KASTAV VODIČ KROZ ZAVIČAJ
1
2
UPOZNAJMO ZAVIČAJ Upoznaš li bolje kraj u kojem živiš, njegove ljepote, zavoljet ćeš ga i bit ćeš sretan. Vodič je namijenjen osnovnoškolskom uzrastu, a vjerujemo da će biti privlačan i ostalima. Višegodišnji rad učitelja sa zainteresiranim učenicima od 2. do 8. razreda, uz pomoć njihovih roditelja rezultirao je mnoštvom tekstova, ilustracija, fotografija, kvizova…. Ovako objedinjen, Vodič želimo podariti i drugima, da i njih ponese ono zadovoljstvo koje je nas vodilo kroz radionice i male projekte, da uče igrom upoznavajući zavičaj, da sami istražuju, pronalaze mnoge ljepote koje mi još nismo istaknuli. Učiteljice: Dragica, Željka i Dolores
3
4
ČA JE ZAVIČAJ? Se ono ča je okol nas, ča vidimo, čujemo al’ oćutimo, kade su naši, kade se igramo, kade su živeli naši stari i se ča su storili i pustili za sobun.
5
IME GRADA KASTVA Postoji nekoliko teorija o tome kako je Grad Kastav dobio ime. Kad je ilirska kraljica Teuta vladala Liburnijom, zapovijedila je prijeteći smrtnom kaznom kako u taj grad ne smije ući nijedan nekreposan vitez. Stoga su gradu dali ime Castua (Čista). Drugi pak misle da je grad dobio ime od liburnijske riječi kašča što znači spremnica za žito, a J. W. Valvasor u svojoj enciklopediji Slava vojvodine Kranjske iz 1689. godine uvjeren je da ime grada ima veze s riječi kostanj, tj. kesten.
6
Kako god, dvije sljedeće teorije su za znanstvenike možda najprihvatljivije. Prva, da je grad položen na strmoj špilji, a u keltskom jeziku špilja se kaže kast i druga; grad je možda bio rimski tabor, a na latinskom jeziku utvrđeni tabor je castra ili castellum (utvrda, kula, grad). Upravitelj dobara na latinskom glasi gastaldus.
7
GRB I ZASTAVA Grad Kastav ima novi grb i zastavu od 2003. godine. Likovno rješenje izradio je Mladen Stojić. Zastava Grada Kastva crvene je boje sa žuto obrubljenim grbom Grada u sredini. Grb ima oblik srcolikog trokutastog štita u kojemu se na plavom polju nalazi lik svete Jelene Križarice.
8
OD KAD SMO?
9
Istraživanja su potvrdila da je ovdje postojala prapovijesna gradina u 11. st. pr. Kr. Teško je točno odrediti njezin prostor, no vjerojatno je obuhvaćala uzvisinu na kojoj je župna crkva sv. Jelene Križarice te područje oko Lokvine. Prilikom istraživanja liburnijskog limesa (utvrđene rimske granice) od Rijeke do Prezida pod vodstvom Radmile Matejčić sedamdesetih godina prošlog stoljeća, obavljena su iskapanja i istraživanja na vrtači Mišinac podno sjeveroistočnih kastavskih zidina. Matko Laginja smatra da ime dolazi od riječi MJEŠINAC, tj. LJEŠINAC što znači da je ondje možda bilo groblje iz poganskog doba.
10
PRAPOVIJEST
Otkrivena je nekropola (grobni nalaz), a prilozi u grobovima pripadaju kulturi željeznog doba. Pronađene su željezne igle, ukosnice, fibule (kopče), jantarna zrna, zakovice, ulomci keramičkog posuđa i samo jedan skeletni grob. Od grobnih nalaza po ljepoti se ističe Kastavski pektoral (ukras koji se nosi na grudima). To je trapezasta ploča s isturenim stiliziranim konjskim glavama po strani. Tijekom 10. st. pr. Kr. na ovom prostoru ispreplitala se povijest Histra, Japoda i Liburna. Na području Kastavštine živjeli su Japodi koje su u unutrašnjost potisnuli Liburni, dobri pomorci i brodograditelji.
11
12
SREDNJI VIJEK Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine područje Istre i Kvarnera poprište je sukoba mnogih naroda: Bizantinaca, Franaka, Mlečana, Langobarda i Avara. U razdoblju Velike seobe naroda tijekom 6. i 7. stoljeća na ove prostore postupno doseljavaju Slaveni. Pretpostavka je da je Kastavština bila u vlasništvu kneza Borne (početak 9. stoljeća), koji se oslovljava titulom kneza Dalmacije i Liburnije. Ratna zbivanja su prožeta i sukobima oko crkvene prevlasti. Područje Istre od sredine 12. stoljeća dolazi pod upravu Pulske biskupije koja na Rječini graniči sa Senjskom biskupijom. U istom stoljeću gospodari Rijeke, Kastva, Veprinca, Lovrana, Mošćenica i Brseča postaju grofovi Devinski. Vladaju više od dva stoljeća. Grofovi Devinski su dobili ime prema svom gradu-utvrdi Duino(Devin) koji je smješten nad cestom Monfalcone – Trst. Devinski su bili u dobrim odnosima s goričkim grofovima o čemu govore tri isprave nastale u Kastvu 1351. godine. Isprave su zanimljive jer se u njima kao jamci kastavske komune spominju župan Wolkan i plovan (župnik) Chwalezc. To je prva izvorna potvrda o postojanju kastavske župe 1351. godine. U izvoru se spominje župan čija se titula više ne spominje u Zakonu Grada Kastva, ali se spominje u Veprinačkom statutu. 13
To je dokaz da je Kastav u 15. stoljeću bio središte Kastavske gospoštije. Hugon VIII. Devinski 1390. godine sastavio je oporuku u korist šurjaka Rudolfa von Walsee, brata svoje žene Ane. Kako Hugonova djeca nisu doživjela punoljetnost, grofovi Walsee postali su gospodari Kvarnerskog imanja, između ostalog i Kastva. Otprilike u isto vrijeme na prijelazu iz 14. u 15. st. nastao je Riječki urbar, popis zajedničkih i pojedinačnih podavanja istočnoistarskih kvarnerskih komuna. U navedenom urbaru spominju se: Grad svetoga Vida (Rijeka), Chestaw (Kastav), Veprinez (Veprinac), Lauran (Lovran), Moschanitz (Mošćenice) i Berschetz (Brseč). U vrijeme postojanja Riječkog urbara nastao je Kastavski statut, tj. ZAKON GRADA CASTUA OD LETTA 1400. Zapisan je na hrvatskoj čakavštini te u prijevodima na latinskom, njemačkom i talijanskom jeziku. Prvi put je Zakon objavljen 1873./1874. u zadarskom časopisu Pravo, a objavio ga je Matko Laginja. Svakodnevni život stanovnika srednjovjekovnog Kastva odvijao se u gradu (burg) i izvan zidina (kuntrada). Gradski su bedemi izgrađeni od 11. do 13. stoljeća, a grad je postupno dobio 9 kula. Gradske ulice unutar zidina su nepravilne, a glavno središte postala je Lokvina na kojoj je bila smještena hiža kapetanska (kapetanova kuća). Nasuprot kapetanovoj kući u vrijeme obitelji Walsee sagrađena je crkvica svete Trojice (15. st.). To zasigurno nije najstarija crkvena građevina (na slici). 14
15