Tatjana Gjurković i Tea Knežević Kad je ljuta, vjeverica ne sluša Nakladnik Evenio d.o.o. Urednica Jelena Kovačić Ilustracije Jelena Brezovec Grafička priprema Jelena Brezovec Lektorica Dejana Šćuric, Bujica riječi d.o.o. Tisak Stega tisak d.o.o., Zagreb © Evenio d.o.o. Sva prava pridržana. Varaždin, ožujak 2015. ISBN 978-953-8008-10-8 Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Više informacija i narudžbe na www.evenio.hr.
Tatjana Gjurković i Tea Knežević
Kad je ljuta, vjeverica ne sluša
Ilustracije: Jelena Brezovec
Jednog je jutra u šumi mala vjeverica užurbano skupljala žirove. Veselo je posvuda skakutala, hop-hop, s grane na granu, s drveta na drvo. Skočila je tako i na jedan jako star hrast.
Istodobno je po stazi ispod hrasta prolazio medo. − Ne, vjeverice! Nemoj tuda skakati! − rekao joj je ozbiljnim glasom. Vjeverica je pomislila kako ju medo nepotrebno gnjavi, pa se pravila da ga ne čuje. Nastavila je skakutati po granama staroga hrasta i tražiti žirove. Ispod drveta je vrijedni ježić skupljao lišće na jednu hrpu. Kada ju je uočio, odmah joj je rekao: − Stani! Smiri se! Nemoj skakati! − Joj, nemoj mi i ti govoriti što da radim. Pusti me na miru! − pobunila se vjeverica te je skočila na drugu granu. Bila je jako, jako ljuta zato što joj stalno govore što ne smije raditi. Smetalo joj je što joj stalno govore da se smiri.
Odjednom se glasno zaÄ?ulo krc i jedna je grana puknula. Spretna je vjeverica uspjela skoÄ?iti na drugu.
− Dobro je! Nisam se ozlijedila − pomislila je pomalo uplašeno. No ubrzo se ponovno ohrabrila te je nastavila skakati po istome starom drvetu. Dok je tako skakutala i skupljala žirove, došao je lisac da malo popriča s prijateljem ježom. I on je spazio vjevericu kako se penje prema najvišoj grani. − Ne! Stani! Nemoj ići onamo! Srušit ćeš… − nije stigao ni završiti rečenicu, a vjeverica je skokom zanjihala laganu grančicu i s nje srušila jedno malo gnijezdo.
IZ JET V SA
A RODIT
EL
JE Ljutnja i otpor djece na postavljene granice
Ljutnja pripada skupini osnovnih emocija. Može biti vrlo snažna te, ako se ne znamo adekvatno nositi s njezinim javljanjem, može potaknuti negativno raspoloženje, kao i nepromišljene odluke i reakcije. Jedan od najvećih izazova u nošenju s dječjim iskazivanjem ljutnje jest to što se istodobno i kod roditelja mogu javiti snažne emocije. Stoga je važno da najprije roditelj „izregulira” svoje ponašanje, a kako bi mogao pomoći djetetu da nauči na prihvatljiv način iskazati svoju ljutnju. Dijete će opažajući roditelja naučiti kako se nositi s ljutnjom i kako ju adekvatno izraziti. Ako roditelj reagira burno kad je ljut, dijete se može uplašiti svojega razljućenog roditelja i može mu se javiti strah da će ga roditelj prestati voljeti, da će ga povrijediti ili napustiti. Stoga roditelji trebaju biti odgovorni za kontroliranje svojih reakcija, ali i za imenovanje ljutnje kad se ona pojavi jer je u redu da djeca shvate da je ljutnja normalna emocija i da se i odraslima također javlja. Ako odrasli pretjeraju u reakciji kad su ljuti i ne uspiju se „iskontrolirati”, tad je važno priznati pogrešku i ispričati se. U redu je da dijete dobije poruku da i odrasli katkad mogu pogriješiti i da je normalno da nismo savršeni te da se savršenstvo ne očekuje ni od njega. Zašto se djeca ljute? Ljutnja može biti obrana za izbjegavanje još neugodnijih osjećaja te može biti povezana s neuspjehom, niskim samopoštovanjem, osjećajem usamljenosti ili anksioznosti oko situacija nad kojima dijete nema mogućnost kontrole. Također se može raditi o tome da dijete osjeća da ga drugi ne razumiju ili da se prema njemu ne odnose pravedno te je zbog toga povrijeđeno. Ljutnja koja se u nekom trenutku manifestira ne mora nužno biti povezana samo s konkretnom situacijom koja joj je prethodila, već može biti posljedica brojnih drugih nakupljenih i potisnutih osjećaja. Zato je jako važno da se dijete uči iskazivati sve svoje osjećaje, kako ugodne tako i neugodne. Emocionalna potreba iza ljutnje Svaka emocija, pa tako i ljutnja, nosi u sebi emocionalnu potrebu koju dijete, kao i svaka odrasla osoba, teži zadovoljiti. Ljutnja je najsnažnija emocionalna potreba koja je usredotočena na druge. Drugim riječima, emocionalna potreba iza ljutnje jest potreba da nas se shvati ozbiljno te da nam se pruži vrijeme i prostor da nas se sasluša i shvati što je to što nam je zasmetalo, što nas je povrijedilo, s čime se teško nosimo i tomu slično. Ljutnja u odnosu na agresiju Važno je razumjeti razliku između ljutnje i agresije te ih pravilno prepoznati kod djeteta. Ljutnja je privremeno emocionalno stanje koje je najčešće potaknuto nekom frustracijom, dok je agresija pokušaj da se namjerno nekoga ozlijedi ili da se nešto uništi. U komunikaciji s ljutim djetetom trebamo biti motivirani željom da ga se zaštiti i da se razumije njegov osjećaj (jer je u redu biti ljut) te da mu se da do znanja da je njegov osjećaj prepoznat. Ako ga dijete želi izraziti kroz agresivno ponašanje, tada mu je potrebno postaviti jasnu granicu i predložiti prihvatljiv način izražavanja ljutnje.
Jedna je vjeverica skakutala po starome drvetu. Prijatelji su ju stalno upozoravali da ne skače po tom drvetu i da bude oprezna. Vjevericu je jako naljutilo to što joj svi govore što ne smije raditi, pa je odlučila ne slušati ih, no ubrzo se dogodila nezgoda. Sva sreća da je u istoj šumi živjela i pametna sova, koja joj je pomogla riješiti problem. Slikovnica „Kad je ljuta, vjeverica ne sluša” bavi se problemom izražavanja ljutnje kroz otpor djece na postavljene granice. Kroz jednostavnu priču djecu se uči kako prepoznati vlastite emocije i riješiti problem ili zadovoljiti potrebu koja stoji iza ljutnje. Slikovnica ima i dodatak sa savjetima za roditelje koji će im pomoći da bolje razumiju ponašanje svoga djeteta te da mu pomognu da na prihvatljiv način izrazi svoje osjećaje.
Izdanja serije „Emocije: ljutnja”
49,00 kn