuvši muški glas. „Grejs.” Glas je pozvao odlučnije. „Grejs, probudi se.” Odjednom se moja ležaljka prevrnula na stranu i naglo sam se probudila. Teško dišući, zatreptala sam u tami svoje spavaće sobe i dok su se moje oči prilagođavale okruženju, srce je počelo jače da mi lupa u grudima. Logan je sjedio na mom krevetu. „Šta?” uplašeno sam šapnula, naginjući se da uključim lampu pored kreveta. Nisam ovo umišljala. Logan Mekleod je sjedio na mom krevetu, a na sebi je imao samo izblijedile stare farmerke. Natjerala sam sebe da ga pogledam u lice. „Otkud ti ovdje?”

Njegove ljubičaste oči su me pekle svojim pogledom, a njegovo tiho prisustvo se snažno osjećalo u prostoriji.

Zastao mi je dah.

Donji dio stomaka mi se zgrčio od naglog peckanja u medunožju. „Logane?”

Polako je spustio ruke pored mojih kukova i nagnuo se naprijed dok mu lice nije bilo toliko blizu mome da su nam se usne skoro dodirnule. Silovita strast je bljesnula na njegovom licu i ja sam zadahtala osjećajući kako uzbuđenje naglo narasta u mom tijelu.

On me je želio. ~ 26 ~ Anna

Zvoncica

Odjednom me je uhvatio za zadnji dio vrata i privukao me sebi.

Njegova usta su prekrila moja. Smjesta sam se pripila uz njega i obmotala ruke oko njega, a moji prsti su se zarili u mišiće ispod njegove vrele kože.

Njegov poljubac je bio žestok, zahtjevan, skoro kažnjavajući i ja sam uživala u njemu.

Logan je zastenjao, a od tog dubokog zvuka bradavice su mi otvrdnule i zadrhtala sam. Moja reakcija je pokrenula nešto u njemu i grubo me gurnuo na leđa prije nego što je strgnuo pokrivače sa mene. Zagledala sam se u njega, uzbuđena i zapanjena, kada mi je skinuo donji dio pidžame. Spretno ga je svukao niz noge, zajedno sa gaćicama, a onda se izdigao iznad mene, razdvajajući mi butine dok me je netremice gledao u oči. Šakama je obuhvatio moje članke stisnuvši mi ruke iznad glave dok je pritiskao svoju farmerkama pokrivenu erekciju na moje međunožje. „Grejs”, šapnuo je promuklo, a ta riječ je odisala žudnjom. „Logane”, molećivo sam uzvratila.

Sklonio je desnu ruku sa mog članka da bi raskopčao rajsferšlus. Spustio je farmerke dovoljno nisko da oslobodi svoj nabrekli ud, a onda je vratio ruku na moj članak kako bi me pritisnuo na krevet.

Zario se u mene prije nego što sam stigla da ponovo udahnem. Kriknula sam od zadovoljstva i bola koji su me preplavili.

Noge su mi se razdvojile podstičući ga da prodre dublje. To je i uradio. Povukao se samo da bi se ponovo zario u mene još jače. Njegov ritam je bio brz. Bio je grub. Rastapala sam se od njega.

Bilo je to drugačije od tjednog seksa koji sam ranije doživjela.

Stenjala sam tražeći još dok se Logan zabijao u mene lica vatrenog i napregnutog od strasti.

Uzglavlje kreveta je lupalo o zid dok me je Logan tucao i dovodio sve bliže vrhuncu. Kada je orgazam prostrujao kroz mene, kriknula sam njegovo ime tako glasno da sam bila sigurna kako me čitava zgrada čula.

Izgubljena u nekom izdvojenom svemiru zamagljenom požudom, nejasno sam osjetila kako se Logan umirio. A onda je zadrhtao ispuštajući grleni uzdah od kog su mi se unutrašnji mišići stegnuli oko njega. Zabacio je glavu unazad dok je svršavao, a ja sam ga ošamućeno posmatrala. Najzad, svršio je i spustio glavu.

Ljubičaste oči kao da su prodirale u mene i osmijehnuo mi se onim podrugljivim, proračunatim osmijehom: „Rekao sam ti da ti je samo potrebno da se kresneš.”

Oči su mi se naglo otvorile, ali nisam mogla ništa da vidim, ni čujem, osim šumnog strujanja krvi u svojim ušima.

Opružila sam se preko kreveta i potražila prekidač svoje lampe. Blaga svjetlost je preplavila sobu i ja sam se osvrnula oko sebe.

Bila sam sama.

Uz to sam bila sva oznojena.

Tijelo mi se žarilo od uzbuđenja.

Naslonila sam se na jastuk, a obrazi su mi goreli od erotskog sna koji mi je plamtio u mozgu. ~ 27 ~ Anna

Zvoncica

Sanjala sam seks sa Loganom Mekleodom.

Uz jecaj krajnje postiđenosti, pokrila sam oči rukom kao da tako mogu na neki način da potisnem sjećanje na taj san.

Ali nisam mogla.

Sanjala sam seks s tim gunđavim, iritirajućim, uobraženim, neobazrivim grubijanom!

Kako je to bilo moguće? On čak nije bio ni moj tip muškarca! Ne. Ne. NE! „O Bože”, prostenjala sam dok sam pomišljala na nešto još gore. Kako ću se za ime svijeta ikada ponovo sresti sa njim?

~ 28 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 5 Period njegove obazrivosti se završio.

Buljila sam u svoj odraz u srebrnom ogledalu sa pozlaćenim ramom u svojoj spavaćoj sobi.

Osoba koja mi je uzvraćala pogled bila je neprepoznatljiva. Izgledala sam užasno. Zbog njega.

Samo nekoliko sati nakon što sam se prenula iz sna koji sam morala potpuno izbrisati iz svog sjećanja, probudila me je buka koja je dopirala iz Loganove spavaće sobe. Glasan izuzetno glasan - seks. „TAKO JE. BAŠ TU. O ČOVJEČE. BAŠ TU. O, LOGANE, O, LOGANE, O, LOGANE... AHHHH!” A ona je bila Amerikanka. On je očigledno proširivao svoje polje interesovanja.

Nije me bilo briga. Uopšte.

Međutim, bila sam iznenađena i ljuta kada sam sljedeće noći još manje spavala jer se Amerikanka vratila, pa su ona i Logan tri puta ponovili onaj ritual „BAŠ TU”.

A prošle noći se vratila po još.

Sedamdeset dva sata nespavanja.

To nije izgledalo dobro po mene.

Ako se on ponovo vrati sa prokletom Amerikankom, ja ću... „Šta to, Grejs?” Upitno sam izvila usnu prema svom iscrpljenom odrazu u ogledalu. „Vikati na njega? Pustiti ga na miru?

Prekoriti ga? Zato što si to ranije tako dobro uradila.” Šta ako Amerikanka dođe četvrti put? Spustila sam pogled nesposobna da više gledam u sebe dok sam stajala umršene kose, u trenerci i košulji dugih rukava jer sam bila previše umorna da ispeglam nešto pristojno.

Da li će se Logan Mekleod konačno smiriti i imati samo jednu ženu?

Okrenula sam se i izašla iz spavaće sobe, jer mi se raspoloženje potpuno pomračilo.

Marširajući prema izlazu zgrabila sam tašnu. Bila mi je potrebna čokolada i kafa. Nije bilo šanse da izdržim ovaj dan bez ijednog od to dvoje.

Zaključavši vrata za sobom, odmah sam uvukla glavu u ramena kada sam čula poznati zvuk otvaranja Loganovih vrata.

O Bože, da li je život zaista ovako nepravedan?

Osjećajući kako mi se obrazi žare na pomisao da me Logan vidi ovako raščupanu i nesređenu, polako sam se okrenula.

Zurio je u mene dok je zaključavao vrata. „Grejs.” „Gospodine Mekleod.” Skrenula sam pogled, potiskujući sjećanje na onaj prokleti san. „Jesi li dobro? Izgledaš užasno.”

I to je bilo to. ~ 29 ~ Anna

Zvoncica

To je bila ona slamka koja je slomila kičmu prokletoj kamili, jer su svi uvijek dodavali po jednu slamku odozgo! Kada sam ga pogledala, kako tu stoji sasvim odmoran uprkos svojoj seksualnoj gimnastici u cik proklete zore, pomračilo mi se pred očima. „Izgledam užasno?” Žustro sam zakoračila prema njemu.

Logan je podigao obrvu iznenađen mojim tonom. „Da li znaš zašto izgledam užasno?” „Ne, ali odjednom imam osjećaj da sam ja kriv.” Prekrstio je ruke na grudima, očigledno ne uživajući u svemu ovome. „Da.” Grčevito sam zaklimala glavom, jer me nedostatak sna činio grozničavom u mojoj ljutnji. „Ti si kriv!” Moj glas je odjeknuo između betonskih zidova našeg hodnika, ali mene uopšte nije bilo briga. „Sedamdeset dva sata. Sedamdeset dva prokleta sata sam probdjela.” „To nije moj problem, a iskreno, nisam raspoložen da se nosim sa ovom... histerijom.”

Krenuo je prema stepeništu, ne obraćajući više pažnju na mene. „Da se nisi usudio da odeš.”

Stao je. Okrenuo se. Podigao obrvu. „Da li bi trebalo da se uplašim? Gospode, Grejs, to je kao da te ujeo leptir.”

Othuknula sam, bijesna što se on šegači sa mnom iako je moje suočavanje sa njim bilo veliko dostignuće. „Kako se usuđuješ! Posljednje tri noći morala sam da trpim neprestani glasni seks tebe i tvoje proklete Amerikanke. Samo želim mir i tišinu! Želim malo jebenog sna!”

Moje riječi kao da su se upijale u hladnoću ulaza, dok su se odbijale između zidova ostavljajući Logana bez riječi.

Poslije kratkog ćutanja, za vrijeme koga sam odmah prekorila sebe što sam izgubila svoju damsku pribranost i sama sebi čestitala što sam iskazala svoj stav, Logan se nakašljao. „Da li si prislanjala čašu na zid?” „Molim?” Odmahnula sam glavom, zbunjena. „Kako si znala da sam tucao Amerikanku?”

Zinula sam od čuda na njegovu nepristojnost. „Zato. Što. Mogu. Da. Čujem. Svaku. Riječ.

Koju. Ona. Izgovori.” „O ne. Mora da si napregnuto osluškivala.”

Moj bijes se ponovo razbuktao. „Da li si ti lud? Zašto bih za ime svijeta napregnuto osluškivala?”

Slegnuo je ramenima. „Ne znam. Reci ti meni.” „Da li si uvijek ovako smišljeno neprijatan?” Othuknula sam, oponašajući njegov stav i prekrstivši ruke na grudima.

Na moje iznenađenje, ovo je kod Logana izazvalo smiješak, a oči su mu zasijale od dobrog raspoloženja. „Izgleda da te neprestano nerviram.” Nakrivio je glavu. „Pitam se zašto je tako.” „Zato što sam”, rekla sam slabim glasom, dok mi se glava tresla od iscrpljenosti i umora, „lišena sna, a sve je to tvoja krivica, ti prokleta bijedna muška kurvo.” ~ 30 ~ Anna

Zvoncica

„Pa, ovo je jedna sasvim nova strana tvoje ličnosti. Vrlo neprijatna. Možda ću morati da razgovaram sa stanodavcem u vezi s tim. Ne mogu da trpim ovakvu vrstu zlostavljanja.”

Naglo sam podigla glavu i prostrijelila ga pogledom. „Kunem ti se da ako ne počneš ovo da shvataš ozbiljno, gurnuću te niz stepenice.” „Sada mi prijetiš smrću.” Napravio je coktav zvuk jezikom. „To uopšte neće pomoći.” „Dakle stvarno!” povikala sam ja. „Sada si zaključio da imaš smisla za humor?” „Hm, izvinite me.” Blag, mladalački glas je prekinuo našu svađu.

Nekoliko stepenica niže od našeg odmorišta stajala je djevojčica. Veoma lijepa djevojčica tamne kose i maslinaste boje kože. Nosila je školsku uniformu i izgledala je pomalo blijedo - kada je glasno progutala pljuvačku, shvatila sam da je nervozna.

Pogledala sam na svoj sat. Djevojčica bi trebalo da bude u školi. Zabrinuto sam zakoračila prema njoj, ali ona je zurila u Logana, uplašeno i zapanjeno. „Možemo li da ti nekako pomognemo?

Umjesto da mi odgovori, nesigurno je zakoračila prema nama i svjetlost joj je obasjala lice. Naglo sam udahnula. Iza njenih naočara gledale su prelijepe oči. Ljubičaste oči, oivičene gustim crnim trepavicama.

Naglo sam skrenula pogled na Logana, koji je zbunjeno i pometeno zurio u djevojčicu. „Ja sam...” Zagrcnula se, dok su joj se prsa dizala i spuštala u plitkim, brzim udisajima. „Ja... ja sam Maja.” Maja je obliznula usne i čvršće stegnula remen svoje školske torbe. „Ti si Logan Mekleod, zar ne?”

On je tupo klimnuo glavom. „Pa, mislim... mislim da sam ja - ja sam tvoje dijete. Ja sam tvoja ćerka.”

Oštro sam udahnula, ne skidajući pogled sa Logana. Njegov izraz lica je postao nečitljiv. „Ja nemam dijete.” Ali zvučao je nesigurno.

Zainteresovana i iznenađena što se za nekoliko sekundi moja svađa sa njim pretvorila u otkriće koje mu je mijenjalo život, na trenutak sam pokušavala da se otresem zbunjenosti izazvane radoznalošću. Nametala sam se u jednu krajnje ličnu situaciju i morala sam da što prije odem. „Mislim da ću vas ostaviti da razgovarate.”

Loganova ruka se stegnula oko moje nadlaktice, naglo me zaustavljajući u mjestu. „Grejs. Ostani.”

Pošto zapravo nisam mogla da uradim ništa drugo, s obzirom da me fizički držao kao taoca, klimnula sam glavom i pokušala da se opustim kako bi me on pustio. Nije to uradio.

Izgledalo je da Maja samo što nije zaplakala, ali vidjela sam kako uspravlja ramena uprkos svom strahu. Glas joj je drhtao. „Možda bi trebalo da uđemo unutra i porazgovaramo.”

Nisam čak ni poznavala tu djevojčicu, ali iz nekog razloga sam osjetila nalet ponosa zbog njene hrabrosti. Zapravo nekakvu povezanost sa njom. „Mislim da je to dobra ideja.”

Privila sam se uz Logana tako da je morao da pogleda u mene. „Hajde da ovo nastavimo unutra. Ili želiš da čitav komšiluk sluša razgovor o tvojim privatnim stvarima?”

Pošto je nastavio da jednostavno bulji u mene, znala sam da je u šoku. ~ 31 ~ Anna

Zvoncica

„Hajde, Logane”, našalila sam se, pokušavajući da ga povratim iz tog stanja, „ako ostanemo ovdje napolju, počeću da se osjećam manje posebno zbog toga što sam jedina komšinica koja je upućena u ovo.”

Zatreptao je prenuvši se iz omamljenosti i klimnuo glavom. Povukao me je za sobom do vrata svog stana i otvorio ih pa me propustio da uđem prva, pustivši mi ruku tek kada sam se našla unutra.

Osvrnula sam se preko ramena i vidjela kako daje znak Maji da uđe. Djevojčica je ušla glumeći odlučnost. Nije joj baš dobro išlo, ali svejedno sam joj se divila što je pokušala.

Umirujuće sam joj se osmijehnula. „Da li bi željela šolju čaja?” ponudila sam, ne znajući zasigurno ni da li Logan ima čaja. „Ovaj...” nervozno je obliznula usne. „Vodu, molim vas.” „Ja ću donijeti”, odmah je rekao Logan. „Grejs?” ,,O, ja ću kafu ako imaš. S mlijekom i jednom kockom šećera.”

Klimnuo je glavom i pokazao nam rukom: „Dnevni boravak je pravo naprijed.”

Ispostavilo se da je Loganov stan kao odraz u ogledalu mog stana, što je objašnjavalo zašto je njegovu spavaću sobu od moje razdvajao samo jedan zid. U stanu je još bilo neotpakovanih kutija od selidbe. Zidovi su bili goli, a jedini veliki komad namještaja u dnevnom boravku bila je velika crna ugaona sofa. „Sve će biti u redu”, rekla sam Maji, dok se ona osvrtala po sobi, izgledajući uplašeno. „Sve ćemo srediti.” „Hmm... ko ste vi?”

Sjela sam na sofu i sačekala da i ona uradi isto. Uradila je to veoma sporo, zureći u mene onim svojim krupnim, prelijepim očima. Naočare su joj bile malo prevelike za njene fine crte lica. Ipak, kunem se da sam mogla da vidim Loganovu sestru Šenon u njenim crtama. „Ja sam Loganova prva komšinica. Grejs.”

Ona se namrštila. „Mislila sam da ste mu djevojka.”

Upitno sam podigla obrvu. „Zašto si to mislila?”

Slegnula je ramenima. „Izgledalo mi je da ste bliski.”

Sada je na mene bio red da se namrštim. „Evo izvolite”, rekao je Logan ulazeći u sobu sa dvije šolje i čašom vode. Dao je vodu Maji ljubazno joj se osmijehnuvši.

Primijetila sam koliko je to bilo lijepo. Djevojčica je tek došla na njegov kućni prag i objavila da mu je ćerka; on je bio u šoku, vjerovatno ukočen od iznenađenja, a ipak je pokušavao da umiri djevojčicu.

Progundala sam nešto u sebi dok sam uzimala kafu od njega. On je bio jedan jako komplikovan gnjavator. „Hvala ti”, promrmljala sam.

Logan je sjeo na veliku kutiju nasuprot nama i otpio malo svoje kafe. Zavladalo je neprijatno ćutanje. „Majo”, rekla sam, ,,ko je tvoja majka?”

Logan se sav napregnuo na to pitanje, kada se Maja okrenula prema njemu da odgovori. „Merijen Luis.” ~ 32 ~ Anna

Zvoncica

Način na koji se trznuo kada je ovo čuo ukazivao je na to da je tačno znao ko je Merijen Luis. „Ne”, promrmljao je, odmahujući glavom u nevjerici. „Merijen... da, zatrudnila je, ali rekla mi je da ne želi da zadrži dijete i da ja nemam pravo odlučivanja u tome. Odlučila se za abortus. Nestala je. Nikada je više nisam vidio!”

Majine usne su podrhtavale i ja sam nagonski posegnula za njenom rukom. „Koliko imaš godina, Majo?” „Petnaest.” „Logane?”

On mi je polako klimnuo glavom, otupjelog pogleda. „Bilo je to prije skoro šesnaest godina. Imali smo samo sedamnaest godina.” Naglo je ustao. „Jebi ga, jebi ga, jebi ga!”

Maja se naslonila na mene izgledajući uplašeno i ja sam je obgrlila rukom. ,,U redu je. To je jednostavno šok za njega.”

Logan je zurio u zid i gledala sam kako polako i ravnomjerno udiše dok pokušava da se smiri. „Kako je mogla to da mi uradi? Kako iko može to da uradi?” „Rekla mi je da te je slagala.” Maja se blago odmaknula od mene, a Logan ju je oštro pogledao. „Sve ovo vrijeme smo živjele u Glazgovu, ali nisam više mogla da ostanem sa njom.” Odjednom se u njenim riječima osjetio očaj. „Nisam mogla! Vidjela te je u novinama i tada mi je rekla ko si ti. Pisalo je da su te poslali u zatvor zbog napada na momka tvoje sestre, jer ju je on pretukao i pokušao da je siluje.”

Oštro sam udahnula, a Loganov pogled se preusmjerio na mene. Zurili smo jedno u drugo dok sam razmišljala o ovoj novoj informaciji. Neko je pokušao da siluje Šenon? Napao je? Bila sam užasnuta. „Bio si junak. Pošto si je tako zaštitio. A zbog toga su te kaznili. Moja majka me je sve vrijeme izlagala opasnosti, a nikoga nije bilo briga za to. Ti bi mogao bolje da se brineš za mene.”

Logan je morao da preusmjeri pažnju sa mene kada je čuo ovu neprijatnu informaciju.

Oštro se zagledao u Maju. „Kako to misliš, ‘izlagala te opasnosti?’“ Maja je pognula glavu, nervozno preplijećući prste. „Mama je narkomanka.”

Sklopila sam oči. Ovo je svake sekunde postajalo sve dramatičnije. „Kako to misliš ‘narkomanka’?” tiho je upitao Logan, opasnim glasom. „Uzima heroin.” „O Bože.” Osjetila sam mučninu. „Ne mogu više da živim s tim.” Suze su počele da teku niz njeno lijepo lice i ja sam osjetila kako mi se hladnoća uvlači u kosti kada sam vidjela pogled njenih očiju. Takvo očajanje kod jedne mlade djevojke. „Logane”, šapnula sam, podižući pogled ka njemu, molećivo, mada nisam znala zašto.

On je izgledao kao da je uhvaćen u klopku. Bio je prestravljen. Mogla sam da vidim da želi da pobjegne.

Bilo je to zastrašujuće gledati. On je obično bio tako pribran, toliko u vlasti nad situacijom. „Šta mogu da uradim?” prasnuo je na nas. „Priznajem da oči... izgledaš kao...” ~ 33 ~ Anna

Zvoncica

„Šenon”, završila sam rečenicu umjesto njega kako bih mu pomogla. Zagledao se u mene. Očigledno mu nisam pomogla. „Tvoja sestra?” upitala je Maja, a oči su joj zasijale od radoznalosti.

Logan je zastenjao i prešao rukom preko svoje kratke kose. „Ne znam zasigurno da li si ti moje dijete.”

Jedva sam uspjela da se obuzdam i ne frknem kroz nos, ali on me ipak opasno pogledao, kao da tačno zna šta mislim. „Kako se ovo dogodilo? Prije nekoliko minuta jednostavno sam... Ne možeš da ostaneš ovdje, Majo. Moram da te vratim majci, a onda ću morati da razgovaram sa njom o svemu ovome.”

Maja je ustala. „Molim te. Ne želim da se vratim. Zbog toga sam došla. Ne znaš kako je tamo.”

Suočen sa njenim strahom, Logan je mogao samo da bespomoćno zuri u nju.

Kada je ćutanje među nama već potrajalo neko vrijeme, čineći da boravak ovdje postane fizički neprijatan, ja sam ustala. „Majo, ne možeš da ostaneš ovdje sa Loganom. To nije u redu. On bi mogao da upadne u nevolje. Moraće da te odvede kući dok se sve ovo ne sredi.”

Pognula je glavu, a njena tamna kosa je pala kao zavjesa i zaklonila joj lice. Ali oboje smo čuli njeno tiho šmrcanje.

Logan me pogledao kao da hoće da kaže: Šta drugo kog đavola mogu da uradim?

Ohrabrujuće sam mu se osmijehnula.

I da stvar bude gora po mene... „Ti ideš sa nama”, rekao je Logan.

O ne. ,,U Glazgov?” zacvilila sam. Ne. Apsolutno ne. Bila sam iscrpljena. Nije mi trebalo da svjedočim emocionalnoj drami povrh svog mog umora. „Da.” „Ne. Ja...” Moje odbijanje je utihnulo kada je Maja naglo podigla glavu, dok su me njene uplakane oči preklinjale. Oboma im je bio potreban neko da smiri situaciju. Sjajno. ,,U redu.” Uzela sam je za ruku i stegnula je. „Idem sa vama.”

Znate one scene u starim kaubojskim filmovima kada vjetar nosi gomilice sijena niz praznu glavnu ulicu nekog gradića? U njima vjetar prenaglašeno fijuče i to je jedini zvuk koji narušava tišinu...

Reći ću samo da mi je to palo na pamet dok nas je Logan vozio u Glazgov. Nisam čak ni znala da on ima auto. Nisam znala dovoljno o kolima da bih tačno znala kakva su. Znala sam samo da je to neki folksvagen i da je star najmanje pet godina. Bio je prašnjav od nekorišćenja.

Vozili smo se nekih dvadeset minuta kada me je Logan obavijestio da će trebati otprilike sat i dvadeset minuta da stignemo do Majine zgrade. Neko je morao nešto da priča. Čutanje je postajalo nepodnošljivo. ~ 34 ~ Anna

Zvoncica

„Znaš, u Glazgovu sam bila samo u centru. Išla sam u kupovinu. Za Božić. O, i bila sam u pozorištu i izašla na piće. Toliko toga se dešava u centru, jednostavno zaboraviš koliko je veliki ostatak grada.”

Nisam dobila nikakav odgovor. „Da li ste znali da je to nekada bio četvrti grad po veličini u Evropi?” nastavila sam da brbljam. „To je stvarno nešto, s obzirom na to koliko je naše ostrvo malo. Mislim da je bio najveći poslije Londona, Pariza i Berlina i takođe su ga zvali „Drugi grad Britanske imperije”, u viktorijansko vrijeme, a naravno da je najveći grad u Škotskoj i treći po veličini u Britaniji, tako da nije neko čudo što nisam vidjela njegov veći dio, čini mi se, iako sam živjela u Londonu i uspjela da vidim veći njegov dio dok sam odrastala. Mogla sam da...” „Grejs”, prekinuo me Logan. Oči su mu i dalje bile usmjerene na put ispred njega, ali mogla sam da primjetim da se bori da se ne nasmije. „Shvatili smo. Glazgov je veliki.” Čula sam tihi kikot sa zadnjeg sjedišta i umjesto da se osjećam neprijatno zbog svog nervoznog brbljanja, osmijehnula sam se. Izmamila sam smijeh od Maje. Ili je to uradio Logan. Ili oboje. Nije bilo važno ko ili kako; bilo je jedino važno da se ovog izuzetno teškog dana, postidena i izgubljena djevojčica na zadnjem sjedištu nasmijala.

Malo sam se okrenula na sjedištu da bih pogledala iza sebe. Majine tužne oči gledale su u moje. „Ide li ti dobro u školi, Majo?” Oprezno je klimnula glavom.

Imala sam osjećaj da joj ide dobro. Ohrabrujuće sam joj se osmijehnula. „Koje predmete voliš?” „Volim matematiku i fiziku. Mama to ne shvata. Ona je u školi voljela likovno.” „Ja sam volio matematiku i fiziku”, tiho je rekao Logan. „Bio sam dobar u tim predmetima.”

Maja se zagledala u njegov potiljak i stidljivo rekla: „Imam petice.”

Vidjela sam kako mu se izraz lica ublažava. „Odlično”, promrljao je.

Ponovo je počela da nastaje ona neprijatna tišina. „Pa, ja sam nikakva u matematici i fizici”, rekla sam. „Imala sam mentora.” Namrštila sam se. „Bio je to jedan užasno uobražen dječak iz starijeg razreda.” Mrzila sam ga. Tog Lorensa Trevelina. Sebastijan je začikavao Lorensa da mi zavuče ruku pod suknju i pipa me na času. Osjećala sam se povrijeđeno i uplašeno zbog svega toga i trebalo mi je dosta vremena da ponovo dopustim da mi neki dječak priđe.”

Zadrhtala sam. „Da li si dobro, Grejs?” odjednom me upitao Logan.

Primijetila sam da mi je uputio brz pogled, namrštenih obrva. Iznenađena njegovom moći opažanja, na trenutak ništa nisam mogla da kažem. „Grejs?” „Dobro sam.” Okrenula sam se prema Maji i ponovo se osmijehnula, odagnavši sjećanja. „Voliš li engleski?”

Slegnula je ramenima. „Onako. Nisam previše dobra u tome. Dobijam samo četvorke.” ~ 35 ~ Anna

Zvoncica

„Pa, ja sam diplomirala engleski, ako ti ikada zatreba pomoć. Ja sam nezavisna književna urednica.” Rekla sam to bez razmišljanja i osjetila sam Loganovu iznenadnu napetost.

Maja me je, međutim, pogledala s očekivanjem. „Stvarno? To je super. I stvarno bi mi pomogla?”

O, dođavola. Sada sam zabrljala. Logan je tek upoznao djevojčicu. Nije imao pojma šta se dešava, šta budućnost nosi, a sada se njegova glupa komšinica povezivala sa njegovom... mogućom ćerkom. Osjećajući krivicu, ipak nisam mogla ništa drugo osim da kažem: „Naravno. Daću ti svoj broj tako da možeš da me pozoveš ako budeš imala neka pitanja.”

Majine oči su se malo pomračile. „U redu”, promrmljala je i skrenula pogled u stranu.

- Ponovo sam se okrenula i primijetila Loganov iznervirani pogled. Pocrvenila sam i pogledala na drugu stranu. Možda je ćutanje ipak bilo najbolje.

Nisam znala šta da očekujem. Glasine o opasnostima Glazgova su stalno kružile. Bilo je to kao i sa bilo kojim drugim velikim gradom. On je imao svoj kriminal, bezbjedne i ne tako bezbjedne krajeve. U pričama o tome često se pretjerivalo. Bila sam sigurna da je tako dok smo se voziti između dobro održavanih stambenih zgrada u kvartovima koji su u medijima prikazivani kao „surovi”. Čak i kada smo se dovezli do višespratnica prema kojim je Maja usmjerila Logana, bila sam ispunjena optimizmom. Jedan dio mene je htio da svrsta Maju u klasu „tinejdžerki koje previše dramatizuju stvari”. Da li je njena majka zaista bila narkomanka, ili je ona jednostavno pretjerivala jer se posvađala sa majkom i bila uznemirena što je otkrila ko je njen otac u tako osjetljivom uzrastu?

Nisam obraćala pažnju na unutrašnji osjećaj koji mi je kazivao da Maja nije takva vrsta tinejdžerke.

Nisam željela da išta od onoga što je rekla bude istina.

Zbog nje.

I zbog Logana.

Na zidovima višespratnica bili su ispisani grafiti, ali u današnje vrijeme ćete zateći grafite na mnogim mjestima. To ništa nije značilo.

Kada smo ušli u jednu od višespratnica, vonj smeća i urina mi je zapahnuo nosnice i stomak je počeo da mi se podiže. Kada smo stigli do prvog sprata, stala sam na mjestu vidjevši tešku gvozdenu kapiju koja je bila postavljena preko ulaznih vrata stana.

Kakvo je ovo bilo mjesto kada vam je trebala takva vrsta obezbjeđenja?

Logan me blago gurnuo laktom. „Idemo.” „Zašto?” Pokazala sam na kapiju prije nego što sam požurila da ih pristignem.

Mišić u njegovoj vilici se stegnuo. „Ili je to stan poznatog kriminalca, ili je to postavljeno zbog niske spratnosti, pa su stanari doživjeli brojne provale.” „Ovo nije baš prijatno mjesto, zar ne?” „Ne, jebi ga, nije.” Loganov pogled je pratio Maju dok nas je vodila na sljedeći sprat i mogla sam da vidim kako njegova zabrinutost raste. ~ 36 ~ Anna

Zvoncica

Maja je stala na pola dugačkog hodnika na trećem spratu pa drhtavo udahnula. „To je ovdje.”

Iako na ulaznim vratima nije bilo metalne rešetke, vidjelo se da se u vrata udaralo nogama. Ne samo da su na njima bili otisci gumenih donova, nego je i drvo napuklo i iskrivilo se pri dnu vrata. Riječi „drolja”, „narko kurva”, i „drogirana kučka”, između ostalih, bile su ispisane po vratima. Nisam shvatila sve pojmove, ali sam po sve mračnijem izrazu Loganovog lica shvatila da nisu ni najmanje dobri.

Maja je s oklijevanjem izvadila svoje ključeve i pustila nas u stan. Čim smo ušli, zapahnuo me zadah. „Uh jebote”, promrmljao je Logan i nas dvoje smo se užasnuto zgledali.

Smrdilo je na ustajali znoj, cigarete, pišaćku i povraćku. „Pokušavala sam da čistim.” Majino lice je poblijedilo, a u očima su joj bile suze od stida. „Stvarno jesam.”

Suze su počele da peku i moje oči, a grlo mi se stegnulo od sažaljenja i gnjeva. Uhvatila sam je za ruku, ali morala sam da skrenem pogled na drugu stranu kako bih obuzdala osjećanja. „Majo, jesi li to ti?” zakreštao je neki glas iz unutrašnjosti stana.

Na to je Logan istupio naprijed i spustio Maji ruku na rame. Izgledao je kao div pored te mršave tinejdžerke. Ja nisam bila baš previše visoka sa svojih sto sedamdeset centimetara, a ona je bila još i niža. Samo nekih sto šezdeset pet centimetara. On je nježno poveo sa sobom, a ja sam ih pratila, upijajući pogledom sve oko sebe.

Izblijedili, prljavi tepisi bili su toliko izandali po ivicama da su se uvijali i podizali sa parketa. Prošli smo pored kuhinjice koja je izgledala kao da nije obnavljana od kraja osamdesetih. Svuda po kuhinjskim elementima pa čak i po zidovima bile su mrlje, ali sto i radna ploča su bili obrisani i nije bilo prljavih sudova u sudoperi. Bilo je dokaza da se Maja trudila koliko može da održava red.

Sa druge strane uskog hodnika bila su dvoja vrata, razdvojena požutjelim zidom, jedna vrata su vodila u malu, skromnu, ali urednu i čistu sobu sa posterima muzičkih grupa na zidovima. Majina soba? Druga vrata su izazvala duboko mrštenje na Loganovom čelu dok je prolazio pored njih. Ja sam radoznalo zavirila unutra i jedva uspjela da ugušim iznenađeni povik.

Na izgužvanom krevetu ležao je nićice opružen mršavi nag muškarac. Tepih oko kreveta se nije vidio od limenki piva, pepeljara, odjeće i raznog smeća. Pored uzglavlja kreveta je stajao ormar koji je vidio i bolje dane, a noćnom stoliću sa meni bliže strane nedostajala je fioka. Uz to je bio sav izrezbaren i prekriven ogrebotinama.

Osjetila sam mučninu vidjevši igle razbacane po njemu.

Nažalost, čekalo nas je još i gore kada smo ušli u mali dnevni boravak. Na sofi koja je zapravo izgledala prilično novo, opružena je ležala mršava vreća kostiju. Tamnokosa žena je na sebi imala prljavu, preveliku bijelu majicu kratkih rukava i uske farmerke. Njena rijetka kosa bila je vezana u neuredni konjski rep. Nije bila našminkana, a kada je otvorila usta vidjela sam da su joj zubi žuti i pokvareni. „Bože moj.” Logan je sklopio oči da je ne gleda. ~ 37 ~ Anna

Zvoncica

Merijen Luis očigledno više nije ličila na sebe. Iako nisam imala pojma kako je izgledala u to vrijeme kada je bila s Loganom, mogla sam da vidim po njenim finim crtama lica da je nekada bila lijepa. Ali sada je izgledala deset do petnaest godina starije od Logana, a tanka koža joj je bila zategnuta preko isturenih jagodičnih kostiju tako da je izgledala ispijeno i bolesno. Boja kože joj je bila siva. Jednostavno... pogrešna.

U sobi su stajale dvije otvorene flaše votke, prazne limenke piva, prljave pepeljare, raspakovana hrana, prljavi tanjiri i još igli.

Ovo je bilo loše.

Vrlo loše.

Maja je zapravo situaciju kod kuće prikazala manje lošom nego što je bila.

Merijen je napola spustila očne kapke. „Ko ste jebote vi?” Teturavo se uspravila na noge naglim, istrzanim pokretima. „Majo, ko je, jebote, ovo?”

Na moje iznenađenje, Maja je stala pored mene skoro se, ali ne sasvim, pribila uz moj bok. Uprkos mojoj nelagodi i strepnji u prisustvu njene majke, obgrlila sam Maju rukom, pružajući joj podršku. „Merijen, ovo je moj tata.”

Morala sam da odam Loganu priznanje. Nije ni trepnuo na ovu riječ. „Merijen.”

Zakoračio je prema njoj, a ona se trznula unazad, zastakljenih i razrogačenih očiju. Koža joj je izgledala vlažno i ljepjivo i stalno se češala po ruci.

Nisam mnogo znala o drogama, ali sam pretpostavljala da je ona u apstinentskoj krizi. „Jebeno kopile”, prasnula je uzmičući od njega. „Logan. Logan. O moj Bože, zašto si ga dovela ovamo?” Prostrijelila je Maju pogledom, pa krenula prema njoj.

Ja sam sklonila Maju iza sebe, a Logan je stao ispred nas. „Merijen... kada si se posljednji put ufiksala?” „Previše jebeno davno. Previše jebeno davno. Rekla sam toj maloj kučki da ode i dovede meni Domu Kelsa. Gdje je moj jebeni novac? A? Gdje je, ti mala pičko?” „Pazi šta pričaš”, upozorio je Logan, opasnim tonom, a Maja se zaklonila iza mog ramena. „Ko je Kels?” tiho sam upitala Maju. „Njen diler”, šapnula je ona i čulo se šuškanje prije nego što mi je nešto gurnula u ruku.

Spustila sam pogled i vidjela smotak novčanica. „Logane”, promrmljala sam. Pomisao da majka šalje petnaestogodišnju ćerku po dilera droge izazvala mi je mučninu u stomaku.

Logan se osvrnuo preko ramena i ja sam mu pružila novac. Uzeo ga je, shvativši o čemu se radi, a da nisam morala da mu kažem. Kada se ponovo okrenuo prema Merijen, rekao je:„Da li je ona moja? Da li si me lagala?” „Hoću svoje pare!” zakreštala je Merijen. „Da li je moja?” „Pare!”

Logan joj je bacio novac pred noge i zgadeno zagundao kada se ona žurno sagnula da ga uzme. ~ 38 ~ Anna

Zvoncica

„Daj mi svoj telefon”, zamolila je kada se uspravila. „Moj treba da se napuni, a ne mogu da nađem punjač. Daj mi svoj telefon.” „Da možeš da pozoveš svog dilera? Nema šanse. Sada mi odgovori.” Prijeteći je koraknuo prema njoj, a ona je tupo zatreptala prema njemu. „Da li je Maja moja?” „Daj mi svoj telefon.” Ponovo je molila, češući se po glavi. „Molim te. Sjebana sam.”

Saplela se preko stočića za kafu, posežući za flašom votke. „Kels je rekao da će doći juče, ali jebi ga, uopše se nije pojavio. Uopšte se nije pojavio.”

Logan se okrenuo prema nama i pogled mi je skrenuo na njegovo umorno lice. „Nikada nećemo dobiti iskren odgovor od nje dok je u ovom stanju.” Pogledao je preko mog ramena prema Maji. „Ne znam šta da radim. Ne mogu da te ostavim ovdje, ali ne mogu dopustiti da ostaneš sa mnom dok ne sredimo ovo oko pitanja očinstva. Jedina mogućnost je socijalna služba.” „Ne.” Maja se naglo odmakla od mene, uzmičući od nas. „Čula sam priče o tome. Gore je od ovoga. Molim te. Ovdje bar znam Šta da očekujem.” „Majo, uopšte nije toliko loše u starateljskim porodicama. To će biti samo privremeno.”

Logan je pokušao da joj razumno objasni. „Ne!” Pokrila je lice, a ramena su joj se zatresla kada je počela da jeca.

Ne znam šta me obuzelo pa sam progovorila. Možda je to bilo zbog toga što sam vidjela da se Majina majka prema njoj odnosi isto onako loše kao što se moja odnosila prema meni, ali u mnogo gorem okruženju. Ili je možda bilo zbog pažljivo kontrolisane emocionalne maske koju je Logan nosio, ali koja je svaki čas nestajala i pokazivala njegov strah koji se krio ispod nje. Ili se možda jednostavno radilo o tome da sam ja pristojna osoba koja ne može da podnese pomisao da dijete ostavi u ovoj situaciji. Ili se možda radilo o tome da nisam spavala sedamdeset dva sata i nisam mogla ispravno da razmišljam.

Možda je u pitanju bilo sve nabrojano. „Imam jedna predlog. Zašto...?” „Majo, gdje je tvoj telefon?” Merijen se odjednom doteturala između nas, pružajući ruku ka Maji. Povukla je za članak i zatim je udarila po glavi prije nego što je Logan stigao da je povuče nazad. Nimalo nježno ju je gurnuo na sofu. ,,I ostani dole”, upozorio ju je. „Gdje je tvoj telefon?” zakreštala je Merijen.

Maja je obrisala suzama umrljano lice. „Rekla sam ti”, šapnula je. „Ti si ga razbila prije nekoliko nedjelja.”

Bilo je vrijeme da se stvari pokrenu dalje. „Kao što sam rekla, Majo, iako izgleda da je Logan tvoj tata, nismo stopostotno sigurni u to. Svakako razumiješ koliko bi bilo neprikladno da odrastao muškarac živi sa petnaestogodišnjom djevojčicom koja nije član njegove porodice? U svakom slučaju, ja ću te sa zadovoljstvom pustiti da se useliš u moju gostinsku sobu dok Logan ne bude mogao da potvrdi očinstvo.” Jako sam drhtala kad sam pogledala u Logana, ne znajući zasigurno da li sam uopšte stvarno i shvatila koliko odgovornosti se nudim da preuzmem. „Na taj način će biti blizu, ali neće živjeti sa tobom dok ne budeš imao rezultate provjere očinstva.”

On je polako klimnuo glavom. „Da, to bi moglo da bude... Ali šta je sa školom?” ~ 39 ~ Anna

Zvoncica

„Moraćeš da dobiješ odobrenje od Merijen da je upišeš u školu u Edinburgu dok ne podneseš zakonski zahtjev za starateljstvo.” „Ona neće ćak ni znati da sam otišla”, promrmljala je Maja. Čuli smo stenjanje iz susjedne sobe i vidjevši kako su se Maji oči razrogačile, rekla sam: „Slušajte, hajde da ovo dodatno dogovorimo u kolima. Treba da idemo odavde.”

Shvativši smisao tog predloga, utihnuli Logan nas je poveo iz stana i svi smo davali sve od sebe da ne obraćamo pažnju na zvuk povraćanja koji je dopirao iz dnevnog boravka dok smo odlazili.

~ 40 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 6 Ako je ćutanje u kolima bilo neprijatno, postalo je istinski bolno dok smo stajali na našem odmorištu sa Majom. I ona i Logan su bili zamišljeni cijelim tokom vožnje dok su pokušavali da prihvate ono što im se odvijalo u glavama. Ja? Ja sam pokušavala da se oduprem napadu panike. „Majo, zašto ne uđeš unutra?” Dala sam joj svoj ključ. „Logan i ja ćemo samo da popričamo na brzinu, a onda odmah ulazimo i mi.”

Pogledala je u Logana pa ponovo u mene, očigledno zabrinuta. „Samo idi. Sve će biti u redu”, umirila sam je.

S oklijevanjem klimnuvši glavom, okrenula se i gurnula ključ u bravu mojih vrata.

Okrenula sam se Loganu, koji je zurio u mene kao da sam automobil koji dolazi ka njemu brzinom od sto kilometara na sat i uključenim dugim svjetlima. Pokazala sam prema njegovim vratima. „Hajdemo unutra.”

Bez riječi je uradio kako sam rekla, a ja sam ga pratila dok je teškim korakom ulazio u svoj dnevni boravak. Okrenuo se prema meni, držeći ruke na svojim uskim kukovima. „Šta jebote da radim?” „Logane...” „Ne mogu da se brinem o tinejdžerki.” „Logane...” „Ne, Grejs, ti ne shvataš.” S naporom je progutao pljuvačku i shvatila sam da sam se sva ukočila vidjevši njegov strah. Sve ovo vrijeme sam mislila da Logan Mekleod ni od čega ne strahuje, da niko ne može da ga uplaši, da je na neki način nedodirljiv. Bilo je uznemirujuće vidjeti ga tako ranjivog. To mi se nije dopadalo. Iz nekog apsurdnog razloga, to me navodilo na želju da popravim njegovu situaciju. Zbog čega sam se vjerovatno i zatekla u ovom položaju. On je skrenuo pogled u stranu, prešavši rukom preko svoje kratke kose. „Prije nekoliko godina, da, možda bih mogao ovo da uradim. Ali ja više nisam taj čovjek.”

Mislim da sam tada razumjela.

Logan Mekleod je bio u zatvoru. Dakle, ko je on bio prije toga? I koliko ga je to zaista promijenilo? „Mora da je bilo teško”, rekla sam. „Biti kažnjen i tretiran kao kriminalac zbog toga što si samo štitio svoju porodicu.”

Pogled mu je otvrdnuo. „Nemoj. Nemoj to da radiš. Nemoj da radiš ono što ona radi.”

Pokazao je na zid koji nas je razdvajao od mog stana. „Nemoj da to prikazuješ kao neki podvig.”

Htio je moje negativno mišljenje? Pa, to nije imalo smisla. Sjećala sam se kako mi je odbrusio kad smo se prvi put sreli i sada sam znala da je mislio kako ja znam za njegovu zatvorsku kaznu. Tada me je pogrešno razumio i bio je ljut na mene što mu sudim i loše mislim o njemu. A sada je želio da loše mislim o njemu? ~ 41 ~ Anna

Zvoncica

Zbunjeno sam slegnula ramenima. „Pretpostavljam da zaista ne znam šta se dešavalo.

Ali znam šta se dešava Maji i prilično sam sigurna da je ona tvoja ćerka, Logane. Ona zaslužuje bolje od onoga što dobija. U ovom trenutku, taj bolji izbor si ti.” Čvrsto je sklopio oči i kao da je klonuo u fotelji. Minut kasnije, pogledao je u mene. „Mogu da nazovem roditelje i zatražim od njih da je prime.” „Ne, nema proklete šanse da to uradiš!”

Poskočila sam kada je Šenon utrčala u dnevni boravak, dok su joj oči sijevale od bijesa.

Začuđeno sam se zabuljila vidjevši čovjeka koji je za njom ušao u sobu. Skoro sam pocrvenila, toliko je bio zgodan. Niko ne bi trebalo da bude toliko zgodan. Iako je mnogo podsjećao na Logana po grubom izgledu i tetovažama, njegova muška ljepota se graničila sa savršenstvom. On je bio ona vrsta muškarca u čijem prisustvu bih obično ostala bez riječi.

Klimnuo mi je glavom prije nego što je stao iza veoma neraspoložene Šenon. Spustio joj je ruke na ramena i blago ih stegnuo, ćutke joj pružajući podršku. „Šenon, šta kog đavola?!” rekao je Logan. „Ako ne želiš da budem ovdje, nije trebalo da me nazoveš i ispričaš mi za svoju davno izgubljenu ćerku.” Upitno sam pogledala Logana.

On je uzdahnuo. „Kada sam se zaustavio da sipam gorivo, nazvao sam je.” Šenonin pogled se ublažio kada se susreo sa mojim. „Zdravo, Grejs. Hvala ti što si ovdje.

Ovo je...” potapšala je po ruci super-modela koji je stajao iza nje, „moj vjerenik Kol.” „Drago mi je što smo se upoznali.” Pružio mi je ruke i primijetila sam kožne narukvice i pilotski sat koji je nosio, kao i glomazan srebrni prsten na srednjem prstu. On je bio taj momak. Momak koji je kul, istetoviran i stoji mu da nosi takav nakit. Pokušala sam da ne pocrvenim dok sam se rukovala sa njim i nisam uspjela u tome. ,,I meni, takođe.” Stidljivo sam se osmijehnula i brzo ponovo okrenula prema Loganu.

Njegov pogled je bio usmjeren na mene. „Vratimo se na ono što si upravo rekao”, prasnula je Šenon, privlačeći prijeteći pogled svog brata sa mene na sebe. „Đavola ćeš da pošalješ svoje dijete našim roditeljima. Ti ćeš mnogo bolje da se brineš za nju i ti to znaš.”

Logan je ustao. „Otkad si ponovo protiv naših roditelja? Prvo si tražila da te ja pratim na vjenčanju; sada misliš da sam ja bolji roditelj od njih? Mislio sam da smo završili sa ovim,” „Završili sa ovim?” šapnula je Šenon i nešto u njenom glasu, u njenim očima, učinilo me je napetom. Kol je to, takođe, čuo i zaštitnički je privukao sebi. „Napustili su me kad su mi bili najpotrebniji. Krivili su mene za ono što se dogodilo. Ja se možda pravim fina da održim ovu porodicu na okupu, ali nikada neću zaboraviti šta su uradili. A ne treba da zaboraviš ni ti. Da li je to zaista ono što želiš za svoju ćerku, Logane?”

Odjednom sam shvatila kako osjećam bliskost sa još jednom djevojkom iz porodice Mekleod u manje od dvadeset i četiri časa. Nisam znala pojedinosti, ali sam bila dovoljno pametna. Mogla sam da povežem stvari. Zvučalo je kao da su njihovi roditelji krivili nju za napad koji je doživjela, kakav god glupi razlog imali za to. Ali ja sam to i sama prošla.

Shvatala sam.

Htjela sam da je uzmem za ruku i kažem joj to. ~ 42 ~ Anna

Zvoncica

Na Šenoninu sreću, ona je za sobom imala prelijepog Kola, a žestina u njegovim očima dok ju je držao za ramena govorila mi je da bi on sredio svakoga ko pokuša da je povrijedi.

Osjetila sam bol u grudima i tužno shvatila da je to zavist. Prekorila sam svoju savjest zbog tog nepravednog osjećanja. Ako je iko zasluživao sreću sa dobrim čovjekom, to je bio neko ko je prošao kroz ono kroz šta je ona prošla. „Ne kažem da su oni savršeni”, rekao je Logan, a u glasu mu se osjećao pomirljiv ton. „Ali oni su nas odgojili. Nisam spreman za ovo, draga moja. Ja samo pokušavam da ponovo sredim svoj život. Nisam pripremljen da budem otac jedne tinejdžerke.” „Onda moraš da se pripremiš”, posavjetovala ga je Šenon, tvrdoglavo isturivši bradu.

Logan se namrštio. „Tebi je jebeno lako da to kažeš.” „Hej.” U Kolovom glasu je bilo upozorenja, kao i u njegovim očima.

Logan se nije dao omesti. „Nemoj ti meni ‘hej’. Vas dvoje ste ušetali ovdje i očigledno imate velike planove za mene kao oca, ali ja pokušavam da vam kažem da ja to ne mogu.” „Ko si ti?” Šenon se odmakla od Kola da se unese bratu u lice. „Jer ja ne prepoznajem ovog momka.” „Nemoj da dolaziš u moju kuću i napadaš me”, blago je upozorio Logan. „Znaš za ovo tek od maloprije i očigledno je da nisi dobro razmislila o svemu.” Šenon se nije ni pomjerila kada se njen brat nadnio iznad nje i sva je kiptila od bijesa.

Ostavila je veoma jak utisak na mene. „Znam šta si mi rekao preko telefona. Znam da su šanse da je ta djevojčica tvoja devedeset devet zarez devet posto, da ona liči na mene, da mi je bratanica i da smo propustili da joj priteknemo u pomoć petnaest godina. Znam da je bila osuđena da živi sa majkom narkomankom i znam da postoji mogućnost da je proživjela pravi pakao.” Molećivo ga je dodirnula po ruci. „Ona zaslužuje šansu. Oboje je zaslužujete. A mi zaslužujemo da imamo udjela u odluci gdje će ona da živi. Ona je i moja porodica.”

Logan se izmakao od nje. „Ti me čak i ne slušaš.” „Logane...”

Prije nego što sam uspjela da zaustavim samu sebe, umiješala sam se, prekidajući je. „Ovdje postoji važnije pitanje.”

Sve troje su pogledali u mene kao da ja imam odgovore na sva pitanja. Pokušala sam da ne pocrvenim od stida zbog takvih očekivanja. „Važnije pitanje za Maju je da bude sa svojim ocem.” Pogledala sam Logana u oči i vidjela da on i dalje nije saglasan. „Maja je izabrala tebe, Logane. Ako je napustiš kada si joj potreban... Vjeruj mi”, zatreptala sam da odagnam suze, sjećajući se kako sam i sama bila napuštena, „nikada neće prevazići to odbacivanje.”

U sobi je vladala tišina dok su moje riječi prodirale u njihovu svijest i mada nisam bila sigurna šta Šenon i Kol misle, osjećala sam kao da znam u kom su pravcu usmjerene Loganove misli. Vidjela sam pitanja u njegovim očima.

Pitao se da li sam ja bila napuštena.

Izgledalo je skoro kao da mu je stalo.

Bila sam zbunjena snažnim osjećajem povezanosti koji je prostrujao između nas. Na trenutak je djelovalo kao da smo nas dvoje jedini prisutni u sobi. ~ 43 ~ Anna

Zvoncica

Šenon se nakašljala i ja sam se oslobodila Loganovog intenzivnog proučavajućeg pogleda kada se on okrenuo prema svojoj sestri. Ona mu je klimnula glavom. Logan je pogledao ka Kolu. I on je klimnuo glavom. „Znaš da je ona u pravu.”

Logan je duboko udahnuo. „U redu. Pa, izgleda kao da je potrebno promijeniti životni stil.” Osvrnuo se po svojoj dnevnoj sobi. „Moraću da uradim nešto sa ovim stanom i pretvorim drugu sobu u pravu spavaću sobu. I jebi ga... moraću da razgovaram sa Brejdenom. Ne mogu više da radim isto radno vrijeme kao ranije.” „Znaš da bi on sve uradio da ti pomogne”, uvjeravao ga je Kol. „Znam.” Logan je pogledao u mene. „Takođe znam da si ti ponudila Maji da ostane kod tebe dok ja ne sredim stvari oko očinstva i pravnih pitanja, ali ne moraš to da radiš. Shvatio sam da smo svi zatečeni u ovom trenutku, ali bilo bi previše to tražiti od tebe.” „Može da ostane kod nas”, ponudila je Šenon, izgledajući ushićeno zbog te mogućnosti.

Kol je klimnuo glavom u znak odobravanja, dok mu se ugao usana izvio u kratkom, nježnom osmijehu.

Tada sam shvatila da me izbacuju iz priče. Uostalom, šta sam ja znala o staranju o tinejdžerki? I to jednoj koja je povezana sa Loganom Mekleodom? Da li sam zaista željela da se još više upetljam sa svojim komšijom?

Ne. Nisam.

Zurila sam u zid razmišljajući o djevojčici sa njegove druge strane. „Meni stvarno ne smeta.” Riječi su mi prosto izmakle prije nego što sam uspjela da ih zaustavim. „To bi značilo da je Maja odmah pored tebe, tako da možeš da je vidiš kad god poželiš dok sređuješ pravne probleme. A ja mislim...” Zbunjeno sam slegnula ramenima gledajući ga. „Ne znam.

Zvuči nametljivo, ali...” Ućutala sam, ne znajući kako da objasnim ono što sam osjećala.

Logan je znao. „Maja se vezala za Grejs.” Blago me je pogledao i shvatila sam da sam porumenila. Nikada me ranije nije tako pogledao. „Prijatno joj je sa njom. Mislim da se osjeća bezbjedno pored nje.”

Iako je Šenon izgledala razočarano, odagnala je to osmijehom. „Onda Maja za sada treba da ostane kod Grejs. Ipak, i dalje bih voljela da je upoznam.” „Možda sutra, dušice. Hajde da joj damo malo vremena da se prilagodi.” Logan je pružio ruke prema sestri i privukao je u zagrljaj. „Hvala ti što si došla.” Šenon mu je uzvratila zagrljaj. „Tako... znajući da je to ono pravo za Maju u ovom trenutku... tako sam znala da ti ovo možeš. Bio si tu za mene mnogo više nego što je tata ikada bio, Logane. Ti ovo možeš. To si pravi ti.” Čvršće ju je zagrlio, a ja sam osjetila peckanje suza u očima. Brzo sam ih obrisala, ali Kol je to primijetio. Nestašno mi se osmijehnuo. „Šta je?” progunđala sam privukavši Loganov pogled dok sam brisala suze. „Zaista sam prokleto umorna, u redu? To me čini emotivnom.”

Sada su mi se svi osmjehivali i ja sam zakolutala očima okrećući se na drugu stranu.

Ponovo sam ih pogledala samo da ih pozdravim kada su krenuli. Kol je skoro već izašao, a Šenon je upravo prošla pored mene, kada se naglo okrenula i prišla mi.

Osjetila sam napetost i opustila sam se tek kada me zagrlila. „Hvala ti.” ~ 44 ~ Anna

Zvoncica

Zagrlila sam i ja nju. „Zaista nema na čemu.”

Odmakla se i osmijehnula. Nada je svjetlucala u njenim prelijepim očima. „Ovo je tačno ono gdje on treba da bude”, šapnula je, i otišla prije nego što sam mogla da je upitam da to objasni.

Vrata su se zatvorila za njom i Kolom. „Šta je rekla?” upitao je Logan. Odmahnula sam glavom. „Samo mi je zahvalila.” Nije izgledao ubijedeno, ali je promijenio temu. „Šta sada?” „Idemo tamo.” Pokazala sam prema vratima. „Napraviću tebi i Maji večeru.”

Ponovo se onako intenzivno zagledao u mene. „Zašto ovo radiš? Da li je to zbog Maje, ili zbog mene?”

Mogu za to da okrivim svoju premorenost ili privremeno ludilo, ali zatekla sam sebe kako mu otkrivam dio svoje priče. „Zato što sam do izvjesne mjere ja bila u sličnoj situaciji u kojoj je Maja. Znam kroz šta ona prolazi. Ja nisam imala očinsku figuru, koja se trudi. Ti ćeš da se potrudiš i ja se tome divim. Voljela bih da vam oboma pomognem, pretpostavljam.”

Logan je ćutao toliko dugo da sam počela da se osjećam glupo što sam otkrila ovo o sebi. „Bolje da pređemo u...” „Ti si dobra žena, Grejs Farkuher”, prekinuo me Logan ozbiljnim glasom. „Neću ovo zaboraviti.”

Ne znajući zasigurno kako da odgovorim na njegove riječi, koje su mi ispunile grudi bolnim zadovoljstvom, zadovoljno sam se osmijehnula. „Hm... možda nećeš tako misliti kad probaš moju kuhinju.”

Maja je stajala u mom dnevnom boravku ispred polica sa knjigama koje su se pružale čitavom dužinom jednog zida.

Bila je tako mirna i napeta da smo Logan i ja mogli osjetiti kako nešto nije sasvim u redu čak ni kada je obratila pažnju na nas. „Majo, da li si dobro?” upitao je Logan promuklo. „Majo?”

Pogledala nas je preko ramena, a u očima su joj bile suze. „Imaš tako mnogo knjiga.”

Zbunjeno sam klimnula glavom. „Volim da čitam.” „Ali ovo je kao biblioteka. Imaš sve ove knjige.” „Da, imam.” ,,I imaš stvarno lijep namještaj.” Pokazala je rukom ka sobi. Prešla sam pogledom po svom stanu posmatrajući ga iz njene perspektive. Ponosila sam se svojim domom, ne samo zbog toga što je on pokazivao ko sam ja, nego i zato što sam radila kod kuće, pa sam voljela da budem okružena lijepim stvarima. Moj stil je bio opuštena elegancija. Sve je bilo lijepo, ali udobno. Imala sam mnogo jastučića i prostirki, i knjiga i umjetničkih djela. „Izgleda kao jebena slika iz časopisa”, promrmljao je Logan, zagledajući oko sebe. „Shvatiću to kao kompliment”, rekla sam suvo. ,,I čisto je”, dodala je Maja. U očima su joj se ponovo nakupile suze. „Ovako drugi ljudi žive. U čistom, sa knjigama i lijepim stvarima. Zašto mi ona nije to priuštila?” upitala je ~ 45 ~ Anna

Zvoncica

žalosnim glasom. „Voljela sam je. Trebalo je da i ona mene voli i priušti mi to.” Suze su joj potekle, ali prije nego što sam uspjela da stignem do nje Logan je već to uradio. U nekoliko sekundi je već prešao na drugu stranu sobe i uzeo je u zagrljaj.

Pustio je da se isplače dok je stajao i sam plačući zbog nje.

Ali ja sam, takođe, osjećala i nadu, jer je prije samo deset minuta Logan Mekleod bio zastrašujući bivši robijaš, a sada je bio tu za Maju i tješio je čak i ne čekajući da to od njega bude zatraženo.

Postojala je mogućnost da je Loganu to po prirodi dobro išlo. Svakako je njegova sestra, kako se čini, tako mislila.

Zbog Maje se sam se nadala da je stvarno tako.

„Da li je ovako u redu?” upitala sam, namještajući jorgan na krevetu u mojoj gostinskoj sobi.

Maja je ponovo izgledala pomalo ošamućeno. „Stvarno je lijepo.”

Najveći dio gostinske sobe je zauzimao široki krevet sa uzglavljem i namještaj u kompletu sa njim. Zidovi su bili svijetloljubičasti, a glavne boje namještaja bile su crna i srebrna. Voljela sam svoju gostinsku sobu i bila više nego zadovoljna što sam je opremila za upotrebu.

Za vrijeme večere je vladala nelagodna atmosfera. Ništa drugo nisam ni očekivala. Biće potrebno vremena da se Maja i Logan naviknu jedno na drugo. Logan je postavljao pitanja o školi i njenim hobijima. Ona je ponovo mrmljala nešto o fizici i matematici i nešto u vezi sa školskim horom, ali informacije su se morale izvlačiti iz nje sa teškom mukom. Mislim da ju je tek tada pogodilo sve ono što se dešavalo.

Pored toga, i ona i Logan su bili iscrpljeni, a Logan je morao da ode ranije kako bi se spremio za posao. Bilo je tek osam sati, ali Maji su se kapci već spuštali, tako da sam ja navaljivala da se spremi za spavanje.

Imali smo mnogo toga da uradimo sutradan i svima nam je bio potreban odmor.

Bacila je svoju školsku torbu na pod, a ja sam joj dala čistu pidžamu, „Za sada možeš da koristiš ovu. Sutra ćemo morati u kupovinu. Jednostavno ćemo ti kupiti nekoliko stvari dok...” Glas mi je utihnuo, jer nisam znala kako da završim tu rečenicu a da ne zvučim bezosjećajno. „Dok Logan ne dobije rezultate testa očinstva”, završila je Maja umjesto mene. „U redu je. Nisam glupa. Znam da bi bilo suludo od bilo koga od vas da potroši previše novca na mene a onda se ispostavi da ja nisam njegovo dijete.” „Mislim da oboje znamo da je s tim tvojim očima i licem koje je zastrašujuće slično licu njegove sestre najvjerovatnije da si njegova. Ali to ne znači da će se sve pravno riješiti.

Oprezni smo jer možda nećeš moći da ostaneš sa njim i ja jednostavno želim da budeš spremna za to.”

Donja usna joj je zadrhtala, ali je klimnula glavom i sručila se na krevet. „Zašto nam ti pomažeš, Grejs? Mislim, ti i Logan niste zajedno, a po pitanjima koja ti je postavljao za večerom, ne izgleda čak ni da se previše dobro poznajete.”

Uzdahnula sam i sjela pored nje. „Iskreno?” ~ 46 ~ Anna

Zvoncica

„Odgovor na to pitanje je uvijek da.”

Osmijehnula sam se na njen odgovor. ,,U redu. Zapamtiću to. Istina je da se Logan uselio ovdje tek prije nekoliko mjeseci, i od tada smo uglavnom bili u sukobu. Ali ja ne mislim da je on loš momak. Zapravo, prilično sam sigurna da on spada u one dobre.” Pomislila sam na sve one njegove žene. Pa, uglavnom. „Ali uglavnom ovo radim zbog tebe.” „Zašto? Ti me čak i ne poznaješ.” „Zato što sam bila u situaciji u kojoj si ti - tražila sam porodicu jer me ona u kojoj sam rođena iznevjerila na način koji ne možeš da im oprostiš.”

Pogledala me je onim ljubičastim očima. ,,I tebe su povrijedili.”

Klimnula sam glavom. „Ovdje sam stvorila novu porodicu sa svojim prijateljima.

Jednostavno želim isto i tebi.”

Tišina se spustila na nas, ali ovog puta je bila prijatna, a postala je još prijatnija kada je Maja pružila ruku preko kreveta i uvukla je u moju.

~ 47 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 7 „Ovo mi zaista nije potrebno.” Maja me gledala onim svojim krupnim tužnim očima stojeći u kabini za presvlačenje. „Slatko je.” Pokazala sam na haljinu koju je isprobavala. Izgledala je naročito slatko uz njene glomazne motociklističke čizme. „Trebalo bi da je uzmemo.” Potapšala sam se po tašni i podsjetila je: „Loganova kreditna kartica.”

Oborila je pogled. „Jednostavno ne želim da bude ljut na mene jer sam potrošila previše novca.”

Toliko sam se zabavljala sa Majom tog jutra, spremajući joj doručak i vodeći je u kupovinu da sam privremeno zaboravila koliko je sve ovo moralo da bude zbunjujuće i zastrašujuće za nju. To što je ona pokrenula sve ovo nije značilo da se nije plašila kako bi sve moglo da joj se obije o glavu. „Logan neće biti ljut. On zna da ti je potrebna bar odjeća za svaki dan. Upravo zbog toga smo ovdje.”

Neodlučno mi je klimnula glavom, ali na kraju smo kupile haljinu, kao i farmerke i nekoliko košulja. Presvukla je školsku uniformu i obukla novu odjeću. Poslije sam je povela sa Prinses strita uz stazu duž obronaka Kalton hila, gdje smo mogle da imamo privatnost.

Tog jutra sam se probudila u pet sati na zvuk ključanja čajnika. Maja je bila u kuhinji i pravila sebi čaj, premještajući se s noge na nogu od nervoze. Oči su joj bile podlivene krvlju i to mi je, zajedno sa činjenicom da je bilo tako rano, reklo da djevojčica teško da je imalo spavala. Pomislila sam da je najbolje da je izvedem iz stana. Logan mi je dao svoju kreditnu karticu prije nego što je prošle noći krenuo na posao. Pomislila sam da je Maja vjerovatno kao većina tinejdžerki i da će joj kupovina skrenuti misli sa drugih stvari. Nije bilo tako.

U ovom trenutku je razmišljala o toliko stvari da sam skoro mogla da čujem brujanje njenih misli koje je nadglasavao bučni saobraćaj u centru grada dolje ispod nas. „Možeš da pričaš sa mnom”, rekla sam joj. „Ako želiš da pričaš sa mnom o bilo čemu što ti se dešavalo kod kuće. Shvatam ako još nisi spremna za to. Samo želim da znaš da sam tu za tebe.”

Gledala je u grad dolje ispod nas i na trenutak sam pomislila da možda neće odgovoriti.

Najzad je progovorila. „Možda bi ti jednostavno mogla da mi kažeš više o sebi?”

Tada mi je palo na pamet da sam ja na osnovu svega što je Maja znala bila luda žena koja se brinula za njeno blagostanje. Ne vjerujem da je mislila tako, ali mogla sam da razumijem njeno oklijevanje. Ona je očajnički željela da se izvuče iz one situacije sa svojom majkom, a to je značilo preuzimanje velikog rizika, kao što je život sa mnom. „Naravno. To je jedino pošteno. Šta bi htjela da znaš?”

Najzad je pogledala u mene. „Ti si urednica? Kod nekog izdavača? „Ne. Ja sam nezavisna urednica. Uglavnom uredujem knjige pisaca koji sami objavljuju svoja beletristička djela, ali takođe lektorišem i jedne novine na fakultetu.” ,,I zarađuješ mnogo novca? Imaš lijepe stvari.”

Osmijehnula sam se na tu radoznalost. „Zarađujem taman dovoljno. Većinu tih lijepih stvari sam pronašla na popustima, a nekoliko stvari imam još iz svog starog života.” ~ 48 ~ Anna

Zvoncica

Ona se namrštila. „Šta to znači?”

Iako je ovo bila tema koju sam obično izbjegavala, znala sam da ću, kako bih stekla Majino povjerenje, zauzvrat morati da joj pokažem kako i ja vjerujem njoj. „Moji roditelji imaju mnogo novca.”

Posmatrala sam kako ona prima ovu informaciju. „Ali ti više ne razgovaraš sa njima”, zaključila je. „Ne, ne razgovaram.” „Mogu li da pitam zašto?” „Smiješ da pitaš”, ispravila sam je s umirujućim osmijehom.

Ona je malo pocrvenila i skrenula pogled. „Smijem li da pitam zašto?” „Pa, to nije nešto o čemu volim da govorim, ali... moji roditelji nisu baš fini ljudi.” „Kada si prestala da govoriš sa njima?”

Proučavala sam njeno lice, pitajući se zašto želi toliko da zna. „Prije nekih sedam godina. Došla sam na univerzitet ovdje u Edinburg i kada sam diplomirala vratila sam se u London. Pokušala sam da budem dio porodice ali... recimo samo da mi je bilo bolje da se vratim u Edinburg, gdje sam se osjećala više kao kod kuće sa prijateljima koje sam ovdje stekla. Živjela sam u stanu sa nekima od njih neko vrijeme, a onda su svi oni počeli da pronalaze sebi partnere i sklapaju vjeridbe. Do tada sam ja već stekla klijente i dobro zarađivala od uredničkog posla, pa sam sebi pronašla stančić na Najtingejl veju.”

Maja je naglo stala, a ja sam uradila isto, upitno je gledajući. „Dakle, uspjela si”, rekla je tiho. Bilo je nečega u njenom glasu. Nečega sličnog strahopoštovanju. „Izgradila si sebi život izvan svoje porodice. Zaista si to uradila.”

Sada sam razumjela. „Da. Zaista jesam.”A i ti ćeš, takođe.

Oči su joj se raširile i postale sjajne, ali u njima je bilo nekog oklijevanja. „Mogu li... smijem li da pitam šta je to tako grozno uradila tvoja porodica?”

Pogledala sam dolje na grad koji sam voljela i uzdahnula. „Možda neki drugi put.”

Kada Maja nije odgovorila, naglo sam se okrenula prema njoj, plašeći se da sam joj povrijedila osjećanja. Umjesto tužnog, na licu joj je bio osmijeh koji je pokazivao razumijevanje.

„To je bilo brzo.” Logan se naginjao odozgo, laktova naslonjenih na ogradu na našem odmorištu dok nas je gledao kako se penjemo uz stepenice. Podigla sam pogled ka njemu, a osmijeh mi je nestao sa lica kada sam vidjela njegov izgled. Djelovao je podjednako iscrpljeno kao i Maja. „Ispostavilo se da Maja nije velika ljubiteljka kupovine”, začikavala sam je dok smo se pele uz stepenice do Logana. Podigla sam kese koje sam držala u ruci. „Morala sam da je prisiljavam.”

On se ispravio, gledajući u kese pa u Maju, „Da li si kupila sve što ti treba?”

Ona je stidljivo klimnula glavom.

Jesmo kupile sve što joj je trebalo. Odjeću, veš, cipele i toaletni pribor. ~ 49 ~ Anna

Zvoncica

Logan je pružio ruku da uzme kese koje je Maja nosila. „Pusti da ti pomognem oko toga.”

Osmijehnula sam se zbog načina na koji je pratila svaki njegov pokret krupnim okruglim očima, potpuno fascinirana njim, prije nego što sam otključala vrata našeg stana.

Njih dvoje su krenuli za mnom u gostinsku sobu i ja sam spustila kese na Majin krevet.

Logan je uradio isto,.pa zastao da razgleda sobu. „Ovdje je lijepo. Sviđa li ti se, Majo?” „Stvarno je lijepo”, tiho je prihvatila. ,,O, evo.” Počela sam da tražim po tašni njegovu kreditnu karticu i dala mu je. Pogledi su nam se susreli i on mi se zadovoljno nasmiješio. Ja sam se nasmijala. „Ne brini. Bile smo obazrive.”

Njegov osmijeh je odjednom postao umoran, a ja nisam htjela da obraćam pažnju na oštar ubod osjećanja koji sam osjetila u grudima. „Siguran sam da ste bile. Da li ste vas dvije ručale? Mislio sam da bih mogao negdje da vas izvedem.” „Nismo. Ali znaš... Imam neka posla. Zašto ne povedeš Maju?”

Ponovo smo se pogledali u oči i onaj laki ubod koji sam osjetila učetvorostručio se na bljesak zahvalnosti u njegovim očima. „To zvuči odlično. Šta ti misliš, Majo?”

Klimnula je glavom i mogla sam da vidim da pokušava da umiri živce kao što je uradila na našem stepeništu juče kada se suočila sa Loganom. Bože moj, zar je to bilo tek juče? „Šta bi voljela?” rekao je Logan dok ju je izvodio iz sobe. „Ovaj... čizburger?” „O, to je hrana kakvu i ja volim, djevojko. Znam gdje možemo da dobijemo dobar burger.” „Lijepo se provedite!” doviknula sam za njima.

Maja mi je mahnula s vrata, a Logan je podigao bradu prema meni u nekom, kako sam pretpostavila, mačo pozdravu. Kada su se vrata zatvorila za njima, ugrizla sam se za usnu. Šta sam to, dođavola, radila? „Šta to, dođavola, radiš?” viknuo je Ejden. Trznula sam se i sklonila telefon sa uva. „Grejs? Grejs!” „Ovdje sam”, prasnula sam. „Prestani da vićeš prije nego što mi probiješ bubne opne.” „Ja sam vikao na svog druga iz ekipe, koji se ponaša kao prava budala”, rekao je. „Izvini.

Ja kao da sam u svlačionici. U svakom slučaju, vjerovatno treba da vičem i na tebe. Da li bi htjela da mi objasniš šta te zaboga navelo da misliš kako je dobra ideja da primiš nepoznatu djevojčicu beskućnicu koja je možda, a možda i nije, odavno izgubljena ćerka tvog iritantnog prvog komšije?”

Ranije sam zaključila da je najbolje da pozovem Ejdana i ispričam mu svoju trenutnu situaciju, jer bi on bio ljut na mene ako bi za sve to saznao mnogo kasnije. Međutim, sada sam posumnjala u ispravnost te odluke. „Pa, kada to tako kažeš, zvuči kao ludilo.” „Zato što to jeste ludilo.” „Slušaj, bila im je potrebna moja pomoć.”

Ejdan je na to zagunđao. „Doći ću da ga upoznam.” ~ 50 ~ Anna

Zvoncica

Namrštila sam se na tu pomisao. „Ne mislim da je to dobra ideja. Maja je već i ovako preopterećena,” „Žao mi je što ta djevojčica prolazi kroz sve to i mislim da je sjajno što želiš da se brineš za nju, ali ja brinem za tebe. Uskoro ću doći do tebe da ga upoznam. Bez rasprave.”

Osmijehnula sam se jer nije bilo toliko loše što imam nekog ko brine za mene. „Dobro.

Ali neću ti spremiti ručak.”

On je na trenutak ćutao. „Ali biću gladan.”

Frknula sam kroz nos, znajući da se on tamo na drugoj strani telefonske linije duri kao mali dječak. „U redu, Spremiću ti ručak.”

„Da li gajiš neka osjećanja prema tom momku? Da li se o tome radi?”

Sva sam se ukočila na Ejdanovo pitanje, držeći vrelu tepsiju iz rerne u vazduhu. „Molim?” „Hm... Zašto ne spustiš rolovane kobasice prije nego što odgovoriš na to?”

Držeći riječ, Ejdan je navratio poslije treninga, a ja sam odlučila da podgrijem nešto za grickanje kao što su rolovane kobasice i malo punjenog peciva dok je Logan napolju sa Majom.

Nisam očekivala da će mi biti postavljeno pitanje na koje zaista nisam znala kako da odgovorim.

Spustivši vrelu tepsiju, skinula sam vatrostalne rukavice i okrenula se leđima da ih sklonim kako ne bih morala da gledam Ejdana u oči. „Nije to. Koliko god to možda izgledalo nemoguće, mislim da bismo Logan i ja mogli da budemo prijatelji.” „Samo prijatelji?”

Nasmijala sam se, ali čak i u mojim ušima je taj smijeh zvučao šuplje. „Naravno.”

Okrenula sam se da pogledam svog prijatelja. „Ejdane, ja uopšte nisam njegov tip.” „Nisam to pitao.” Nagnuo se preko kuhinjske ploče. „Ne želim da budeš povrijeđena.” „O, neću biti.” Odmahnula sam rukom na njegovu zabrinutost. „Ni Logan nije moj tip.”

Odlučno sam potiskivala san koji sam imala o njemu, kao i činjenicu da sam svaki put kada mi uputi onaj svoj iskrivljeni osmijeh osjećala plamen bola i zadovoljstva u grudima. Nisam znala šta to znači, ali sam znala da ću i te kako to ignorisati. „Ja samo pomažem komšiji. I uglavnom najviše pomažem Maji. Mislim da ćeš shvatiti kada je upoznaš.”

Počela sam da nam poslužujem hranu, a Ejdan je ćutao dok nisam sjela pored njega. „Kako to misliš?”

Zamišljeno sam nakrivila glavu u stranu. „Podsjeća me na mene.”

Moj prijatelj se osmijehnuo. „Onda sam siguran da je vrijedna tog truda koji ulažeš u nju.”

Uzvratila sam mu osmijeh, sa zahvalnošću, a onda ga obavijestila o dosadašnjem razvoju situacije.

Ne mnogo kasnije, čuli smo kako se moja ulazna vrata otvaraju i uši su mi se naperile na zvuk Majinog kikota. Preplavilo me olakšanje. Morala sam da priznam da sam bila nervozna zbog nje i Logana, pitajući se da li će moći da prevazidu svoju nelagodu kada su u društvu ~ 51 ~ Anna

Zvoncica

onog drugoga dovoljno dugo i da li će uživati u zajedničkom ručku. Po tom kikotu sam zaključila da je sve vjerovatno prošlo dobro. „Pitaću Grejs”, čula sam kako Logan kaže. „Ona će me podržati.”

Osmijehnula sam se vidjevši kako je Ejdan podigao obrve i doviknula: „U čemu ću te podržati?” „U vezi sa muzikom...” Logan je odjednom prekinuo svoj odgovor kada su on i Maja ušli u kuhinju. Suzio je oči gledajući u Ejdana. Kada sam pogledala Maju, njen izraz je bio skoro tačan odraz u ogledalu izraza lica njenog oca.

Uspjela sam nekako da se ne nasmijem. „Ovo je moj prijatelj Ejdan Ramedž.” „Ragbista.” Loganov glas kao da je tutnjao od sumnje. „Ragbista?” tiho je ponovila Maja. „Ejdan igra za reprezentaciju Škotske”, objasnila sam joj ja. „On je jedan od onih prijatelja o kojima sam ti pričala. Prijatelji smo od prve godine na fakultetu.”

Ejdan je sada ustao, nadnoseći se iznad mene, posmatrajući Logana i njegovu ćerku. „Ejdane, ovo su Logan Mekleod i Maja.” „Mekleod”, dodao je Logan. „Maja mi je rekla da se preziva Mekleod.” „Ali to...” Namrštila sam se. „Da li to znači da si ti upisan u njenu krštenicu?” „Saznaću to sutra. Idem u matičarsku kancelariju u Prinses stritu.” „Drago mi je što sam vas oboje upoznao”, ubacio se Ejdan. „Koliko sam shvatio ovdje imate zanimljivu situaciju.”

Logan ga je odmjerio pogledom, pažljivo, promišljeno i zaista prilično prijeteći. „To je privatna porodična stvar.”

Ejdan je slegnuo ramenima, ni najmanje uplašen, ali takođe ni uvrijeđen. „Grejs je umiješana, a Grejs je moja porodica”, rekao je on naglašeno.

Znala sam da je Logan razumio, ali nije djelovao ništa srećnije zbog toga. Maja je grickala donju usnu, zureći u Ejdana kao da će on sada sve da upropasti. Jedan od razloga zbog kojih sam voljela Ejdana bilo je to što je on imao prilično dobro opažanje. Umirujuće se osmijehnuo Maji, a ona je sva pocrvenila. „Samo sam htio da navratim i provjerim da li je Grejs dobro.” Ponovo je usmjerio pogled na Logana.

Loganova ramena kao da su se malo opustila. „Shvatam. Nisam namjeravao da vrijeđam.”

Ejdan se dobroćudno iscerio. „Nisam se uvrijedio.” „Da li ste lijepo ručali?” upitala sam, namjerno mijenjajući temu prije nego što se ugušim od testosterona koji se osjećao u vazduhu. „Da li ste dobili čizburgere?”

Maja je klimnula glavom. „A onda smo otišli u Nacionalni muzej u Čembers stritu jer nikada prije nisam bila tamo.”

Podigla sam obrvu gledajući u Logana. „Dobra hrana i odlazak u muzej. Koga to pokušavaš da impresioniraš?”

Usna mu se izvila u uglu na moje zadirkivanje. „Možda ja volim kulturu i samo sam pokušavao da nekome razbijem predrasude.” ~ 52 ~ Anna

Zvoncica

„Da, pun si iznenađenja”, rekla sam zajedljivo. „Nemaš ti pojma.” Uputio mi je veoma opak osmijeh koji me pogodio pravo u stomak i zatreptala sam, na trenutak omamljena. „Majo, zašto ne bismo otišli u moj stan i pustili Grejs da se druži sa svojim prijateljem?” „Društvo, molim vas ostanite”, podstakao ih je Ejdan. ,Ja ionako uskoro idem.”

Maja je prva krenula prema stolu. Primijetila sam da gleda u ukusne grickalice koje nisu bile na tanjirima. „Posluži se, dušo.” „Nadam se da ti ne smeta ako to i uradimo.” Logan je prošao pored mene i počeo da traži tanjire u kuhinjskom kredencu. Izvadio je dva i stavio jedan pred Maju. Oboje su počeli da stavljaju hranu na njih.

Ja sam se zakikotala. „Ti ćizburgeri nisu bili baš veliki?”

Logan mi je uglom oka uputio pogled koji je jednostavno govorio: ,Ja sam muškarac.”

Maja se zasmijala i zagrizla rolovanu kobasicu. Pogledala sam je a ona je slegnula ramenima. „Jednostavno sam stvarno gladna.” „To je zbog toga što si moja...” Logan se naglo zaustavio, odjednom izgledajući kao da mu je veoma neprijatno.

Gutali smo, svi znajući da je htio da kaže „ćerka”. „Hej, prestanite da proždirete hranu”, glasno je rekao Ejdan, prekidajući nelagodnu tišinu. „Upravo sam došao sa treninga, znate. Umirem od gladi.”

Logan je jedva dočekao njegovu pomoć i počeo je da mu postavlja pitanja o ragbiju.

Ejdan je čak uspio da navede i Maju da mu postavlja pitanja.

Kada je Ejdan malo kasnije krenuo, obujmila sam ga rukama i čvrsto ga zagrlila. Danas me podsjetio zašto ga obožavam. „Mnogo te volim.” Stegnula sam ga uz sebe. ,,I ja tebe volim, Grejs”, rekao je on dubokim glasom, uzvraćajući mi zagrljaj. S oklijevanjem sam ga pustila i on je tiho izašao iz stana. „Da li je on tvoj bivši?”

Naglo sam se okrenula, prenuvši se kada se Logan pojavio u hodniku.

Odmahnula sam glavom, jer tehnički gledano zapravo nije bio. Jednom se nije računalo. „Ne. Ejdan mi je kao član porodice. I vjeren je sa djevojkom koju ludački voli.”

Logan je razmislio o ovome, pa slegnuo ramenima. „Fin momak. Drago mi je što znam da postoji neko da pazi na tebe.” „Hvala ti”, rekla sam, iznenađena njegovim komentarom.

On se blago nakašljao. „Dobro, u svakom slučaju... htio sam tvoje mišljenje o nečemu.” „Samo pitaj.” „Šenon želi da večeras upozna Maju, ali ja nisam siguran da li je dobra ideja da to bude već sada.”

Sviđalo mi se što je toliko zabrinut za njena osjećanja. Prišla sam mu i umirujuće ga potapšala po ruci. „Vjeruj svojim instinktima, Logane.” „Mislio sam da bi trebalo da sačekamo rezultate testa o očinstvu.” „Saglasna sam s tim.” ~ 53 ~ Anna

Zvoncica

On je klimnuo glavom. „Nazvaću je.” Krenula sam u sobu, ali on je izgovorio moje ime i zaustavio me u mjestu. Upitno sam se osvrnula preko ramena. „Hvala ti za sve.”

Još jednom, zahvalnost u njegovim očima je ostavila dubok utisak na mene. Zapravo, preplavio me je talas tako snažne privlačnosti da sam mogla samo da promumlam: „Nema na čemu” prije nego što sam morala da se odmaknem od njega. Sklopila sam oči i pomolila se Bogu da je Ejdanova zabrinutost neutemeljena.

Ovo sa Loganom i Majom... Da li ću na kraju biti povrijeđena?

U šta sam se, za ime svijeta, upustila?

~ 54 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 8 Logan je sutra ujutro stajao na mom pragu držeći zaštićenu kovertu u ruci. Lice mu je bilo stegnuto od napetosti. „Stigla je oprema za test o očinstvu.”

Sklonila sam se u stranu da ga pustim da uđe. „Biće sve u redu”, obećala sam mu.

Nije mi odgovorio. Bio je previše usmjeren na to da dođe do Maje. Krenula sam za njim u kuhinju, gdje smo se oboje zaustavili vidjevši Maju kako sjedi u svojoj novoj pidžami, jednom rukom ubacujući pune kašike žitarica u usta dok je drugom držala jednu od mojih knjiga. Nos joj je bio praktično utisnut između stranica.

Otkrila sam da je Maja ličila na mene u mnogim stvarima. Ako bih se ja zadubila u neku knjigu, svijet oko mene je prestajao da postoji. Jutros, kada je Maja dolutala u kuhinju sa mladalačkim ljubavnim romanom u ruci, jedva da mi je bunovno i rekla „dobro jutro” dok sam joj sipala žitarice u zdjelu i svjež sok od pomorandže u čašu. „Majo”, rekao je Logan. Kada ona nije odgovorila, pogledao je u mene, podižući obrve. „Čita”, rekla sam, kao da to sve objašnjava. Logan je tupo zurio u mene. Uzdahnula sam i prišla Maji pa joj blago uzela knjigu iz ruke.

Ona me je zbunjeno pogledala. „Došao je Logan”, rekla sam. ,,A.” Okrenula se na stolici i osmijehnula mu se. „Jutro.” Logan joj je uzvratio zabavljenim osmijehom. „Dobra knjiga, zar ne?” „Hmmm?” Namrštila se prije nego što joj se na licu vidjelo da je razumjela pitanje. „O, da. Pozajmila sam je od Grejs. Super je.” „Pa, žao mi je što te prekidam u čitanju, dušice.” Logan se spustio na stolicu pored njene, a ja sam krenula da mu napravim kafu kako bih mu pomogla da se ohrabri u ovom važnom trenutku. „Ali stigla je oprema za test. Treba da uzmeš bris sa unutrašnje strane obraza da bih mogao da ga pošaljem na testiranje.”

Maji je kašika uz zveket ispala u zdjelu. ,,U redu. Dakle... koliko će vremena trebati za to? Znaš, da se dobiju rezultati?” „Poslaću brisove danas. Firma koju sam izabrao šalje rezultate za četrdeset osam časova, tako da ćemo znati zaista brzo.”

Pažljivo sam je posmatrala dok sam dodavala Loganu njegovu kafu. Veoma je ublijedila. „Majo, biće sve u redu”, rekla sam.

Podigla je pogled ka meni, a u očima su joj bile suze. „Vjerovatno bi prvo trebalo da operem zube.” Uzela je plastičnu kutijicu koju joj je Logan dodao, sa parčetom gaze u njoj. Čim je izašla iz prostorije, Logan je progutao veliki gutljaj kafe. „Hvala”, promrmljao je, spuštajući šolju. „Ovo je...” pogledao je ka vratima. „Izgledala je prestravljeno. Skoro da je zaplakala. Ja... Šta se dešava? Mislio sam da ona ovo želi?” „Tačno tako.” Spustila sam se na stolicu sa koje je Maja upravo ustala. „Logane, ona se ne plaši da si joj ti tata, plaši se da nisi.” ~ 55 ~ Anna

Zvoncica

Razmislio je o ovome i mišići u njegovoj vilici su se polako opustili. „Šta je s tobom?” upitala sam. „Kako se ti osjećaš?” „Šta bude biće.” Slegnuo je ramenima. „Logane”, upozorila sam ga. „Mačo sranja ne prolaze u ovom stanu.”

Podigao je obrvu gledajući u mene. „Mačo sranja?” „Da, mačo sranja. Mogu da ih namirišem na kilometar udaljenosti.”

Pogledao je u svoju šolju kafe kao da se u njoj nalaze svi odgovori. ,,U posljednjih nekoliko godina sam imao mnogo uspona i padova. Naučio sam da se nosim sa njima. Mogu naučiti da se nosim i sa ovim. To je promjena životnog stila.” Iskosa me je pogledao. „Moram da raskinem sa Amerikankom,” Ne obraćajući pažnju na čudan osjećaj zadovoljstva koji sam doživjela na ovu objavu, pokušala sam da zvučim opušteno. „Zašto?” „To među nama nije bilo ozbiljno, a u ovom trenutku predstavlja nepotrebno ometanje.

Moram da se usredsredim na Maju.” Ljubičasta boja njegovih očiju je potamnila. „Daj, Grejs.

Oboje znamo da će test očinstva potvrditi da je ovo dijete moje. Moj nekadašnji život je završen. Dao sam obećanje ovoj ovdje djevojčici i zato mi je bolje da budem ozbiljan. Koja vrsta idiota bi podvrgnuta svoje dijete tome da trpi sve one žene koje su mi prolazile kroz život posljednjih nekoliko mjeseci?”

Nisam znala šta da kažem kako bi se on osjetio bolje, jer je bilo istina da je život kakav je do tada poznavao bio završen. Ustala sam da mu sipam još kafe i dok sam prolazila pored njega, stegnula sam ga za rame. „Ti spadaš u dobre momke, Logane Mekleode.”

Svi ti trenuci će biti izgubljeni u vremenu... kao suze na kiši.

Ta rečenica me i dalje mučila. Grizla sam se za usnu pitajući se zašto sam dođavola opsjednuta prokletom rečenicom. Pošto je Maja izgledala savršeno zadovoljno smjestivši se u gostinskoj sobi i čitajući knjigu cijelog dana, ja sam mogla da nastavim svoj posao. Ovaj rukopis je trebalo da vratim autorki za nekoliko dana i prelazila sam dijelove koje sam označila da se na njih vratim prije nego što joj pošaljem uređen tekst.

Ulazna vrata su zalupila i to me je trgnulo iz razmišljanja o rukopisu. „To sam samo ja!” doviknuo je Logan iz drugog dijela stana. „Ovdje sam!”

Prešla sam pogledom po svojoj spavaćoj sobi. Na svu sreću, nisam ostavila na vidljivom mjestu nijedan dio donjeg veša. Što je bilo dobro, jer je Logan ušetao pravo u sobu i stao iza mene spustivši ruke na naslon moje stolice ispred kompjutera. „Kako je prošlo?” upitala sam, izvijajući vrat da ga pogledam.

On je bio previše zauzet mrštenjem na ekran mog kompjutera da bi mi odgovorio. ,,’Svi ti trenuci će biti izgubljeni u vremenu... kao suze na kiši.’ Zašto si to podvukla?”

Zatvorila sam lap-top. „Podvukla sam jer me nešto u vezi s tim kopka.” „Da li si potražila tu rečenicu na Cuglu?” „Ne.” Namrštila sam se. „Zašto?” „Zato što je to citat iz filma Blejd Raner.” ~ 56 ~ Anna

Zvoncica

Prožeo me osjećaj prepoznavanja. „O, moj Bože, zaista jeste.” Zagledala sam se u njega, iznervirana. „Uh. Posljednje sa čime treba da se nosim u ovom trenutku je pisac koji pokušava da kopira kultne i klasične filmove.” On se samozadovoljno osmijehnuo i odmakao se, pa sjeo na ivicu mog kreveta. Potisnula sam misli o autorki rukopisa na kome sam radila i tome šta ću da radim s tim - uostalom, to je mogla da bude slučajnost. Nadala sam se da je tako. „Logane, šta se dogodilo u matičarskom birou?”

Ispustio je težak uzdah i uvukao ruku u jaknu. Izvadio je parče papira i pružio mi ga.

Bila je to kopija Majine krštenice. Pregledala sam je. „Logane. Ovo... Ti jesi ovdje naveden kao otac.” Pogledala sam ga, oduševljena zbog njega. „Ti shvataš da ovo znači da sada imaš zakonska prava - zar ne?” „Stvarno?”

Okrenuli smo se i vidjeli Maju kako se nesigurno naslanja na dovratak moje sobe.

Logan joj je klimnuo glavom. „Stvarno.” „To je dobro, zar ne?” „Dobro je, dušice.” Nakratko je skrenuo pogled ka meni i imala sam osjećaj da je došao da porazgovara sa mnom o ovome, možda da se rastereti, ali to definitivno neće uraditi dok je Maja tu. Sudeći po njegovoj obazrivosti prema njoj u koju sam se osvjedočila, on neće željeti da ona misli kako se on brine. Pljesnuo se rukama po koljenima i ustao. „Zašto ti i ja ne bismo malo izašli prije mog večerašnjeg posla? Da pogledamo film ili tako nešto?

Možemo pustiti Grejs da nastavi da radi.”

Majin pogled se ozario, „Da, važi. To zvuči dobro.” Blago mi je mahnula i požurila po svoje cipele i jaknu.

Pogledala sam u Logana, koji je zastao na vratima, osvrnuvši se ka meni. „Sve će ovo ispasti dobro.”

Krajevi usana su mu se spustili prije nego što je rekao: „Ako to ponoviš dovoljno mnogo puta, možda ćeš učiniti da postane istina.”

Uspjela sam da radim samo dva sata i za to vrijeme nisam završila mnogo posla. Stalno sam tjerala sebe da se usredsredim na posao, ali Loganovo lice mi je iskrsavalo pred očima više puta nego što sam mogla i da nabrojim. On je plivao protiv struje u oluji i ja sam samo željela da mu pružim ruku i pomognem mu da izađe na obalu. Ali umirenja koja sam samoj sebi govorila izgleda da mi nisu pomagala. Jednostavno, djelovala su prazno.

Iz mojih premišljanja i rada prenula me zvonjava telefona. Bila je to Kloi. Nazvala je da me prekori.

Ejdan joj je sve ispričao. „Jesi li ti poludjela?”

Juče bih rekla ne. Danas... „Možda i jesam.”

Kloi je zacoktala jezikom na drugoj strani linije. „Znala sam da osjećaš nešto prema tom momku.”

Odmah sam, počela da poričem. „Osjećanja. Bah. Jedva da ga poznajem. Radim ovo zbog Maje.” ~ 57 ~ Anna

Zvoncica

„Koju, takođe, jedva poznaješ. Moram da upoznam tu Maju.” „Ne”, prasnula sam kada mi se pokrenuo majčinski instinkt. Pokušala sam da se oslonim na taj instinkt, ublažavajući glas kada sam nastavila. „Ti želiš da upoznaš Maju.

Postoji razlika u tome. Ne mogu te u ovom trenutku pustiti da je upoznaš, Kloi. Ne još. To dijete doživljava potpunu promjenu života. Ne želim da je opterećujem više nego što je već opterećena, naročito ne previše sumnjičavim iako dobronamjernim članovima porodice.” „Upravo tako”, rekla je Kloi. „Ja jesam tvoja porodica. Dužnost mi je da se uvjerim da te ne vuku za nos.” „Da, i Ejden je rekao to isto.” „Kad smo već kod njega... on mora da upozna Maju.” „Mi smo praktično uhvaćeni na prepad. Uz to, bez uvrede, dušice, ali Ejdan je mnogo diplomatičniji od tebe.”

Nadmeno je dunula kroz nos. „Pokušaću da ne dopustim da mi to povrijedi osjećanja.” „Kloi.” Trudila sam se da pronađem riječi da objasnim. „Ti si tako otvorena i nesputana, a Maja... pa... nije. I ona je uplašena i...” „Shvatila sam”, prekinula me je prenaglašeno uzdahnuvši. „Ali ako budeš povrijeđena u svemu tome, razbiću nekome glavu.” Zakikotala sam se. „Upozoriću sve koji su uključeni u to.” „Misliš da se šalim, ali nije tako, Grejs. Ti, više od bilo koga drugog koga poznajem, zaslužuješ ljubaznost i poštovanje. Ako samo nanjušim zloupotrebu kod tih ljudi, umiješaću se.” „Misliš li da bih im pomagala da su takva vrsta ljudi?” „Pretpostavljam da ne bi, ali...” „Kloi.” Spriječila sam je da ne raspravlja dalje. „Volim te.”

Ponovo je uzdahnula. ,,I ja volim tebe. Pozovi me kada bude bezbjedno da upadnem.”

Nasmijala sam se, osjećajući veću zahvalnost prema njoj nego ikada prije. „Hoću.”

Prekinula sam vezu i zagledala se u telefon. Voljela bih da sam mogla pronaći bolji način da uvjerim prijatelje da sam dobro i da ne pravim grešku pomažući Maji i Loganu. „Tvoji prijatelji su zabrinuti.”

Iznenađeno sam poskočila. Okrenula sam se i vidjela Maju kako stoji na vratima moje sobe, u jakni i cipelama. Očigledno se vratila iz bioskopa gdje je Logan vodio. Njega nisam ćula, pa sam pretpostavila da je u svom stanu i da se sprema za posao. „Majo.” Prinijela sam ruku grudima, da natjeram srce da uspori. „Dušo, nepristojno je prisluškivati.”

Prkosno je podigla ramena. „Čula sam svoje ime.” I isto onako brzo kao što se pokazao, taj prkos je iščeznuo. „Tvoji prijatelji me ne žele ovdje, zar ne?”

Ova djevojčica se jako dugo osjećala neželjenom. To za nju nije bila mala stvar. Pokazala sam na stolicu i ona joj je polako prišla. Kada je sjela, spustila sam se na kraj svog kreveta nasuprot njoj. ~ 58 ~ Anna

Zvoncica

Maja me je gledala onim tužnim ljubičastim očima i ja nisam željela ništa drugo osim da uklonim sve sjenke iz njih. „Moji prijatelji samo brinu o meni, baš kao što ja pokušavam da brinem o tebi. Oni će razumjeti zašto ovo radim čim te upoznaju.”

Ona se namrštila. „Ali ti me ne poznaješ stvarno.” „Tačno.” Široko sam se osmijehnula zbog njene otvorenosti. „Ali ponekad upoznamo neke ljude i jednostavno se uklopimo sa njima. Postoji veza i ti jednostavno ne možeš to da objasniš. Upravo tako je i u ovom slučaju.” ,,A mi smo se uklopile?” upitala je Maja, a pogled joj se malo razvedrio, očigledno ispunjen nadom.

Zbog nje sam u grudima osjetila ono slabo, bolno probadanje. „Da, jesmo.” Na pamet mi je pala uznemirujuća pomisao. „Zar se nikada prije nisi uklopila sa nekim prijateljem prijateljima? Nisi pominjala nikog koga si možda ostavila za sobom.”

Maja je odjednom izgledala veoma umorno. „Prijatelji žele da znaju sve o tebi, a ja nisam mogla da im pričam o Merijen ili da ih dovodim u stan da se družimo. Jednostavno je bilo lakše biti usamljen nego trpjeti pitanja. Nije koristilo da pokušavam da nešto sakrijem, ipak, klinci iz kraja su znali za Merijen i svima su to ispričali. Bilo je malo ljudi koji su željeli ćerku narkomanke u društvu.”

Pogodila me je dubina Majine usamljenosti.

Počela je da me guši.

Učinila je da poželim da na silu utjeram malo prokletog razuma u glavu njene bijedne majke.

Ipak, prije svega, osjećala sam strahopoštovanje prema Maji. Ona ni od koga nije imala podršku ni podsticaj, bar koliko sam ja znala, a ipak je nekako uspjela da zaroni duboko i pronađe hrabrosti za ciolazak ovamo i susret sa Loganom. Imala je samo petnaest godina i preuzela je svoju sudbinu u svoje ruke. Ja nisam imala takvu hrabrost u njenim godinama.

Osjetila sam kako mi suze peku oči i ponosila sam se njom na način koji nisam mogla da objasnim. „Ti si izuzetna i veoma posebna ličnost, Majo Mekleod. Ne dopusti nikome da ti kaže drugačije. I šta god se bude ubuduće dešavalo nikada se ni slučajno nemoj stidjeti da dopustiš nekome da te upozna. Tebe vrijedi upoznati.”

Maja je zurila u mene očiju razrogačenih od iznenađenja. I odjednom je počela da plače.

Ustala sam, povukla je sa stolice i čvrsto je zagrlila dok je jecala privijajući se uz mene.

Bila mi je potrebna sva moja unutrašnja snaga da ne zaplačem zajedno sa njom.

Tada sam shvatila da mi je ovo dijete za vrlo kratko vrijeme priraslo za srce. Moj život se, takođe, promijenio. Znala sam da šta god se dogodilo sa Loganom, neću dozvoliti da se moj odnos sa Majom prekine. Ako joj je bila potrebna porodica, željela sam da ja to budem za nju, baš kao što su Kloi i Ejdan postali to za mene.

~ 59 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 9 „Majo, ja sam tvoj tata.” Logan je stajao u mom dnevnom boravku, držeći list papira i gledajući u Maju sa opreznim izrazom lica dok joj je prenosio ovu novost koja mijenja život.

Bilo je to jutro nakon što je Maja plakala u mom naručju i upravo sam joj bila napravila šolju čaja nakon što smo zajedno doručkovale. Logan je upao u moj stan i bez okolišanja saopštio rezultat testa očinstva.

Maji je drhtala ruka u kojoj je držala šolju i ja sam joj je blago uzela. „Šta to sada znači?” upitala je ona. Obrazi su joj se zarumenili, a čitavo lice ozarilo od iščekivanja.

Logan je nije pustio da čeka na odgovor. „To znači da uz ovo i krštenicu ja imam zakonska prava kao tvoj otac. Ja ću ta prava i ostvariti. Danas idem kod tvoje mame da joj kažem da se seliš kod mene. Ako želi da se bori protiv toga, može, ali moraće da se bori žestoko.” „Stvarno?” šapnula je Maja kao da ne može u potpunosti da povjeruje u to. „Majo, ona te je skrivala od mene petnaest godina.” Pogled mu je bio otvrdnuo od odlučnosti. ,,A koliko ja mogu da vidim, nije ispravno postupala prema tebi. Na mene je red da se brinem za tebe. Ne mogu da ti obećam da ću biti veoma dobar u tome, ali mogu obećati da ću dati sve od sebe da učinim sljedećih petnaest, trideset, pedeset godina boljim od proteklih petnaest.”

Dok sam pokušavala da odagnam suze izazvane onim što je govorio, Maja je skočila sa stolice i pojurila pravo na Logana. Zatečen, u trenutku je samo stajao, dok ga je grlila rukama oko struka i naslanjala glavu na njegove grudi. Nekoliko sekundi kasnije obgrlio ju je rukama i čvrsto stegnuo.

Morala sam da skrenem pogled kako ne bih zacmizdrila. „Grejs.”

Ponovo sam pogledala u njih i vidjela da se Maja odmakla od svog tate, izgledajući skoro postiđeno zbog izliva emocija. Logan je to primijetio i spustio joj ruku preko ramena, pa je privukao sebi. Stidljivo mu se osmijehnula, ali on se okrenuo prema meni tako da nije opažao divljenje kojim ga je obasipala. „Da li je tebi u redu da Maja ostane kod tebe dok joj ne preuredim drugu sobu?” „Naravno”, odgovorila sam opušteno. ,,U redu.” Oštro je ispustio vazduh između usana i pogledao u Maju. „Trebaće mi pojedinosti o školi u koju si išla u posljednje vrijeme, dušice, da bih mogao da uredim prebacivanje u neku ovdašnju školu.”

Ona je poletno klimnula glavom. „Trebaće ti još odjeće. Ako Grejs ne može da te vodi u kupovinu, pozvaću Šenon da ide s tobom. Ona umire od želje da te upozna.” Posegnuo je drugom rukom i pomilovao joj obraz palcem. U očima mu se vidio onaj ošamućeni, nježni sjaj i mislim da mu je tek sada postalo sasvim jasno da je Maja njegova. Ona je bila njegova ćerka. Glas mu je bio otežao od emocija kada je ponovo progovorio. „Bolje da odem da se vidim sa tvojom majkom.” ~ 60 ~ Anna

Zvoncica

„Idem i ja sa tobom”, izlanula sam. Nisam htjela da se tamo vraća sam. Nisam htjela da se suočava sa tim bez ikoga pored sebe, poslije svega kroz šta je već prošao. „Šta je s Majom?” „Meni je petnaest godina”, oglasila se ona. „Mogu da se brinem za sebe nekoliko sati.

Vjerujte mi.”

Logan se namrštio. „Kako bi se osjećala da provedeš nekoliko sati sa Šenon?”

Nisam bila sigurna da je to dobra ideja s obzirom na to da Maja nikada nije srela svoju tetku. Međutim, ona je progovorila prije nego što sam uspjela išta da kažem. ,,U redu. Želim da je upoznam.” Pažljivo sam je posmatrala kako bih se uvjerila da govori istinu i koliko sam mogla da vidim, govorila je. Zapravo, nema sumnje da je bila dobro raspoložena. Vesela, Kao dijete na božićno jutro.

Pretpostavljam da je na neki način za nju i bilo tako. Samo što je umjesto poklona dobila porodicu. „Ovdje? Ili kod Šenon i Kola?” upitao je Logan. „Ovaj...” ona se ugrizla za usnu. „Ovdje, molim te.”

Koliko god možda bila ushićena i dalje je bila nervozna. Logan je izgleda shvatio da će njoj biti prijatnije ako upozna njegovu sestru negdje na poznatom mjestu gdje se osjeća sigurno. ,,U redu. Hajde da je pozovem.”

Uradio je to odmah i čule smo ga kako govori da mora da dođe samo ona. Drugim riječima, Kol ovoga puta nije bio pozvan. Ona je sigurno pristala, jer je on prekinuo vezu i klimnuo glavom Maji. „Danas nema časove, tako da će odmah doći ovamo.”

Nedugo zatim, zvonce na mojim ulaznim vratima se oglasilo i Logan je otišao da pusti Šenon unutra. Doveo ju je u dnevni boravak, dok su joj ljubičaste oči sijale, a svijetlocrvena kosa padala oko ramena u prelijepim talasima i uvojcima. Prešla je pogledom po sobi i čim je vidjela Maju prišla joj je.

Bez ijedne riječi, Šenon je privukla djevojčicu u zagrljaj i čvrsto je privila uz sebe.

Pogledala sam Logana da vidim kako on reaguje na ovaj dirljivi prizor. Baš kao jutros, njegovo lice je bilo smišljeno bezizražajno.

Počela sam da brinem zbog toga. Šenon je najzad pustila Maju iz zagrljaja dovoljno dugo da se odmakne za korak i uzme njeno lice između dlanova. Maja je gledala u Šenon kao da je ona neka prelijepa, čarobna vila. Šenon je gledala Maju na vrlo sličan način. „Samo te gledam. Tako si odrasla i lijepa. Zar nije prelijepa?” Šenon se široko osmijehnula okrećući se prema nama.

Ja sam klimnuta glavom, a Logan je promrmljao: „Da. Izgleda baš kao ti, Šenon.”

Maja je razrogačila oči na taj kompliment. „Osim kose.” On se zadovoljno osmijehnuo.

Obje su se zakikotale, zvučeći potpuno isto, a ja sam prasnula u smijeh na njihov identičan izraz zapanjenosti i ushićenja. Imala sam osjećaj da će im biti lijepo zajedno i počela sam da se osjećam opuštenije zbog toga što će Maja ostati sama sa Šenon. „Pa, bolje da vas dvoje krenete.” Loganova sestra je pokazala prema vratima. ~ 61 ~ Anna

Zvoncica

Logan je klimnuo glavom i prišao da obje poljubi u obraz. Ja sam uradila isto, stežući Maji ruku i zahvalno se osmjehujući Šenon prije nego što sam požurila za Loganom na njegovo odlučno putovanje nazad u Glazgov.

Kao i posljednji put kada sam bila sa Loganom u autu njim, vladala je potpuna tišina.

Ipak, za razliku od prošlog puta, htjela sam da mu obezbijedim tišinu. On je morao da prihvati u sebi sve ono što se dogodilo. Zato sam mu obezbijedila tišinu. I on je to prihvatio. Čitavih sat i po.

Kada smo najzad stigli pred već poznatu zgradu, Logan se parkirao i isključio motor.

Pogledao je u mene.

Ja sam mu se blago i nesigurno osmijehnula. „Da li si spreman?” „Želim da mi se ona suprotstavi.”

Nije morao da pojašnjava svoju izjavu. Tačno sam znala šta misli, pošto sam i ja željela da mu se Merijen suprotstavi. Za Majino dobro. Nije se radilo o tome da on ne želi da se brine za Maju. Šta god se desilo, on će to da uradi. Ali oboje smo željeli da Merijen na neki način ukaže da joj Maja nešto znači. Bila je to posebna vrsta mučenja znati da te rođena majka ne voli. Mene je to uvijek pratilo. Kao duh koji me progonio, demon koji se podrugivao. „Ako tvoja majka ne može da te voli, ko onda može?”

Borila sam se sa tim demonom, ili kako god želite da ga nazovete, svakog dana.

Uglavnom sam pobjeđivala. Ipak... nisam željela da Maja vodi tu borbu.

Logan mi je vojnički oštro klimnuo glavom. „Hajde da ovo uradimo.”

Kada smo stigli do vrata stomak mi je podrhtavao na veoma neprijatan način. Nije me nimalo umirilo ni to što je Logan zalupao na vrata veoma prijeteći. Gledala sam njegov strogi izraz lica i podsjetila sebe da ga zapravo nisam dobro poznavala i nisam imala pojma kakva će biti reakcija na ovu situaciju kad u blizni nema Maje kao faktora umirenja.

O, sranje.

Pretpostavila sam da to mene ovog puta čini faktorom umirenja.

Nije prošlo ni nekoliko sekundi prije nego što se ključ u bravi okrenuo i vrata otvorila ka unutra otkrivajući visokog, mršavog tipa, koji na sebi nije imao ništa osim otrcanog sivog donjeg dijela trenerke.

Njegova prorijeđena tamna kosa bila je neoprana, bio je neobrijan i od njega se širio jak vonj ustajalog znoja. „Reci?” progunđao je, češući se po golom stomaku. Nije to baš bio neki stomak. „Da li je Merijen kod kuće?” upitao je Logan, sasvim ljubazno.

Mršavi čovjek je odgovorio tako što je ostavio otvorena vrata, okrenuo se i otišao.

Logan je to shvatio kao znak da možemo ući i ja sam krenula za njim u stan. Smjesta me zapahnuo onaj smrad koji smo osjetili prošli put kad smo bili ovdje. Instinktivno sam se privila bliže uz Logana dok smo išli kroz uski hodnik do dnevnog boravka. Mršavi čovjek je klonuo u fotelju okrenut ka nama. Merijen je ležala na kauču i gledala televizor.

Podigla je pogled, a njen izraz lica ništa nije odavao. „Sjećaš se nas?” Logan se namrštio na nju. ~ 62 ~ Anna

Zvoncica

Oči su joj se suzile. „Šta jebote ti sada hoćeš?”

Pažljivo sam je pogledala. Izgledala je manje ustreptalo nego prošli put. Nisam dovoljno znala o upotrebi te droge da bih shvatila šta to znači. Da li je bila urađena? Ili nije bila urađena? Ko zna?

Logan je nastavio. „Imam test očinstva. Maja je moja.” „Dobro obavljen detektivski posao.” Prezrivo je frknula kroz nos, a mršavi se nasmijao.

Logan nije obraćao pažnju ni na jedno od njih. „Takođe, imam kopiju njene krštenice.

Na njoj si me navela kao oca djeteta. Dala si joj moje prezime.” „Pa?” „Imam zakonska prava, Merijen. Iskoristiću ih. Maja od sada živi sa mnom. Za stalno.

Imaš li da kažeš nešto u vezi s tim?”

Merijen je samo buljila u njega.

Mršavi se namrštio na nju. „Ti ćeš to da prihvatiš?” „Kakve to veze ima s tobom?” rekao je Logan, a u glasu mu se osjećala tiha prijetnja.

Ja sam mu se primakla malo bliže, osjećajući da je spreman da krene u borbu. „Nikakve.” Mršavi je slegnuo ramenima i zatim se idiotski iscerio. „Bilo je lijepo gledati u malu Maju, to je sve.”

Logan se ustremio, ali ja sam bila brža. Stala sam ispred njega prislanjajući mu ruke na grudi. „Nemoj.”

On me je uhvatio za članke sijevajući pogledom ka mršavom. „Ako si je samo dirnuo, ubiću te jebote.” „Ne, čovječe.” Mršavi je ustao iz fotelje, uzmičući. „Mer, reci mu da je nisam ni dirnuo.”

Merijen je zagundala. „Za šta bi mu trebala mala kada ima mene?”

Logan je i dalje bio napet. Čvršće sam se pribila uz njega tjerajući ga da me pogleda. Oči su nam se susrele i osjetila sam kako me preplavljuje sav njegov bol, frustracija i nemoć u vezi sa Majinom prošlošću. Prstima sam stegnula njegovu košulju i nagnula se bliže. „Nisu vrijedni toga”, šapnula sam. „Hajde da jednostavno odemo.”

Zatreptao je na moje riječi i osjetila sam kako se opušta, skidajući ruke sa mojih članaka. Pogledao je ka Merijen. „Da li to znači da nećeš osporavati?” „Da li ti tako izgleda?” Mahnula je rukom pokazujući sobu. „Šta dođavola ja mogu da uradim za tu malu curu, ha? Bolje joj je s tobom. Šta misliš zašto sam joj rekla za tebe? Ja joj nisam potrebna.”

Odmahnula sam glavom. „Nemaš pojma koliko griješiš.” „Izlazi iz moje kuće, pomodarko.”

Logan je ponovo imao napet stav. „Dosta je bilo, Merijen. Ako ikada dođeš da tražiš Maju, moraćeš prvo da prođeš kroz mene.”

Ona je odgovorila tako što je pojačala ton na televizoru.

Logan je mogao samo da zgađeno zuri u nju. ~ 63 ~ Anna

Zvoncica

Spustila sam ruke sa njegovih prsa kako bih ga uhvatila za ruku i povela ga napolje iz stana.

I nisam je pustila dok nismo stigli do kola.

Uslijedilo je još napetog ćutanja između mene i Logana dok smo se vozili nazad prema Edinburgu. Međutim, bili smo nekih dvadesetak minuta u kolima kada je on iznenada skrenuo sa auto-puta na parking auto-servisa.

Isključio je motor i samo ćutke sjedio.

Ja sam čekala dajući mu vremena.

A onda je rekao: „Ko je to uradio?” Udario je rukom po volanu, a grudi su mu se naglo podizale i spuštale u isprekidanim, brzim udisajima.

Vidjela sam ga već napetog, zabrinutog, nervoznog. Ali ne ovako.

Nisam znala da li je to bilo samo zbog Merijen, ali sumnjala sam da je bilo sve zajedno.

Sve se nakupljalo u njemu od trenutka kad je otvorio onu kovertu za test očinstva. Možda čak i od trenutka kada se Maja pojavila na odmorištu ispred naših stanova. „Logane.” Dodirnula sam mu ruku, primoravajući ga da pogleda u mene. „Šta god ti budeš radio biće bolje od onoga što je Merijen radila za Maju.”

Oči su mu bljesnule. „Mogao sam ovo da uradim bez problema prije nekoliko godina, ali ja više nisam taj čovjek. Opušteni momak koji je mogao da se nosi s bilo čim.” „Stalno to govoriš. Da li je u zatvoru zaista bilo toliko gadno?”

Stegnuo je vilicu i zagledao se kroz šoferšajbnu. „Logane?” navaljivala sam. „To je... morao sam da postanem drugačiji čovjek kako bih prošao kroz to?” „Kako?”

Teško je uzdahnuo. „Ne želim da pričam o tome. To je završeno.” „Nije završeno”, usprotivila sam se osjećajući nervozu u glasu i ne hajući za to. „Ti sada kod kuće imaš tinejdžerku koja te čeka. Prije nedjelju dana, u redu, važi, pustila bih te.

Ostavila bih te nasamo s tim sranjem u tebi kakvo god ono bilo, ali više se ne radi samo o tebi.”

Logan je okrenuo glavu i prostrijelio me pogledom. Sva sam se napela, čekajući. I na moje iznenađenje, on je počeo da govori. Ipak glas mu je bio dubok i tih, kao da je izvlačio riječi iz dubine stomaka. „Ja nisam kriminalac, Grejs.”

U tim riječima je bilo bola koji nije mogao da sakrije i osjetila sam kako mi zbog toga suze oči. „Znam to, Logane.” „Ne, ne znaš.” Odmahnuo je glavom i skrenuo pogled na drugu stranu, „Ja nisam bio takav klinac. Nisam bio takav tinejdžer, a svakako nisam bio takav čovjek, a nisam se ni okruživao takvim ljudima. Ljudi u zatvoru... Mnogi od njih uopšte i nisu ljudi. Oni su prosto đubre koje razmišlja, jer vole nasilje i vole da se igraju noževima i drogama, jer misle da ih to čini ljudima. Udisao sam đubre dvije jebene godine, slušajući njih i zlobne gluposti o kojima su pričali. Slušao sam gluposti koje su namjeravali da urade kada izađu, koje ljude namjeravaju da sjebu, koje žene da povrijede. I slušao sam ih kako planiraju da povrijede jedni druge. Jer to je rat.” Sada se okrenuo da me pogleda, nosnice su mu se širile od bijesa, ~ 64 ~ Anna

Zvoncica

od tih uspomena. „Tamo unutra je rat. I ako ne želiš da budeš sjeban, moraš učiniti da te se plaše.”

Zadrhtala sam od pogleda u njegovim očima. „Šta to znači?” „To znači da moram pronaći ravnotežu. Htio sam da izađem ranije zbog dobrog ponašanja, ali sam, takođe, htio da se pobrinem da se niko ne kači sa mnom. Provodio sam svaki dan u teretani nabijajući mišiće i sklapajući saveze sa određenim ljudima.” „Kojom vrstom ljudi?” Skoro sam se plašila da ga to pitam. „Onom vrstom ljudi koji su zaista okorjeli kriminalci. Onom vrstom ljudi koji su uradili vrlo loše stvari, Grejs. Jedan od mojih najbližih prijatelja tamo - i još se čujemo i dan danas bio je unutra zbog ubistva. Bila mu je to treća zatvorska kazna od njegove četrnaeste godine.

To je vrsta ljudi koje sam uključio u svoj život. Kakvom vrstom čovjeka to mene čini?”

Osjećala sam duboku bol zbog njega. „Vrstom čovjeka koji radi ono što mora kako bi preživio.” „Ti to kažeš, ali ne znaš u šta sam bio umiješan tamo unutra.” ,,I ne moram da znam.” Odmahnula sam glavom. „Ne osim ako stvarno želiš da mi ispričaš. Jer inače me nije briga. Ne moram da znam. To neće promijeniti ono što mislim o tebi.” Spustila sam ruku na njegovu nogu. „Logane, bile su to dvije godine tvog života. Dvije užasne godine. Znam. Ali u velikom poretku stvari, dvije godine ne bi trebalo da definišu ono što ti jesi.”

Prsti su mu se stegnuli oko volana. „Ti zaboravljaš razlog zbog kog sam bio u zatvoru.”

Osjećajući da nisam sasvim pobijedila u ovoj rundi sa njim, rekla sam: „Onda mi pričaj o tome.” „Bio sam na poslu”, rekao je on odmah. „Bio sam glavni mehaničar u jednoj garaži. Šenon je ušla unutra... uteturala se unutra.” Kada je ovog puta pogledao u mene, izgledao je istinski izmučeno. „Jebi ga, Grejs, trebalo je da je vidiš.” Stresao se i spustio glavu. „Majica joj je bila iscijepana, farmerke raskopčane, njeno lice... Jebote, njeno lice. Krvavo, nateklo. A ruka joj je čudno visila pored tijela. Iščašeno.” Podigao je oči na moje lice. „Uhvatio sam je, doviknuo nekome da pozove hitnu pomoć i dok smo čekali, rekla mi je da joj je to uradio njen momak. Ne mogu to da objasnim. Nikada nisam osjetio takav bijes. To je Šenon.”

Djelovalo je kao da me moli. „Ona je moja mala sestra. Ona je najbolja osoba koju sam ikada upoznao prije tebe. Ona za mene znači čitav svijet. Htio sam da ga ubijem. Pokušao je da je ubije. Krvnički je prebio. A kasnije sam otkrio da to nije bilo prvi put da ju je udario.

Pomisao na nju kako se bori sa njim, pokušavajući da stigne do mene kako bih je zaštitio... pomisao da nisam bio tu...” Utihnuo je, obuzele su ga emocije, a ja sam čekala da ih on obuzda. „Imao sam samo jednu misao u glavi”, šapnuo je. „Da ga pronađem i vratim mu istom mjerom.” Nakašljao se, a lice mu je otvrdnulo. „Nazvali su to krvožednošću. Možda je i bila, jer kad sam ga se dočepao, nisam mogao da se zaustavim. Jedan kolega, moj prijatelj, me je pratio. Odvukao me sa njega.” Logan se sada zagledao u mene. „Bacio sam Šenoninog momka u komu. Kakvim me to čovjekom čini, Grejs? Prikladnim da bude otac?”

Imala sam osjećaj da želi da budem bijesna. Zgađena. Da odvedeni Maju nekuda. Bilo je previše gledati ga tako ogoljenog, tako izloženog i tako postidenog samog sebe. Nisam ~ 65 ~ Anna

Zvoncica

željela da tako misli o sebi. I zato sam nastojala da mu pomognem na svaki način na koji sam mogla.

Na pamet mi je pala priča koju nisam ispričala nikome, čak ni Ejdanu, i shvatila sam da je kazujem Loganu. „Kada sam imala petnaest godina jedne noći sam se probudila i u krevetu sa mnom je bio neki dečko. Njegove ruke su bile na meni, dodirivale me. Borila sam se sa njim, čula smijeh oko sebe i kada sam uspjela da ga se oslobodim, da se izvučem iz kreveta, vidjela sam mog brata Sebastijana i nekoliko njegovih pijanih prijatelja u mojoj sobi. On ih je namjerno doveo u moju sobu da mi to urade. Moji roditelji nisu bili kod kuće.”

Spustila sam pogled sebi u krilo, pokušavajući da zaustavim suze. Nisam shvatala koliko će mi biti bolno da naglas izgovorim ove riječi. „Istrčala sam iz sobe i zaključala se u kupatilu i sve vrijeme sam mogla da ih čujem kako se smiju. Onoga koji me je dodirivao sam poznavala. On je bio najbolji drug mog brata. Stajao je ispred kupatila i rugao mi se dok mom bratu to nije dosadilo pa ga je odvukao. Bila sam prestravljena.” Prisilila sam sebe da pogledam u Logana, a on je zurio u mene, u nevjerici, gnjevan. „Sebastijan je stalno radio takve stvari. Mislio je da je to igra. Oboje smo imali sreće što nije doveo do toga da budem silovana.” Ozbiljno sam gledala Logana u oči, nadajući se da će ono što sam željela da naglasim doprijeti do njega. „Život je pun nijansi sive, Logane. Ne znam da li je ono što si ti uradio bilo pogrešno. Zakon kaže da jeste, ali ja jednostavno mislim da si postupao nagonski kao što bi i većina ljudi. Da sam mogla da biram između načina na koji je postupao Sebastijan i onoga na koji si postupio ti, odabrala bih ono što si ti uradio. To je sve što ja znam.” „Gospode, Grejs, jebi ga, jebi ga,” rekao je promuklo. „Ja znam da razlikujem dobro i loše, Logane, vjeruj mi. A duboko u sebi to znaš i ti. I ti znaš da si dobar čovjek. Znaš to. A ja ti neću reći ništa drugačije od toga.” Nestrpljivo sam obrisala suzu. „Oboje znamo da te Maja zaslužuje. Ti zaslužuješ nju.”

Srce kao da mi se podiglo kada me je naglo povukao sa suvozačkog sjedišta u zagrljaj.

Obavio mi je ruku oko vrata i spustio mi glavu sebi ispod vrata, dok me drugom rukom čvrsto stezao oko leđa. Nisam mogla ništa drugo nego da obavijem ruke oko njega i držim ga.

Dopustila sam da me preplavi ova umirujuća, sigurna toplota. Udahnula sam njegov miris.

I željela sam da ovaj trenutak nije bio tako savršen kao što jeste.

~ 66 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 10 Kada sam izašla iz svog stana shvatila sam da sam prvi put poslije beskrajno mnogo vremena zaista opuštena. Krenula sam da se vidim na kan sa Ejdanom, Džuno i Kloi prije nego što počnem posao za taj dan.

Maja je bila u školi.

Njen prvi dan škole.

Srećom, vrijeme kad nije išla u školu poklopilo se sa edinburškim uskršnjim raspustom, te stoga nije ni izgledalo kao da je mnogo propustila. Počela je da ide u novu školu u posljednjem tromjesečju, što je bilo malo nezgodno, ali to je već bila svršena stvar.

Logan nije gubio vrijeme u organizovanju njihovog zajedničkog života. Sredio je da se ona prebaci u srednju školu u Mjurhedu, koja je bila udaljena dvadeset minuta hoda preko Medouza, u Vjufortu. Logan je jutros odvezao tamo, ali insistirala je da se sama vrati kući pješke i da će poslije toga svakog jutra ići sama u školu. On nije bio srećan zbog toga. Mislim da je stalno zaboravljao da je njoj petnaest godina i da je navikla da brine o sebi. Pokušala sam da mu to kažem, ali on je samo zagundao i poveo Maju niz stepenice iz zgrade.

Iako smo posljednjih nekoliko dana sa Majom nas dvoje proveli mnogo vremena zajedno, ona bliskost koju smo doživjeli u kolima izgledala je kao daleka uspomena. Imala sam osjećaj da je Loganu neprijatno zbog onoga što smo podijelili jedno sa drugim. Možda se osjećao čudno zbog toga što je dopustio da ga vidim onako ranjivog. Mogla sam stalno iznova da to premotavam u glavi i mogla sam da se stidim što sam mu otkrila dio sebe koji nisam otkrila nikom drugom, ali nisam namjeravala da dopustim sebi da prolazim kroz to.

Ako je Logan želio da bude mačo i čudak u vezi sa onim što se desilo, onda ću ga pustiti.

Neću sebi dopustiti da poludim stalno razmišljajući o tome.

Zapravo, Maja je bila odvajanje od onog „trenutka u kolima”. Njeno raspoloženje je bilo potpuno nestalno. Iz stanja ushićenosti, sreće i iščekivanja prelazila je u zabrinutost i bojazan i zaključavala se u svoju sobu da plače. Pretpostavljala sam da je to bilo dijelom uzrokovano činjenicom da je bila tinejdžerka, djevojčica (i da je dobila menstruaciju), ali sam takođe znala da u tome ogromnog udjela ima činjenica da je se majka odrekla bez borbe. Povjerila mi je djelić toga kako je izgledao život sa Merijen. Maja je praktično odgojila samu sebe, od toga što je sama otišla kod optičara kada je shvatila da joj se vid pogoršava, do krade novca iz majčine tašne kako bi platila školsku odjeću, cipele i hranu. Nova promjena je primorala da se nosi sa uspomenama i zato su joj emocije bile u povišenom stanju.

Majine promjene raspoloženja lako su se prenosile na mene, tako da sam bila potpuno iscrpljena.

Koliko god sam uživala što sam dio ovog novog poglavlja Majinog života i što je upoznajem, jedva sam čekala povratak u normalan život u kome popijem kafu sa svojim prijateljima i bavim se svojim poslom. Zapravo, to mi je i više nego nedostajalo.

Upravo sam zaključavala vrata kad sam čula kako se Loganova vrata iza mene otvaraju.

Stajao je na vratima u crnoj majici kratkih rukava sa znakom noćnog kluba u kome je radio ~ 67 ~ Anna

Zvoncica

na grudima. Njegove tamnoplave farmerke su bile iznošene i visile mu na kukovima prilično izazovno. Nikada nisam mnogo marila za muškarce u farmerkama, ali u tom trenutku sam shvatila da vas određeni muškarci jednostavno impresioniraju kada ih nose. Logan je svakako impresionirao u tim farmerkama.

Ponovo je pustio kratku bradu i shvatila sam da mi se to dopada. Veoma. Uprkos umoru u očima, zaista je bio prokleto prelijep.

Kada je to on postao moj tip muškarca?

Spustila sam pogled, ubacujući ključeve u torbu, izbjegavajući njegov pogled da ne bi mogao da pročita šta mislim. „Zdravo.” „Izlaziš?”

Pogledala sam u njega, jer je zvučao uznemireno. „Jesi li dobro?” „Isporučili su Majin krevet prije sat vremena.” „Odlično.” Osjetila sam blagi ubod bola u grudima shvativši da će se Maja uskoro iseliti. „Ja... hm...” Prešao je rukom preko kose. „Htio sam da njena soba bude, znaš... treba mi boja. Stvari... stvari koje djevojke vole.”

Izgledao je tako divno izgubljen i zbunjen da nisam mogla da se malo ne nasmijem. „Da li ti to tražiš moju pomoć?” „Mogu da pozovem Šenon ako si zauzeta, ali sam jednostavno mislio... ti malo bolje poznaješ Maju.”

Maja je provodila više vremena sa Šenon i njih dvije su se vrlo dobro slagale. Tokom vikenda Logan je odveo Maju da upozna Šenoninog vjerenika Kola i neke članove njegove porodice. Bila je sva ushićena kada ju je Logan kasnije dovezao do mog stana i nije prestajala da mi opisuje Kolovu prelijepu sestru, Džo, i njenog muža Kema, i njihovu ćerkicu Belu. Po onome što sam mogla da zaključim iz Majinih priča, svi su bili izuzetno predusretljivi prema njoj. Ona nikada ranije nije susrela ljude slične Loganovim prijateljima i porodici.

Ipak, uprkos tome što ih je sve upoznala i što joj se to svidjelo, Maja se i dalje držala mene. Htjela je da ja budem uključena u sve i bila je razočarana kada sam insistirala da ide sama sa Loganom da upozna njegove prijatelje i porodicu. Dala sam sve od sebe da ih ostavim da zajedno provode vrijeme koje im je kao ocu i ćerki potrebno i znala sam da Logan to cijeni. Međutim, Maja je živjela sa mnom, a ja sam do sada provela mnogo vremena sa njom i bila sam jedina kojoj je pokazala svoju ranjivu stranu. Birala je da plače na mom ramenu kad bi joj sve postalo previše teško.

Dakle, da, ja sam je vjerovatno poznavala bolje od bilo koga drugog. „Ona voli zelenu boju. Nije tipičan djevojčurak. Zapravo ima prilično zreo ukus.

Izgrađen.” Krišom sam uzdahnula, znajući da sam budala. Radim ovo zbog Maje, ne zbog Logana! „Moraću da pogledam krevet i obavim jedan kratki poziv dok se ti budeš obuvao.”

On je podigao obrvu. „Da li si sigurna?” „Da, sigurna sam.” Potjerala sam ga unutra i krenula za njim vadeći telefon iz torbe.

Nazvala sam Kloi. Nije bila zadovoljna zbog onog što sam joj rekla. Njeno prigovaranje je na trenutak utihnulo i odjednom sam čula kako Ejdan kaže: „Uradi šta moraš da uradiš, Grejs. Kasnije ćemo se vidjeti sa tobom.” ~ 68 ~ Anna

Zvoncica

Nasmiješila sam se zbog njegovog razumijevanja. „Hvala. Uskoro ćemo razgovarati.”

Kada sam prekinula razgovor ušla sam u Loganovu rezervnu sobu. Bila je iste veličine kao moja gostinska soba, ali sada je djelovala manje zbog divnog bijelog kreveta jednostavne izrade postavljenog na sredinu. „Šta misliš?”

Osvrnula sam se preko ramena i vidjela ga naslonjenog na dovratak. „Mislim da je divan. Nadam se da imaš najlon da ga pokriješ da se ne bi umrljao bojom.” „Dodaćemo to na spisak za kupovinu.” „Mislim da će to biti veoma dugačak spisak za kupovinu”, rekla sam jetko, izlazeći za njim iz stana.

Upravo smo sišli u prizemlje kada su se vrata gospodina Dženera otvorila i on je provirio napolje. „Mislio sam da sam čuo tvoj glas, Grejs.” Osmijehnuo se. „Logane.” „Gospodine Džener”, rekli smo nas dvoje jednoglasno. „Čuo sam da imamo novo pojačanje u zgradi.” „Moja ćerka”, rekao je Logan. „Šta je?” On se namšrtio. „Ništa.” Pogledala sam u gospodina Dženera i dalje se osmjehujući. Već je izgledalo da je Loganu sve lakše da koristi riječ „ćerka” „O, odlično”, rekao je gospodin Džener, široko se osmjehujući Loganu. „Lijepo je imati porodicu pored sebe. Kad smo već kod toga, ja je nemam...” Uputio mi je pogled pun izvinjenja. „Ne bih mogao da tražim uslugu od tebe Grejs, zar ne? Ponestalo mi je nekih stvari.”

Podigla sam ruku. „Naravno. Znate da to nije problem. Imate li spisak?”

Držao ga je u ruci. Pokušala sam da se ne nasmijem kada mi ga je dodao. „Vjerovatno ćemo se zadržati nekoliko sati. Da li je to u redu?” „O, naravno. To nije problem. Ti si pravi anđeo.”

Osmijehnula sam mu se, Logan ga je pozdravio i ćuli smo kako se vrata gospodina Dženera zatvaraju iza nas baš kada smo izašli iz zgrade. „Da li ikada ikome kažeš ne?” upitao je Logan.

Bilo je red na mene da upitno podignem obrvu. ,,A šta bi bilo s tobom da to radim?”

Zatreptao je na moj odgovor, a zatim zabacio glavu prasnuvši u smijeh.

Nisam mogla da se ne nasmiješim. I to sam i uradila ne obraćajući pažnju na snažnu privlačnost koju sam osjetila prema njemu. Čovjek je vjerovatno mogao da izliječi svijet tim svojim smijehom.

Zablenuli smo se u prtljažnik Loganovih kola. Bio je prepun stvari, kao i zadnje sjedište.

Nisu to bile samo stvari za Majinu sobu, nego i razne stvarčice koje sam izabrala za ostatak njegovog stana, kako bi mu dale malo topline. Trenutno je izgledao napola prazno, kao da niko u njemu ne živi. Logan je morao da pretvori to mjesto u dom. „Misliš li da smo uzeli dovoljno?” upitao je on jetko. ~ 69 ~ Anna

Zvoncica

Samozadovoljno sam se nasmiješila. „Nadam se, ili možeš da se pozdraviš sa svojom ušteđevinom.” „Kad smo već kod toga.” Zatvorio je prtljažnik i pokazao na prodavnicu kompjutera. „Da li Maji treba lap-top? Zbog škole? Mislim, treba joj telefon, ali da li joj treba lap-top?” „Pa, Logane, lap-top nikome ne treba”, rekla sam. „Pitanje je da li možeš sebi da priuštiš da ga kupiš.”

Namrštio se na moje pretjerano radoznalo pitanje. „Ti si pitao”, zagundala sam. „Ja samo kažem... Njen rođendan je za nekoliko mjeseci.

Ako želiš da joj nadoknadiš za nenamjerno propuštenih posljednjih petnaest rođendana, kupovina lap-topa bi bila divna način da to uradiš. Ali ne treba za svaki rođendan kupovati vrijedne stvari kao što je lap-top”, požurila sam da dodam.

Logan je izgledao neodlučno. „Maja je trenutno srećna jednostavno zbog toga što ima tebe. Ne treba joj lap-top.”

Poprijeko me pogledao uglom oka. ,,U redu.” ,,U redu?” „Da.” Klimnuo je glavom pa se okrenuo da pogleda ka drugoj strani ogromnog tržnog centra. „Da li bi željela da nešto ručamo prije nego što odemo u supermarket za gospodina Dženera?”

Vjerovatno je trebalo da se već vratim kući. Imala sam mnogo posla. „Dobra ideja.”

Krenuli smo prema teks-meks 1 restoranu. „Dakle, što se tiče telefona za Maju... Da li da joj ga jednostavno kupim? Ili treba da je pustim da ga ona izabere?”

Iscerila sam se. On se veoma trudio da ne zvuči nervozno, ali ja sam ipak mogla da čujem koliko je nervozan. „Uradi ono što misliš da je najbolje.”

Ispustio je onaj tihi gundavi zvuk koji bi me prije nekoliko nedjelja uplašio. Sada me samo naveo da se iscerim još šire. „Mogu da osjetim kako mi se u sebi smiješ.” „Ja?.” Nevino sam iskolačila oči na njega. „To mi ni u snu ne bi palo na pamet.” „Da, važi.” Pridržao mi je vrata restorana, sve vrijeme me odmjeravajući pogledom.

Ja sam se pretvarala da me je uplašio.

Kada smo naručili i konobarica otišla, ostali smo u separeu da zurimo jedno u drugo.

Odjednom je izgledao veoma ozbiljno. „Šta je?” upitala sam ga zabrinuto. „Uopšte nisi pominjala svoju porodicu, uz izuzetak tog seronje koji se čak i ne računa kao brat.”

Osjećajući se neprijatno izložena njegovom nenadanom ispitivanju, slegla sam ramenima. „Moji prijatelji - Ejdan, Kloi i Džuno - oni su moja porodica.” „Šta je sa tvojim krvnim srodnicima? Tvojim roditeljima?” „Ne pričam sa njima.”

Radoznalo je nakrivio glavu. „Zašto?”

1

Restoran koji služi teksašku i meksičku hranu. (Prim, prev.)

~ 70 ~ Anna

Zvoncica

Zašto se odjednom raspitivao o meni? Stekla sam utisak da izbjegava ikakav stvarni lični razgovor među nama nakon što se ogradio poslije našeg izliva osjećanja i zagrljaja u njegovim kolima prije neki dan. „Zašto želiš da znaš?”

Logan je slegnuo ramenima i otpio gutljaj vode. Kada je spustio čašu na sto, rekao je:„Ti si mi prijateljica.” To me iznenadilo. „Stvarno?”

Lijeno mi se iscerio i od toga mi se nešto zatalasalo u donjem dijelu stomaka. „Da.” Potiskujući tu besmislenu reakciju, naglo sam se nasmijala. „Ko bi to pomislio?” „Ja svakako ne bih. Bio sam prilično siguran da si rospija.”

Suzila sam oči. „Ni ti nisi bio cvjećka, Logane Mekleode.”

Ponovo se iscerio i palo mi je na pamet da sam ga više viđala kako se osmjehuje u ovih posljednjih nekoliko dana nego za sve vrijeme otkad ga poznajem. „Nedostajalo mi je to”, rekao je. „Šta?” „Da ljutito izgovoriš moje puno ime i prezime.” Zakikotala sam se. „Ne vjerujem da ćeš imati vremena da ti to nedostaje. Prilično sam sigurna da ćeš to uskoro ponovo čuti.” „Prestani da mijenjaš temu.” „Nisam je mijenjala!” „Neko jeste.” „To nisam bila ja.”

Pogledao me je ispod spuštenih trepavica pokazujući da nije raspoložen za besmislice. „Zašto ne razgovaraš sa svojom porodicom?”

Pokušavajući da djelujem opušteno mada se uopšte nisam tako osjećala, zakolutala sam očima. „Moja majka je hladna, a otac nepristupačan. Nije mi se dopadao život u Londonu sa njima, pa sam ih ostavila radi svoje prave porodice ovdje u Edinburgu. Kraj priče. U redu?” Ćutao je na trenutak. Nisam znala da li prihvata ove informacije ili se priprema da postavi još pitanja... a onda me ponovo iznenadio. „Hvala ti, Grejs.” „Za šta?”

Sada je na njega bilo red da se nasmije u nevjerici. „Za sve.”

I bez ikakvog upozorenja, shvatila sam da ne mogu da se otrgnem njegovom pogledu.

Vazduh oko nas kao da se zgusnuo i osjetila sam kako pomalo ostajem bez daha. Koža mi je pocrvenila I osjetila sam kako mi se drhtaj spušta niz vrat i krivudavom putanjom oko mojih leđa ide nazad do grudi.

Loganove oći su potamnile od uzbuđenja. „Nažalost”, konobarica se pojavila u našem separeu i ja skoro da sam iskočila iz sopstvene kože od iznenađenja, „nemamo više...”

Nisam slušala ono što je govorila Loganu. Bila sam previše zauzeta pitanjem šta se to, dođavola, upravo dogodilo.

Konobarica je prekinula onaj posebni trenutak između Logana i mene i on je smjesta počeo da mi postavlja pitanja o mom poslu, kao npr. da li sam razgovarala sa autorkom koja ~ 71 ~ Anna

Zvoncica

je pokušala da prepisuje iz „Blejd ranera”. Nadalje smo ćaskali i šalili se u vezi sa poslovima koje radimo, i o Maji i izbjegavali smo bilo šta previše lično.

Poslije odlaska u supermarket, navratili smo do gospodina Dženera da mu ostavimo ono što smo mu kupili, a onda je Logan otišao u svoj stan da počne da sređuje Majinu sobu, a ja u svoj da radim.

Mislim da sam iznova čitala isto poglavlje deset puta.

Nisam ni bila svjesna kada se Maja vratila iz škole.

Odmah sam nazvala Logana. „Šta je?” Sve troje smo stajali u mojoj dnevnoj sobi i Maja je zbunjeno zurila u nas. Kada je ušla, bacila je svoju školsku torbu u dnevni boravak, otišla u kuhinju pa se ponovo vratila sa čašom soka od pomorandže u ruci. Izgledala je vrlo elegantno u svojoj uniformi - crnoj bluzi sa značkom Mjurheda na lijevom džepu na grudima, crnoj košulji sa kravatom sa crnim i zelenim prugama, uskim crnim pantalonama i crnim čizmama. „Dakle?” Logan je zvučao nestrpljivo. „Kako je bilo?” .

Slegnula je ramenima. „Bilo je dobro.”

Zakolutala sam očima. „Moraš da nam kažeš više od toga. Kakvi su bili časovi? Kakvi su bili nastavnici? I tvoji školski drugovi?” „Idem uglavnom na iste predmete na koje sam išla i u Glazgovu, osim predavanja o medijima, na koje ovdje mogu da idem. A nastavnici su kao i svuda i svi su bili fini. Mislim da sam stekla prijateljicu. Šta ima za večeru?”

Napola sam sklopila oči na ovu Majinu nezainteresovanost. Zasigurno sam znala poslije našeg razgovora o njenim ranijim iskustvima sa prijateljima da je sticanje prijateljice za nju bila velika stvar. Zašto se nije ponašala u skladu s tim? „To sve zvuči odlično.” Logan je zadovoljno pogledao u mene i nisam htjela da mu kvarim raspoloženje ukazujući na to da se dešava nešto sumnjivo. Samo sam mu se široko osmijehnula. „Sjajno.” Maja je ponovo slegnula ramenima.„Šta ima za večeru?” „Moj prelazak na dnevnu smjenu počinje od sutra, tako da noćas ne radim. Mislio sam ali samo ako si ti raspoložena - u čast tvog prvog dana škole da bi možda htjela da jedemo napolju? Šenon i Kol su nas pozvali u restoran sa njima i Kemom i Džo. Šta misliš o tome?”

Njoj su oči sinule i videla sam onaj bljesak koji sam se nadala da ću vidjeti dok je pričala o školi, „U redu. Naravno. Grejs, i ti ideš, zar ne?”

Skoro sam pocrvenila, pitajući se da li Logan u sebi gunđa na ovu zamisao. Bila sam sigurna da mu je bilo dovoljno mene za jedan dan. „O ne. Ti idi i večeraj sa svojom porodicom.” „Želim da i ti pođeš”, navaljivala je ona sa onim tvrdoglavim izrazom na svom licu. Ovo je bila novost. „Majo”, počela sam, ,,ja...” „Ti treba da pođeš”, prekinuo me Logan. „Treba da budeš tamo da proslaviš sa nama.” „Juhu!” Maja je srećno pljesnula rukama, a Loganu se čitavo lice ozarilo kada je vidio njeno ushićenje. „Hajde da se spremimo.” ~ 72 ~ Anna

Zvoncica

On se zasmijao. ,,U redu, onda. Vraćam se po vas u šest,” Čim su se vrata zatvorila za njim, okrenula sam se prema Maji. „Kao prvo, ne možeš stalno da me pozivaš da idem sa tobom i tvojim ocem. Kao drugo, šta se stvarno dogodilo danas u školi?” „O moj Bože, bilo je čudesno!” Jurnula je prema meni, a cijelo lice joj je sijalo. „Te dvije djevojke su počele da pričaju sa mnom odmah na prvom času. Bile su tako fine i mi, otprilike, volimo istu muziku i imamo isti ukus što se tiče filmova i glumaca i svega. One uopšte ne vole one glupe bojs-bendove i takve stvari, znaš? One vole pravu muziku. Čak su išle na nastupe uživo. Tako su kul!”

Osjetila sam olakšanje što je upoznala ljude sa kojim se uklopila, ali i dalje sam bila zbunjena zašto ovo nije rekla Loganu. „Zašto pobogu nisi to rekla dok je Logan bio ovdje?”

Osmijeh joj se donekle povukao. „Ne želim da on misli kako sam glupava djevojčica koja se oduševljava takvim glupostima. Ne želim da mu budem dosadna.” „Majo.” Odmahnula sam glavom čudeći se koliko su joj u ovom trenutku misli bile zbrkane. „Logan želi da čuje takve stvari. Želi da zna koliko si srećna. On ne misli da su to gluposti za djevojčice. Ne moraš se pretvarati da si neko ko nisi jer misliš da će to impresionirati tvog oca. On se ponosi tobom, naročito kada si ono što stvarno jesi.

Neko vrijeme je grickala donju usnu, a onda nakrivila glavu u stranu i rekla:„Stvarno?” „Da. Sada moraš da obećaš da ćeš mu ispričati za...” „Li i Lejlu”, ubacila je ona. „Li i Lejlu.” Široko sam se osmijehnula. „Pa, ta imena će biti lako zapamtiti.”

Maja je bila u pravu u vezi sa Kolovom starijom sestrom, Džo. Ona je bila jedna od najljepših žena koje sam vidjela u stvarnom životu, a ja sam živjela u Londonu i upoznala mnogo prelijepih žena. Po onome što sam mogla da zaključim, njena ljepota je dopirala iz dubine njenog bića. Čim je ponovo vidjela Maju, privukla je u zagrljaj i odmah počela da joj postavlja pitanja o školi, djelujući istinski zainteresovano za sve što je ona imala da kaže.

Prvo su me predstavili njenom mužu, Kemu. Dok su Šenon i Kol bili nekoliko godina mlađi od mene, Mak je vjerovatno imao blizu četrdeset. Ali čovjek uopšte nije izgledao tako.

Za razliku od Kola, koji je ogrubio svoj klasično privlačan izgled tetovažama i mišićima, Kam je bio istinski tvrdokoran. Njegove tetovaže i mišići samo su to dodatno naglašavali. „Mnogo sam čuo o tebi od Šenon i Kola”, rekao je Kam, rukujući se sa mnom. „Ti si podigla značenje pojma dobar komšija na viši nivo.” „Ti sigurno znaš sve o tome”, zadirkivala ga je Džo privijajući se uz njega. Osmijehnula mi se, i na trenutak sam bila pomalo omamljena njenom pojavom. „Ja sam Džo, Kolova sestra.”

Rukovala sam se sa njom i gledala je. Bila je visoka, što je bilo još istaknutije zbog njenih štikli od dvanaest centimetara. „Stvarno mi je drago što sam vas oboje upoznala.”

Nisam znala šta drugo da kažem. Osjećala sam se pomalo uplašeno pred ovim prelijepim parom.

Na svu sreću, Kol me spasio prišavši da se rukuje sa mnom. „Drago mi je što te ponovo vidim, Grejs.” ~ 73 ~ Anna

Zvoncica

Pocrvenila sam.

Okrenuo se Maji, koja je stajala pored mene. „Majo.” Namignuo joj je.

I ona je pocrvenila.

Logan je nešto progundao i oštro pogledao svoju sestru. „Moramo da ti nađemo novog vjerenika.” Šenon se iskezila, izgledajući i više nego zadovoljno. „On ne može ništa protiv toga što je prelijep.”

Mislim da smo Maja i ja pocrvenile još više. „O, Bože. Nemoj da mu puniš glavu tim besmislicama.” Kam je šaljivo gurnuo Kola prema stolu. „Ionako je već dovoljno uobražen.” „Reći ću ti da je moj ego taman onoliki koliki i treba da bude”, odvratio je Kol prije nego što je privukao Šenon stolicu. Primijetila sam da je Kam uradio isto za Džo, a Logan za Maju.

Bilo je to vrlo džentlmenski. A ja sam mislila da je kavaljerstvo izumrlo.

Prije nego što sam uspjela da izvučem sebi stolicu, Logan je hitro obišao oko Maje i uradio to umjesto mene. Osmijehnula sam se na ovu njegovu ljubaznost i smjestila se nasuprot Džo. „Gdje je Bela?” odmah je upitala Maja izgledajući razočarano.

Morala sam malo da se prisjetim, ah bila sam sigurna da je Bela Džoina i Kamova ćerka. „O, naši prijatelji Hana i Marko čuvaju Belu. Oni imaju dva dječaka i ćerku, Sofiju, koja je otprilike Belinih godina. One su kao rođake. Stvarno su bliske”, objasnila je Džo. „Hana je Kolova najbolja prijateljica”, dodao je Logan da pojasni Maji. „Ona je profesorka engleskog u srednjoj školi.”

Maja je razrogačila oči. „U mojoj školi?”

Logan odmahnu glavom. „Ona ne radi tamo.” „Bogu hvala”, promrmljala je Maja, a onda pocrvenila kad su se svi nasmijali. „Izvinite.

Jednostavno stvarno ne želim da poznajem nekog od svojih profesora izvan škole.” „Ipak, Hana uvijek može da ti pomogne”, rekao je Kol. „Ona voli da daje časove poslije škole.” „Hvala, ali Grejs mi pomaže sa zadaćom iz engleskog.” Maja mi se osmijehnula i sada su svi usmjerili pažnju na mene. ,,O? Čime se ti baviš, Grejs?” upitao je Kam. „Ja sam nezavisna književna urednica. Uglavnom radim samizdat beletristička izdanja, ali saradujem i u nekim stručnim časopisima.” „Stvarno?” Džo se nagnula naprijed, izgledajući veoma zainteresovano. „Naša prijateljica je pisac i razmišlja o samostalnom objavljivanju serije romana koje njen izdavač ne želi. Ona traži urednika.”

Bravo za mene! Večera mi je iznenada pružila mogućnost za dobijanje klijenta..„O, dobro, daću ti moj broj da joj ga proslijediš i adresu mog internet sajta. Kako se ona zove?” „Džojslin. Piše pod pseudonimom ‘Dž. B. Karmajkl.”

Zinula sam od iznenađenja. ~ 74 ~ Anna

Zvoncica

Džo je frknula kroz nos.

Njenu reakciju je brzo propratio smijeh oko stola.

Očigledno je moj izraz lica bio vrlo komičan.

Ipak, s obzirom na to da je Dž. B. Karmajkl bila bestseler autorka broj jedan Sandej tajmsa, mislim da sam imala pravo da budem iznenađena. „Ti si prijateljica sa Dž. B. Karmajkl?” upitala sam. „Ovo izgleda kao deža vi.” Kol se veselo iskezio Šenon, a ona je bacila salvetu na njega iz nekog čudnog razloga.

Džo nije obraćala pažnju na njih. „Da.” Osmijehnula sam se. „Mogu li ipak da joj dam tvoj broj?” „Čekaj.” Pogledala sam preko stola u Logana. „Da li je Dž, B, Karmajkl žena našeg stanodavca - tvog gazde - Brejdena?” „Da.” „A tebi jednostavno nije palo na pamet da je važno pomenuti kako je njegova žena autorka bestselera?”

Loganove oči su sijale od zabavljenosti. „Zapravo nije.” „Zar nisi vidio njen stan?” priskočila mi je Maja u pomoć. „On je, otprilike, prepun knjiga. Uključujući i knjige Dž. B. Karmajkl, Mogao si to da joj kažeš.”

Kolu je ovo bilo još zabavnije. „Da li bismo možda mogli prestati da je zovemo ‘Dž. B. Karmajkl’?” upitao je Kam sve prisutne. „To je uvrnuto.” „Dogovoreno,” Džo je klimnula glavom i okrenula se prema meni. „Mogu li da dam Džos tvoj broj?”

Džos, izgovorila sam u sebi. „Džos.” Uspjela sam da izgovorim naglas. „Da. Da, svakako da možeš.”

Sunce ti tvoje. Postojala je mogućnost da Dž. B. Karmajkl bude moj klijent. To bi sjajno izgledalo na mojoj internet stranici! „Izgubili smo je”, rekao je Logan.

Zakolutala sam očima prema njemu. „Niste. Ovdje sam.” Široko sam se osmijehnula. „Jednostavno sam srećnija nego što sam bila prije deset minuta.”

On je prasnuo u smijeh, ali ga je da odgovori spriječila lijepa konobarica koja se nagnula nad njega. Nasmiješila mu se isturajući kuk prema njemu. Logan se osmijehnuo još šire.

Osjetila sam neki neprijatan nadražaj u stomaku. „Mogu li da vam donesem piće, društvo?” upitala je konobarica sve prisutne za stolom, gledajući Logana u oči. Ona je bila baš njegov tip. Sitna, plava, sa naglašenim oblinama. „Vodu za sve za stolom”, rekao je Logan. „Još nešto?” „Društvo?” upitao nas je on, ne skidajući pogled sa nje.

Poželjela sam da ga udarim.

Jako. ~ 75 ~ Anna

Zvoncica

„Sviđa mi se tvoja tetovaža”, rekla je konobarica. „Da li ima neko značenje?” „Definitivno ima značenje.” On joj se značajno iscerio. Šenon ga je iznervirano prostrijelila pogledom prije nego što se okrenula nama. „Flašu vina?”

Svi smo klimnuli glavom. „Crvenog?” upitala je Džo.

Svi smo ponovo klimnuli glavom. „Flašu najboljeg crvenog koje imate”, rekao je Logan. „Majo.” Najzad je odvratio pogled od konobarice da pogleda Maju. Namrštio se shvativši da ga ona prosto siječe pogledom. „Šta hoćeš da piješ, dušice.”

Umjesto da odgovori, ona je gurnula glavu u jelovnik.

On je pogledom potražio odgovore od mene. a ja sam se osvrnula prema Maji nesposobna da ga pogledam u oči. Nisam imala pravo da se osjećam ljubomorno ili uvrijeđeno zbog njegovog flertovanja sa drugom ženom. Maja... ona je imala pravo da bude zbunjena osjećanjima koja joj je to izazivalo. Zamišljala sam da trenutno želi Logana samo za sebe. „Dijetalnu koka-kolu, dušo?” upitala sam je tiho.

Klimnula je glavom. „Dijetalnu koka-kolu”, rekla sam, oštrim pokretom otvarajući svoj jelovnik. Čula sam ga kako mrmlja porudžbine konobarici i čim je ona otišla, osjetila sam na sebi njegov užareni pogled. Nisam obratila pažnju na to i pogledala sam Džo i Kama. „Dakle, Logan mi nije rekao čim se vas dvoje bavite.” „Ja radim sa mojim ujakom Mikom. Bavimo se molerajom i dekoracijom”, rekla je Džo.

Ovo me je iznenadilo, ali pokušala sam da to sakrijem. Mislim da je s obzirom na svoj izgled bila naviknuta da ljudi donose razne zaključke o njoj naprečac. „Mora da je zabavno raditi sa članom porodice.”

Klimnula je glavom. „Umije da bude, da.” Gurnula je Kama ramenom. „Kam je grafički dizajner.” „O? Da li radiš samostalno ili...?” ,,I jedno i drugo. Radim puno radno vrijeme za jednu reklamnu kompaniju, ali takođe sarađujem sa multimedijalnim umjetnicima.”

Znala sam da je Kol slavan u poslu s tetovažama jer je bio glavni crtač u INKarnejtu, edinburškom studiju za tetoviranje poznatom u cijeloj zemlji. Pitala sam se da li ga je Kam na to podstakao i postavila sam to pitanje. Od tog trenutka su me njih dvojica neprestano zabavljali, pri čemu su se Džo i Šenon s vremena na vrijeme ubacivale, ali bila sam vrlo svjesna ćutljive i ljute Maje pored sebe i njenog zbunjenog oca s druge strane stola.

Takode, bila sam svjesna da je vrijeme da počnem da se vraćam svom životu, jer više nije postojalo ako u vezi sa pitanjem da li ću na kraju biti povrijeđena. Pitanje je bilo samo kada.

~ 76 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 11 „Zašto me tako gledate?” upitala je Maja, zabrinuto se osmjehujući Loganu i meni.

Vratila se kući iz škole i zatekla nas kako stojimo u mom dnevnom boravku čekajući je.

Prošlo je nedjelju dana od mog odlaska u kupovinu s Loganom i on je ponovo imao slobodan dan. Proveli smo ga uredujući završne detalje u Majinoj sobi.

Loganovo lice je bilo potpuno bezizražajno.

Suzdržala sam se da se na namrštim na njega i umjesto toga sam nasmiješila njegovoj ćerki. „Logan ima iznenađenje za tebe.”

Nisam mu zamjerala iznenadni nedostatak poleta, jer sam znala da iza svoje stoičke suzdržanosti skriva ogromnu nervozu. Želio je da Majina soba bude savršena.

Maja je podigla obrve na ovu objavu. ,,U redu.” „Ovuda”, oglasio se Logan, krenuvši prema njoj. Spustio joj je ruku na rame, nježno je okrenuo pa joj spustio ruke preko očiju. Poveo ju je napolje iz mog stana. Ona se kikotala i vidjela sam kako se njemu ramena malo opuštaju.

Požurila sam pored njih do ulaznih vrata i nasmijala se kada je Logan pokušao da je izvede napolje. Saplela se na pragu, a Logan je obuhvatio rukama da ne bi pala. Ona je izvila vrat da pogleda u njega, smijući se, a on joj se široko osmijehnuo. „Možda ću ti pokriti oči tek kada budemo u našem stanu.”

Njoj nije promaklo kako je naglasio riječ „našem”, i okrenula se prema meni, a oči su joj sijale.

Kada smo svi ušli u stan, Logan je insistirao da joj ponovo pokrije oči i trebalo im je dvostruko više vremena da prođu kroz stan do Majine sobe. Uveo ju je unutra i rekao: „Nadam se da ti se sviđa, dušice”, a onda joj je sklonio ruke s očiju.

Maja je više puta trepnula, a oči su joj se sve više širile dok je gledala svoju novu sobu.

Logan je okrečio sobu nježnom svijetlozelenom bojom. Bijeli krevet je bio postavljen na sredinu prostorije, a uz njega smo pronašli i odgovarajuće noćne stočiće, komodu i plakar. U uglu sobe je bila mala, izuzetno lijepa fotelja za čitanje presvučena zelenim baršunom, koja je mene smjesta oduševila i za koju sam se klela Loganu da će se i Maji dopasti. Namjestila sam njen krevet bijelom posteljinom protkanom tamnozelenom i bojom šampanjca. Preko podnožja kreveta bio je prebačen mekani tamnozeleni pokrivač, a ja sam postavila i pet jastučića različitih veličina i u nijansama zelene i boje šampanjca, na njene jastuke.

Lijepe zlataste lampe sa svilenim svijetložutim abažurima stajale su na stočićima pored kreveta, a ja sam joj kupila neke parfeme i šminku i postavila ih po komodi. U mnogim razgovorima o Li i Lejli, otkrila sam koje su njene omiljene grupe. Pronašli smo postere nekoliko njih, uokvirili ih i postavili na zidove. Iznad njenog kreveta bila je apstraktna umjetnička slika u bojama u kojim smo uredili njenu sobu.

Zaustavljenog daha smo čekali njenu reakciju. Čuđenje na njenom licu odjednom se prelilo u suze.

Logan me je uspaničeno pogledao. ~ 77 ~ Anna

Zvoncica

Umirujuće sam mu se osmijehnula i prije nego što sam mogla išta da kažem Maja mu je polako prišla, dok su joj usta podrhtavala, a grudi joj se nadimale u pokušajima da obuzda plač, pa ga zagrlila. U tom trenutku je izgledala kao mala djevojčica i meni su navrele suze.

Logan se opustio u njenom zagrljaju čvrsto je držeći u snažnim rukama. Poljubio je u glavu i tiho rekao: „Pretpostavljam da to znači da ti se sviđa?”

Klimnula je glavom, ne pomjerajući je sa njegovih grudi. „Obožavam je. Prelijepa je.”

Njene promrmljane pohvale pojačale su se dovoljno da možemo da ih čujemo. Još nekoliko puta je šmrcnula i zagrcnula se prije nego što se odmakla od svog tate i obrisala obraze. „Hvala ti.”

Srce mi se stegnulo u grudima kada sam shvatila da se Loganu oči sjaje od emocija.

Uzeo je njeno lice između dlanova i šapnuo: „Dobro došla kući, dušo.”

Nisam mogla da zaustavim suze i, iskreno, nisam ih se stidila. Bila sam toliko dirnuta što učestvujem u ovom trenutku.

Maja mi se nesigurno osmijehnula. „Najbolje da odem da se spakujem.” „Da.” Pojurila je prema meni i čvrsto me zagrlila prije nego što je požurila iz stana.

I odjednom sam se našla u Loganovom naručju. Ispustila sam zvuk iznenađenosti prije nego što sam mu se prepustila. Dok sam i ja njega obuhvatala rukama, pokušala sam da ne mislim koliko je bio topao i čvrst osjećaj kada sam se privila uz njega, a mišići njegovih leđa su bili tvrdi pod mojim prstima. Uz to je mirisao prokleto divno.

Dođavola.

Zagrljaj nije potrajao ni iz bliza dovoljno dugo. Odmakao se od mene, ali nije zakoračio unazad. Umjesto toga mi je obujmio lice dlanovima kao maločas Majino i palčevima obrisao tragove suza sa mojih obraza. Osjetila sam se pomalo izgubljeno gledajući u njegove prelijepe oči. „Nema načina da ti zahvalim kako treba”, rekao je otežalim glasom. „Ne moraš da mi zahvaljuješ”, šapnula sam, boreći se da pronađem snage i riječima prigušim rekaciju koju je njegova blizina izazivala u mom tijelu.

Osjećala sam žmarce.

Po cijelom tijelu.

Na mjestima na kojima Logan zaista ne bi trebalo da mi izaziva žmarce.

Ti žmarci su se pretvorili u prave drhtaje kada je spustio ruke, polako mi prelazeći palčevima niz moj vrat i duž ključne kosti. Pustio me, samo da bi mi spustio ruke oko struka.

Usne su mi se razdvojile u iznenađenju, što mu je privuklo pogled.

Nisam mogla da dišem.

Vibrirajuća buka je prekinula napetost trenutka i ja sam se zbunjeno namrštila.

Logan se odmakao za korak, ne gledajući me više u oči. „Moj telefon”, promrmljao je, gurajući ruku u džep farmerki da ga pronađe.

Potpuno zbunjena zbog onoga što se upravo desilo, ili što se nije desilo, počela sam da uzmičem unazad iz sobe. „Ja ću samo, ovaj... da odem i vidim kako Maji ide.”

Odmahujući glavom, požurila sam napolje iz stana. Šta se to, dođavola, dogodilo? ~ 78 ~ Anna

Zvoncica

On se uopšte nije ponašao zavodnički, tako da nije moglo da bude seksualno motivisano. Zapravo, zasigurno sam znala da nije seksualno motivisano, jer ga ja nisam privlačila. Ponovo sam odmahnula glavom i utrčala u svoj stan, odjednom iznervirana.

Voljela bih da taj čovjek nije bio tako prokleto nježan prema meni!

To je bilo to. Bila sam u pravu prije nedjelju dana u restoranu kada je flertovao sa konobaricom. Naravno, čim se Maja naljutila na njega zbog toga, on je prestao sa tim, ali to me i dalje podsjećalo na jednu veoma važnu činjenicu.

Ja nisam bila tip Logana Mekleoda. Nikada neću biti.

A, iskreno, u bilo kojim drugim uslovima ni on ne bi bio moj tip. Osjećala sam privlačnost prema njemu u okolnostima koje su bile izvan moje kontrole.

Pa, ne više!

Morala sam da se distanciram od njega pri tome se ne distancirajući od Maje. Mogla sam to da uradim. Morala sam to da uradim.

Potisnuvši taj trenutak iz glave, stala sam na vrata svoje gostinske sobe i vidjela Maju kako pakuje stvari u kofer koji sam joj ostavila. „Skoro spremna?”

Podigla je pogled i drhtavo mi se osmijehnula. „Dušice, jesi li dobro?”

Slegla je ramenima, a onda je ponovo zaplakala. „Nedostajaćeš mi.

Ušla sam u sobu i zagrlila je. „Ja nikuda ne idem. Biću u stanu odmah pored tebe i možeš da dođeš da me vidiš kad god poželiš.”

Pustila sam je još malo da plače i najzad se odmakla da počne ponovo da se pakuje. „Malo sam nervozna”, priznala je. „To je potpuno prirodno. Ali ti i Logan ćete provoditi divno vrijeme zajedno i nadoknaditi izgubljene godine.” Šaljivo sam joj se osmjehnula. „Ipak, pokušaj da budeš blaga prema njemu.”

Maja se zakikotala i klimnula glavom. Još jednom me zagrlila i ja sam je otpratila do vrata. Logan je čekao na svojim vratima i prišao je da uzme kofer od nje.

Bilo je to samo nekoliko koraka, ali je izgledalo kao čitavi kilometri dok sam gledala kako je vodi preko odmorišta. Ona mi se plačno osmijehnula i nestala.

Logan mi je klimnuo glavom, a ja sam mu kratko mahnula rukom prije nego što sam zatvorila vrata.

Kliznula sam na vrata i uz tih tresak se spustila na zadnjicu dok sam potišteno zurila niz hodnik.

Moja potištenost nije dugo potrajala. Nisam imala vremena za to jer je bilo kakva zabrinutost da možda neću viđati Maju (i da, možda i Logana, takođe) bila sklonjena u stranu kada je postalo savršeno jasno da ni ona ni njen otac nemaju nikakvu namjeru da zaborave na mene.

Dvije nedjelje kasnije, stajala sam u kuhinji. Prva nedjelja u maju je prošla i ja sam se zatekla u situaciji kako radim nešto što mi je sasvim poznato.

Večeram sa Majom i Loganom. ~ 79 ~ Anna

Zvoncica

Nekako smo stekli ovu zajedničku naviku. Poslije škole bi Maja obično provela sat vremena ili kod Li ili kod Lejle kući, prije nego što bi došla kod mene. Ona bi radila svoju zadaću, a ja bih joj pomagala ako mogu, dok sam počinjala da pripremam večeru da bude spremna u vrijeme kad Logan završi posao. Ako sam bila previše zauzeta svojim poslom da bih kuvala, naručila bih da dostave hranu za sve nas. „Šta je Lejla rekla?” Odmahnula sam glavom, misleći da sam pogrešno čula. „Lejla je rekla kako misli da je naš profesor istorije, gospodin Tejtum, u ljubavnoj vezi sa profesorkom muzičkog, gospodom Rodžers.”

Logan i ja smo se zabrinuto zgledali.

Sjedili smo za kuhinjskim pultom i jeli hranu iz kineskog restorana. „A da li je Lejla prisustvovala nečemu što je navelo na takvo mišljenje?” „Da. Kaže da se gospođa Rodžers poigrava svojim vjenčanim prstenom svaki put kad razgovara sa gospodinom Tejtumom.” „Koliko li je samo dosadno toj djevojčici kad primjećuje ta sranja?” Logan je djelovao podjednako zbunjeno kao i ja. „Mislim da je ovdje važniji zaključak da Lejla ne bi trebalo da širi tračeve na osnovu toga što se žena poigrava svojim vjenčanim prstenom.”

Maja je slegla ramenima. „Nisam ja to rekla.” „Pa, moždarbi trebalo da kažeš Lejli da prestane to da priča.”

Maja je iskolačila oči prema meni. „To je Lejla. Samo bi je britanska vojska i tenk Čelendžer 2 mogli spriječiti da priča.”

Logan se zagrcnuo zalogajem hrane koji je upravo stavio u usta.

Ja sam otpila gutljaj vode da sakrijem svoj osmijeh. Kada sam se ponovo osjetila pribrano, okrenula sam se ka njoj. „Majo, nije u redu širiti tračeve.” „Znam. Ja to neću raditi”, obećala je ona. „Dodaj mi štapiće od račića.” Logan mi je dao znak rukom i ja sam mu gurnula posudu preko pulta. „Otkrio sam ko krade na poslu”, rekao je dok je stavljao pirinač i piletinu na hrskavi kreker. „O?” Novac je nestajao iz kase u šanku otprilike posljednjih sedmicu dana. To je izluđivalo Logana, a ja sam znala da to djelimično ima veze sa njegovim unutrašnjim osjećajem odgovornosti i činjenicom da je on imao kriminalni dosije i da je novac nestajao sa njegovog radnog mjesta. Brejden je preuzeo rizik sa njim dajući mu menadžerski posao u Fajeru i znala sam da Logan ne želi da ga iznevjeri. „Jedna od promoterki u noćnom klubu je počela...” Zastao je i naglo pogledao u Maju. Često bi ovo radio kada bi namjeravao nešto da kaže prije nego što bi se sjetio da je prisutna njegova petnaestogodišnja ćerka. „Počela je vezu sa jednim od mojih šankera. Nekako je saznala da imam dosije i pomislila da će biti lako krasti pare, a da za to naravno budem okrivljen ja.”

Osjetila sam kako mi krv ključa od bijesa i primijetila da su i Maji obrazi pocrvenili iz istog razloga. „Kako si otkrio da je to bila ona? ~ 80 ~ Anna

Zvoncica

„Na svu sreću, šanker koga je spetljala primijetio je promjenu u njenom finansijskom stanju. Postao je sumnjičav i uhvatio je sinoć dok je zatvarao šank. Ona je mislila da je ne gleda.” „Kučka”, bijesno je prasnula Maja.

Logan je samo klimnuo glavom u znak saglasnosti.

Ja sam zakolutala očima. „Majo, nemoj da koristiš tu riječ.” Pogledala sam Logana. „Ali ona je u pravu. Da li si pozvao policiju?”

Logan je odmahnuo glavom. „Ti znaš Brejdena. Mislim da je brinuo da će to stvoriti probleme za mene, pa joj je rekao da može ili da mu vrati novac ili da ode u policiju. Vratila mu je novac.”

Maja je othuknula, preturajući hranu po tanjiru. „Ljudi su đubrad.” „Samo ponekad”, odgovorio joj je on. „Ljudi griješe. Svi griješe.”

Osjetivši da ona upada u zamišljeno tinejdžersko raspoloženje zbog nepravde nanijete njenom tati, odlučila sam da promijenim temu. „Kad smo već kod grešaka, ja sam danas napravila jednu.” „Stvarno?” Podigla je pogled sa tanjira. „Aha. Slušala sam tu groznu grupu koju ti toliko voliš.” „Uh!” ljutnula se ona. „Koju?” „Začarane kišobrane... Krompire... Štap za šetnju.” Slegnula sam ramenima zadirkujući je. „Milosrdna puška”, ispravila me ona ljutito. „Oni nisu grozni.”

Pogledala sam Logana. „Kako uopšte uspijevaju sa takvim imenom? To uopšte nema nikakvog smisla.”

On je slegnuo ramenima, dok su mu se usne izvijale u osmijeh. „Gospode, Grejs, pokazuješ koliko stvarno imaš godina.” Maja mi je uputila onaj svoj pogled koji sam ja nazivala „nema šanse”.

Uzvratila sam joj sopstvenim „nema šanse” pogledom. „Jednostavno nemoj to da govoriš. Obavijestiću te dvadeset osam godina uopšte nije toliko mnogo.” „To je trinaest godina više nego što ja imam.” Drsko se osmijehnula. „Sada si jednostavno zla,” Logan je odustao od svega i smiješio se gledajući u svoju hranu.

Prije nego što je Maja mogla da odgovori, začulo se zvonce na vratima i prekinulo nas.

Namrštila sam se, „Pitam se ko je to.”

Bila je to visoka, dugonoga plavuša izraženih oblina. Nosila je uske farmerke, cipele sa visokom potpeticom i tijesan džemper sa dubokim V izrezom koji je otkrivao veoma lijepo poprsje. Nije nosila jaknu, a nije joj ni trebala, s obzirom na to da je maj bio veoma topao.

Njene krupne plave oči su se raširile kada me vidjela. „Ovaj...” Zbunjeno je nabrala obrve. „Ja tražim Logana.”

Bila je Amerikanka.

Stomak mi je zatreperio.

Da li je ovo bila ona Amerikanka? ~ 81 ~ Anna

Zvoncica

„Uđi”, zatekla sam sebe kako govorim iz duboko usađenog osjećaja pristojnosti. Sklonila sam se u stranu, puštajući je u svoj stan i zapahnuo me jak miris parfema.

Njene štikle su kuckale po parketu dok sam je vodila u kuhinju. Zastala je na vratima, a Loganove usne su se razdvojile od iznenađenja.

Intimno mu se i drsko nasmiješila. „Neki stari dolje u prizemlju mi je rekao da bi mogao da budeš ovdje.” Osmijeh joj je nestao s lica kada je primijetila Maju, a izraz lica joj je postao zbunjen kada je ponovo pogledala u mene.

On je spustio viljušku na tanjir i ustao sa stolice. „Kakve samo uslužne komšije imamo.”

Zavladalo je nelagodno ćutanje. „Ovaj... Šeron, ovo je moja ćerka Maja, i moja prijateljica Grejs. Djevojke, ovo je Šeron.”

Prišao joj je i nagnuo se prema njoj da je tiho upita: „Otkud ti ovdje?” „Pa”, spustila je ruku u svoju veliku torbu i izvukla neku spravicu, „ostavio si danas popodne svoj ajped u mom stanu, pa sam pomislila da će ti možda trebati.” „Jebi ga. Tražio sam ga svuda po kancelariji. Hvala ti.” Uzeo je uređaj od nje.

Osjetila sam mučninu.

Sve ovo vrijeme, on se viđao sa Amerikankom iako je rekao da se ne viđa.

Osjećala sam se... izdano.

Znala sam da to nije pošteno prema Loganu jer mi nismo bili u toj vrsti odnosa, ali ipak... pretpostavljam da čovjek ne može ništa protiv onoga što osjeća. „Tata, ko je ovo?” upitala je Maja nadmeno. Takođe, desilo se da je to bilo prvi put da je oslovila Logana sa „tata”.

On se zagledao u nju pomalo zbunjeno. „Ovaj... prijateljica, Majo.” „Dakle, mi smo večerali. Omela nas je u tome,” „Majo.” Glas mu je postao tiši i pun upozorenja. „Ne budi nepristojna.” „Nisam ja ta koja je nepristojna”, promrmljala je ona i okrenula se na stolici, preturajući viljuškom hranu po tanjiru.

Zurila je u taj tanjir sa izrazom takve ljutnje da sam se zabrinula. Logan će morati da bude zaista obazriv kada se radi o uvođenju žena u njen život. „Šeron...” „Bolje je da odem”, rekla je ona, upućujući mi osmijeh izvinjenja. „Žao mi je što sam vas prekinula.” Nagnula se da ga poljubi u obraz. „Drago mi je što sam te ponovo vidjela.”

Logan je ispratio napolje, a ja sam osjećala kako moja frustracija narasta svaki put kada bi njene štikle zazveketale po mom parketu.

Kada se Logan vratio, Maja je podigla pogled ka meni. „Mogu li da odem?”

Pogledala sam preko njenog ramena u Logana, koji je umorno klimnuo glavom. „Naravno.” Strpljivo sam joj se osmijehnula i sklonila njen tanjir.

Bez ijedne dodatne riječi, Maja je ustala i otišla u susjedni stan. Logan se nelagodno protrljao po vratu. „Ovo nije trebalo da se desi,” Osjećajući strepnju što sam ja ta s kojom želi da razgovara o ovome, okrenula sam mu leđa i počela da istresam preostalu hranu sa mog i Majinog tanjira u kantu za smeće. „Ako ~ 82 ~ Anna

Zvoncica

imaš neku ženu, mislim da je najbolje da je polako uvedeš u svoj život sa Majom. Radi budućih situacija.” „Ali ja ne... Šeron... ja nisam... slušaj, Šeron i ja nismo bili zajedno. Zaista sam raskinuo sa njom. Danas nam se omaklo.”

Ja ništa nisam rekla. „Hoću da kažem da sam proveo dvije godine u zatvoru i kada sam izašao, možda sam samo pokušavao da nadoknadim to što dvije godine nisam imao seks. Kada se navikneš na to redovno... Ona me je nazvala i otišao sam u njen stan u vrijeme pauze za ručak i...” „Ne moram da znam pojedinosti.” Oštro sam ga pogledala preko ramena, pokušavajući da sakrijem svoj bijes. „Mi smo prijatelji, ali nismo toliko bliski.” „Samo kažem da se desilo. Nije ništa ozbiljno i neće se ponovo desiti.”

Sada sam počela da stavljam tanjire u mašinu za pranje sudova. „Da li ona to zna?” „Njena viza za boravak ovdje važi šest mjeseci. Oboje smo znali da je to samo privremeno. Da li bi se okrenula? Mrzim da ti gledam u leđa.”

Pribrala sam se i okrenula, naslanjajući se na pult radi stabilnosti. „Osim ako ona ne sanja o tvrdokornom Škotlanđaninu koji će je zaprositi.”

Logan se zagledao u mene kao da sam poludjela.

Naglo sam se nasmijala bez istinskog veselja. „Šta je? Ne vjeruješ da žene tako razmišljaju. Mnoge žene imaju romantične fantazije i zamisli i koliko god mi razumjele stvarnu situaciju, uvijek postoje one sitnice zvane mašta i nada i one nas navode da zamišljamo lude stvari kao što je želja da se muška kurva od menadžera noćnog kluba oženi sa nama i obezbijedi nam trajnu vizu.”

Logan je razmislio o ovome. „Ne?” „Da.” ,,U redu, dakle, onda je to definitivno završeno.” „Užas. Kako li ćeš naći svoju sljedeću za seks na jednu noć?”

Logan je prasnuo u smijeh i ustao sa stolice. I dalje se smijući, uzeo je svoj prazni tanjir i stavio ga u mašinu za sudove. Kada sam i ja ustala, bili smo previše blizu jedno drugom za moj ukus. On se iscerio. „ Hvala za večeru.”

Gledala sam ga kako odlazi misleći možda kako ga pomalo mrzim, i mrzila sam sebe što ga mrzim kada uopšte nije njegova krivica što gajim neka osjećanja prema njemu. ,,O, još nešto, Grejs.” Osvrnuo se preko ramena. „Nikada nemoj ponovo da kažeš seks za jednu noć’.”

~ 83 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 12 „Da li te ja poznajem?” Kloi me je upadljivo odmjerila pogledom od glave do pete. „Prestani.” Uzdahnula sam i smjestila se na barsku stolicu pored nje. Nakon što je Logan otišao, nazvala sam Kloi da dogovorimo hitni večernji izlazak. Bilo mi je potrebno piće i bila mi je potrebna prijateljica. Ipak, nije mi trebalo da bude zajedljiva. „Znam da sam u posljednje vrijeme bila prezauzeta, ali...” Zaćutala sam. Istinu govoreći, zaista se nisam baš ponašala kao dobra prijateljica. „Zapravo, jednostavno izvini.”

Kloi se namrštila. „Živiš svoj život, Grejs. Nemaš zbog čega da se izvinjavaš. Samo sam te zadirkivala.”

Prekinuo nas je šanker. „Čime da vas poslužim?”

Mlitavo sam se naslonila na šank laktom i spustila bradu u dlan. „Talisker 2 i đumbirovo pivo, molim.” Čula sam kako je Kloi pored mene oštro udahnula. „Ti piješ viski? U redu, kome treba da razbijem glavu?” „Meni.” Zagunđala sam i čvrsto sklopila oči. „Sranje, Kloi. Dopustila sam sebi da se zaljubim u Logana Mekleoda i potrebna si mi da me spriječiš u tome.” „Znala sam!”

Naglo sam otvorila oči i zabuljila se u nju. „Nemoj da se naslađuješ.”

Sakrila je osmijeh iza čaše i otpila gutljaj svog voćnog koktela. „Prestani da se smješkaš.”

Nestrpljivo je huknula. ,,U redu, ti gundava gusko. Reci mi zašto da te spriječim u zaljubljivanju u Logana Mekleoda? Vidjela sam njegovu sliku na Fejsbuku. Mogu li samo da kažem... auh.”

Upitno sam nabrala obrve. „Na Fejsbuku?” Kako ga je za ime svijeta pronašla na Fejsbuku? Logan ima nalog na Fejsbuku? Tu mi se nešto nije uklapalo. „Sprijateljila sam se s Majom kada smo prije neki dan razgovarale telefonom i...” „Razgovarala si sa Majom?” „Kada sam te nazvala, ona se javila. Malo smo proćaskale. Slatka je” Povjerovati Kloi da se sprijateljila s Majom poslije jednog telefonskog razgovora... „Pa si je dodala za prijateljicu na Fejsbuku? Znaš da si trinaest godina starija od nje.”

Kloi je iskrivila lice. „Nisam se sprijateljila s njom da bih se sprijateljila s njom.

Sprijateljila sam se da bih njuškala i to se isplatilo.” „Ed stvarno mora da pronađe neki posao bliže kući”, promrmljala sam.

Nije obratila pažnju na moju primjedbu. „Maja je postavila svoju sliku sa Loganom.”

Načuljila sam uši. Pomisao na Logana kako pozira za fotografiju sa svojom ćerkom učinila je da osjetim toplinu iznutra. „Daj da vidim.”

2

Marka škotskog viskija iz istoimene pecare na ostrvu Skaj. (Prim. prev.)

~ 84 ~ Anna

Zvoncica

Kezeći se, Kloi je uvukla ruku u džep i izvadila telefon. Poigravala se njime nekoliko sekundi, a onda mi ga dodala. Pronašla je Majin profil na Fejsbuku i stvarno, slika na njenom profilu je bio njen selfi sa Loganom.

Slika je bila preslatka.

Maja se široko osmjehivala u objektiv, obraza prislonjenog uz Loganov, dok se on osmjehivao onim svojim zadovoljnim osmijehom koji je bio seksi čak i kada nije namjeravao da to bude. Pregledala sam komentare i počela da se mrštim. „Vidi šta ova djeca kažu o Loganu.” „Njima je petnaest godina, a on je vrlo seksi.” „To je Majin otac, a ne...” Usta su mi se nehotice otvorila. Prinijela sam telefon Kloi ispred lica, pokazujući jedan komentar. „Gdje je saznala za to? To je neprikladno. To... dođavola, to je Lejla.” Bila sam zgranuta. „U redu, mislim da treba da ograničim vrijeme koje Maja provodi sa tom malom tračavom... curom.” „Ooo, baš lijepo, Grejs. Sada si stvarno opaka.” „Neću biti opaka prema jednoj petnaestogodišnjakinji, čak ni ako je prostija od pornića.” „Da li je moguće biti prostiji od pornića?” „Zavisi o kom se porniću radi”, rekao je šanker sa drskim osmijehom dok je stavljao viski ispred mene. „Račun?”

Pomislila sam na Logana i Šeron. „Da, molim.” „Vratimo se na aktuelnu temu”, rekla je Kloi. „Ne želim da prestaneš da se ložiš na tog momka. Lično, mislim da je on pravi za tebe.” „Kako uopšte možeš to da misliš? Nisi ga čak ni upoznala.” „Znam da u sebi imaš neki žar koji nikada prije nisam vidjela. Imaš te nove ljude u svom životu. Imaš Maju, koju očigledno obožavaš.”

Zaključila sam da je vrijeme da joj ispričam za Amerikanku Šeron. „O, nije to ništa.” Kloi je odbacila tu priču odmahivanjem ruke čim sam završila sa prepričavanjem događaja te večeri.

Naišla sam na nerazumijevanje. „Očigledno me nisi slušala. Ja nisam Loganov tip.

Uopšte. A pri tome čak ni on nije moj tip. Ne znam kako se ovo dogodilo. Ali znam da me on nikada neće posmatrati kao nešto drugo nego prijateljicu i na kraju ću završiti slomljenog srca ako nešto brzo ne preduzmem.”

Kloi je podigla obrvu. „Da li ti čuješ šta si upravo rekla? On nije tvoj tip. A ipak evo razgovaramo o tome kako gajiš osjećanja prema njemu. Ko može da kaže da i on neće razviti osjećanja prema tebi?”

Odmahnula sam glavom, frustrirana njenim pokušajima da me podstakne umjesto da me odgovara od ovoga. „On flertuje sa ženama koje su mu privlačne. Uvjerila sam se u to.

Nikada nije flertovao sa mnom. Nikada, Kloi. Sve njegove žene izgledaju isto. I ne izgledaju kao ja. Ako on ne nastoji da ostvari ozbiljnu vezu sa ženama koje su njegov tip, definitivno neće nastojati ni da ostvari ozbiljnu vezu sa mnom. On će jednostavno imati neupadljive susrete sa ženama koje ne želi da dovede kući kod svoje ćerke. Ne želim da budem žena za potajne susrete sa strane i neću nikada ni željeti da to budem.” ~ 85 ~ Anna

Zvoncica

Kloi se namrštila. „Šta, dođavola, želiš da ja kažem?” „Želim da mi pomogneš da završim tu priču s njim. Prije svega ovoga, imala sam više neuspješnih sastanaka zaredom. Na nekoliko njih si me ti poslala. Tražim od tebe da budeš vrijedna i uporna i pronađeš mi najboljeg prokletog partnera koga si ikada ikome pronašla.

Vrijeme je da ponovimo magiju Ejdana i Džuno.”

Moja prijateljica nije djelovala srećno. „Ali...” „Ništa ali. Logan je slijepa ulica. Pronađi mi otvoren put!”

Oči su joj se raširile od zadovoljstva, „U redu. Pronaći ću ti najsavršenijeg partnera ikad.” ,,O tome ti pričam.” Kucnula sam svojom čašom o njenu, već se osjećajući bolje.

Dok mi je Maja pomagala da stavim suđe u mašinu za pranje nekoliko dana poslije toga, okrenula se Loganu koji je pijuckao pivo za pultom u mojoj kuhinji. Upravo smo dovršili zajedničku večeru. Ponovo. „Pošto je petak, možemo li večeras da gledamo film?” „Da li si uradila svu zadaću?” „Veći dio. Mislim da ću ostalo da završim u nedjelju. Nema mnogo da se radi. Pitaj Grejs.”

Osvrnula sam se preko ramena i vidjela kako me on upitno gleda. „Govori istinu.”

Usne su mu se izvije u uglovima, a pogled skrenuo ka njegovoj ćerki, „Onda možemo da gledamo film,” ,,I ti, Grejs. Tata je kupio novu fotelju i super je, ali pustiću tebe da sjediš u njoj.”

Zakikotala sam se na ovu njenu velikodušnost. „Bez djevojačkih filmića, molim”, dodao je Logan. „Ne treba da se vas dvije udružujete protiv mene.” „Glasaćemo”, rekla je Maja. „I obećavam da neću glasati za djevojački filmić. Oni su ionako bez veze. Uvijek se radi o dvoje budala koje očigledno ne razumiju vještinu komuniciranja.” „Nema ničeg lošeg u dobrom djevojačkom filmu”, usprotivila sam se, ali sam to uradila smijući se njenoj ocjeni djevojačkih filmova. „Ali nažalost, ja ne mogu da glasam, jer večeras ne mogu da dođem.” „Zašto?” Maja je izgledala razočarano. „Imam neke planove.” „O. Pa dobro, promijeni ih.”

Ja sam se nasmijala, ali Logan je izgovorio njeno ime upozoravajućim tonom i zatresao glavom gledajući je. „Možda Grejs želi da se druži sa svojim drugim prijateljima, Majo.

Prisjeti se da oni postoje.”

Maja je frknula kroz nos. „O, da. Zaboravila sam da je ona imala svoj život prije nego što smo joj ga mi zauzeli.”

Njih dvoje su se mangupski osmijehnuli jedno drugom. „Baš ste zabavni vas dvoje”, rekla sam suvo. „Ali griješite,” ~ 86 ~ Anna

Zvoncica

„U vezi s čim?” „U vezi s mojim planovima. Ne viđam se sa prijateljima.” Osjetila sam treperenje u stomaku i znala sam da je djelimično izazvano nervozom zbog večerašnjeg sastanka, a djelimično uzbuđenjem što bi ova noć mogla da označava kraj moje zaluđenosti Loganom. „Imam sastanak.”

Moja objava je dočekana potpunom tišinom.

Maja me gledala užasnuto, a Loganovo lice je bilo bezizražajno. „Sastanak?” procijedila je Maja kao da je to neka nepristojna riječ.

Prasnula sam u smijeh. „Da, sastanak. Ponekad idem na sastanke. Moram da sakrijem rogove i rascijepljeno kopito kada to radim, ali nekako uspijevam.” „S kim?” Logan je praktično prolajao sa druge strane pulta, a lice mu više nije bilo bezizražajno. Strijeljao me pogledom. Oštro.

Brzo sam zatreptala od iznenađenja na ovakav njegov glas. Šta je ovo bilo? Da li se to Logan usuđivao da glumi zaštitnički nastrojenog starijeg brata?

O Bože, da li je moj život mogao da postane još jadniji? Ja sam u njegovoj svijesti bila svrstana u stavku „porodica”. „Sa Kloinim kolegom. Ona nas je spojila. Kaže da je divan.”

Izgleda da je on bio razvedeni otac dvoje djece i ponovo je tražio ozbiljnu vezu poslije godinu dana provedenih u izlascima sa raznim ženama. Čim je to čula, Kloi je znala da mora da nas poveže. Rekla je da je on upravo ono što mi je potrebno.

Osjetila sam još jedan drhtaj u stomaku na pomisao da ću ga upoznati. „Sastanak naslijepo?” Logan se i dalje mrštio. „Da.” „Zato što si imala toliko sreće sa ranijim.”

Napravila sam grimasu na njegovo podsjećanje kako me on spasio poslije prošlog takvog sastanka. „Prisustvovao si jednom lošem završetku i misliš da znaš sve.”

Maja je odjednom krenula preko sobe ka vratima. „Idem da izaberem film”, dobacila je preko ramena prije nego što je nestala. „Majo?” pozvala sam je, zabrinuta njenom reakcijom. Nisam čula ništa osim kako su se moja ulazna vrata zalupila. Zbunjeno sam pogledala Logana.

On je slegnuo ramenima. „Nemoj mene da pitaš. Ja još pokušavam da razumijem polovinu njenih raspoloženja.”

Zagrizla sam usnu i spustila se na stolicu. „Možda se osjeća kao da je napuštam zato što ne ostajem da gledam film sa vama.” „Možda,” „Mrzim to što je razočaravam, ali ona mora da poštuje to što imam i druge prijatelje osim vas dvoje i ako se viđam sa drugim ljudima ne znači da je napuštam.”

Logan je klimnuo glavom. „Razgovaraću sa njom o tome.” „Hvala ti.”

Uzdahnuo je i ustao sa stolice. „To je kao neki drugi jezik, a nema nikoga da me njemu nauči.” ~ 87 ~ Anna

Zvoncica

„Kod tinejdžerki?” Saosjećajno sam mu se osmijehnula. „Ne. Kod žena uopšte.” „Pa, to je zbog toga što smo mi mnogo inteligentnije od muškaraca. Za vas prosta stvorenja je teško da nas pratite.” Vedro sam mu se osmijehnula.

On je naškiljio prema meni. „Veoma zabavno, Grejs.” Okrenuo se da krene, a onda naizgled bolje razmislio o tome. „Dakle, ko je taj momak sa kojim se viđaš noćas?” „Zove se Kolin. Radi u agenciji za nekretnine sa Kloi.” „Zvuči kao seronja.”

Ljutito sam dunula na nos. „Kako si to shvatio na osnovu te dvije pojedinosti?” „Za sve Koline koje sam ikada upoznao ispostavilo se da su seronje, a agenti za nekretnine nisu ništa bolji od nalickanih trgovaca.” „On ima dobar posao, razveden je i ima djecu. Nije seronja.” „To čini da zvuči kao još veći seronja.” Logan se sada sasvim okrenuo da se raspravlja. „Zvuči kao da je odgovoran i spreman da se posveti vezi!” Osjetila sam kako mi se ljutnja naglo budi zbog njegovog previše zaštitničkog stava. „Stvarno? Odgovoran? Dakle, ko mu čuva prokletu djecu dok on izlazi na sastanak sa tobom?” „Pretpostavljam da to radi njegova bivša žena. On se razveo od nje, Logane. Nije je ubio.” „Ne, naravno da nije. Zašto bi je ubio kad može da je drži kraj sebe kao mnogo hvaljenu dadilju dok on tuca prelijepe, povodljive žene.” Iznervirano je pokazao na mene.

Na trenutak sam zapanjeno ćutala.

Ispod njegovih podsmijavanja osjećao se prikriveni istinski gnjev i osjetila sam kao da me guši pogledom. Mogla sam sasvim lako da budem Šenon prema vlasničkom načinu na koji se odnosio prema meni i obraćao mi se s visine. „Ja nisam povodljiva!” prasnula sam i žurno izašla iz prostorije. „Možeš da izađeš napolje! Moram da se spremim za izlazak.”

Iako sam u podsvijesti smatrala čudnim što me Kolin pozvao na piće umjesto na večeru, bila sam riješena da to potisnem u stranu i mislim kako je samo pokušavao da učini sve ovo u vezi s prvim izlaskom opuštenijim.

Trebalo je da slušam podsvijest.

Kad sam ga tek vidjela smatrala sam ga zgodnim, sa njegovom visinom, tamnom kosom i urednim izgledom. Uz to je bio i šarmantan, kada je ustao iza šanka da se rukuje sa mnom i poljubio me u obraz. Takođe, dobro je i mirisao. I nije mogao da skine pogled sa mog dekoltea.

Ali nije izgledao dovoljno staro da bude razveden i otac dvoje djece.

Kad sam sjela u separe nasuprot njemu, sa čašom vina u ruci, odmah sam rekla:„Pa, Kloi mi kaže da imaš dvoje djece.”

On se skoro zagrcnuo pivom. „Molim?” Nakašljao se u ruku, očiju sjajnih od veselja. ~ 88 ~ Anna

Zvoncica

Kloi će da pogine čim je dohvatim u ruke. Napeto sam mu se osmijehnula. „Onda nisi ni razveden?” Odmahnuo je glavom, kezeći se. „Kakve ti je, dođavola, gluposti Kloi ispričala o meni?” „Molim te, reci mi da ti je ime Kolin.” „Ime mi jeste Kolin i radim sa Kloi, ali nikada nisam bio oženjen i nemam djecu.”

Kakvu je to igru moja prijateljica igrala? „Ti se zoveš Grejs, zar ne?” začikavao je on.

Gledala sam u njegove tople smeđe oči i shvatila da klimam glavom. Nisam znala šta Kloi smjera, ali Kolin je izgledao sasvim prijatno. „Ne znam zašto je to ispričala.” „Kloi ima uvrnut smisao za humor. Ipak, rekla mi je da sam ja njen drugi kolega s posla sa kojim izlaziš na sastanak.”

Mislila sam da sam otkrila nešto provokativno u njegovim očima i tonu, ali potisnula sam to iz glave, zaključujući da sam paranoična. „To je velika agencija za nekretnine”, našalila sam se.

On se zasmijuljio i klimnuo glavom prije nego što se nagnuo preko stola. „Ovo mjesto je pomalo uštogljeno. Zašto ne bismo jednostavno prešli na stvar i otišli u moj stan?”

Zatreptala sam na taj predlog. Nije se moglo poreći da je u njegovim očima bilo požude.

Očigledno nisam bila paranoična. „Izvini?” „Mislim, mogu da ti platim još jedno piće ako želiš, ali sam jednostavno pomislio zašto da traćimo dio noći, zar ne?”

Prije nekoliko mjeseci vjerovatno bih potisnula nagonski gnjev, pokunjila se i pocrvenila i nekako se izvukla iz te situacije, izvinjavajući se kao da je sve bilo moja krivica.

Bilo šta što je potrebno da se izbjegne istina.

Stoga sam mogla da krivim samo Loganov uticaj za prevazilaženje straha od sukoba i otvoreno sam upitala: „Da li mi ti to govoriš da si došao na ovaj sastanak samo da bi me odvukao u krevet?”

Kolin je slegnuo ramenima i klimnuo glavom, kao da je to samo po sebi razumljivo. „Kloi zna da ja jednostavno želim zabavu. Ništa ozbiljno. Sigurna sam da ti je to rekla... ili nije?”

Namrštila sam se. Da, definitivno ću je ubiti. „Ne. Nije.” „Dakle... ovo nije takav sastanak? Onda ne želiš sa mnom u stan?”

Nekako sam uspjela da se uzdržim da mu ne pljusnem piće u lice. Nije mi priuštio ni pet minuta razgovora prije nego što je zaključio da od mene ne želi ništa drugo nego kresanje na brzinu. Što se mene ticalo, njegov način pristupa stvarima bio je samo dotjerana forma masturbacije.

Uzela sam svoju tašnu i jaknu i stegnuto mu se osmijehnula. „Ne. Plašim se da bi to bilo razočaravajuće iskustvo za oboje.” Ustala sam i s visine zurila u njega sa sjajem očima. „Ja uživam samo u stvarno prljavim stvarima i moram da upoznam muškarca i steknem povjerenje u njega prije nego što mu dopustim da mi uradi apsolutno sve što želi u krevetu.”

Izašla sam iz bara šepureći se u hodu, ostavljajući ga da bulji za mnom otvorenih usta i smijala sam se kad sam izašla na noćni vazduh. Osvrnula sam se preko ramena prema šanku ~ 89 ~ Anna

Zvoncica

i odmahnula glavom i dalje se cereći. Nisam znala šta me uhvatilo tamo unutra, ali mi se dopalo.

Ipak, ne dovoljno da me spriječi da ubijem Kloi.

Taj trenutni trijumf što sam natjerala Kolina da se osjeća kao da je upravo propustio nešto uzbudljivo nestao je dok sam išla kući. Opet sam bila na početku.

Kloi me, u svojoj neizmjernoj mudrosti (o ne!) uvalila u ovo. Razmišljajući o tome, shvatila sam tačno šta je ona smjerala. Ona mi je savršeno jasno stavila do znanja da misli kako je Logan najbolji izbor za mene (kao i obično, nije slušala ni riječ koju sam rekla) i posvetila se pokušaju da mi ovo dokaže time što će mi organizovati još jedan loš sastanak.

Sve što je Kloi uradila dokazalo je kako više ne mogu da joj vjerujem da će mi pomoći u pronalaženju pristojnog partnera.

Jedva sam zakoračila na odmorište ispred stana kada su se Loganova vrata naglo otvorila. Zureći u njega iskolačenim očima, čekala sam da nešto kaže. Umjesto toga me samo strijeljao pogledom. Još je dobro raspoložen, vidim. ,,U redu, dakle”, rekla sam i pribrano prišla svojim vratima. Moje potpetice su pravile paklenu buku koja je odjekivala po stepeništu. Mora da je to bilo ono što je upozorilo Logana na moj povratak. „Poranila si”, zagunđao je kada sam gurnula ključ u bravu. „Jesam.” „Zašto?”

Skoro sam iskočila iz sopstvene kože na zvuk njegovog glasa na uvu. Osvrnula sam se preko ramena i on se stvarno skoro naslanjao na moja leđa. „Eto tako. Tata.” Ljutito sam otvorila vrata svog stana i ušla unutra nadajući se da će on shvatiti poruku i jednostavno se otkačiti od mene.

U tome sam pogriješila.

Logan se uhvatio za vrata i krenuo za mnom unutra. „Da li ti je nešto uradio?” „Gdje je Maja?” upitala sam kada je za sobom zatvorio vrata mog stana. „Spava. Zaključao sam je u stanu.” „O sjajno”, rekla sam, odmičući se od njega. „Ako izbije požar, bar su joj šanse da umakne manje.” „Može da otključa iznutra”, protisnuo je kroz stisnute zube idući za mnom u kuhinju. „Logane, nisam raspoložena, o čemu god da se ovdje radi.” Potražila sam u frižideru flašu vina.

Vino mi je smjesta izvučeno iz ruku i ja sam ljutito zagundala kada je Logan uzeo da otvori bocu i sipa mi u čašu. Gurnuo mi je čašu preko pulta toliko silovito da je prava sreća što je u njoj uopšte ostalo vina. „Pričaj”, zatražio je.

Dohvatila sam čašu i odmakla se od njega da bih mogla da popijem donekle umirujući gutljaj. „Grejs”, upozorio me on. ~ 90 ~ Anna

Zvoncica

Uzvratila sam mu gadnim pogledom prije nego što sam spustila čašu na pult i počela da otkopčavam jaknu. Uostalom, ovo je bila moja kuća. Ja sam mogla da se osjećam kao svoj na svome. „Ne znam da li ovo shvataš, Logane”, prasnula sam naglo raskopčavajući dugmad. „Ali ja zapravo nemam šta da ti kažem o svom životu.” Bacila sam jaknu na stolicu u uglu prostorije i ponovo uzela čašu.

Loganovo ćutanje me je natjeralo da pogledam u njega.

Njegov pogled je bio usmjeren na moje tijelo, a ja nisam mogla sasvim da shvatim šta je značila iznenadna tama u njegovim očima. „Logane?” „Da li si to nosila?” zagrcnuto je upitao. „Za njega.”

Spustila sam pogled na svoju haljinu. Ona je simbolizovala svu nadu koju sam osjećala u vezi s ovom večeri i Kolinom, jer je to bila najizazovnija stvar koju sam imala u svojoj garderobi i nisam je nosila baš za svakoga. Bila je to crna satenska haljina do ispod koljena koja mi je pristajala kao druga koža. Imala je uske pruge i divan izrez koji je više otkrivao nego ijedna druga moja haljina. Nosila sam seksi grudnjak koji je čudesno popravljao moje skromno poprsje.

Nosila sam podignutu kosu da pokažem haljinu u svoj njenoj ljepoti.

Iako je otkrivala mnogo manje nego odjeća koju sam vidjela da nose Loganove cure, odjednom sam se osjećala sasvim izloženo dok me je tako gledao.

Pocrvenila sam i ponovo nagnula vino. „Da li je bio vrijedan toga?” Pokazao je na moju haljinu sa pogledom ljutite zgađenosti.

U odgovor na to i moja ljutnja je narasla. „Nema ničeg lošeg u ovoj haljini.” „Pa, on ne bi mogao da gaji nikakvu sumnju šta nudiš kada si se pojavila u njoj. Pa šta se, dođavola, dogodilo? Ili je to bilo na brzaka u skladu sa pravom definicijom?”

Naglo sam udahnula, povrijeđena. „Izlazi iz moje kuhinje.”

Krenuo je oko pulta prema meni. „Ne prije nego što mi kažeš šta ti je to kopile uradilo.” „To nije tvoja stvar. Kažem ti to po hiljaditi put.” „Ja te, jebote, preklinjem da mi kažeš nešto drugo.” Zastao je na nekoliko centimetara od mene, nadvijajući se iznad mene, svjesno pokušavajući da me zastraši kako bih mu odgovorila.

Podigla sam pogled ka njemu pokušavajući da ga ošinem pogledom. „Smiješan si. Ja ti nisam sestra!”

Logan se trgnuo unazad kao da sam ga udarila, a oči su mu od iznenađenja postale okrugle. Poslije minut, promuklo je rekao: „Vjeruj mi, znam da mi nisi sestra.” Šta je to značilo? Zadrhtala sam pod vrelinom njegovog pogleda i osjetila kako mi se gornji dio grudi naježio. Bradavice su mi se ukrutile pod grudnjakom. Sada malo drhteći, obišla sam ga i napravila malo udaljenosti između nas. „Samo hoću da znam da li te je povrijedio”, upitao je Logan, ne zvučeći više ljutito. „Ne, nije.” Popila sam vino i okrenula se, ali morala sam da se oslonim na zid, nesposobna da prevaziđem zbunjenost koju sam osjećala. ~ 91 ~ Anna

Zvoncica

Napetost u prostoriji je bila nevjerovatna i počela sam da se pitam da li sam samo ja osjećala njenu seksualnu komponentu. Zapravo, počela sam da se pitam da li je ta napetost bila sastavljena u cjelosti od seksualne frustracije i ničeg više.

Pogledala sam Logana ispod trepavica. On se okrenuo prema meni, ali kao da mu je svaki mišić u tijelu bio do krajnosti zategnut. „Ne, nije”, ponovila sam tiho. „Ali ga je zanimalo samo jedno.”

Mišić u njegovoj vilici je zatreperio. „Šta si uradila?” „Rekla sam mu da neću susrete za jednu noć jer kad odem u krevet s muškarcem želim da mi on radi šta god hoće, a za to je potrebno da ga poznajem i vjerujem mu.”

Logan me tupo gledao. „Šta si rekla?” upitao je ravnim tonom. „Bila sam duhovita.” Slegnula sam ramenima, odjednom se ne osjećajući više toliko duhovito. „Da, pa, ja bih očekivao njegov telefonski poziv sutra. Govorila si mu takva sranja, nosila tu jebenu haljinu...” Ponovo je bio ljut.

I kao i uvijek, njegova ljutnja je pokrenula moju. „Zašto se noćas ponašaš prema meni kao potpuni kreten?” „Da li si zaista tako prokleto tupava?” viknuo je Logan, sa izrazom nevjerice na licu. „Izgleda da jesam!” viknula sam. „Pa, evo prokletog nagovještaja!”

Jedva sam imala vremena i da trepnem kada je to viknuo prije nego što je njegovo tijelo čvrsto pritisnulo moje uza zid. Uhvatio mi je članke rukama i držao me potpuno zarobljenu.

Teško dišući, lica udaljenog samo koji centimetar od mog, zagledao se u moje oči i promuklo rekao: „Reci mi da se gubim, Grejs.”

Koža mi je gorila. Zapravo, moje cijelo tijelo kao da je bilo obuhvaćeno plamenom.

Mogla sam da osjetim kako mi se grudi nadimaju u tijesnoj haljini, a peckanje između mojih nogu se pojačalo do upornog pulsiranja. Udahnula sam Loganov miris, a dah mi je zastao kada sam osjetila njegovu erekciju. Osjetila sam prijatno treperenje u donjem dijelu stomaka i čvršće sam skupila noge osjetivši vlaženje između njih. „Grejs.” Njegova glava se nagnula prema mojoj. „Reci mi da idem.” „Ne.” uzvratila sam šapatom, klonuvši na zid, a on se pripio uz mene zastenjavši. „Želim da ostaneš.”

Pogledao me je u oči kao da traži odgovor na neko pitanje. „Ako ostanem, jebaću te.”

Zadrhtala sam u odgovor na njegovu prostu iskrenost i obliznula usne prije nego što sam raširila noge da bi on mogao da prodre između njih. Oči su mu bljesnule na taj moj pokret, a ja sam ispružila glavu tako da su nam se usne dodirnule i šapnula: „Računam na to.”

~ 92 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 13 Logan Mekleod je znao da se ljubi.

Njegove usne su bile vrele na mojim dok mu je jezik klizio po mome. Njegova kratka brada mi je grebala kožu dok je produbljivao poljubac i trljao se donjim dijelom tijela o mene. Bradavice su mi smjesta otvrdnule. Nikada me niko ranije nije tako ljubio. Sa takvom pohlepom. Kao da nije mogao da me se nasiti.

Ispustila sam tihi jecaj od uzbuđenja kada sam odvojila usne od njegovih kako bi mogao da me ljubi po vratu, spuštajući se sve niže do mojih grudi. Stegnuo mi je članke dok sam se izvijala pod dodirom njegovih usta. Zatim mi je pustio ruke i odmakao se da pogleda moje zažareno lice. Osjećala sam kao da mi koža gori i kao da mi je pretijesna.

Donji dio stomaka mi je zadrhtao od požude u njegovom vrelom pogledu.

Nikada u životu se nisam osjećala toliko željenom. A to što me želio on... „Logane” rekla sam molećivo.

Oči su mu buknule na moju molbu i uvukao je prste pod bretele moje haljine. Sa smišljenom sporošću koja me natjerala da zastenjem otkopčao ih je i povukao nadolje spustivši mi prednji dio haljine ispod grudnjaka. Zatim mi je skinuo i grudnjak. Krupnim šakama mi je obuhvatio grudi, zagledao mi se u oči i uputio mi onaj svoj zavodljivi osmijeh.

Spustio je glavu, a ja sam kriknula od zadovoljstva kada su njegova usta upila moju bradavicu. Posegnula sam za njim, obavijajući mu ruke oko vrata, privlačeći ga bliže.

Zajecala sam, glava mi je klonula na kuhinjski zid dok je on lizao i sisao i mučio me prije nego što je prešao na drugu bradavicu. Bila sam preplavljena osjećanjima. Njegov miris, njegova vrelina, njegova čvrstina i snaga. Bila sam zarobljena. Nikada se ranije nisam tako osjećala. Kao da bih mogla da iskočim iz sopstvene kože ako ne uđe u mene.

Izvijala sam se uz njega, a Logan je stenjao ljubeći mi grudi i taj zvuk je divno odjekivao kroz moje tijelo. Tješnje je pripio tijelo uz moje i podigao glavu da me ponovo poljubi.

Poljubac je bio žešći, vlažniji, mnogo neobuzdaniji. Odmah sam se obmotala oko njega i uplela mu prste u kosu na potiljku dok sam lizala i sisala i palacala jezikom po njegovom, a poljubac nam je bio tako dubok da nisam bila svjesna ničega osim njega.

Znala sam samo da želim još i da to želim odmah.

Uvukla sam ruku pod njegovu majicu i prešla preko njegovog čvrsto stomaka prije nego što sam mu je uvukla u farmerke.

Prestao je da me ljubi i oštro ispustio vazduh, pribijajući se uz moju ruku dok sam pokušavala da je obavijem oko njegove erekcije unutar zategnutih farmerki.

Izvukla sam ruku i počela da ga raskopčavam. „Želim te u sebi”, šapnula sam užurbano. „Trebaš mi.”

Nježno mi je sklonio ruke sa svoje erekcije i podvukao ruku pod moju haljinu. Dok su vrhovi njegovih prstiju prelazili po unutrašnjoj strani mojih butina, upitao je prislonivši usta na moja: „Jesi li spremna za mene, Grejs?”

Gricnula sam mu donju usnu i rekla: „Potpuno sam spremna za tebe.” „Jebote”, ponovo je zastenjao, gurajući mi prste ispod gaćica. „Puna si iznenađenja.” ~ 93 ~ Anna

Zvoncica

„A?” zajecala sam kada je gurnuo dva prsta u mene. Nabijala sam se na njih.

Odmakao se da me pogleda u oči dok me jebao prstima. „Nikada nisam mislio da se pališ na ovakve kao što sam ja.”

Prodahtala sam, jedva svjesna šta govori, stežući njegovu ruku u strahu da će prestati to da mi radi. „Gospode, ubijaš me.” Usnama mi je prešao uz vilicu dok ih nije zaustavio na uhu. „Jebaću te dok ne vidiš zvijezde pred očima.”

Svršila sam na njegovim prstima, a moji krici zadovoljstva bili su prigušeni njegovim poljupcima.

Dok sam podrhtavala pripijena uz njega, ljubila sam ga i usisavala njegov jezik. Njegovo dahtanje me potpaljivalo sve dok se sve nije utopilo u najpožudniji poljubac koji sam ikada iskusila.

Osjećala sam njegove tople, otvrdnule ruke na butinama dok su mi prelazile preko kože zadižući mi haljinu iznad kukova. Logan je uhvatio moje gaćice i povukao mi ih niz noge.

Gurnula sam ih nogom u stranu, ne usuđujući se da prekinem poljubac i nagli nalet vazduha između mojih nogu pojačao je peckanje i žudnju koja je ponovo narastala u meni.

Oboje smo spustili ruke na njegove farmerke i svukli ih zajedno sa boksericama sve do njegovih članaka, oslobađajući ga. Logan je prekinuo poljubac, a ja sam spustila pogled da ga odmjerim.

Bio je velik.

Veći od ijednog kog sam ranije imala u sebi. „O, Bože”, prodahtala sam.

Loganov pogled se pomračio. „Sve za tebe, mala”, rekao je hvatajući me za noge, šireći ih i prodirući u mene. „Logane!” kriknula sam od bolnog zadovoljstva, dok me njegova pulsirajuća vrelina nadvladavala. Bila sam potpuno usmjerena na osjećaj njegove debljine u meni i borila sam se za dah dok je moje tijelo pokušavalo da se prilagodi i opusti. Logan je mirno stajao uz mene, teško dišući, iako je pokušavao da se malo obuzda.

Ja nisam htjela da se obuzdam.

Htjela sam još. Pritisnula sam kukove uz njega, a on me naslonio na zid, tako da mogu da ga obuhvatim nogama. Prodro je dublje u mene, a ja sam zarila prste u njegova ramena. „Logane!” zabacila sam glavu, a Logan je to shvatio kao poziv.

Potegnuo mi je usnama bradavicu, a moji unutrašnji mišići su se stegnuli oko njegovog kurca i prekinuli svako njegovo obuzdavanje. Pribio me uz zid, žestoko se zarivajući u mene, klizeći unutar i izvan mene sve grozničavije.

Podigao je glavu i oči su nam se susrele dok je ispunjavao obećanje da će me žestoko jebati. Dok me gledao, oči su mu potamnile. „Grejs.” Glas mu je bio grlen. „Blizu sam...” prodahtao je.

Tada sam osjetila kako mi palcem pritiska klitoris, a osjećaj njegove kite u meni dok mi istovremeno trlja klitoris me potpuno rasturio. Moj vrhunac je pokrenuo njegov i moji unutrašnji mišići su podrhtavali oko njegovog kurca. Logan je za škrgut ao zubima, ne skidajući pogled sa mene, napregnutih mišića i ispustio je duboki jecaj iz stomaka dok su mu se kukovi pribijali uz mene u orgazmu. ~ 94 ~ Anna

Zvoncica

Odjednom sam ponovo postaja svjesna svijeta oko sebe dok je moje ushićenje prolazilo.

Odjednom sam postala bolno svjesna Loganovih grudi kako se podižu uz moje dok smo se borili da povratimo dah, njegove težine na meni, njegovih usana koje su mi dodirivale vrat.

Udahnula sam njegov miris, plašeći se da ga pustim.

Kada se odmakao od mene, mogla sam samo da zurim u njegove oči, nadajući se da ću u njima moći da pročitam šta misli. Ali nisam mogla. Zato sam ostala potpuno mirna, obavijena oko njega, dok mi je na usta spuštao najmekše, najslađe poljupce. Usne su me zapekle kada se blago izvukao iz mene i spustio mi noge na pod. „Uzimaš li pilulu?” upitao je blago.

Ukočila sam se na to neočekivano pitanje.

A onda mi je sinulo.

Pustila sam ga da prodre u mene bez kondoma.

Kako sam mogla da budem tako glupa? „Uzimam pilulu”, šapnula sam, jer sam je zaista uzimala, ali nije u tome bila stvar!

Nešto napetosti kojom je zračio kada se sagnuo da navuče donji veš i farmerke. Zurila sam u njega dok se zakopčavao i kada je zatim zakoračio prema meni. Šta će uraditi sljedeće?

Nisam imala pojma šta se sada dešava.

Na moje iznenađenje, uzeo je ivicu moje haljine i polako je vratio na mjesto, A onda je uzeo bretele moje haljine i grudnjaka i nježno navukao moj gornji dio odjeće tako da me pokrio.

Uzdrhtalih nogu, mogla sam samo da šokirano stojim dok mi je prelazio prstima preko obraza, „Da li sam te povrijedio?”

Odmahnula sam glavom.

Logan me uzeo za ruku i poveo kroz stan do kupatila. „Pustiću te da se opereš, a onda moramo da razgovaramo.”

Zaključala sam se u kupatilu i uradila što je on i rekao, dok mi je koža gorela od prizora našeg seksa koji su mi stalno iznova prelijetali kroz glavu. Naslonila sam se na lavabo i u ogledalu posmatrala svoje rumene obraze, užarene oči i kosu koja je ispadala iz ukosnica koje su je držale na mjestu. Šta se dešavalo sa Loganom? Ponašao se nježno, ali čudno za nekoga ko je upravo imao izluđujući seks.

A nije mogao da porekne da je bio izluđujući. Osjetila sam koliko je silovito svršio. Isto onako jako kao i ja.

Ponovo sam pocrvenila. Šta je značilo to „moramo da razgovaramo”?

Postojao je samo jedan način da se to otkrije. Ponovo osjećajući treperenje u stomaku, izula sam cipele u hodniku i pokušala da mirno uđem u kuhinju, gdje je Logan sjedio za pultom.

Sjela sam na stolicu pored njega. ~ 95 ~ Anna

Zvoncica

Okrenuo je glavu da me pogleda u oči, a njegove oči su mi govorile sve što je trebalo da znam.

Sve što nisam htjela da znam.

A odbacivanje i bol njime izazvan su bili užasni.

Bio je to onaj plamteći bol u mojim grudima... potpuno različit od svega što sam ranije osjetila.

Logan je spustio pogled, izgledajući tako ozbiljno da se bol pojačao i počeo da mi se penje uz grudi prema grlu, dok se nisam osjetila kao da me nečija ruka guši. „Ovo ne može da se ponovi, Grejs”, rekao je, potvrđujući sve ono što sam vidjela u njegovim očima.

A ja nikada nisam osjetila takav gubitak. Razlikovao se od bola poslije napuštanja moje porodice. Od njih sam namjerno otišla.

Nisam htjela da izgubim Logana.

Boljelo me je, a taj bol je bio samo dodatno pojačan gubitkom nečega drugog. Nade.

Prije ovoga nisam čak ni shvatala da se ispod svojih težnji da budem racionalna i logički razmišljam čvrsto držim za fantaziju o Loganu i meni, ali sam to radila. Ta fantazija me je držala na način za koji sam znala da vjerovatno nije dobar za mene na duži rok, ali je ona činila svaki dan malo vedrijim i ispunjenim iščekivanjem.

Nisam mogla da odgovorim zbog stegnutosti koju sam osjećala u grlu. „Moram da se usredsredim na Maju. Svakog dana se sjetim da smo izgubili petnaest godina u kojima joj nisam bio otac, a ja još nisam zagrebao ni površinu štete koja je učinjena pri tome. Merijen joj je to uradila. Moram da joj nadoknadim to, Grejs, a jedini način na koji to mogu da uradim je da joj u ovom trenutku dam sve od sebe. Ona to zaslužuje. Ona zaslužuje da bude broj jedan. U ovom trenutku ne mogu da budem u vezi.”

Iznenadno sjećanje na to kako se Logan pokreće u meni nije me više peklo po koži.

Umjesto toga sam osjetila hladnoću. Osjetila sam se ranjivo.

Poniženo.

Glupo.

O, tako prokleto glupo.

Zašto sam mu dala taj dio sebe kad sam sve vrijeme znala ono što nije govorio, što je skrivao iza izgovora o Maji - da ne može da bude u vezi sa mnom. „Grejs,” rekao je kada ništa nisam odgovorila, a njegove prelijepe oči su me molile da razumijem. „Nikada nije trebalo da sa tobom... ponašao sam se nagonski. Moram da se zaustavim.” Prešao je rukom preko glave, očigledno ozlojeđen samim sobom. „Moram da preuzmem kontrolu nad svojim životom. Da budem jebeni čovjek. Gledaj gdje me je nagonsko ponašanje dovelo. Strpalo me u zatvor, za ime Božije.”

Gnjev mi je otvorila grlo i raspetljala glasne žice. „Da li ti to porediš seks sa mnom sa onim zbog čega si završio u zatvoru?” „Naravno da ne.” „O sjajno”, rekla sam ustajući sa stolice i izmičući se od njega. „Mogla bih to da shvatim kao poseban slučaj.” ~ 96 ~ Anna

Zvoncica

„Pobjesnila si.” Uzdahnuo je. „Sranje, Grejs, nikada nisam namjeravao...” „Da me jebeš? Da, zapamtiću to.” Odjednom sam očajnički poželjela da ode prije nego što budem još više ponižena plakanjem pred njim. „Sada možeš da ideš, Logane.”

Ustao je, stegnutog lica. „Ne budi takva. Molim te. Bila si toliko dobra prema Maji i meni - moraš znati da si ti posljednja osoba koju bih ikada poželio da povrijedim. Ja sam seronja, tako je.” Podigao je ruke kao da se predaje. „Nije trebalo to da uradim. Stalo mi je do tebe i privlačiš me - naravno da me jebeno privlačiš; pogledaj se samo - ali nisam imao namjeru da pređem tu liniju sa tobom i pokvarim ono što nas troje imamo. Znaš kako se Maja ponašala kada bi nanjušila i samu blizinu neke žene u mom životu. Ne mogu ovo da uradim. Molim te da shvatiš.”

Skupila sam oči, previše povrijeđena da slušam njegovo objašnjenje zašto ne može. Sve što sam zaista htjela da znam je zašto. „Zašto si onda to uradio?” upitala sam, nesposobna da zadržim taj bol u sebi. Bar je moj bijes naizgled potisnuo suze. „Bila sam zadovoljna znanjem da mi ne uzvraćaš na moja osjećanja prema tebi, pa zašto si onda prešao liniju?”

Kajanje mu je bljesnulo u očima.„Dopustio sam da me savlada ljubomora”, priznao je promuklim glasom.

Othuknula sam u nevjerici. „Dakle, ti mi govoriš da si se naljutio jer se drugi dječak igra igračkom kojom ti nisi imao prilike da se poigraš?” „Prestani”, upozorio me je. „Nemoj ovo da pogoršavaš. Nisam imao pojma šta osjećaš prema meni.” „Daj, molim te, Logane. To je možda bilo tačno kad smo se tek upoznali, ali sada je već prošlo neko vrijeme otkad smo prevazišli rutinu sukobljenih komšija.”

Mišić u njegovoj vilici je zadrhtao. „Sumnjao sam da te privlačim, ali ništa više od toga.

Nikada nisam ni zamišljao da bi mogla da osjećaš nešto više.” „Zato što sam to ja... plitka djevojka za susrete na brzaka. Ti me dovoljno poznaješ da ne misliš tako.” „Očigledno te nisam dovoljno poznavao”, prasnuo je, očiju potamnjelih od gnjeva. „Ali ako želiš da preuzmem punu odgovornost za ovo, onda i hoću. Bio sam kreten, povrijedio sam te i mrzim to što sam te povrijedio. Zaista. Žao mi je”, završio je šapatom.

Odmahnula sam glavom i obgrlila se rukama, okrećući se na drugu stranu jer sam sada mogla da osjetim kako mi počinju teći suze. „Ja sam budala koja je zaboravila da ti voliš da tvoje jebačine na brzinu budu bez obaveza, uz još brži rastanak.” „Gospode...” „Nemoj. Samo idi. Nema svrhe raspravljati se. Ranije si bio u pravu. Trebalo je onda da zatražim da odeš. Tražim to sada.”

Poslije jednog trenutka čula sam ga kako ide prema vratima kuhinje.

Potisnula sam suze i okrenula se. „Logane.”

Zastao je, osvrćući se ka meni skoro s nadom. „Ne želim da se vraćaš ovamo” rekla sam, gušeći tu njegovu nadu. „Maja je uvijek dobrodošla i biću pristojna prema tebi zbog nje, ali ti i ja... naše prijateljstvo je zvanićno završeno.” ~ 97 ~ Anna

Zvoncica

Stajao je napeto, sa nevjericom u očima. „Ubijaš me, mala.”

Suze su mi zamaglile pogled. „Molim te.” Skrenula sam pogled brišući suze koje su mi tekle niz obraze. ,,U redu” rekao je tiho i čula sam ga kako odlazi.

Na zvuk zatvaranja ulaznih vrata, počela sam da plačem, obavijajući samu sebe čvrsto rukama kao da je to moglo nekako spriječiti bol da se ne prelije svuda po meni.

~ 98 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 14 Postoje trenuci u životu koji nas nepopravljivo mijenjaju. Ponekad su ti trenuci veličanstveni i dramatični, tragični ili prelijepi u svom intenzitetu. Ponekad su tihi i mali, poput koraka koji se udaljavaju iza zatvorenih vrata. Suptilnost tih trenutaka može ponekad da prikrije njihov stvarni učinak.

A ponekad se taj učinak duboko osjeti, ali tišina trenutka je izgubljena za svakoga drugog oko vas i dodaje usamljenost u čitavu jednačinu.

Tako sam se osjećala tog jutra dok sam sjedila i zurila u kompjuter. Prvi put sam se zaljubila. A on mi nije uzvratio ljubav.

Nisam se više osjećala cijelom. Osjećala sam se kao da sam se odrekla dijela sebe, ali nije bilo reciprociteta koji bi ispunio prazninu koja je ostala poslije toga.

Nedostatak ljubavi moje porodice pratio me je toliko dugo da je dok sam odrastala postao dio mene. Svaki djelić mene koji sam pokušala da im dam otkidan je od mene dok nisam postala usamljena tinejdžerka sa visokim odbrambenim zidom oko sebe i puna nesigurnosti.

Ejden i Kloi su proveli godine pomažući mi da ponovo izgradim sebe.

A ja sam se upravo odrekla jednog dijela sebe bez razmišljanja. Da li je to stvarno bila Loganova krivica?

On mi je nedjeljama unazad rekao da ne želi da bude u vezi jer mora da se koncentriše na Maju. A kako smo se tek upoznali? Kroz njegov krevet je prošlo više žena nego preko zadnjih sjedišta u autobusu za turneje neke rok grupe.

Plašila sam se da sam se ponašala sebično ne gledajući ni u šta oko sebe.

Prije nego što sam uspjela da se dodatno kuvam na tihoj vatri svog očaja, zazvonio mi je telefon. Obrisala sam tragove suza sa obraza i javila se. „Halo”, rekla sam, zahvalna što zvučim normalno. „Da li je to Grejs Farkuher?” upitao je ženski glas. Njen američki akcenat je mjestimično bio prožet škotskim. „Ja sam”, odgovorila sam, nadajući se da to nije jedan od onih prokletih kol-centara. „O, zdravo, ovdje je Džos Karmajkl. Džo mi je dala vaš broj.”

Džos Karmajkl? Kao u imenu... „Dž. B. Karmajkl?”

Promuklo se nasmijala, „Džos je sasvim dovoljno. Pitala sam se da li ste slobodni da popričamo o mogućnosti da uredujete ovaj rukopis koji planiram da objavim u samostalnom aranžmanu.”

Da li se ona to šalila? Njen poziv nije mogao do dospije u bolje vrijeme. Skretanje pažnje je bilo upravo ono što mi je trebalo. „Mogu da razgovaram sada ako želite.” „Sjajno. Dakle, pogledala sam vaš internet sajt, kao i vaše preporuke i sve djeluje izvanredno. Vaše cijene su razumne, dobro ste obrazovani i imate ozbiljne klijente koji vam ostaju vjerni. Čak sam i skinula sa interneta nekoliko knjiga koje ste uređivali i zaista sam impresionirana.” ~ 99 ~ Anna

Zvoncica

Pocrvenila sam od zadovoljstva na taj kompliment. „Pa, hvala vam.” „Zaista nema na čemu. Jedino se brinem što ste uređivali savremene i istorijske ljubavne romane, ali ne i druge žanrove. Ovaj rukopis je distopijski paranormalni ljubavni roman za odrasle. Prvi u serijalu. Pomalo je izmješten. Pomalo mračan i uvrnut. Kao i ja sama”, našalila se.

Ja sam se zakikotala. „Zvuči sjajno. Čitala sam razne žanrove i volim distopijske i paranormalne teme, tako da razumijem pripovjedački tok i strukturu takvih djela. Ali, naravno da razumijem ako želite saradnju sa urednikom koji je već uređivao taj žanr.” Čutala je na trenutak. „To me ne brine. Zadovoljna sam da sarađujem sa vama na ovome, ali... Moram da znam da ćete biti surovo iskreni prema meni. Potrebna mi je urednica koja se ne plaši da mi kaže kakva je knjiga. Zvučite izuzetno fino, Grejs.” „Nisam ja fina”, požurila sam da je uvjerim. „Mislim, fina sam, ali nudim konstruktivnu kritiku kada je ona potrebna. Vjerujte mi da sam čak išla na terapiju koja mi je pomogla da to radim”, odvalila sam, a onda poblijedila, pitajući se zašto sam rekla takvu glupost!

Na svu sreću, Džos se nasmijala. „Čula sam vas.”

Hvala Bogu što je imala smisla za humor. „U redu. Zašto onda ne bismo probale?” Široko sam se osmijehnula, osjećajući kako se tračak svjetla probija u tamu oko mene. „Stvarno?” ,,Stvarno.” Čula sam osmijeh iza te njene riječi. „Dakle... kada mogu da vam pošaljem rukopis?” „Oh, dozvolite samo da provjerim svoj raspored.”

Odmah sam zakazala termin za Džos. „Poslaću vam račun za polovinu posla kada dobijem rukopis, a drugu polovinu možete platiti kada budete zadovoljni poslom koji sam uradila.” „Savršeno. I čujte, uskoro bi trebalo da se nađemo i popijemo kafu. Čula sam mnogo sjajnih stvari o vama.”

Dž. B. Karmajkl je htjela da se vidi sa mnom na kafi? „Ovaj... naravno. To će biti sjajno.” „Odlično. Nazvaću vas.”

Prekinula sam vezu i klonula u stolici ispred kompjutera. Primila sam ovaj poziv zbog Logana.

Uzdahnula sam i ustala, pa ušla u svoj dnevni boravak, gdje je na mom stočiću za kafu stajala gomila Majinih svesaka za domaće zadatke, zajedno sa jednim od pet romana koje je trenutno čitala.

Imala sam Maju u svom životu zahvaljujući Loganu. „...mrzim to što sam te povrijedio. Zaista. Žao mi je.”

Zaista sam vjerovala da mu je žao.

Uzdahnula sam i uzela ključeve.

Logan Mekleod nije bio u potpunosti odgovoran što mi je slomio srce. I ja sam imala udjela u tome. ~ 100 ~ Anna

Zvoncica

Bilo je čudno naći se u Fajeru kada je prazan. Slabo osvijetljeni klub u vlasništvu Džosinog muža imao je više nivoa, a svaki je bio različito uređen i u svakom je svirala različita vrsta muzike. Glavni sprat kluba nalazio se u sredini, gdje sam znala da se nalazi Loganova kancelarija. Kada sam pozvonila na vratima, domar me pustio unutra.

Logan me je čekao na ivici plesnog podijuma. Izgledao je iznenađeno, ali zadovoljno što me vidi. Okrenula sam se prema domaru i članovima osoblja koji su unosli piće u bar. Logan je primijetio moj pogled. „Hajdemo u moju kancelariju.”

Krenula sam za njim sa podijuma, uz nekoliko stepenika i duž zadnjeg zida u kom su se sa podijuma jedva vidjela jedna vrata. Uveo me je unutra. U kancelariji je stajao ogroman radni sto sa kompjuterom. Što je bio prekriven papirima. Iza njega su stajali redovi ormara za dokumenta. Prostorija je bila prilično bezlično uređena i nije imala prozore.

Loganu je neko trebalo da dekoriše kancelariju. „Da li je sve u redu?” upitao je, vraćajući me u stvarnu situaciju.

Prestala sam da preuređujem prostoriju u svojoj glavi i duboko udahnula, ne obraćajući pažnju na divlje podrhtavanje u stomaku. „Htjela sam da se izvinim za način na koji sam reagovala prošle noći. „Grejs, ti...” „Ne, pusti me”, prekinula sam ga. „Bio si savršeno jasan od trenutka kada smo se upoznali u vezi sa time ko si ti. I bio si, takođe, izuzetno jasan u vezi sa činjenicom da je Maja na prvom mjestu. Kao što i treba da bude. Drago mi je što ti je ona prioritet. U pravu si - ona to zaslužuje. I ja to shvatam. Zaista shvatam. Prije svega, shvatam da svakog dana osjećaš krivicu zbog toga što si propustio da joj budeš tata sve ove godine. Shvatam zašto želiš da usmjeriš svu svoju energiju na nju i stidim se koliko sam sebična bila sinoć. Oboje smo bili u toj prostoriji, oboje smo napravili taj izbor. Nije sve na tebi.”

Olakšanje je učinilo da se klonulo osloni na svoj sto. „Hvala ti. To mi mnogo znači.”

Klimnula sam glavom. „Ipak nije trebalo da uradim ono što sam uradio.” „Kao što sam rekla, oboje smo napravili tu grešku.” Oči su mu bljesnule kao da ga je nervirao moj izbor riječi, ali spustio je pogled na pod, skrivajući svoju reakciju. Među nama je zavladala tišina, nelagodna i teška. „Onda, bolje da idem”, rekla sam, osjećajući da mi je potreban svjež vazduh. „Prijatelji?” upitao je Logan.

Neodlučno sam klimnula glavom i prisilila sebe na osmijeh. „Iako me možda neko vrijeme nećeš mnogo viđati jer sam dobila novu klijentkinju. Danas me je nazvala Džojslin Karmajkl. Izgleda da ću biti veoma zauzeta.” „Čestitam, Grejs. Ti to zaslužuješ.” „Hvala.”

Pogledali smo jedno u drugo ne znajući sasvim kako da ovo izvedemo. Na kraju sam mu nesigurno mahnula rukom i okrenula se da odem. Upravo sam otvarala vrata kada sam osjetila njegovu ruku na ramenu. Stala sam i okrenula se prema njemu i on me smjesta privukao sebi u naručje. ~ 101 ~ Anna

Zvoncica

Čvrsto me držao, privijajući mi glavu na svoje grudi i dopustila sam da me preplavi trenutak slabosti. Utonula sam mu u zagrljaj udišući njegov miris.

Grlo mi se stegnulo od nakupljenih suza i naglo sam se izvukla iz njegovog naručja, pa požurila iz kancelarije ne pogledavši ga u oči.

Uzela sam šolju vrelog čaja od Ejdana osjećajući se iscrpljeno.

Nadala sam se da sam već isplakala sve suze.

Nakon što sam otišla od Logana odmah sam krenula kod Ejdana nadajući se da nije na treningu. Imala sam sreće. On je otvorio vrata, a ja sam briznula u plač.

Kada sam ušla u stan uspio je da izvuče priču iz mene između mojih jecaja. On je bio prva osoba kojoj sam priznala da sam se zaljubila u Logana Mekleoda.

Sada je sjeo na sofu pored mene i umirujuće mi se osmijehnuo. „Sada te boli, Grejs, ali prevazići ćeš ti to. Obećavam ti to.”

Sumnjičavo sam ga pogledala. „Sada ne izgleda tako. Kako možeš biti tako siguran?”

Duboko je i isprekidano udahnuo djelujući skoro nervozno. „Zato što sam jednom, prije mnogo vremena, bio zaljubljen u tebe.”

Skoro sam prosula čaj svuda po sebi.

Zurila sam u njega u šoku, vjerovatno izgledajući vrlo glupavo. „Kako?” šapnula sam, a onda pročistila grlo kako bi me on čuo. „Kada? Kako? Šta?”

Ejdan se nagnuo prema meni da bi me utješno potapšao po koljenu. „Godinama unazad.

Sve vrijeme na univerzitetu.”

Bol je prostrujao kroz mene kada sam se sjetila pijane noći kada smo spavali zajedno.

Bili smo na trećoj godini fakulteta. Mene je momak upravo bio ostavio, a Ejdan je saosjećao sa mnom. Napili smo se jeftinog vina i na kraju imali seks. Odlučili smo da se pretvaramo da se ništa uopšte nije ni dogodilo. „O Bože”, prodahtala sam ja, razmišljajući samo kako on mora da se osjećao. Onako kao što sam se ja osjećala upravo sada! „Nisam znala”, molila sam ga da mi vjeruje. „Nisam... nikada ne bih - nisam namjeravala da te povrijedim.”

On me povukao sebi u naručje i privio me tijesno uz sebe. „Grejs, znam to. Znao sam to i tada. Ali sve se sredilo. Upoznao sam Džuno i moja osjećanja prema tebi su se promijenila.

Volim te, ali više nisam zaljubljen u tebe. A suština je... ti ćeš, takođe, upoznati nekoga i prevazići zaljubljenost u Logana.”

Klimnula sam glavom, shvatajući šta želi da kaže, ali i dalje mi se vrtilo u glavi od onoga što mi je otkrio. „Da li Kloi i Džuno znaju šta si nekada osjećao prema meni?” „Da.” Džuno je znala? Nikada to ne bih pretpostavila. Nije se ophodila prema meni sa ljubomorom ili gnjevom, ili bilo kojim drugim osjećanjem koje bi bilo potpuno razumljivo s obzirom na ovo. Othuknula sam u nevjerici. „Džuno je veoma posebna žena.”

Ejdan se zakikotao. „Zar ja to ne znam?” Stegnuo me u naručju. „Pojaviće se neko ko će ti uzvratiti ljubav, Grejs, voljeti te na način na koji ti voliš njega i to će sve promijeniti. Samo moraš biti otvorena za mogućnost da zavoliš nekog novog.” ~ 102 ~ Anna

Zvoncica

Odmakla sam se od njega i zagledala mu se u lice. „Kako si samo mudar, doktore Ejdane”, našalila sam se. „I hvala ti što si mi otkrio tu šokantnu informaciju povrh razaranja koje je Logan izazvao.”

On se iscerio. „Pokušavao sam da pomognem, vjerovala ili ne.”

Uzdahnula sam i klimnula glavom osjećajući kako mala sjemenka nečega poznatog počinje da klija u mojim grudima.

Nada. „Znam. I vjerovao ili ne, mislim da si pomogao.” Klonula sam u sofu i osjetila kako mi bol i dalje pulsira u grudima. „Ali ako nemaš ništa protiv, još nisam završila cijelu priču sa slomljenim srcem.”

„Najzad”, prasnula sam kada se Kioi javila na telefon. „Čitav dan sam pokušavala da te nazovem.” „Znam”, odvratila je Kloi sa druge strane. „Bože. Bila sam na poslu. Daj mi samo trenutak, važi?” „Ejdan je bio zaljubljen u mene, a ti mi to nisi rekla.”

Uslijedila je tišina. „Kloi?” ,,Kako si saznala?” upitala je u nevjerici. „On mi je rekao!” Bila mi je potrebna sva unutrašnja snaga da ne bacim telefon u zid kuhinje. „Zašto ti nisi?” „Jer je on to tražio od mene.” „Trebalo je da mi kažeš.” „A kakva bi bila svrha? Ti nisi osjećala isto prema njemu.” „Ne, nisam, ali... Kloi, prije mnogo godina sam spavala sa njim.” „Znam”, rekla je ona blago. „Našla sam se tu da sredim stvari.” „O, Bože.” Klonula sam na stolicu. „Bilo je to grozno od mene, ali voljela bih da mi nije rekao. Ne vjerujem da danas mogu emotivno da se nosim s tim.” „Zašto ti je, dođavola, rekao?”

Uzdahnula sam, puštajući da me bol ispuni dok sam počinjala da joj preko telefona brbljam o Loganu. „O, draga moja.” Kloi je uzdahnula. „Toliko mi je žao. A što se tiče Ejdana, on je samo pokušavao da pomogne. Mislim, pogledaj ga. Prije sedam godina bio je u haosu zbog tebe, a sada je lud za Džuno.” „Istina.” Šmrcnula sam. „To mi daje nadu.” „Tačno shvatam na šta je ciljao kada ti je to rekao. Međutim, ja ću pristupiti iz drugog ugla, tako da nemoj da me ubiješ.” ,,U redu” rekla sam sva uzdrhtala. ,,U ono vrijeme nisi imala pojma da je Ejdan zaljubljen u tebe jer su te nisko mišljenje o samoj sebi i nesigurnost činili potpunom neznalicom po pitanju suprotnog pola.” „Hvala ti za tu sumornu analizu.” ~ 103 ~ Anna

Zvoncica

„Nema na čemu. Kako god, ono što hoću da kažem je... ako nisi znala šta je Ejdan zaista osjećao prema tebi, ko može da kaže da znaš šta Logan osjeća prema tebi? Ti nemaš pojma.” „Šta pokušavaš da kažeš.” „Kažem da ne bih još sasvim odustala od Logana. Muškarac neće imati seks sa tobom uz kuhinjski zid jer se desilo da si najbliža žena u njegovoj neposrednoj okolini. Pa... u svakom slučaju ne muškarac koji izgleda kao on.” „Priznao je da ga privlačim, ali privlačnost i ljubav su dvije vrlo različite stvari.” „U pravu si. Ali kada se spoje, mogu da budu eksplozivna mješavina... recimo... kao vreli, posesivni seks uz kuhinjski zid.” Spustila sam glavu, udarajući čelom u kuhinjski pult. „Šta to radiš?” „Šta ti radiš?” prostenjala sam ja. „Ejdan mi je više pomogao sa svojom pričom ‘Ja sam bio zaljubljen u teb’. Nije mi potrebna nada kada se radi o Loganu Mekleodu.” „Uf. To što si zaljubljena čini te gundavom kravom.”

Bljesnula sam očima mada ona nije mogla da me vidi. „Duguješ mi zbog toga što si čuvala Ejdanova osjećanja u tajnosti. Obavijestiću te kada smislim nešto što možeš da uradiš da mi se odužiš, ali ovog trenutka prekidam vezu prije nego što budem morala da te ubijem.” „A kako ćeš me, ako mogu da pitam, ubiti preko telefona?” „Moć koncentrisanja na sopstvene želje.” Prekinula sam vezu i bacila telefon na pult. „Moram da nađem pesimističnije prijateljice”, promrmljala sam.

Sljedeće subote uveče dočekala sam Maju u svom stanu. Ona mi se iskezila, a onda se s osmijehom okrenula ocu, koji je zastao na mojim ulaznim vratima prilično nelagodno. „Još jednom ti hvala što ovo radiš”, rekao je, misleći na činjenicu da Maja ostaje da spava kod mene jer je on morao da radi u klubu na nekom važnom di-džej nastupu. „Nema problema.”

Zurili smo jedno u drugo - ja sam pokušavala da smislim šta da sljedeće kažem, a on je vjerovatno pokušavao da smisli pristojan način da ne mora ništa više da kaže. „Nadam se da će nastup biti sjajan.” „Hvala. Isto važi i za tebe. Mislim... da li si planirala neku zabavu za noćas?” ,,O, nego šta”, ubacila se Maja. „Grejs me vodi na tetoviranje, a onda idemo da se udrogiramo i upadnemo na onu žurku o kojoj je pričala cijele nedjelje.”

Značajno sam je pogledala. „Baš si duhovita.”

Izvila je obrve gledajući me. „Znam.”

Prikrivajući smiješak, ponovo sam se okrenula Loganu, koji je sa zadovoljnim poluosmijehom gledao svoju ćerku. „Samo se pobrini da na tetoviranje odeš kod Kola.”

Oči su joj se raširile. „Ti to ozbiljno? Mogu da se tetoviram?”

Nakrivio je glavu, a oči su mu sijale od naklonosti prema njoj. „Naravno... kada budeš imala pedeset godina i budeš dovoljno stara da bolje razumiješ te stvari.”

Maja se namrštila. „Ti imaš tetovažu.” ~ 104 ~ Anna

Zvoncica

Svi smo pogledali mač na njegovom ramenu i Loganovo lice se namračilo. „Možeš da kriviš Kola i za to.” Pogledao je u moje radoznalo lice i oštro klimnuo glavom. „Vidimo se kasnije.” Pogledao je iza mene ka Maji. „Budi dobra.”

Zatvorila sam vrata za njim i krenula za Majom u dnevni boravak. „To je bilo uvrnuto”, promrmljala je ona.

Pretpostavila sam da misli na Loganov komentar o svojoj tetovaži. „Hmm,” „Mislim, šta se dešava između vas dvoje? Situacija je bila više nego nelagodna, a nije mi promaklo da tata i ja više ne večeramo ovdje.”

Do tog trenutka sam pretpostavljala da smo uspijevali da se izvučemo. Zašto sam to pretpostavljala kad je Maja bila tako inteligentna i imala dobru moć opažanja, ne znam ni sama. Možemo reći da sam željela da bude tako. „Ništa se ne dešava.” Ušla sam u kuhinju, nadajući se da je priča na tu temu završena.

Bila sam glupa. „Ne vjerujem ti.” „To je tvoja stvar”, odgovorila sam uzimajući zdjele u koje sam sipala grickalice. „Uzmi neku od ovih, molim te.”

Maja je pošla za mnom u dnevni boravak, gdje smo spustile grickalice na stočić za kafu.

Iako se večeras nećemo tetovirati i drogirati, imali smo planove. Šenon je organizovala djevojačku sjedeljku i pozvala Džo, Džos i još nekoliko njihovih prijateljica kod mene. „Grejs, reci mi samo jednu stvar.” „Hmm?” „Da li ste ti i tata u redu?”

Pogledala sam u njeno zabrinuto lice i zastala da razmislim. Nisam htjela da je lažem.

Kao dvojac nismo bili u redu. Tehnički govoreći, međutim, ja ću biti u redu, a Logan je već bio u redu. „Da.” Iako nije izgledala potpuno ubijeđeno, Maja se ostavila toga i pomogla mi da iznesem još grickalica.

Pola sata kasnije zvonce na mojim vratima je zazvonilo i ja sam zatreptala kada je više zgodnih žena različitih godina prošlo pored mene u dnevni boravak. Šenon mi se iskezila, stojeći u gomili žena. „Dakle, upoznala si Džo,” Pokazala je na Kolovu sestru i nas dvije smo se osmijehnule jedna drugoj. „A prva osoba sa kojom ću te sada upoznati je Džos.” Žena otprilike moje visine sa dugom tamnoplavom kosom i pomalo ukoso postavljenim očima iskoračila je iz grupe. Imala je upečatljivo i lijepo lice i grudi na kojima sam joj zavidila. Takođe, nije izgledala kao da joj je trideset pet. Ja sam pretpostavljala da je neko jednostavno odlično obradio njenu sliku u knjigama ali ne, ova majka troje djece je bila mlada i prelijepa i kada je sretneš uživo. „Drago mi je što sam te konačno upoznala, Grejs”, rekla je Džos promuklim glasom, pružajući ruku da se rukuje sa mnom. „Ovaj, i meni takođe.” Rukovala sam se sa njom. „Rekla sam ti da sam velika obožavateljka tvojih knjiga, zar ne?” „Ima sve tvoje knjige”, ubacila se Maja. „Možda bi mogla da ih potpišeš.” ~ 105 ~ Anna

Zvoncica

„Naravno.” Džos se šeretski osmijehnula i izmakla. „Obožavam ovo.” Dugonoga brineta izraženih oblina se široko osmijehnula. Sudeći po njenom akcentu, još jedna Amerikanka. „Ti si prava rok zvijezda za ljubitelje knjiga.”

Pocrvenila je, a njene neobične oči su se raširile kada je zakoračila prema meni. „Nisam namjeravala da vrijeđam.” Poletno se rukovala sa mnom. „Ja sam Olivija. Možeš da me zoveš Liv. I ja sam ljubiteljica knjiga. Radim u biblioteci Edinburškog univerziteta.”

Bila sam na trenutak kao hipnotisana njenom pojavom. Na prvi pogled, njeno lice je djelovalo skoro prosto, ali onda bi se osmijehnula i to je potpuno transformisalo. Uz to je imala nevjerovatne tamnosmede oči. Bile su toliko svijetle da su izgledale skoro zlatne.

Zajedno sa njenim oblinama i bujnom tamnom kosom koja joj je padala oko ramena, to je činilo da se ja skoro osjetim prostom. „Divno je što sam te upoznala.” „Ja sam Eli, Džosina zaova.” Dok sam se rukovala sa Eli shvatila sam da je odmjeravam pogledom. Bila je visoka podjednako kao Džo i podjednako lijepa kao i ostale prisutne žene, ali na mnogo manje upadljiv način. Imala je ljepotu obične djevojke iz susjedstva. „A ja sam Hana, Elina sestra.” Uprkos razlici u boji očiju, mogla sam da vidim sličnost u njihovim crtama lica. Međutim, dok je Eli mogla da bude manekenka sa svojom visokom, vitkom figurom, Hana je bila tek nešto malo viša, ali je imala mnogo izraženije obline. Imala je figuru za kojom su žene širom svijeta čeznule. „Čula sam mnogo o vama od Maje”, rekla sam. „Divno je što sam vas upoznala.”

Pokazala sam na grickalice. „Molim vas poslužite se. Mogu li da vam donesem neko piće?”

Nakon što sam čula šta žele otišla sam u kuhinju, gdje su mi Maja i Šenon pomogle da naspem piće. Zatekle smo žene kako sjede u dnevnom boravku, smijući se nečemu. „Šta je to tako zabavno?” rekla je Šenon kada smo se smjestile među njih. „Upravo sam dobila SMS od Nejta”, rekla je Liv. „Mog muža”, objasnila mi je. „Ostavile smo muškarce sa djecom prije otprilike pola sata i već dobijam poruke. Izgleda da se Bela i Dženueri svađaju oko Sofije’“ „Reci Nejtu da kaže djevojčicama da Sofija nije lutka”, rekla je Hana. „Upravo to mu pišem. Pomislilo bi se da će od svih njih: njega, Brejdena, Marka, Kola i Kama, jedan biti u stanju da riješi svađu među dvije djevojčice.”

Džo je frknula kroz nos. „Naročito Nejt.”

Liv joj je uputila gadan pogled. „Nije smiješno.” „Šta propuštam?” upitala sam. „Nejt je bio muška drolja”, ubacila se Hana da razjasni. „Prije svoje veze sa Liv, naravno.” „Nadam se da je tako”, rekla sam, natjeravši Džos da othukne. „Da li bi trebalo da kosritimo riječ ‘drolja’ pred Majom?” upitala je Eli zabrinuto nabravši obrve. „Pa, do sada ste je upotrijebile dvaput, tako da smatram da je pitanje izlišno.” Maja je slegla ramenima. Šenon nam se svima iskezila. „Da li sam pomenula da obožavam svoju bratanicu?” ~ 106 ~ Anna

Zvoncica

Nasmijale smo se i osjetila sam kako neka toplina narasta u meni kada sam vidjela kako su Majine oči zasijale. Ovo je bila ona osoba kakva je ona oduvijek i trebalo da bude. Život sa Loganom ju je mijenjao, davao joj samopouzdanje da bude ono što jeste. A ispostavilo se da je pametno i urnebesno zabavno dijete sa oštrim smislom za humor koje ima običaj da učini da svi u njenoj okolini počnu da je vole.

Gledala sam kako se Maja uklapa među nas, ne mareći što je petnaestogodišnjakinja među ženama starosti od dvadeset šest do trideset šest godina. Bilo joj je prijatno i uživala je slušajući kako se dame šale u vezi sa svojim poslovima, muževima i djecom, i ja sam razumjela zašto. Ove žene su bile više od prijateljica. Sve su one bile porodica. A njihova srdačnost je privlačila osobe kao što smo Maja i ja unutar njihovog kruga. Nismo mogle ništa protiv toga. Bila je to najbolja definicija noćnog leptira kog privlači plamen.

Stigle smo do teme filmova kada je Džo rekla: „Mislim da nisam išla da gledam film već dvadeset godina. To je besmisleno.” „Jeste”, prihvatila je Liv. „Nejt i ja imamo veče za izlazak na svakih dvije nedjelje i idemo da gledamo film jednom mjesečno. Upravo smo išli da gledamo onaj novi sa onim zgodnim bivšim marincem u stvarnom životu. Film je bio loš, ali je momak pravi slatkiš. Nejt je morao da mi briše usta koliko sam balavila.”

Džos je nabrala nos. „O, ja rijetko idem da gledam takve filmove. Brejden odbija da gleda filmove u kojima muškarci misle da su ljepši od žena.” „Ne. Brejden ne gleda te filmove sa tobom jer je on oličenje posesivnosti na jednom višem nivou”, začikavala je Eli. Džos je zakolutala očima. „Slušaj, ako je tvoj brat zadovoljan time što se pretvara da nijedan muškarac osim njega nije privlačan, ostavićemo ga u toj njegovoj zabludi. Iako istinu govoreći, niko mi nije radio ono što mi Brejden radi.” Podigla je prst prema nama.„To ostaje među nama. Volim da ga držim u napetosti. Da mu obuzdavam ego.” „Kao da oni ne smatraju druge žene privlačnim,” othuknula je Hana. „Kunem se da sam čula kako Marko zareži - da, zareži - u pola glasa ako samo razmijenim osmijeh sa nekim zgodnim momkom, a ipak bi trebalo da povjerujem kako on gleda reprize ‘Mračnog anđela’ radi dobrog zapleta? Ne vjerujem da je tako.” „Hej, ‘Mračni anđeo’ je jedna od najpotcjenjenijih televizijskih serija svih vremena”, ubacila se Liv. ,,S dobrim razlogom”, odvratila je Hana. „Svi su oni isti”, prekinula ih je Džo. „Kam ima novog kolegu. Slučajno sam pomenula kako on dobro izgleda, a on je iznenada osjetio potrebu”, pogledala je ka Maji, a onda ponovo u nas, uputivši nam zavjerenički pogled, „da se dokaže”. „Misliš u seksu”, rekla je Maja.

Džo je izvila usnu. „Pa, tebi ništa ne može da promakne, zar ne?” „Vjeruj mi, vidjela sam i čula mnogo gore stvari.”

Humor je nestao iz atmosfere i sve nas je obuzela nelagodna tišina. Majini obrazi su crvenili, a ja sam baš htjela da otvorim usta i promijenim temu zbog nje kada me Džo pretekla u tome. „Zapravo, pomenula sam da taj momak dobro izgleda jer sam mislila na ~ 107 ~ Anna

Zvoncica

tebe, Grejs. Ti si sama, zar ne? On je, takođe, sam. Samo sam govorila Kamu kako bi moglo biti zabavno organizovati vam sastanak. Nikada ranije se nisam bavila provodadžisanjem.” „Ooo.” Eli je klimnula glavom, a oči su joj sijale. „Uradite to. A onda možeš da nas obavještavaš o svakom sastanku. Biće zabavno.” „Da li ste vi zaboravile kako je to izlaziti s momcima?” jetko je upitala Džos. ,,A tražite od nje da dijeli to iscrpljujuće iskustvo sa svima nama?”

Eli se namrštila gledajući je. „Bila je to samo ideja. A u svakom slučaju... ti si izlazila samo sa jednim momkom.” „I on mi je bio dovoljan, vjeruj mi.” Džos se okrenula prema meni. „Možeš da kažeš Džo da gurne tog slatkog slobodnog momka sebi u dupe. Ja ću te podržati.” „To uopšte ne zvuči ispravno.” Liv se gušila od prigušenog smijeha. „Mućnite malo tim tintarama.” Šenon je pokazala glavom ka Maji. „Ovdje ima povodljivih mladih umova.”

Ali Maja nije obraćala pažnju na to. Umjesto toga, iz nekog razloga je tupo zurila u svoju praznu čašu.

Namrštila sam se pitajući se šta ju je toliko uznemirilo od svega što je izgovoreno. „Ovaj, hvala za tu ideju, Džo, ali bila sam na šest nevjerovatno loših sastanaka u proteklih nekoliko mjeseci i osjećam se pomalo nepovjerljivo. Možda neki drugi put.” „Odnosno nikad.” Hana se iscerila. „Jadna Džo. Tvoja karijera u provodadžisanju nije dugo potrajala.” „Sve vi serete”, uzvratila je Džo na njihovo začikavanje, ali u glasu joj se osjećao smijeh. „Dakle, gdje je toalet, Grejs?”

Pokazala sam joj pa otišla u kuhinju da donesem još pića. Bila sam unutra samo dvije sekunde kada je Šenon ušla za mnom. Stala je pored mene i osmijehnula se. „Sjajne su, zar ne?”

Klimnula sam glavom, shvativši da govori o ostalim ženama. „Divne su. Mnogo se vole međusobno, zar ne?” „Žestoko se vole”, složila se Šenon. „Znaš, mislila sam da me to što sam pronašla Kola čini najsrećnijom ženom na svijetu dok nisam upoznala ovu proširenu porodicu i shvatila da je tu u pitanju nešto više. On je prokleto čudo. Svi oni.” Pogledala je prema vratima. „Oni su ono što porodica treba da bude. Oni su pleme.”

Pomislila sam na Logana i to što u svim našim razgovorima on nije mnogo pričao o svojim roditeljima ili svojoj drugoj sestri. Već sam znala da oni nisu podržali Šenon kada su joj bili potrebni, pa sam pretpostavila da njena porodica nije previše bliska međusobno. „Ti i Logan ste bliski. Ali samo jedno sa drugim?” Šenon mi je uzvratila pogled. „Moji roditelji i moja sestra, Amanda, pomalo su sebični.

Logan im je bio miljenik, ali je mrzio drugačiji način na koji su se odnosili prema meni.

Pokušao je da mi to nadoknadi dok smo odrastali. Uvijek sam mogla da se oslonim na njega.

Kada je saznao kako su se ophodili prema meni dok je on bio u zatvoru nije bio zadovoljan, ali želio je da svi budemo porodica. Ja sam pokušavala... kao i on... ali onda su reagovali onako kako jesu u vezi sa Majom i njemu je bilo svega dosta.”

Namrštila sam se, osjećajući kako mi se rad srca ubrzava. „Kako su reagovali?” ~ 108 ~ Anna

Zvoncica

„Logan ti nije rekao da im je ispričao za Maju prije nekoliko dana?” Šenon je izgledala iznenađeno. Odmahnula sam glavom. „Htio je da sačeka dok se ona ne smjesti. Odlagao je razgovor sa našim roditeljima nedjeljama.” Iskezila se. „Zatim su oni uradili ono što uvijek rade i ponašali se kao seronje koje donose presude jer ih je Logan razočarao.”

Osjetila sam kako gnjev počinje da mi ključa u krvi. „Da li Maja zna? Šenon je. odmahnula glavom. „Ne, a što se Logana tiče i ne mora da zna. Ona već neko vrijeme nije pitala za njih. Uz malo sreće, još uvijek i neće i to će mu dati vremena da rashladi svoj gnjev. Želi da joj to objasni na najbezbolniji mogući način. Ona mora da zna da to nije zbog nje. Naši roditelji su jednostavno takvi.”

Spustila sam pogled na pult i vidjela kako mi se vrhovi prstiju grče na drvenoj ploči.

Osjećala sam se grozno što je Logan morao da se nosi sa time, a ja nisam bila tu da mu pomognem. „Trebalo je da znam”, promrmljala sam. „To je bilo teško postići kada te on izbjegava.”

Oštro sam je pogledala, a Šenon mi je uzvratila pogledom punim razumijevanja. „Logan mi je rekao šta se dogodilo između vas dvoje.”

Iznenađeno sam podigla obrvu. „Rekao ti je?” „Ne u pojedinosti, naravno, jer”, stresla je ramenima, „on mi je brat. Ali rekao mi je.

Uglavnom zbog toga što ne bih odustala dok mi ne kaže. Ponašao se kao namćorasto kopile prema svima osim prema Maji u posljednje vrijeme. Na kraju sam počela da ga gnjavim dok mi nije rekao šta je u pitanju. Ispostavilo se da si to ti.” Široko se osmijehnula. „Kao da već nisam znala da ima veze sa tobom.” „Kako to misliš?” oprezno sam upitala. Šenon se nagnula ka meni, sa nedužnim izrazom na licu. „Prije tebe... Logan se nije mnogo smiješio niti se smijao na onaj zvonki srdačni način na koji se nekada smijao.” Oči su joj sada blistale od suza. „Zatvor je promijenio mog brata, Grejs. Trebalo je da ga upoznaš prije toga. Bio je... bio je veliki ljupki šaljivdžija, svačiji prijatelj.

Svi su htjeli da budu njegovi prijatelji. Jednostavno je imao tu... tu svjetlost oko sebe, znaš?” Obrisala je suze prstima. „Više nije takav. Ne stiče lako povjerenje u ljude. Ne osmjehuje se lako. Njegov smijeh definitivno... nije... ili neće...” Odmahnula je glavom, kao da je zbunjena. „Počeo je više da se smiješi i šali kada ste se ti i Maja pojavile u njegovom životu.” Šenon je spustila ruku na moju, a ja sam je stegnula. ,,U posljednje vrijeme se nije mnogo smiješio.”

Nisam mogla da dišem zbog onoga na šta je ukazivala. Nisam htjela da ona misli nešto što nije istina. „Šenon...” „Zaista mi se dopadaš, Grejs. I veoma mi se dopada ideja o tebi i mom bratu zajedno.

Eto, sada znaš.” Čvršće mi je stegnula ruku. „Molim te, budi strpljiva sa njim. Prošao je kroz mnogo teških trenutaka.”

Saosjećala sam sa njom. Zaista jesam. I zbog toga sam morala da je oslobodim tih predodžbi prije nego što počne previše da se nada u vezi sa Loganom i sa mnom, „Šenon, ja nisam Loganov tip.” „Ne vjerujem u to.” Tvrdgolavo je odmahnula glavom. ~ 109 ~ Anna

Zvoncica

„Takode, on se trenutno usmjerava na Maju.” „Mislim da se skriva iza toga.”

Dragi Bože, bila je i više nego tvrdoglava. Bila je kao mazga. „Logan i ja... ne bi nam išlo.

Previše smo različiti. Iskreno, u ovom trenutku mislim da nam je bolje da se klonimo jedno drugog.”

Neka buka mi je privukla pažnju ka vratima i vidjela sam na časak neko tijelo i tamnu kosu prije nego što su ponovo nestali. Namrštila sam se.

Maja? „Misliš li da je čula?” upitala je Šenon zvučeći zabrinuto. „Dodavola.” Ispustila sam težak uzdah. „Bolje da razgovaram sa njom kako bi znala da to nije zbog nje.”

Kada sam zatvorila vrata za posljednjom od mojih novih prijateljica, naslonila sam se na njih i zapitala kako najbolje da pristupim Maji. Nakon što je čula šta sam rekla o mom prijateljstvu s Loganom, bila je tiha i skoro uopšte nije reagovala ni na šta oko sebe.

Djevojke su znale da se nešto dešava i nedugo zatim su rekle kako moraju da idu.

Prikupivši hrabrost, pošla sam da potražim Maju.

Bila je u gostinskoj sobi, očigledno odlučivši da se udalji od mene i gužve u dnevnom boravku. „Tu si”, rekla sam, naslanjajući se na dovratak.

Sjedila je na krevetu sa knjigom u krilu. „Majo, moramo da razgovaramo o onome što si čula.” „O činjenici da mrziš tatu?” prasnula je.

Osjetila sam oštar ujed bola u grudima samo na pomisao da neko uopšte pretpostavi kako mrzim Logana. „Ja ne mrzim tvog oca.” „Šta se onda dešava?” „To je komplikovano, Majo. I to je između tvog oca i mene. Odlučili smo da provedemo neko vrijeme razdvojeno, ali to ne znači da moje prijateljstvo sa tobom mora da se promijeni. Ti to shvataš, zar ne? ja nikuda ne idem.”

Iako nije izgledala ništa manje uzrujano. Maja mi je neodlučno klimnula glavom.

Klonula bih na dovratak od olakšanja da sam i jedne sekunde pomislila kako je to kraj cijele priče. A kada mi je ukočeno rekla da bi voljela da čita svoju knjigu znala sam da nije sasvim prestala da se ljuti na mene.

Ostavila sam je da čita nadajući se da njeno neraspoloženje prema meni neće dugo potrajati.

~ 110 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 15 „Vraćaj se ovamo!”

Naglo sam se okrenula od lap-topa i zagledala u zid kuhinje. Logan je vikao. Dovoljno glasno da čujem svaku riječ.

Upravo sam uvukla noge u papuče i dohvatila kućni ogrtač, u namjeri da provjerim šta se dešava, kada su se ulazna vrata mog stana naglo otvorila, pa opet zalupila. Koraci su odjeknuli kroz moj hodnik i zaustavili se ispred mene. „Majo, šta pobogu...” zapanjeno sam se zagledala u njeno suzama umrljano lice. „Ostajem ovdje. Mrzim ga!”

Oštro sam udahnula. „Nemoj nikada da kažeš...”

Naglo sam prekinuta ponovnim zvukom otvaranja i glasnog zatvaranja mojih ulaznih vrata.

Loganovi koraci su bili glasniji. Maja se povukla dublje u dnevni boravak na zvuk njegovog dolaska. Ušao je očiju potamnjelih od ljutnje. „Da se nisi usudila da tako izađeš iz kuće i definitivno nikada nemoj da uvlačiš Grejs u ovo.” „Logane...” Bila sam šokirana njegovim stavom. „Šta se, dođavola, desilo?” „Maju su uhvatili sa momkom u praznoj školskoj sali za sastanke.” Čitavo tijelo mu je treperilo od napetosti.

Iskolačila sam oči okrećući se prema Maji. „Molim te, reci mi da je to neki nesporazum.” „Samo smo se ljubili”, ratoborno je rekla Maja brišući suze. „Direktor kaže da je bilo nešto više od ljubljenja!” „Logane, možda bi trebalo...” „To nije tvoja stvar!” viknula je Maja na njega. „Prestani da se pretvaraš da te briga!” „Majo!” viknula sam i ja.

Ona se trznula, a oči su joj se razrogačile od iznenađenja zbog mog ispada.

Nikada joj se ranije nisam obratila takvim tonom. Ali ona nikada ranije nije prekoračila granicu. „Nikada više nemoj da iskazuješ nepoštovanje prema ocu govoreći takve besmislice. Izvini se.”

Pogled koji mi je uputila bio je čudno procjenjivački. Šmrknula je i rekla:„Da li mi ti to govoriš da si na njegovoj strani?” „Majo, glupiranje sa nekim momkom u školi je pogrešno i ti to znaš. Ti si pametna djevojka. Zašto bi se, za ime svijeta, tako ponašala? Da li se ovdje dešava još nešto?”

Zakoračila sam prema njoj.

Ona je slegla ramenima, sada izgledajući nesigurna u sebe. „Lejla me izazivala da to uradim.”

Pogledala sam ka Loganu i tačno sam znala šta on misli i prije nego što je to rekao. Moj izraz lica mu je govorio da se slažem sa njim, „Možda bi trebalo da ti ograničimo vrijeme koje provodiš sa Lejlom.” ~ 111 ~ Anna

Zvoncica

„Tata”, zacvilila je Maja, izgledajući uplašeno zbog ovog predloga. „A, znači ponovo sam tata. Prije deset minuta trebalo je da prestanem da se ponašam kao tvoj otac pošto nisam bio tu tokom najvećeg dijela tvog života’.”

Iako to nije pokazivao, znala sam koliko su njene riječi morale da ga povrijede i nisam mogla da sakrijem razočarenje na licu kada sam se okrenula ka njoj.

Ona se trgnula i oborila pogled. „Nisam tako mislila.” Molećivo je pogledala Logana. „Izvini. Samo je bilo... Stid me je! Zašto je direktor morao da kaže tebi? Ali žao mi je, u redu?

Nisam htjela.”

Maja je odjednom izgledala uplašeno kao da će je uvrijeđeni Logan ostaviti.

Umjesto toga, njegovo lice je smekšalo. „Dođi ovamo.”

Polako je natjerala sebe da mu priđe i čim mu je bila nadohvat ruke, Logan ju je privukao u zagrljaj i poljubio je u čelo.

Maja se naslonila na njega i uzvratila mu zagrljajem.

Koliko god bila dirnuta njegovim razumijevanjem, nisam dopustila da mi pažnja bude skrenuta sa glavnog pitanja o kome se ovdje radilo. „Moramo da razgovaramo o tome ko je taj momak i tome da ti više nikada, nikada nećeš to ponoviti.”

Malo se odmaknuvši od Logana, Maja je blago pocrvenila. „Moramo li?”

Pogledala sam Logana. „Da li bi ti smetalo da Maja i ja porazgovaramo o ovome nasamo?”

On je zapravo izgledao kao da mu je laknulo. „To je sasvim u redu... ali”, blago ju je povukao za ruku, ponovo joj skrećući pažnju na sebe, „šta god taj razgovor mogao da podrazumijeva, ishod će biti ovakav: nećeš to ponovo uraditi, ili ću, kada dođe vrijeme da budeš dovoljno stara za izlaske s momcima, nasmrt uplašiti baš svakog momka koji ti se samo osmijehne. Shvataš?”

Maja je raširenih očiju buljila u njega, pa brzo klimnula glavom. „Odlično.” Zadovoljno je uzvratio klimanjem glavom pa izašao, prepuštajući stvar meni. „Neću to ponoviti”, žurno je rekla ona. „Obećavam.” „Moraš da shvatiš da kada se tako ponašaš sa momcima...” „Grejs, ne moram da budem kučka ili bilo šta, ali ja znam, u redu? Vidjela sam djevojčicu godinu dana mladu od mene kako je imala seks sa starijim tipom tamo u Glazgovu. A vidjela sam i druge stvari. A momci ne poštuju djevojke. Znam sve to. Bilo je to samo isprobavanje smjelosti. I bez obzira šta je direktor rekao... bilo je to samo ljubljenje. Nisam...” Pocrvenila je. „Nisam spremna za bilo šta drugo.”

Od olakšanja sam klonula na svoju sofu. „Nemaš pojma koliko sam srećna što to kažeš.”

Na trenutak je grizla usnu pa zatim rekla: „Koliko si ti imala godina kada si izgubila nevinost?” „Još sam nevina”, slagala sam. ,,A ako imaš razuma i ti ćeš sačuvati svoju nevinost dugo, dugo vremena.”

Maja je zakolutala očima. „Ma da, a Djeda Mraz stvarno postoji.” „Postoji. Kao i uskršnji zeka. A divovske rode donose bebe mamama i tatama na vrata.

Sada klimni glavom kao da mi vjeruješ.” ~ 112 ~ Anna

Zvoncica

Ona se zakikotala i klimnula glavom. ,,A moj posao je obavljen.” „Ne mogu vjerovati da si mislila kako će mi ovo pomoći da se osjećam bolje.” Podigla sam DVD prema Kloi kada je ušetala nazad u moj dnevni boravak sa dvije čaše vina. „Šta je?” Namrštila se na moj ton. „Motala si se okolo slomljenog srca dovoljno dugo.

Mislila sam da će ti ovo pomoći da to prevaziđeš.” „Srce mi je slomljeno otprilike dvije nedjelje, ali hvala ti za tvoje strpljenje.” Bacila sam disk na stočić za kafu. „Kako bi ‘Rokovnik’ ‘Nesanica u Sijetlu’ i ‘Ljubav i druge droge’ trebalo da mi pomognu? U svim ovim filmovima se radi o dvoje ljudi koji se zaljubljuju.

Jedno u drugo. Tra-la-la. Već ih mrzim.” „Trebalo bi da. djeluju kao podsjetnik na nadu.” Osmijehnula se vidjevši moj izraz lica. ,,U ovim filmovima se ne radi samo o dvoje ljudi koji se zaljubljuju jedno u drugo, nego postoje i prepreke na njihovom putu i njihova borba... ali na kraju oni završavaju zajedno.”

Otpila sam veliki gutljaj svog vina. „Zaista bih voljela da odustaneš od ideje o meni i Loganu, Kloi.” „Nema šanse.” „Zaista bih razmislila o tome, da sam na tvom mjestu.” „Zašto?” „Zato što ću te ubiti ako to ne uradiš.” „Bah.” Odmahnula je rukom na moju prijetnju. „Ne plašiš me, Grejs. Mogla bih da te polomim kao grančicu.”

Ogorčeno sam zurila u nju. „Voljela bih da vidim da pokušaš.” „Skloni taj sto za kafu i vidjećeš.” „Nema problema.” Ustala sam, a zvonce na vratima je zazvonilo. Pogledala sam je skupljenim očima. „Ovo te je upravo spasilo.” „Sva se tresem.”

Iskezila sam joj se prije nego što sam požurila da otvorim vrata.

Na moje iznenađenje, pred njima sam zatekla Logana. „Da li si vidjela Maju?” upitao je bez ikakvog uvoda.

Primijetivši njegov grozničav izgled, osjetila sam kako rad srca počinje da mi se ubrzava. „Ne. Mislila sam da danas poslije škole ide kod Lejle? Da li si je zvao?”

Odmahnuo je glavom. „Ne javlja se.” „Pa, pusti mene da pokušam.” Okrenula sam se na peti i čula kako on ide za mnom u dnevni boravak. „Kloi, ovo je Logan. Logane, ovo je Kloi.” Brzo sam ih predstavila jedno drugom prije nego što sam počela da preturam po torbi u potrazi za telefonom. „Da li je sve u redu?” upitala je Kloi. „Nadamo se da jeste.” Pozvala sam Majin broj i sačekala. Odmah se uključila glasovna pošta. Pogledala sam ka Loganu koji se snuždio vidjevši moj izraz lica. „Imaš li broj Lejlinih roditelja?” ~ 113 ~ Anna

Zvoncica

Odmahnuo je glavom. „Nisam se sjetio da ga nabavim. Jebi ga.” Prošao je rukom kroz kosu i mogla sam da vidim kako panika u njemu narasta. „Kloi”, okrenula sam se prema svojoj prijateljici, koja je posmatrala Logana sa mješavinom zabrinutosti i radoznalosti, „otvori svoj nalog na Fejsbuku.” „Zašto?” „Zato što imaš Maju na spisku prijatelja. Možda je postavila nešto na svojoj stranici.” „Pa, ako smjera nešto nevaljalo, da li zaista misliš da će biti toliko glupa?” upitala je ona tražeći telefon u svojoj tašni. „Da. Čak i intelignetni tinejdžeri ponekad umiju da budu idioti.”

Kloi je klimnula glavom i počela da tipka po svom telefonu dok smo je Logan i ja nestrpljivo gledali. Oči su joj se raširile kada je nešto pročitala, a onda nas je uzrujano pogledala. „Šta je bilo?” grubo je upitao Logan. „Pokušavaju da udu u neki klub u Tolkrosu.” „Četvrtak je”, rekla sam ja tupo, ne vjerujući da bi se Maja ponašala tako neodgovorno. „Tamo je večeras studentsko veče”, rekao je Logan. „Kako, jebote, misli da će ući u noćni klub? Ubiću je.” Krenuo je prema vratima. „Idem s tobom!” Okrenula sam se prema Kloi dok sa uzimala ključeve. „Izvini. Moramo da prekinemo naš sastanak.”

Moja prijateljica prepuna razumijevanja je brzo pokupila svoje stvari, a ja sam se ispred zgrade pozdravila sa njom i požurila da pristignem Logana. Vidjela sam kako odlučnim korakom ide pored univerziteta prema Medouzu. „Logane...” Pokušala sam da uskladim korak sa njegovim. „Zašto se ovako ponaša?” Pogledao je u mene. „Nije takva kod kuće. Sjajno se slažemo.

Ne svađamo se. Lijepo nam je. Ali onda izađe iz kuće i ljubi se s momcima u sali za sastanke i pokušava da upadne u noćne klubove, ne javlja se na telefon, tjera me da se brinem. Primio sam još jedan telefonski poziv iz škole”, rekao mi je. „Juče. Nije došla na dva časa ujutru.”

Obuzela me strepnja. „Ovo je očigledno unaprijed smišljeno. To ne liči na nju. Ona uživa u školi. I srećna je s tobom, Logane. Znam da jeste.” „Zašto onda?”

Slegnula sam ramenima. „Možda je to zbog njene majke... ili... Mi ne znamo kroz šta je sve prošla. Ne znamo sa čime se nosi. Možda bi trebalo da ode kod školskog psihologa.” „Ne želim da je tjeram da radi nešto što ne želi. Pa... osim da je izvučem napolje iz tog prokletog noćnog kluba.” „Možda bismo mogli pokušati da budemo mirni kada je pronađemo?” predložila sam ja blago. „Mirni? Grejs, devet je sati u četvrtak uveče. Pokušavao sam da je pozovem posljednjih dva sata i falilo je samo nekoliko sekundi da pozovem policiju, prije nego što sam pokucao na tvoja vrata.” „Kada je trebalo da dođe kući?” „Rekla je da će večerati kod Lejle tako da će se vratiti kući oko pola osam.” ~ 114 ~ Anna

Zvoncica

„Trebalo ti je više od sat vremena da dođeš kod mene?” Logan se osvrnuo ka meni. „Među nama je napeto. Nisam htio da ti smetam.” „Radi se o Maji. Nikada mi ne smetaš kada se radi o Maji.” „Tako je.” Ta riječ je bila prepuna sarkazma.

Prepustili smo se nelagodnom ćutanju, dodatno naglašenom tišinom u skoro praznom parku kroz koji smo išli. „Jesi li dobro?” upitao je, sada ne sarkastično nego zabrinuto. „Maja je pomenula da poslije škole ide kod Lejle umjesto kod tebe jer imaš zakazan pregled kod ljekara.”

Poblijedila sam. „O da... dobro sam.” „To je bila najmanje ubjedljiva izjava ikada. Šta se dešava?” „Ništa.” „Grejs...” „Nastaviću da postavljam pitanja dok ne pronađemo Maju, a nakon što se pozabavimo sa njom, natjeraću te da pričaš”, upozorio me, zvučeći sasvim ozbiljno.

Pogledala sam u njegove oči i vidjela gvozdenu odlučnost u njima. O, sranje. ,,U redu... Nije to bio pregled kod ljekara. Danas popodne sam imala pregled u klinici.” „Zbog čega?” Sada je zvulao nestrpljivo. „Provjera seksualnog zdravlja.” Zurila sam pravo ispred sebe, ne želeći da vidim njegovu reakciju.

Poslije trenutka ćutanja, upitao je: „Jer smo imali seks bez zaštite?” Čula sam u njegovom glasu nešto što nisam čula nikada prije. Nešto što je mnogo ličilo na povrijeđenost. Nisam se mogla suzdržati da ga ne pogledam, i vidjela sam kako zuri u mene sa ljutitom nevjericom. „Logane, ti si spavao sa mnogo žena.” „Koristim zaštitu.” „Nisi je koristio sa mnom.” „Ali samo s tobom!” Stegnuo je šake i krenuo bržim korakom.

Požurila sam da ne zaostanem za njim, a srce mi je silovito lupalo. „Ne znam šta da kažem. Nisam namjeravala da ti povrijedim osjećanja.” „Da mi povrijediš osjećanja?” zarežao je on. „Nisi mi povrijedila osjećanja, Grejs. Ali barem tačno znam šta misliš o meni.” „Ne mislim loše o tebi. Samo mislim da si spavao sa mnogo žena i htjela sam da budem sigurna. Ne možeš da me kriviš zbog toga!”

Odjednom je stao i ja sam se skoro saplela i sama stajući da ga pogledam u lice. Disanje mu se sve više ubrzavalo. „Mora da misliš da sam ja neodgovorni kreten. Da li stvarno misliš da ja nisam išao na zdravstvene preglede? Naravno da jesam, jebote. Išao sam na jedan prije mjesec i po. Čist sam. Rekao bih ti da nisam.” „Poslije toga si bio sa Amerikankom”, rekla sam, glasom tihim od bola na pomisao da je bio sa njom. „Samo nekoliko dana prije nego sa mnom.” ~ 115 ~ Anna

Zvoncica

Logan je osjetio taj bol jer mu se izraz lica smjesta omekšao, a u očima mu se pojavilo kajanje. „Grejs...” Podigao je ruku kao da želi da me dodirne, ali ja sam se okrenula i nastavila da hodam prema Tolkrosu. „Hajde da jednostavno zaboravimo na to, važi? Moramo da brinemo o Maji.”

Nismo razgovarali ostatak puta do kluba, a napetost među nama je rasla.

Kada smo skrenuli u široku sporednu ulicu koja je vodila do ulaza u klub, počeli smo da tražimo Maju u redu mladih ljudi koji su čekali napolju. „Eno je”, othuknula sam od olakšanja, žureći kroz red do mjesta na kom je ona stajala blizu ulaza. Oči su mi skoro ispale iz duplji kada se okrenula da se osmijehne Lejli i kada sam vidjela šta ima na sebi.

To nije bila njena haljina.

Bila je kratka, bila je tijesna, i bila je poptuno nedopustiva! „Šta to, dođavola, imaš na sebi?” prasnuo je Logan, projurivši pored mene. Očigledno se slagao sa mojom ocjenom haljine.

Majini obrazi su pocrvenili kada nas je vidjela, ali ni izbliza nije pokazivala osjećaj krivice koliko bi trebalo.

Logan je obuhvatio oko ramena i izvukao iz reda. Ona je krenula bez protivljenja, ali je zacvilila: „Tata, sramotiš me.”

Ovo ga je zaustavilo i okrenuo se da pogledom prostrijeli djevojke koje su stajale sa Majom. Jedna je bila visoka i veoma lijepa brineta, a druga sitna, takođe brineta, sa lijepim oblinama. Pretpostavila sam da su to ozloglašene Lejla i Li. „Vas dvije, dolazite ovamo!”

Logan je upro prstom ka njima, a zatim ka tlu ispred sebe.

Visoka smeđokosa djevojka, za koju sam po Majinom opisu znala da je Lejla, krenula je prema nama, dok je Li oprezno pratila. Nosila je haljinu sličnu Majinoj, tako da sam mogla da pretpostavim od koga je Maja pozajmila svoju. „Majo, da li je to tvoj tata?” Iskezila se, prelazeći pogledom preko Logana na očigledno neprikladan i nepristojan način.

Loganovo lice se namračilo, a bijes mu je narastao.

Pokušala sam da se umiješam. „Lejla, Li... hajde da vas odvedemo kući.”

Lejla me presjekla neprijatnim pogledom. „Da li si ti Grejs?” „Jesam. I pretpostavljam da je vaša zamisao bila da povedete Maju u klub.”

Slegnula je ramenima. „Pa šta ako jeste?” Ponovo se zagledala u Logana. „Isplatilo se vidjeti njega.” „Prestani”, rekla sam tiho, prezrivim glasom. To je natjeralo da pocrveni više nego što bi ikakvo vikanje i galama mogli. „Vi imate petnaest, a ne trideset godina. Bile ste neodgovorne i smiješne.” „Grejs.” Maja je zvučala zapanjeno, ali mene uopšte nije bilo briga. Nije mi se dopadao uticaj koji je Lejla vršila na nju. „Nisam sigurna da dobro utičeš na Maju.” „Nisi joj ti mama”, prezrivo je odvratila Lejla. „Ti si samo jedna nametljiva, mršava engleska kučka.” ~ 116 ~ Anna

Zvoncica

„Dosta je bilo.” Logan se progurao pored nas i gledale smo ga kako razgovara sa vratarom kluba. Vratar je klimnuo glavom, a Logan je izvadio svoj telefon. Vratio se do nas nekoliko sekundi kasnije. „Po vas dvije dolazi taksi”, rekao je Li i Lejli. „ A onaj ogromni tip tamo iza će se pobrinuti da vas taksi odveze kući. Ti”, pokazao je na Lejlu, a ona je poblijedila od gnjeva u njegovim očima, „od sada se kloni moje ćerke.”

Obišao me i uhvatio Maju za ruku. „Idemo kući.” „Tata...” „Nemoj da me ljutiš, Majo.” Na svu sreću, nije.

Logan je kipio od bijesa dok ju je vodio kući preko Medouza, a ja sam žurila da održim korak sa njima. „Da li takva osoba želiš da budeš?” iznenada ju je upitao, glasom ispunjenim nevjericom. „Neodgovorna? Djetinjasta? Nezrela? Kako si mogla da uradiš ovo večeras, Majo? Razbolio sam se od brige.” „Znala sam da me ne bi pustio da sam te pitala”, rekla je ona tiho. „Prokleto si u pravu. Tebi je petnaest godina. To je klub za osobe od osamnaest godina pa naviše. Da i ne pominjemo da je jeftin i na lošem glasu.” „Samo sam htjela da se malo družim sa prijateljicama.” „O, a to su stvarno sjajne prijateljice.” Zgađeno je frknuo kroz nos. „Da li si ćula kako se obraćala Grejs? Poslije svega što je Grejs uradila za nas, tebi je u redu da joj se jedna od tvojih prijateljica tako obraća? Sa takvim nepoštovanjem?”

Maja se istrgnula iz njegovog stiska, a lice joj je odjednom pocrvenilo od gnjeva. „A šta Grejs briga? Ona nam više nije prijateljica!”

Osjetila sam se kao da me neko udario pesnicom u stomak. „Šta kog vraga to znači?”

Očiju blistavih od suza, ona je stala i nas dvoje smo se takođe zaustavili. „Ja samo želim da stvari budu kao nekada. Kada smo bili nas troje.”

Logan je izgledao zbunjeno. „Da li si se zbog toga ovako ponašala?”

Slegnula je ramenima. „To je jedini način da navedem vas dvoje da provodite vrijeme u istoj prostoriji. Ranije... pa, bilo je kao da smo porodica.” „Ne shvatam.” Logan se počešao po bradi, izgledajući pometeno. „Zar ti i ja nismo porodica?”

Majine usne su drhtale i mogla sam da vidim da je vrlo blizu da zaplače. „Da, naravno.” „Odlično.” Logan je nastavio da hoda. „Kao glava porodice, zabranjujem ti izlazak dvije nedjelje.” „Ali, tata...” Maja je požurila da ga pristigne. „Nemoj ti meni ‘Ali, tata’. Ako ikada ponoviš isto slično zabrana će trajati čitav mjesec.”

Polako sam ih pratila slušajući kako Maja pokušava da ga ubijedi da smanji svoju kaznu.

Srce mi je ponovo brzo tuklo dok sam počinjala da sklapam dijelove slagalice. Logan je to previdio, ali ja nisam.

Maja nije bila ljuta što je Logan flertovao sa drugim ženama zato što je željela svu njegovu pažnju. Pomislila sam na njenu ozlojeđenost kada sam objavila da izlazim na sastanak. Na to kako se uzrujala kada je čula kada sam sa Šenon u kuhinji razgovarala o Loganu. ~ 117 ~ Anna

Zvoncica

Maji Mekleod se nije dopadalo da Logan flertuje sa drugim ženama jer je već odabrala ženu koju je željela u njegovom životu. Mene.

Maja se igrala provodadžisanja. Prokletstvo.

~ 118 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 16 Dan poslije Majinog neodgovornog odlaska do noćnog kluba - za koji sam shvatila da je bio smišljeni čin kojim je htjela da dovede Logana i mene na isto mjesto jer je htjela da budemo par, a još nisam znala kako da razgovaram sa Loganom o tome - sjedila sam u svom dnevnom boravku sa lap-topom i posljednji put iščitavala jedan rukopis prije nego što ga vratim autoru. Napravila sam kratku pauzu i otvorila internet pretraživač i preda mnom se pojavio naslov novinskog članka.

BORBA S RAKOM DANIJELE BENTLI?

Srce mi se popelo u grlo kada sam kliknula na naslov.

U uglu članka je bila slika Gabrijela i Danijele Bentli. Oboje su bili u večernjoj garderobi, što je ukazivalo da su bili na nekom bogataškom okupljanju. Gabrijel je, kao i uvijek, imao ozbiljan izraz na svom zgodnom, grubom licu. Bilo je više sijedih u njegovoj uredno začešljanoj kosi nego što sam ja pamtila i nekoliko bora više u uglovima njegovih očiju i oko usta. Kao i uvijek, bio je besprekorno obučen u po mjeri krojen smoking nekog skupog dizajnera.

Sva stara osjećanja zanemarenosti, odbačenosti i gnjeva preplavila su me dok sam zurila u sliku svojih oca i majke. I podjednako iznenadno kao što su me snažno obuzela, obuzeo me i silovit utisak neuspjeha.

Uistinu sam mislila da više nemaju tu moć nada mnom. Ili bar ne u tolikoj mjeri.

Ali oni su bili tu na mom ekranu, i iznova sam se osjetila kao mala djevojčica koju su napustili i izdali.

Očima sam preletjela preko članka iz tabloida. „Upućeni izvori su otkrili da je supruzi svjetski poznatog londonskog medijskog tajkuna i preduzetnika Gabrijela Bentlija dijagnostifikovan rak dojke. Medijski predstavnik porodice nije ni potvrdio ni porekao ove glasine.”

Znala sam šta to znači. Značilo je da je moja majka bolesna i da ne želi da iko zna kako to njoj može da se desi. „Isti upućeni izvori, takođe, otkrivaju da se njihova odbjegla ćerka, Grejslin Bentli, još nije vratila kući kako bi bila pored svoje majke. Glasine koje su pratile raskid Grejslin Bentli sa njenom porodicom kružile su godinama, ali do sada istina o njenom odlasku ostaje skrivena u krugu porodice.”

U šoku, nekako sam uspjela da stignem u kupatilo. Osjećala sam kako mi se gorčina nakuplja u grlu i podigla sam poklopac na klozetskoj šolji. Zakašljala sam se, ali nisam uspjela da povratim uprkos prevrtanju u mom stomaku.

Hladan znoj mi je izbio po koži i sjela sam leđima naslonjena na zid kupatila, privlačeći koljena do brade. Nisam mogla prestati da drhtim. Željela sam da mogu. Prestani da drhtiš! ~ 119 ~ Anna

Zvoncica

Moja majka je imala rak. Možda je umirala? A sada se štampa najzad zainteresovala da sazna gdje je nestala jedina ćerka Bentlijevih, Grejslin. Znala sam da je na početku bilo glasina - najvjerovatnije su potekle od porodične posluge, koja nije umjela da drži zatvorena usta - ali poslije nekog vremena štampa se više nije istinski zanimala za to. Bilo je djece britanskih rok zvijezda koja su radila daleko skandaloznije i gadnije stvari, dok je Grejslin Bentli bila tiha, ozbiljna djevojka pitomih očiju, koja nije uradila ništa bitno da bi privukla njihovu pažnju.

Tako su nekada Grejslin opisivali u štampi. Ali ja više nisam bila Grejslin Bentli.

Zakonski sam promijenila ime u Grejs Farkuher. Iako sam mislila da bi, u slučaju da je štampa bila istinski zainteresovana, bilo sasvim lako pronaći me. Stresla sam se na tu pomisao.

Ne bi više pronašli djevojku pitomih očiju.

Vrijedno sam radila da postanem nezavisna ličnost, a ne sjenka djevojke izgubljene u manipulacijama, okrutnosti i zanemarivanju svoje porodice.

Ako bi štampa krenula u potragu za Grejslin... krenula bi u potragu za duhom.

Ali da li je ona bila duh? Čvrsto sam sklopila oči i suze su potekle od tog laganog pritiska. Odjednom, jecaj se podigao iz dubine moje utrobe i nisam mogla da ga obuzdam. Nisam mogla da prestanem.

Moja majka je najvjerovatnije imala rak, a moj otac me nije potražio da mi to saopšti. A on je znao gdje sam; znao je moje prezime. Farkuher, po mojoj babi sa očeve strane. Ona je umrla kada sam imala osam godina, ali neke od mojih najsrećnijih uspomena iz djetinjstva bile su one na vrijeme provedeno sa njom. Ona je predstavljala pravu porodicu za mene.

Predstavljala je sve šta sam željela i nadala se da ću jednog dana imati za sebe.

Moja majka je imala rak, a ja nisam mogla da odem kod nje jer oni to nisu tražili od mene.

Nisu htjeli da to uradim.

A strašna, užasna istina je bila... nisam znala da li želim da odem kod nje.

Sve ružne stvari koje je ikada rekla navrle su mi u sjećanje... „Tako je. Samo nastavi da jedeš tu tortu ako želiš da budeš još deblja nego što već jesi.” „Petica iz istorije? A zašto bi mene bilo briga ako si ti u stanju da zapamtiš činjenice o gomili mrtvih ljudi?” „Nemoj mi reći da si izgubila nevinost. Taj mora da je bio očajan.” „Ako ne prestaneš da izmišljaš priče o Sebastijanu, poslaću te u internat. Kao da se ijednom od njegovih prijatelja dovoljno diže da bi se natjerao na tebe.”

I posljednja, najužasnija uobičajena izjava... „Činila sam ti uslugu, Grejslin. Ciljaš previše visoko. Ne možeš ozbiljno vjerovati da možeš imati ono što ja imam. Moraš da sniziš svoja očekivanja.”

Brišući suze iz očiju, polako sam ustala sa poda u kupatilu.

Nisam mogla da im dopustim da mi to iznova rade. Posegnuvši za telefonom, krenula sam da ukucam Ejdanov broj, pa odustala.

On nije bio taj pred kojim sa htjela da izlijem svoja osjećanja. ~ 120 ~ Anna

Zvoncica

Njegove ruke nisu bile one koje sam željela obavijene oko sebe.

I zbog toga sam počela ponovo da plačem, jer je ona osoba koju sam željela bila udaljena samo nekoliko metara... a ja nisam mogla da odem kod njega.

Gledajući po gomili ljudi koje nisam poznavala, pitala sam se da li sam ispravno postupila došavši na ovu zabavu kod Karmajklovih. Džos me pozvala kada smo imale našu djevojačku veče i tada sam pomislila da bi bilo prilično uzbudljivo da dođem ovamo.

Proslava je bila organizovana za Elinog poočima, Klarka Nikolsa, proslava njegovog šezdeset petog rođendana. Otkrila sam da iako Brejden nije bio rodbinski vezan za Elinu majku, Elodi, i Elodinog muža Klarka, njih dvoje su mu bili bliski skoro kao roditelji i iz tog razloga je on bio domaćin ovog događaja.

Nekako sam uspjela da se priberem za proslavu u ogromnoj, otmenoj kući Karmajklovih na Dablin stritu, poslije novosti koje sam saznala danas popodne, a istinu govoreći proslava mi je za sada predstavljala skretanje pažnje sa toga. Ali sada kada su me predstavili svim ljudima koje je Džos voljela, novosti su počele da mi stalno prolijeću kroz glavu, kao zavjese koje njiše vjetar, što je omogućavalo jarkoj svjetlosti da zasija u prostoriji svaki čas dok je meni bila potrebna samo tama.

Predstavili su me Elodi i Klarku, divnom, srdačnom starijem paru čije su me vedre, ali oštre pošalice natjerale na iskren smijeh. Takođe, upoznala sam njihovog sina, Haninog mlađeg brata Deklana i njegovu ženu Peni. Štaviše, bila sam ushićena upoznavanjem sa muževima mojih novih prijateljica. Jedini koji nije bio prisutan bio je Kol, jer je imao grip, pa su on i Šenon ostali kod kuće. Kam, kog sam već upoznala i zbog njega pocrvenila, bio je tu sa Džo. Od tog trenutka sam počela da osjećam... pa, da, ushićenje. Upoznala sam Livinog muža, Nejta.

Zaista sam se nadala da mi lice nije bilo zažareno dok sam se upoznavala sa njim.

Kao i Kam, on je imao skoro četrdeset godina, ali nije izgledao tako. Za razliku od Kama, sa njegovom grubom privlačnošću, Nejt je bio čisto holivudski lijep, sa gustom tamnom kosom, vatrenim tamnim očima i izazovnim jamicama na obrazima.

Onda je tu bio i Marko, Hanin muž. Nije dovoljno reći da je bio visok. Nije dovoljno reći da je bio mišićav. Nije dovoljno reći da je bio nevjerovatno zgodan. Saznala sam od Hane da je Marko bio napola američki Italijan, a napola Afro-Amerikanac, i mogla sam da kažem samo da me ta mješavina ostavila nijemu od postiđenosti dok sam se rukovala sa njim.

Jedini muž sa kojim nisam bila baš toliko stidljiva bio je Elin muž, Adam. On je bio ona vrsta muškarca koji postaje sve zgodniji dok razgovarate sa njim, jer je zračio toplom harizmom koja je bila nevjerovatno privlačna. S njim sam smjesta osjetila opuštenost.

Dok nisam upoznala njegovog najboljeg prijatelja - mog stanodavca, Loganovog gazdu i Džosinog muža.

Brejdena Karmajkla. „Čuo sam mnogo toga lijepog o tebi, Grejs”, rekao je Brejden dok smo se rukovali.

Gledao me sa najblažim nagovještajem smiješka na usnama i dok sam zurila u njegove svijetloplave oči zadrhtala sam. Brejden je bio u ranim četrdesetim i one su mu dobro pristajale. Uvijek sam smatrala iritirajućim što toliko mnogo muškaraca sve bolje izgleda sa godinama, a imala sam osjećaj da je gospodin Karmajkl jedan od njih. Njegova tamna kosa ~ 121 ~ Anna

Zvoncica

bila je prošarana sijedima što je samo činilo da izgleda još upečatljivije. Za razliku od Nejta, Brejden nije imao savršene crte lica, a ipak su njegove crte nekako činile izuzetno privlačno lice.

I više od toga, zračio je nekom aurom - samouvjerenosti, moći i čiste snage volje koja je isijavala iz njega. Od svih prelijepih muškaraca kojima su me predstavili te noći, po mom mišljenju, Džosin muž je bio najprivlačniji.

On je, takođe, bio jedan od muškaraca najopasnijeg izgleda koje sam ikada srela, a živjela sam vrata do vrata sa Loganom Mekleodom. Bilo mi je drago što Logan nije na zabavi, jer je bio sa Majom. Mislim da bi bilo nepodnošljivo da se on i Brejden nalaze istovremeno na jednom mjestu.

Nije čudo što su bili prijatelji. Imali su sličnosti koje su postajale sve očiglednije dok su Džos i Brejden razgovarali sa mnom. „Čuo sam da Maji dobro ide i da si ti imala velikog udjela u njenom preseljenju ovamo”, rekao je Brejden dok se Džos privijala uz njega. Odmah je obgrlio rukama, kao da se prirodno uklapa na to mjesto. „Logan je učinio Majin dolazak bezbolnim. Ja sam joj se samo...” Slegnula sam ramenima. „Našla kada sam joj trebala.” „Ona je previše skromna”, rekla je Džos. „Kad god se družim sa Šenon i Majom, Maja samo priča o tebi i Loganu.” Nešto joj je zasijalo u očima, nešto slično zabavljenosti i upitala sam se na trenutak da li je ona prepoznala Majinu želju da vidi mene i Logana zajedno. „Pa, ja samo znam da je potrebna posebna vrsta ličnosti da primi u svoje okrilje dijete koje nije njeno.” Pogled mu je odlutao preko sobe i ja sam se osvrnula da vidim u koga gleda.

Elodi.

Džos je podigla Brejdenovu ruku da ga blago poljubi u zglavke. On je spustio pogled na nju i čvršće je privio uz sebe prije nego što je ponovo usmjerio one svoje svijetle oči na mene. „Logan je dobar prijatelj. Maja je predstavljala ogroman šok za njega i ja sam ti zahvalan za ono što si uradila za njih. Ako ti ikada išta bude trebalo, Grejs, samo mi to reci.”

Osjećala sam se kao da me je kum upravo zvanično primio u njihovo jato. Pocrvenila sam i promrmljala izraz zahvalnosti. „Znam šta ti možeš.” Pored mene se pojavilo lice i skrenula sam pogled u stranu na Eli koja je stala pored mene i uključila se u razgovor.

Iscerila sam se na mangupski pogled u njenim svijetloplavim očima. Uh. Ona i Brejden su imali potpuno iste oči. „A šta to?” Brejdenovo lice je smekšalo od nježnosti dok je čekao odgovor svoje sestre.

Eli me obgrlila oko ramena. „Da li si znao da je ova prelijepa dama sama?”

Džos je frknula na zatečeni izraz na mom licu. ,,U čemu je suština, Eli, osim u tome da postidiš Grejs?” jetko je upitao Brejden. „Džejms Levelin-Džons”, šapnula je Eli. Brejden se namrštio. „Moj advokat?”

Klimnula je glavom u odgovor. „On je lijep, uspješan, slobodan i prisutan. Možda bi upoznavanje bilo prikladan postupak.” ~ 122 ~ Anna

Zvoncica

Srce je počelo jako da mi lupa od postiđenosti. „O ne, stvarno, ne morate to da radite.”

Džos se sada mrštila na Eli. „Stvarno. Ne moraš”, rekla je naglašeno, sijevajući očima na Eli, kao da pokušava da joj pošalje poruku. Samo što ja nisam znala kakva je to poruka. A izgleda da to nije znala ni Eli, koja je djelovala simpatično zbunjena Džosinim držanjem. „Šta se ovdje dešava?” Džo je stala pored nas, smiješeći se. „Mislila sam da bi Brejden mogao da upozna Grejs sa Džejmsom. Advokatom.” Eli joj je uzvratila osmijehom.

Džo je odmah prostrijelila pogledom. „Ili ne bi”, rekla je naglašeno. „Šta to, dođavola, ja propuštam?” upitao ih je Brejden. „Ništa”, uvjerila ga je Džos. „Tvoja sestra jednostavno ima glupe ideje.” „Znali smo to kada je odlučila da se uda za Adama”, rekao je on. „Čuo sam to.” Adam je prišao našoj grupi. „A moj odgovor je da je tvoja žena ta koja ima glupe ideje. Dopustila je tebi da imaš potomstvo. Tri puta.” „Hej, naša djeca su više na mene, tako da što se toga tiče nema brige”, rekla je Džos. „Gluposti. Bet, da, Luk, ne. Taj klinac je isti Brejden i svi mi to znamo. Svijet je osuđen na jebenu propast. Bolje ti je da paziš na malu Eli”, rekao je Adam sa glumljenom ozbiljnošću, „O, ne brini. Pripremam je da bude ista ja.” Eli se osmijehnula svom mužu.

Brejden je pogledao Adama. „U pravu si. Svijet je osuđen na propast.”

Kakvi god bili njeni razlozi, Džos me izvukla iz Elinih provodadžijskih šema i povela me preko sobe na suprotnu stranu Džejmsa Levelin-Džonsa da dopunim svoju čašu šampanjcem.

Prošlo je dvadeset minuta tokom kojih su me upoznali sa mnoštvom ljudi čijih imena se nikada neću sjetiti jer mi je memorija te večeri bila pretrpana imenima klana Karmajklovih i ostalih. Eli me nije gnjavila u vezi sa advokatom kog je željela da upoznam, tako da sam pretpostavila da ju je od toga odgovorila ili Džo ili Džos, koje su izgledale čudno odlučne po tom pitanju.

Bila je čista slučajnost kada sam pružila ruku prema posljednjem sendvičiću u isto vrijeme kada i neko drugi. „O, izvinite”, rekao je muževan glas i ja sam pogledom prešla uz ruku koja je posezala za mojim pecivom do para divnih sivih očiju. Bile su to oči zgodnog muškarca otprilike mojih godina. „Insistiram da ga vi uzmete”, rekao je, uputivši mi izazovan osmijeh.

Zaista sam željela taj sendvičić. „Onda i ja insistiram da ga uzmem.”

Nasmijao se, gledajući me kako uzimam hranu i počinjem da je grizem. „Ja sam Džejms.” Nastavio je da mi se smiješi.

Progutala sam ukusni zalogajčić, ubrzano trepćući. „Ne valjda Levelin-Džons?”

Podigao je obrvu. „Ja sam slavan?”

Slabašno sam se osmijehnula, tražeći pogledom Eli po sobi, koja ga je očigledno nagovorila na ovo. Pronašla sam je, ali umjesto da izgleda veselo što vidi da Džejms ~ 123 ~ Anna

Zvoncica

razgovara sa mnom, izgledala je zapanjeno. Pogledala je na drugu stranu sobe prema Džo, koja je odmahivala glavom ljuteći se na nju. Šta se, dođavola, dešavalo sa ovim ljudima? „Da li postoji neki problem?” rekao je Džejms, osvrćući se preko ramena u pravcu u kome sam gledala. „Ne, uopšte ne. Brejden je ranije pomenuo vaše ime. Tako sam znala ko ste vi.” „Nadam se da je govorio samo dobre stvari?”

Osjetila sam se neprijatno, nelagodno iz nekog razloga, kao da smo nas dvoje pod lupom. Dala sam sve od sebe da sakrijem to osjećanje. „Pa, pominjao je neko izbjegavanje poreza i terorizam, ali osim toga...”

On se iskezio. ,,A mogu li da pitam kako se vi zovete?” ,,O, ja sam Grejs.” Pružila sam ruku. „Drago mi je što sam vas upoznala.”

Njegova ruka tek što je skliznula u moju kada sam osjetila ono čudno peckanje na vratu.

Neki instinkt me naveo da se osvrnem preko ramena.

Logan je stajao na vratima sobe ne skidajući pogled sa mene.

Na trenutak sam ostala bez daha kad su nam se oči susrele.

A onda, tek tako, klimnuo mi je bradom na onaj svoj iritirajući način prije nego što je skrenuo pogled. Pratila sam ga pogledom dok je krupnim korakom išao kroz sobu prema Brejdenu. Većina drugih žena ga je, takođe, pratila pogledom. Bio je zaista upečatljiva pojava u tamnim pantalonama i crnoj košulji. Ostavio je košulju raskopčanu ispod vrata, a rukavi su mu bili zavrnuti tako da se vidjela tetovaža. „Poznaješ li Logana?” upitao je Džejms, ponovo mi skrećući pažnju na sebe.

Mislila sam da poznajem. „Ne baš dobro.” Uzela sam svoju čašu šampanjca, odjednom ponovo prilično svjesna svojih briga. „Pa, čime se baviš, Grejs?”

Dopustila sam sebi da me ponese razgovor nadajući se da će me to na neko vrijeme odvesti nekuda drugo, ali nažalost, bilo je prekasno. Grudi su me gadno boljele jer nisam mogla da preusmjerim misli sa majke, oca, Sebastijana, ni Logana. Bol se samo pojačao kada mi je Logan ušao u vidokrug iza Džejmsa i vidjela sam ga kako flertuje sa lijepom plavokosom ženom čijeg imena nisam mogla da se sjetim.

Spustila sam pogled, pretvarajući se da se smijem onome što je advokat govorio. Jedva sam mogla da se sjetim šta je upravo rekao. U ušima mi je hučalo i osjećala sam se kao da sebe iz daljine posmatram kako vodim ovaj razgovor.

Ne znam kako sam uspjela da izdržim toliko dugo, ali odjednom mi je postalo previše toplo u sobi, i previše glasno, i bilo mi je svega previše. „Izvini”, prekinula sam Džejmsa. „Možeš li da me izviniš samo na minut. Oprosti.” Okrenula sam se i otišla, krećući se kroz gužvu u glavnom salonu velike kuće. Hodnik je, takođe, bio prepun ljudi, ali kada sam pogledala ka spratu, gore je sve bilo tiho i mračno.

Znala sam da je to pomalo nepristojno, ali trebalo mi je malo mira i tišine na trenutak, a Džos mi je rekla da su njena djeca sa Džoinom i Kamovom i Nejtovom i Livinom i da ih čuva Olivijin otac, Mik, i njegova žena Di. Svi su se šalili kako su njih dvoje hrabri kada su primili šestoro djece te večeri. ~ 124 ~ Anna

Zvoncica

Kada niko nije obraćao pažnju, otišla sam uz stepenice na prvi sprat. Mjesečina koja je dopirala kroz veliki prozor na prednjem dijelu kuće obasjavala mi je put i žurno sam ušla u prvu prostoriju na koju sam naišla.

Ostavila sam odškrinuta vrata, puštajući malo svjetlosti u sobu i iz tame kao da su prema meni poletjela neka obličja.

Bila je to dječija soba Džosine i Brejdenove najmlađe ćerke, Eli. Ona je imala samo godinu dana. Tiho sam prišla njenoj kolijevci i vidjela lampu na stočiću pored nje. Kada sam je upalila, svijetloplave zvijezde su počele da plešu po zidovima sobe dok se lampa polako okretala. Primijetivši veliku fotelju udobnog izgleda u uglu pored prozora, prišunjala sam se do nje i sjela da povratim dah.

Zurila sam u zvijezde koje su kružile po sobi izvan mog domašaja i odjednom se osjetila kao mačka koja pokušava šapom da uhvati zrak svjetlosti.

Zašto sam stalno ovo radila, upitala sam se. Zašto sam stalno puštala svoje roditelje da mi to rade? Da me tako povređuju.

Od škripanja podnih dasaka mi je zastao dah. Vrata su se polako otvorila i visoka figura je kliznula unutra. Svjetlost u obliku zvijezde mu je obasjala lice i odjednom sam bila sva napeta. „Grejs?” Logan je zakoračio unutra zatvarajući vrata za sobom. „Da li si dobro?” ,,U redu sam”, šapnuh.

Krenuo je prema meni i mišići su mi postali dodatno napeti od njegove blizine. „Nisi dobro. Gledao sam te dolje u prizemlju. Nešto se dogodilo.” Zastao je na koji korak od mene, a ja sam zurila u njega. „Nije važno.” „Naravno da je prokleto važno”, prasnuo je i približio mi se za još jedan korak. „Reci mi šta se dešava.” „Gdje je Maja?” upitala sam da izbjegnem odgovor. „Sa Šenon i Kolom. Nemoj da mijenjaš temu.” „Ja se ne zovem Grejs Farkuher”, izlanula sam.

U slabom sjaju svjetlosti, vidjela sam kako mu se oči sužavaju. „Šta, jebote?” „Mislim, jesam Grejs, ali nekada nisam bila. Nekada sam se zvala Grejslin Bentli. Samo Ejdan, Džuno i Kloi to znaju. I sada ti.” „Grejs”, šapnuo je, a u njegovom dubokom glasu se osjećala zabrinutost. „Ne shvatam.” „Da li si čuo za Gabrijela Bentlija?” „Tipa koji ima medijsku imperiju?” „Da.” Ne znam zašto sam mu ovo govorila. Možda sam čeznula za kaznom - povjeravala sam se muškarcu, tražila njegovu naklonost, iako sam znala da ne postoji nada da se to stvarno dogodi. „On je moj otac, Logane.” „Gospode”, rekao je promuklo i napravio još jedan korak ka meni. „Šta...?” „Uvijek je bio zauzet, uvijek je radio, nikada nije imao vremena za mene, samo za Sebastijana, koga je pripremao da zauzme njegovo mjesto u firmi. Bio je pomalo staromodan u tom smislu. Shvatila sam kako je mislio da od mene nikada neće biti neke ~ 125 ~ Anna

Zvoncica

koristi u poslu jer se nikada nije trudio oko mene.” Ispustila sam iz sebe bujicu ogorčenog smijeha. „Željela bih da je i moja majka bila ista, ali nažalost njeno zanemarivanje sopstvene ćerke bilo je praćeno neprestanim kritikama. Nisam imala odgovarajuće mjere. Nisam bila dovoljno lijepa, dovoljno seksi, dovoljno moderna. Bila sam dosadna. Bila sam jadna. Nikada nije ni trebalo da se rodim.” Zastao mi je dah kada sam se sjetila dana kada mi je to rekla. „Nikada nisam bila dovoljno dobra, Logane. A voljela bih da me to nije tako prokleto... boljelo.” Glas me je izdao na posljednjoj riječi kada su mi suze potekle niz obraze.

Odjednom je Logan kleknuo ispred mene, spustivši mi ruku na koljeno, a drugom mi obujmivši lice dok je zurio u mene sa sve većom zabrinutošću.

Odmahnula sam glavom, nesposobna da zaustavim bujicu suza ili nalet osjećanja koja su mu vratila u stanje u kom sam bila kada sam imala dvadeset jednu godinu, kada čitav moj svijet kao da se srušio oko mene. „Izvini”, zajecala sam. „Ja sam samo... izvini.”

Privukao me je sebi i ja sam gurnula glavu u prevoj njegovog vrata, a bol koji mi je pritiskao grudi se izlio iz mene dok sam plakala. Logan me je uhvatio rukom oko vrata. „Plašiš me, mala”, rekao je promuklo. „Reci mi šta se dešava. Molim te. Dopusti da to popravim.”

Odmahnula sam glavom i polako se odmakla od njega, ali on nije htio da me pusti. „Ne možeš da mi pomogneš.” „Iskušaj me.” Sada mi je obujmio lice objema rukama i nježno prelazio palčevima preko mojih vlažnih obraza.

I ja sam se jednostavno izgubila u njegovim očima. „Novine su danas pisale o mojim roditeljima. Još nisu izdali saopštenje za štampu, ali upućeni izvori kažu da moja majka ima rak dojke. Bori se sa rakom dojke.” „Sranje,” Loganove oči su se ispunile saosjećanjem. „Nisu ti to rekli.” „Nisu mi rekli”, potvrdila sam. „Očigledno me ne žele tamo. Ali hoćeš li da ti kažem istinu?”

Ozbiljno je klimnuo glavom. „Ne znam čak ni da li želim da budem tamo pored nje. Činila je da se osjećam bezvrijedno čitavog mog života. Između nezainteresovanosti mog oca i njene surovosti bila sam pomalo zbunjena kao tinejdžerka. Kada sam došla na univerzitet Ejdan mi je predložio da razgovaram sa nekim... sa psihoterapeutom. Tako sam i uradila. I to mi je stvarno pomoglo. Stvarno jeste. Tako da sam mislila da ću kada odem kući moći da se nosim s tim.

Ali napravila sam grešku da povedem svog momka kući sa sobom kada sam diplomirala.

Upoznali smo se na posljednjoj godini mog školovanja. Mislila sam da sam mnogo zaljubljena u njega.” Sjećala sam se toga krajnjeg, duševno razarujućeg bola koji mi je to izazvalo. „Trebalo je da izađem i nađem se sa starom prijateljicom iz škole. Ali moja prijateljica je otkazala sastanak, pa sam se vratila kući ranije...” „O jebi ga,” šapnuo je Logan i čula sam saosjećanje, bol koji je osjećao zbog mene. „To je takav kliše.” Obrisala sam suze uputivši mu gorak osmijeh. „Majka spava sa momkom svoje ćerke. Kasnije mi je rekla da mi je učinila uslugu. Da on nikada ne bi ostao sa mnom na duže jer nisam bila dovoljno dobra. Spasila me da mi se ne bi slomilo srce ako bih se previše duboko povezala sa njim. Bila sam toliko bijesna da sam to ispričala ocu.” ~ 126 ~ Anna

Zvoncica

Osjetila sam Loganovu napetost. „Da. Osvetoljubiva mala ja. Htjela sam da je uništim. Htjela sam da joj sve oduzmem. Ali mog tatu nije bilo briga.” Odmahnula sam glavom, a u očima mi se nakupilo još suza. „Njih dvoje su godinama imali ljubavne afere. Sebastijan mi je to rekao. Izlanuo je to dok mi je zlobno govorio da ne držim glavu u dupetu i da pogledam stvarni svijet oko sebe. Bila sam previše mekana, rekao je. Morala sam da odrastem i steknem petlju.” „Mrzila sam ih. Sve njih. Mrzila sam način na koji su me tjerali da se osjećam i mrzila sam to što sam željela da ih povrijedim jer su oni povređivali mene. Nisam htjela da postanem kao oni.” „ I tako si otišla?” upitao je Logan.

Klimnula sam glavom. „Ostavila sam sve za sobom. Njih, novac, i svoje ime. Vratila sam se u Edinburg i uselila u stan sa Ejdanom i nekoliko drugih prijatelja. Mislila sam da moja porodica nema moć da me više povređuje. Ispostavilo se da ima.” U nevjerici sam se nasmijala. „Koliko je samo pogrešno to što nisam sigurna da želim otići kod svoje majke koja je možda na samrti, ali želim da ona to želi od mene?” „To nije pogrešno.” Logan me ponovo privukao sebi. „Uopšte nije pogrešno.”

Obavila sam ruke oko njegovih ramena i držala se za njega kao da mi od toga zavisi život, dok su se stare rane ponovo otvarale i krvarile novim suzama. „Zašto me ne vole?” šapnula sam u njegov vrat.

Osjetila sam kako su Loganove grudi zadrhtale na mojim dok su me njegove ruke stezale čvršće. Nježno mi je povukao kosu, odmičući me od sebe kako bi me pogledao, i srce mi je zatreperilo od sjaja emocija u njegovim očima. Shvatila sam da mi suze teku sve sporije, pa zatim potpuno nestaju u omamljujućoj mješavini ljutnje, nježnosti i bespomoćnosti koju sam vidjela u njegovom pogledu. Čitav svijet je jednostavno nestao.

Spustio je pogled na moja usta i nježno, polako, privukao moju glavu do svoje pa spustio usne na moje. Poljubac je počeo blago, spokojno, kao da mu je namjera bila da utješi i umiri, ali ja sam očajnički željela da osjetim bilo šta drugo osim bola, pa sam produbila poljubac, tražeći još.

I odjednom nas je obuzeo plamen strasti.

Jezici su nam se sudarali, počeli smo očajnički da stežemo jedno drugo, bolno, i bila sam spremna da ga zajašim tu na podu.

A onda su mi u svijest prodrle riječi moje majke.

Loganovo odbacivanje poslije seksa je pristiglo u sjećanje ubrzo za njima.

Sjećajući se toga, uhvatila sam sebe kako ga pomalo mrzim. Izvukla sam se iz njegovog zagrljaja, naglo ustajući. Morao je da se spusti na koljeno kako ne bi pao na zadnjicu.

Vidjevši njegov upitni pogled, shvatila sam da ga ne mrzim. Mrzila sam sebe što sam dopustila da se njegovo saosjećanje pretvori u nešto više nego što je namjeravao da izrazi. „Nikada nisam tražila takvu vrstu sažaljenja.” „Grejs, nije to bila samo samilost. Bila je to jednostavno...” ~ 127 ~ Anna

Zvoncica

„Greška”, završila sam umjesto njega. ,,U pravu si. Sve je ovo bila greška.” Pustila sam još jednu osobu u svoje srce, a on nije mogao da me voli. Bilo mu je stalo. Znala sam da jeste.

Ali to nije bila ljubav. To nije bilo ono što mi je trebalo.

Usna je počela da mi podrhtava, ali odbila sam da se opet prepustim suzama. „Hoćeš li mi pozvati taksi?” „Ja ću te odvesti kući?”

Uputila sam mu pogled od kog su mu se mišići vilice slegnuli. ,,U ovom trenutku ne želim da budem u tvojoj blizini.”

Pružio je ruku ka meni, a ja sam ustuknula. Logan je poraženo spustio ruku. „Ne želim da ovako odeš.” „Biću dobro. Ako mi pozoveš taksi.”

Ostala sam na spratu dok je on radio ono što sam tražila. Vratio se koji minut kasnije da mi kaže kako taksi dolazi i kako je već blizu. „Hoćeš li reći Džos da se jednostavno nisam osjećala dobro?”

Klimnuo je glavom pažljivo me posmatrajući.

Požurila sam niz stepenice, puštajući da mi kosa padne preko lica i sakrije ga od gostiju u hodniku. Prošla sam pored njih ne gledajući ih i izjurila napolje. Logan je išao odmah iza mene. „Ne bi trebalo da budeš sama, Grejs”, rekao je izlazeći na ulicu da sačeka taksi koji sam mogla da vidim kako dolazi uz brdo.

Osvrnula sam se preko ramena ka Loganu, koji je izgledao iznenađujuće izgubljeno. „Neću biti. Idem kod Ejdana.”

Lice mu se namračilo na ovu moju objavu. „Kod Ejdana?”

Nisam odgovorila. Taksi je stao i ja sam praktično uskočila u njega. „Reburn Plejs” brzo sam rekla, osjećajući zahvalnost što je taksi odmah krenuo.

Prošao je pored Logana koji je stajao na trotoaru očiju ispunjenih frustracijom i brigom.

Bezglasno je usnama oblikovao moje ime.

Skrenula sam pogled i utonula u sjedište. „Da li ste dobro?” upitao je taksista.

Shvatila sam da sigurno izgledam užasno sa obrazima umrljanim suzama i crvenim očima. Sklopila sam oči i rekla, „Biću.”

Uprkos tome što je taj dan bio krajnje usran i slomio mi srce, na neki uvrnut, poremećen način, Loganovo odbacivanje mi je vratilo snagu. Morala sam da se prisjetim da mi ne treba Logan. Bila sam savršeno dobro bez njega, prije nego što se pojavio u mom životu.

Nije mi trebala moja porodica, bilo mi je mnogo bolje bez nje ovih proteklih nekoliko godina.

Morala sam samo da podsjećam sebe na to.

Otvorila sam oči, misleći na troje ljudi koji su mi uvijek pomagali da se toga sjetim.

Osjećaj mira je počeo da me obuzima dok me je taksi vozio prema Ejdanu i Džuno.

Zavukla sam ruku u tašnu i izvadila telefon. Nazvala sam Kloi. „Šta ima, curo?” rekla je ona cvrkutavim glasom. ~ 128 ~ Anna

Zvoncica

„Možeš li da se nađeš sa mnom kod Ejdana?”

Na trenutak je ćutala. „Šta se dešava? Zvučiš kao da si plakala.” „Samo me sačekaj tamo, važi?” „Zašto? Šta se dešava?”

Naslonila sam čelo na hladno staklo prozora na zadnjem sjedištu, gledajući kako grad promiče pored mene. „Jednostavno si mi sada zaista potrebna. Potrebna mi je moja porodica, da.” „Biću tamo za deset minuta.”

~ 129 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 17 Jedini način na koji sam mogla potpuno da izbjegavam Logana bilo je da se ulogorim u Kloinom stanu. Odjurila sam kući da se istuširam i presvučeni kada sam znala da je on na poslu, a onda sam se vratila kod Kloi.

Imala sam pet njegovih propuštenih poziva na telefonu, uključujući i glasovnu poruku za koju se nisam mogla natjerati da je saslušam.

Kada me Maja nazvala, javila sam se. Ispričala sam joj neke gluposti o tome da se Kloi posvađala sa Edom i da ću joj neko vrijeme praviti društvo i osjetila sam se grozno što lažem. Mislim da je Maja znala. Pokušala sam da joj se iskupim za svoje odsustvo beskrajnim ćaskanjem sa njom preko telefona i slušanjem njenih planova za ljetnji odmor koji se približavao.

Stvarno sam pomislila da ću se izvući svojom laži.

Jadna, naivna ja. „Dakle ti i tata ste se posvađali, zar ne?” odjednom je rekla Maja treće večeri mog boravka kod Kloi.

Već sam se osjećala dovoljno krivom i što sam je lagala prvi put. „Ne radi se samo o tome.” „Šta je uradio? Sigurna sam da nije namjerno.” „Majo, ne radi se samo o Loganu i našim trenutnim nesporazumima. Ja jednostavno... prolazim kroz neke stvari i... dakle... Kloi je za mene ono što je Logan za tebe. Volim da budem pored nje kada se ovako osjećam.” „A taj momak Ejdan?” rekla je sa toliko sumnjičavosti da sam se nasmijala. „Da, ali taj momak Ejdan je samo prijatelj. Jedan od mojih najboljih prijatelja. On je vjeren, znaš.” „Hmm. To ti kažeš.”

Ponovo sam se nasmijala. „Kunem ti se.” Uslijedio je trenutak ćutanja i shvatila sam da je nastao zbog toga što Maja skuplja hrabrost da kaže: „Zar ti se ne sviđa tata?” I previše. „Nije tako jednostavno. Majo, volim te, ali ne mogu s tobom da razgovaram o ovome. To je između mene i tvog tate.” Ponovo je ućutala.

Ugrizla sam se za usnu brinući da li sam je povrijedila. „Majo, molim te da razumiješ...” „Voliš li me?”

Srce mi se stegnulo na njeno prošaptano pitanje. „Naravno da volim. Nekako je teško ne voljeti te. Zapravo je prilično iritirajuće koliko si ti ljupka i draga.”

Frknula je kroz nos i opet je nastalo ćutanje. A onda... ,,I ja volim tebe, Grejs.”

Osmijehnula sam se, a onda se smjesta osjetila kao kukavica i govno što sam se skrivala od Logana i tako izbjegavala Maju. „Znaš šta? Sutra ću doći kući. Trebalo bi da da dođeš na večeru.” „Ipak, samo ja, zar ne?” upitala je suvo. ~ 130 ~ Anna

Zvoncica

Sjetivši se onih prvih nekoliko nedjelja kada su Logan i Maja provodili sve svoje slobodno vrijeme u mojoj kuhinji, osjetila sam ujed kajanja. „To bi bilo najbolje.”

Razgovarale smo još malo o drugim stvarima, najviše o tome kako Lejla nije razgovarala sa Majom jer ju je ona nazvala tračarom i kako se jadna Li našla između dvije vatre. Dok sam je slušala kako brblja o ovome, ponovo sam pretpostavila da sam izbjegla svaku dodatnu priču o Loganu.

Ali posljednje što je Maja obećala prije nego što je prekinula vezu bilo je: „Učiniću da ti se on ponovo sviđa.”

Sutra popodne sam išla uz stepenice, pošto sam upravo ostavila gospodinu Dženeru ono što sam mu kupila u prodavnici, kada se Logan odjednom pojavio, žureći niz stepenište prema meni. Stao je kada me vidio, sa bezizražajnim izgledom na licu.

A onda mi je oštro klimnuo glavom i brzo prošao pored mene. Namršteno sam se okrenula za njim. Iako sam znala da će stvari među nama biti nelagodne, sasvim drugačije je to bilo vidjeti u stvarnosti. Nije mi se dopalo. „Jesi li dobro?” doviknula sam za njim.

Ponovo je stao i osvrnuo se prema meni. „Primio sam poziv iz škole. Maja je u nevolji.”

Osjetila sam nalet zabrinutosti, koji je učinio da na trenutak zaboravim na nelagodu što sam u Loganovom društvu. „Kako to misliš?” Krenula sam niz stepenice prema njemu. „Ideš li i ti?” Iznenađeno je podigao obrve. „Radi se o Maji.”

Klimnuo je glavom, a ja sam žurno izašla iz zgrade za njim. Dok smo hodali, on je govorio. „Profesor istorije je optužen da je bio u ljubavnoj vezi sa udatom koleginicom.

Glasine su se proširile po čitavoj školi i misle da ih je Maja pokrenula.”

Osjetila sam ljutnju i nevjericu. „O, mislim da oboje znamo ko ih je pokrenuo.” Logan me pogledao u oči i jednoglasno smo rekli: „Lejla.”

Ostatak puta do škole vladala je tišina i nevjerovatna napetost. Znala sam da je Logan bijesan što je bilo ko pokušao da pripiše „zločin” Maji kada ona nije bila odgovorna, a ja sam pokušavala da smislim kako da obuzdam njegov gnjev tako da nenamjerno ne uvali sebe i Maju u još veću nevolju.

Kada smo stigli u školu, direktor, gospodin Brus, umalo da me ne pusti u svoju kancelariju jer nisam bila član porodice, ali Logan je izveo ono svoje zurenje koje je moglo da uplaši čovjeka i natjera ga da uradi skoro sve što je on želio da uradi. Ušli smo u kancelariju gospodina Brusa i zatekli Maju kako sjedi unutra, blijeda i nervozna. Pored nje je nadureno sjedila Lejla, a nasuprot njima je stajala riđokosa žena u kasnim tridesetim godinama i muškarac otprilike mojih godina. „Lejlini roditelji ne mogu da izađu sa posla”, rekao je gospodin Brus ulazeći za nama i zatvarajući vrata. Odmarširao je do svog radnog stola i sjeo, pokazujući nam da zauzmemo ostala slobodna mjesta u prostoriji. „Dakle, trebalo bi da počnemo. Gospodine Tejtum, gospođo Rodžers, ovo su gospodin Mekleod, Majin otac, i njegova, ovaj... prijateljica, gospođica Farkuher. Tražio sam da dođete jer po školi kruži zlobni trač da su gospodin Tejtum i gopođa Rodžers u vanbračnoj vezi koju ostvaruju u prostorijama škole. Mi svi znamo da je ta glasina odvratna laž koju je pokrenula jedna neodgovorna učenica. Lejla je ~ 131 ~ Anna

Zvoncica

označila Maju kao krivca i kao što možete da pretpostavite, Maja je označila Lejlu kao krivca. Da bismo umirili neke veoma uzrujane roditelje, potrebno je da se učenica koja je kriva izvini. Uz to će biti suspendovana. Ako danas ne saznam istinu, suspendovaću i Lejlu i Maju. Da li sam bio jasan?”

Pogledala sam u Maju, koja je zurila u pod, izgledajući kao da želi da se zemlja otvori i proguta je. Lejla je buljila u svoje nokte kao da se nasmrt dosađuje.

Preusmjerila sam pažnju na dvoje pomenutih profesora. Kad se bolje pogleda, gospođa Rodžers je bila privlačna, a i gospodin Tejtum je to nesumnjivo bio. Bilo mi je jasno zašto je tupava mala Lejla izabrala ovo dvoje za svoje žrtve. Oči su mi se ponovo susrele sa očima gospodina Tejtuma i shvatila sam da se obraćam njemu dok sam govorila: „Ja sam dobra prijateljica porodice i dobro poznajem Maju. Zapravo, prije samo nekoliko nedjelja, dok je večerala sa mnom, pomenula je kako je Lejla umislila da se nešto dešava između vas i gospođe Rodžers. Zabrinuta, upitala sam je da li je to tačno a Maja je rekla da naravno nije, da je Lejli jednostavno bilo dosadno, pa je izmišljala dramatične događaje. Zatražila sam od Maje da ne širi tu glasinu i ona je obećala da neće. Povjerovala sam joj i još joj vjerujem.”

Gospodin Tejtum mi je ozbiljno klimnuo glavom. „Ja sam, takode, sklon da joj vjerujem.”

Pogledao je u gospodina Brusa. „Lejla je pokazala neprikladno ponašanje preda mnom i bila upozorena. Ja sam to zabilježio i pobrinuo se da uprava škole bude upozorena.” „Ipak, ni Majino ponašanje u posljednje vrijeme nije bilo sjajno”, dodala je gospođa Rodžers. „Opet je počelo da se popravlja”, usprotivio se gospodin Tejtum. „A ja sam primijetio trvenje među djevojčicama na mojim časovima.” „To ste čuli od mene, gospodine Tejtume.” Lejla je sijevnula očima prema njemu. „Tišina”, strogo je rekao gospodin Brus. „Lejla, da li si ti bila ta koja je pokrenuta glasine? Ako priznaš, skratiću trajanje tvoje suspenzije.” „Lejla, molim te”, iznenada je rekla Maja. „Reci istinu.” Lejla je zakolutala očima. ,,U posljednje vrijeme si takva dosadna kučka.” „Ne obraćaj joj se tako”, ubacio se Logan, a Lejla se trgnula od upozorenja u njegovom glasu. On je gledao u oči, sa opasnim izrazom lica, i izgledalo je da neko ipak može da prodre kroz tu njenu lijenu uobraženost. Pocrvenila je i ugrizla se za usnu, obarajući oči na pod baš kao Maja maloprije. „Lejla?” reka,o je gospodin Brus.

Ona nije htjela da govori.

On je umorno uzdahnuo. „Onda nemam izbora osim da vas obje kaznim.”

Spustila sam ruku na Loganovu nadlakticu, predviđajući njegovu reakciju. Stiskajući mu ruku, natjerala sam ga da ćuti bez ijedne izgovorene riječi. „Možda bismo mogli da smislimo neko malo pravednije rješenje.” „Poštenije?” prasnula je gospođa Rodžers. „Ja moram da objašnjavam ovu besmislicu svom mužu.” „Znam da Maja nije umiješana”, rekla sam joj. „Tako da ako mora da bude kažnjena, želim da se pobrinem da ta suspenzija ne pokvari njene školske rezultate.” „Šta predlažete?” upitao je gospodin Tejtum, djelujući spremno da me sasluša. ~ 132 ~ Anna

Zvoncica

„Kraj je školske godine. Zar ne postoji neki događaj na kome bi mogle volonterski da rade i iskupe se?”

Uslijedila je tišina dok su razmišljali o ovome. Gospodin Tejtum je pogledao u direktora. „Postoje aktivnosti na kraju školske godine... ali ja imam nešto drugo na umu.” ,,Oh?” Na licu gospođe Rodžers je bio iznerviran izraz, kao da se naljutila što je on razmišljao o mojoj ideji. „Sljedećeg semestra ću biti domaćin svečanosti za prikupljanje dobrotvornih priloga na Dan primirja u novembru. To je za mene uvijek stresan događaj izvan redovnog posla... Pa zašto ne bih jednostavno prepustio ovim dvjema damama da to organizuju umjesto mene?” „Ali...”

Gospodin Tejtum je podigao ruku da utiša pritužbu gospođe Rodžers. „Ako zabrljaju i dalje može da se primijeni suspenzija.”

Pogledala sam u Maju i Lejlu. „Kako vam to zvuči?”

Maja je sumorno klimnula glavom.

Lejla me prostrijelila pogledom. „Šta misliš kako zvuči?” „Pazi na svoje ponašanje”, upozorio je gospodin Brus. „Ako se gospođa Rodžers slaže, onda će vam ovo biti kazna.”

Svi smo pogledali u profesorku. Ona nam je oštro uzvratila pogled, ali je na kraju klimnula glavom.

Logan se rukovao sa direktorom, pa zatim i sa profesorima, zahvalivši im. Maja je stala pored mene i uzela me za ruku. „Uvijek spasiš stvar”, šapnula mi je.

Stegnula sam joj ruku. „Za tebe bih uradila bilo šta.”

Veselo se osmijehnula, a onda značajno pogledala u svog tatu. „Bilo šta?” ja sam zagunđala. „Skoro bilo šta.”

Krenule smo napolje iz kancelarije, a Logan nas je pristigao praćen gospodinom Tejtumom. Profesor mi je odmah pružio ruku. „Drago mi je što sam vas upoznao.”

Pogledi su nam se ponovo susreli i osjetila sam blagi treptaj privlačnosti. ,,I meni takođe. Hvala vam što ste bili ovako pošteni.” „Ne vjerujem da je Maja imala išta s tim.” „Baš lijepo, gospodine Tejtum”, prasnula je Lejla na njega dok je prolazila pored nas, brzo odmičući na svojim dugim nogama. „Pretpostavljam da više nismo prijateljice!” zajedljivo je doviknula Maja za njom.

Logan joj je spustio ruku na rame. „Ona ionako nikada nije bila naročito dobra prijateljica, Majo.” „Ovaj... imate li minut da porazgovaramo nasamo?” odjednom me upitao gospodin Tejtum.

Mogla sam da osjetim kako me Loganove i Majine oči peku pogledom. „Ovaj... Da, naravno.” Uzvratila sam im pogled. Maja je sijevala očima. Loganovo lice je smišljeno bilo bezizražajno. „Stići ću vas.”

Logan je morao da gurne Maju kako bi je pokrenuo i čim su bili izvan domašaja sluha, ja sam se okrenula gospodinu Tejtumu, sa izrazom radoznalosti jasno vidljivim na licu. ~ 133 ~ Anna

Zvoncica

On se osmijehnuo dječački šarmantnim osmijehom za koji sam morala da priznam da mi se mnogo sviđa. Nimalo nije ličio na Logana i zaključila sam da mi se ta činjenica, takođe, dopada. „Maja je dobro dijete. Stekao sam utisak da je prošla kroz dosta toga. Mnogo priča o vama i svom ocu.”

Blago sam se osmijehnula. „Ona je jedna izuzetna osoba.”

Klimnuo je glavom. ,,I ona isto misli o vama. Zato znam da se zovete Grejs i da ste nezavisna književna urednica.”

Nasmijala sam se. „Šta vam je još pričala?” „Izgleda da pravite dobru domaću picu.” „Pravim”, potvrdila sam sa šaljivom uobraženošću.

On se zasmijuljio. „Ipak, nije uopšte pominjala vašu skromnost.” Nakašljao se. „Čujte, nadam se da nećete misliti kako je ovo nametljivo, ali napisao sam istorijski roman koji bih želio da pošaljem nekim izdavačima i pitao sam se da li bih mogao da vas angažujem da ga uredite prije nego što to uradim.”

Iznenadila sam se zbog ovog pitanja. Iskreno, nisam znala zašto je tražio da ostanem nasamo sa njim, ali iz nekog razloga ovo je bilo posljednje što bi mi palo na pamet. ,,Oh... ovaj... trenutno imam prilično zgusnut raspored, ali zašto mi ne biste dali svoju imejl adresu pa mogu da vam pošaljem neke preporuke za druge urednike?”

Izgledao je razočarano, ali je klimnuo glavom. „Naravno. Razumijem. Hvala vam. Daću vam umjesto toga moj broj telefona.”

Potražila sam svoj telefon u tašni. ,,U redu. I još jednom vam hvala što ste mi maločas pomogli, gospodine Tejtum.” „Patrik”, ispravio me je blagim osmijehom koji je definitivno bio na granici flertovanja.

Izdiktirao mi je svoj broj kada sam pronašla mobilni. „Nazovite me da bi se vaš broj pojavio na mom telefonu, pa da mogu da znam da ste to vi.”

Uradila sam kako je tražio. „Vi znate da je ovo bio samo jeftin trik da bih došao do vašeg broja, zar ne?” Nestašno mi se osmijehnuo.

Moje usne su se i nehotice razdvojile. „Molim? Čak i ono da ste napisali knjigu?” „Ne. Taj dio priče je istinit. Ali ako ne mogu da vas upoznam dok uredujete moju knjigu, zaista bih volio da vas upoznam uz kafu ili nešto slično.” Osmijeh mu je postao još širi kada je vidio moj iznenađeni izraz lica. „Razmislite o tome. Molim vas.” Patrik je pogledao na sat i uzdahnuo. „Ja danas čuvam učenike koji po kazni ostaju u školi poslije časova, tako da moram da idem.” Krenuo je natraške, sve vrijeme mi se osmjehujući na način koji nije ostavljao sumnju da mi se nabacuje. Poslije prethodnih nekoliko dana, bio je veoma lijep osjećaj shvatiti da te neko smatra privlačnom. „Čekaću tvoj poziv, Grejs.”

Mahnula sam mu telefonom i okrenula se, smiješeći se od uva do uva dok sam išla niz hodnik. Čudno kako je osjećaj vedrine potpuno iščezao čim sam pristigla Logana i Maju na Medouzu. Kad sam im prilazila nastala je nelagodna tišina i znala sam da Maja očajnički želi da me pita šta je profesor istorije htio od mene. „Zašto nisi na poslu?” upitala sam Logana, odmah skrećući razgovor na drugu temu. ~ 134 ~ Anna

Zvoncica

„Radim noćas.” „Hoćeš li da Maja dođe kod mene?” „Ne.” „Ko onda pazi na nju?” „Nije mi potrebno da neko pazi na mene”, rekla je Maja. „Šenon”, odgovorio je Logan. „Kako je Šenon?” „Dobro.”

Zadrhtala sam od hladnoće kojom je Logan zračio. Osjećala sam se kao da se iznova upoznajemo. Ipak, njegov grubi stav prema meni i odgovori od jedne riječi koje mi je davao ovog puta su bili još neprijatniji.

Pomislila sam na Patrika, koji je zaista izgledao kao da ga privlačim. Možda je Ejdan uostalom bio u pravu. Možda je zaista postojala nada.

Kada smo se vratili u Najtingejl vej, Maja je krenula za mnom u moj stan, a Logan je nestao u svom. „Šta je gospodin Tejtum htio?” odmah je upitala Maja. Nabrala sam nos gledajući je. „Zaista postaješ pravo njuškalo.” „Dakle?” „Majo.” „Tata je ljut.”

Othuknula sam. „Ne zbog toga, uvjeravam te.” „Znaš, za jednu pametnu damu, umiješ da budeš prilično glupa.”

Pogledala sam je ispod napola spuštenih kapaka. „Pazi šta pričaš.”

Na nju je bio red da se namršti. „Ne možeš da izlaziš sa mojim profesorom istorije, Grejs.” „Ako već moraš da znaš, gospodin Tejtum me je zamolio za uslugu.” Sručila sam se u fotelju i pogledala je dok je ljutito sijevala očima na mene. Pokušala sam da zadržim blag ton. „Ali da je gospodin Tejtum htio da me pozove da izađemo, ili bilo ko drugi kad smo već kod toga, na meni bi bilo da odlučim hoću li ili neću pristati. Majo, ja nisam glupa. Znam da žarko želiš da se nešto dogodi između tvog tate i mene, ali to se neće dogoditi. Žao mi je.”

Suze su joj se pojavile u očima, što je učinilo da osjetim groznu krivicu. „Majo.” Ustala sam, ali ona se već okrenula i izjurila iz mog stana, Čula sam kako su se ulazna vrata Loganovog stana zalupila i ponovo sam se sručila u fotelju želeći da moj život nije tako prokleto komplikovan i da mi nije toliko prokleto stalo do jedne petnaestogodišnje djevojčice i njenog iritantnog oca.

~ 135 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 18 Dovoljno je reći da te noći nisam mogla da spavam. Satima sam se prevrtala i okretala u krevetu, dok najzad nisam odustala od spavanja i ustala da obavim kućne poslove.

Negdje oko četiri sata ujutro, bila sam u dnevnom boravku, opružena na kauču sa laptopom u krilu i radila sam na Džosinom rukopisu. Odlično mi je išlo s tim. Ta dama je i te kako znala da napiše prokleto dobru knjigu. U takvim situacijama je moj posao bio nevjerovatno zabavan, jer sam dobijala na čitanje odličnu knjigu i onda je trebalo da dam samo savjete o sitnicama za koje sam mislila da bi mogle da je učine još boljom.

Udubila sam se u doživljaje Džosine neodoljive junakinje i pitanje da li bi dio u kome je autorka dopuštala čitaocu da uroni malo dublje u psihu junakinje možda trebalo da bude istaknutiji u zapletu kako bi čitalac mogao da se s njom poveže malo brže, kada...

TRAS! TRAS! TRAS! Poskočila sam na kauču, a lap-top mi je skoro iskliznuo iz krila na zvuk pesnice koja je lupala po mojim ulaznim vratima. Zabrinuto sam ustala, odložila računar u stranu i na prstima požurila kroz hodnik.

Provirila sam kroz špijunku i srce mi je poskočilo u grudima.

Otključala sam vrata i otvorila ih Maja je stajala ispred u pidžami, raščupane kose i blijedog lica. „Šta se dešava? Da li si dobro?”

Odmahnula je glavom. „Tata je imao košmar.”

Smjesta me preplavio osjećaj zabrinutosti. „Košmar?”

Maja je klimnula glavom. „Bacaka se po krevetu, sav u znoju. Stvarno sam zabrinuta.” ,,U redu. Samo sekundu.” Ubrzanog pulsa, pojurila sam nazad u stan, dohvatila ključeve i obula papuče, pa požurila napolje kod Maje. Ulazeći za njom u Loganov stan, šapnula sam: „Da li se to često dešava?”

Njen pogled se susreo sa mojim. „Isprva nije, ali u posljednjih nekoliko sedmica imao je nekoliko noćnih mora. Plašim se da ga budim jer sam jednom gledala film u kome je neki tip stalno imao noćne more i umio je da bude, nekako, nasilan u snu. Ali ne mogu da ga ostavim takvog. Noćas je baš gadno. Nikako ne prestaje.” ,,U redu.” Pogled mi je odmah skrenuo niz hodnik prema njegovoj sobi. „Vrati se u krevet, dušice. Ja ću se pobrinuti da on bude dobro.”

Maja je klonula od olakšanja i umora. Nakon što me zahvalno zagrlila, vratila se u svoju sobu.

Sva ustreptala, krenula sam niz hodnik prema Loganovoj sobi i zaista sam čula zvuk sličan bolnom stenjanju. Sada sam krenula brže i ušla u njegovu sobu, očima prelazeći preko obrisa namještaja u slabašnoj svjetlosti. Logan je bio upetljan u zamršene pokrivače kao da je uguran u neki tijesan prostor iako je ležao na ogromnom krevetu. Sve je u njegovom govoru tijela ukazivalo da pokušava da se zaštiti, a njegov ranjiv izgled je učinio da mi se nalet bola raširi po grudima. ~ 136 ~ Anna

Zvoncica

On se naglo trznuo, lice mu se zgrčilo u snu i još jednom je bolno zastenjao. Uključila sam lampu pored njegovog kreveta i na svjetlosti sam vidjela znoj koji mu je blistao na licu i koliko mu je majica mokra.

Osjetila sam bojazan da ga probudim, ne znajući zasigurno kako će reagovati, ali nisam mogla podnijeti da ga gledam kako se ovako muči. „Logane”, rekla sam, spuštajući mu ruku na rame. „Logane.” Prodrmala sam ga.

On se trznuo, ali se nije probudio.

Nagnula sam se bliže i prislonila mu usne na uho. „Logane, imaš noćnu moru, dragi.

Probudi se.” Prodrmala sam ga jače i odskočila unazad kada mu se cijelo tijelo zatreslo.

Ljubičaste oči su zbunjeno i šokirano zatreptale prema meni. Loganove grudi su se podizale i spuštale u snažnim udisajima. „Imao si noćnu moru”, rekla sam mu blago. „Gospode”, šapnuo je on, prelazeći rukom preko vlažne kratke kose. Zatim se nešto promijenilo u njegovom izrazu lica. „Maja?” „Ona je dobro”, umirila sam ga. „Bila je zabrinuta, pa je došla po mene.” „Jebi ga.” Logan je othuknuo i klonuo na jastuk, uplićući prste u kosu, „Jebi ga.” „Idem da ti donesem malo vode.”

Kada sam se vratila u njegovu sobu, on je sjedio naslonjen na uzglavlje i skidao znojem natopljenu majicu. Izgledao je iscrpljeno i to je bilo skoro dovoljno da mi skrene pažnju sa njegovih lijepo izvajanih trbušnih mišića. „Hvala”, rekao je uzimajući vodu koju sam mu dodala.

Jedan mali dio mene želio je da prihvati nelagodu koju smo u posljednje vrijeme osjećali jedno pored drugog i jednostavno završi sa njim. Da ode i ne osvrće se. U svakom slučaju, mnogo veći dio mene se razbolio od brige za njega.

Taj dio je pobijedio. „Dođi ovamo”, rekla sam.

Pogledi su nam se susreli i zadržala sam dah, i uprkos svemu, nadala sam se da neće odbiti moju ponudu prijateljstva. I nije.

Kada mi se malo primakao, naslonila sam se na uzglavlje i opružila noge pored njegovih. „Koliko već dugo imaš košmare?”

Sa moje lijeve strane je vladalo ćutanje i baš sam htjela da ponovim pitanje kada je on najzad odgovorio: „Otkad sam izašao iz zatvora.”

Osjećala sam snažan bol zbog njega. „Logane”, šapnula sam, okrećući glavu da ga pogledam.

Oči su nam se ponovo srele i još više sam patila zbog njega vidjevši njegov tvrdoglavi izraz lica. „Dobro sam, Grejs.” „Nisi dobro.” „Slušaj, to dolazi i prolazi. Dugo nisam imao noćne more, ali u posljednje vrijeme...” „O čemu se u njima radi?”

Uputio mi je iskrivljen osmijeh, ali pogled mu je bio ozbiljan. „O zatvoru, naravno.” „Konkretno?” navaljivala sam ja. „Ne želim da pričam o tome.” ~ 137 ~ Anna

Zvoncica

„Neću otići dok mi ne ispričaš.”

Logan je teško uzdahnuo. „Zašto si uopšte ovdje?”

Prostrijelila sam ga pogledom. „Jer mi je uprkos svemu zaista stalo do tebe. Ne dopada mi se pomisao da imaš košmare, a kad već pričamo o tome mogla bih ti pomoći da ih se riješiš.”

Lice mu je omekšalo. „Cijenim to, mala, ali ne mislim da to može da se riješi tek tako lako.” „Bar pokušaj.” „Ja sam u maloj mračnoj prostoriji”, rekao je iznenada. „Apsolutno nema mjesta da se ispružim. Sklupčan sam i jedva stajem u nju. Ipak nekako, kao čarolijom” u glasu mu se osjetila gorčina i zgađenost, „ima mjesta za noge koje me ritaju, za noževe koji me bodu... za lica koja...” Spustio je pogled, a mišići vilice su mu se stegnuli. „Lica, Logane?” navaljivala sam i dalje.

Kada je podigao pogled ka meni, oči su mu blistale od pometenosti. „Dopustio sam da se tamo dese neka sranja koja nije trebalo da dopustim, Grejs.”

Nisam mogla podnijeti da čujem toliki bol u njegovom glasu. Posegnula sam za njegovom rukom i ispreplela prste sa njegovim. Čvrsto mi je stegnuo ruku. „Postoji nešto”, nježno sam zaključila, „što te naročito progoni.”

Namrštio se okrenut ka zidu.

Poslije naizgled beskrajnog ćutanja konačno je počeo da priča. „Bio je jedan klinac.

Devetnaestogodišnjak. Glupi, kočoperni klinac. Ali nije bio loše dijete. Ja poznajem loše tipove. To curi iz njih. Osjećaš to u vazduhu oko njih, nešto teško i mračno što ti se prikrada i tjera te da drhtiš kao da neko hoda preko tvog groba.” „Ali ne i kod ovog klinca. Sve je to bilo foliranje. Završio je u zatvoru jer je bio umiješan u oružanu pljačku. Hvalisao se uokolo, pokušavajući svakoga da uvjeri da mu je tu i mjesto, ali bio je uplašen i to je jebi ga moglo da se namiriše na njemu. Kao krv u vodi punoj ajkula.”

Osjetila sam blagu mučninu već od pretpostavke kuda ovo vodi. „Kako se zvao?” „Deni”, odgovorio je promuklim glasom. „Mali Deni. Pokušao je da navede svakog seronju u zatvoru da ga zove mali. Pokušao sam da mu kažem da previše navaljuje, da ljuti momke...” „Da li ti je bio prijatelj?”

Logan se namrštio. „Mislim da sam ja bio njemu. Ispričao mi je sve o sebi. O svojoj majci i mladoj sestri. Kako je jednostavno pokušavao da brine za njih, učini im život boljim pošto je njihov stari umro. Jebeni kliše za tragediju, taj klinac.” „Samo klinac, Grejs. Trebalo je da ga zaštitim.”

Bol u njegovom glasu mu je natjerao suze na oči. „Logane...” To je skoro zvučilo kao molba.

Okrenuo se ka meni, sav obuzet krivicom. „Znao sam da kruže oko njega. Nisam učinio dovoljno. Došli su kod njega... prijetili su da će ga silovati. Rekao sam mu da je to samo siledžijska taktika, ali oni su ga mučili tom prijetnjom sve dok ga nisu napali. Nisu ga ~ 138 ~ Anna

Zvoncica

silovali, ali obećali su mu da sljedeći put hoće. Rekao sam mu samo da ostane jak, da oni blefiraju, poigravaju se sa njim. Nisam... Nisam uradio dovoljno.”

Osjetila sam mučninu. Moja ruka se ukočila u njegovoj. „Ubio se nekolio dana kasnije. Ukrao je od nekoga ručno napravljen nož. Po noći je isjekao vene u svojoj ćeliji.” „Toliko mi je žao”, šapnula sam kroz stegnuto grlo. „Mogao sam nešto da uradim.” Sada mi je stezao ruku toliko čvrsto da je bilo skoro bolno. „Ja...” „Nisi ti kriv za to što mu se dogodilo.” „Te riječi ništa nisu značile njegovoj porodici. Da je to bio tvoj sin... te riječi ništa ne bi značile ni tebi.”

Nisam mogla ništa da kažem jer koliko god da nisam vjerovala da je on kriv, znala sam i da je on u pravu. „Preuzimaš previše toga na sebe.” Tješeći sam ga milovala palcem po nadlanici. „Ti vidiš samo ono loše, iako postoji toliko mnogo dobrih stvari.”

Okrenuo je glavu da se zagleda u mene, oči u oči, prije nego što je očima prešao preko mog lica i usta pa ih ponovo vratio na moje oči. U njegovom izrazu lica je bilo toliko nježnosti da me to pomalo ostavilo bez daha. „Nekada je teško povjerovati da si stvarna.”

Odjednom se osjećajući kao da zalazimo na opasnu teritoriju, popustila sam stisak na njegovoj ruci i malo se izmakla.

Mišići oko očiju su mu se zategnuli na moje povlačenje. „Ja sam sebični gad.”

Odmahnula sam glavom. „Ja sam sebični gad”, ponovio je grubo. „Želim da se utopim u tebe i nisam siguran da mogu da se uzdržim i ne uradim to.”

Zastao mi je dah od njegovog priznanja i nisam mogla da ne obraćam pažnju na peckanje uzbuđenja između nogu. Ali mogla sam da pobjegnem od toga. Uspravila sam se, spremajući se da uradim upravo to. „Rekla sam ti da želim usputni seks.”

On se sada, takođe, uspravio u sjedeći položaj. „Grejs, nema ničega jebenog usputnog u onome što osjećam prema tebi.”

Odjednom je čitavo moje saosjećanje ustuknulo pred mojim gnjevom. „Imaš čudan način da to pokažeš.” „Nije izgledalo pošteno.” „Šta?” upitala sam, potpuno zbunjena.

Nabrao je obrve. „Izašao sam iz zatvora i dočekali su me svi ti sjajni ljudi spremni da mi pomognu. I kao da to nije bilo dovoljno, dobio sam Maju. Moje dijete je moglo da bude bilo kakvo, Grejs... ali ono nije bilo kakvo. To je Maja. Zabavna, pametna, slatka, prelijepa. Moje dijete. Dijete sa toliko volje i odlučnosti da se za nekoliko nedjelja prilagodilo životu sa mnom. Ima toliko toga oko mene na šta mogu da budem ponosan.” ,,A ti misliš da je ne zaslužuješ?” „Znam da ne zaslužujem. Ali mogao sam da se nosim s tim jer je postojalo nešto što nisam mogao da dobijem i to je činilo da se osjećam uravnoteženo.”

Srce mi je brže zakucalo. „O čemu govoriš?” ~ 139 ~ Anna

Zvoncica

„O tebi.”

Osjetila sam kako se svijet okrenuo oko mene. Nisam bila sigurna da sam dobro čula. „Meni?” „Onog dana kada si rekla meni i Šenon da te nije briga što sam bio u zatvoru... nisi mi sudila zbog toga.” Nježno se zagledao u mene. „Želio sam te tada. Ali ti me nisi gledala na način na koji žena gleda muškarca ako ga želi. Prilično sam siguran da si prema meni osjećala samo ozlojeđenost. I to je meni bilo u redu jer nisam zasluživao nekoga kao što si ti.

Kasnije, kada sam počeo da shvatam da te podjednako privlačim kao i ti mene, sakrivao sam to. A nakon što smo imali seks, nije se radilo samo o Maji. Ako bih dobio tebe i imao Maju...

Bilo je to previše - mnogo više nego što sam zasluživao.” „Ja sam bila neki vid samokažnjavanja za tebe.” Skrenula sam pogled. „Povređivao si me da bi povrijedio sebe. Da li mi to govoriš?” „Zvuči sjebano kada ti to kažeš.” „To je zbog toga što i jeste sjebano.” Spustila sam noge s kreveta i zabuljila se u zid. „Trebalo bi da odeš kod nekoga, Logane. Na razgovor.” „Misliš na psihijatra?” Zvučalo je kao da je u nevjerici. „Da. Ja sam išla kod jednog.

Pomoglo mi je.” „Ja nisam vrsta čovjeka kome pomaže kada ispriča sve što ga muči.” „Ispričao si meni.” Osvrnula sam se preko ramena ka njemu.

Tužno mi se osmijehnuo. „Zato što si ti Grejs. Ti si jedina sa kojom ovako razgovaram.”

Suze su počele da mi peku oči i skrenula sam pogled.

Krevet se zaljuljao i osjetila sam njegovu vrelinu na leđima. Zadrhtala sam osjetivši njegov dah na vratu kada mi je sklonio kosu jednom rukom, a drugu mi obavio oko struka, privijajući me sebi na grudi. „Ne želim više da se borim protiv ovoga. Toliko sam jebeno umoran od borbe.” Spustio mi je poljubac na vrat, a ja sam čvrsto sklopila oči. On je možda bio umoran od borbe, ali ja nisam.

Gadno me je povrijedio.

Baš kao moja porodica.

Do sada nisam čak ni shvatala koliko sam prokleto ljuta na njega. „Razgovaraću sa Majom” tiho mi je rekao na uvo. „Mogu učiniti da ovo uspije, a ipak se usredsrediti na nju.” „Maja želi da budemo zajedno”, rekla sam mu ravnim tonom. „Od početka je pokušavala da nas spoji.”

Osjetila sam njegovu napetost. „Da li se ti to šališ?” „Ne. Pretpostavljala sam to, a poslije one večeri kada smo je odvukli kući iz kluba priznala mi je.”

Naslonio mi je čelo na rame. „Da li mi to govoriš da sve ono nesnosno sranje koje je izvodila nije bilo zbog drugih žena - nego zbog činjenice da druge žene nisu bile ti?” Mogla sam da čujem prizvuk zabavljenosti u njegovom glasu i natjerala sam svoje tijelo da prestane reagovati na to. „Da.” ~ 140 ~ Anna

Zvoncica

Zasmijao se i privukao me sebi, uvlačeći mi prste ispod ruba majice. „Moja djevojčica je stekla dobar ukus.”

Istrgnula sam mu se iz naručja i ustala sa kreveta. Okrenula sam se i zagledala u njega u nevjerici. „Misliš da je to to? Treba samo da kažeš da me želiš i ja ću odmah dotrčati?”

Logan se namrštio. „To nije... samo pokušavam da budem iskren.” „Odbacio si me, Logane”, šapnula sam, iznova proživljavajući sav taj bol. „Kada sam bila najranjivija. Znam da u ovom trenutku osjećaš veliku krivicu zbog stvari na koje nisi mogao da utičeš i žao mi je zbog toga jer ne vjerujem da zaslužuješ da se osjećaš krivim zbog toga.

Ali ovo...” mahnula sam rukom „...to se ne dešava. Ti si me ponizio.”

Odgurnuo je pokrivač da ustane iz kreveta, a ja sam uzmakla kada je krenuo prema meni. Udarila sam u zid dok je on položio ruke s obje strane moje glave, zarobljavajući me.

Grudi su mu se pomjerale u silovitim udisajima. „Nikada nisam namjeravao da te povrijedim, mala”, zakleo mi se, glasom dubokim i iskrenim. „Mislio sam da te štitim.” „Od čega?” „Od toga da završiš sa nekim kao što sam ja.”

Odmahnula sam glavom, skrećući pogled da vidim sav samoprekor i bol u njegovim očima. To me je uvijek mamilo. Molilo me da ga utješim i nisam bila sigurna da se mogu suprotstaviti potrebi da to uradim. „Znaš li koliko si jebeno prelijepa?” šapnuo je, naslanjajući obraz na moj, dok mi je njegova brada bockala kožu šaljući mi kroz cijelo tijelo prijatne drhtaje. ,,I nisam mislio samo ovako.” Kliznuo mi je rukom uz slabinu, palcem mi okrznuvši donju stranu grudi.

Bradavice su mi se ukrutile, moje tijelo me odavalo. Odmakao se i podigao mi bradu, tjerajući me da susretnem njegov pogled. Oštro sam udahnula vidjevši tu želju u njegovim očima. „Ti si najbolja, najzabavnija, najsaosjećajnija žena koju sam ikada upoznao. Činjenica da si najljepša i najotmenija žena koju sam ikad sreo čini samo još težim ne željeti te. A ja te želim, Grejs. Nikada nemoj sumnjati da sam te želio od trenutka kada si se obrušila na mene zbog onih tangi.” Primakao se bliže, usne su mu skoro dodirivale moje.„A bila si mi potrebna od trenutka kada si me uzela za ruku u Merijeninom stanu.” „Logane...” Odmahnula sam glavom. „Ne mogu. Ne mogu... ja... ja ti više ne vjerujem. Ne kada se radi o meni.” Čvrsto je sklopio oči, a lice mu se stegnulo od bola. „Nemoj to da govoriš.”

Skoro sam zacvilila od te njegove bolne molbe. „Ne mogu ništa protiv toga.”

Kada je otvorio oči, vidjela sam kako se panika u njima naglo povlači, samo da bi njeno mjesto zauzela odlučnost.„Ispraviću to,” „Logane, molim te... Hajde da jednostavno zaboravimo na to.”

Gledali smo jedno drugo u oči, a vazduh između nas se zgusnuo od emocija i uzbuđenja.

Ruka mu je skliznula niz moj struk i stegnula me. Prešao je usnama preko mojih, učinivši da mi usta zadrhte. Najzad je odgovorio jednom riječju od koje su mi žamrci prošli niz kičmu. „Nikada.” ~ 141 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 19 Nije bilo sumnje u odlučnost u Loganovim očima kada sam se posljednji put osvrnula preko ramena prije nego što sam pobjegla u svoj stan. Žurno sam izašla iz njegovog stana samo da bih shvatila kako me on prati. Stajao je na svojim vratima ne govoreći ništa jer su njegove oči sve govorile.

Logan Mekleod me želio.

Logan Mekleod je bio riješen da me dobije.

Zalupila sam vrata svog stana za sobom u nadi da ću za sobom zatvoriti i onaj njegov pogled. Ali nisam mogla da istjeram njegov izraz lica iz misli. Jedan dio mene je bio ushićen.

Bilo bi glupo tvrditi da nije. Ja sam samo ljudsko biće, a čovjek u koga sam se ranije zaljubila mi je rekao da me je sve vrijeme želio. U tome je bilo osjećanja trijumfa. Međutim, trijumf je bio nadvladan mojim strahom.

Bilo je mnogo prilika u prošlosti kada sam bila spremna da odustanem od moje užasne porodice, ali onda bi moj otac gospodin Zanemarivač odjednom pokazao zanimanje za mene, izmanipulisao me i ja bih se odmah ponovo vratila među njih. Ponekad sam brinula da je jedini razlog zbog kojih sam ih se toliko dugo klonila bio taj što je moj otac odustao od mene isto onako kao što sam ja odustala od njega i njih.

Nisam htjela da ova situacija sa Loganom bude još jedan primjer moje slabosti. Taj čovjek me povrijedio više nego što sam mislila da mogu biti povrijeđena. To što je odjednom pokazao zanimanje za mene nije značilo da treba odmah da otrčim nazad u njegovo naručje.

Koliko god on sada tvrdio da me želi, morala sam da se upitam da li je to samo bila utjeha za njegov sopstveni strah. Našla sam se da mu pomognem da prođe kroz ovo teško vrijeme.

Plašila sam se da je on pobrkao zahvalnost sa nečim više i tada sam konačno shvatila da uostalom stvarno nisam njegov tip i da bi mi srce bilo smrvljeno u prah.

Ali da li je to iz mene progovarala moja nesigurnost? Možda je Logan zaista gajio iskrena osjećanja prema meni. Činjenica je bila da to zapravo nisam mogla znati zasigurno. „Pozovi profesora istorije da izađete”, predložio je Ejdan nakon što sam mu iznijela novi razvoj situacije u epopeji o Loganu i Grejs. „Da li si ti luda? Pristani! Pusti da te taj prelijepi muškarac baci na svoj krevet i milion puta izvede svoje bezobrazluke sa tobom.” Kloi je grozničavo zastupala Loganovu stranu kada sam joj sve ispričala. „Uradi ono što te čini srećnom” rekla je Džuno ljubazno, ali uopšte mi ne pomažući.

Pošto mi međusobno suprotstavljeni savjeti mojih prijatelja ni najmanje nisu pomogli, nastojala sam da potpuno izbjegavam to pitanje tako što sam se pridružila Šenon, Džo i Džos na kafi sljedećeg popodneva. Šenon se pojavila sva umrljana bojom. Studirala je slikarstvo na edinburškom fakultetu za umjetnost. Džo je imala slobodan dan na poslu sa ujakom Mikom u njegovoj firmi za krečenje i dekoraciju, a Džos je, kao profesionalna spisateljica, imala mogućnost da koristi svoje vrijeme kako god joj je volja. Elodi je čuvala malu Eli umjesto nje. ~ 142 ~ Anna

Zvoncica

Našla sam se sa njima u kafiću Blek medisin, veoma opuštenom lokalu u Starom gradu, i čim sam vidjela njihova zabrinuta lica poželjela sam da mogu da se vratim i uopšte ne uđem u kafić. Odmah je postalo jasno da mi neće pomoći da ne obraćam pažnju na situaciju s Loganom. „Samo smo htjele da vidimo kako si”, rekla je Šenon kada sam sjela sa njima. „Džos kaže da si istrčala sa njene zabave bez pozdrava, a Logan je izgledao uzrujano. I, naravno, nazvao je mene.” Značajno me je pogledala.

Procijenivši izraze na njihovim licima, jednostavno sam znala.

Logan im se povjerio.

Gnjavator. ,,O dragi Bože.” Spustila sam glavu kao da se skrušeno molim nekom nemilosrdnom božanstvu. „Zašto ja?”

Džos je frknula kroz nos. „Da, zar nije grozno kada se prelijepi, zabavni, odani Škotlanđanin zaljubi u nas?”

Opako sam je pogledala. „Tvoj sarkazam nije dobrodošao u ovom trenutku.”

Ona se nacerila. „Možda i nisam bila sarkastična. Bilo je trenutaka kada sam željela da me Brejden ostavi na miru.”

Džo je oštro pogledala. „Ali kao i Grejs, bila si u stanju poricanja. Potajno si ga željela.

Očigledno.” Pokazala je na Džosin vjenčani prsten.

Moj sljedeći pogled bio je usmjeren na Džo. „Ja nisam u stanju poricanja. Potpuno sam svjesna svojih osjećanja prema Loganu jer su pomenuta osjećanja smrvljena pod njegovim velikim trapavim stopalom ne tako davno. Možda jednostavno ne želim da ponovim to iskustvo.” Šenon je spustila ruku na moju nadlakticu. „Grejs, ja poznajem svog brata. On ne pravi istu grešku dvaput. Neće te ponovo povrijediti.”

Molećivo sam se zagledala u nju. „Samo sam htjela da popijem kafu.” „Pa, dobićeš kafu uz prateće predavanje”, rekla je Džos. „Imate mnogo sreće što imam strah od suprotstavljanja ljudima i odbijanja od sebe ljudi do kojih mi je stalo.”

Džos je razmislila o ovome pa nakrivila glavu prema Džo. „To meni zvuči nekako protivrječno - zar i ti ne misliš tako?”

Džo je ozbiljno klimnula glavom. ,,U njenim očima definitivno ima agresije.” „Po onome što Logan kaže, nisi imala problema da se suprotstaviš njemu.” Šenon se lukavo osmijehnula.

Sklopila sam oči iznervirana njihovim zadirkivanjem. „Ne postoji mjesto kao što je dom.” „Mislim da je za tu pjesmu potrebno na nogama imati mekane papuče”, rekla je Džos.

Naglo sam otvorila oči. „Nije trebalo da sklapam prijateljstvo sa pametnim ženama. One su neprijatne.” „Ovo je definitivno bilo suprotstavljanje”, obavijestila je Džo Džos. ~ 143 ~ Anna

Zvoncica

Odmah sam ustala sa svog sjedišta. „Ako ću morati da sat vremena sjedim i slušam ovo, trebaće mi ta prokleta kafa.”

Kada sam stigla kući, glava mi je odjekivala od njihovih glasova. „Logan je do krajnosti odan. Uvijek će ti čuvati leđa.” „Brejdan vjeruje Loganu. To mnogo govori o njemu, kunem ti se.” „Nikada nisam vidjela Logana srećnog kao što je bio sa tobom. Znam kada se svađate jer je onda zamišljeno i razdražljivo kopile. Ti utičeš na njegovo raspoloženje.” „O, tako znaš da je muškarac zaljubljen u tebe.”‘ „Daj mu priliku. Samo još jednu šansu.” „Maja te obožava. Zar i to nema nekog značaja?” „Samo razmisli o tome, Grejs. Stvarno razmisli o tome.”

Kada sam ustala da krenem, Džos je pogledala moj izraz lica koji je ukazivao da sam se osjećala progonjeno i uhvaćeno u klopku i tužno izjavila: „Rekla sam vam da treba da postupamo suptilno. Ona izgleda kao da će se ugušiti.” „Eli je rekla da će ovo upaliti.” Šenon je nervozno zurila u mene. ,,A mi smo poslušale Eli. Zašto?” rekla je Džo, sa sličnim izrazom na licu. „Zato što je ona najbolja u ovim osjetljivim ljubavnim pitanjima”, odgovorila je Džos. „Ali ja mislim da će u ovom slučaju bolje djelovati obrnuta psihologija.” „U redu.” Uzdahnula sam i uzela svoju tašnu. „Ja nisam eksperiment u provodadžisanju.

Cijenim trud i istinsku zabrinutost koji stoje iza ovoga, šta god ovo kog đavola bilo, ali boli me glava i osjećam blagu mučninu i zato idem kući.”

Pozdravile su me brižno i kao da se izvinjavaju, a ja sam požurila napolje iz lokala.

Ali šteta je već bila učinjena.

Napunile su mi glavu opisima Loganovih najvećih kvaliteta, podsjećajući me na sve razloge iz kojih sam se na početku i zaljubila u njega. Koliko god sam s vremenom počela da marim za ove žene, u tom trenutku sam bila ljuta na njih što mi čine život još malo težim.

Mrzila sam da to priznam, ali kada se Maja te večeri pojavila na mojim vratima, jedan dio mene je želio da ona jednostavno ode. Taj dio mene je bio onaj isti koji se potajno pitao da li je Logan i nju poslao da sruši moju odbranu.

Zabrinuto sam zurila u nju. „Ovaj... mogu li da uđem?”

Polako sam se sklonila u stranu. „Smiješ”, ispravila sam je automatski.

Maja mi se iskezila i ušla u stan. ja sam išla za njom, a čitavo tijelo mi je bilo napeto od iščekivanja.

Okrenuvši se licem prema meni, Maja je nabrala nos. „Dosadno mi je. Škola se završava.

Nemam zadaću, a tata radi prekovremeno. Zabavi me, Grejs.” Komično je napućila usne.

Tijelo mi se opustilo od olakšanja. Maja je jednostavno bila Maja. Nikada joj nisam bila tako zahvalna. „Šta želiš da radim?” iskezila sam se. ~ 144 ~ Anna

Zvoncica

Izduvala je vazduh između usana i zamišljeno gledala po sobi. Pogled joj se zaustavio na mojoj kolekciji DVD-a i lice joj se ozarilo. „Hajdemo u bioskop.”

Razmislila sam o gomili posla koji me je čekao, a onda o tome koliko mi je teško da radim u tom trenutku jer sam stalno mislila o čovjeku iz susjednog stana. Prijalo bi mi skretanje pažnje na nešto drugo. ,,U redu. Imaš li nešto na umu?” „Ima jedan novi akcioni film sa Nikom Megvajerom.”

Nik Megvajer je bio novi akcioni junak u Holivudu i bio je veoma, veoma lijep. Tačno sam znala zašto Maja hoće da gleda taj film i to nije imalo nikakve veze sa dobro snimljenim jurnjavama kolima. Zakolutala sam očima. „Dobro.”

Odlučile smo da odšetamo do Morningsajda, gdje je postojao divan bioskop u art deko stilu koji smo obje voljele. Mogli ste da kupite ili običnu kartu za bioskopsko sjedište, ili za fotelju ili sofu. Kupile smo karte za kožnu sofu i krenule unutra. „Moram u toalet”, objavila je Maja dok sam ja sjedala na malu sofu. „Odmah se vraćam.” „Kada se budeš vraćala kupi kokice.” Dala sam joj nešto novca, a ona je klimnula glavom prije nego što je izašla iz sale.

Najave novih filmova su se završavale, a Maja se još nije vratila. Nekad su redovi za sokove i grickalice bili nevjerovatno dugi, ali nje već nije bilo duže vremena i počela sam da se brinem.

Upravo sam se sagnula da uzmem telefon iz torbe kada je kožna presvlaka sofe zaškripala i uleknula se od nečije težine.

Mnogo veće težine od težine vitke petnaestogodišnje djevojčice.

Uspravila sam se i u svijetlu sa bioskopskog ekrana vidjela Loganovo lice. Njegovo tijelo je bilo pritisnuto uz moje na maloj sofi.

Srce je počelo da mi lupa. „Otkud ti ovdje?” šapnula sam nervozno.

U očima mu se vidio osmijeh. „Maja je odlučila da neće da gleda film.”

Ubiću je. „Ta mala izdajnica.”

Logan je pored mene slegnuo ramenima. Njegova vrelina me preplavljivala, zajedno sa prijatnim mirisom njegove kolonjske vode. „Ona je u ovome na mojoj strani, Grejs.”

Prostrijelila sam ga pogledom. „Izgleda da su svi.”

U njegovim očima je bilo nagovještaja kajanja. „Žao mi je zbog ponašanja djevojaka danas. I njima je žao. Pretjerale su.” ,,A ovo sa Majom? Kako bi ovo nazvao?” „Neophodnim.” Duboki, odlučni odjek te jedne riječi natjerao me je da zadrhtim.

Stvarno mora prestati da izaziva tu vrstu reakcije u meni.

Proklela sam svoje tijelo zbog slabosti. „Ne igraš pošteno.” Polako mi se i zavodnički osmijehnuo. „Ne, definitivno ne igram.”

Neko iza nas nam je rekao da se stišamo i ja sam se okrenula prema ekranu.

Film je počeo, a ja čak nisam bila ni svjesna toga. Otprilike na isti način je prošlo i sljedećih devedeset minuta.

Ako bi me iko upitao nešto u vezi s tim filmom, ne bih imala pojma šta da kažem jer sam, osim početne scene, obraćala pažnju na malo šta drugo osim čovjeka pored mene. ~ 145 ~ Anna

Zvoncica

Snaga privlačnosti između nas dvoje nikada nije bila tako očigledna kao u tom mračnom bioskopu. Morala sam odati Loganu priznanje da nije pokušao da me zavede dodirom. Prepustio je svom prisustvu da obavi čitav posao. Čula su mi bila u visokoj pripravnosti pored njega. Moje tijelo je reagovalo na vrelinu njegovog i koža kao da mi je gorela od početka filma, pa do samog kraja. Koljeno mu je bilo stisnuto uz moje prosto zbog nedostatka prostora i čitavo moje biće je bilo fokusirano na tu tačku kontakta. Pritisak od tog dodira se polako širio uz moju nogu dok nije skoro djelovalo kao da mi njegovi prsti klize preko kože. Tokom tihih scena u filmu, mogla sam da čujem njegovo lagano disanje pored sebe. Ponekad bi miris njegove kolonjske vode dolebdio do mene i pokrenuo uspomene na noć našeg strastvenog seksa uz zid moje kuhinje. To je bilo najgore.

Jer sam se sjećala kako sam ga osjećala u sebi.

Skupila sam noge, pokušavajući da potisnem nalet uzbuđenja, ali nisam mogla.

Ono se samo pojačalo kada je Nik Megvajer počeo da se ljubaka sa svojom prelijepom saradnicom. Film nije bio označen kao prikladan samo za odrasle, pa je prešao na sljedeću scenu, ali odjeća je nakratko skinuta i gledali smo prelijepi par u finom vešu kako se trljaju jedno o drugo prije nego što se kadar promijenio.

Vidjela sam kako se Loganova šaka steže u pesnicu na njegovom koljenu i sumnjala sam da znam šta mu prolazi kroz glavu. Da li je prisiljavao sebe da me ne dodirne?

Nisam mogla da dišem.

Kada se film završio skočila sam sa sofe i požurila pored drugih ljudi, mrmljajući izvinjenja dok sam se saplitala o njihove stvari rasute po podu ispred sjedišta.

Kada sam izašla napolje žudno sam uvukla svjež, prijatan vazduh ljetne večeri i okrenula se prema Loganu koji me pristigao. Nisam znala šta da kažem. „Dozvoli da te otpratim do kuće.”

Pošto smo oboje išli u tom pravcu, izgledalo bi djetinjasto i sitničavo odbiti ga.

Neko vrijeme smo hodali ćutke, dok je napetost prosto pucketala između nas. „Mogla si da odeš”, iznenada je rekao Logan.

Bio je u pravu. U bilo kom trenutku sam mogla ustati i izaći iz bioskopa. „Izgleda da sam mazohista.”

Zagunđao je na to. „Sasvim sam siguran da je to bila uvreda.” „Logane...” Umorno sam uzdahnula. „Hajde da ne pričamo.” „I ja bih više volio da ne pričamo. Sada bih više volio da ljubim ta tvoja jebeno slatka usta.”

Pocrvenila sam i zagledala se u njega razrogačenih očiju. „Ne možeš tako da mi se obraćaš.” Osvrnula sam se oko sebe, provjeravajući da nema prolaznika koji bi prisustvovali njegovom nabacivanju. „Mala.” „Nemoj ti meni ‘mala’. Zapravo, prestani da me tako zoveš.” ,,U redu. Prestaću s tim ako mi budeš rekla da nisi to osjetila u bioskopu. Reci mi da dok sam ja dobijao erekciju samo od sjedenja pored tebe, udišući tvoj miris, ti nisi mislila o tome kakav je osjećaj kada sam u tebi. Reci mi da nisi mislila o tome kako te tucam. Jer ja nisam ~ 146 ~ Anna

Zvoncica

mogao prestati da mislim o tome. Želim da te jebem, a onda da vodim ljubav sa tobom...”

Prišao mi je bliže dok sam ja nastavljala da hodam, pokušavajući da pobjegnem od riječi koje su činile da mi se rad srca nekontrolisano ubrza. ,,I želim da to ponavljam do kraja naših života.”

Dah mi je zastao, ali nastavila sam da hodam.

Sve dok odjednom nisam stala.

Zatreptala sam od naglog pokreta kada me povukao u stranu, niz uličicu između dva butika. Logan se nadnosio iznad mene, pritiskajući me uz hladni, mračni zid od cigle. „Reci mi.”

Otvorila sam usta da mu se suprotstavim, ali nisam mogla.

Poljubio me, pritiskajući usta na moja u ljutitom, očajničkom poljupcu od kog sam se propela na vrhove prstiju. Mrzila sam to što je grebanje njegove kratke brade izazivalo žmarce po čitavom mom tijelu. Mrzila sam to što su mi grudi nabrekle od želje, pritiskajući se o njegova prsa, preklinjući, uprkos svemu, za njegovim dodirom. Mrzila sam to što mi je koža plamtila i peckala me između butina.

Mrzila sam to što sam mu uzvraćala poljupce podjednako očajnički.

Osjetivši pritisak njegove erekcije na stomaku i istovremeno trljanje njegovog palca po mojoj dojki, nalet uzbuđenja koji je prostrujao kroz mene podsjetio me je gdje se nalazim i s kim ovo radim.

Blago sam odgurnula Logana i on me odmah pustio.

Grudi su mu se nadimale dok je gledao u mene, a u očima mu se jasno vidio bljesak trijumfa.

Glasno sam izduvala vazduh i progurala se pored njega istrčavajući nazad u bezbjednost ulice.

Pristigao me je i osjetila sam njegovo pitanje, a da nije ni morao da ga izgovori. „Dakle, postoji privlačnost među nama”, rekla sam tiho, osjećajući se ranjivo i, iz nekog čudnog razloga, usamljeno. „To ništa ne znači.” „O, znači nešto”, usprotivio se i mogla sam da čujem onu prokletu odlučnost u njegovom glasu, zajedno sa prilično naglašenim nagovještajem drskosti. „Sama si mi rekla, mala. Ti se ne pališ na bilo koga... a sva goriš svaki put kada spustim ruke na tebe.” „Trenutno mi se zaista ne dopadaš.”

Logan se iscerio. „To je u redu. Sve dok me voliš, ništa drugo nije važno.” „Tako si uobražen”, othuknula sam. „Da li si uvijek bio tako uobražen?” „Nemoj da miješaš uobraženost sa samopouzdanjem.”

Namrštila sam se i odlučno krenula dalje, tiho gunđajući zbog lakoće s kojom me je pristigao na svojim dugačkim nogama.

Nisam ga se oslobodila cijelim putem do naše zgrade i kada sam gurnula ključ u bravu u vratima svog stana, on je naslonio prsa na moja leđa, šapćući mi na uho: „Jedva čekam da ponovim najbolji seks koji sam ikada imao.” ~ 147 ~ Anna

Zvoncica

Dah mi je zastao od ovog njegovog priznanja, moje tijelo je vrištalo od želje da mu se prepusti. Umjesto toga sam okrenula ključ i ušla u svoj stan, zalupivši vrata za sobom kako ne bih morala da ga pogledam u oči i pokažem mu koliko ga i dalje želim.

~ 148 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 20 „Zaista bi trebalo da razmisliš o tome da mi daš ključ.”

Zlokobno sam zurila u Maju dok je sutra ujutro stajala na mom pragu. „Ne dajem ključeve izdajnicima.”

Ona se pomirljivo iskezila. „Možeš li da me kriviš što sam pomagala momku?” „Da. Da, mogu.”

Zakolutavši očima, Maja je prošla pored mene u stan ne obraćajući pažnju na moj opaki pogled. „Imaš li žitarice? Tati i meni ih je nestalo.” „Pravim kajganu, ako želiš malo”, progunđala sam, zatvarajući vrata i krećući za njom.

Okrenula se stojeći pored otvorenog frižidera dok sam ja ulazila u kuhinju. „Da li si pomenula neka jaja?” „Spremam kajganu. Hoćeš li?” „Vidiš, ne možeš dugo da se ljutiš na mene.” „O, i dalje sam ljuta - samo ne dovoljno da vidim kako odlaziš bez doručka.” „Onda zapravo nisi toliko ljuta.” Smjestila se na jednu kuhinjsku stolicu. „Izgledaš pomalo umorno.”

Izgledala sam grozno. Jedva da sam uopšte spavala. Ponovo! Uspjela sam da zaspim oko pet sati ujutro od čiste iscrpljenosti, a onda je četiri sata kasnije Maja pokucala na moja vrata. „Subota je. Zar ne bi trebalo da spavaš duže, kao svaka druga tinejdžerka u ovoj zemlji?”

Ugrizla se za usnu, a kočopernost koju je naslijedila od svog dobrog starog tate odjednom je nestala. „Nisam mogla da spavam. Brinula sam zbog tebe.”

Odmah sam prestala da se pretvaram kako sam ljuta na nju. „Majo, ne treba da brineš zbog mene, dušice. Ja mogu da se brinem za sebe.” „Ali možeš li?”

Spustila sam se na stolicu pored nje. „Šta to znači?”

Dok je zurila u mene onim svojim krupnim očima, shvatila sam da su veoma slične očima njenog oca, a ipak toliko različite. U njenim očima je bilo primjese tamne boje, ali se u njima još nije razvila ona čvrstina koja se vidjela u Loganovim. To je bila čvrstina koja se topila kad god bi ga neko natjerao na smijeh i potisnula sam u stranu uznemirujuće shvatanje da iako se smijao rijetko, ipak se češće smijao pored mene.

Maja je umorno uzdahnula, što je bila navika koja je priličila osobama mnogo starijim od nje. „Znam da ti je stalo do tate. Jednostavno ne znam zašto mu sve ovo ovoliko otežavaš.” „Postoje stvari koje ti ne znaš, Majo.” Nisam htjela da joj kažem kako me Logan povrijedio. Nisam htjela da ikada loše misli o njemu. „Nisam glupa. Znam da on nije savršen”, nastavila je ona uporno. „Ako ti je povrijedio osjećanja, onda znam da mu je žao.” ~ 149 ~ Anna

Zvoncica

„Majo, molim te...” Spustila sam glavu u šake, odjednom osjećajući poriv da zaplačem. „Ne mogu da razgovaram o ovome s tobom.”

Uslijedilo je ćutanje i jednog užasnog trenutka plašila sam se da sam ja povrijedila njena osjećanja. „Grejs...”

Osjetivši napetost njenog glasa, podigla sam glavu da je pogledam. Primjesa tamne boje u njenim očima proširila se tako da se sada u ljubičastom vidjelo i mnogo crnog. Kroz mene je prostrujao neprijatan drhtaj kada sam to vidjela. „Sjećaš li se kada sam prvi put došla ovdje, a ti me pitala kroz šta sam prošla?”

Uglavnom smo Logan i ja doživljavali Maju na isti način svakog dana - kao zabavnu, sarkastičnu i prijatnu. Ali bilo je dana kada je bila zamišljena i sama u svojoj sobi ili plakala bez ikakvog razumljivog razloga. Ja sam to pripisivala tome što je tinejdžerka i drastičnoj promjeni u načinu njenog života. Pripisivala sam to i činjenici da ju je majka napustila. Čekala sam da se Maja otvori u vezi s tim.

Sada nisam bila toliko sigurna da mogu da se nosim sa istinom. „Znam da si zabrinuta zbog onoga što mi se dešavalo kada sam živjela sa mamom.”

Ponovo sam klimnula glavom, osjećajući gušenje u grlu.

Maja me je gledala pravo u oči, a njene oči su sijale. „Nije bilo dobro, Grejs. Ali nije bilo toliko loše kao što ti misliš. Uglavnom nije bila tu kada mi je trebala. Dugo mi to nije bilo bitno jer je ona bila moja mama, a kada si mali, voliš svoju mamu bez obzira na sve ostalo.”

Klimnula sam glavom, sjećajući se one bezuslovne ljubavi koju sam osjećala prema majci kada sam bila dijete. Dan za danom, dok su godine prolazile, moja majka je sve više narušavala tu ljubav sve dok se nisam držala samo za ideju o njoj. „Zaključavala me satima u sobi kada bi joj došao momak.” Majin progonjeni pogled naveo me je da posegnem za njenom rukom i čvrsto je stegnem. „Morala sam da sjedim tamo i slušam njihov seks, a onda bi on otišao, a Merijen bi se uradila ili napila i zaboravila na mene. Morala sam u toalet ili sam bila gladna i lupala bih na vrata, ali ona nije bila pri svijesti i bila bih zagavljena unutra.” Suze su joj potekle niz obraze, a kada sam to vidjela i mene su zapekle oči. „Poslije toga ne bih razgovarala sa njom jer sam bila povrijeđena, a ona bi se osjećala zaista loše i izvela bi me na ručak i kupila mi nešto. Sjedila bi sa mnom cijelog dana i zasmijavala me i ja bih opet iznova počela da je volim.” Maja je nestrpljivo obrisala suze. „Ali ona bi to jednostavno ponovila.” „O, Majo.” Stegnula sam joj ruku, ne znajući šta da kažem jer sam znala nije bilo riječi koje bi pomogle da se preboli jedna takva rana. „Petljala se sa nekim stvarno bijednim tipovima, Grejs. Oni su se loše odnosili prema njoj. Obraćali su joj se kao da je bezvrijedna i ponekad bi je tukli. Ona me godinama štitila od toga. Zbog toga me zaključavala u mojoj sobi, tako da oni ne bi ni znali za mene niti mogli da stignu do mene. Ali ja sam sve čula. Čula sam kako ponekad plaće od bola...” Ućutala je dok se toga prisjećala.

Buljila sam u nju potiskujući gnjev koji je narastao u meni.

Htjela sam da kaznim njenu majku zbog toga što joj je radila. ~ 150 ~ Anna

Zvoncica

Sklopila sam oči, a još suza je poteklo kada sam shvatila da će Maja sa sobom nositi taj bol do kraja života.

Ona će se uvijek, uvijek osjećati kao nevoljeno i napušteno dijete kad god pomisli na svoju majku. „Grejs.” Majin stisak na mojoj ruci se pojačao i ja sam otvorila oči. Još suza joj je navrlo na oči kada je vidjela koliko sam ja uzrujana i između usana joj se oteo tihi jecaj. „Grejs.”

Ja sam ustala i povukla je sa stolice sebi u naručje i držala sam je tako dok je plakala, a suze su joj natapale moj kućni ogrtač.

Najzad se odvojila od mene i obrisala obraze. Pogledala je u pod, a njene tamne trepavice su blistale od suza. Ispustivši drhtav uzdah, odmahnula je glavom. „Nisam ti to ispričala da bih te uzrujala. Pokušavala sam da ti kažem zašto bi trebalo da budeš sa tatom.”

Dodirnula sam joj bradu, nježno je podižući da bih mogla da joj vidim oči. „Kaži mi.”

Iznenadna odlučnost u njenom pogledu mnogo me podsjetila na Logana. „Ja nisam tek tako odlučila da napustim Merijen. Ona je prestala da me štiti. Prestala je da se pretvara da me voli. Taj tip... narkoman koji je bio u stanu sa njom.”

Stomak mi se zgrčio od straha. „Da?” „To je njen momak Dom. On joj je momak već duže vrijeme. On... on je pokušao da me dodirne kada Merijen nije bila pri sebi.”

Trznula sam se, dok mi je krv ključala od gnjeva, goreći mi na koži, kroz nerve... „Nije to uradio”, žurno me umirila Maja. „Nisam mu dopustila. Ali Merijen mi nije povjerovala kada sam joj ispričala. To je za mene bilo previše. Nisam se više zavaralavala da volimo jedna drugu. Nisam se više zavaravala da je ne mrzim zbog onoga što je radila.

Nisam se više zavaravala da je se ne stidim.” Oči su joj blistale od gnjeva i krivice.

Bile smo kao odrazi u ogledalu.

Još uvijek smo učile kako da se nosimo sa zamršenim emocijama i štetom koju su stvorili naši roditelji.

Tada sam znala da bih prije umrla nego što bih dopustila da ova djevojčica ikada pomisli da je ne volim. „Kada je Merijen pomenula da mi je Logan tata, pročitala sam taj novinski članak.

Sačuvala sam ga. Dan nakon što me ošamarila jer sam joj rekla da je Dom pokušao da me dodirne, počela sam da tražim tatu. Sjela sam za kompjuter u školi i potražila ga na internetu. Bio je jedan članak o njemu i noćnom klubu u kome radi. Otišla sam tamo i rekla nekom vrataru da sam član porodice i da je neko umro, pa moram da pronađem tatu. On mi je dao tatinu adresu.”

Podigla sam obrvu kada sam to saznala. „Da li si to rekla svom tati?”

Zadovoljno se osmijehnula. „Da. Mislim, njemu je drago što sam ga pronašla, ali taj momak ne bi trebalo da nasumično dijeli njegovu adresu. Tata je popričao sa njim.” „Pretpostavljam da jeste,” „Nisam znala šta da očekujem sa tatom. Jednostavno sam se nadala da će biti bolje nego ono sa mamom. Bila sam uplašena tamo, Grejs. Bila sam stvarno uplašena.” „Znam”, šapnula sam, mrzeći to što je morala da prođe kroz sve to. ~ 151 ~ Anna

Zvoncica

„Više nisam.” Zakoračila je prema meni, a svjetlost je odjednom rastopila tamu u njenim očima. „Tata čini da se osjećam bezbjedno. Osjećam kao da smo bili jedno sa drugim od početka, a nikada nisam mislila da će se to dogoditi. To je kao čudo.” Postiđeno se nasmijala. „To zvuči stvarno bljutavo.”

Odmahnula sam glavom. „Ne, ne zvuči.” „Ti imaš veliki doprinos u tome. Ti si mi, takođe, dala dom.”

Ponovo sam počela da plačem.

Ogromna kanta za zalivanje. „I da, želim da ti i tata budete zajedno jer želim da budemo porodica. Nikada to nisam imala. Ali zaista želim da i ti budeš srećna. Vidjela sam šta je tamo napolju, a tata je jedan od dobrih momaka i stvarno mu je stalo do tebe. Ne shvatam zašto mu ne daš šansu.”

Zurila sam u nju, osjećajući kako me njena nada teško pritiska. „Sve bih uradila za tebe, Majo Mekleod, ali to ne mogu da uradim. Ako bi stvari između tvog tate i mene funkcionisale, bilo bi to zbog toga što imam povjerenje u njega. Sve bi se raspalo ako bih to radila jer bi samo prividno imalo smisla za sve nas.”

Uputila mi je onaj osmijeh, kratki osmijeh koji me natjerao da zastanem. „Grejs, kako možeš naučiti da vjeruješ tati ako mu ne daš šansu da stekne tvoje povjerenje?”

I tek tako, od te jedne rečenice, osjetila sam čudnu mješavinu poraza i olakšanja.

Maja je tog popodneva spakovala stvari u malu torbu i Šenon je došla po nju. Bilo mi je neprijatno što su obje donijele odluku umjesto mene i koliko god da sam pokušavala ubijediti Maju kako nema potrebe da ostavlja mene i Logana nasamo jer se ništa neće dogoditi, ona nije htjela da me sluša. Kao ni veoma dobro raspoložena Šenon.

Tako su me ostavile da koračam po dnevnom boravku Loganovog stana dok sam ga čekala da se vrati s posla. Nervozni drhtaji u mom stomaku nisu htjeli da prestanu i više puta sam krenula prema izlaznim vratima, spremna da odustanem i prije nego što sam pokušala.

Dok sam koračala po sobi, primijetila sam koliko je drugačija od onog prvog puta kada sam ovdje ušla. Tada su uokolo ležale neotpakovane kutije i nije bilo ni komada namještaja osim kožne ugaone sofe. I, naravno, televizora postavljenog na zid nasuprot njoj.

Sada je u sobu ubacio i fotelju kojom je Maja bila oduševljena. Bila je to ogromna crna baršunasta fotelja sa odgovarajućim tabureom. Maja i ja smo mogle da istovremeno sjednemo u nju. Pored televizora na zidu, iznad sofe je stajalo srebrom uokvireno ogledalo koje sam ja odabrala kada sam pomagala Loganu oko Majine sobe. Na zidu pored vrata su bile fotografije koje je tu Maja postavila. Dvije slike Logana i Šenon kada su bili mladi, slika Šenon sa Kolom, selfi Logana i Maje koji je Maja napravila svojim telefonom i još jedna slika koja je činila da bol u mojim grudima počne da pulsira.

Bila je to fotografija na kojoj sam bila ja sa Loganom i Majom na večeri sa Džo, Kamom, Šenon i Kolom. Šenon je rekla da nas troje stanemo zajedno i uslikala nas svojim telefonom.

Sada je ta slika visila na Loganovom zidu.

Znala sam da je to Majino djelo, ali... ~ 152 ~ Anna

Zvoncica

Pored fotografija, raskošne zavjese oko prozora davale su sobi dodatnu toplinu. Bile su svijetložute i plave boje, a ja sam kupila odgovarajuće jastučiće za sofu kako bi se uklapali uz nju. Na sredini sobe je bio stočić za kafu, a ispod njega ćilim.

Sve ukupno, bila je to veoma različita soba.

Bila je to soba u nečijem domu.

A on je to uradio zbog Maje.

Kao i uvijek, ta misao je učinila da se prilično raznježim. Dok mi se to dešavalo, ulazna vrata su se otvorila i zatvorila. Osjetila sam napetost. „Majo?” Loganov duboki glas je odjeknuo kroz stan, a da nije morao čak ni da ga podigne. „Da li bi večeras željela kinesku hranu?”

Njegovi koraci su krenuli prema dnevnom boravku. „Majo?”

Pojavio se na vratima i zaustavio se vidjevši me.

Slegla sam ramenima, izazivajući kod njega nervozan osmijeh, dok sam se sama osjećala vrlo blizu tome da se onesvijestim. „Ona će spavati kod Šenon.”

Logan je upitno podigao obrvu dok je ulazio u sobu. „Iz nekog posebnog razloga?” „Da nam da malo privatosti kako bismo mogli da razgovaramo.”

Uglovi usana su mu se tek blago izvili. „Da li mi se to veče upravo popravilo, Grejs?”

Zakolutala sam očima na bezobrazni prizvuk u njegovim riječima. „Ne na taj način.

Rekla sam razgovaramo, Logane.”

Pokazao je rukom na fotelju dok je sjedao na sofu. „Onda hajde da razgovaramo.” „Da li si siguran da nisi previše umoran poslije posla?” upitala sam nadajući se odlaganju.

Logan je tačno znao šta smjeram i odmahnuo je glavom, sa veselim izrazom na licu. „Potpuno sam spreman.”

Suzila sam oči na taj njegov nagovještaj. „Vrlo mi je drago što vidim ovu tvoju stranu.” „O, nisi ti još ništa vidjela, mala.” „Bezobrazan si.”

Nagnuo se naprijed, praktično me skidajući pogledom. „Nisi ti još ništa vidjela, mala”, ponovio je polako.

Stresla sam se i skupila noge. „Možemo li da budemo ozbiljni?” „Ja sam ozbiljan.” „Logane.” „Grejs.”

Othuknula sam i ustala. „Pokušavam ovdje nešto da ti kažem.” „Onda mi reci.”

Prekrstivši ruke na grudima, sijevnula sam očima na njega. „Sada više nisam tako sigurna da želim.”

Podigao je pogled ka meni, a sada je sa njegovog lica nestalo flertovanje i izazivanje. „Reci mi.” ~ 153 ~ Anna

Zvoncica

Duboko sam udahnula, pa drhtavo ispustila vazduh. Ne skidajući pogled sa njega, nadala sam se da mogu da kažem ono što moram bez ikakvog nesporazuma između nas. „Danas sam razgovarala sa Majom.” „Da li je ona dobro?”

Osmijehnula sam se na zabrinutost koju je smjesta ispoljio. „Dobro je. Ona je vrlo ubjedljiva.”

Nada mu je obasjala oči. „Treba li da joj povisim džeparac?” Blago sam se nasmijala i spustila pogled. „Možda.” „Grejs?”

Kada sam ponovo pogledala u njegovo lice, zadrhtala sam na duboku čežnju koju je ono izražavalo. Znala sam da nije oprezno s moje strane što mogu smatrati takvu vrstu pažnje neodoljivom. „I dalje ti ne vjerujem u potpunosti.”

Klimnuo je glavom oprezno, neodlučno, kao da ne želi da me uplaši. „Ali Maja je ukazala da nikada neću naučiti da ti u potpunosti vjerujem ako ti ne pružim priliku.” „To je jedno pametno dijete.”

Osmijehnula sam se. „Da. Jeste. A ja ne želim da bude povrijeđena u ovome, pa moram da stvarno razmislim Logane. Da odložimo na stranu činjenicu da se igrom slučaja desilo da ja budem osoba koja se našla uz tebe kada se u tvom životu odigrala ova ogromna promjena i da stavimo na stranu moju bliskost sa Majom. Želim da stvarno razmisliš o meni, samo meni i pitanju da li sam ja zaista žena koju želiš.” Osjetila sam se ogoljeno dok sam izgovarala ove riječi, tako ogoljeno i ranjivo. „Hoćeš li to uraditi?” „Ja nisam pobrkao stvari”, rekao je. „Zašto si mislila da jesam?” „Pogledaj me.” Ozlojeđeno sam othuknula. „Ja sam bila ovdje, Logane. Vidjela sam sve žene koje su dolazile i odlazile iz tvog stana. One su bile moja suprotnost u svakom pogledu.”

Skočio je na noge, a ja sam se trgnula unazad zbog ovog naglog pokreta. „O da, a znaš li zašto? Nisam htio ništa ozbiljno, Grejs, pa sam spavao sa ženama za koje sam znao da sa njima ne mogu stupiti u ozbiljnu vezu. Nisam želio komplikacije.” Zakoračio je prema meni, a ja sam se natjerala da ostanem mirna. „Hoćeš istinu? Bilo je nekoliko žena u posljednjih godinu i po dana sa kojim sam osjetio međusobne varnice... varnice mogućnosti. Otišao sam od njih. Nisam im uzeo broj telefona i svakako nisam spavao sa njima. Jer nisam želio ozbiljnu vezu. I nisam želio stvarnost. Htio sam samo zaborav.”

Vidjela sam bol u njegovim očima i to me navelo da krenem prema njemu. „Logane...” „Ali ti”, odmahnuo je glavom, „ne mogu da odem od tebe sve i da to želim. A ne želim. Ti si stvarnost i slatki zaborav zamotan u jedan iritirajuće svadljiv, uvijek prokleto u pravu, otmen, jebeno prelijep paket.”

Zadržala sam riječ na ove njegove predivne riječi. „Da li to odgovara na tvoja pitanja, tvoje sumnje?”

Polako sam klimnula glavom. „Dakle, uradićemo ovo?” Počeo je da mi se prikrada. ~ 154 ~ Anna

Zvoncica

Malo sam se uspaničila i povukla unazad. „Pokušaću, ali idemo polako i moramo da ahhh!” Kriknula sam kad sam se odjednom našla pribijena uz Loganovo rame. „Šta to radiš?” povikala sam iza njegovih leđa dok mi je kosa padala do njegove lijepo oblikovane zadnjice. „To je bila stvarnost. Sada je vrijeme za zaborav, mala.” „Bez seksa! Moramo da razgovaramo!”

Prešao mi je rukom preko guze. „Želim da budem u tebi.”

Odjednom sam shvatila da padam kroz vazduh. Pala sam uz tihi tresak na Loganov dušek i zagledala se gore u njega, zadihana, raščupana i vrlo uzbuđena. ,,A ti me želiš u sebi.” Polako je raskopčao kaiš, a žar u njegovim očima me pretvarao u vrelu, rastopljenu baricu na njegovom krevetu. „Vrlo si drzak”, šapnula sam. „Skini majicu”, zatražio je, drsko.

Prekrstila sam ruke na grudima i pogledala u njega. „Neću.”

Iscerio se. „Skini majicu, mala.” „Ne primam naređenja.” „U krevetu ćeš ih primati.”

Iskolačila sam oči, a srce mi je jako lupalo u grudima. „Da li te pale takve stvari? Bičevi i dominacija?” „Bičevi? Ne. Da te vežem za krevet znajući da mi dovoljno vjeruješ da budeš vezana dok ti ja s tijelom radim šta god poželim? Da. Šibe? Ne. Da te pljesnem? Da. Razapinjanje na krevetu? Ne, malo previše dramatično za moj ukus. Ostvarivanje seksualnih fantazija? Da. Da te tucam u svakom položaju poznatom čovjeku, da, da i da.”

Gledala sam ga otvorenih usta. „Možda je trebalo da me polako pripremiš na ovo svoju vrlo seksualnu iskrenost. Nisam navikla na to.” „Tebi se to dopada, inače bi još davno otišla iz mog stana.” Raskopčao je košulju i bacio je pored sebe, otkrivajući mišićava prsa i jake ruke. „Sada skidaj majicu prije nego što je strgnem sa tebe.”

Nisam se čak ni usudila da se upitam da li je ta prijetnja bila stvarna. Logan Mekleod je bio dominantan u krevetu, očigledno. Iako sam ja uživala u dominantnom mužjaku u fantazijama u ljubavnim knjigama, uvijek sam mislila da to mrzim u stvarnom životu. Ali otkrivala sam da postoji ravnoteža. Logan nije bio ni izbliza toliko dominantan izvan spavaće sobe, ali u njoj... Ispostavilo se da dominantni mužjak u spavaćoj sobi nije bio ni izbliza tako strašan kao što sam mislila. Zapravo, smatrala sam to vrlo uzbudljivim.

Dohvatila sam rub svog džempera i povukla ga preko glave, bacajući ga iza sebe dok sam ponovo lijegala na krevet. Na to je Logan kleknuo na krevet opkoračivši me, nadnijevši se nad mene tako da je mogao da mi klizi rukama po tijelu i uhvati me za grudi preko grudnjaka.

Izvila sam se gurajući mu ih u ruke. Logan me poljubio, duboko i jako, dok mi je spretno raskopčavao grudnjak na leđima. Moje ruke su prelazile preko svakog centimetra njegovih grudi dok smo se ljubili i nevoljno sam ga pustila kada me gurnuo nazad na krevet pa mi svukao bretele grudnjaka niz ruke. Njegov pogled je skrenuo sa mog lica na moje gole grudi ~ 155 ~ Anna

Zvoncica

i vrelina u njima je učinila da one nabreknu, a bradavice su mi se ukrutile. Nisam imala velike grudi kao žene koje je imao prije mene, ali pod njegovim užarenim pogledom nisam se više osjećala nesigurno zbog toga.

Mogla sam to jasno da mu vidim na licu: Loganu sam se sviđala baš takva kakva jesam.

Osjetila sam treperenje u donjem dijelu stomaka i znala sam da će ako mi zavuče ruke između nogu otkriti da sam vlažna i spremna za njega.

Dodirnuo me, ponovo mi obujmio grudi dlanovima, blago ih stegnuo, prelazeći mi palčevima preko bradavica dok je smišljeno pojačavao moje uzbuđenje umjesto da ga utiša. Želio je da me nadražuje, a ja sam željela da mu to dopustim. Počeo je teško da diše i mogla sam da osjetim njegov čvrsti pritisak kroz njegove farmerke. Zabavilo me je to što sam shvatila da bi mogao da popusti prije mene.

Logan je vidio moj pogled i oči su mu potamnile od nježnosti i odlučnosti. Uzdahnula sam od blagog dodira njegovih usana prvo na mojoj desnoj, a onda i na lijevoj dojci. Mučio me nježnim dodirima, pokušavajući da me natjera da molim, ali uprkos tome što su se moji nokti sve dublje zarivali u mišiće njegovih ramena, izdržavala sam dok moji jecaji žudnje nisu slomili njegovu volju. Konačno je zatvorio usta na mojoj bradavici, palacajući jezikom po njoj, prije nego što je počeo snažno da je sisa.

Kroz stomak mi je prostrujao jedan snažniji drhtaj i tiho sam kriknula, zabacujući glavu na krevet.

Logan je posvetio svu svoju pažnju bradavicama dok nisu nabubrile i dok nisam osjetila očajničku želju za njim. Sada sam kriknula, preklinjući ga i on se odmakao, polako ustajući sa kreveta da stane iznad mene kao neki paganski bog seksa. Tamna žudnja u njegovim očima označavala je moj poraz. „Da li si već vlažna za mene?”

Usne su mi se razdvojile od ovog šokantno ogoljenog seksualnog pitanja i osjetila sam kako mi obrazi gore.

Loganove oči su se suzile. „Reci mi da si vlažna za mene, Grejs.”

Njegov zahtjev me učinio samo još vlažnijom. „Vlažna sam za tebe”, šapnula sam.

Mišić u njegovoj čeljusti se stegnuo od odlučnosti kada se Logan nagnuo da mi raskopča pantalone. Uvukao je prste u njih i u moje gaćice i povukao. Izdigla sam donji dio tijela i skinuo ih je brzo i lako. Kada me oslobodio njih, nježno mi mazeći listove i butine, spustio mi je noge i raširio ih dok mi je klizio rukama po unutrašnjoj strani butina. Spustio je koljeno na krevet i pomjerio mi tijelo tako da može da polako gurne dva debela prsta u moj otvor. Razmaknula sam koljena i prodahtala od tog osjećaja. Izvukao je prste skoro sasvim napolje, a ja sam isturila kukove kako bih ih doćekala kada su ponovo kliznuli u mene. „Logane”, zastenjala sam, njišući se u skladu sa njegovim dodirima. „O Bože, trebaš mi.”

Njegovi prsti su nestali i naglo sam otvorila oči da ga pogledam. Ustao je sa kreveta, usta stegnutih od suzdržavanja i izvadio kondom iz džepa farmerki prije nego što ih je skinuo zajedno sa boksericama. Posmatrala sam, sva goreći od želje, dok su mi prepone podrhtavale, a disanje zastajkivalo, dok je navlačio kondom na svoj ogromni zategnuti kurac. ~ 156 ~ Anna

Zvoncica

Noge su mi se automatski raširile kada se Logan nadnio iznad mene, ciljajući u moje središte dok se njegov čvrsti torzo trljao o moje grudi. Nježno me poljubio, prelazeći vrhovima prstiju po spoljašnjoj strani mojih butina na način koji je u meni izazvao još drhtaja i uzavrelog nestrpljenja.

Kukovi su mi se trznuli na dodir njegovog palca na mom klitorisu i on je posesivno zarežao iz dubine grla. A onda je počeo da me ljubi. Bio je to niz vlažnih i opojnih poljubaca, dok se istovremeno poigravao mojim klitorisom. I ja sam dodirivala njega, milujući mu ramena, leđa, stomak, nadražujući mu bradavice tako da je zadrhtao i jače mi pritisnuo klitoris.

Kada je ponovo gurnuo dva prsta u mene, prestala sam da ga ljubim, ječeći, dok su mi se leđa izvijala pod njegovim milovanjem. „Toliko si jebeno seksi.” Obasipao me je poljupcima po bradi dok je uvlačio i izvlačio prste. „Svašta ću da ti radim, mala. Učiniću te mojom, svaki tvoj djelić.” Netremice smo se gledali u oči, a njegove su bile pune seksualnog obećanja. „Nema suzdržavanja, Grejs. Ne sa mnom. Jebaću te kao da ne postoji sutra, a ti ćeš mi to dopustiti.”

Stomak mi se zgrčio kada su se moji unutrašnji mišići stegnuli oko njegovih prstiju.

Loganove oči su potamnile i gurnuo je prste dublje u mene. „Ali sada ću da vodim ljubav sa tobom.”

Oči su mu se ispunile suzama od te zakletve u njegovom glasu. Zakletve o nečemu što je mnogo više od odličnog seksa. Obavila sam mu ruke oko leđa, prelazeći dlanovima preko njegove glatke, vrele kože. „Uđi u mene, Logane.” Šapnula sam taj poziv i on je odavao mnogo više nego što mi je bila namjera. Logan je to čuo i u očima mu je bljesnuo trijumf.

Izvukao je prste iz mene i uhvatio me za zglavke. Podigao mi je ruke iznad glave i stegnuo me čvršće. Gledajući duboko u moje oči, pomjerio se. Osjetila sam njegovu vrelinu i tvrdoću na svom otvoru, a onda odjednom i pritisak dok se probijao unutra, ali to mu je olakšala moja vlažnost. Zabio se duboko u mene, skidajući ruke sa mojih zglavaka kako bi isprepleo prste sa mojima. Tako me držao dok se blago zarivao u mene, tjerajući me prema vrhuncu, a onda me naglo vraćajući nazad. „Brže”, molila sam.

Na Loganovim usnama pojavio se osmijeh. „Vodimo ljubav, Grejs.” „Možemo da vodimo ljubav”, prodahtala sam, „malo brže.”

Podigla sam kukove da naglasim na šta mislim, a Logan se snažno zabio u mene.

Kriknula sam dok je slatki pritisak narastao u meni. Zaškrgutao je zubima, mišići su mu se napregnuli kada su njegovi ubadajući pokreti postali jači, ali je održao izluđujuće spor ritam. Pustio mi je ruke da mi dlanovima obuhvati dupe, podižući me kako bi mogao da klizne dublje unutra. Reagovala sam tako što sam ga čvršće stegnula za kukove.

Sve vrijeme smo se gledali u oči, a snaga bliskosti među nama je bila neizdržljivog intenziteta.

Osjećaj zadovoljstva u meni je narastao i zatezao se kao opruga, dok nisam osjetila napetost u čitavom tijelu, kao da stojim na ivici ponora ekstaze. Gurnuo mi je prste u dupe, sve jače i brže trzajući kukovima, dok smo bližili onome čemu smo očajnički težili.

Još jedan trzaj. „Logane” molila sam. ~ 157 ~ Anna

Zvoncica

Još jedan. „Ohhh....” Napetost u meni je eksplodirala i tijelo mi je protresao orgazam kakav nikada prije nisam doživjela.

Donji dio tijela mi je podrhtavao pripijen uz njega i vidjela sam kako se ukočio, izvio vrat, stegnuo zube, dok su mu oči buktile od silovitog zadovoljstva dok ga je i samog potresao orgazam. Trznuo se, priljubljen uz mene, a njegov stisak je postao skoro bolan dok je svršavao.

Loganu su se grudi nadimale dok je pokušavao da povrati dah. Te njegove nevjerovatne oči prelazile su preko mog lica dok sam nepomično ležala, mišića vrelih i mlitavih od najčudesnijeg orgazma u mom životu. „Da li mi već vjeruješ?” izgovorio je između udisaja.

Osmijehnula sam se zbog njegove lukavosti. „Ne postavljaj mi ozbiljna pitanja kada sam u stanju omamljenosti poslije orgazma, Logane Mekleode.”

Tskezio se i legao pored mene, obuhvativši mi lice dlanovima. Blago je dodirnuo moje usne svojim, a meni su kroz usta prošli žmarci od tog nježnog dodira. „Šta misliš koliko će orgazama biti potrebno da te navedem da mi vjeruješ?”

Zakikotala sam se. „Hmm... Ne znam da li su orgazmi način za sticanje povjerenja. Ali za izazivanje zavisnosti... da.” „Zavisnosti?” Podigao je obrvu, izgledajući veoma zadovoljan sobom. „Prvo zavisnost, onda povjerenje?”

Zinula sam da se usprotivim zbog potpunog nedostatka smisla u tome a onda sam se namrštila. „Zašto raspravljam o ovome?” Raširila sam ruke i još više razmakla noge. „Priušti mi orgazme ako misliš da će to da obavi posao.” Čitavo njegovo tijelo, priljubljeno uz moje, počelo je da se trese od smijeha.

~ 158 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 21 Poslije još dva orgazma, ležala sam na Loganovoj sofi, svježe istuširana (pod tušem je i došlo do posljednjeg orgazma), jedući kinesku hranu koju je Logan naručio da nam dostave.

On je bio opružen na drugom kraju sofe, a na njenoj sredini su bile naše isprepletene noge.

Logan je izgledao i više nego srećno, pomislila sam prilično samozadovoljno, dok je žvakao zalogaj prženog pirinča. „Ukusno?” upitala sam ga, sa zajedljivim smiješkom na usnama.

Pogled mu je šaljivo bljesnuo. „Neko me žestoko istrošio. Umirem od gladi.” „Ne sjećam se da sam bila previše zahtjevna.”

Podigao je obrvu. „‘Brže, Logane, brže.’“ Pocrvenila sam i ritnula ga nogom, natjeravši ga da se nasmije, bez kajanja. „Prava si svinja”, rekla sam, i dalje zažarenih obraza. „Ja se ne žalim, mala”, odgovorio je i dalje se smijuljeći.

Odmjerila sam ga pogledom, nesposobna da poreknem kako mi se toplota širi kroz grudi. Nikada ga nisam vidjela ovakvog, tako opuštenog i zadovoljnog. Da li je to zbog mene?

Stvarno sam htjela da vjerujem kako imam moć da utičem na njegovo raspoloženje isto onoliko kao i on na moje.

Osmijeh je nestao sa njegovog lica. „O čemu tako napregnuto razmišljaš?”

Sakrila sam svoje prave misli pomoću laži. „Kako sam se prelako predala.”

U očima mu se ponovo pojavio treptaj osmijeha. „Bilo je prilično brzo. Zapravo nisi željela da se boriš svim srcem.”

Zakolutala sam očima. „Znaš da ja izbjegavam drame, a borba sa tobom je bila jednostavno drama sa kojom nisam mogla da se gnjavim. Bilo je lakše predati se i vidjeti kako će da ispadne nego boriti se sa tobom.” „Ti činiš da djelujem vrlo ubjedljivo.”

Na mene je bio red sa iskezim. „Dobar si ti.” „Samo dobar?” Spustio je tanjir kako bi usmjerio na mene svu svoju senzualnu pažnju. „Moram li već da te podsjećam na tri orgazma?” „Brojiš mi orgazme? Stvarno, Logane”, zafrktala sam. „Pretvaraj se koliko hoćeš. Oboje znamo da sam te jebeno izludio.”

Zakikotala sam se. „Baš imaš jak ego, dušo. Ne bi bilo dobro za mene da ga prečesto podstičem.”

Uputio mi je zabrinut pogled. „Nadam se da govorimo samo o mom egu, a ne i o drugim mojim dijelovima.”

Namrštila sam se, začikavajući ga. „Nisam znala da postoje drugi djelovi vrijedni podsticanja.” ~ 159 ~ Anna

Zvoncica

„Postoji jedan jebeno veliki dio koji je bio unutar tebe ne tako davno.”

Učinio je da mi se obrazi ponovo zažare, ali sam već počela da se navikavam na njegovu iskrenost. „O, taj dio”, promrljala sam, glasom pomalo promuklim od tog sjećanja. „Hmm, prilično sam uživala podstičući taj dio.”

Loganove oči su bljesnule od uživanja u mom flertovanju, a ni ja nisam mogla da potisnem zadovoljni osmijeh.

O, ovo nije bilo dobro - taj neodoljivi osjećaj zadovoljstva koji sam imala kad god bih ga učinila srećnim.

Na trenutak sam u sebi osjetila buđenje panike.

Kao da je to osjetio, Logan me uhvatio za članak i stegnuo ga. „Ovo će biti sjajno, Grejs.

Biće i bolje nego sjajno.”

Polako sam klimnula glavom, puštajući da njegov dodir ublaži napetost koja me tako brzo i potajno obuzela.

Gutali smo na trenutak, dok mi je palcem gladio kožu. Kada je konačno osjetio da sam prevazišla svoj strah, pustio me je da bi nastavio sa jelom. „Dakle, Maja je kod Šenon?” upitao je.

Pomislila sam na te dvije male provodadžike. „Da. Uradio si sjajnu stvar pozvavši sve žene koje poznaješ da se igraju provodadžika.”

On je zagunđao. „Vjeruj mi, nije ih trebalo posebno pozivati. Izgleda da su bacile oko na tebe kao pravu djevojku za mene otkad im je Šenon rekla da je to ono što ona želi.”

Poprijeko me pogledao.

Nasmijala sam se. „Kladim se da ti uopšte ne odgovara da joj daš tačno ono što želi.”

Logan je odmahnuo glavom. „Iskreno, nije baš tako. Jako sam srećan što se toliko sviđaš Šenon. Ona je sada moja jedina prava porodica. Želim da se vas dvije dobro slažete.”

Na pominjanje njegove porudice, osjetila sam kako mi je krv proključala. „Tvoji roditelji još nisu prihvatili ideju da ti odgajaš Maju?” „Još gore od toga.” Pogled mu je skrenuo na zid sa fotografijama. „Moji roditelji su postupili po svom starom dobrom običaju sporog prihvatanja stvari. Trebale su im godine da prihvate činjenicu da Šenon nije pogriješila što se vjerila sa Kolom. Trebale su im godine čak i da joj oproste što sam ja završio u zatvoru iako to nije bila njena prokleta krivica. A trebalo im je sve ovo vrijeme da prihvate činjenicu da nije ni moja ni Majina krivica što ona do sada nije bila dio mog života.” Lice mu je postalo napeto od ljutnje. „Žele da je upoznaju.” „Šta ti želiš?” „Želim da im kažem da odjebu.” Njegov tanjir je zazvečao po stoćiću za kafu, pošto mu je ova tema očigledno pokvarila apetit. „Nikada nisu bili baš najbolji roditelji i milion puta su me razbjesnili svojim odnosom prema Šenon... i sada su to ponovo uradili. Mom djetetu.

Djetetu koje je preživjelo pravi jebeni rat... djetetu sa čijim osjećanjima ne možeš da se poigravaš jer je njena osjećanja već potpuno uništila njena rođena majka. Oni to znaju.

Rekao sam im to, a oni ipak nisu htjeli da je prihvate kao svoje unuče. Sada zbog toga što su spremni misle da mogu jednostavno da ušetaju u njen život?”

Uspravila sam se u sjedeći položaj i sama spuštajući tanjir da bih mogla da se primaknem bliže njemu. Položila sam mu ruku na butinu, skrećući njegov pogled na sebe. ~ 160 ~ Anna

Zvoncica

Oči su nam se susrele, i kao i uvijek, čitavo tijelo mi je prijatno zabridjelo u reakciji na naš dodir. „Shvatam da si ljut na njih, i iskreno, i ja sam. Ne želim ih u Majinom životu. Ali ta odluka nije na meni, ali može da bude na tebi... U svakom slučaju, ti imaš veoma pametnu djevojčicu o kojoj treba da brineš, a ona je već toliko toga izgubila. Možda bi trebalo da joj daš izbor. Budi iskren sa njom u vezi njih, u vezi sa njihovim stavom i mogućnošću da bi oni mogli da je povrijede... a onda je pusti da sama odluči.”

Zurio je u mene na trenutak prije nego što se nagnuo da svojim usnama dodirne moje.

Usne su me zapekle kada su se razdvojile za slatki poljubac. Kada se odmakao, obujmio je mi je lice dlanovima i prešao palcem preko moje donje usne. „Ne mogu da zamislim svoj život bez tebe.”

Zastao mi je dah na to priznanje i osjetila sam kako me ponovo preplavljuje sreća.

Isto tako brzo, pojavila se i panika. Logan mi je ispunjavao glavu i srce i tijelo. Šta bi se dogodilo ako bi opet otišao?

Odjednom me povukao sebi i ja sam zagrebala rukama po njegovim grudima kako bih sačuvala ravnotežu. Zagledala sam se u njegovo lice, koje je sada bilo tek nekoliko centimetara udaljeno od mog. „Nigdje ja ne idem”, obećao je, promuklim glasom. „Uradiću šta je god potrebno kako bih te naveo da mi vjeruješ i kako nikada ponovo ne bih morao da vidim taj strah u tvojim očima.”

Sklopila sam oči slušajući njegovo slatko obećanje i naslonila sam ćelo na njegovu bradu. „Pokušaću. Samo će trebati vremena za to.” „Ja imam sve vrijeme na svijetu, Grejs. Sve vrijeme na svijetu za tebe.”

Osjećaj sunca na mojoj koži je bio divan. Talasi su udarali o obalu. Nisam imala briga, ni odgovornosti, postojao je samo beskrajni bijeli pijesak. Život je bio savršeni, prelijepi kliše u svojoj krajnjoj božanstvenosti. „Grejs.” Čvršće sam sklopila oči začuvši muški glas. „Grejs.” Glas je pozvao odlučnije. „Grejs, probudi se.”

Odjednom se moja ležaljka prevrnula na stranu i naglo sam se probudila. Teško dišući, zatreptala sam u tami svoje spavaće sobe i dok su se moje oči prilagođavale okruženju, srce je počelo jače da mi lupa u grudima. Logan je sjedio na mom krevetu. „Šta?” uplašeno sam šapnula, naginjući se da uključim lampu pored kreveta. Nisam ovo umišljala. Logan Mekleod je sjedio na mom krevetu, a na sebi je imao samo izblijedile stare farmerke. Natjerala sam sebe da ga pogledam u lice. „Otkud ti ovdje?”

Njegove ljubičaste oči su me pekle pogledom, a njegovo tiho prisustvo se snažno osjećalo u prostoriji.

Zastao mi je dah.

Donji dio stomaka mi se zgrčio od naglog peckanja u međunožju. „Logane?”

Polako je spustio ruke pored mojih kukova i nagnuo se naprijed dok mu lice nije bilo toliko blizu mome da su nam se usne skoro dodirnule. Silovita strast je bljesnula na njegovom licu i ja sam zadahtala osjećajući kako uzbuđenje naglo narasta u mom tijelu. ~ 161 ~ Anna

Zvoncica

On me je želio.

Odjednom me uhvatio za zadnji dio vrata i privukao me sebi.

Njegova usta su prekrila moja. Smjesta sam se pripila uz njega i obmotala ruke oko njega, a moji prsti su se zarili u mišiće ispod njegove vrele kože.

Njegov poljubac je bio žestok, zahtjevan, skoro kažnjavajući, i ja sam uživala u njemu.

Logan je zastenjao, a od tog dubokog zvuka su mi bradavice otvrdnule, i zadrhtala sam. Moja reakcija je pokrenula nešto u njemu i grubo me gurnuo na leđa prije nego što je strgnuo pokrivače sa mene. Zagledala sam se u njega, uzbuđena i zapanjena, kada mi je skinuo donji dio pidžame. Spretno ga je svukao niz noge, zajedno sa gaćicama, a onda se izdigao iznad mene, razdvajajući mi butine dok me netremice gledao u oči. Loganove šake su obuhvatile moje članke i pritisnuo mi je ruke iznad glave dok je pritiskao svoju farmerkama pokrivenu erekciju na moje međunožje. „Grejs”, šapnuo je promuklo, a ta riječ je odisala žudnjom. „Logane”, molećivo sam uzvratila.

Sklonio je desnu ruku sa mog članka da bi raskopčao rajsferšlus. Spustio je farmerke dovoljno nisko da oslobodi svoj nabrekli ud, a onda je vratio ruku na moj članak kako bi me pritisnuo na krevet.

Odjednom više nisam bila ispod njega. Bila sam na drugoj strani sobe i gledala kako svojim tijelom klizi po tijelu neke žene. Da li sam to bila ja? Da li sam imala iskustvo izlaska iz sopstvenog tijela?

Uzglavlje kreveta je zalupalo po zidu dok me Logan tucao i dok sam se približavala vrhuncu. „Logane, o Bože!” kriknula je žena koju sam prepoznala i sva sam se napregnula.

On nije bio sa mnom.

Osjetila sam mučninu. Bila sam užasnuta.

Ne! „Ne!” kriknula sam, naglo podižući glavu sa jastuka. Oči su mu se privikavale na mrak.

Bio je to košmar. Samo košmar. „Grejs.” Dušek se pomjerio ispod mene i svjetlost je odjednom prodrla u sobu. Sekundu kasnije, Logan se nadnosio nad mene, zabrinuto me gledajući u lice.

Odmah sam briznula u plač. „Gospode”, promrljao je povlačeći me u sjedeći položaj da bi mogao da me obgrli rukama. „Šta je to bilo?” upitao je, spuštajući mi glavu sebi ispod brade.

Odmahnula sam glavom, pokušavajući da zaustavim suze. Nisam željela da mu kažem. Čitav taj košmar je bio nepogrešiv odraz moje nesigurnosti, a ja još nisam imala dovoljno povjerenja u našu vezu da znam da zbog ovoga neće odmah pobjeći kroz vrata. „Hej”, rekao je, glasom tihim i utješnim, ali takođe i čvrstim. „Ja sam sa tobom razgovarao o mom košmaru. Vjerovao sam ti. Vjeruj i ti meni, Grejs, molim te. Ne mogu podnijeti da te vidim kako plačeš.” Čvršće me zagrlio i promuklo šapnuo: „Ne želim da te izgubim.” ~ 162 ~ Anna

Zvoncica

Okrenula sam lice koje je do tada bilo pritisnuto na njegova prsa, kako bih mogla da govorim. „To će te uplašiti.” „Ti nisi pobjegla od mene, a ono što sam imao da kažem nije bilo lako izdržati.”

Kada je to ovako izrazio, shvatila sam da zapravo zaista nije bilo poređenja između onoga što nas je mučilo u našim snovima. Moj san je bio odvratna, bolna porodična drama.

Njegov je bio smrt i krivica.

Odjednom sam se osjetila veoma malom i glupom. „Sada ćeš zaista misliti da sam budala.” „Samo mi ispričaj.”

Duboko sam udahnula i osjećala sam treperenje u utrobi. „Imala sam taj san o tebi prije nego što se išta dogodilo između nas. Prije nego što smo čak i postali prijatelji.” „U redu.”

Obrazi su mi pocrvenili. „Bio je to seksualni san.” „Stvarno?” Izgledao je veoma zadovoljno. „Ako već moraš da znaš, užasno me uznemirio u to vrijeme.” Ljutito sam šmrknula.

On je zagunđao. „Siguran sam da jeste. Iznenađen sam što si poslije toga mogla da me pogledaš u oči.” „Nije bilo lako.”

Osjetila sam da sav treperi od potisnutog smijeha. ,,U redu... dakle, san koji si noćas imala?”

Ponovo sam postala napeta i on je to osjetio i čvršće me obgrlio rukama. „Na početku je to bio isti san... ali baš kada si htio...” „Htio da?” „Prodreš u mene”, promrljala sam, još uvijek nedovoljno seksualno iskrena da izgovorim te riječi bez malo smjerne postiđenosti. „Odjednom sam se našla na drugoj strani sobe i posmatrala. Prvo sam pomislila da imam neku vrstu vantjelesnog iskustva, ali onda je žena kriknula i... vidjela sam ko je to bio.”

Sada je i Logan bio napet. „Ko je to bio?”

Odmahnula sam glavom, iznova osjećajući mučninu od tog sjećanja. „Moja majka.” „Gospode Bože”, smjesta je procijedio Logan.

Odmakla sam se od njega da bih mogla da ga pogledam u oči. „Znam da me ti ne bi tako izdao. Nisam zbog toga plakala.”

Uzeo mi je lice između dlanova, očiju tamnih od brige. „Zašto si plakala?” „Zato što sam najzad osjetila kao da postoji šansa da budem stvarno srećna... a mislila sam da sam odavno odustala od njih, ali ovih proteklih nekoliko mjeseci...” Suze su mi potekle niz obraze. „Ona ima rak, Logane. Nije me zvala. Nije ni moj otac. A to je i bio njegov obrazac ponašanja, znaš... Kad god bi me ona povrijedila, ja bih uradila nešto buntovno. Ja bih odlučila da se ispišem iz srednje škole, a on bi iznenada doputovao kući avionom sa poslovnog puta da mi kaže koliko bi se ponosio sa mnom ako bih diplomirala kao najbolja u razredu. I to je djelovalo. Manipulisao je mnome. Navodio me da vjerujem kako mu je zaista ~ 163 ~ Anna

Zvoncica

stalo. A onda me ona ponovo povrijedila i ja sam odlučila da neću ići na najbolji univerzitet.

Opštinski koledž će biti dovoljan za mene. Tata je došao kući, donio mi poklone, blago razgovarao sa mnom i odjednom sam se našla na Oksfordu. Pa me ona opet povrijedila i ja sam se predomislila i otišla na Edinburški univerzitet. Tati nije previše smetalo jer je to ipak bila dobra škola, ali se vratio i pokušao da me ubijedi da se predomislim.” „Kada je spavala sa mojim momkom, tata je i tada pokušao da me izmanipuliše. Ali ovog puta sam bila previše povrijeđena i previše su mi se zgadili. Nije uspjelo. Otišla sam. A on je odustao.” Zagledala sam se u Logana, molećivim pogledom. „Kako je mogao to da uradi?

Jednostavno je odustao. Nikada nije došao po mene. Nikada me nije potražio. A sada moja majka ima rak i oni jednostavno... ne žele me tamo.” „Da li ti želiš da budeš tamo?” „Želim da oni žele da budem tamo”, priznala sam, postiđena što oni još uvijek imaju takav uticaj na mene. „Mislila sam da sam to prevazišla, Logane. Toliko sam ljuta na njih i na samu sebe. Ja više nisam dijete. Ne bi trebalo da se osjećam ovako.” „Nije važno koliko imaš godina. Roditelji imaju veću vlast nad nama nego bilo ko drugi.”

Privukao me bliže sebi. „Oni te ne zaslužuju, Grejs.” Nježno i utješno me je poljubio. „Možda bi ponovo trebalo da razgovaraš s nekim?”

Gledala sam tog prelijepog, brižnog čovjeka i kratko, raznježeno mu se osmjehnula. „Razgovaram sa tobom.” Ponovila sam riječi koje je on uputio meni prije ne tako mnogo vremena. „I to uvijek možeš.” Njegove riječi su bile pune ozbiljnog i dubokog obećanja.

~ 164 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 22 Šest pari lijepih očiju je zurilo u mene, zajednički izražavajući mješavinu radoznalosti, začikavanja, olakšanja i očekivanja. Klo, Šenon, Džos, Džo, Hana, Eli i Olivija su sjedile u polukrugu u mom dnevnom boravku.

Prošlo je dva dana poslije moje odluke da dam Loganu šansu i sve sam ih pozvala s razlogom. Ali možda ne s razlogom kom su se one nadale.

Ja nisam bila baš neka tračara. „Hvala vam svima što ste došle, djevojke. Pozvala sam vas ovamo... „Da nam zahvališ što smo te podstakle da daš priliku Loganu? Nema na čemu.” Šenon se široko osmijehnula.

Staloženo sam se osmijehnula. „O, ne. Pozvala sam vas i uprkos tome.”

Džos je frknula. ,,A tako.” „Radi se zapravo o Majinom šesnaestom rođendanu. Logan smatra da bilo bolje ako bih ja to organizovala...” ,,A ti si naravno pristala jer ga toliko vooooliš”, prekinula me Kloi.

Djevojke su se zakikotale na njen nezreli komentar.

Zakolutala sam očima. ,,U svakom slučaju, pitala sam se da li bi dame htjele da mi pomognu u organizaciji žurke za proslavu slatkih šesnaest.” „Naravno!” Šenon je poletno klimnula glavom, a ostale djevojke su se osmijehnule i same izražavajući svoju saglasnost. „U redu, dakle mislim da svi pristajemo da ti pomognemo u organizaciji najbolje proslave slatkih šesnaest koju je ikada neka djevojka imala, ali nam prvo molim te reci neke pojedinosti o tebi i Loganu”, rekla je Olivija. Šenon se namrštila. „Bez previše pojedinosti. On je ipak moj brat, a ja mogu da pretpostavim šta ti je izazvalo taj izraz prijatnog zadovoljstva na licu. Ne trebaju mi pojedinosti.”

Pogledavši njihova ljubopitljiva lica ispustila sam paćenički uzdah. ,,U redu. Pristala sam da dam šansu mojoj vezi sa Loganom tako da on ponovo može da stekne moje povjerenje. Do sada je prošlo dva dana i još radimo na tome.” „ A seks?” uporna je bila Kloi. „Da li je bilo dobro kao i prvi put? On izgleda kao da može učiniti da bude dobro svaki put.” Šenon je ispustila neki zagrcnut zvuk. „On nije dobar u tome.” Odmahnula sam glavom, posmatrajući kako se razočarenje pojavljuje na njihovim licima. „On je u tome fantastičan i to je sve što treba da znate na tu temu.” „Iskreno, to je previše pojedinosti za neke od nas”, promrmljala je Šenon.

Kloi je podigla obrvu, očigledno ne dozvoljavajući da je ovo omete. „Ali ne dovoljno za ostale.” ~ 165 ~ Anna

Zvoncica

„Najbolji koga si ikada imala, a?” upitala je Džos, sa znalačkim, skoro saosjećajnim sjajem u očima. „Tako si sjebana.” „I bukvalno”, prihvatila je Eli. Djevojke su se nasmijale, dok sam ja pokušavala da potisnem paniku koja je narastala u meni. „Hajde da promijenimo temu prije nego što budem morala da kažem bratu kako smo mi bile razlog zbog kog je Grejs prekinula vezu sa njim.” Šenon mi je primakla šolju čaja. „Popij jedan umirujući gutljaj i hajde da pređemo na planiranje Majine rođendanske proslave.”

Uradila sam kao što je Šenon i predložila i usredsredila se. „Sada je ljetni raspust i ne znam ko su Majine prave prijateljice poslije čitave one drame koju je imala sa profesorom istorije, tako da će biti teško pozvati školske drugarice na zabavu. Ipak, iskreno mislim da bi Maja možda ove godine bila srećnija ako bi to bilo samo porodično okupljanje. Znam da je šesnaesti rođendan važan, ali ovo je bila teška godina i mislim da bi najbolje bilo ne praviti veliku gužvu oko toga.” „Saglasna sam”, rekla je Šenon. „Kada bude slavila osamnaesti, može da pozove koga god želi.” „Baš tako.” Otvorila sam notes ispred sebe. „Dakle, ako ste sve za to, mislim da bi Maja voljela ako bi ste sve došle sa svojom djecom. Ona nikada prije nije imala veliku porodičnu proslavu i mislim da bi joj se to dopalo.” „Definitivno smo za to”, rekla je Džo, očiju blistavih od blagonaklonosti. „Bićemo tamo,” „Sa živahnom djecom i svim ostalim”, dodala je Olivija.

Hana je zagunđala. „Samo zapamti da si ti to tražila.” „Znate da će Brejden vjerovatno dopustiti da to organizujemo na donjem spratu Fajera”, rekla je Eli. ,,A postoji i D’Alesandro”, ponudila je Hana. „To je restoran Markovog strica. On bi nam dao zadnju prostoriju za privatnu upotrebu a čak bi se pobrinuo i za hranu.” „Stvarno?” zadovoljno sam rekla. „Maja voli njihovu hranu. To bi bilo savršeno.” „Reći ću Marku da ga večeras nazove. Kada je proslava?”

Rekla sam joj datum, dvije nedjelje od današnjeg dana. „Šta je sa dekoracijom? Maja nije klasičan djevojčurak, ali voljela bih da se potrudim oko toga.” „Metalik boja”, predložila je Džos. „Pošto ni sama nisam klasična djevojka, znam da ne možeš pogriješiti sa srebrom i zlatom i bronzom kao dekoracijom.” „U redu”, klimnula sam glavom, zapisujući to. „Ali pobrini se da to bude prilagođeno za proslavu slatkih šesnaest”, rekla je Šenon. ,,U redu. Šta je sa muzikom?” „Di-džej?” predložila je Olivija.

Razmislila sam o tome. „Misliš da mu možemo reći da pušta alternativni rok?” „Zaboravi na di-džeja.” Kloi je odmahnula rukom na tu zamisao. „Postavićemo miksetu i zvučnike i uključiti na to ajfon sa svim njenim omiljenim stvarima.”

Dakle, pitanje muzike je bilo riješeno. ~ 166 ~ Anna

Zvoncica

„Da li je to onda to?” Pogledala sam u spisak koji sam napravila. „Uh, zašto ne bismo postavili video-bim?” upitala je Eli. „Na suprotnom zidu. Prvo možemo da ga koristimo za prikazivanje naših fotografija sa Majom. Potajno ćemo praviti snimke tokom sljedeće dvije nedjelje kada smo u društvu sa njom, a onda kasnije možemo da pustimo film za djecu. Možemo da iznajmimo neki stvarno veliki za zadnji zid. Da se dobro vidi.”

Svima nam se dopala ta zamisao, pa sam zapisala „Iznajmiti projektor”.

Dok smo sjedile razgovarajući i iznoseći nove ideje, smijući se i praveći digresije, potpuno sam se opustila shvativši da su ove žene istinski posvećene tome da se pobrinu da Maja ima najbolji rođendan do sada.

Upravo smo raspravljale da li bi bilo pretjerano naručiti neku vrstu predstave kada je Logan ušao u moj dnevni boravak. „Zdravo, dame”, rekao je i prešao Šenon rukom preko ramena dok je prolazio pored nje. „Gdje je Maja?” upitala sam. On je trebalo da bude sa njom i skrene joj pažnju sa ovog našeg sastanka.

Logan se sagnuo i nježno me poljubio prije nego što se spustio na naslon moje fotelje. „Odvezao sam je do studija za tetoviranje. Izgleda da joj je Kol rekao da može da provede dan učeći o svijetu umjetnosti tetoviranja.” „O da. Zaboravila sam na to”, rekla je Šenon.

Nabrala sam nos. „Da li bi trebalo da provodi dan u studiju za tetoviranje?” „Zašto da ne?” Hana je slegla ramenima. „Oni tamo samo puše krek i tetoviraju malu djecu.”

Napravila sam grimasu. „Vidim da je sarkazam istaknuta osobina u ovoj porodici.” Šenon se zakikotala. „Biće ona dobro, Grejs. Sa Kolom je. Ne postoji odgovorniji čovjek od njega. Kunem ti se.”

Logan me protrljao po ramenu. „Misliš li da bih je inače ostavio tamo?” „Ne, naravno da ne”, umirila sam ga. „Samo sam malo umorna. Dešava se mnogo toga.” „Kako napreduju planovi?”

Upustila sam se u objašnjavanje šta smo do sada smislile.

Oči su mu zasijale kada su djevojke počele da ubacuju svoje ideje. „Zvuči savršeno”, rekao je kada smo završile. Pogledao je u notes i spisak gostiju koji sam napravila. Namrštio se. „Pobrini se da dodaš moje tatu i mamu, i Amandu.” „Šta?” odmah je prasnula Šenon.

Logan je prostrijelio upozoravajućim pogledom. „Ni ja nisam srećan zbog toga, ali Maja želi da ih upozna, a oni žele da upoznaju nju.” „O, sada žele da je upoznaju. Pa! Ta odluka ne zavisi od njih.” „Ne. Zavisi od Maje. Prepustio sam njoj taj izbor.” ,,A čija je to blistava ideja bila?”

Ja sam se trgnula. „Uh... ovaj... zapravo moja.” ~ 167 ~ Anna

Zvoncica

Šenon je teško uzdahnula. „Grejs, znam da imaš dobre namjere, ali ti ne shvataš kakvi su naši roditelji.” „Mogu da pretpostavim. I ja, takođe, brinem zbog Majinog upoznavanja sa njima, ali ona je dovoljno odrasla da sama donese tu odluku.” „Objasnio sam joj to”, rekao je Logan. „Rekao sam joj tačno kakvi su tako da zna u šta se upušta. Ona, ipak, želi da ih upozna i mi ćemo joj to dozvoliti.”

Njegova sestra je odmahnula glavom i spustila pogled. „To je greška.”

U prostoriji je zavladalo nelagodno, napetošću ispunjeno ćutanje, i djevojke su gledale jedna u drugu, pitajući se šta da rade. Džo je zabrinuto posmatrala Šenon pa posegnula za njenom rukom i stegnula je. „Mislim da smo završile ovdje za danas. Hajde, Šenon. Idemo da potražimo poklone za Majin rođendan.” Šenon je klimnula glavom i krenula da ustane.

Ostale djevojke su uradile isto i dobro raspoloženje je bilo potpuno uništeno.

Pogledala sam u Logana, koji je posmatrao sestru. Osjetivši moj pogled, osvrnuo se ka meni. „Odmah se vraćam”, promrmljao je.

Logan je poveo sestru i ostale iz sobe, a svaka od njih mi se osmijehnula i mahnula mi.

Nervozno sam čekala da se Logan vrati, zabrinuta zbog Šenon i zbog toga što će se Maja upoznati sa njegovim roditeljima. Negativna reakcija njegove sestre je bila previše jaka da ne bi izazvala zabrinutost.

Nekoliko minuta je prošlo i odlučila sam da sklonim šolje od čaja i tanjire sa biskvitima dok ga čekam. Bila sam u kuhinji i stavljala šolje u mašinu za sudove, odvajajući porcelanske u sudoperu da ih ručno operem, kada sam čula njegove korake.

Osjetivši pritisak njegovog tijela na leđima, priljubila sam se uz njega.

Logan me je obgrlio rukama i spustio mi bradu na rame. „Da li je ona dobro?” „Biće.” Okrenuo je glavu i spustio mi poljubac na vrat. „Kasnije ćemo pričati o tome.”

Njegove usne su prešle na moje uvo. „Trenutno ćemo da zaboravimo na sve ostalo osim jedno na drugo.”

Koža je” počela da mi gori na poznatu promuklost u njegovom glasu. „Sada?” „Sada.” Ruke su mu skliznule na moje kukove i namjerno je prislonio svoju erekciju na moju pozadinu. „Morali smo da budemo tihi posljednjih nekoliko puta kada je Maja bila u stanu. Sada smo sasvim sami... i želim da budeš vrlo, vrlo glasna.” „Glasna?” prodahtala sam. „Glasna.” Kliznuo je rukom naniže i povukao ivicu moje ljetne haljine. „Dopada mi se ovo. Omogućava lak pristup.”

Zakikotala sam se, a taj zvuk se prekinuo kada mu je ruka kliznula pod moju haljinu i ispod mojih gaćica. Zadahtala sam kada je prešao prstima preko moje kože i zatim ih spustio, pa gurnuo dva u mene. Igrao se tako sa mnom dok nisam počela da stenjem i šapćem njegovo ime. „Želim da budeš glasnija od toga”, rekao je i sam dišući ubrzano od sve većeg uzbuđenja. ~ 168 ~ Anna

Zvoncica

Izvukao je prste pa ih stegnuo oko tkanine mojih gaćica i svukao ih. Pale su na pod i ja sam iskoračila iz njih. ,,U mojoj sobi?” upitala sam. „Ovdje. Dodatak starim uspomenama.” Njegove riječi, njegova vrelina na mojim leđima, zvuk raskopčavanja rajsferšlusa na njegovim farmerkama, poslali su trzaj čiste požude kroz mene i u iščekivanju sam stegnula prste oko kuhinjskog pulta ispred mene. „Raširi noge, mala.” Bože moj.

Prostenjala sam i uradila kako je tražio.

Spustio mi je ruke na butine i kliznuo vrhovima prstiju preko moje kože, tjerajući me da se sva naježim i zadrhtim. Mazio mi je bokove prije nego što je skrenuo pažnju na moju zadnjicu. Dodir mu je bio nježan dok mi je prelazio rukama preko guzova. „Obožavam ovo dupe.”

Iznenađeno sam se trznula od nježnog dodira na mjestu gdje nikada prije nisam bila dodirivana.

Logan me poljubio u vrat. „Jednog dana”, rekao je glasom otežalim od obećanja.

Ta pomisao me podjednako ispunila ushićenjem i strepnjom.

Osjetio je drhtaj uzbuđenja koji je prostrujao kroz mene na tu ideju i zastenjao. Osjetila sam vrelinu njegove tvrde kite koja se trljala o moje dupe, nadražujući me, mučeći me, dok su mu ruke kliznule ispod moje haljine da mi raskopčaju dugmad na grudima. Počeo je da petlja prstima postajući sve uzbuđeniji. „Logane”, preklinjala sam dok mi je prohladan vazduh strujao preko grudi.

Ruke su mu kliznule pod moj grudnjak i počeo je da mi štipka bradavice. Kriknula sam od oštrog naleta požude koji je počeo da se širi prema mom međunožju. „Molim te.” Željela sam ga u sebi. Željela sam da me prestane nadraživati. „Želim te.”

Na te riječi se predao. Zabio se u mene i zajecala sam od tog dubokog prodiranja, izvijajući leđa od neizdržljivog osjećaja potpune ispunjenosti. Izvukao se nekoliko centimetara pa se ponovo zario unutra i shvatila sam da se jače hvatam za pult kako bih održala ravnotežu pred njegovim silovitim naletima. Kuhinju je ispunio zvuk našeg teškog disanja, stenjanja i ječanja, vlažnog šljapkanja kože dok me tucao, ali to nije bilo dovoljno za njega. Stegnuo mi je kukove prstima dok se otpozadi zabijao u mene, stenjući dok sam se ja nabijala na njega u savršenom, ali grubom ritmu. Moje stenjanje je postalo glasnije dok je nastavljao da mi mijesi grudi i štipka bradavice. „Glasnije, Grejs”, prostenjao je, podsjećajući me da zaista i mogu biti glasnija.

Ispustila sam uzvik „O, bogovi” praćen jecajima i kricima koje sam zadržavala u sebi dok se poigravao mojim tijelom vodeći ga ka vrhuncu. „Logane!” vrisnula sam, dok je orgazam bolji od svih prethodnih eksplodirao u meni, a moji unutrašnji mišići pulsirali i stezali se oko njegovog kurca dok je nastavljao da me tuca bližeći se sopstvenom vrhuncu.

Svršio je uz duboko ječanje, sa ustima na mom ramenu, pritiskajući mi kukove još jače uz svoje dok se zabijao u mene, drhteći i svršavajući.

Moji udovi više nisu funkcionisali. Jedino što me održavalo u uspravnom položaju bili su kuhinjski pult i muškarac u meni. ~ 169 ~ Anna

Zvoncica

„Da li je to bilo dovoljno glasno za tebe?” prodahtala sam, osjećajući se potpuno istrošeno.

Osjetila sam njegova široko osmijehnuta usta na svojoj koži, a onda mi je dodirnuo bradu, okrećući mi glavu da bih mogla preko ramena da ga pogledam u oči. U njima je bilo divlje požude koju sam i previše dobro poznavala. „Ni blizu. A imamo čitavo popodne da dignemo krov zgrade u vazduh.”

Zadrhtala sam na tu pomisao. „Ti si nezajažljiv.”

Klimnuo je glavom i pritisnuo svoj nos uz moj. „Ne mogu da se nasitim tebe.” „Kriviš mene”, zadirkivala sam ga, ,,a jednostavno si uspaljen.”

Loganovo tijelo se zatreslo od smijeha, a taj pokret je izazvao divan osjećaj trenja u mojoj unutrašnjosti. „Prije tebe nisam bio ovakav.”

Frknula sam kroz nos. „Ne vjerujem u to.”

Izraz lica mu je postao ozbiljan. „Povjeruj.”

Drhtaj uzbuđenja je prostrujao kroz mene. Bila sam zapanjena zbog toga što činim da se tako osjeća. Ne znajući kako da reagujem, okrenula sam glavu da izbjegnem njegov pogled. Sada je spustio ruke na pult ispred mene, držeći me tako zarobljenu između sebe i pulta. Klizila sam pogledom niz te ruke i zaustavila ga na tetovaži na njegovoj desnoj podlaktici. Sklopila sam prste oko nje. „Nikada mi nisi rekao šta to znači.”

Spustio mi je bradu na rame. „Kol mi je uradio tu tetovažu. Tražio sam da me istetovira, a on je zatražio da imam dovoljno povjerenja u njega da odabere za mene.” Teško je uzdahnuo. „To je keltski simbol pravde.”

Usne su mi se razvukle u osmijeh. „On vjeruje da si uradio pravičnu stvar u vezi sa Šenon.” „Vjeruje.” Logan je othuknuo. „Naravno da vjeruje.” „Želio je da se ne brineš zbog toga.” Poljubila sam vrhove svojih prstiju i naslonila ih na tetovažu. „Znala sam da mi se on sviđa.” „Bio sam ljut na njega kada je ovo uradio.” „A sada?” „Pokušavam da učinim da mi pristaje.”

Blago sam okrenula glavu da nam se pogledi susretnu. „Ne moraš da pokušavaš. Već ti pristaje.”

Njegov odgovor je bio najslađi poljubac koji mi je iko ikada dao.

~ 170 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 23 „Tako sam se uključila u ljetni program biblioteke i ljetni program u plivačkom klubu Medoubenk”, objavila je Maja.

Bio je to dan poslije planiranja Majinog šesnaestog rođendana sa djevojkama i izgledalo je da se stvari dešavaju veoma brzo. Osjećala sam se kao da želim da isplivam iz ovog slamajućeg, radosnog talasa, dok su Logan i Maja bili odlučni da me zadrže u njemu... pošto su oni bili taj talas. Izgleda da, ni poslije svog mog negodovanja, stvari neće ići polako ni zarad mene ni Maje. Maja nije željela da ide polako, a ni sam Logan to nije želio.

Njih dvoje su već bili u mojoj kuhinji i jeli špagete koje sam im poslužila. Izgledalo je kao da smo se vratili kroz vrijeme, nekoliko nedjelja unazad, samo što sada, kad god bih pogledala u Logana, on bi mi uzvratio pogled sa neskrivenom požudom u očima.

Kunem se da sam više crvenila u blizini tog čovjeka u posljednjih sedamdeset i dva sata nego u mnogo neprijatnih trenutaka iz mog djetinjstva spojenih zajedno. „Plivanje?” upitao je Logan.

Maja je klimnula glavom. „Voljela sam plivanje kad sam bila mala, a potrebna mi je neka vrsta vježbe.” „Onda je to dobra ideja.” „A biblioteka?” upitala sam je, osmjehujući se.

Ona mi se iskezila. „Imaju sjajan omladinski program.” Slegla je ramenima, djelujući posramljeno. „Mislila sam da bih tamo mogla da upoznam neke prijatelje. Znaš... neke bolje.” „Najbolje vijesti koje sam čuo danas”, rekao je Logan.

Maja je pogledala u svoj tanjir, sa blagim osmijehom zadovoljstva na usnama. Izgledalo je da ju je uhvatila moja boljka - stanje neobuzdane sreće kad god je Logan Mekleod bio zadovoljan nama. Slegla je ramenima. „Mislila sam da ću tako imati čime da se bavim ljetos.” „Kad govorimo o bavljenju nečim, Džos mi je poslala još jedan rukopis. Upravo sam joj vratila onaj prošli.” Odmahnula sam glavom i dalje začuđena njom. „Kako ta žena piše tako brzo kada ima troje male djece?”

Logan mi je uputio smiješak. „Nemoj još da počinješ sa obožavanjem svoje junakinje. Ja sam bio tamo kada ona piše i to je sve Brejdenova zasluga. On joj ostavlja nekoliko sati dnevno, pronalazeći neki način da zabavi djecu.”

Uzdahnula sam na pomisao na Brejdena Karmajkla. „Nikada nisam vidjela tako zaljubljenog čovjeka.”

Logan se značajno nakašljao i pogledala sam u njega. Prostrijelio me je pogledom. „Nema potrebe ni da obožavaš njega kao junaka.”

Trudila sam se da se ne nasmijem, a to mi je postalo još teže kad sam vidjela kako se Maja nestašno osmjehuje gledajući svog tatu. „Mogu da shvatim zašto se on dopada Grejs, tata. Mislim, on je malo stariji i tako to, ali taj čovjek je upečatljiva pojava.”

Frknula sam kroz nos ne uspijevajući više da se obuzdam. „Malo stariji i tako to. Majo, čovjek ima samo četrdesetak godina.” ~ 171 ~ Anna

Zvoncica

„To je za mene starost.” ,,O, kako ćeš samo promijeniti pjesmu kada budeš mojih godina i budeš se bližila četrdesetim.” „Ti imaš samo dvadeset osam, Grejs.” „Prije nekoliko nedjelja si rekla da je i to starost.” „Jeste. Ali postoje nivoi u starosti. Prilično sam sigurna da te tata ne bi želio da si Brejdenovih godina.” „Griješiš”, rekao je Logan, namotavajući špagete na viljušku. „Želio bih je u svakom slučaju.” Rekao je to sasvim uzgred, prije nego što je strpao hranu u usta.

Ipak, nije bilo ničeg uzgrednog u tim riječima, ni u namjeri koja je stajala iza njih. Zurila sam u njega, a usne su mi se razdvojile od iznenađenja i borila sam se da počnem da dišem normalno kao maločas.

Osjetivši moj pogled na sebi, Logan je pogledao u mene pa u Maju. „Šta je bilo?”

Maja je stegnula usne na njegovu nesposobnost da shvati značaj onoga što je upravo rekao. Nakrivila je glavu i uputila mu nadmoćan osmijeh. „Divan si, tata.”

Ja sam prasnula u smijeh.

Logan je zbunjeno zurio u svoju ćerku i mene. „Šta se to upravo dogodilo?” „Znaš šta se upravo dogodilo?” Maja se namjestila na stolici prelazeći pogledom sa njega na mene. „Ovo.” Zapanjeno je odmahnula glavom, a u očima joj se vidjela zrelost. „Šta je ovo?”, upitala sam.

Slegla je ramenima i počela ponovo da jede. „Jednostavno sam srećna.”

Nešto slično panici stegnulo je moje grudi.

Logan je netremice zurio u Maju. Polako je preusmjerio pogled na mene i vidjela sam zahvalnost i poštovanje, ali nešto mnogo više uznemirujuće u njegovim očima. Odlučnost.

Odlučnost u njegovim očima susrela se sa brigom u mojim, mada sam pokušavala da je potisnem.

Ali ja sam brinula čitavog života, a sada sam imala da brinem o nečemu tako važnom da čak ni Loganova snaga i istrajnost nisu mogli da potisnu tu brigu.

Brinula sam za Maju.

Brinula sam da ćemo nekako Logan i ja zabrljati u ovome i Maji će srce ponovo biti slomljeno.

Ljudi su prolazili pored nas u gomili i kao u magnovenju, smijući se, pričajući, svaki čas nalijećući na nas. Prinses strit je uvijek bio prepun ljudi, a u topao ljetni dan poput ovoga, to je bilo još izraženije pošto su i mještani i njihovi gosti i turisti išli u kupovinu. Kasnije će odšetati dolje u vrtove da sjede na suncu, ili se sakriti u sjenci Edinburškog zamka koji se nadnosio nad njima.

Osjećala sam se prijatno na ulicama Edinburga. Za razliku od Londona, Edinburg mi je savršeno odgovarao, kao što ti pristaje savršen par cipela. Osjećala sam se istovremeno anonimnom i dobro poznatom samom gradu. Niko nije gledao u mene jer sam se uklapala u ove ulice kao da sam se rodila u njima. ~ 172 ~ Anna

Zvoncica

Dok sam išla niz Prinses strit držeći se s Loganom za ruku, nedostajala mi je moja uobičajena udobnost, moje savršeno uklapanje.

Logan nije bio anoniman. Logan je bio Logan. Zahtijevao je da ga primijetite, čak i ako to nije bilo smišljeno ponašanje sa njegove strane. I tako sam idući niz ulicu, u paru sa ovakvim muškarcem, bila svjesna pogleda koje je privlačio, uglavnom pogleda mladih žena, a ponekad bi njihove oči preletjele sa njega na mene i morala sam da se upitam da li je to što u njima vidim pitanje.

Zašto je on sa njom? „Dakle, zašto idemo u Topšop?” upitao je Logan dok smo prilazili prodavnici odjeće na uglu Prinses strita. „Zato što treba da kupim Maji rođendanski poklon.”

Stegnuo mi je ruku. „Rekao sam ti da bismo nas dvoje mogli da joj poklonimo lap-top.” „ A ja sam rekla: ‘Daj da ti onda dam novac’, na šta si mi ti rekao da otkačim.”

Logan je zagundao. „S dobrim razlogom.”

Zaustavila sam ga i okrenula prema sebi. „Lap-top je sjajan poklon i trebalo bi da bude samo od tebe. Ja ću joj kupiti gomilu netipičnih djevojačkih stvari, a ti ćeš morati to da istrpiš jer si navaljivao da provedeš dan sa mnom.”

Još uvijek me držeći za ruku, provukao ju je iza mojih leđa i privukao me sebi. Odmjerio me je onim svojim seksi pogledom ispod poluspuštenih kapaka. „Uz pripreme za proslavu i pošto je Maja na raspustu, a ti radiš na milion rukopisa istovremeno, a ja takođe radim, jedva da dobijam priliku da te imam za sebe. Koristim vrijeme sa tobom kada mogu da ga dobijem. Čak i ako to podrazumijeva odlazak u kupovinu.” „Viđao si me”, usprotivila sam se tiho i značajno, dok su mi se obrazi žarili od sjećanja na to koliko me puta „vidio” tokom nedjelje. „Mora da je to bio rekord neke vrste.”

Usne su mu se veselo izvile. „Koliko god to bilo fantastično, mala, ponekad želim da provodim vrijeme sa tobom kada nemamo seks.” „Kakvo otkrovenje”, zadirkivala sam ga.

Bezizražajno me pogledao prije nego što me uveo u radnju. „Kupuj.”

Frknula sam kroz nos na njegovu naredbu, ali sam počela da razgledam oko sebe.

Vidjevši sve veću dosadu na njegovom licu, krenula sam malo brže i izabrala neke majice sa simpatičnim i sarkastičnim natpisima za koje sam mislila da će se Maji dopasti, jedne uske farmerke, malo modernog nakita i tašnu. „Razmazićeš je”, promrmljao je Logan dok je stajao pored kase sa mnom. „Ona zaslužuje da bude malo razmažena. A vidi samo ko mi kaže, gospodin lap-top.”

Bez upozorenja, odjednom me je poljubio. I nije to bilo samo spuštanje usana na usne.

Bio je to pravi poljubac sa jezikom, požudan, vlažan poljubac. „Šta je razlog ovome?” šapnula sam, savršeno svjesna neprijatnih pogleda prodavačice i drugih kupaca.

Logan nije odgovorio, ali izraz na njegovom licu... pogled u njegovim očima... emocije koje su one izražavale bile su toliko snažne da sam morala da skrenem pogled. ~ 173 ~ Anna

Zvoncica

Toliko sam željela da povjerujem u taj izgled njegovog lica, a ipak sam još bila uplašena od toga.

Djevojka koja mi je pakovala poklone za Maju gledala je u mene sa neskrivenom zavišću. Ustuknula sam pred njenim procjenjivačkim pogledom i spustila pogled na svoju tašnu.

To se ponovo dogodilo.

Zašto je on sa njom?

Raspoloženje mi se naglo pokvarilo, ushićenje zbog kupovine poklona za Maju polako je nestajalo iz mene dok smo se vraćali nazad kroz Prinses strit. „Hajde da nešto na brzinu pojedemo”, rekao je Logan, a ja sam odsutno klimnula glavom. „Šta bi željela?” „Bilo šta.”

Poveo nas je uzbrdo sa Prinses strita i zaustavio taksi. Čim smo ušli rekao je vozaču našu adresu. Upitno sam zurila u njega.

Logan je slegnuo ramenima. „Možda ćeš se opustiti ako te odvedem kući. Bila si napeta sve vrijeme dok smo bili napolju.”

Zinula sam od iznenađenja na njegovu primjedbu. Nisam znala da tako dobro opaža. „Dobro sam”, slagala sam.

Lice mu se namračilo. „Nemoj da mi lažeš.” „Nije to ništa”, uvjeravala sam ga, „Glupost. Moja nesigurnost. Radim na tome, ali ne mogu na tome da radim ako nas vodiš kući.” „Reci mi šta se dešava u toj tvojoj glavi.”

Pogledala sam ka taksisti, ali on kao da nije mnogo obraćao pažnju na nas. „To je obična glupost.” „Već si to rekla.”

Obrativši pažnju na upozorenje u njegovom nestrpljivom tonu, izlanula sam: „Osjećam se kao da ljudi zure u nas i pitaju se zašto si ti, dođavola, sa mnom.”

Logan je zapanjeno buljio u mene. „Jebi ga”, procijedio je, a mišić u vilici mu se grčio. „Tvoja majka je zaista ostavila trag na tebi, zar ne?”

Trznula sam se kad me podsjetio na to. „Rekla sam da radim na tome.” „Predomislio sam se, prijatelju” Logan se odjednom glasno obratio taksisti. „Idemo u Kofein drip.” „Volim to mjesto”, promrljala sam. „Znam.” Uzeo je moju ruku u svoju, a njegov stisak je bio čvrst, posesivan. ,,A kada stignemo tamo, želim da razmisliš o nečemu.” Pognuo je glavu, a usne su mu bile na nekoliko centimetara od mojih. „Kada bilo gdje idem držeći se sa tobom za ruku, jebeno sam ponosan što je sa mnom žena kao što si ti.”

Osjetila sam kako me nos i oči peku od suza. „Čini mi se da mi se sviđaš, Logane Mekleode.”

Iskezio se, opako i polako. „Čini mi se da ti se mnogo sviđam, gospođice Grejs Farkuar.” ~ 174 ~ Anna

Zvoncica

Pucnula sam jezikom. „Zaista si previše napucan za svoje vlastito dobro.”

Osjetila sam njegov vreli dah kada mi je šapnuo na uvo: „Tebi se mnogo sviđa moja napucanost.”

Pocrvenila sam i odgurnula ga, ali on me samo privukao sebi na grudi i osjetila sam kako one podrhtavaju od smijeha.

~ 175 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 24 „Izgleda da je gužva, narode”, rekla je Maja dok smo prilazili restoranu D’Alesandro nedjelju dana kasnije. „Subota je, ali snaći ćemo se. Rezervisala sam sto još prije nekoliko sedmica”, slagala sam dok smo je Logan i ja vodili u restoran, pretvarajući se da ćemo imati mirnu zajedničku rođendansku večeru.

Logan je otvorio vrata. „Dame imaju prednost.”

Maja je ušla u restoran, obučena u jednu od majica sa natpisom koje sam joj kupila i uske farmerke. Uspjela sam da je nagovorim da stavi nakit i obuje čizme sa visokom potpeticom kako bi se malo dotjerala i navaljivala sam da ukovrdža kosu. Izgledala je prelijepo. I potpuno nesvjesna onog što je čeka!

Osjećala sam se kao veliko dijete, srećna i ponosna zbog njene reakcije. „O, Logane, Grejs.” Markov stric Đio nas je pozdravio iza prijemnog pulta, pošto je očigledno odlučio da nas lično dočeka.

Prije nekoliko dana sam upoznala Đia i njegovu suprugu, Gabi, i dala im ukrase i potrebnu opremu za Majinu proslavu. Oni su nam vrlo ljubazno iznajmili zadnju prostoriju restorana po nevjerovatno niskoj cijeni. „A ovo mora da je Maja?” Pružio joj je ruku.

Maja se rukovala sa njim, izgledajući zbunjeno zbog pažnje koju joj ukazuje vlasnik D’Alesandra. „Dođite, dođite. Odvešću vas do vašeg stola.” Oči su mu sijale od nestašluka.

Pratili smo ga kroz prednju salu i niz uski hol koji se odmah otvara u široku prostoriju. „Iznenađenje!”

Maja je naglo stala na povik svojih novih prijatelja i porodice. Sve djevojke su bile tu, sa svojim partnerima i djecom, kao što su i obećale, i Elini tata i mama su takođe, došli zajedno sa Džoinim gazdom i Olivijinim tatom Mikom i njegovom ženom Di. Djeca su poskakivala od uzbuđenja dok se Maja šokirano osvrtala po prostoriji.

Sa plafona i svih ćoškova su visile ukrasne trake. Veliki natpis srebrnaste boje SREĆAN ŠESNAESTI ROĐENDAN, MAJO bio je okačen na zadnji zid. U jednoj polovini sobe su bili postavljeni stolovi, a na jednom od njih je bio raznovrstan i obilan izbor hrane, dok je na drugom bila gomila poklona. Kao što je i dogovoreno, postavili smo projektor na zid nasuprot onome sa natpisom i u tom trenutku su na njemu prikazivane slike Maje sa svakim od nas. Imali smo nekoliko Piksarovih filmova da ih pustimo kasnije za mladu djecu. Pred njim su bile postavljene stolice i naslonjače za djecu. „O, moj Bože”, šapnula je Maja.

Logan je obgrlio rukom i privukao je sebi. „Srećan rođendan, dušo.”

Ona ga je zapanjeno pogledala suznim očima. „Tata...” On je poljubio u čelo. „Grejs i djevojke su organizovale ovo za tebe.” „Ali to je bila ideja tvog tate”, dodala sam. „Ne znam šta da kažem.” ~ 176 ~ Anna

Zvoncica

Prije nego što smo uspjeli da odgovorimo, stariji par je istupio iz grupe, praćen ženom koja nije izgledala mnogo starije od mene. Imala je tamnu kosu i lijepe crte lica koje su me podsjetile na Šenon.

Odmah sam znala ko su oni. „Majo.” Logan joj je položio ruku na leđa i poveo je naprijed. „Ovo su moji mama i tata i moja druga sestra, Amanda.”

Ne želeći da se namećem, zaobišla sam ih i krenula u prostoriju sa Điom, neuspješno pokušavajući da ne brinem za Maju. „Mjesto izgleda sjajno”, rekla sam. „Hvala vam još jednom.” „Nema potrebe da zahvaljuješ. Zadovoljstvo nam je što smo domaćini ove proslave.

Marko nam je ispričao sve o Loganu i Maji.

On se dobro ponio u teškoj situaciji.” Gledala sam kako Đio prilazi Marku i Hani, pitajući se da li Logan shvata koliko mu se ljudi dive i poštuju ga.

Prije nego što sam mogla previše dugo da premišljam o ovom pitanju, Šenon je istupila da me zagrli.

Kada se odmakla, čelo joj je bilo nabrano od brige. „Mjesto izgleda sjajno.” „Reče ona mršteći se”, zadirkivala sam je.

Pokazala je bradom u pravcu iza mojih leđa. „Jedva da su rekli dvije riječi Kolu i meni.” „Zašto? Mislila sam da ste prevazišli nesuglasice.” Šenon je uzdahnula. „Prije nekoliko mjeseci zamolila sam Logana da me prati na vjenčanju. Logan me zamolio da to prvo dogovorim sa tatom i naravno da on i mama nisu bili za to. A onda je situacija sa Majom sve uništila.”

Tiho sam joj rekla: „To je neka vrsta šamara u lice, kada zamoliš brata da te dovede mladoženji.”

Ona je poblijedila. „Znam. Nemoj misliti da se nisam premišljala oko toga. Ali želim da moj život sa Kolom bude iskren i stvaran, a ako bi me tata pratio na vjenčanju, iako nikada nije stvarno vjerovao u budućnost moje veze sa Kolom i definitivno nikada nije vjerovao u mene, to bi djelovalo licemjerno. Ne bi izgledalo ispravno.” „Zato si zamolila Logana”, rekla sam. „Pa, ja mislim da je to bilo hrabro.” „Hvala, Grejs.” Tužno se osmijehnula. „Neki ljudi u školi su mislili da sam gadura kada sam im to ispričala.” „Oni ne znaju kroz šta si prošla i činjenicu te roditelji nisu podržali kada su ti bili najpotrebniji. Oni ne mogu da donose presude o tome. Niko ne može. Ti si se našla u složenoj situaciji i na kraju ti moraš da doneseš odluku koja je za tebe ispravna.”

Klimnula je glavom, sa ozbiljnim izrazom lica dok je ponovo gledala preko mog ramena. „Ne želim da je povrijede. Oni imaju svoj čudesan način da se ponašaju kao dobri roditelji koji sasvim nestanu čim ih imalo razočaraš.”

Kol je stao iza nje, obavijajući joj ruke oko struka i privlačeći je sebi. Bila je tako niska pored njega. Izgledao je kao neki starinski ratnik koji je došao da je zaštiti. „Da li si dobro, tortice?” ~ 177 ~ Anna

Zvoncica

Klimnula je glavom i stegnula mu ruku. „Samo doživljavam svoj uobičajeni nervni napad.” Oči su joj se blago raširile. „Oni dolaze ovamo.” „Da li da im ostavimo Grejs ili da se čvrsto držimo?” šapnuo je Kol dramatičnim tonom.

Uspjela je da potisne kikot. „Ne bih mogla sebi da oprostim ako bih im ostavila Grejs.” „A Grejs više nikada ne bi razgovarala sa tobom”, promrmljala sam u pola glasa i svi mišići su mi se zategnuli dok sam gledala kako nam Logan i Maja prilaze sa ostatkom Mekleodovih u pratnji.

Na svu sreću, Maja se osmjehivala, a njeni djed i baba su izgledali istinski srećno što su sa njom.

Logan je prvi stigao do nas. Značajno je klimnuo glavom Kolu i poljubio Šenon u obraz prije nego što me obgrlio rukom oko ramena i privukao me sebi.

Pažljivo sam posmatrala Maju i mada nije izgledala uznemireno, izgledala je pomalo nadvladana situacijom. Diskretno sam joj pružila ruku, a ona ju je odmah uzela i privila se uz mene. Loganovi roditelji i sestra posmatrali su ovu interakciju sa zanimanjem i nečim što je mnogo ličilo na sumnjičavost. Ja sam prikupila snagu i čekala. „Ovo je moja djevojka, Grejs”, rekao je Logan.

Vrlo brzo sam namjestila zvaničan izraz lica.

Iznenadilo me je što me tako nazvao. Ipak... shvatila sam da je to prijatno iznenađenje.

Dopalo mi se kako to zvuči. Ove nedjelje se Logan vrijedno trudio da otjera demone koji su me progonili i umiri moju nesigurnost.

Sumnjam da je u tom trenutku na svijetu postojala žena koja se osjećala više željenom nego ja. „Drago mi je što sam vas upoznala.” Pružila sam ruku prvo Loganovoj majci, sitnoj ženi crvene kose i ljubičastih očiju. Bila je mladolika i još uvijek veoma lijepa i vjerovatno bi mogla da prođe kao Šenonina sestra. Loganova druga sestra, Amanda, naslijedila je tamnu kosu i oči od oca, iako je njegova kosa bila prošarana sijedim vlasima.

On se rukovao sa mnom poslije Loganove majke. ,,A čime se ti baviš, Grejs?” odmah je upitao i u pitanju se dosta jasno osjećao nagovještaj predstojećeg isljeđivanja.

Osjetila sam kako je Logan napet pored mene. „Grejs je nezavisna književna urednica”, ubacila se Maja. „Stvarno je dobra u svom poslu. Klijenti su joj autori bestselera.”

Zahvalno sam joj se osmijehnula. „Činiš da izgledam važnijom nego što jesam.”

Pogledala me glumeći užasnutost. „Da li ti to hoćeš da kažeš da knjige nisu važne?” „O, sama si upala u tu klopku”, našalio se Kol iza mene.

Pogledala sam ga preko ramena, a on se iskezio ne pokazujući znakove kajanja. „Gospodine Voker, hvala za vaš komentar.” „Nema na čemu.” „Pa, koliko dugo ste već u vezi?” Amanda je istupila naprijed. Za razliku od svog oca, ona je naizgled pitanje postavila iz čiste radoznalosti. „Već neko vrijeme”, neodređeno je odgovorio Logan. „A prije nego što upitaš, reći ću ti da je ozbiljno. Ali ova proslava nije. Vrijeme za postavljanje pitanja je završeno. Slavljenica ~ 178 ~ Anna

Zvoncica

mora da pozdravi goste.” Logan nas je poveo ka ostatku plemena, diplomatski naglasivši šta hoće da kaže. Njegovi roditelji i sestra su pozvani, primljeni sa dobrodošlicom da upoznaju Maju, ali osim toga nisu imali prava da znaju bilo šta drugo o našim životima. Ne još. „Stvarno si nekako čudesan”, šapnula sam mu na uho. „Tek sada to shvataš?”

Odgurnula sam ga u šali, a on se nasmijao, privijajući me bliže sebi. Oduševljeno smo gledali kako Maju grle Karmajklovi, Vokerovi, Mekejbovi, Sojerovi i tako dalje. Djeca su se borila za njenu pažnju dok je primala zagrljaje i poljupce odraslih. „Ugušićete je”, rekla je visoka djevojka kovrdžave plave kose i malo iskušenih očiju, zaštitnički stajući pored Maje. Jedanaestogođišnja Bet Karmajkl je naslijedila očevu visinu, majčinu kosu i oblik očiju, i svijetloplavu boju očevih očiju. Bila je izuzetno lijepo dijete, iako je na licu stalno imala izraz umornog prezira što je bilo izuzetno smiješno kod jedne male djevojčice.

Maja je upoznala Bet kada je čuvala Džos i Brejdenu djecu prije nekoliko nedjelja. Po Majinim riječima, najstarije dijete Karmajklovih je prihvatilo kao svoju. „U redu, završili smo.” Bet je mahnula rukama prema svima prisutnim. „Pustite je da diše, ali prije svega, pustite je da otvori poklone.” Iskezila se i odmakla, ohrabrujuće klimajući Maji glavom.

Frknula sam kroz nos.

Maja se zadovoljno nasmiješila. „Mislim da moraš da razvrstaš prioritete, Bet. Disanje je uvijek važnije od poklona.”

Zakikotale smo se dok se Bet mrštila. „Ovaj... jedva da jeste. Pokloni su, kao, najvažniji dio rođendana.”

Džos, koja je držala svoju ćerkicu bebu Eli u naručju, prostrijelila je muža pogledom. „Čemu ti to učiš našu djecu?” „Neee!” Njihov osmogodišnji sin, Luk, prekrstio je ruke na grudima i tvrdoglavo odmahnuo glavom gledajući sestru. „Najbolji dio je hrana!” „Čemu ti učiš našu djecu?” uzvratio je Brejden.

Logan je naslonio čelo na moje i zasmijao se. „Možemo li jednostavno da radimo nešto?” upitala je Maja. „Dakle... znate... prestanite da svi buljite u mene.” „Zašto?” Bet je izgledala istinski zbunjena ovim zahtjevom. „Ti si slavljenica. Treba da imaš svu pažnju. To je treći najbolji dio, poslije hrane.” „Ti nisi moje dijete.” našalila se Džos.

Bet je podigla ruke na usta. „Ne možeš da pobjegneš od toga, majko.”

Svi su se nasmijali, a Brejden najglasnije.

Džos se iscerila i nabrala nos gledajući u ćerku. Bet je isplazila jezik i zatim se i sama široko osmijehnula. „Ne možeš ni ti”, podsjetila je Džos. „Ja sam mlađa. Vjerovatno bih i mogla.” „Samo ti bježi, mala, ali stići ću te ja.” Namignula joj je, a Bet se nasmiješila prije nego što je ponovo skrenula pažnju na i dalje emocijama savladanu Maju. Osjećala sam se ~ 179 ~ Anna

Zvoncica

srećnom zbog Džos i Bet ali sam im i zavidila na njihovom začikavanju. Nisam mogla da zamislim kako bi bilo odrastati u domu u kom me majka ne samo voli, nego se i odnosi prema meni kao prema prijateljici. „Pokloni”, odjednom je objavila Maja, naizgled primijetivši istrajni Betin pogled. „Juhu!” Bet je pljesnula rukama i potrčala prema stolu sa poklonima. „Prvo otvori moj!

Molim te, molim te, molim te!”

Brejden je sa suprotne strane prostorije primijetio Loganov pogled. „Ona obožava da kupuje ljudima poklone.” „Bolje ti je da sakriješ svoje kreditne kartice”, upozorio ga je Logan. „Držim ih kod sebe i dok spavam.” ,,I to sa jednim okom otvorenim”, ubacila se Džos prije nego što je krenula za svima ostalim prema poklonima. „Hej, ništa nismo propustili, zar ne?”

Okrenula sam se i izvukla iz Loganovog zagrljaja i obuzelo me oduševljenje kada su Ejdan, Kloi i Džuno krenuli prema nama, sa poklonima u rukama. „Društvo, stigli ste.”

Ejdan me čvrsto zagrlio. „Odavno se nismo vidjeli.” Odmaknuo se, upitno me gledajući. „Da nisi ljuta?” „Naravno.” Blago sam ga gurnula. „Ne budi blesav. Samo sam bila zauzeta.”

Pogledao je preko mog ramena. „Vidim.”

Džuno se progurala naprijed. „Zagrli me.”

Upravo sam se zagrlila sa Kloi kada je Logan stao pored mene. Kloi ga je, budući takva kakva jeste, zagrlila ne pitajući se da li on to želi ili ne.

Nakon što se rukovao sa Džuno, pružio je ruku Ejdanu i dok su se pozdravljali odmjeravali su jedan drugog pogledom sa muškom opreznošću.

Bilo mi je zaista drago što nisam rekla Loganu da je Ejdan bio zaljubljen u mene. „Dakle”, počeo je Ejdan, i ja sam smjesta osjetila napetost vidjevši nestašni sjaj u njegovim očima, „ipak je radije izabrala tebe nego profesora istorije.”

Logan je pogledao ka meni. „Nisam znao da je profesor istorije bio u igri.” ,,I nije”, brzo sam rekla, a onda uputila Ejdanu upozoravajući pogled.

On se samo zadovoljno smiješio dok ga je Džuno udarala u rame. „Možemo li da popričamo, Grejs.” „Možemo li da popričamo, Ejdane.” Logan i ja smo se oglasili u isti čas. „Samo... daj mi trenutak da popričam sa Ejdanom.” rekla sam.

Ne čekajući odgovor, uhvatila sam Ejdana za majicu i izvukla ga iz prostorije u hodnik.

Pa, ne baš izvukla. Ejdana ne možeš i ne želiš da vučeš bilo kuda. „Šta to radiš?” prosiktala sam. „Ništa.” Slegnuo je ramenima. „Jednostavno nisam siguran u vezi s ovim momkom. Želim da zna da ti imaš i druge mogućnosti.” „Nemam druge mogućnosti”, oštro sam prošaptala. „Profesor istorije nije nikakva mogućnost.” „Nisi tako govorila prije nekoliko nedjelja.” ~ 180 ~ Anna

Zvoncica

„Prije nekoliko nedjelja sam bila povrijeđena. Logan je pokušavao da se iskupi zbog toga. Ljudi zaslužuju drugu šansu, Ejdane.”

Klimnuo je glavom, ali mu se u očima vidjela zabrinutost za mene. „Zaslužuju. Ali, Grejs, ti imaš naviku da daješ ljudima pedeset šansi.” „Slušaj, znam da imaš dobre namjere, ali ovo... Logan nije kao moji otac i majka i Sebastijan. On me ne nikada ne bi povrijedio namjerno.” „Ipak može da te povrijedi, namjerno ili ne.” „Da, ali to može da uradi i bilo ko drugi”, rekla sam, odjednom to i sama shvativši. „Mogao je i profesor istorije da sam mu dala šansu. Čak i ti to možeš, Ejdane.”

On se namrštio. „On nije kao tvoji uobičajeni tipovi.”

Nasmijala sam se. „Ne, nije. Ali nikada se nisam osjećala sa njima onako kao što se osjećam sa njim.”

Ejdanova ramena su se polako opustila i pogled mu je postao topliji. „Dakle, ono što mi ti govoriš je, drži svoj dugački nos izvan ovoga’.” „Nikako. Ti si moja porodica, Ejdane. Ako ti ne bi bilo stalo, bilo bi mi grozno. Ali Logan i ja moramo da razriješimo sve ovo sami, a da ga ti ne provociraš.” „Shvatio.”

Vratili smo se u prostoriju, samo da bi me Logan odmah uhvatio za ruku i poveo do stola gdje je Maja otvarala poklone. „Kada završi sa ovim, razgovaraćemo.” „Logane, nije to ništa”, pokušala sam da objasnim, ali on se već bio usredsredio na Maju i na trenutak nije obraćao pažnju na mene.

Dopustila sam da mi njeno oduševljenje obuzme pažnju dok je otvarala jedan poklon za drugim. Dobila je knjige, poklon kupone, šminku, DVD-je, čokolade i izobilje drugih poklona.

Pleme je odlučilo da je potpuno razmazi. „Tata, jesi li vidio?” Maja mu je pritrčala nakon što je svima zahvalila. Ostavila je Bet da pazi na njene poklone, a Bet je rekla svom bratu da pokupi papire od omota dok je ona slagala poklone na urednu gomilu. „Jesam.” Osmijehnuo joj se, a u uglovima očiju su mu se pojavile privlačile bore. „Da li se dobro provodiš?”

Razrogačenih očiju, ona se osvrnula po sobi. „Nikada prije nisam dobila ovoliko poklona, da i ne pominjem proslavu.” Okrenula se prema meni, očiju blistavih od ushićenja. „Dobila sam osamdeset funti u poklon kuponima za knjižaru.” „Lijepo”, rekla sam. „Idemo tamo sutra ako hoćeš.”

Klimnula je glavom djelujući ošamućeno. „Da li si dobro, dušice?” upitao je Logan. „Jednostavno ne znam šta sljedeće da uradim.” „Imam i ja nešto.” Nestao je sa druge strane stola i donio svoj poklon.

Iskezila sam se kada je Maja zinula od iznenađenja. „Još jedan?” „Od mene.” Dao joj je znak rukom. „Otvori ga.” ~ 181 ~ Anna

Zvoncica

„Još jedan poklon!” doviknula je Bet svima, ponovo privlačeći pažnju prisutnih na sto s poklonima. „Velik je kao konjić!” ushićeno je uzviknula Bela, Džoina i Kamova ćerka, trčeći prema stolu.

Bet je osmotrila pravougaoni paket, a zatim i Belu, ovog puta sumnjičavo. Pogledala je ka Džo, kao da kaže; Čemu ti učiš svoje dijete?

Koliko sam se smijala, morala sam da obrišem suze iz očiju.

Džo je pogledala Bet skupljenim očima. „Samo prolazi kroz fazu zanimanja za konje.”

Ponovo se okrenula prema Džos i usnama uobličila riječ, pametnjakovićka.

Džo se samo iscerila. „Šta je to?” upitala je Maja, a ja sam se ponovo okrenula prema njoj. Htjela sam da vidim njen izraz lica kada otvori paket. „Otvori i saznaj.”

Maja je zahvalno iscijepala papir i okrenula kutiju da može pročitati šta na njoj piše.

Vilica joj je bukvalno pala kada je vidjela lap-top. „Srećan rođendan, dušo”, nježno je rekao Logan. Ona je odmah počela da plače. Njegov pogled je skrenuo na mene.

Bezglasno sam oblikovala riječi, neka plače, to je dobro, grozničavo mu odmahujući rukom.

Obišao je oko stola i privukao je sebi u zagrljaj. „Mislim da je vrijeme za tortu”, obznanila je Elodi, pokazujući godine majčinskog iskustva kada je vješto odvukla pažnju prisutnih sa Maje dok se ona ne pribere. „Hajdemo, djeco. Hajde da donesemo Majinu tortu.” Djeca su krenula za njom, sve vrijeme čavrljajući, a ja sam se čudila načinu na koji je mogla sve da organizuje i istovremeno vodi razgovor sa više ljudi.

Zakoračila sam prema Maji i Loganu i bila sam na pola metra od njih kada je Logan ispružio ruku i privukao me u zagrljaj sa njima. Oboje su me obujmili rukama i ja sam čvrsto stegnula. „Sada ćete me rasplakati”, šapnula sam kroz grlo stegnuto od emocija. „Odlično. To će učiniti da se ja osjećam manje kao budala”, šmrcnula je Maja.

Logan i ja smo se odmakli i ja sam uzela njeno suzama umrljano lice među dlanove. „Ti nisi budala. Ti si jedno srce.”

Obrisala je lice i zagledala se u svog tatu kao da je on mitski junak koji se pojavio u stvarnom životu. „Hvala za lap-top, tata.”

I njemu su oči bile vlažne i mogao je samo da klimne glavom.

Prstima sam stegnula njegovu majicu i iz sve snage se trudila da ne zaplačem vidjevši njegovu dirnutost. „Majo, zašto ne bi otišla da pokažeš Bet lap-top”, predložila sam blago, shvatajući da je Loganu potrebno malo vremena da se pribere.

Maja je izgleda to, takođe, shvatila i uradila je kao što sam joj rekla.

Ja sam uzela Logana za ruku i povela ga iz prostorije u Điovu kancelariju. „Da li si dobro?”

Umjesto odgovora, samo me privukao sebi u naručje i čvrsto me držao. ~ 182 ~ Anna

Zvoncica

Stajali smo tako neko vrijeme ne govoreći ni riječi. „Ti si moja”, odjednom je šapnuo. Ja sam se ukočila. „Molim?”

Logan se odmakao tačno toliko da može da uzme moje lice među dlanove. „Da li si razmišljala da izađeš sa Majinim profesorom istorije?”

Iznenađena iznenadnim obrtom u razgovoru, odmahnula sam glavom. „Ejdan se jednostavno pravio budala.” „Jesi li?” „Logane...” „Ti si moja”, ponovio je, sa strašnim izrazom na licu. „Ja sam tvoj. Nikada neću dopustiti ničemu i nikome da se ispriječi između nas.”

Zadrhtala sam na slatki osjećaj koji su mi izazvale te riječi i čvršće se pribila uz njega. „Ne želim nikoga drugog, samo tebe.”

Sklopio je oči, kao od olakšanja i naslonio čelo na moje.

Tišina se spustila na nas, ovog puta samo naglašavajući našu bliskost, našu povezanost i obećanja koja smo bez riječi dali jedno drugom.

~ 183 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 25 Bilo je to jedno od onih savršenih jutara. Ne previše vruće, ali sunčeva svjetlost je prodirala kroz prozor. Probudila sam se u krevetu svog momka, poslije noći provedene u slatkom vođenju ljubavi. Doručkovali smo sa Majom, a zatim je ona otišla na ljetni omladinski program u biblioteci, a Logan na posao.

Vratila sam se u svoj stan, da radim na Džosinom novom rukopisu i pojedem kroasane preostale od jučerašnjeg odlaska u meni omiljenu pekaru. Po prvi put uopšte, mogla sam da prevaziđem svoju unutrašnju bojazan u vezi sa... pa... svim... i jednostavno sam uživala u svom poslu i životu.

Trebalo je da znam da će sve to otići dođavola.

Kucanje na vratima je bilo znak za početak toga.

A čovjek koji je stajao na mom pragu je bio dio toga. „Oče”, rekla sam tiho, šokirana nadrealnošću prizora da on stoji na malom ali čistom odmorištu ispred mog stana.

Gabrijel Bentli je stajao tu, u svojoj kao snijeg bijeloj - najvjerovatnije vrlo skupoj košulji, laganom sakou i tamnim pantalonama. Bio je sav blistav i čist, od svoje savršeno očešljane kose sjajnih crnih italijanskih cipela na nogama.

Ali taj sjaj i čistoća su bili samo površinski.

Stegnula sam dovratak prstima. ,,Šta hoćeš?” „Mogu li da uđem?” rekao je proguravši se pored mene.

Osjetila sam kako mi panika narasta u grudima, osjećaj gušenja mi je stezao grlo dok sam zatvarala vrata i išla za njim u stan.

Našla sam ga u dnevnom boravku, kako se osvrće oko sebe i sve upija pogledom. „Šta hoćeš?” ponovila sam.

Umorno je uzdahnuo na moj praskavi ton. „Majka ti je bolesna. Ima rak dojke.”

Kada sam čula da to naglas izgovara, sve je odjednom postalo vrlo stvarno. „Znam”, rekla sam. „Vidjela sam članak u novinama.”

Moj otac je trgnuo glavu kao da sam ga ošamarila. ,,I uopšte ti nije palo na pamet da dođeš da je vidiš?”

Borila sam se protiv naleta krivice koji me obuzimao. „Posljednji put kada, sam razgovarala sa njom rekla mi je da ne želi više nikada da me vidi.” „Pošteno govoreći, ti si tračarila u vezi s njenim ljubavnikom”, prekorio me on.

Zatečena, odmahnula sam glavom. „Kao prvo - to nije bio njen ljubavnik. Bio je to moj dečko. Kao drugo - čuješ li ti samog sebe? Nikada neću razumjeti vaš obostrani nedostatak poštovanja prema onom drugom i prema vašem braku.” „Nasuprot tome, ja imam zdravo poštovanje prema tvojoj majci.” Izgledajući kao da se rastužio, sjeo je na doručje moje sofe. „Volio bih samo da si naslijedila njen realizam. Toliko te lako povrijediti, Grejslin. To je teško gledati.” ~ 184 ~ Anna

Zvoncica

„Ja se zovem samo Grejs”, podsjetila sam ga hladno.

Klimnuo je glavom. „Grejs.” „Zašto si došao?”

Tuga se povukla taman dovoljno da se ispod nje pojavi ona njegova gvozdena odlučnost. „Došao sam da te ubijedim da dođeš kući. Mediji su pokazali izvjesno interesovanje za činjenicu da nisi kod kuće i da ne stojiš pored bolesničke postelje svoje majke.”

Zarežala sam na njega. „Naravno. Kod vas se samo radi o spoljašnjem izgledu.”

Imao je drskosti da izgleda uvrijeđeno. „Ja sam direktor medijske firme. Sve je u imidžu.

Ali potrebna si mi i za više od toga. Ona je bolesna i ne znam šta da radim.”

Koliko god se trudila, nisam mogla da ne osjetim drhtaj saosjećanja i sve veću krivicu. „Da li umire?” „Bori se sa bolešću. Ali to je teška borba. Sebastijan je preuzeo veću ulogu u firmi tako da ja mogu da se koncentrišem na to da tvojoj majci obezbijedim najbolje moguće liječenje.”

Prošla sam na drugu stranu sobe, noge su mi previše drhtale da bih i dalje mogla da stojim. Kada sam sjela nasuprot njemu, nekako sam našla hrabrosti da postavim pitanje za koje nisam bila sigurna da želim da čujem odgovor. „Da li je pitala za mene?”

U odgovor sam dobila samo ćutanje, dok je moj otac zurio u pod. „To bi dakle značilo ‘ne’.” Sklopila sam oči boreći se protiv bola koji je izazivalo njeno odbacivanje. „Kao i uvijek.” „Ja sam pitao za tebe.” Gledao me pravo u oči i uputio mi onaj obmanjivački osmijeh koji mi je uvijek upućivao kada je namjeravao da me navede da uradim ono što on želi. „Nedostajala si mi.”

Sumnjičavo sam ga odmjerila pogledom. „Nikada mi to ne bi palo na pamet poslije svih onih imejlova, poziva i čestitki koje si mi poslao tokom posljednjih sedam godina.”

Namrštio se, izgledajući uznemireno zbog moje tvrdoglavosti. „Nedostatak komunikacije je obostran.” „Ne, nije. Mene je izdala rođena majka, a ti i Sebastijan ste to jednostavno odgurnuli u stranu kao da sam ja dijete koje mora da odraste i razumije način na koji funkcioniše svijet kao da je izdaja samo uobičajen dio života. Pa, nije. To sada znam. Imam ljude kojima je stalo do mene i oni me nikada ne bi izdali kao što je ona uradila. Kao što ste svi uradili.”

Moj otac je zamišljeno nakrivio glavu. „Da li ti to govoriš o tom čovjeku, tom tvom komšiji? Loganu Mekleodu. Bivšem robijašu i njegovom odavno izgubljenom djetetu.”

Uspravila sam se na sofi, a panika je ponovo počela da narasta u meni. „Raspitivao si se o meni?” „Naravno da jesam. Ti si mi ćerka. Nisam te pustio da odeš u svijet potpuno sama. Bio ti je potreban odmak od ove porodice i ja sam ti to dao, ali sam takođe pazio na tebe. Znam sve o tebi. Znam za ragbistu, Ejdana Remidža i njegovu vjerenicu Džuno. Kanađanka, zar ne?

I naravno, za tvoju najbolju prijateljicu sa fakulteta, Kloi.

Znam da ste svi išli na vikend na Skaj svake godine u ljeto i na vikend u Pariz svake godine u zimu. Ja te poznajem, Grejs.” ~ 185 ~ Anna

Zvoncica

„To ne znači da me znaš.”

I nije značilo.

Ali ipak me vijest da se uvijek raspitivao o meni izbacila iz ravnoteže. Tražio me ili se raspitivao o meni - rezultat je bio isti. Moj otac me nije potpuno napustio.

Nisam znala šta da osjećam u vezi sa tim. „Znam te dovoljno dobro da znam da te je zaveo bivši robijaš.” Ustao je, nadnoseći se nad mene, ne više brižni otac nego prijeteći biznismen. „Znam te dovoljno dobro da znam kako je izdaja nešto što ne možeš podnijeti. Ti si zbog toga napustila svoju porodicu. A sada se protiviš povratku nama zbog tog Logana i njegove ćerke. Mislim da je stoga važno da znaš da on manipuliše sa tobom. On nije ono što misliš da jeste.” „Dosta!” skočila sam na noge, a gnjev mi je ključao u venama.

Moj otac je ustuknuo, šokiran što sam mu se obratila takvim tonom. Šokiran, jer nije bio u pravu.

On me nije znao.

Nisam se više plašila da ću ga odbiti od sebe time što otvoreno govorim. „Ti ne znaš baš ništa o Loganu.” „Ooo. A ti?” Zakoračio je prema meni, a obrazi su crvenili od narastajuće ljutnje. „Zašto ga ne pitaš za Amerikanku plavušu sa kojom spava? Pitaj ga zašto je ona bila u njegovom klubu tokom dana, kada je on na poslu. Dvaput. Ove nedjelje.”

Bilo je to kao udarac u stomak. Zaista sam se zateturala.

Kako je moj otac znao za Amerikanku? Mogao je to da zna samo ako je ono što je govorio bila istina.

Ali svakako je postojalo objašnjenje... „Izlazi”, procijedila sam i klonula na svoju sofu, pa se sklupčala kao da želim da se tako zaštitim. ,,U redu.” Glas mu je sada bio blag od saosjećanja, stvarnog ili glumljenog. „Ali kada se urazumiš, možeš me pronaći u hotelu Balmoral. Ostaću tamo dok ne pristaneš da se vratiš sa mnom kući.”

Malo je reći da je moj otac isisao svu sreću iz mog stana kada je otišao. Izgledalo je kao da moja porodica ima radar ili nešto slično! „O, gledaj, Grejs je stvarno srećna. Hajde da joj se poseremo na to!”

Jedva da sam se pomjerila sa sofe ostatak dana dok sam u glavi iznova vrtjela sve ono što je moj otac rekao. Zbunjenost, osjećaj krivice, tuga... sve je to bilo previše za mene.

Morala sam da razgovaram sa Loganom. Tog popodneva, otprilike u vrijeme večere, Logan i Maja su zajedno ušli u moj stan. Znala sam da Maja ide kod prijateljice kući poslije omladinskog programa u biblioteci i da je Logan pristao da dođe po nju poslije posla. To je značilo da sam ključala u sebi i da sam znala da ću morati tako da se mučim satima, do ovog trenutka. Čim su ušli u dnevni boravak, pogledala sam u Maju. „Da li bi mogla da ostaviš mene i svog tatu nekoliko minuta nasamo, dušice?” ~ 186 ~ Anna

Zvoncica

Maja je procijenila moj izraz lica, sa zabrinutošću u očima. Ali je samo klimnula glavom. „Idem u drugi stan.” „Grejs, šta nije u redu?” upitao je Logan kada je Maja izašla iz sobe.

Kada sam čula da su se vrata zatvorila, ustala sam. „Moj otac je danas bio ovdje.” „Molim?” Logan je brzo prošao kroz prostoriju i uhvatio me za ruke. „Da li si dobro?” „Ne. On želi da se vratim kući. Da budem sa majkom. Ona je stvarno bolesna.” „Rak dojke?” „Da.” „Jebi ga.” Logan me stegnuo čvršće i privukao bliže sebi. „Odbila si ga. On je sišao s jebene pameti ako je mislio da ćeš otići kući s njim.”

Poblijedila sam i izvukla se iz njegovog zagrljaja. „Uradio je ono što obično radi.

Pokušao je da me izmanipuliše.” Osvrnula sam se preko ramena ka Loganu, čija zabrinutost kao da se učetvorostručila otkad sam se odmakla od njega. „Rekao je da se viđaš sa Amerikankom. Šeron, da li se tako zove? Rekao je da je dvaput bila u klubu ove nedjelje.

Tokom dana. Kako je uopšte i znao za nju?”

Sada je na Logana bio red da poblijedi.

Stomak mi je neprijatno zatreperio. „Da li te je posjećivala?” „Nije to što misliš. Vidio sam je jednom ove sedmice. Ako je dolazila i ranije, nisam znao za to. Nisam ti rekao jer nisam htio da se uznemiravaš zbog nevažne stvari. Došla je da provjeri da li želim da izgladimo stvari među sobom posljednji put prije nego što ode iz zemlje. Rekao sam joj za tebe i otišla je. Kraj priče.”

Srce mi je jako lupalo od same pomisli da je ta žena bila igdje blizu njega. Za ime Božije, još uvijek sam mogla da čujem kako vrišti njegovo ime iz susjednog stana. Stegnula sam zube sjetivši se toga. „Ako nije bilo ništa važno, trebalo je da mi kažeš.” ,,I uznemirim te zbog gluposti? Počela si da mi vjeruješ. Nisam htio da to upropastim.” „Mućni glavom, Logane. Bolje je čuti to sranje od tebe nego od nekog drugog. A ponajmanje od mog prokletog oca!” „To je ono što on želi!” povikao je Logan, pokazujući rukom između nas dvoje. „Da nas upropasti kako bi mogao da uskoči i izmanipuliše te da odeš kući sa njim.” „Da, tako je”, rekla sam, spuštajući glas. Klonula sam na naslonjač sofe i pomirljivo ga pogledala ispod trepavica. „Nemoj mi ponovo skrivati nešto takvo.” „Neću. Obećavam.” Obišao je oko sofe i spustio mi ruke na kukove, privlačeći me sebi. „Reci svom tati da ide kući, Grejs, prije nego što napravi još problema.”

Lupanje mog srca je postalo teško kao udarci kovačkog čekića. „Nisam sigurna da mogu.” „Molim?” Zagledao mi se u oči, a u njegovim vlastitim se vidjela nevjerica. „Logane, znaš da sam u sebi nosila ovu krivicu, ovaj teret, u vezi sa maminom bolešću. Činjenica je da se osjećam kao da ovo nešto znači. Moram da razmislim, a ako to znači da ponovo razgovaram sa svojim ocem, onda neka bude tako.” „Znaš li šta krivica znači, Grejs? To znači da nisi kučka bez duše kao žena koja te je rodila. Jednostavno to. Nemoj mu dopustiti da te uvuče nazad u taj svijet.” ~ 187 ~ Anna

Zvoncica

„Pokušavam da mu ne dopustim. Osjećam paniku na samu pomisao na to”, priznala sam. „Ali, Logane, kakvom me to osobom čini ako ne odem kod svoje majke koja možda umire?” „Zbog čega si zabrinuta? Zbog toga šta svijet misli o tebi? Šta mi mislimo o tebi? Ili šta sama misliš o sebi? Jer na kraju, mala, jedino mišljenje koje je važno je tvoje sopstveno i mišljenje ljudi do kojih ti je stalo.”

Veliki dio mene je znao da je Logan u pravu, a drugi veliki dio mene je ostajao bez daha na samu pomisao da dopustim Bentlijevima da se vrate u moj život. A ipak je takođe postojao neki glasić u meni koji mi je stalno govorio da je Logan pristrasan. Nije mogao da mi daje savjete jer je bio lično zainteresovan za ishod.

Iako sam znala da isto važi i za Ejdana, nazvala sam ga te noći dok su Logan i Maja sjedili u mom dnevnom boravku i gledali film poslije večere. Zatvorila sam se sa telefonom u spavaću sobu i pozvala broj mog najstarijeg prijatelja jer je on bio uz mene tokom traume zbog izdajstva moje majke i nezainteresovanosti moje porodice.

Takođe je reagovao sa mnogo manje usijanom glavom na dramu nego Logan. „O sranje”, rekao je Ejdan kada sam mu ispričala cijelu priču o posjeti mog oca. „Dakle, šta da radim?” „Ne mogu da ti kažem šta da radiš.”

Na trenutak sam užasnuto buljila u svoj telefon, a onda ga ponovo prislonila na uvo. „Suština i jeste u tome da mi ti kažeš šta da radim!” prosiktala sam. „Ne, nije. Ne mogu ja da donesem tu odluku umjesto tebe. Niko ne može. To mora da djeluje ispravno za tebe. Mogu samo da ti kažem da te niko od nas neće osuđivati šta god da odlučiš. Jednostavno, uradi ono što moraš da uradiš.”

Razgovarali smo još malo prije nego što sam najzad prekinula vezu, osjećajući se u istoj mjeri zbunjeno kao i prije nego što sam ga nazvala. Upravo sam ustajala iz kreveta kada su se otvorila vrata spavaće sobe i Logan je ušao unutra. „Da li si dobro?” upitao je zabrinuto.

Klimnula sam glavom. „Upravo sam razgovarala sa Ejdanom. Tražila sam njegov savjet.”

Izgleda da nije trebalo to da kažem. Loganovo lice se namračilo. „Dakle, prihvataš njegov savjet, ali moj ne?” „Nije tako.” „O? Treba li da osjećam kako je sve u redu što bježiš kod dragog starog Ejdana kad god imaš problem? Da li je to nešto za šta treba da se pripremim za ubuduće?”

Buljila sam u njega otvorenih usta. „Logane, odakle ti to? Znaš da mi je Ejdan jedan od najbližih prijatelja.” „Da i dok mene odguruješ od sebe, trčiš njemu.” „Ne odgurujem te od sebe.” Skočila sam sa kreveta i požurila ka njemu, tek sada shvatajući koliko ga je vijest o dolasku mog oca uzdrmala. „Logane, obratila sam se Ejdanu zato što on može da bude racionalan u vezi sa ovim. Može da ostavi po strani naše prijateljstvo i da mi savjet bez pristrasnosti.” ~ 188 ~ Anna

Zvoncica

„Može to da uradi jer se on, jebi ga, ne bori za tebe.” Prešao je rukom preko lica, odjednom izgledajući iscrpljeno. „Imam osjećaj kao da je to sve što uopšte radim... jebi ga, borim se za tebe.”

Suze su mi zapekle oči kad sam vidjela koliko je povrijeđen. „Samo premišljam o ovome.

A ti znaš da bi povratak u London bio samo na vrlo kratko vrijeme. To ne bi bio kraj naše veze.” „Ne. To bi značilo kraj svega što si gradila otkad si pobjegla iz njihovog manipulativnog, bolesnog, prokletog svijeta. Oni su otrovni. Oni će te ponovo povrijediti, Grejs, a ja neću moći ništa da uradim kako bih to spriječio. Ne mogu dopustiti da se to desi. Ne mogu te pustiti da to uradiš.”

Uhvatila sam ga za ruku, nadajući se da će to ublažiti ono što sam namjeravala da kažem. „Šta god da odlučim, taj izbor je na meni, a ne na tebi.”

Istrgnuo je ruku iz moje. „Vidiš, u tome je razlika između tebe i mene. Ja sam mislio da ćemo pošto te volim, kada dođe do ovakvog sranja, razgovarati o tome... jer to utiče na nas oboje.”

Iznenađenje, zapanjenost, radost, panika, euforija, strah, uzbuđenje, strepnja... Sve je to strujalo kroz mene kad sam čula kako te tri riječi dopiru iz njegovih lijepih usta.

Zapravo, osjećanja su me toliko obuzela da nisam mogla naći snage da odgovorim.

A on je čekao odgovor.

I to ne bilo kakav odgovor. „Lijepo, Grejs”, procijedio je i izašao prije nego što sam uspjela natjerati sebe da progovorim.

~ 189 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 26 Volim te. Volim te. Volim. Te. Šta je toliko teško u tim riječima? Ništa! I ranije sam ih govorila ljudima!

Ipak, nekako su narasle na svoju pedesetostruku uobičajenu veličinu kada ih je Logan izgovorio. Bile su tako velike da se nisu mogle zaobići i nisam mogla da vidim ništa osim ogromne sjenke svakog prokletog slova.

Plašila sam se da ih ja zauzvrat kažem njemu.

Te noći sam ležala u svom krevetu i svaki put kada bih pokušala da se natjeram da ustanem kako bih mogla da odem u njegov stan i jednostavno izbacim te riječi iz sebe, zaustavio bi me strah.

Ipak, dok je sljedeći dan proticao, a da se ni on ni Maja nisu pojavljivali, zdrav razum je počeo da potiskuje moj strah. Kada sam se vratila iz kupovine za gospodina Dženera, bila sam odlučna da izađem iz zgrade i pronađem Logana.

On je meni prvi rekao te riječi od ogromnog značaja.

On je učinio sebe ranjivim preda mnom.

On je napravio taj korak, a da nisam ni morala to da mu tražim.

A sigurno je i on bio podjednako uplašen da će biti odbačen? Da će to otvoreno reći i da će sve krenuti kako ne treba?

Ako je Logan mogao da bude hrabar, onda sam mogla i ja.

Jer naravno da sam ga voljela.

Osjećala sam se kao da sam ga oduvijek voljela.

Upravo sam ubacila svoje kese sa kupljenom hranom u kuhinju i ponovo žurila napolje iz stana kada sam čula: „Grejs!”

Maja je grozničavo jurila uz stepenice prema meni, očiju ispunjenih panikom. Požurila sam do nje baš kad je stigla do odmorišta. „Šta nije u redu?” „Radi se o tati”, prodahtala je zadihano. „Upravo me zvala Šenon. Pokušavala je da nazove i tebe. Njen bivši se vratio. Onaj koji je prebio. Tata je negdje nestao.”

I odjednom više ništa nije bilo bitno, ništa osim da pronađem Logana. Potražila sam telefon u mojoj torbi, koji sam glupavo bila utišala. Naravno. Imala sam desetak propuštenih poziva od Šenon. Prelistala sam brojeve u imeniku i pozvala Loganov. „Hajde, hajde”, mrmljala sam dok je zvonio. Nestalo mi je nade kada se uključila glasovna pošta. „Ne”, prosiktala sam i prekinula vezu. Nazvala sam Šenon. „O, Grejs, hvala Bogu. Jesi li vidjela Logana?” rekla je bez uvoda, a u glasu joj se jasno osjećala panika. „Upravo provjeravamo da li je u stanu.” Dala sam Maji glavom znak da to uradi i ona je odmah počela da otključava Loganov stan.

Išla sam za njom dok ga je zvala i tražila po stanu. „Šenon, šta se tačno dešava?” ~ 190 ~ Anna

Zvoncica

„Moj bivši”, rekla je tiho, s drhtajem u glasu. „Oli. Javio mi se. Izašao je iz zatvora i u Edinburgu je. Hoće da se vidi sa mnom.” „Da li se ti to šališ sa mnom?” prasnula sam ljutito. „Nema tate.” Maja je odmahnula glavom, dolazeći kroz hodnik prema meni. „Nije tamo”, rekla je Šenon, koja je to očigledno čula. „Da li si provjerila u klubu?” „Tamo sam i bila. Bože, Grejs, nikada mu ne bih rekla, ali bio je prisutan. Danas nisam imala predavanja i ponekad donesem ručak Loganu kada ne idem na fakultet. Na fakultetu su imali pismo za mene i ja sam ga otvorila u Loganovoj kancelariji. Bilo je od Olija. Kada je Logan vidio moju reakciju, istrgnuo mi je pismo iz ruku prije nego što sam uspjela da ga spriječim. A onda je jednostavno otišao i nije se javljao na telefon. O, jebi ga, Grejs, šta ako je nešto uradio?

Ne mogu dozvoliti da mu se to ponovo desi.” Počela je da plače i čulo se nekakvo glasno šuštanje. „Grejs?” čula sam Kolov glas. „Slušaj, ja više od svakog drugog želim da ubijem tog momka jer joj se ponovo javio, ali on nije vrijedan toga. Imaš li ikakvu predstavu gdje je Logan?”

Narastajući strah mi je otežavao disanje. „Ne znam tačno, ali on poznaje ljude, Kole.

Možda pokušava da pronađe Olija. Najbolje nam je da i mi pokušamo isto i prvi stignemo do njega.” „Moglo bi da bude prekasno. Nema ga već nekoliko sati.” „O, gospode, nemoj to da govoriš... ovo je... kako je Šenon? Hoće li ona biti dobro?” „Ona se više ne plaši tog jadnog seronje. Samo se plaši za Logana. Ne znam...”

Nisam više razaznavala njegove riječi jer sam čula otvaranje ulaznih vrata i Maja i ja smo se naglo okrenule, osjećajući kako nas obuzima olakšanje kada smo vidjele kako iscrpljeni Logan ulazi u stan.” „Kole, on je ovdje.” Prekinula sam ga u onome što je govorio. „Logan je kod kuće.” „Bogu hvala. Da li je dobro? Da li je nešto uradio?” „Tata!” Maja je požurila pored mene i skočila na njega.

Logan je odmah obgrlio rukama, čvrsto sklapajući oči. Vidjela sam napetost na njegovom licu, ali takođe i ljubav. I znala sam. „Ne, Kole. Ništa nije uradio.” Ne bi doveo u opasnost svoj život sa Majom. „Odlično. Dolazim i dovodim Šenon. Moramo da razgovaramo.

Prihvatila sam to i prekinula vezu.

Na trenutak nisam mogla ništa drugo osim da zurim u oca i ćerku, a iznenadno olakšanje od tako velikog straha učinilo je da nivo adrenalina u mojoj krvi jednostavno smjesta opadne. Osjetila sam se iscrpljeno.

Zbog svega ukupno.

Maja se najzad odmakla od Logana, a on joj je uzeo lice među dlanove, brišući joj suze. „Dobro sam” zakleo joj se. „Mi smo dobro.” „Šenon je mislila da si otišao za tim tipom.” Stegnuo je vilicu i odmahnuo glavom.

Nije otišao za njim, ali se borio protiv tog poriva. „Majo”, rekla sam, „odvešću tvog tatu u susjedni stan samo na minut ili dva. Da li je to u redu?” ~ 191 ~ Anna

Zvoncica

Ona se namrštila, očigledno nezadovoljna što ga otimam i izostavljam nju iz priče, ali je klimnula glavom. „Grejs.” Logan je podigao ruku, a lice mu je bilo zastrašujuće bezizražajno. „Ne sada.”

Iako sam bila povrijeđena, potisnula sam to u stranu i sijevnula na njega očima. „Da, baš sada.”

On se na to progurao pored mene, čak me i ne gledajući. Krenuo je krupnim koracima kroz hodnik u svoju spavaću sobu i zatvorio vrata za sobom.

Suze su mi se skupile u očima i zurila sam u zatvorena vrata. Znala sam šta on radi.

Zatvara se preda mnom jer je mislio da sam se ja zatvorila pred njim. „Grejs?” Maja me dodirnula po ruci, gledajući me sa saosjećanjem i zabrinutošću. Pa šta da radim?

Da li da ga izbjegavam? Da prihvatim svoj bol i pustim ga da me izjeda kao što je on uradio sa svojim?

On je bio u sobi, vjerovatno proživljavajući u sjećanju svaki trenutak koji je proveo u zatvoru zbog onog kopileta koje je napalo Šenon.

A to je bilo veće od mojih povrijeđenih osjećanja.

Uzela sam Maju za ruku i izvadila ključeve iz tašne. Dala sam joj ih. „Idi u susjedni stan, dušo.”

Osmijehnula mi se, raznježeno i sa olakšanjem, prije nego što je izašla iz stana.

Ja sam ispravila ramena, pripremajući se za borbu dok sam išla niz hodnik i otvarala njegova vrata.

On je sjedio na krevetu i podigao je pogled kad sam ušla. Sjedio je s laktovima na koljenima, čvrsto sklopljenih ruku. Oči su mu bljesnule na ovo moje nametanje. „Idi kući, Grejs.” „Ne.” Zalupila sam vrata za sobom i prekrstila ruke na grudima. „Nikada te se nisam plašila, Logane Mekleode, i neću početi ni sada. Ne ostavljam te.” „Da li je to to?” zarežao je on. „Zanimljiv sam samo kada sam u ulozi povrijeđenog bivšeg robijaša? Prvo se radilo o Maji; sada se radi o onom seronji od bivšeg Šenoninog momka koji se vratio. I evo tebe opet, jako zabrinute.”

Trznula sam se od njegovog oštrog tona. „Neću obratiti pažnju na to jer si imao naročito težak dan.” „Baš ljubazno od tebe.” „Logane, nemoj. Provela sam cijelu noć i dan prekorevajući sebe što sam samo stajala kao budala kada si mi rekao da me voliš. Upravo sam pošla kod tebe kada je Maja dotrčala uz stepenice, sva uspaničena zbog vijesti o Oliju.”

On je odmahnuo glavom i pogledao u pod. „Prestani. Ne želim to da slušam.”

Ljutnja mi je proključala u krvi, na trenutak potiskujući moje saosjećanje i zabrinutost. „Da se nisi usudio”, rekla sam tihim glasom, ali moj ton ga je natjerao da podigne pogled. „Nemoj da glumiš odbačenog heroja jer ti nisam riječima iskazala ono što već prokleto dobro znaš da osjećam. Znao si da sam zaljubljena u tebe još od moje reakcije na tvoj ~ 192 ~ Anna

Zvoncica

odlazak nakon što si me tucao prislonjenu uz zid moje kuhinje!” Grudi su mi se nadimale u pokušajima da dođem do daha.

Loganov bezizražajni pogled je nestao. „Da li ćeš mi ikada dopustiti da pređem preko toga?” „Već jesam!” povikala sam, jer je bio bolji osjećaj kada vičem nego kada plačem. „Ono što sam htjela da kažem je da sam i ja prešla preko toga jer te volim!” Opustila sam se od olakšanja što sam izgovorila te riječi. „Koliko god se užasno plašila toga, volim te više nego što sam ikada ikog voljela. Ja se nisam zatvorila pred tobom, Logane. Samo mi je trebalo malo vremena. Ali ovo”, pokazala sam ka njemu, odjednom osjećajući da su mi obrazi vlažni. „Ovo znači da se ti zatvaraš preda mnom i ja sam ponovo nasmrt preplašena.” „Zato što misliš da ću bez razmišljanja da odem i dovršim ono što sam počeo sa Olijem?” Oči su mu gorele od bijesa i unutrašnjeg konflikta. „Ne.” Odmahnula sam glavom. „Previše voliš Maju da bi ugrozio svoj odnos sa njom.

Nikada to ne bi narušio.”

Ramena su mu se opustila i zagledao se u mene širom otvorenih očiju. Toliko je izgledao kao mali izgubljeni dječak da su mi suze potekle brže zbog njega. „Ti vjeruješ u to?” upitao je promuklo. „Ja to znam.”

Odjednom mi je prišao sa druge strane prostorije, uzeo me u naručje i ljubio me žestoko, očajnički. Odmakao se, držeći mi glavu između dlanova dok mi je zurio u oči sa žestinom koju sam toliko voljela. „Toliko te volim”, rekao je grubim glasom. „Nikada me nemoj ostaviti, Grejs. Nikada me nemoj ostaviti.”

Usne su mi drhtale dok sam odmahivala glavom i na samu tu pomisao. „Neću”, tiho sam rekla. „Volim te. Ti si moja porodica. Neću te ostaviti”, obećala sam i tada sam znala da nikada i neću. „Ne želim da budem nigdje drugo nego ovdje s tobom.” Čvrsto me obgrlio rukama, a ja sam gurnula glavu na njegove grudi, upijajući njegov miris. „Skoro da sam se predao”, priznao je on. „Već sam bio u usranom raspoloženju zbog naše svađe, a onda kada sam vidio to pismo... Drskost tog seronje da joj se javi... Morao sam da prošetam, morao sam da hodam dok me ne prođe i podsjetim sebe na sve što bih izgubio.

On joj je toliko uzeo, Grejs, a meni je uzeo dvije godine života i još više od toga. On ne zaslužuje da slobodno šeta ulicama Edinburga.” „Znam”, rekla sam, čvršće prstima grabeći njegovu majicu. „Ali on više ništa ne može da uradi. Ti sada imaš novi život. Imaš ćerku koja te obožava i djevojku koja bi sve uradila za vas dvoje.” Čvršće me zagrlio kada je čuo te riječi. ,,I Šenon.” Tiho sam se nasmijala. „O moj bože, tvoja sestra je srećnija nego što većina ljudi ikada može i sanjati da će biti. Ima svoju školu i tebe i Kola. Oli ne može da joj oduzme ništa od toga.” ,,U pravu si.” Nježno me odmakao od sebe da bi mogao da mi se zagleda u oči. „Samo bih želio da već i samo pominjanje njega ne izaziva haos u mojoj glavi.”

Dodirnula sam mu obraz prelazeći prstom preko njegove kratke brade. „Upravo otkrivam da su te stvari tako duboko usađene u nas da postoji mogućnost da nikada zaista ne nestanu.” Tužno sam mu se osmijehnula i znala sam da on zna kako ne govorim samo o njegovim demonima. „Mislila sam da nestaju, ali izgleda da će to biti neprestana borba. Neki ~ 193 ~ Anna

Zvoncica

dani, možda čak i neke godine, biće bolji od drugih. Ali ja sam ovdje za tebe i ti si tu za mene i to je sve što možemo da tražimo.”

Prstima je stegnuo moj struk, skoro mi praveći modrice svojim stiskom. „Da li to znači da se ne vraćaš u London?” „Ne, ne vraćam se. Ali”, teško sam uzdahnula, „ipak moram da razgovaram sa ocem.”

Iako Logan nije izgledao previše srećno zbog te objave, rekao je: „Samo budi oprezna.” „Uvijek.”

Nježno me poljubio, a poljubac je počeo da postaje sve strastveniji kada se začulo zvonce na vratima i nekoliko sekundi kasnije smo čuli kako se vrata otvaraju. „Logane!” čuli smo kako Šenon viče.

Prekinuli smo poljubac. „Noćas”, obećao je on.

Slatko iščekivanje je prostrujalo kroz mene. „Mogu li da budem glasna?”

Oči su mu bljesnule od strasti. „Kada Maja ode na spavanje doći ću u tvoj stan.” „Logane!” Šenon je sada zvučala još grozničavije. „Bolje da izađemo odavde.” Šenon i Kol su bili u dnevnom boravku i Kol nas je znalački pogledao kada smo se pojavili. Zakolutala sam očima na njega, a on se nacerio. S druge strane, njegova vjerenica je jurnula ka svom bratu, vrlo slično kao što je maločas uradila Maja.

Logan je čvrsto zagrlio Šenon, šapćući joj umirujuće riječi. Ona se odmakla, brišući suze. „Toliko si me zabrinuo.” Udarila ga je šakom u grudi i vratila se do Kola, pa se priljubila uz njega. „Jednostavno sam morao da hodam dok me ne prođe”, rekao joj je Logan. „Izvini što sam te zabrinuo.” „U redu, ja se jednostavno namećem sa strane”, rekao je Kol. „Taj momak želi da se vidi sa Šenon i da se izvini - tako je naveo u pismu. Pa, dopustićemo mu da to uradi.” „Da li si poludio, jebote!” Pretekla sam Logana izgovorivši ovo.

Svi su me zapanjeno pogledali. „Dakle?” huknula sam, prekrštajući ruke na grudima.

Kol je podigao obrvu okrećući se prema Loganu. „Toliko o o tome da je ona tiha osoba.”

Logan se zadovoljno nasmiješio sa nestašnim sjajem u očima. „O, ona zna kada je prikladno vrijeme da viče.”

Kol je frknuo kroz nos, a Šenon se zakikotala. „Možemo li da se vratimo na aktuelnu temu?” upitala sam, pokazujući na Kola. „Ne misliš valjda ozbiljno da je dobra ideja dovesti Šenon u takav položaj.” „Ja mogu da govorim u svoje ime”, rekla je Šenon, ali ne neljubazno. „Slušajte, ja ne želim da se nađem s njim. Ne želim njegovo izvinjenje. Ne tražim njegovu završnu riječ.

Uopšte. To je njegovo sranje i neću dozvoliti da ga istresa preda mnom. Ali Kol ne misli da će neobraćanje pažnje na njega imati efekta.” „To i ja mislim”, progunđao je Logan.

Kol je podigao ruke kao da hoće da me umiri. „Mi ćemo se samo pretvarati da će se Šenon naći sa njim. Organizovaćemo da to bude negdje na javnom mjestu i na otvorenom. Ja ~ 194 ~ Anna

Zvoncica

sam razmišljao o Medouzu. A umjesto Šenon srešće se sa mnom, Brejdenom, Kamom, Nejtom i Adamom.” „Šta je sa mnom?” upitao je Logan, stegnute vilice. „Ne.” Šenon je odmahnula glavom. „Momci će ga samo upozoriti. Neće biti nasilja... samo upozorenje. Logane, on ti je oduzeo dvije godine života. Ne možeš da znaš kako ćeš reagovati na to kada ga vidiš.” „Idem i ja”, rekao je on. „Hoću da se suočim sa tim seronjom i hoću da on zna da sam još uvijek ovdje. Neću uraditi ništa osim...” „Ti to ne znaš”, odmahnula je Šenon glavom. „Vidiš ono”, prasnuo je pokazujući na lap-top na stočiću za kafu. „To pripada mojoj ćerki, mojoj ćerki koja je sada u susjednom stanu i čeka me, baš kao što me čekala čitavog svog života. ,,A ovo.” Uzeo me za ruku i prislonio je sebi na prsa. „Čekao sam na ovo čitavog svog života. Neću ugroziti nijednu od tih veza zbog tog cmizdravog malog drkadžije. Ali pogledaću ga u oči i on će znati da me nije pobijedio.” Šenon su drhtale usne, ali bilo je svjetlosti u njenim očima, svjetlosti koju sam u posljednje vrijeme sve više viđala i u Loganovim očima. Klimnula je glavom pa pokrila usta rukom u pokušaju da priguši jecaj. „Šenon?” Logan je zakoračio naprijed izgledajući zbunjeno. „Ti si dobro”, projecala je ona. „Ti si dobro.”

I tada sam vidjela razumijevanje na Loganovom licu i prije nego što je Kol mogao da stigne do nje, njen brat je privukao sebi u zagrljaj i držao je dok je plakala.

Zurila sam u Kola, pomalo zbunjena. On mi je na to prišao i spustio mi ruku na rame, pa me nježno poveo iz sobe i napolje iz stana. „Šta se dešava?” upitala sam kad smo stali na odmorište ispred vrata.

Kolove oči sijale su od emocija dok je gledao u mene. „Nemaš predstavu”, rekao je promuklo, „koliku krivicu moja djevojka osjeća zbog onoga što se dogodilo Loganu. Koliko god joj on stalno iznova govorio da to nije njena krivica, ona ne može da se oslobodi toga.”

Osmijehnuo mi se, a u očima su mu se vidjele ljubav prema njoj i veliko olakšanje. „Mislim da ovo znači da se oslobodila toga.”

Vrata su se otvorila i Maja je izašla iz mog stana. „Da li je sve u redu? Maloprije sam čula vikanje,” „To je bila Grejs.” Kol me šaljivo gurnuo. „Ova ne zna da ućuti.”

Namrštila sam se na njega. „Baš si duhovit.” „Ja popravljam raspoloženje”, odgovorio je on pa se osmijehnuo Maji, koja je pocrvenila.

To je samo navelo Kola da osmijehne još šire.

Gurnula sam ga zbog toga što je zadirkuje. „Odrasti.” „Nikada.” Odmahnuo je glavom i ponovo pogledao u vrata Loganovog stana. „Koliko vremena da im damo?” „Kome? Šta se dešava?” upitala je Maja. „Šenon i Loganu” odgovorila sam krećući prema mojim vratima. „Hajdemo unutra da popijemo šolju čaja.” Još jednom sam se osvrnula prema vratima susjednog stana, osjećajući ~ 195 ~ Anna

Zvoncica

početak nečega što dugo nisam osjetila. Zadovoljstva. Trebalo je još vremena da se stigne do njega, ali ono više nije djelovalo tako daleko izvan domašaja. Osmijehnula sam se ulazeći u stan. „Oni će doći kod nas kada budu spremni.”

~ 196 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 27 Savršeno sam vremenski isplanirala suočavanje sa ocem.

Pod tim mislim na to da sam to uradila u isto vrijeme kada su se momci suočili sa Šenoninim bivšim momkom. Nisam mogla podnijeti ideju da koračam naprijed-nazad po stanu, čekajući da se Logan vrati i kaže mi da će sve biti u redu, pa sam odlučila da sebi skrenem pažnju emocionalnim nuklearnim oružjem - ocem.

Maja, koja je sada znala za posjetu mog oca i odluku Logana i momaka da se sretnu sa Olijem, uvjeravala me je da će njoj biti sasvim dobro u društvu Šenon. Možda je izgledalo kao loš roditeljski odnos dopustiti joj da bude uvučena u sve to, ali ona je bila vedra i raspoložena; znala je da se ovakve uznemirujuće stvari dešavaju, a samo bi se osjećala gore ako ne bi znala sve pojedinosti.

To je bila Maja.

Koliko god ja mrzila razloge koji su stajali iza toga, ona je bila dovoljno zrela da se nosi sa tim. I iskreno govoreći, ona je bila sjajna utjeha za Šenon.

Ostavila sam Maju sa njenom tetkom u njenom stanu i uskočila u taksi.

Vozač me ostavio ispred hotela Balmoral. Ogromna zgrada se nadnosila nada mnom, prijeteći mi, rugajući mi se.

Rekla sam recepcioneru da pozove njegovu sobu i poslali su jednog hotelskog momka da me odvede do njegovog apartmana. Naravno da je to bio najbolji apartman u hotelu: kraljevski apartman.

Uveli su me u predsoblje apartmana i tu ostavili. „Zdravo?” pozvala sam. „O, tu si. Uđi.”

Krenula sam za njegovim glasom u veliki dnevni boravak. Hotel Balmoral bio je klasična građevina sa izuzetno visokim plafonima i veličanstvenom arhitekturom viktorijanskog razdoblja. Centralna tačka sobe bio je prelijep kamin u kome je po Gabrijelovom nalogu pucketala vatra, uprkos ljetnjoj toploti napolju.

Meni je već ranije bilo vruće od nervoze. Sada sam se praktično topila. „Sjedi.” Pokazao je na fotelju nasuprot svojoj. Bila je to reprodukcija fotelje Luj XV iz 19. stoljeća i skoro sam se plašila da sjednem na nju. Kao po običaju, ništa osim najboljeg nije bilo dovoljno dobro za Gabrijela Bentlija.

Kada sam sjela, osmijehnuo mi se. Odmah sam mogla da vidim kako misli da je pobijedio. „Mogu li da te ponudim pićem?” „Ne, hvala ti.” Duboko sam udahnula, pa polako ispustila vazduh. „Došla sam da ti kažem da se vratiš u London. Bez mene.”

Njegov osmijeh je smjesta nestao, a njegove smeđe oči su potamnile do crne boje. „Ne misliš to valjda ozbiljno.” „Vrlo sam ozbiljna.” ~ 197 ~ Anna

Zvoncica

„Majka ti boluje od raka, za ime Božije!”

Trgnula sam se kad me podsjetio na to. „Da. Ali moram da upitam sebe s čim je teže živjeti - sa krivicom koju osjećam što nisam otišla da je vidim ili otrovom koji bi ponovo ušao u moj život time što bih joj dozvolila da se ona vrati u njega. Time što bih vam svima dopustila da se vratite u njega.”

On se namrštio. „Vrlo dramatično.” „Ne, Gabrijele”, rekla sam, oslovljavajući ga po imenu da učvrstim ono što sam htjela da kažem. On se trznuo. „Vi više niste moja porodica. Prestali ste to da budete još odavno... ako ste ikada to stvarno i bili.” „Opraštanje je božanska osobina”, podsjetio me. „Da, jeste.” Ustala sam, puštajući da sav bijes, povrijeđenost i odbačenost poteku iz mene i po prvi put su bili usmjereni na jedno od ljudi koji su to i zaslužili. „A šta ja treba da oprostim? Vaše potpuno i krajnje zanemarivanje? To što nikada nisi bio tamo pa nisi nikada ni vidio kako se odnosila prema meni? Njene stalne kritike i uvrede? Kako me raskidala na komade od trenutka kad sam prohodala? Ja ću to oprostiti. Ali ne zbog vas. Sve ću to oprostiti zbog sebe. Za sopstveno dobro.” „Tvoja majka je pokušavala da te pripremi za život. Ona je realista!” „Ona je ogorčena, surova, podmukla kučka!” povikala sam. „Rak ne poništava tu činjenicu, Gabrijele. Bolest ne briše automatski ljudima grijehe. Moja majka nije realista.

Ona je žena koja je shvatila da je muž ne voli onako kao što je ona voljela njega, pa je naučila da igra igru i igrala je dobro umjesto da pobjegne što brže i dalje od tebe. Zbog toga što je ona plaćenik i novac će joj uvijek biti važniji od sopstvene sreće. A ako ona nije mogla da bude istinski srećna, bogami, to neću biti ni ja. Ja sam trpjela teret njene ogorčenosti. Ti nisi volio nju, pa ona nije voljela mene!” Udarila sam se šakom po grudima, dok je on užasnuto zurio u mene. „Primala sam umjesto tebe uvrede, packe, doživljavala izdaje! Sve je to bilo namijenjeno tebi!” „Grejslin...” šapnuo je on. „Grejs.” Progutala sam suze i ispravila ramena. ,,I završila sam sa postavljanjem pitanja šta sam mogla da uradim kako bih je navela da me voli. Nije moja greška što ona nije sposobna za to. To sada znam.” Klimnula sam glavom, znajući to ali ne osjećajući to sasvim.

Mogla sam samo da se nadam da će mi jednog dana te riječi prodrijeti u samu srž kostiju. „Neću joj dopustiti da me ponovo povrijedi. Ili tom izopačenom malom govnetu od njenog sina koji je mislio kako je u redu da pusti svoje drugare na mene jer je mislio da je silovanje prokleto zabavno.”

Gabrijel je ustao polako gledajući me suženim očima. „Šta to kažeš?” „Kažem da je tvoj dragocjeni dečko volio da pušta pijane prijatelje u moju sobu kada sam bila tinejdžerka. Na moju sreću, izvukla sam se prije nego što je moglo da se dogodi išta istinski užasno.” „Ne.” Odmahnuo je glavom. „Sebastijan ne bi...” „Sebastijan je muška verzija tvoje žene. Vjeruj mi, radio je to. Naučio je od Danijele kako da se ponaša prema meni, a ona ga je samo podsticala.” ~ 198 ~ Anna

Zvoncica

On je zurio u mene u nevjerici. „Govoriš mi da se sve to dešavalo pod mojim krovom bez mog znanja?” „Nemoj se sada pretvarati da te je briga. Previše je prokleto kasno” zarežala sam. „Ne znam šta hoćeš od mene.” Slegnuo je ramenima. „Mislio sam da sam ti dao sve. Sada jednostavno ne znam šta hoćeš od mene.”

Kao i uvijek, glumio je tužnog mučenika... Još jedno sredstvo manipulacije.

Ali nije djelovalo. Ne ovog puta. „Hoću da se vratiš kući u London.” Gledao me je kao da me ne prepoznaje. Odlično.

Nisam htjela da budem osoba koju je ranije poznavao. „Ti ćeš zaista ignorisati ovo? Ignorisaćeš činjenicu da ti majka boluje od raka?” „Ja to ne ignorišem. Tužna sam zbog svakoga ko mora da vodi tu borbu, ali u njenom slučaju ta tuga je osjećanje koje nerado priznajem.” Krenula sam krupnim koracima prema vratima i zastala da se osvrnem ka njemu. „Reći ću ti nešto, Gabrijele. Ako me Danijela bude zvala, doći ću da je vidim. Ali samo u posjetu. Ne da ostanem, ne da se brinem za nju... jer oboje znamo sa potpunom sigurnošću da ona ne bi jednakom mjerom uzvratila na ljubaznost. Ovo je zbogom, gospodine Bentli.”

Skrenuo je pogled u stranu, a u vilici mu je poigravao mišić, dok je počinjao da shvata da ovog puta nije pobijedio. Neće biti ponovnog ujedinjenja ove porodice kako bi on mogao da mahne publici i dioničarima i kaže im kako je sve u redu u njegovom svijetu, a ako je sve u redu u njegovom svijetu, onda je sve u redu i u njegovom poslu. „Ona me neće tražiti”, rekla sam. „A ja zahvaljujem Bogu što neće. Njeno prisustvo u mom životu je zmijski ujed. Još nisam završila sa isisavanjem otrova iz svog tijela od prošlog puta. Još jedan ujed bi mogao da se ispostavi kao poguban.”

I tim tužnim zaključkom o svom odnosu sa ženom koja mi je nekada bila majka, izašla sam iz hotelske sobe, osjećajući težinu u srcu, ali znajući da sam uradila jedinu stvar sa kojom sam mogla dalje da živim.

~ 199 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 28 Voljela bih da kažem da sam se vratila u Šenonin stan sasvim pribrana i jaka, ispunjena ukočenom gordošću britanske više klase.

Ali zapravo, onako preplavljena emocijama kakva sam već bila, briznula sam u plač čim je Šenon otvorila vrata i provela sam sljedećih deset minuta grleći se naizmjenično sa njom i Majom.

Najzad sam se umirila dovoljno da im prepričam sve što sam rekla, a kada sam završila obje su zurile u mene sa strahopoštovanjem. „Jednog dana, kada budem starija i budem mogla to da uradim, nadam se da ću biti dovoljno hrabra da se suočim sa svojom mamom kao što si ti sa svojim tatom”, rekla je Maja.

Pa, to me samo natjeralo da ponovo zaplačem. „O bože”, rekla je Šenon kad se ljudska kanta za zalivanje vratila u njen dnevni boravak. „Mislim da je najbolje da skuvam čaj.”

Kada je izašla iz sobe, obrisala sam suze i pokušala da se priberem. „Da li se Logan javljao?”

Maja je odmahnula glavom. „Ne. Moram priznati, počinjem da se brinem.”

Treperenje u stomaku koje me stalno pratilo ovih posljednjih četrdeset osam sati odjednom se pojačalo.

Sjedile smo ćutke čitav minut ili duže dok nisam rekla: „Trebalo je da se vrate do sada.” „Znam”, rekla je Šenon, vraćajući se u sobu sa po šoljom čaja za sve tri. Sa zahvalnošću sam uzela od nje toplu šolju. „Poslala sam poruku Kolu, ali nisam dobila nikakav odgovor.

Svi smo zabrinuti zbog Logan ove reakcije, ali znate li vi djevojke da je Kol obučen u borilačkim vještinama?”

Iskolačila sam oči na nju. „Ne. Niko mi nije prenio tu važnu informaciju. Ne misliš valjda da bi on...?” Šenon je slegla ramenima. „Obećao mi je da neće. Ali Kol ima izuzetno jak zaštitnički nagon. On zna sve što mi je Oli uradio.” Provukla je ruku kroz kosu, a jedan uvojak je prkosno iskočio iz nje. „Ja mu nikada ne bih to odobrila.”

Upravo u tom trenutku su se otvorila vrata i Šenon je skočila na noge kada su Logan i Kol ušli u sobu. Zračili su teškom, opasnom atmosferom. „Šta se dogodilo?” upitala je Maja, ustajući na noge u istom trenutku kao i ja. „Dobio je poruku”, rekao je Logan, lica stegnutog od sumornog bijesa. „Bez nasilja. Iako sam stalno morao da zadržavam ovog ovdje.” Pokazao je pokretom palca preko ramena na Kola.

Kol je izgledao kao da je spreman da eksplodira. Šenon je neodlučno zakoračila prema njemu, šapćući njegovo ime.

Logan je pogledao u Maju, pa onda u mene. „Hajde da ostavimo ovo dvoje nasamo.” ~ 200 ~ Anna

Zvoncica

Skupila sam svoje stvari dok je Maja na rastanku grlila vrlo rastrojenu Šenon. Ja sam joj dodirnula rame prolazeći pored nje i uhvatila Logana za ruku.

Nije bilo svrhe bilo šta govoriti Kolu. On nije skidao pogled sa Šenon i imala sam osjećaj da znam kako će utrošiti svu tu neupotrijebljenu energiju u sebi.

Pocrvenila sam na tu pomisao i čvršće se pripila uz Logana. „Da li si dobro?” upitala sam čim smo izašli iz stana. „O da”, umirio me on. „Sve ću ti ispričati kad stignemo kući. Jesi li ti dobro?” „Ona je bila sjajna”, dobacila je Maja preko ramena izlazeći iz zgrade ispred nas dvoje. „Ali prepustiću njoj da ti ispriča kako je prošlo.” „Maja je bila tamo?” namrštio se on. „Ne”, odgovorila je ona, „ali voljela bih da jesam.”

Pošto se niko nije osjećao raspoloženo za kuvanje te večeri, usput smo kupili ribu i pomfrit i ponijeli ih u Loganov stan. Smjestili smo se u njegovom dnevnom boravku i jeli dok je on pričao se dogodilo.

Oči su mu sijale od trijumfa. „Trebalo je da mu vidite lice kada je vidio kako prema njemu ide šest tipova. A onda je vidio mene. Tada je već bilo prekasno. Bili smo tačno ispred njega.” „Da li je bilo ljudi u parku koji su to gledali?” upitala je Maja, očiju blistavih od uzbuđenja na pomisao o toj napetoj situaciji.

Logan je klimnuo glavom. „Da, definitivno smo imali publiku.” „Vas šestorica ste upečatljiv prizor”, promrljala sam, a usne su mi se izvile od zabavljenosti zbog te pomisli.

On je žvakao pomfrit i progutao zalogaj. „Prvo što je Oli rekao bilo je ‘Gdje je Šenon?’

Kol se jednostavno bacio ka njemu. Na svu sreću, ja sam brz. Ali sve vrijeme sam morao da ga držim.” „I šta je još rekao?” „Oli je u suštini rekao da je htio da se izvini za ono što je uradio. Da je on sada drugačija osoba.” „Šta ste vi rekli?” „Ja sam rekao da Šenon ne želi njegovo izvinjenje. Prevazišla je to i krenula dalje, ima svoj život, porodicu i vjerenika. Kol mu je možda dobacio nekoliko psovki u tom trenutku. A onda sam ja rekao Oliju kako Šenon ne želi da ga više ikada vidi i da ćemo ako pokuša ponovo da joj se javi zvati policiju.” Zadovoljno se osmijehnuo. ,,A onda je istupio Brejden i rekao mu da Šenon sada ima porodicu ovdje i da će je ta porodica štititi. Rekao je da je Oliju najbolje da se vrati u Glazgov.” „Da li je to sve?” namrštila se Maja, očigledno razočarana što nisu radile pesnice.

Logan joj se iskezio. „Ne radi se o tome šta je on rekao. Radi se o načinu na koji je to rekao.”

Znalački sam se osmijehnula zajedno sa njim. „Ti ljudi su dobri ljudi.”

On mi je namignuo, očigledno potvrđujući. „Pa, ako taj momak odjebe i ostavi tetku Šenon na miru, pretpostavljam da je to jedino važno.” Maja je slegnula ramenima i ubacila parče ribe u usta. ~ 201 ~ Anna

Zvoncica

„Ne koristi takve riječi.” Odmahnula sam glavom gledajući je. „Da otkači?” predložila je ona punim ustima.

Nabrala sam nos. „Sažvaći prije nego što progovoriš.”

Progutala je zalogaj i iskolačila oči na Logana. „Večeras je raspoložena da naređuje.”

Slegla sam ramenima. „Bio je takav dan.” „Još mi nisi ispričala šta se dogodilo sa tvojim tatom.” „Kasnije” rekla sam, sa jasnim obećanjem u očima.

Shvativši, pogledao me zažarenim očima. Skrenuo je pogled prije nego što je Maja mogla da primijeti. „Film?” upitao ju je. „Naravno.” Maja je spustila tanjir na stočić za kafu i otišla do ormarića sa DVD-jima. „Pretpostavljam da je ovaj trenutak dobar kao i bilo koji drugi da ti kažem da sljedeće subote izlazim sa dečkom.”

Logan se zagrcnuo pomfritom. „Dječak sa kursa plivanja?” Logan je stajao na vratima moje spavaće sobe, s rukama prekrštenim na grudima. „A ja jednostavno treba da to prihvatim?”

Ja sam sjedila na ivici kreveta u izazovnoj spavaćici od plave svile, a ovo je bilo prvo što mi je rekao kada je došao. Morala sam da se obuzdam i ne nasmijem se. „Dakle?” upitao je. „Njoj je šesnaest godina, Logane. Rekla je da je i njemu šesnaest. Ne zvuči kao da je to kraj svijeta. Mogao bi da ima devetnaest godina i da vozi motor.” „Moram da ga upoznam.” „To ti je obaveza. Ali nemoj da ga uplašiš.”

Prostrijelio me pogledom. „Mislio sam da je to dio mojih dužnosti.”

Zakikotala sam se. „Možda neko blago upozorenje - a ne prava prijetnja.”

Izgledalo je kao da razmišlja o ovome, a onda je uzdahnuo. „Da li si sigurna da nije premlada?” „Ona se ponaša zrelije nego većina djevojčica njenog uzrasta i mnogo odgovornije.” „Možda bi za svaki slučaj trebalo da razgovaraš sa njom o seksu. Znaš, da je uplašiš.”

Ustala sam, ispravljajući svoju kratku spavaćicu. „Ako bi i s kim trebalo razgovarati o seksu, to si ti.” Pokazala sam na svoju odjeću. „Ovo bi trebalo da izazove drugačiju reakciju nego što je izaziva. Provjerila sam...”

Pogledala sam preko ramena u svoju zadnjicu i značajno zadigla tkaninu koja je pokrivala. „I izgleda kao da ističe sva prava mjesta, tako da ne mislim da radim išta pogrešno. Trebalo bi da ti...” Ponovo sam podigla pogled i otkrila da mi se on tiho približio na samo nekoliko centimetara.

Njegov užareni pogled me natjerao da zadrhtim. „Da li to znači da ti se sviđa?”

Umjesto odgovora mi je povukao spavaćicu preko glave i bacio je na stolicu. Tako golu, podigao me u naručje i ne baš nježno bacio na krevet. Posmatrala sam, sve uzbuđenija, kako munjevitom brzinom skida svoju odjeću. ~ 202 ~ Anna

Zvoncica

Odjednom se nadnosio nad mene, ljubeći me kao da ne postoji sutra. Uhvatila sam ga oko struka dok su poljupci postajali sve požudniji. Mogla sam da osjetim tvrdi, uporni pritisak njegove erekcije na svom stomaku. Zastenjao je, prelazeći usnama sa mojih usta niz moju vilicu. Ljubio me niz tijelo, usta su mu bila vrela i grozničava, a ja sam se držala za njega, milovala mu leđa, klizila mu rukama prema lopaticama dok se spuštao sve niže.

Kad su se njegova usta zatvorila na mojoj desnoj bradavici, snažno sam se pribila kukovima uz njega. ,,O Bože.” Stegnula sam ga butinama privlačeći ga sebi, a leđa su mi se izvijala dok sam tražila još, a on je prvo lizao, a onda počeo silovito da sisa.

Osjetila sam kako postajem sve vlažnija između nogu. „Logane.”

Ponovo je zastenjao i nastavio da sisa, nadražuje me i muči me, dok nisam osjetila kako se napetost povećava u donjem dijelu mog stomaka. „Logane...” Sada sam teško disala, stežući mu glavu rukama dok mi je kružio jezikom oko bradavice, „Još.”

Odjednom je počeo da se pokreće, da klizi niz moje tijelo, obuhvatajući mi grudi rukama i stežući ih dok se spuštao sve niže, spuštajući mi vrele poljupce po stomaku.

Zadrhtala sam na dodir njegovog jezika na svojoj koži i opustila se očekujući da stigne do svog cilja, šireći noge.

Poljubio me, blago palacajući jezikom, namjerno promašujući klitoris, dražeći me. A onda sam osjetila kako njegovi prsti klize u mene i zacvilila sam od želje. Logan je podigao pogled ka meni, očiju užarenih od sopstvene želje. Klizio je prstima unutar i izvan mene.

Pokretima kukova sam se nabijala na njih, pokušavajući da uhvatim njegov ritam.

Ugrizla sam se za usnu osjećajući dolazak orgazma. „Ispusti to iz sebe Grejs. Hoću da te čujem.”

Izvukao je prste iz mene, ali prije nego što sam mogla da se pobunim zbog toga, razdvojio mi je usmine i počeo da kruži oko mog klitorisa, dražeći ga, pritiskajući... a onda ga je usisao ustima.

Ispustila sam krik, od zadovoljstva glasno ga dozivajući dok je nastavljao da me liže. „Logane!” dahtala sam, osjećajući kako mi se bliži orgazam. „O, Bože, da, da!” Osjetila sam se kao da se raspadam i vikala sam njegovo ime sklapajući oči. Orgazam me protresao u talasima i podrhtavala sam na njegovim ustima dok se najzad nisam zadovoljila.

Osjetila sam kako klizi uz moje tijelo i kad sam najzad otvorila oči on mi je ponovo sa obje ruke obuhvatio glavu pritiskajući donji dio svog tijela uz moje. Izraz lica mu je bio mračan od požude i obećanja... i nečega mnogo, mnogo dubljeg. „Bože moj, volim te”, rekao je, a te riječi su bile toliko nabijene emocijama da su bile jedva čujne.

Skupila sam snage da podignem ruku i pomilujem ga po obrazu. ,,I ja isto toliko volim tebe.”

Odmahnuo je glavom. „To je nemoguće, mala.”

Osmijehnula sam se. „Da li je to takmičenje?” „Činjenica.” Gurnuo mi je svoj ukrućeni ud između nogu, a ja sam zadrhtala. „Nijedan živi čovjek ne voli neku ženu kao što ja volim tebe. Nikada nisam mislio da ću ovo osjećati prema bilo kome. Nisam vjerovao da ovo postoji. Ne za mene.” ~ 203 ~ Anna

Zvoncica

„Rasplakaćeš me, a moram prestati da plačem”, šapnula sam. „Volim te isto toliko.

Nikada nemoj to da zaboraviš.”

Klimnuo je glavom, saginjući se da svojim ustima dotakne moja. „Vjeruješ li mi?” „Da” odmah sam rekla. „Potpuno.” „Još uvijek koristiš pilulu?” Gricnuo mi je donju usnu prije nego što me upitno pogledao u oči.

Zbunjeno sam klimnula glavom. „I vjeruješ mi?” „Već sam rekla da vjerujem.”

Umjesto odgovora me poljubio vlažnije i dublje nego prije i dok sam tonula u ljepotu tog osjećaja, prodro je u mene.

Zastenjao je ne odvajajući usta od mojih, uzbuđen od osjećaja da je u meni bez zaštite.

Oči su mu potamnile dok je prodirao dublje, a moji mišići su se stegnuli oko njega. Polako se skoro sasvim povukao iz mene, a onda je ponovo kliznuo unutra, pokrećući se nježno i polako.

Ponovo sam osjetila trenje u sebi.

Gledali smo se u oči dok se pomjerao u meni i bila sam savladana povezanošću i ljubavlju između nas. To je podstaklo moje uzbuđenje kao što ništa drugo ne bi moglo da uradi i prije nego što sam i bila svjesna ponovo sam svršavala.

Logan je nastavio da se zabija u mene, žureći ka sopstvenom vrhuncu, a napetost je zatezala njegove mišiće dok se borio da se uzdrži što je duže moguće. Kada mi je pritisnuo palac na klitoris, shvatila sam zašto. Želio je da ja ponovo svršim.

U privatnosti moje spavaće sobe, Logan Mekleod mi je otvoreno i bez suzdržavanja šaputao sve prljave stvari koje će da mi uradi. Baš kao što je i želio, još jednom sam svršila, a moji unutrašnji mišići su se stegnuli oko njegovog kurca dok su se njegove usne razdvajale, a kukovi umirivali i uz duboko stenjanje od koga sam se sva zadovoljno stresla, zadrhtao je dok smo zajedno stizali do vrhunca.

~ 204 ~ Anna

Zvoncica

Poglavlje 29 Osam mjeseci kasnije Zvuk lupanja je polako prodro u moje uši, trgnuvši me iz toplog, divnog sna. Nisam otvarala oči, odbijajući da se potpuno razbudim iz tog sna. „Tata! Grejs!”

Teška ruka na mom struku se pomjerila i začulo se gunđanje tačno pored mog uva. „Tata!” „Majo?” sneno je izgovorio Logan pored mog uva, zvučeći zbunjeno. „Vrata”, promrmljala sam. „Probudi se! Danas je vjenčanje!” Završila je rečenicu s kikotom. „Jebi ga.” Ruka je počela da se podiže s mog struka i ja sam počela da pipam u potrazi za njom.

Ponovo sam privukla njegovo tijelo svome, priljubljući se leđima uz njegove grudi. „Ne.” Čula sam njegov grleni kikot. „Mala, moramo da ustanemo.” „Probudi se!” „Ustali smo, Majo”, doviknuo je Logan. „Napravila sam vam kafu. Da li ste u pristojnom stanju?”

On se nagnuo da mi skloni kosu s lica i šapne mi na uvo, „Da li smo u pristojnom stanju?” „Ja jesam. Ti definitivno nisi”, promrmljala sam i dalje odbijajući da otvorim oči. „Za deset sekundi ulazim!” „Dođavola.” Otvorila sam oči, škiljeći pod svjetlošću. „Osjećam se kao da sam spavala samo tri sata.” „To je zbog toga što zaista i jesi.”

Okrenula sam se i uspravila u sjedeći položaj, gledajući kako Logan ustaje iz kreveta i brzo navlači farmerke. Dobacio mi je majicu kratkih rukava.

O da, ja sam bila gola.

Počela sam da navlačim majicu kada sam primijetila da je njegova kravata još uvijek vezana oko mog ručnog članka. „Sranje.” Grozničavo sam je povukla, ne želeći da je Maja vidi.

Logan se nasmijao i sjeo na krevet, sklanjajući mi ruke. „Daj nam samo još nekoliko sekundi, Majo” doviknuo joj je. „Uf” progundala je ona, „to mi govori više nego što treba da znam.” „Skidaj to”, šapnula sam, dok se on trudio da razveže čvor.

On se tresao od smijeha. „Gdje je druga?” ~ 205 ~ Anna

Zvoncica

Podigla sam zglavke i namrštila se. „Mora da si je skinuo.” Zabrinuto sam se osvrnula prema vratima sobe. „Mislila sam da će Maja sinoć da spava kod Šenon?” Sama pomisao na to da je čula šta smo radili u ovoj sobi natjerala me da od glave do pete pocrvenim od srama.

Prije nekoliko mjeseci otkazala sam najam svog stana da bih se preselila u Loganov i sve od tada smo bili veoma kreativni u seksu, pronalazeći vremena za nevjerovatan, veoma glasan seks kad god Maja nije bila kod kuće. U vrijeme kada je bila kod kuće Logan je volio da me gleda kako se grizem za usnu pokušavajući da suzbijeni krike zadovoljstva. „I jeste”, umirio me on dok je razvezivao kravatu. Čim je to uradio, žurno sam navukla majicu. „Ulazim prije nego što se kafa ohladi.” „Uđi”, rekao je Logan kada sam se obukla i kada smo sakrili kravatu.

Maja je otvorila vrata i ušla noseći dvije šolje kafe. Zinula sam od čuda kada sam je vidjela. Već je bila u svojoj odjeći djeveruše. „Izgledaš prelijepo”, rekla sam.

Iscerila se, pružajući mi kafu. „Hajde, nemoj da se sada sva raspilaviš oko mene, Grejs.” „U pravu je.” Logan se sagnuo i poljubio je u obraz dok je uzimao svoju kafu. „Izgledaš divno, dušice.”

Ona je pocrvenila i obrisala, sada slobodne, ruke od svoju svijetloružičastu haljinu.

Ružičasta je bila toliko neupadljiva da je bila skoro boje ostrige. Haljina je imala kratke prošivene rukave, okovratnik u obliku srca i bila je blago nabrana u struku. Bila je dužine do koljena, tako da su se vidjele divne cipele otvorene na prstima i sa visokim potpeticama, takođe boje ostrige. Kosa joj je bila podignuta uz glavu, u lijepu kovrdžavu frizuru pričvršćenu malim šnalama sa biserima i dijamantima. „Izgledaš veoma odraslo.”

Maja mi se stidljivo osmijehnula. „Misliš li da će se dopasti Čarliju?”

Njen otac je zagunđao na pominjanje dječaka koji je sada već osam mjeseci izlazio sa Majom. Nisam znala zbog čega je toliko zabrinut. Ako bi upitao mene, rekla bih da je Čarli potpuna suprotnost lošem momku. „Sigurna sam da hoće. Otkud ti ovdje? Očigledno si bila kod Šenon.” Pokazala sam rukom ka njoj. „O da, prvo su mi frizer i šminkerka dotjerali kosu i lice, pa sam pomislila da uhvatim taksi i provjerim da li ste vas dvoje ustali. Sreća da jesam, inače biste još spavali.” „Kad smo već kod toga, idem da se istuširam.” Logan je spustio praznu šolju kafe na noćni stočić i žurno izašao iz sobe. „Da li je nervozan što će on pratiti mladu na vjenčanju?” upitala je Maja kada je otišao. „Ne. Počastvovan je zbog toga.”

Nekoliko sati kasnije sam gledala kako Logan vodi sestru pod ruku na vjenčanju, a grudi su mi se nadimale od ponosa. Još sam mislila kako je bilo nevjerovatno hrabro od nje što je izabrala njega umjesto njihovog oca i bilo mi je drago što vidim da su, uprkos gužvi koju je to izazvalo, njeni roditelji ipak došli na vjenčanje. Izgleda da je njihov otac razmislio i shvatio zašto Šenon toliko znači da Logan bude taj koji će dati njenu ruku mladoženji. ~ 206 ~ Anna

Zvoncica

Takođe, do sada su uvijek bili tu za Maju.

Ne iznenađuje što se Maja, znajući na šta su oni spremni, držala opreznije u njihovom prisustvu, pošto je previše mlada naučila kako je kada imaš nekoga kome je stalo do tebe jednog trenutka, a već sljedećeg prestane da brine za tebe. Ali Mekleodovi su pokušavali. Šenon je tražila da je na vjenčanju prate samo djevojčica koja nosi cvijeće, djeveruša i kuma. Maja joj je bila djeveruša, Kolova sestrična Bel je nosila cvijeće, a njena prijateljica Re je bila kuma. Nju sam samo jednom ranije srela. Re je radila sa Kolom u studiju za tetoviranje, a i sama je bila istetovirana djevojka koja je izgledala kao motorista i nekako je uspjela da njena haljina izgleda motoristički i pankerski.

Možda je to bilo zbog toga što ju je Šenon pustila da nosi motorističke čizme. Šenon i Kol su položili svoje zavjete i upisali se u vjenčanu knjigu, tako da sam imala mrlje od maskare oko očiju kada je svečanost završena. Ipak, bilo mi je drago što sam vidjela da nisam jedina koja je bila dirnuta, pošto sam vidjela kako Eli, Džo i Hana, takođe, brišu oči. Samo su Džos i Oliviji oči bile suve, ali njihovi ozareni osmijesi su obasjavali cijelu crkvu.

Nikada nisam poznavala ljude kao što su oni, pomislila sam dok sam gledala oko sebe u žene i muškarce i djecu koji su primili Šenon i Logana u svoje živote i isto tako lako primili i Maju i mene. „Treba li ti maramica?” šapnuo mi je na uvo Ejdan, koji je stajao pored mene.

Džuno, koja je sjedila pored njega, zabila mu je lakat u stomak da ga utiša.

Klo, koja je sjedila sa moje druge strane, pružila mi je maramicu. Zakolutala sam očima na njihovo blago začikavanje, ali bilo mi je drago što su ovdje sa mnom.

Sva moja porodica zajedno na istom mjestu.

,,U redu, hajdemo odavde”, objavila je Šenon pritrčavši do nas, vukući Kola za sobom.

Svadbena sala je bila ogromna, pošto je pozvano mnogo svatova, ali mi koji smo bili bliski prijatelji i porodica spojili smo dva stola i smjestili se oko njih, razgovarajući i pijući, opušteni sada kada su vjenčanje i večera završeni.

Zabavljeno smo gledali u Šenon.

Njena vjenčanica - bijela, pripijena uz tijelo, dužine do ispod koljena i starinskog kroja i dalje je bila besprekorna. Kao i bijele cipele sa potpeticom od dvanaest centimetara Kurt Gajger koje je nosila. Ipak, obrazi su joj bili crveni, a kosa je ispala ispod ukosnica koje joj je frizerka stavila.

Izgledala je savladano emocijama. „Stvarno to mislim.” Klimnula je glavom. „Obrazi me peku, bole me noge i dosta mi je priče sa ljudima sa kojima jedva da sam ikada prije razgovarala umjesto sa ljudima sa kojim želim da razgovaram.” Pokazala je prema nama. „Pokušala sam da joj kažem da će biti ovako”, rekao je Kol hvatajući je oko struka i privlačeći je sebi. „Hajde da jednostavno odemo u Vok ili nešto tako.” Mislila je na pab za koji sam znala da je Kolov omiljeni u ulici Lejt Vok. ~ 207 ~ Anna

Zvoncica

„Ne.” Poljubio ju je u obraz u znak izvinjenja. „Moramo ostati ovdje.” „To ne znači da moraš da obigravaš oko svih prisutnih”, rekla sam primičući joj slobodnu stolicu. „Sjedi sa nama. Ako neko želi da razgovara sa tobom, može da dođe do tebe.”

Oči su joj bljesnule na tu ponudu i odmah je izula cipele, pa dotapkala do mene bosonoga. Logan je gurnuo stolicu prema Kolu, i on se predao i odlučio da nam se, takođe, pridruži. „Što da ne, dođavola”, promrmljao je. „Ovo je naše vjenčanje.” „Trebalo je da i mi tako uradimo na našem vjenčanju”, rekla je Džos Brejdenu.

Njen muž je držao bebu Eli u naručju, blago je njišući dok je ona upijala pogledom sve oko sebe. Šenon i Kol su namjerno organizovali vjenčanje i večeru rano da bi sva djeca mogla da uživaju u tome. „Vjerovatno”, rekao je. „Ali sam izuzetno uživao u tome koliko te sve to namučilo.” „Vrlo si romantičan” rekla je ona jetko.

On joj je namignuo, a ona je zakolutala očima. „Svi bi trebalo da urade onako kako smo uradili”, rekla je Hana. „Marko i ja smo pozvali samo vas, društvo, i bilo je savršeno.” „O, ne. Ja volim sve ovo u vezi sa velikom svadbom”, nije bila saglasna Eli. „Ja volim svadbe.” „Znamo”, jednoglasno su rekle Džos, Džo, Liv i Hana.

Eli ih je prostrijelila pogledom, a Adam je obgrlio rukom, privlačeći je sebi. „Ne obraćaj pažnju na njih, dušo.” „Ti voliš to što ja volim svadbe - zar ne?” rekla mu je ona, gledajući ga širom otvorenih očiju i dalje nekako uspijevajući da izvede ovaj ljupki izraz iako je bila u kasnim tridesetim. „Naravno”, uspio je da kaže njen muž sa ozbiljnim izrazom na licu.

Brejden je pokvario trenutak glasno zagunđavši od nevjerice. „Pa, Grejs i ja ćemo vjerovatno napraviti samo malu svečanost”, objavio je Logan, natjeravši sve prisutne za oba stola da utihnu.

Ukočila sam se i osjetila Kloinu ruku kako mi steže koljeno u reakciji na ovu objavu.

Maja je prodahtala: „Da li ćete da se vjenčate?” „U nekom trenutku”, rekao je Logan, izgledajući zbunjeno zbog iznenadne pažnje svih prisutnih. „Ali da li si je zaprosio?” Šenon se nagnula preko stola, očiju blistavih od uzbuđenja. ,,U nekom trenutku hoću.” Pogledao je preko stola u mene, očigledno tražeći pomoć.

Ja sam mogla samo šokirano da buljim u njega.

Meni nije pominjao brak, „Zašto Grejs izgleda kao da je ovo upravo čula prvi put?” upitala je Olivija sa zabavljenim izrazom lica. „Zato što i jeste”, odgovorila je Kloi pored mene. Ona bi to sigurno znala, jer bi ona bila prva osoba koja bi čula za to. ~ 208 ~ Anna

Zvoncica

,,Oh, Logane”, prasnula je Džo na njega. „Ne možeš da objavljuješ takve stvari, a da prvo ne razgovaraš sa budućom mladom.” „Ne radi se tako, druže.” Nejt je odmahnuo glavom. „Pa...” Logan je pogledao u sve njih, pa zatim u mene, prije nego što je shvatio da je sve uradio pogrešno. „Jebi ga.” „Logane Mekleode, ovdje ima djece”, progunđala je Elodi. „Izvinjavam se”, rekao je skoro postiđeno.

Nasmijala sam se zbog činjenice da niko drugi, apsolutno niko drugi na svijetu nije mogao da uplaši Logana, ali Elodi Nikols je mogla učiniti da se osjeća kao školarac koji je pogriješio.

Pogledi su nam se susreli kada se okrenuo začuvši moj smijeh. Njegove oči su me pitale da li sam dobro. Osmijehnula sam se. „Samo se pobrini da prosidba bude đavolski dobra.”

Svi su se zakikotali i zafrktali vidjevši Loganov pogled, a njegovo obećanje da će uraditi upravo tako prodiralo je iz njegovih očiju pravo u moju dušu. „Odličan način da preotmete moju svadbu, društvo”, zadirkivala je Šenon.

To je istrgnulo Logana i mene iz trenutne opčinjenosti i obujmila sam je rukom da je zagrlim u znak izvinjenja. Ona mi je smijući se odmahnula rukom, očigledno previše uzbuđenja mogućnošću da ćemo postati snaha i zaova.

Kada je razgovor prešao na druge stvari, Maja je optrčala oko stola do mene saginjući se da me pogleda u lice. Na trenutak smo samo gledale jedna u drugu i osjetila sam sve što je ona osjećala, a da nije morala ništa da kaže. Podigla sam ruku da joj dodirnem obraz, a njoj su oči blistale od suza.

I odjednom su se i moje oči ispunile suzama.

Jer smo odjednom znale.

Ona i ja... mi smo imale Logana i imale smo jedna drugu.

I to je značilo da ćemo najzad biti u redu.

Skrenula sam pogled ka Loganu i vidjela kako nas napeto posmatra, kao da je znao šta se upravo odigralo između nas. Oči su mu potamnile od dubokih osjećanja. Usne su mu se razdvojile i bezglasno je oblikovao riječi: Volim te.

A dok sam ja odgovarala istim bezglasnim riječima, u tom trenutku - u tom trenutku koji nikada neću zaboraviti - osjetila sam rijedak slatki trenutak u kom je sve bilo apsolutno u redu... trenutak apsolutnog zadovoljstva.

Apsolutne porodice.

~ 209 ~ Anna

Zvoncica

Epilog Četiri dana kasnije, u Italiji Šenon „Lijepo je od Džos i Brejdena što su nam ponovo ustupili vilu”, rekao je Kol dok smo se zajedno izležavali u bazenu. Proljeće na jezeru Komo je zaista bilo blago i prijatno, pomalo poput ranog ljeta u Britaniji, ali danas je bio neuobičajeno topao dan za to doba godine i mi smo ga u punoj mjeri koristili.

Nježno sam lupkala o njega plutajući na vodi, nogu čvrsto obavljenih oko njegovih kukova, obujmivši ga rukama oko vrata. „Toliko mi je drago što smo ponovo ovdje.” Ovo mjesto je izgledalo kao savršen izbor za naš medeni mjesec.

Kol mi je rukama stezao zadnjicu, a njegov pogled ispod spuštenih kapaka učinio je da osjetim žmarce po cijelom tijelu. ,,I meni je. Imam naročito lijepe uspomene u vezi sa ovim bazenom.”

Nasmijala sam se. „Usred smo bijelog dana. Prošli put sam dopustila da se to dogodi samo zato što je bio mrak.” „Da li to onda znači da ćeš mi večeras dopustiti da te iskoristim u bazenu?” „O, prvo ćeš morati da me napiješ. Mislim, pogledaj se samo”, zadirkivala sam ga prelazeći rukama preko njegovih snažnih bicepsa. „Bljak.”

Zatresao se od smijeha. „Znam da će ti to biti teško, tortice, ali uradi to za mene.” „O, u redu onda.” Nasmijala sam se dok me ljubio svuda po licu i pravio se da pokušava da me pipka. „Nosiš previše odjeće”, progunđao je. „Na sebi imam samo kupaći kostim.” „Da. Previše odjeće.”

Kikoćući se, privila sam se čvršće uz njega, pribijajući tijelo uz njegovo dok je voda pokušavala da nas razdvoji. „Mislim da bi trebalo da se vraćamo ovamo za svaku važnu godišnjicu.”

Obavio mi je ruke iza leđa, pritiskajući me sebi na grudi tako da su nam usne bile razdvojene samo nekoliko centimetara. Gledala sam u njegove prelijepe zelene oči i kao i uvijek, osjetila sam se zadovoljno zbog duboke spoznaje da sam u ovom čovjeku pronašla najboljeg prijatelja i porodicu. „Mislim da je to sjajna ideja”, rekao je blago, prelazeći svojim ustima preko mojih. ,,A kada budemo imali djecu i kada ona malo odrastu, treba da i njih dovedemo ovamo.” „Koliko djece želiš?” ~ 210 ~ Anna

Zvoncica

Slegnuo je ramenima. „Meni nije važno. Bio bih zadovoljan da imamo jedno ili petoro, dječaka ili djevojčica... sve dok ona u sebi imaju djelić tebe i djelić mene, to je jedino što je važno.” „Moraš li da budeš tako savršen, Kole Vokeru?” „Sve je to dio mog šarma, gospođo Voker.”

Pocrvenila sam, a tijelo me peckalo od uzbuđenja kao i svaki put kada bi me oslovio sa gospođa Voker. Nisam znala zašto me to toliko palilo i uzbuđivalo, ali jeste, i istinski sam se kajala što sam mu to priznala. Prostrijelila sam ga pogledom. „Rekao si da nećeš to da radiš.”

Izvila sam se kad me uhvatio za dupe. Namjerno me pritiskajući uz sebe. Đavolasto se iskezio. „Toliko si jebeno predivna.”

Sklopila sam oči pokušavajući da ne reagujem na ono što je radio mom tijelu. Nije bilo šanse da imamo seks usred bijela dana u bazenu! „Želim troje djece!” skoro da sam povikala da nam oboma skrenem pažnju sa onog što se dešava.

Baš kao što sam i očekivala, Kol je prestao da mi mazi tijelo i umirio se. „Troje?” „Mmm-hmm,” Naglo sam otvorila oči i zagledala se u njegove. „Dječake ili djevojčice... nije me briga. Iako bih voljela jednog dječaka sa zelenim očima i riđeplavom kosom.”

Osmijehnuo se polako i dječački zadovoljno. „Stvarno? A kada onda počinjemo da to sprovodimo u djelo?” „U sljedećih nekoliko godina?” rekla sam. „Još te želim samo za sebe.” „U sljedećih nekoliko godina”, promrmljao je gledajući me sa svom ljubavlju i nježnošću svijeta. „Imaćemo stvarno slatku djecu.” Klimnula sam glavom, čvrsto ga grleći. ,,I pametnu.” „I dobru.” „I talentovanu.” „Mi stvarno volimo sami sebe, zar ne?” našalio se.

Odmahnula sam glavom i zagledala se u njegove oči. Ne, ja jednostavno stvarno volim tebe.

Kao da mi je čitao misli, Kol je smanjio razdaljinu između nas i poljubio me tako jako i žestoko da sam morala ponovo da razmislim o ideji seksa u bazenu usred bijela dana.

U međuvremenu, u Edinburgu

Hana Nisam mogla da se sjetim kada sam posljednji put navratila u kuću svojih roditelja, a da tamo nije vladao haos. Mora da se mami i tati tako sviđalo jer je stalno bilo tako. Dovoljno dobro sam znala mamu da znam da bi nam, u slučaju da joj je to smetalo, rekla da odemo i ne smetamo. „Tata, mogu li da odem na sprat i igram se na kompjuteru sa Vilom?” tiho je upitao Dilan, molećivo gledajući u oca dok smo stajali u hodniku kuće mojih roditelja. ~ 211 ~ Anna

Zvoncica

Tek smo zakoračili kroz vrata, a već je moj nećak Vil pokušavao da odvuče mog posinka na sprat.

Marko je pogledao u Dilana, kao i naš sin Džerod, koji je pružio svoju malu kratku ručicu prema bratu bez nade da će postići svoj cilj. Dilan mu je pomogao pruživši ruku i uhvativši njegovu. „Samo nakratko”, rekao je Marko. „Tvoja baka Elodi je napravila ručak i ti ćeš sjediti sa ostatkom porodice i jesti.” „To isto važi i za tebe.” Adam, moj zet, izašao je iz dnevnog boravka u hodnik.

Njegov sin Vil, koji je bio samo koju godinu mladi od Dilana, široko mu se osmijehnuo. „U redu.” Slegnuo je ramenima. Iz godine u godinu je postajalo sve očiglednije da je naslijedio svoju opuštenu narav od moje sestre.

Dilan je, takođe, klimnuo glavom pa krenuo za Vilom na sprat. „Mislila sam da sam čula glasove.” Mama se pojavila pored Adama, sa petogodišnjim Brejdenom u naručju.

Prišla sam joj da je poljubim u obraz i ukradem joj Brejdena. „A kako je ovaj mali čovjek?” upitala sam ga. „Dobro”, odgovorio je žvaćući kiflu koju mu je vjerovatno dala moja mama. „Gladan sam.”

Džerod je ispustio onaj slatki i tihi gunđavi zvuk dok je pokušavao da se istrgne od svog tate i stigne do Brejdena. Pošto nije uspio u tome, smjesta se rasplakao. Iz nekog razloga, moj sin je zaključio da mu se Brejden najviše sviđa od svih njegovih rođaka. Nažalost, Brej je bio previše zabrinut zbog problema jednog petogodišnjaka da bi mu bilo imalo stalo do pažnje jednog dvogodišnjaka. „Bože moj”, osmijehnula se mama. „Hajde da stavimo Džeroda u ogradicu za igranje u dnevnom boravku.” „Gdje je Vil?” upitao je Brej. „Na spratu.” „Spusti me, bako”, rekao je on.

Mama ga je spustila i on je požurio uz stepenice brzo koliko su ga nožice nosile. „Hana, dušo”, rekao je tata ustajući iz svoje stolice da me zagrli i poljubi. „Kako si?” „Odlično, tata. Pod stresom od škole. Ništa novo.” Osmijehnula sam se. „Predavanja.” Zagunđao je uzimajući Džeroda u naručje. Moj tata je znao sve o dobrim i lošim stranama tog posla. On je predavao na univerzitetu. „Marko.” Srdačno je klimnuo glavom mom mužu, a onda pogledao iza nas, mršteći se. „Gdje su Dilan i Sofija?” „Dilan je gore na spratu sa Vilom, a Sofija...” Osvrnula sam se preko ramena kada je Eli ušla u sobu noseći moju ćerku u naručju. „Otrčala je pravo u kuhinju.”

Sofija je obožavala tetku Eli i očigledno je imala neku vrstu radara za njeno pronalaženje.

Eli je prišla da me poljubi u obraz, a Sofija je spustila glavu na Eline grudi, očigledno poručujući „Odbijam da se pomjerim odavde.” Veselo sam pogledala Eli u oči. „Kako si?” „Odlično.” Osmijehnula mi se. „Jutros smo rezervisali porodični odmor.” „O, kuda idete?” ~ 212 ~ Anna

Zvoncica

„U Dizni vorld”, odgovorio je Adam, prilazeći da stane pored svoje žene. Izgledalo je da ga muči i sama pomisao na to. „Na Floridi.”

Eli se osmjehivala od uha do uha. „Biće fantastično.” „Fantastično”, promrmljao je Adam, iza njenog lica praveći užasnutu grimasu na licu.

Marko se zakašljao, pokušavajući da prikrije smijeh, ali nije uspio nikog da prevari. Eli ga je pogledala iskosa. „Da li to moj muž pravi grimase iza mojih leđa?”

Marko je namjestio ozbiljan izraz na lice. „Ni u kom slučaju.” „Ne vjerujem ti.” Pogledala je preko ramena u Adama. „Uživaćeš u magičnom kraljevstvu, Adame Saterlende i kraj priče.”

On je zurio u nju, a onda se okrenuo prema nama. „Djeca će biti oduševljena - to je ono što je bitno. Mada ja mislim da je Brej još premali za to.” „Onda ćemo ići ponovo kada bude stariji.” Eli je slegla ramenima.

Adam je poblijedio. „Potrebno mi je piće.” „Donijeću ti”, ponudila je mama. „Alkohol, zar ne?” „Stvarno te volim, Elodi”, rekao je on.

Ona se nasmijala. „Donijeću ti pivo. Klark?” „Da, hvala, baš si srce.” „Ja odoh samo do toaleta”, rekla sam prelazeći rukom po Sofijinoj kosi dok sam prolazila pored nje i Eli. Upravo sam završila u toaletu na spratu i otvorila vrata da izađem kada se na njima ispriječio Marko. Nježno mi je spustio ruku na stomak i gurnuo me nazad unutra, zatvarajući vrata za sobom, pa nas zaključao unutra. „Šta je sad?” Iznenađeno sam ga pogledala.

Umjesto odgovora, kliznuo mi je rukom preko stomaka, pa je spustio na moje kukove, stežući ih da da bi mogao da me privuče uz sebe. I sama sam kliznula rukama preko njegovih grudi i zagledala se u njegove prelijepe oči. „Dušo, šta je sad?” ponovo sam upitala, postajući sve zabrinutija zbog nervoznog pogleda njegovih očiju. „Nisi uzrujana?” upitao je on. „Zbog čega?” „Zbog te priče o Dizni vorldu?”

Odjednom sam shvatila. Saosjećajno sam odmahnula glavom. „Ne. Nisam.”

Iako smo oboje imali stalne poslove sa punim radnim vremenom, kao mladom paru koji živi u četvorosobnoj kući u centru Edinburga, nije nam bilo finansijski lako. Naravno da smo imali lakši početak od većine jer se moj usvojeni stariji brat Brejden udružio sa Eli i kupili su mi divan stan u Nju Taunu. Prodala sam stan da bih položila veliki depozit za našu četvorosobnu kuću, ali i dalje smo imali veliku hipoteku a, takođe, morali smo da hranimo i oblačimo troje djece.

Skup odmor u Dizni vorldu u ovom trenutku nije bio baš u skladu s našim mogućnostima. ~ 213 ~ Anna

Zvoncica

„Pronaći ćemo neki popust i odvesti djecu u Španiju ili nešto tako”, podsjetila sam ga. „A čak i ako ne možemo to da uradimo, jednostavno ćemo ih voditi na dnevne izlete po našoj zemlji.”

Marko je klimnuo glavom, ali i dalje nije izgledao sasvim ubijeđeno. „Ne želim da ti i djeca bilo šta propuštate.” „Šta da propuštamo?” Čvršće sam se pribila uz njega. „Divna kuća, muž koji me voli, otac koji obožava svoju djecu. Šta to tačno mi propuštamo?” „Da li si sigurna?” upitao je sada promuklim glasom.

Spustila sam mu ruke na vrat i povukla njegova usta dolje prema mojim. Prelazila sam usnama preko njegovih, dodirujući svojom gornjom njegovu donju, pa svojom donjom njegovu gornju.

On je zastenjao i njegov stisak na mojim kukovima je postao skoro bolan i osjetila sam kako se njegova momentalna reakcija na mene zariva u moj stomak.

Koža mi se užarila i poljubila sam ga, obožavajući to što mogu tako lako da ga uzbudim.

Poljubac je postao vlažan, dubok, žestok, a naše ruke su klizile i dodirivale i privlačile naša tijela bliže jedno drugom.

Glas moje majke koja je zvala dječake i govorila im da je ručak spreman razvijao je našu omamljenost i mi smo se nevoljno razdvojili. Grudi su mi se nadimale pod Markovim rukama i on ih je još jednom protrljao prije nego što je spustio ruke na sigurnije mjesto na mojim kukovima. „Pretpostavljam da to znači da si sigurna.” Glas mu je podrhtavao od potisnutog smijeha. Široko sam mu se osmijehnula. „Dragi, svaki dan sa tobom je odmor.”

Oči su mu se ispunile nježnošću i toplotom. „Gdje su Hana i Marko?” čula sam kako glasno pita moja mama. „Nemam pojma”, veselo je odgovorio Vil. Razrogačila sam oči. „Ja ću se izvući prva i pustiti tebe...” Pokazala sam na njegovu erekciju.

Sklopio je oči. „Moja je greška što sam izabrao tako seksi ženu.”

Zakikotala sam se i provukla pored njega dok se on odmicao sa vrata. „Reći ću im da dolaziš za minut.” Otvorila sam vrata i osvrnula se prema njemu. „Zamisli strica Đija. Golog.”

Marko je opsovao i bacio peškir na mene, a ja sam se nasmijala, bježeći iz kupatila i zatvarajući vrata za sobom. „Kladim se da je djelovalo!” doviknula sam mu kroz vrata i sve vrijeme sam se smijala silazeći niz stepenice.

Kad sam ušla u trpezariju, Dilan je potapšao mjesto pored sebe. „Hana.”

Kao i uvijek, grudi su mi se nadimale od snažnih osjećanja dok sam prilazila da se pridružim svom posinku. Dilan je obožavao svog tatu i naravno da je veoma volio svoju mamu, ali meni je bilo zadovoljstvo što sam stekla njegovu ljubav tokom proteklih nekoliko godina i povlašteni položaj da budem osoba pored koje je najviše volio da sjedi za vrijeme jela. Baš kad sam htjela da sjednem, Sofija je zaključila da sam joj nedostajala u posljednjih desetak minuta i odbila je da sjedi bilo gdje drugo osim u mom krilu. Očigledno nije shvatala ~ 214 ~ Anna

Zvoncica

da je sada sa svojih četiri godine bila mnogo veća nego kada je imala dvije. Ali meni to nije smetalo. Mama me već upozorila da će doći vrijeme kada Sofija neće željeti da je viđaju sa mnom, a kamoli da mi sjedi u krilu, pa sam odlučila da uživam u njenoj pažnji što je više moguće.

Koža na vratu je počela da me pecka i odmah sam znala da je moj muž ušao u prostoriju. Pogledala sam ka njemu dok je ulazio sa Adamom, koji je vodio Brejdena za ruku dok je Marko nosio Džeroda.

Marko je sjeo pored mene uputivši mi pogled koji je obećavao kasniju osvetu za onih nekoliko minuta koje smo proveli na spratu. Džerod je odmah pokušao da dohvati uvojak Sofijine kose, a ona se zauzvrat okrenula i zagolicala ga po vratu, natjeravši ga da se zasmije. „Da li su svi spremni za ručak?” upitala je mama sve za stolom i dok sam ja gledala svoju porodicu, osjetila sam se čudno dirnuto. Ponovo sam se okrenula ka Marku, koji kao da je sve to osjetio i pažljivo me posmatrao.

Kao i uvijek. Moja osjećanja su bila glavni prioritet za njega i nikada mi nije dopuštao da to zaboravim.

Razmislila sam o onome što me upitao na spratu. „Potpuno sam sigurna”, šapnula sam, a moj muž je ispružio slobodnu ruku da mi ispod stola stegne koljeno.

Olivija

Bilo je previše tiho. Previše, previše tiho u kući.

Bila sam se sklupčala na velikoj fotelji u udobnom dnevnom boravku (manjem od naša dva dnevna boravka) i čitala knjigu pisca sa kojim je Grejs sarađivala. Stigla sam do jednog uzbudljivog djela od kog sam pocrvenila i pogledala prema svom prelijepom mužu koji je ležao na kauču čitajući strip (jer nikada nije prestao da bude veliko dijete).

Namjeravala sam da ga zaskočim kada mi je palo na pamet da bi jedna od naših djevojčica mogla da upadne i prekine nas. Tada sam shvatila da je u kući previše tiho. „Gdje su djevojčice?” upitala sam Nejta.

On je okrenuo glavu na debelom jastuku na koji je bio naslonjen i pogledao me preko naočara koje je sada morao da nosi. Mrzio ih je. Ja sam mislila da sa njima izgleda preslatko.

Zbog čega ih je on upravo i mrzio. „Mislio sam da su u drugom dnevnom boravku i da gledaju film.” ,,A to je obično praćeno pjevanjem ili plesanjem ili nekakvim skičanjem.” Ustala sam sa fotelje i spustila knjigu. „Odmah se vraćam.” „Dušo, možeš li da mi doneseš kafu kada si već ustala?” „Tvoj nedostatak brige je čudesan.” Zakolutala sam očima prema njemu i izašla iz sobe.

Ono što sam zatekla u dnevnom boravku natjeralo me da stanem i duboko udahnem.

Na velikom ekranu koji je Nejt postavio na zid iznad kamina emitovao se DVD sa našeg vjenčanja. ~ 215 ~ Anna

Zvoncica

Lili i Dženueri su sjedile na kauču, tihe kao miševi dok su gledale kako njihovi tata i mama plešu na svojoj svadbi.

I ja sam se zagledala u taj prizor, u to kako me Nejt držao uz sebe i zurio mi u oči kao da u prostoriji sa nama nema nikog drugog.

Djevojčice su očigledno bile opčinjene ovim i gledale su kao da gledaju neki Diznijev film o princezama.

Osjetila sam vrelinu na leđima nekoliko sekundi prije nego što su ruke kliznule oko mog struka i privukle me na čvrste grudi. Opustila sam se naslanjajući se na Nejta, pokrivajući njegove ruke svojim. Spustio mi je nos i usne na vrat i šapnuo mi na uho: „Dobro izabran film.”

Ja sam se iscerila. „Nisam ga gledala ko zna otkad.”

Lili se okrenula, pošto nas je čula. Izgledala je kao da želi da se izvini. „Ooo. Upravo smo ovo pronašle.”

Dženueri se osvrnula preko ramena prema nama. „Mamice, haljina ti je prelijepa.” „Da li je još uvijek imaš?” upitala je Lili, očiju blistavih od same pomisli da može da je obuče. „Imam. Pokazaću ti je, ali moraš da budeš stvarno pažljiva sa njom, važi?”

Ozbiljno su klimnule glavama, moja dva mala anđela. „Tata, ti ovdje nosiš kilt!” zakikotala se Lili. „Nosim kilt”, prihvatio je dok me je pomjerao naprijed kao da sam njegova lutka, što je natjeralo djevojčice da se još jače zakikoću. „Da li voliš da nosiš kilt?”

On me stegnuo čvršće. „Ne znam. Da li ja volim da nosim kilt?”

Odmahnula sam glavom. „Čitavog dana si se žalio zbog toga.”

Lili je zaustavila snimak i pomjerila se na kauču da bi bila okrenuta licem prema nama.

Kao i uvijek, Dženueri je uradila isto što i njena starija sestra. „Da li bi radije nosio kilt ili pelene?” Iskezila se kao da je upravo smislila najsmješniju stvar ikada.

Ja sam se zatresla od smijeha, pitajući se da li se Nejt pokajao što je prenio naš razgovor na temu „da li bi radije” našoj djeci. „Hmmm.” Pretvarao se da stvarno razmišlja o ovome. „Mislim da bih radije nosio kilt.” „Zašto?” „Jer je topliji i manje je ponižavajuće nositi ga.”

Lili se ponovo zakikotala, ali Džen je nabrala nosić. „Šta znači poni... poženavajuće?” „Ponižavajuće”, ispravila ju je Lili. „To znači da te je sramota od toga.”

Moja mala pametnica. „A to.” Džen se nasmijala, a na obrazima su joj se pojavile jamice koje je naslijedila od oca. „Da, u pelenicama bi stvarno izgledao blesavo tata.” „Ne znam.”

Osvrnula sam se preko ramena prema njemu. „Pelenice. Stvarno?

Iskezio se i njemu su se, takođe, pojavile jamice na obrazima. „Mogao bih da prođem sa pelenicama.” ~ 216 ~ Anna

Zvoncica

„Dušo, ja te volim i mislim da si vrlo zgodan, ali čak ni ti ne bi mogao da prodeš sa muškim pelenama.”

Frknuo je kroz nos. „Možda si u pravu.” „Mama, da li bi ti radije bila u braku sa tatom ili čovjekom iz reklame za deterdžent za suđe?” Lili se nestašno iscerila.

Iskolačila sam oči kada me moje dijete ovako odalo.

Nejt me blago okrenuo licem prema sebi. „Šta sad ovo znači?” zadirkivao je on.

Stidljivo sam slegnula ramenima. „On je veoma zgodan.” „Pa?” Podigao je obrvu. „Ja ili taj momak sa deterdžentom?”

Sada je na mene bio red da se pretvaram kako razmišljam o tome. „Taj momak sa deterdžentom stvarno pere suđe.” „Mi imamo mašinu za pranje suda.” „On, takođe, čisti radne površine u kuhinji.” „Hej, nas dvoje imamo dogovor. Ja sam ti dao dvoje slatke djece, a ti čistiš kuhinju.” „To je prilično dobar dogovor, mama”, osmijehnula se Lili.

Namrštila sam se na Nejta, koji nije mogao da se suzdrži da se ne nasmije. „Sad te je sredila,” „Nije me sredila. Ja sam obavila težak dio posla da stvorimo ova dva anđelčića. To uopšte nema smisla. Ako bi iko trebalo da čisti kuhinju, to si ti.” „Mama, da li bi radije...” „Ne, red je na mene.” Sagnula sam se što sam niže mogla sa Nejtovim rukama obavijenim oko struka i protrljala svoj nos o Lilin pa zatim i o Dženin. Njih su se obje nasmijale i mahnule mi rukom da se odmaknem. „Da li biste radije živjele u kanalizaciji sa začaranim životinjama i lijepim vilama u tajanstvenim gradovima u kanalizaciji, ili u prelijepoj, mirnoj šumi sa gomilom lijepih princeza i šarmantnih prinčeva?”

Naše djevojčice su nakratko gledale jedna u drugu dok su razmišljale o ovome, a onda su se istovremeno okrenule i rekle: „U kanalizaciji!” „Dobar odgovor.” Klimnula sam glavom, odobravajući. „Ovo je bilo teško pitanje.” Nejt je bio zamišljen. „Zaista mi je bilo teško da smislim odgovor na to.” Položio je ruku na srce na dramatičan način. „Živjeti u kanalizaciji sa gomilom ljupkih čudaka ili šetati kroz divnu šumu sa prelijepom princezom. Teško pitanje.

Zaista teško.” „Tata!” Djevojčice su se nasmijale njegovoj šali, ovog puta glasnije. „Sreća ti je što si presladak sa tim naočarama.” Priljubila sam se uz njega, smijući se kad su mu se oči suzile na riječ „presladak”. „Ili bih mogla jednostavno da se uvrijedim na svu tu priču o prelijepoj princezi.” „Ne bih ja to”, šapnuo je on. „Bila je glupa kao top i stalno joj se spavalo.” „Uspavana ljepotica!” povikala je Džen, pošto je čula šta je rekao. „Možemo li da gledamo ‘Uspavanu ljepoticu’?” „Da!” povikala je Lili, jureći kroz sobu do ormarića sa DVD-ima. ~ 217 ~ Anna

Zvoncica

Nejt je pogledao u njih, pa u mene pa frknuo kroz nos. „DVD sa našeg vjenčanja je odbačen zbog ‘Uspavane ljepotice’.”

Odvukla sam ga od djevojčica, privijajući se uz njega kad sam ga dovela do vrata. Kada sam bila sigurna da djevojčice ne mogu da čuju, šapnula sam: „Možda postoji nešto u svemu tome oko ‘Uspavane ljepotice’.”

Ruke su mu se stegnule na mojim kukovima i pogledao me je užarenim očima ispod poluspuštenih kapaka. „Šta imaš na umu?” „Razmišljam o seksualnoj fantaziji. Noćas.” Prešla sam svojim usnama preko njegovih. „Tvoj izbor? Da li da glumim damicu u nevolji kao iz bajke, ili ćemo da odaberemo nešto malo više naučno-fantastično?” Sugestivno sam mu se osmijehnula. „Nikada se ne mijenjaj”, šapnuo je promuklo. „Ti si apsolutno jebeno savršena takva kakva jesi.” ,,O čemu pričate?” radoznalo nam je doviknula Lili. „Tvoj tata se upravo sjeća zašto se oženio sa mnom”, doviknula sam joj, a on se iscerio, i ponovo su se pojavile one neodoljive jamice, kao što se dešavalo najmanje trideset puta svakog dana.

Džoana

„Beli se ovdje mnogo sviđa.” Privila sam se uz Kama kada me povjetarac koji je duvao sa vode natjerao da se cijela naježim od svježine. „Trebalo je da obučem jaknu.”

Kam je umjesto odgovora raširio svoju jaknu i priljubio me uz sebe, pa me pokrio jaknom što je bolje mogao. „Trebalo bi da se potrudimo da češće dolazimo ovamo.”

Klimnula sam glavom, gledajući kako se Bela igra na plaži sa Sarom, ćerkom naših prijatelja Lin i Pitija. Lin i Kamova mama, Helena, pretvarale su se da ih jure i njihov kikot se podizao u vazduh i miješao sa gakanjem galebova iznad naših glava.

Uvijek sam voljela Kamov rodni grad Longnidri. Voljela sam obližnju plažu na kojoj smo sada bili i voljela sam to što moje dijete toliko voli svog djeda i baku. Voljela sam to što ona ima život o kakvom sam ja oduvijek maštala kao dijete. „Kol i Šenon će uživati na suncu”, rekao je Kam, a u glasu mu se osjećao osmijeh.

Bela je vrisnula kada se izmakla izvan Heleninog domašaja samo da bi natrčala pravo na djeda Andersona. On se nasmijao i podigao je visoko u vazduh, a ona se smijala i vikala dok ju je on okretao u krug prije nego što je ponovo spustio na pijesak. Sara je zahtijevala isto i Piti je poslušao dok su Lin i djed i baba gledali. Pratila sam Belu pogledom kada je otrčala malo ispred njih.

Dok sam gledala u nju, kao da se preobrazila u dječačića riđe-žute kose koji je sa strahopoštovanjem gledao u vodu. Bila je to uspomena na dan kada sam sa njim uskočila u autobus i odvela ga do Baloha da bi prvi put mogao da vidi jezero. Imao je šest godina; ja sam imala samo četrnaest. „Još ne mogu da vjerujem da je moj mali brat oženjen.” „Njemu je dvadeset sedam godina, Džo”, podsjetio me Kam blago. ~ 218 ~ Anna

Zvoncica

„On će za mene uvijek biti mali” šapnula sam osjećajući se pomalo dirnuto. „Shvatićeš to sa Belom. Ona će za tebe uvijek imati šest godina.” „Dušo, jesi li dobro?” Pognuo je glavu da me pogleda u lice. „To je blesavo.” Odmahnula sam glavom i zatreptala da odagnam suze. „Samo osjećam kao da... otkad sam dobila sve što sam ikada željela, vrijeme se jednostavno ubrzalo. Bela će krenuti u srednju školu prije nego što toga i budemo svjesni. Volim što sam mama. Volim što smo roditelji. Ne želim da to prestane.” „To nikada neće prestati, Džo.” „Znam, ali pogledaj Kola. To ne prestaje, ali poslije nekog vremena im više nisi potreban na isti način.”

Kam je ćutao na trenutak i mislim da je bio iznenađen mojom tugom.

Ali kao i uvijek, imao je sposobnost da i on mene iznenadi. „Da li...? Da li želiš još jednu bebu?”

Sva sam se napela, naslonjena na njega, plašeći se da ga pogledam u oči i odam se. „Ove godine puniš četrdeset, Kame.” „A ti tek trideset pet. Još ima vremena... Ako je to ono što želiš?”

U meni je počela da raste nada kada sam se okrenula da ga pogledam. Ovo me mjesecima pritiskalo, ali Kameron nikada nije ni na koji način nagovijestio da želi da ima još jedno dijete. To bi bio veći finansijski pritisak. Značilo bi možda i traženje novog stana. Ali ja sam stvarno željela još jednu bebu. Željela sam da Bela bude starija sestra kao što sam ja bila i da njen mali brat ili sestra gledaju u nju onako kao što je Kol gledao u mene. „Da li bi ti želio još jednu bebu?”

Kam je tražio odgovor u mojim očima, a na usnama je počeo da mu poigrava smiješak. „Da, želio bih još jednu bebu. Jednostavno nisam znao da li je to nešto što i ti želiš. Ti mi obično kažeš kada nešto želiš, Džo.” Sada se široko osmjehivao, pošto je vidio ushićenje u mojim očima. „Zaista želim još jedno dijete”, šapnula sam. „Zaista želim.”

Polako je klimnuo glavom. „Onda ćemo početi da pokušavamo.” „Jednostavno tako? Bez daljeg razgovora?” „Neće biti lako.” Zagledao se niz plažu. Ostali su poodmakli ispred nas, a Bela i Sara su sada trčale po plaži držeći se za ruke. „Ali vrijedi truda.”

Obavila sam mu ruke oko vrata i čvrsto ga grlila. „Volim te.” „Volim i ja tebe.”

Poljubila sam ga, dugim, sporim, slatkim poljupcem ispunjenim svakim djelićem ljubavi i zahvalnosti koje sam imala u sebi, jer je poslije svih ovih godina Kameron Mekejb još uvijek imao sposobnost da me učini najsrećnijom ženom na svijetu. Suze su podrhtavale na mojim trepavicama i kada je prekinuo poljubac pale su mi na obraze.

Kam ih je obrisao palcem. „Suze radosnice?” ,,I te kako.”

On se osmijehnuo i zagrlio me čvršće. „Ovo će biti zabavno.” „Dodavanje još jednog djeteta plemenu?” Šmrcnula sam i zasmijala se. ~ 219 ~ Anna

Zvoncica

„Mislio sam na neprestani seks... ali, da, i to takođe.”

Moj smijeh je odjeknuo niz plažu dok me on vukao za ruku i vodio prema našoj porodici. Na zvuk mog smijeha Bela, kojoj je plava kosica neobuzdano lepršala oko osmijehnutog lica, odmah je jurnula nazad uz plažu prema nama.

Eli

Naslanjajući se ćutke na vrata u kuhinji moje mame, gledala sam u Adamova leđa dok je stajao pred sudoperom perući šoljice i šolje koje nisu mogle da stanu u mašinu za sudove.

Ne prvi put, zahvalila sam Bogu što sam se udala za čovjeka kome nije smetalo da radi kuhinjske poslove. „Mogu da te osjetim da si tu, znaš”, rekao je tiho, a u riječima se osjećala njegova zabavljenost.

Osmijehnula sam se i ušla u prostoriju. „Hana i Marko uskoro kreću.” „Vjerovatno bi i mi trebalo da krenemo kući. Mislim da je Džerod izmorio Breja.”

Polako sam mu prišla i obavila ruke oko njega, prekrstivši ih na njegovim grudima dok sam mu naslanjala obraz na rame. „Mislila sam...” „Hmm, to nikada nije dobro.” „Ozbiljna sam.”

Adam je frknuo kroz nos. „Kao i ja.”

Zakolutala sam očima iako on nije mogao da to vidi. „Obećavam da će ti se ovaj pravac razmišljanja dopasti.”

Umjesto odgovora, on je prestao da briše šolju i okrenuo se da bi mogao da mi prebaci ruke preko ramena dok je prislanjao moja prsa uz svoja. Gledala sam u njegove tamne oči, videći tračak nezadovoljstva u njima. Vidjela sam takav njegov pogled nekoliko puta tokom proteklih nekoliko nedjelja i to je počelo da me čini nervoznom. Tek nakon što smo rezervisali odmor za djecu u Dizni vorldu počela sam da sumnjam šta nije u redu. „Zanemarivala sam te”, šapnula sam, sklanjajući mu kosu sa lica.

Oko očiju je imao nekoliko bora kojih ranije tu nije bilo, ali to je samo činilo da djeluje ogrubjelo i zanimljivo. Prokleti muškarci. Zašto toliko njih počne da izgleda bolje s godinama dok žene moraju krvavo da se potrude kako bi sačuvale mladalački izgled? „Eli?” Odmahnula sam glavom, fokusirajući se. „Ja sam radila u svojim novinama i provodila sam sve slobodno vrijeme s djecom, a ti si bio zauzet. Ti i ja nismo imali nimalo vremena za nas.”

Klimnuo je glavom, a nešto slično olakšanju pojavilo se u njegovom izrazu, a mene je preplavio osjećaj krivice. „Mislio si da nisam primijetila?” upitala sam. „Kao što si rekla, bili smo zauzeti.” Slegnuo je ramenima. „Adame, primijetila sam da mjesecima nismo izašli. Primijetila sam da već mjesecima nismo imali vremena za nešto više od seksa na brzaka.” Prislonila sam se uz njega. „Moraš da mi kažeš kada si nezadovoljan.” ~ 220 ~ Anna

Zvoncica

„Eli.” Još čvršće me obujmio rukama. „Nisam nezadovoljan. Samo si mi nedostajala.

Nikada nisam htio da budem poput svojih roditelja i ignorišem svoju djecu, ali bih, takođe, volio da ponekad imam malo vremena nasamo sa svojom ženom.” „Ja, takođe.” Blago sam se nasmiješila. „Zbog toga sam tražila od mame i Klarka da večeras povedu djecu kod sebe. Svratićemo do kuće i uzeti neke stvari potrebne za noćenje izvan kuće, donijetih ovamo, a onda ti i ja možemo da radimo šta god poželimo.”

Adam je podigao obrve. „Da li se ti to šališ? Jer ako se šališ, to je stvarno surovo.”

Zakikotala sam se. „Ne šalim se. Samo ti i ja, dragi.”

Poljubio me je, blago uz obećanje da će uslijediti još, a onda se malo izmakao da šapne: „Ostavićemo stvari za djecu, a onda idemo kući da mogu da te tucam žestoko kao što želim, a ti možeš da svršiš glasno koliko želiš.”

Nalet uzbuđenja prostrujao mi je između nogu i ja sam klimnula glavom, ostavši bez riječi.

Pogled mu se užario. „Hajdemo sada.”

Iscerila sam se i ponovo klimnula glavom. „Imam još jedan poklon za tebe.” „Molim te, reci mi da je to providni donji veš.” Smijući se, odmahnula sam glavom. „Bolje od toga.”

Izgledalo je da sumnja kako postoji išta bolje od providnog donjeg veša. „Otići ćemo na ljetni odmor sa dječacima u Dizni vorld i sjajno se provesti sa njima.” Jer koliko god se šalio u vezi sa haosom koji je predviđao na predstojećem odmoru, on je volio da se druži sa svojim dječacima. Njegov pravi problem bio je u tome što nikada nije viđao mene... nasamo. ,,A poslije toga ti i ja idemo u Džosinu i Brejdenovu vilu na jezeru Komo na četiri noći. Oni kažu da možemo da idemo, a mama i Klark će sa zadovoljstvom čuvati dječake.”

Adam je zurio u mene kao u nevjerici. Kada je shvatio da sam ozbiljna, ponovo me poljubio, ovog puta strasnije. Prekinuli smo poljubac da uzmemo vazduha i on je promuklim glasom rekao: „Jebeno mnogo te volim.” „Pomalo je teško mrziti me, medeni”, začikavala sam ga. „Ne šališ se”, progunđao je, blago me gurajući prema vratima. „Kući, po dječije stvari, nazad ovamo, kući, da se tucamo kao tinejdžeri. Odmah.”

Pa, nije morao dvaput da mi kaže.

Džos

„Mama, pišeš li?”

Prsti su mi se zaustavili na tastaturi lap-topa kada sam čula glas svog najstarijeg djeteta iza sebe. „Da li je ovo soba u kojoj pišem?” uzvratila sam pitanjem ne okrećući se. „Nisi izgledala kao da pišeš?”

Okrenula sam se u stolici i vidjela Bet kako stoji u otvorenim vratima moje kancelarije. „Zar ti zatvorena vrata i zvuk kucanja po tastaturi nisu ukazivali na to?” ~ 221 ~ Anna

Zvoncica

Moja jedanaestogodišnja ćerka se namrštila vrlo slično kao što sam i sama radila. „Tata je sa Eli, Luk igra video igricu a meni je dosadno.” „Mislila sam da čitaš.” „Čitala sam, ali ta knjiga je dosadna. Pored toga... subota je, znaš.” Spustila je ruke na kukove i zagledala se u mene.

Osjetila sam kako me taj njen pogled pogađa u grudi i iz njih se proširio blagi bol.

Davala sam sve od sebe da uskladim svoje pisanje i život sa djecom i Brejdenom, ali očigledno sam ponekad griješila u tome. „Idi i reci Luku da se spremi, a ja ću da odem po tvog tatu. Izaći ćemo na ručak i u bioskop. Da li to zvuči dobro?” „Zaista ne bi trebalo da ti dajem ove nagovještaje kako da budeš dobar roditelj, mama.”

Podigla je obrvu, ozbiljna kao neka stroga učiteljica. Stvarno nisam znala gdje je pokupila te gluposti.

I ja sam podigla obrvu gledajući u nju. ,,U redu, pametnjakovićka. Shvatila sam poruku.”

Pobjednički se iscerila i odjurila po svog brata.

Zakikotala sam se dok sam snimala dokument i zatvarala kompjuter. Moje dijete je postajalo previše pametno za sopstveno dobro. Ipak, teško je bilo obuzdati takav stav pametnjakovićke kada je imala majku kao što sam ja i oca kao što je Brejden.

Kada sam pronašla pomenutog čovjeka u dnevnom boravku, zastala sam na vratima da ga na trenutak posmatram. Brejdenovo dugačko i još izuzetno dobro održavano tijelo bilo je opruženo na našem kauču. Naša beba Eli ležala je na Brejdenovim grudima. Oboje su spavali.

Izvadila sam telefon iz džepa i počela da ih slikam. „Šta radiš?” pospano je promumlao Brejden.

Podigla sam pogled sa telefona i vidjela ga kako trlja oči jednom rukom, a drugom miluje Elina leđa. „Postavljam sliku tebe i Eli kako spavate na Instagram. Mojim čitateljkama će se veoma svidjeti.”

Izgledajući sada budnije, on se namrštio. „Molim?” „Zar nisi znao, dušo? Ti si njihov omiljeni momak iz knjiga koji se pojavljuje u stvarnom životu.” „Pokazivala si svojim čitateljkama moje slike?” sneno je zagunđao. „Morala sam da te za nešto iskoristim. Povećao si broj ljudi koji me prate na društvenim mrežama. O, gledaj. Već dvadeset lajkova.” Iskezila sam mu se iza svog telefona, a njemu su se oči suzile. „Dužnik si mi zbog ovoga.”

Tijelo mi se zagrijalo na samu pomisao na to. „Šta imaš na umu?”

On se osmijehnuo, polako, nestašno i slatko. „Smisliću nešto.” „Da li će mi se dopasti?” „Da li ti to flertuješ sa mnom dok nam dijete spava u istoj sobi?” Prišla sam do njih. „Ona ne može da me čuje”, šapnula sam kleknuvši da joj pomazim kosicu. „Spava.” „Mislio sam da pišeš.” ~ 222 ~ Anna

Zvoncica

Skrenula sam pažnju sa Eli na Brejdena, zaljubljujući se kao i uvijek u njegove svijetloplave oči. „Nedostajala sam Bet. Iako ona to nije baš tako izrazila.” „Siguran sam da nije.” Osmijehnuo se s ljubavlju. „Previše liči na svoju mamu da bi otvoreno priznala kada joj neko nedostaje. Uvijek mora da umota osjećanja u sarkazam.”

Ja sam se zakikotala. „To ti čini život zanimljivim.” „Ne bih ni želio da bude nikako drugačije, dušo.”

Nagnuvši se naprijed, prislonila sam usne na njegove, s namjerom da to bude nježan poljubac ali kao i uvijek, postao je dublji. „Bljak!” Betin glas nas je natjerao da se razdvojimo. „Dovoljno je loše i što to radite preda mnom, ali pred Eli?” Na njen glasni upad, Eli se pomjerila na Brejdenovim grudima i počela da tiho kmeči jer smo je probudili. „Bet, tvoja sestra je spavala”, prekorila sam je.

Odmah je dobila izraz krivice na licu i prikrala se na vrhovima prstiju u sobu kao da bi sada tih dolazak mogao da poništi buđenje njene sestre. Prišla je do mene, kleknula i položila ruku Eli na leđa. „U redu je, bebice”, rekla je blago. „Mi idemo napolje. Hoćeš i ti napolje?”

Eli je sneno posegnula ručicama za svojom sestrom, a Bet je s lakoćom uzela u naručje i ustala. „Idem da je presvučem.”

Povukla sam ivicu Betine suknje. „Hvala ti, dušo.”

Kada su njih dvije otišle, Brejden se uspravio u sjedeći položaj, prolazeći rukama kroz zamršenu kosu. „Izlazimo?”

Klimnula sam glavom i sjela mu u krilo, još više mu mrseći kosu rukama. „Bet je bilo dosadno.”

Namrštio se dok me obuhvatao rukom oko struka. „Mogao sam ja da izvedem djecu napolje i da tebe ostavim da pišeš.” „Ne.” Ponovo sam ga poljubila. „Bet je bila vrlo jasna. Moram da provodim više vremena sa tobom i djecom. Želim da provodim više vremena sa vama.” „ A noćas sa mnom?” Nestašno je okrznuo svojim usnama moje. „Svaku noć sa tobom”, šapnula sam, a on me poljubio još žešće. „Bljak!”

Ovog puta smo se razdvojili i vidjeli Luka kako stoji na vratima s rukama prekrštenim na grudima. „Postoji li neki problem?” Podigla sam obrvu gledajući svog osmogodišnjeg sina, „Da.” Rekao je to kao da bi trebalo da bude očigledno. „Ne bi trebalo to da radite pred svojom djecom. Tako Bet kaže. Ona kaže da je to kao neko pravilo.”

Brejden se zakikotao. „Sine, jedini koji određuju pravila u ovoj kući su mama i tata.

Shvataš?”

On je poslušno klimnuo glavom ali je i dalje izgledao namršteno. „Možda bi to trebalo da bude pravilo?”

Potisnula sam želju da se nasmijem kada sam čula nadu u tom njegovom pitanju. ~ 223 ~ Anna

Zvoncica

„Vjeruj mi, druže”, rekao je Brejden, stežući me za kuk da to naglasi. „To je nešto za šta je najmanje vjerovatno da će postati pravilo u ovoj kući.” „Ali postoji li šansa?”

Spustila sam lice na Brejdenov vrat da sakrijem od Luka osmijeh. „Ne. Nema nikakve šanse.” „Kada napunim osamnaest godina, hoću li moći da određujem pravila?”

Osjećajući kuda ovo vodi, Brejden se zasmijuljio. „Sine, kada budeš imao osamnaest, pravilo o neljubljenju djevojaka će biti ono posljednje koje ćeš željeti da poštuješ.” „Možda. Ali pravilo o neljubljenju mame će definitivno biti donijeto.” Izašao je na vrata i čuli smo ga kako zove sestru, vjerovatno je tražeći da joj se žali na nas. „Oni se udružuju protiv nas”, promrmljala sam zlokobno, gledajući za našim sinom. „O, mogu da pokušaju.” Brejden mi je okrenuo lice da bi mogao ponovo da me poljubi.

Kada se odmakao, široko se osmijehnuo. „Ali neće uspjeti.”

Osmijehnula sam se vidjevši veselje u njegovim očima, veselje koje sam i ja osjećala, vezu koju smo imali i pomoću koje smo mogli da prođemo kroz bilo šta i znala sam da ćemo je uvijek imati. „Mi imamo ovo.” „Mi imamo ovo”, prihvatio je Brejden, a onda me još jednom poljubio kada je Luk ponovo ušao u sobu i nasmijali smo se, ne razdvajajući usta na izliv ljutnje našeg sina.

Grejs

„Moraš da budeš bolji prema Čarliju”, šapnula sam Loganu na uvo dok smo ulazili na ragbi stadion držeći se za ruke.

Maja je išla ispred nas, čvrsto držeći Čarlija za ruku dok su Kloi i Ed ćaskali sa njima o nečemu.

Logan je progunđa. „Bio sam fin.” „Jedva da si mu rekao dvije riječi dok smo se vozili taksijem ovamo.” „Šta želiš da mu kažem?” Namrštio se na mene. „Jedino što mogu smisliti da mu kažem uključuje i prijetnje.” „On se ponašao prema njoj kao savršeni džentlmen prije neki dan na vjenčanju. On je uvijek savršeni džentlmen.”

Kao da je znao da govorimo o njemu, Čarli nas je pogledao preko ramena i poblijedio.

Visok i mršav, bio je sladak na dječački način. Bio je pametan, zabavan i uglađen. Nosio je crne naočare s debelim okvirom koje su zaista pristajale njegovom uglastom licu i nosio je bijelu košulju, crni sako i crne uske pantalone u paru sa njim, dok mu je na pojasu bio okačen lanac. „Mogao bi da ga pitaš nešto u vezi sa njegovom grupom. Maja kaže da su momci dogovorili svirku uživo.” „Grupa.” Logan je odmahnuo glavom. „Od dobrog momka je sada postao momak koji svira u grupi.” ~ 224 ~ Anna

Zvoncica

„Mislila sam da si to do sada prevazišao.” „Nisam to prevazišao jer što su duže zajedno i što se ona više zaljubljuje u tog malog gnjavatora, veće su šanse da se on ogriješi prema mojoj djevojčici.”

Stegnula sam mu ruku. „Moraš je pustiti da odraste i vjerovati joj da će se ponašati odgovorno.”

Naglo je okrenuo lice prema meni. „Šta ti to znaš? Šta se već dogodilo?” „O, blagi Bože, očinstvo te čini ludim”. Uzdahnula sam. „Hajde da jednostavno razgovaramo o nečemu drugom.” „Kao na primjer?” „Ne znam... Možda...” „Požurite, sporaći!” doviknula nam je Kloi, cereći se.

Zakolutala sam očima, ali Logan i ja smo ubrzali prateći ih prema tribinama. Džuno nas je čekala u prvom redu. „Hej, ti.” Čvrsto sam je zagrlila. „Kako si?” „Dobro sam.” Osmijehnula nam se. „Uzbuđena sam zbog utakmice.” „Za koga ti navijaš, Grejs?” začikavao me Ed. Bila je to utakmica Škotska protiv Engleske. Namrštila sam se. „Baš duhovito.” „Ne, ozbiljno.” „Ja navijam za Ejdana”, othuknula sam i sjela između Džuno i Logana. „Dakle, za Škotsku.” „Samo provjeravam.” „Kloi, molim te udari muža umjesto mene.” „Auh!” Pogledala sam prema njoj i iskezila se. „Hvala ti.” Namignula mi je, ne obraćajući pažnju na Edovo gunđanje. „Dakle, da li je Ejdan spreman?” upitao je Logan Džuno. „Spremniji nego ikad.” „Stadion je prepun” primijetio je Čarli koji je sjedio pored Maje. Maja je sjedila pored svog tate, a Čarlija je smjestila sa suprotne. Pametna djevojka.

Logan me iznenadio kada je upitao: „Da li si ti veliki ljubitelj ragbija, Čarli?” Čarli i Maja su izgledali podjednako zbunjeno kao što sam se ja osjećala. Čarli se pribrao. „Zapravo ne, gospodine.” „Ni ja. Ali drugačije je kada imaš za koga da navijaš.” „O, svakako”, žurno je prihvatio. „Ejdan je kul momak.” Logan je zurio u njega. „Ja sam kul momak, Čarli.”

Majin momak je progutao knedlu. „Naravno, gospodine,” Ja sam zagunđala. „Skoro si uspio. A onda si sve upropastio.”

Logan se iscerio, ne pokazujući kajanje. „Da li je neko ponio neku hranu?” viknula je Kloi. „Ne.” ~ 225 ~ Anna

Zvoncica

„Piće?” „Ne.” Kloi nas je zgađeno pogledala. „Svaka vam čast, društvo.” „Idi i donesi nam naša uobičajena pića”, doviknula joj je Džuno sa svog mjesta dalje u redu sjedišta. „Još imamo vremena.” Moja prijateljica je uzela svoju tašnu. Logan me blago gurnuo ramenom. „Želiš nešto za piće?” Ugrizla sam se za usnu i pogledala u njega. „Možda samo vodu.” „Ne želiš pivo ili vino?” Odmahnula sam glavom.

Džuno se namrštila. „Uvijek naručimo pivo da nazdravimo Ejdanu kada istrči na teren.” „Znam. Jednostavno se danas ne osjećam raspoložena za pivo.”

Ona je zagunđala, „Šta je? Jesi li trudna?”

Pocrvenila sam tako jako da sam se osjetila kao da mi lice gori. „O, moj Bože, trudna si!” „ŠTA?” povikala je Maja.

Logan je ćutao dok je šokirano zurio u mene. „Šta? Šta sam propustila?” čula sam kako Kloi pita. „Grejs je trudna!” vilnula je Maja, a bar je ona zvučala srećno. „Logane?” Uhvatila sam ga za ruku. „Da li si dobro?” „Trudna si?” upitao je tihim glasom. „Baš trudna.”

Neprikladno sam se zakikotala. „Da li se može nekako drugačije biti trudan?” „To se može reći i kada se u nešto ulaže veliki trud”, sugerisala je Džuno šaljivo. „Da li si malo trudna ili baš trudna?” upitao je Logan, uopšte ne obraćajući pažnju ni na koga osim na mene. „Potpuno trudna.”

Iznenađeno sam poskočila kad se bacio na mene, povlačeći me sa sjedišta dok je ustajao. Noge su mi se podigle sa tla i stisnula sam se uz njega dok me čvrsto grlio, spuštajući lice na moj vrat.

Najzad me spustio na zemlju i odmakao se da mi obujmi lice rukama. „Koliko mogu da shvatim, ovo znači da si srećan?” Osmijehnula sam se, a u očima su mi sijale suze. „To je malo reći, dušo.” šapnuo je. „Hoću i ja zagrljaj!” Maja se ugurala među nas, obuhvatajući nas oboje rukama u tijesnom prostoru između redova sjedišta.

Nasmijala sam se kada nas je Logan obje zagrlio i široko se osmijehnuo kao mali dječak. „Uh, pomjerite se ljudi!” uzdahnula je Kloi, provlačeći se ispod njegove ruke da prođe do mene. „Pustite najbolju prijateljicu da prođe.” „Ovo zaista nema nikakve veze sa tobom, Kloi”, začikavao je Logan dok se ona privijala uz mene. „O čovječe.” Odmahnula je glavom gledajući ga kao da joj ga je žao. „Zaista moraš brže da učiš. Najbolja prijateljica... to bih bila ja”, pokazala je prstom na sebe, „uvijek je uključena u sve što nije zaista seks.” ~ 226 ~ Anna

Zvoncica

,,A taj trenutak je uništen za mene.” Maja je nabrala nos.

Logan je frknuo. „Ja mislim da je jednostavno uništen i tačka.”

Kloi je podigla nos. „Neću da slušam vašu negativnost. Idem da donesem vodu za moju prelijepu najbolju prijateljicu koja danas sva sija. I mislila sam da je nešto drugačije u vezi sa tobom večeras.”

Klimnula sam glavom. „Aha. Sigurno jesi.”

Ona se izvukla između nas i uhvatila Eda, izvlačeći ga iz reda sjedišta i vukući ga uz stepenice u potrazi za pićem.

Nakon što sam zagrlila Džuno i Čarlija, ponovo sam sjela na svoje mjesto, ovog puta sa Loganovom rukom oko ramena. Ćutali smo dok smo svi razmišljali o značaju ovih vijesti i ovog trenutka.

A onda je Logan rekao: „Najbolja ragbi utakmica ikada.” „Ništa ne može da uništi ovaj trenutak” dodala je Maja. „Čak ni ako bi Engleska pobijedila Škotsku?” zadirkivala je Džuno. „Čak ni Čarli”, značajno je rekao Logan. „Ovaj, hvala vam, gospodine” rekao je Čarli, zvučeći kao da je istinski zadovoljan.

Ja sam na to prasnula u smijeh, toliko jak da me zabolio stomak i taj zvuk je bio tako zarazan da su mi se pridružili i Logan, Maja, Čarli i Džuno.

~ 227 ~ Anna

Zvoncica

IZRAZI ZAHVALNOSTI Pisanje završnog djela ovog serijala bilo je ništa manje nego luđački dirljivo. Ovi likovi su mi postali bliski kao članovi porodice i oproštaj od serijala mi je pružio i radost i tugu.

Serijal Dublin strit je bio putovanje i ja sam imala veliku sreću da podijelim to putovanje sa nekim divnim ljudima.

Veliko hvala mom fantastičnom agentu, Lorin Abramo. Ti si vjerovala u mene od početka i radila nevjerovatno vrijedno za ovaj serijal i za mene, a uz to si me podržavala, ohrabrivala i podsticala od prvog dana. Hvala ti za sve što si radila. Jedva čekam da vidim šta je sljedeće pred nama!

Mojoj urednici, Keri Donovan: sjećam se dana kada sam primila tvoj imejl o Dablin stritu. Ti si učinila da san postane stvarnost. Hvala ti što si voljela ove likove koliko i ja i što si učinila da svaka knjiga bude bolja nego što sam ikada mislila da može biti. Potpuno je i krajnje veliko zadovoljstvo raditi sa tobom.

Veliko hvala Erin Golvej i čitavoj ekipi u Nju Ameriken lajbreri za sav vaš vrijedan rad na ovom serijalu. Vi ste svi prave rok zvijezde.

Nadalje, hvala Ani Boutmen u Pjatkusu za to što je zaista vjerovala u ovaj serijal i u mene. To mi mnogo znači. I hvala Klari Dijas i ekipi u Pjatkusu što su radili tako vrijedno da ove knjige stignu u ruke čitalaca.

Ovih posljednjih nekoliko godina pisanja serijala bili su vrtoglava vožnja, a usput, ja sam stekla nove prijatelje, čitaoce i blogere. Hvala tim čitaocima i blogerima, Klubu 39, zvaničnom sajtu Samanta Jang i svima koji su me ikada podržali na Tviteru, poslali mi imejl ili poruku preko društvenih mreža obavještavajući me koliko su uživali u serijalu. Veoma cijenim svaku od tih poruka.

I na kraju, moram da zahvalim prijateljima i porodici, koji me podsjećaju šta je važno u životu. Svako od vas je uticao na ovaj serijal na neki način. Vaš humor, vaše srce, vaš trud, vaše saosjećanje i vaša snaga su me dirnuli i ostavili traga na stranicama koje sam ispisala.

~ 228 ~ Anna