Bilo nam je tako lijepo!

Tabu

Bilo nam je tako lijepo! druga knjiga

-1-

Od iste autorice NoÊni trening Moj Antonio Diavolo Vrijeme laži ∑ Tabu I.

-2-

Tabu

Sibila Petlevski

Bilo nam je tako lijepo! druga knjiga

Fraktura -3-

Copyright ∂ Sibila Petlevski i Fraktura, 2011.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

All rights are represented by Fraktura, Croatia.

ISBN 978-953-266-121-7 (cjelina) ISBN 978-953-266-263-4 (Knj. 2) CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 772348

-4-

Tabu je nekrografija u tri romana: Vrijeme laži, Bilo nam je tako lijepo! i Stanje sumraka. Premda je udio povijesnih Ëinjenica znatan, a spominje se i velik broj stvarnih osoba, Tabu je fikcionalno djelo kojemu je život zaboravljenog velikana psihoanalize Viktora Tauska poslužio samo kao inspiracija. Konfabulacije stvarnih Ëinjenica iskljuËivo su u funkciji književnosti i njihova primjena na stvarnost pravo je Ëitatelja za koje autorica ne snosi odgovornost.

Trilogija Tabu posveÊena je hrabrima, koji ne pristaju živjeti u vremenu laži; ljudima koji se ne boje slobode.

Roman Bilo nam je tako lijepo napisan je s nadom da fikcija priËe nije uvrijedila njenu istinu; s osobitom zahvalom Nevenki Mikac i drugim Ëlanovima obitelji Tausk.

-5-

U umjetnosti ima zadovoljstva, u znanosti ima ushita, u politici ima entuzijazma, ali sreÊe ima samo u ljubavi.

Alain Badiou Bili smo sretni. Bilo nam je tako lijepo i htjeli smo da tako i ostane.

Ernst Gans, Jelka Tausk-Gans i Camillo Gans Oproštajno pismo, BeË, 17. ožujka 1938., na dan nacistiËke parade

-6-

Molim Vas da me ne shvatite krivo. Ne treba se koristiti lošim pojavama u društvu. Ne mislim da se treba raËunati na pomamu za skandalima, ili na pohotljivost. Dobre osobine ljudi mogu se lukrativnije iskoristiti od loših. Gle­ dajte, ovakav mali ružiËasti ideal uvlaËi se u dušu svakoga tko još može ljubiti djevojke. A takvih ima mnogo. Rekao bih, hvala bogu! U tim ljudima još uvijek se skriva odre­ eni kvantum revolta protiv nevaljalština koje Ëine sva­ koga dana, a koje ne bi Ëinili ∑ kako oni tvrde ∑ da ne moraju, da ih drugi ne sile na to, da su slobodni. Time što se taj revolt hrani Ëini se plemenito djelo. To se ne smije previdjeti. Vidite, upravo ti ljudi kupuju knjižice u kojima piše: Dragi moji, Vaš je ministar veliki lupež. ∑ Ti ljudi Ëitaju takve knjižice i onda kad su veÊ i sami postali mi­ nistri. Tada, doduše, samo prije spavanja, u krevetu, prije nego što utrnu svjetlo. Te ljude bocka svijest da ima smi­ sla biti pošten Ëovjek.

Viktor Tausk

-7-

-8-

I. Dim Orijenta

Uporno je izbjegavao uÊi u spavaÊu sobu svojih roditelja.

Nije se mogao osloboditi osjeÊaja da je ubio majku. Prošlo je tjedan dana otkako se uvukao u spavaonicu i žestoko izbo njenu sliku u predjelu grudnoga koša, tamo gdje je pretpostavljao da se nalazi srce. Sestra Jelka je otišla po svijeÊnjak i nakratko otvorila vrata. Viktoru je, htio-ne htio, pogled pao na noÊni ormariÊ i na majËino poprsje koje se koËilo u srebrnoj rami; bujno poprsje mlade žene stegnuto u haljinu visoka ovratnika s Ëipkom. Staklo je bilo netaknuto, fotografija se Ëinila potpuno neošteÊenom.

To ga je pogodilo više nego da je tamo ugledao krhotine i okrvavljeno šilo.

Emilie Roth Tausk je i dalje obavljala kuÊanske poslove kao da se ništa nije dogodilo i svako toliko bi ga nešto priupitala, na što bi on sasvim normalno odgovarao, ali za njega je ona bila mrtva; bila je kažnjena za slabost koju je iskazivala prema Hermannu, Viktorovu ocu, koji se prema njoj preËesto ponašao kao prema sluškinji i doliËnoj zamjeni za kurvu. Možda u tim nježnim godinama Viktor nije sasvim razumio što otac misli kad kaže da su supruge krive za to što njihovi muževi odlaze u kupleraj. Poslije je u toj istoj, Ëesto ponavljanoj reËenici prepoznao oËevu potrebu da u svima oko sebe pobudi osjeÊaj dužnosti i preko toga osjeÊaja ih ucijeni, prebaci na njih dio vlastite krivnje.

Emilie je raala Viktorovu braÊu i sestre iz ljubavi koja je bila gadljivo pomiješana s dužnošÊu i uvijek se trudila -9-

ostati u okvirima preporuËenoga morala. Ona nije nikada, Ëak ni onda kad se upuštala u žestoku i glasnu svau s Hermannom, našla snage iskoraËiti iz društvene role koju je njezin sin puno godina poslije, kad je veÊ postao lijeËnikom i psihoanalitiËarem, nazvao ornamentalnom ulogom žene, vulvom u srebrnoj rami društvene hipokrizije.

“Seks je nešto odvratno”, rekla je u usputnom razgovoru, u kojem je na sebi svojstven, ukoËen, ali zato ne manje okrutan naËin predbacivala tada veÊ odrasloj sestri Jelki na odluci da napusti posao uËiteljice i postane primaljom, što je u to vrijeme bilo zvanje kojim se nisu bavile djevojke iz uglednih kuÊa.

“Meni se trudne žene gade”, tiho je dodala, gledajuÊi kÊerku ravno u oËi.

Viktor je oduvijek iz dna duše mrzio slabost. Još kao malen, nezreo djeËarac želio je kazniti majku zbog slabosti s kojom je izvršavala dužnost koja joj se gadila. Davno poËinjeno djeËaËko nedjelo, nešto što je u njegovoj svijesti bilo i ostalo vjeËni crimen, u stvarnosti je bilo jedva zamjetljivo: nakon što je Emilieinu fotografiju plitko iša­ rao iglicom za šivanje, umetnuo ju je pažljivo natrag pod staklo i priËvrstio okvirom. Kad je sestra otvorila vrata spavaÊe sobe, to što je vidio probudilo je u njemu prijevremenu spoznaju uzaludnosti života. Viktora je pogodio nesklad ubilaËke namjere, koja mu se upekla u sjeÊanje kao žig utisnut užarenim gvožem, i samoga Ëina, koji je ostavio plitak trag na površini zbilje. Taj je trag zloËina bio vidljiv samo njemu ∑ i to tek pod odreenim kutom svjetla koje je iskosa, s prozora doma koji je Viktor napustio i u koji se više nije imao volje vraÊati, obasjavalo sliku njegove majke.

Emilie je spavala s primjerkom Goetheova Fausta pod jastukom. Njeno je uzglavlje uvijek bilo podignuto kao da se boji dopustiti snu da je potpuno polegne. »itav dan je teško radila, i veÊ nakon nekoliko proËitanih stihova - 10 -

svladao bi je umor, pa bi umetnula omiljeni tvrdo ukoriËeni svezak ispod tri velika pernata jastuka u uštirkanim jastuËnicama na kojima je bio izvezen njezin djevojaËki monogram. Jelka se uvijek Ëudila kako to da majci slova E. R. ne ostaju ujutro utisnuta na obrazu ∑ što se njoj osobno, baš kao i drugoj djeci, uvijek dogaalo ∑ ali tajna je bila u mirnoÊi. Emilie bi zauzela za nju idealnu, takoreÊi sjedeÊu poziciju, i budila se u istom položaju u kojem je zaspala. Možda nije uvijek bilo tako, ali sve ËešÊe je bivala sama u braËnome krevetu. Kao žurnalist, Hermann je imao plaÊen željezniËki prijevoz i koristio je svaku priliku da ode na put.

“Tata ima cigansku dušu”, ponavljala je Emilieine rijeËi mala Nada. Bila je premala da bi znala što ta fraza znaËi, ali s Ëetiri godine je neprekidno nešto brbljala i voljela je ponavljati što kažu stariji, a ta reËenica joj se svidjela. Nije se zamarala pitanjem što je duša, ali je poËela prouËavati oËeve crte lica i jednom je povukla majku za suknju i tiho, pomalo zabrinuto joj prišapnula: “Mama, je li naš tata Ciganin?”

Bilo je to na samome prijelazu stoljeÊa, oko 1900. VeÊ su nekoliko godina živjeli u Sarajevu: majka i otac, Jelka, Paula, Zorka, Anka, Mirko, Augusta, Zdenko i Nada.

Najstariji sin Viktor tada je veÊ bio oženjen Ëovjek, beËki student prava s interesom za psihološke rasprave i umjetnost, i osim njega nitko od braÊe i sestara nije se sjeÊao Vladimira. Njega se uopÊe nije ni spominjalo osim kao apstrakciju, “jadnog malog Vladu, muËenika”. Tim rijeËima je Hermann jednom prilikom sažeo tragiËnu sudbinu dvogodišnjeg djeteta koje je umrlo od opeklina kad se na njega nesretnim sluËajem izvrnuo kotao kipuÊe vode.

Otada se Vladino ime u obitelji Tausk izgovaralo samo u sklopu fraze u kojoj je bilo združeno s konvencionalnim epitetima žaljenja. Hermann je na praznu stranicu svete knjige Tanakh, baš kako obiËaj nalaže, na hebrejskom, - 11 -

ali i na njemaËkom jeziku, upisivao podatke o no­vo­roen­ Ëadi: kako se tko zove, gdje je došao na svijet, kojega dana, u koliko sati. Bilježio je Ëak i minutu roenja. Uz Viktorovo ime je stajalo: Žilina, srijeda, 12. marta, ¾ 6 po­ podne, 1879. Sestre Jelka i Paula bile su roene u Ravnoj Gori, Zorka u Koprivnici, Mirko i Vlado u Agramu, današnjem Zagrebu, Augusta opet u Ravnoj Gori, a nerazdvojni Zdenko i Nada došli su na svijet u Sarajevu.

Kako je obitelj bila brojna, tako je svako dijete slijedeÊi sudbinske zaplete, s vremenom pronašlo vlastiti odnos prema bogu. Gotovo nitko od njih nije bio praktiËni vjernik; za neke bi se moglo reÊi da su bili teistiËki agnostici, jer su na neki naËin vjerovali u boga, ali nisu imali potrebu pridati mu identitet, drugi su izrasli u ateistiËke agnostike jer nisu vjerovali u božansko naËelo, ali su podnosili pomisao da njihovi mili u vjeri traže uzemljenje krvi, sigurnost i utjehu. Nada je, kao ljeviËarka, tvrdila da je ateistica, dok je Mirko oduvijek bio ateistiËki humanist kojemu je majka Revolucija sklopila palcem oËi u Španjolskom gra­ anskom ratu, kad je veÊ njegovo anarhiji sklono srce zamijenilo doktrinu ludilom slobode.

Hermann je sve gušÊe, sve sitnije i sve nervoznije upisivao imena novoroenËadi u preostalo slobodno mjesto na posljednjoj stranici svete knjige koju su njegovi potomci ∑ solidarni u jedinstvu razliËitosti ∑ zvali “Židovskom Biblijom”. SvjedoËili su, svojim postankom, a da toga uopÊe nisu bili svjesni, razuenost teritorija Austro-Ugarske Monarhije. Potekli su iz udoline izmeu slovaËkih Tatri odakle je bio njihov otac i ravnogorskog polja gdje je, meu drugim doseljenicima iz »eške u Hrvatsku, mladost provela njihova majka. Ravna Gora je još od Josipa II. bio “povlašteni grad”, mjesto trgovine uzduž osamnaestostoljetne Karolinške ceste kojom je nailazilo sve dobro i loše: hrana i bolest, prosperitet i smrt od kolere. Bilo je to mjesto nadanja u bolju buduÊnost gdje su Emilieini - 12 -

roditelji otvorili trgovinu mješovitom robom i lijekovima.

Nekad se tamo protezala gusta šuma okružena brdima ∑ s jedne strane Bjelolasicom, Višnjevicom i Suhim Vrhom, s druge strane Javorovom Kosom i Kosicama, ispod kojih je izviralo šest rjeËica ponornica. Taj kraj uz rijeku Dobru nekad je bio gusto posijan karaulama na crti obrane od Turaka. »inilo se da Tauskovi mogu mirno putovati od šiljatih planinskih lanaca Tatri do snježnih goranskih krajolika Hrvatske i natrag, preko pitomih brežuljaka oko Zagreba i Varaždina, sporim tokom rijeke Save, preko ravnice do Bosne na drugoj obali, slijedeÊi smaragdno vijuganje mrz­ lih voda izmeu gudura obraslih u tamnozeleno; u Sa­ rajevo još uronjeno u duh mraËnog bosanskog vilajeta Osmanlijskog Carstva, a onda opet do metropola Monarhije: Agrama, Budima, Pešte i BeËa ∑ i svih onih manjih i veÊih gradova u kojima su tražili svoju osobnu sreÊu, stjecali prva znanja i mladenaËka iskustva, prvi put ljubili i stradali, u koje su doseljavali, iz kojih su odlazili, u koje su se uporno vraÊali i odakle su bježali progonjeni. Monarhija je padala na koljena sporo kao teturavi mastodont koji bolno i dugo riËe prije nego što Êe pokleknuti. Treba samo zamisliti s jedne strane kiËmene moždine monarhijskog Ëudovišta gradove Budim, Peštu, Agram i Rijeku, a s druge strane Zadar, Lavov, BeË, Linz, »ernovicu, Kla­ genfurt, Salzburg, Opavu, Graz, Brno, Innsbruck, Trst i Bregenz! Treba zamisliti posljednje trzaje povijesnog mas­ todonta, komešanje naroda i sudbinske padove s hrbata Monarhije. Kad je starovremenski monstrum pokleknuo, zauvijek je umrla jedna epoha, a tektonski poremeÊaj koji se proširio uzduž i poprijeko zemljopisne karte, potresao je i zauvijek promijenio ritam ljudskih života.

Ni jedno europsko putovanje od sada nadalje više ne može biti isto: u doslovnom i u svim drugim smislovima.

Zapisao je to Viktor u jednom od onih brojnih uzne­mi­ - 13 -

rujuÊih pisama sestri Nadi za koje bi još dok ih je sastavljao znao da ih nikada neÊe poslati. Kad je bila zaposlena u Odjeljenju za financije Zemaljske vlade Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Nada je bratu u BeË slala pakete, a u njima ono što je znala da voli i da ga podsjeÊa na rodni kraj: rakiju, slaninu i cigarete Orijent, za koje bi on, Ëim bi otpuhnuo prvi dim, uvijek pomislio, a ponekad bi i naglas uskliknuo isto: da su “prava sreÊa”. Uvijek bi ga oštar, aromatiËan miris duhana prizvao k svijesti; vratio ga u podnošljivu realnost iz muËilišta moralnih dvojbi koje su se pred kraj rata u njegovom mozgu vrtjele zorno i slikovito, kao da mu pred oËima frcaju bljeskovi eksplozija kroz vrtloge prašine i padaju po glavi grude zemlje.

Ne, nije mogao pisati o tim stvarima. Potrgao bi papir i potrudio se oblikovati tople, umirujuÊe, konvencionalne reËenice. Naposljetku, ništa drugo i nije želio uputiti onima koje je volio: samo nježnost koju je nekada imao, a više je nije nalazio u sebi; toplinu zamišljena zagrljaja u koji mu se odnedavno više nisu mogle prirodno spojiti ruke. OsjeÊao je užasni napor, kao da ga nešto fiziËki prijeËi u iskazivanju obiËnih, poznatih osjeÊaja. Podražaj duhana na nepcu, i dim Orijenta na nosnicama, nije bio ugoda, nego istinska sreÊa, anestetik kratkog ali silovitog djelovanja, dimni efekt pod kojim bi barem na tren nestao Viktorov osjeÊaj usamljenosti ∑ temeljite, oËajne odvojenosti od svih i svega, a posebno od onih društveno prihvatljivih pojavnih oblika njega samoga zbog kojih je mogao jednostavno gurnuti prst u meunožje bilo koje žene i znati da je spremna. Taj nedostatak truda, moguÊ­ nost la­kog predvianja tue reakcije na vlastite lukavo izgraene identitetne stereotipe, riblji miris potpuno nepotrebno, glupo i uzalud navlažene vulve ∑ od toga mu se odjednom poËeo preokretati želudac.

Bosnia Zigaretten. Etwas Ganz Besonderes pisalo je na kutiji koju je pijanistica Hilde Loewe izvadila iz torbice - 14 -

kad je prvi put stupila u Viktorovu beËku ordinaciju.

Ponijela je tu neuglednu modru kutiju u Berlinu proizvedenih, predratnih cigareta, kao ulaznicu u svijet koji je doživljavala egzotiËnim. Predstavnik neËeg “sasvim druk­ Ëijeg”, prema priËanju ljudi koji su ga preporuËili, bio je Tausk.

“Tek se vratio s fronta”, komentirao je glumac Raoul Aslan i dodao sa znakovitim izrazom na licu, “preko Beo­ grada.”

Raoul je imao upeËatljive, možda Ëak preizražajne oËi i jak, grËki profil za koji je sam u šali govorio da to nisu konture lica antiËkog heroja, nego nos stvoren za tragiËke role novoga doba. Taj Armenac roen u Solunu, ponosan na angažman u Deutsche Volkstheateru glumatao je i izvan pozornice. Podigao je jednu gustu i crnu obrvu, nakrivio glavu i usnicama se približio Hildeinom licu tako blizu da su joj se od toga naježile sitne prozirne maljice na uški.

Prišapnuo je: “Ali to s Beogradom, to je je jedna posebna priËa.”

Naglasio je posebna misleÊi na splet okolnosti koje su Viktora gotovo dvije pune godine zadržale u Beogradu, a o kojima su šuškali beËki umjetniËki krugovi u kavanskim ogovaranjima. Viktor je bio u Srbiji od prosinca 1916., kad je premješten iz lublinskog garnizona, sve do 4. studenog 1918. kada se vratio u BeË. Napustio je Beograd jedan dan prije nego što Êe u njega umarširati srpsko-francuske oslobodilaËke trupe. Razlog nije bio, kao što bi se moglo olako pretpostaviti, strah od “neprijatelja”, nego strah od rutine. Viktor se potpuno udomaÊio u beo­ gradskom miljeu; imao je ljubav, bujnu udovicu s kojom je živio u vili koju je naslijedila, i tu aferu nije imao potrebu skrivati. Bio je prihvaÊen kao osoba i cijenjen kao lijeËnik i psihoanalitiËar. Nudio mu se posao na sveuËi­lištu, mogao je postati predstojnikom klinike, ali njega je kao i mnogo puta prije, obuzela potreba za promjenom, za okretanjem - 15 -

Ëistog, novog lista u bilježnici intimnog života. Bilo bi prejednostavno reÊi da je bježao od odgovornosti, jer u njegovom je životu, poslije ratnih strahota koje je iskusio, najjaËa od svih žudnji bila žudnja za prazninom.

Kad je na Raoulovu preporuku kroËila u Viktorovu ordinaciju, Hilde nije došla kao pacijentica.

“Ona nije imala problem”, reÊi Êe poslije Viktor sje­ ÊajuÊi se njihova prvog susreta, “ona ga je tražila.” Željela je iskopati iz sebe temu za intelektualni razgovor. Psihoanaliza ju je zanimala i mislila je da joj je taj oblik duhovježbe potreban jednako, ako ne i više od tjelovježbe koju je svaki dan prakticirala u ranim jutarnjim satima kako bi se poslije mogla suvereno i bez zadrške prepustiti hobistiËkim strastima: jahanju, tenisu, plivanju i skijanju. Imala je za ženu ponešto preširoka ramena.

PlivaËka ramena ∑ zakljuËio je Viktor ∑ i na njima dugi, labui vrat. Usta namazana naranËastim karminom pojaËavala su blijedu put njene kože i Ëinila je gotovo nestvarnom: kao da je Ëitava bila nacrtana u crno-bijeloj tehnici, osim jarkog signala ženstva na njenim sitnim usni­cama. Ta inaËe putena, djetinja usta djelovala su pre­ maleno na licu jakih, odluËnih Ëeljusti. Krupne tamne oËi motrile su s pažnjom, ali se Viktoru uËinilo da gledaju kroz njega, negdje u prazno. Izvadila je iz torbice kutiju cigareta marke Bosnia, nasmiješila se i rekla: “Ja inaËe ne pušim” “Preferiram Orijent”, rekao je Viktor.

“Pa, to doe na isto, zar ne?” ustanovila je Hilde bez imalo zbunjenosti.

“Skoro”, odgovorio je on i dodao, netremice je gle­ dajuÊi u oËi: “Ali ne sasvim.”

Nešto oko te žene ga je dubinski smetalo. A opet, veÊ pri prvom pogledu na nju ∑ na njeno gipko, sportsko tijelo tobože prikriveno, a zapravo još više istaknuto jednostavnim krojem tamne odjeÊe ∑ Viktor se nije mogao oteti - 16 -

dojmu da je isto ono što u njemu izaziva iritaciju ujedno i impulzivni uzrok Ëisto fiziËkog uzbuenja. Ta naglo na­ brekla želja mogla ga je povesti samo u jednom, predvidlji­ vom smjeru, i on je toga bio potpuno svjestan; od samoga poËetka. Izmeu njih nije bilo stola. Sjedili su na neudobnim drvenim stolcima, jedno nasuprot drugome. Meu Viktorovim nogama, koje je lagano raširio, ali tako da je to ona ipak primijetila, kucala je životinjska potreba, pe­ njala se u toplim valovima uzduž kiËmene moždine i silazila istim putem natrag, u sve kraÊim i kraÊim razmacima.

“Htjela sam vas, doktore, pitati sljedeÊe: kad netko sluša muziku sasvim zaneseno, je li to samo po sebi garancija da je do te osobe stigla poruka koju je kompozitor upisao u partituru? Jer ja držim da ne, da je upravo suprotno...”

Viktor je ispružio ruke i obujmio je oko pojasa, ali ona je ostala u istoj poziciji kao da se ništa ne dogaa i trudila se nastaviti istim tonom, kao da je to bila strategija kojom želi vratiti njihov odnos na poËetnu toËku: “...osobno mislim da je onaj tko sluša toliko zabavljen svojim vlastitim emocijama koje je melodija potaknula da do njega jedva da može doprijeti išta drugo. Ponekad mi se Ëini da muzika smeta sama sebi. Šta vi kažete? Je li to previše heretiËna misao?”

HeretiËno bi bilo zavesti pacijenticu, pomislio je Viktor, ali Hilde to nije bila. Odjednom mu se uËinilo da su ta njena dva smrknuta oka koja su gledala kroz njega, taj par crnih bobica na gordom zimzelenu pod injem vjeËne zime, nedvosmisleni signali kojima ga je okrutna Priroda pozivala da se prepusti praznini, i da uz pomoÊ nasumiËno odabranog ženskog tijela koje je moglo imati i neku drugu, sasvim drukËiju formu žudnje prekoraËi posljednju granicu ništavila koju je postavio samome sebi. Ta je mea ujedno bila i granica samopoštovanja, posljednja crta obrane Viktorovog od rata oboljelog “ja” koje se muËilo - 17 -

naizmjeniËnim napadajima osjeÊaja krivnje i beskrajne brige za sve i svakoga. To njegovo dušebrižje, taj Ëudni altruizam, podastiranje, podavanje ljudima, prijetilo je u trenu prerasti u ubilaËki poriv, u potrebu da iz sve snage udari po zamrzlim dušama, da ih zdrobi ËekiÊem za led, pa makar se pokazalo da je prizivanje k svijesti nastupilo prekasno ∑ post mortem ∑ da je došlo kao trzaj, kao grimasa veÊ mrtvog tijela zbog koje bi se, da nije bio lijeËnik, Viktor mogao zapitati: “Boli li to smrt ili spoznaja?”

Osjetio je kako se Hilde ukoËila pod njegovim rukama, ali to ga je nagnalo da je jaËe stisne. U sljedeÊem trenutku veÊ ju je podigao, prisilno posjeo na svoja koljena i je­ zikom rastvorio majušne vruÊe usnice koje su ispod voštanog sloja boje skrivale blagi okus ricinusova ulja, obaveznog sastojka ženske šminke, koje bi Viktor nekako uvijek osjetio, vjerojatno i onda kad ga nije bilo, kad se radilo o pukom umišljaju, o sjeÊanju na djetinjstvo: “Samo tako dalje nastavi: ne budi dobar i dobit Êeš žlicu ricinusa”, obeÊavala je ironiËno Viktorova majka. Što uopÊe više znaËi biti dobar? »ime ovaj svijet danas može potaknuti bilo koga da se drži nekih moralnih uzusa, da sudjeluje u prijetvornom “hoÊu-neÊu”, u sitnoburžujskom prenemaganju majmuna koji svakih par godina ša­kama razbijaju lubanje, goli u mržnji, a onda se iz mužjaËkog Ëopora vrate ognjištu, svojim ženkama, navuku odijela i s njima idu u fino provincijsko društvo plesati dvoransko kolo finije od puËkog i kvadrilju. Umjesto pa­ radnih konja ∑ napirlitane vjerenice i supruge: naizmjeniËno zauzimaju socijalno ozakonjene, ljupke plesne pozicije, a zapravo je svima jasno da je za te bogobojazne, provincijske ženke društvo predvidjelo samo jedan jedini položaj ∑ naravno prešuÊen, nevidljiv, skriven u malo­ graanskim spavaÊim sobama ureenim prema tek napuštenoj modi velikih metropola ∑ kobilji položaj za objahivanje. Viktor je imao dojam da kamo god ide, sa sobom, - 18 -

kao zavežljaj na štapu, vuËe provinciju u kojoj je proveo dio djetinjstva i mladosti, a tamo se i po par stoljeÊa ništa ne mijenja: drukËije su prilike u Hrvatskoj, drukËije su glazbe, a društvo koje drži do sebe pleše jednu te istu hipokritsku kvadrilju na sve ritmove i sve melodije. Nisu gluhi, imaju sluha, ali oni se drže tradicije, jer tako su plesali, jebali i ginuli njihovi stari, “po domaÊi”, a zapravo po tuem diktatu, u smiješnim, zastarjelim uniformama, na vjeËnoj paradi tue politike. A Bosna njegove mladosti?

Je li ikada nauËila plesati kako Monarhija svira, ili su joj bili draži Turci?

“Dajte jednu od onih bosanskih, kad ste ih veÊ tako ljubazno donijeli”, rekao je Viktor i time je pružio Hilde priliku za uzmak.

Opustio je ruke uz tijelo ∑ reklo bi se da se iznenada umorio ∑ a ona se tek tada osjetila Ëudno: ispuštena iz zagrljaja, sjedila je bez oslonca, napola stražnjice na Viktorovim koljenima i mogla je lako otkliznuti. U tome je bilo neËeg smiješnog, budalastog, kao kad se preveliko pseto, koje je još nedavno bilo štene, popne gazdi u krilo.

Teturavo je ustala i dohvatila sa stola plavi paketiÊ, ulaznicu u svijet koji je zamišljala kao nešto Ganz Besonde­ res. Napola je izvukla jednu Bosnia cigaretu i ponudila je na isti naËin kao pola sata prije.

Viktor je otpuhnuo prvi dim u Hildeino lice. Ako je mislila da on neÊe izvršiti što je naumio, varala se. Žudnja koja je na poËetku bila impulzivna pretvorila se u pre­d­ umišljaj. Ona nije mogla izbjeÊi egzekuciju. Želio ju je po­vesti na stratište, svim silama osuditi na sebe, jer on je sebe smatrao opasnim po život. Nije bila stvar u tome da Êe izvaditi iz hlaËa nabreklu žilu s ljubiËastom ljubavnom venom, pokazati je kao oružje toj djevojci koja je od njega bila mlaa dvadeset godina i doslovce joj gurnuti cijev u grlo. Ne, on nije želio prijetiti, nije imao namjeru silovati, ponižavati i nanositi bol. Htio je biti posrednik Pravde - 19 -

koja dolazi odozgo. Htio je da i ona ∑ koja se ponašala lakoumno, kao da u meuvremenu svijet nije otišao doa­ vola ∑ bude svjesna posljedica svoje znatiželje. Htio je osuditi je na sebe da ne bude izuzeta od snage kismeta kad je veÊ došla k njemu s namjerom da okusi nešto Ëisto drukËije. Htio ju je natjerati da spozna koji je njen udio i na koji naËin svaki dan, svaki prokleti sat i minutu sudjeluje u opÊoj sudbini svijeta; poruËiti joj tijelom, bez laži na koje je navikla, da ako taj svijet propada, ona ne može proÊi netaknuta. Ali, dok je još pokušavao samome sebi razjasniti motive, odjednom mu se i ta “misija” usmjerena prema Hilde uËinila bijednom, bespredmetnom zamjenom argumenata. »emu ispod vela metafiziËkih razloga prikrivati jednostavnu Ëinjenicu: potrebu da jednoj lažno samouvjerenoj djevojci bez odgode napravi sve što mu padne na pamet? Problem je bio u tome što on više nije cijenio sebe. Osuditi nekoga na sebe za Viktora nije znaËilo puno: bilo je u tom njegovom fatalnom zavoenju, u kojem se s vremenom izvještio, više ironije nego tragedije; svodilo se to tek na ponudu nekoj osobi da s njime podijeli poraz.

Zadržao je dim u ustima, privukao Hilde i doslovce joj upuhao Bosnu u pluÊa. Jezikom je silovito krenuo u istraživanje njenih pravilnih bijelih zubi sve do desni i preko zubnoga mesa, što je, Hilde Êe poslije priznati, zbog nekog razloga za nju bilo šokantnije nego neke druge radnje koje su, objektivno gledano, mogle u njoj tada izazvati veÊu sablazan. Kad ju je podigao na stol i zabio se u nju stojeÊi, kriknula je na naËin koji veÊ dugo nije imao prilike Ëuti, a koji u tom trenu nije oËekivao. Odavala je dojam iskusne mlade osobe koja ne vjeruje u tradicionalnu podjelu muško-ženskih uloga i možda je Ëak sklona biti dominantnom stranom u vezi, ali Viktor je pogriješio u psihološkoj procjeni Hilde; trebao je obratiti pažnju na silni trud koji je ulagala u ostavljanje dojma intelektualno izgraene, samosvojne i emocionalno ne­ - 20 -

ustrašive žene i upravo to ga je trebalo nagnati da posumnja u autentiËnost role koju je pred njim igrala. Povukao se: doslovce, u fiziËkom smislu više nije želio nastaviti dalje, a racionalno gledano, nije bilo smisla nastavljati.

Nakon što je još jednom provjerio rukom, s rutinskom pažnjom, na naËin na koji bi to uËinio svaki lijeËnik, uvjerio se u perforaciju himena. Njena su bedra podrhtavala ohlaena strahom i novim iskustvom. A Viktor nije znao koga više žaliti: sebe, koji je upao u zamku tabua nevinosti, ili nju, hrabru djevicu nove epohe koja je popratila “gubitak” s istim onim krikom iznenaenja i istom patetiËnom ozbiljnošÊu koja se prenosi od jednog do drugog naraštaja žena. Imao je tada Ëetrdeset i tri godine ∑ Hilde dvadeset i Ëetiri. Promatrao ju je: njene tamne neprozirne oËi koje su prvi put doista gledale ravno u njega prijekorno podlivene suzama. Viktoru doista nije bilo jasno kako je tako privlaËna cura ostala tako dugo nevinom. Možda je svoj život podredila glazbi ∑ možda je njena stvarnost bila samo intelektualna fikcija u meuprosto­rima napornog vježbanja klavira. Možda je došla zavesti ga, s predumišljajem, u istoj mjeri drevnim i banalnim u kojoj je to bila i njegova tobože prosvjetiteljska nakana iza koje se skrivala slijepa fiziËka glad. I opet je okrutna priroda podvela zvijeri i one su prionule na parenje i svaka je zvjerka imala neki pametni razlog kojim je prikrivala užas zamke u koju je pala ∑ zapisao je Viktor. Bilo mu je žao: nije žalio zbog samoga Ëina. Nije mu se dopao postupak. Mislio je da oboje zaslužuju više.

“Sad bih ti trebao reÊi da si mi trebala reÊi, ali to više nije važno. Daj mi još jednu priliku i potrudit Êu se da ti ne bude žao, jer meni je žao, stvarno mi je žao, i bit Êe mi još više žao ako mi ne daš tu priliku. Ja samo hoÊu priliku da ti dokažem da ti ne treba biti žao i da je dobro to što se dogodilo jer se trebalo dogoditi, možda ne tako kako se dogodilo, ali je trebalo, u to ne sumnjam, ja u to uopÊe - 21 -

ne sumnjam. I ako se sad opustiš ∑ sve ostalo Êu napraviti ja. Ti Ëak ne trebaš reÊi da hoÊeš. Dosta je da se opustiš.”

Prenio je Hilde na trošni kanape koji mu je služio za psihoanalizu u beËkoj ordinaciji koju je zvao “novom” premda je bila prepuna stare krame i posuenih predmeta.

Obnovio je praksu u studenom 1918., svega nekoliko mjeseci prije incidenta s Hilde. To što se izmeu njih dogodilo Viktor je intimno smatrao incidentom, jer je za njega do tada bilo nezamislivo prekršiti uzus koji je nalagao distancu izmeu terapeuta i pacijenata, pogotovo onih suprotnoga spola. Ona nije došla kao pacijent ∑ da, to je pokušavao samome sebi reÊi dok ju je prenosio sa stola na kanape, ali imao je dojam da je povrijedio svetost pro­ stora i da je to samo po sebi dovoljno da u njemu izazove nepopravljivu nelagodu, onaj grozni osjeÊaj krivnje kojemu se u to poratno vrijeme i inaËe teško uspijevao othrvati, koji ga je mjesecima vuËje zaskakao slea, ponekad sasvim bezrazložno, rijetko s povodom koji bi bio tako nedvosmislen kao toga dana s Hilde. Rastvorio je prstima njene tamne usmine i jezikom prenio trag djeviËanske krvi preko Venerinog brijega do pupka. Bilo je neËeg nevje­ rojatno skladnog u naborima njenog nepotrošenog ženstva, u tom samo naizgled zgužvanom savršenstvu ravnom lje­poti ruže ∑ neËeg do te mjere skladnog da je pomislio kako bi joj trebao donijeti ogledalo da to i sama vidi, da se osvjedoËi. Ali trebalo se prvo pozabaviti okusom nasilja pod jezikom koji je veÊ djelomice isprala slina; priËekati sokove dobrodošlice i natjerati tu djevojku da se prvi put osjeti ženom.

Jedan jedini put u životu Viktora je ugrizao pas i sad se, s glavom izmeu Hildeinih bedara toga prisjetio. Bio je to malen pas. Viktor nije mogao shvatiti kako je do toga došlo. Vjerojatno je netko prije njega dražio životinjicu i ona je samo Ëekala na kome Êe iskaliti bijes. Volio je životinje, znao je kako s njima i na to je bio ponosan. Držao - 22 -

se jednostavnog pravila: zvijer ne smije nanjušiti strah, ali ne smije osjetiti ni prijetnju. Prvo bi ponudio otvoren dlan kao znak da u ruci ne skriva ništa opasno. I pas bi približio njušku, a kad bi osjetio njegov miris, ako bi polizao, znaËilo bi da ga prihvaÊa, da je moguÊe pomilovati ga, poËešati, provuÊi prste kroz njegovo krzno. Ni taj put, kad su ga oštri sitni zubi ugrizli do krvi, nije se htio povuÊi.

“Vidi šta si napravio! Vidi!” s prijekorom, ali bez povišenog glasa ponavljao je Viktor.

Bilo je to nervozno psetance kratkih nogu kojega je neka dama ostavila privezanog uz kandelabar u Prerado­ viÊevoj ulici u Varaždinu. Viktor je tada bio polaznik zad­njeg razreda varaždinske gimnazije, kamo se prebacio iz Sarajeva nakon što mu je tamo, kao glavnome podstrekaËu aËke bune protiv vjeronauka, bilo zabranjeno polaganje mature. VeÊ tada se Ëinilo da u njegovom mladom životu ništa ne ide kako treba.

“Vidi šta si napravio. ‘Ajde pogledaj šta si napravio!” korio je Viktor psiÊa i ponovno mu nudio istu tu ruku s koje je kapala krv.

Pas se pokunjio i pokorno prionuo lizati mjesto koje je prethodno ugrizao sve dok nije potpuno oËistio i zasušio ranu.

S glavom izmeu Hildeinih bedara Viktor se polu­ glasno nasmijao, a ona je ispustila nekoliko tihih uzdaha.

“Donijet Êu ti zrcalo”, rekao je. “Šteta je da ne vidiš.”

Sama Ëinjenica da ona nije našla razloga da odbije provjeriti odraz svojeg užitka za njega je bila istinski uzbu­ ujuÊa, daleko više nego sam pogled na njeno tijelo, gipko i napeto, naviklo na svakodnevnu gimnastiku, a tako nez­grapno u ljubavnim pokretima i sablažnjivo nevino kao junica na pašnjaku, kao bilo koje drugo mlado meso u koje bi mogao utisnuti svoje meso, kratko i bez ushita.

Hilde je ipak smogla hrabrosti ∑ u njoj je bilo kapaci­ teta za sreÊu ∑ zapisat Êe poslije Viktor, a upravo toj spon­ - 23 -

tanoj osobini, koje je sâm bio lišen, on se najviše divio.

OËaravali su ga ljudi koji, za razliku od njega, imaju unu­trašnji rezervoar radovanja i nisu prinueni neprekidno se preispitivati, tražiti zadovoljstva izvan sebe, a u sebi ostavljati samo talog gorËine. Viktor je bio hrabar u svemu osim u potrazi za osobnom sreÊom. »udio se kako ljudi mogu pogledati svoju sliku u zrcalu i na osnovi takvog “prepoznavanja” razviti osjeÊaje: pitao se kako mogu tako bezrezervno spojiti emocije s glupim odrazom svojega lica. To što je sebe dobro poznavao nije znaËilo da se automatski mora i voljeti. Poželio je dovesti Hildein kapacitet za sreÊu do krajnjih granica, pomaknuti njene granice koliko god daleko ih je moguÊe pomaknuti, pa i dalje: preko ruba. Obuzeo ga je snažan nalet fiziËkog uzbu­ enja za koji je iz iskustva znao da ga se dugo neÊe moÊi osloboditi: “A sad Êemo napokon voditi ljubav”, rekao je svjestan da Êe kod Hilde ∑ kao i kod veÊine drugih žena s kojima je imao odnos ∑ probuditi strastvenu i bolnu ovisnost o sebi kao izvoru užitka, i to, mislio je gorko, samo na osno­vi puke fiziološke Ëinjenice vlastitog do u nedogled odgaa­nog zadovoljstva koja je bila njegova najveÊa pred­ nost u toku spolnoga Ëina, ali i osobno prokletstvo u kojem je vidio simbol Uskrate koja ga je pratila Ëitavog života. Natjerati je da ga moli da u njoj ostane što duže, do iscrpljenja, dok joj ponovno ne poËnu nekontrolirano titrati mišiÊi na bedrima posuti ružiËastim mrljama napola obrisane djeviËanske krvi, bilo je lakše nego svršiti, a opet ∑ osjetio je Viktor sasvim neoËekivano ∑ možda je baš u uskome procjepu njene ranjive nevinosti izlaz za sve njegove nagomilane probleme. Možda još nije kasno prepustiti se. Sjeme tog prepuštanja bila je presuda za oboje.

Ona Êe ostati zateËena njegovim plodom, a on Êe ostati zateËen pogledom koji gleda mimo njega: parom crnih bobica na gordom zimzelenu pod injem vjeËne zime, ne- 24 -

Popis stvarnih, izmišljenih i domišljenih likova

Al-Fehmi-efendija ĐabiÊ, 1853.∑1918. ∑ mostarski muftija; jedan od alima zbog kojih je Mostar izašao na glas centra uËenosti. Zbog kritiËkog odnosa prema austrougarskoj vlasti bio je uklonjen s položaja mostarskog muftije 1900.

Al-Lat ∑ predislamska arapska božica kojoj je simbol po­ lumjesec.

Al-Uzza ∑ predislamska arapska božica Jutarnje i VeËernje zvijezde.

Aleksandar I. KaraoreviÊ, 1888.∑1934. ∑ regent Kraljevine Srbije.

Andreas-Salomé, Lou ( ), 1861.∑ ∑1937. ∑ spisateljica, psihoanalitiËarka, muza, Viktorova ljubavnica.

Andreas, Fridrich Carl, 1846.∑1930. ∑ njemaËki orijentalist i iranolog, sin armenskog princa, roen u Bataviji na Javi; suprug književnice i psihoanalitiËarke Lou Andreas-Salomé.

Apis, Dragutin DimitrijeviÊ, 1887.∑1917. ∑ Ëasnik vojske Kraljevine Srbije, osnivaË tajne organizacije Crna ruka.

Aronstam, Natalija, Natalija A. ∑ Viktorova pacijentica.

Domišljeni lik.

Aslan, Raoul, 1886.∑1958. ∑ glumac; prvak beËkog Burg­ theatera.

- 221 -

Augspurg, Anita, 1857.∑1943. ∑ njemaËka aktivistica za ženska prava.

Azraili ∑ duh iz romske predaje.

Brko, Husein ∑ lik iz istoimenog djela Viktora Tauska.

Domišljeni lik u romanu Bilo nam je tako lijepo!

Buber, Martin, 1878.∑1965. ∑ austrijsko-židovski filozof, esejist, urednik i prevoditelj.

Bülow, Frieda von, 1857.∑1909. ∑ autorica njemaËkih romana s afriËkom kolonijalnom tematikom. »oriÊ, Šimun ∑ vlasnik gostionice kod hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru. ∆oriÊ, Ivan ∑ tragiËno stradali sin mostarskog gostioniËara.

D’Annunzio, Gabriele, 1863.∑1938. ∑ talijanski pjesnik, novelist, dramatiËar, fašist.

Deutsch, Helene, 1884.∑1982. ∑ psihoanalitiËarka iz kruga Freudovih uËenika.

Dohm, Hedwig, roena Schlesinger, 1831.∑1919. ∑ spisateljica, feministiËka teoretiËarka i aktivistica za žen­ ska prava. dr. Kirschner ∑ sekretar Udruženja lijeËnika u Bandoengu. dr. Neuberger ∑ lijeËnik iz Semaranga, Eiselbergov student. dr. Soekarjo, roena Brand ∑ lijeËnica na Javi.

Durham, Edith, 1863.∑1944. ∑ britanska spisateljica i antropologinja “balkanskog mentaliteta”.

Federn, Paul, 1871.∑1950. ∑ austrijski psihoanalitiËar poznat po doprinosu istraživanja psihologije ega i terapeutskom pristupu psihozama.

Fickert, Augusta, 1856.∑1910. ∑ pionirka austrijskog feminizma.

Florika ∑ romska plesaËica i “gatara”, izmišljeni lik.

- 222 -

Freud, Sigmund, 1856.∑1939. ∑ utemeljitelj psihoanalize.

Frisch, Hugo ∑ brat Marthe Frisch-Tausk.

Frisch, Moritz ∑ Marthin otac. Vlasnik tiskare.

Frisch, Anton ∑ beËki lijeËnik, specijalist za mjehur koji je lijeËio KranjËeviÊa.

Gans, Camillo ∑ advokat, brat blizanac filologa Ernsta Gansa.

Gans, Ernst ∑ filolog, profesor latinskog i grËkog. Drugi muž Jelke Tausk.

Gebsattel, Victor Emil von, 1883.∑1976. ∑ psihoterapeut, pionir medicinske antropologije.

Goethe, Johann Wolfgang von, 1749.∑1832. ∑ njemaËki književnik i mislilac.

Green, Graham, 1904.∑1991. ∑ engleski romanopisac, dramatiËar i književni kritiËar.

Gross, Hans Gustav Adolf, 1847.∑1915. ∑ austrijski kriminolog. Autor Kriminalne psihologije. Otac psiho­ analitiËara Otta Grossa.

Gross, Otto, 1877.∑1920. ∑ austrijski psihoanalitiËar i lijeËnik, rani uËenik Freuda s golemim doprinosom dubinskoj psihologiji; anarhist, osnivaË utopijske komune u Asconi.

Gumiljov, Nikolaj StepanoviË, 1886.∑1921. ∑ ruski pjesnik; simbolist, zatim voa akmeizma. Strijeljan zbog navodnog sudjelovanja u “kontrarevolucionarnoj zavjeri”.

Hadži Mustafa-Sidki efendija Karabeg, 1832.∑1878. ∑ mostarski muftija. Ubijen je u Konaku na Suhodolini zajedno s još Ëetvoricom mostarskih prvaka zato što nije htio izdati fetvu protiv austrougarske okupacijske vlasti.

- 223 -

Hauschner, Augusta, roena Sobotka, 1852.∑1924. ∑ nje­ maËka književnica podrijetlom iz Praga.

Hoechstetter, Sophie, 1873.∑1943. ∑ njemaËka spisateljica i slikarica.

Hofmannsthal, Hugo von, 1847.∑1929. ∑ jedan od glavnih zastupnika impresionistiËke drame i opÊenito beË­ kog impresionizma.

JovanoviÊ, Ljuba ∑ ministar unutrašnjih poslova u izgnanstvu, izaslanik srpske Kraljevske vlade.

Judah Loew ben Bezalel, 1520.∑1609. ∑ rabin, praški Maharal.

Jung, Carl Gustav, 1875.∑1961. ∑ zaËetnik analitiËke psi­ hologije.

Just, Adolf, 1859.∑1936. ∑ osnivaË ljeËilišta Junghorn, zastupnik prirodne medicine.

KeroviÊ, Neo ∑ Ëlan pokreta Mlada Bosna.

Kraepelin, Emil, 1856.∑1926. ∑ njemaËki psihijatar; jedan od osnivaËa moderne znanstvene psihologije, psihofarmakologije i psihijatrijske genetike.

Krámer, Gyula ∑ vlasnik Kupatilo-restorana u Mostaru.

KranjËeviÊ, Ela ∑ KranjËeviÊeva supruga.

KranjËeviÊ, Silvije Strahimir, 1865.∑1908. ∑ hrvatski pjesnik roen u Sarajevu.

Kuh, Anton, 1890.∑1941. ∑ austrijsko-židovski žurnalist, esejist i govornik.

Kuh, Marianne ∑ sestra Antona Kuha; partnerica Otta Grossa.

L. V. ∑ poznati beogradski krojaË.

Laqueur, Ernst, 1880.∑1947. ∑ lijeËnik i farmakolog. Za­ poslen u kompaniji Zwanenberg-Organon.

Lautner, Franz (F. L., “Sretni Franz”) ∑ Viktorov pacijent.

- 224 -

»asnik koji je pretrpio šok od bliskog udara topovskog projektila u toku Brusilovljeve ofenzive 1916. Agent Abwehra. Izmišljen lik.

LazareviÊ, Kosa ∑ Viktorova beogradska ljubav. Domišljen lik.

Lejla ∑ kavanska pjevaËica u Mostaru. Izmišljen lik.

Loewe, Hilde, udana Flatter, 1895.∑1976. ∑ pijanistica, skladateljica, Viktorova zaruËnica, roena u BeËu, umrla u Londonu. Skladala pod muškim pseudonimom Henry Love. Domišljen lik.

Mackensen, August von ∑ feldmaršal; zapovijedao je udru­ ženim vojnim snagama: NjemaËkom 11. armijom, Austrougarskom 3. armijom, takozvanom Armeegru­ ppe Kövess, i Bugarskom 1. armijom.

Mehmed II., zvan el Fatih ∑ OsvajaË, 1429.∑1481. ∑ turski sultan.

Menat ∑ predislamska arapska božica, gospodarica Sudbine.

MešiÊ, Ademaga, 1861.∑1945. ∑ bošnjaËki poduzetnik, intelektualac i vakif; vlasnik listova Behar i Ogledalo; osnivaË prve bosanske banke, predsjednik Muslimanske napredne stranke, doglavnik Ante PaveliÊa u NDH. MeštroviÊ, Ivan, 1883.∑1962. ∑ hrvatski kipar i arhitekt.

MiliËeviÊ-Arbad ∑ policijski Ëinonovnik, praktikant opÊine Palilula.

Miriam ∑ sestra Mojsijeva i Aronova.

Nietzsche, Friedrich, 1844.∑1900. ∑ njemaËki filozof, pjes­ nik i klasiËni filolog.

OmanoviÊ Fata ∑ kÊerka Osmanova, iz sela Kuti LivËa u Bijelom polju.

- 225 -

Osman-Aziz ∑ književni pseudonim pod kojim su zajedniËki pisali Osman Nuri HadžiÊ i Ivan MiliËeviÊ.

Petronije Arbiter (Publius Petronius Niger) ∑ rimski pisac i politiËar.

Potiorek, Oscar, 1853.∑1933. ∑ austrijski general; austrougarski guverner Bosne i Hercegovine 1911.∑1914.

Rank, Otto, 1884.∑1939. ∑ austrijski psihoanalitiËar.

RašiÊ, Mihajlo, 1858.∑1932. ∑ srpski general; 1916.∑1918. bio je delegat pri savezniËkoj Vrhovnoj komandi u Parizu.

Rée, Paul, 1849.∑1901. ∑ njemaËki autor i filozof.

Reed, Carol, 1906.∑1970. ∑ engleski filmski redatelj.

Rilke, Rainer Maria, 1875.∑1926. ∑ austrijski pjesnik.

Rosen, Lia (Lea Sanger) ∑ glumica i plesaËica, Viktorova ljubav.

Roth, Rozalija (Rosalia, ro. Slesingerova) ∑ majka Emilie Roth Tausk, Viktorova baka.

Sachs, Hans, 1881.∑1947. ∑ austrijski psihoanalitiËar i doktor prava.

Sazonov, Sergej D., 1860.∑1927. ∑ ruski diplomat. Ministar vanjskih poslova od rujna 1910. do lipnja 1916.

Scham, Heinrich (Pudor, Heinrich), 1865.∑1943. ∑ publicist i pionir naturistiËkog pokreta Die Freikörperkultur (FKK).

Sender, Ramón José, 1901.∑1982. ∑ španjolski roma­ nopisac. U romanu Protunapad u Španjolskoj/Con­ traataque iz 1938., spominje Viktorova brata Mirka TvrtkoviÊa.

StarËeviÊ, Ante, 1823.∑1896. ∑ hrvatski politiËar, publicist i pisac, s Eugenom Kvaternikom osnovao Stranku prava.

- 226 -

Steiner, Rudolf, 1861.∑1925. ∑ osnivaË antropozofije.

Austrijski filozof roen u Hrvatskoj.

Tausk-Maskerano, Nada, 1897.∑1983. ∑ Viktorova sestra.

Tausk, Anka, 1885.∑1955. ∑ Viktorova sestra. Udata za ginekologa Petra Rismonda, koji je s Viktorom bio u Beogradu oko 1917.

Tausk, Augusta, 1890.∑1968. ∑ Viktorova sestra. Bila vjenËana za Luju Karmanskog, sekretara Trgovinske komore u Zagrebu.

Tausk, Emilie Roth, 1858.∑1938. ∑ Viktorova majka.

Domišljen lik.

Tausk, Hermann, 1850.∑1916. ∑ Viktorov otac, pisac, prevoditelj i žurnalist. Domišljen lik.

Tausk, Jelka (Ilka), 1880.∑1938. ∑ Viktorova sestra. Vjen­ Ëana za Ernsta Gansa. Samoubila se zajedno s Ernstom i Camillom Gansom, s kojima je živjela sretni život utroje. Domišljen lik.

Tausk, Marius, 1902.∑1990. ∑ Viktorov stariji sin. Poznati endokrinolog. Sudjelovao u otkriÊu adrenalnih steroida zajedno s nobelovcem T. Reichsteinom, kao i u razvijanju oralnih kontraceptiva. Dobitnik poËasnog plemstva Reda Nizozemskog Lava.

Tausk, Martha (Martha Frisch), 1881.∑1957. ∑ spisateljica, poznata socijaldemokratkinja, feministiËka aktivistica. Viktorova žena. Domišljen lik.

Tausk, Mirko (Fridrich Tausk), 1887.∑1938. ∑ publicist.

Anarhosindikalist. Objavljivao pod imenom Mirko TvrtkoviÊ. Uhapšen kao jedan od organizatora radniËkog štrajka u Sarajevu 1906. Sudjelovao u Internacionalnoj brigadi u Španjolskom graanskom ratu, gdje je registriran pod imenom Mirko TvrtkoviÊ. Stri­ jeljan.

- 227 -

Tausk, Paula, 1882.∑1911. ∑ uËiteljica. Viktorova sestra.

Tausk, Viktor Hugo (Bruco) ∑ Viktorov mlai sin. Advokat.

Tausk, Viktor, 1879.∑ 1919. ∑ doktor juristike, lijeËnik; jedan od prvih psihoanalitiËara. Tauskov knji­ževni pse­­udonim bio je Vladoje SlovaËiÊ. Domišljen lik.

Tausk, Vladimir (Vlatko, mali Vlado), 1888.∑1890. ∑ stradao u kotlu kipuÊe vode. Viktorov brat.

Tausk, Zdenko, 1893.∑1922. ∑ studirao medicinu u BeËu.

Umro od galopirajuÊe tuberkuloze. Viktorov brat.

Tausk, Zorka, 1883.∑1971. ∑ udata za Josipa Goldberga.

Viktorova sestra.

Vlajko testeraš ∑ Beograanin, siromah i neženja.

Weiss, Edoardo, 1889.∑1970. ∑ talijanski psihoanalitiËar.

Weiss, Fritz ∑ maloljetni dezerter kojemu je Viktor spasio život.

Zindelo ∑ vanbraËni sin Huseina Brke i Florike, izmišljen lik; nema ga u Tauskovu djelu. Živana ∑ stanovnica sela Zvizdara kod Uba.

- 228 -

Sadržaj

I. Dim Orijenta

9

II. Ne osvrÊi se!

81

III. Smee s plavom prugom

167

IV. O trene, stani, ti si tako lijep!

205

Popis stvarnih, izmišljenih i domišljenih likova

221

O autorici

229

- 231 -

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.

Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Na naslovnici Raoul Hausmann, “Elasticum”, 1920., fotomontaža i gvaš ∂ akg-images Godina izdanja 2011., lipanj (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-263-4 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

- 232 -

- 233 -

- 234 -