Bordel u plamenu by Fraktura

Od istog autora: Gondolijer na Vltavi

bordel u plamenu

pišem ti pismo

Zdravko Zima

Bordel u plamenu

Fraktura

bordel u plamenu

Copyright © Zdravko Zima i Fraktura 2009. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. Sva prava zastupa Fraktura. All rights are represented by Fraktura, Croatia. ISBN 978-953-266-102-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 712050

Sadržaj Pišem ti pismo Pogledaj dom svoj, anđele Držićev tezoro Bordel u plamenu Goli Krleža Voda do grla Tanja ili Vanja Bye-bye, Balkan! I grad i selo Teško je biti svoj Nekoga moraš voljeti Čarobnica iz Istre Imperator Karajan Let iznad kukavičjeg gnijezda Arsenovo pisanje povijesti Školarci uvježbavaju ustanak Pervertit osvaja svijet E, moj narode! Nogomet kao religija Luđaci ili prvaci Španjolska über alles

7 13 19 25 31 37 43 49 55 61 67 73 79 85 91 97 103 109 115 121 127

Čuj, mali čovječe! Felacio kao politički adut Život za convivenzu Čovjek i hrast Slon u staklarnici Škole kao oltari Majka svih događaja Riba smrdi od glave Bariton za vječnost Hrvati su svoje popušili Svećenik iz Montreala Pisac i njegova sjena Navijači su vaša slika Kranjčević redivivus Osana Obama Živi Van Gogh Bauk balkanizma kruži Hrvatskom Cirkus zvan predsjednik Jedan je bio Draža Ljepotica i zvijer Kovač svoje sreće Bibliografska bilješka Kazalo imena

133 139 145 151 157 163 169 175 181 187 193 199 205 211 217 223 229 235 241 247 253 259 261

pišem ti pismo

Pišem ti pismo Kalendarske smjene uvijek nagone na inventure i potrebu za promjenama koje se protežu od velikih stvari do pukih sitnica. Poslije križarskog pohoda protiv pušača netko će se možda okaniti cigareta (o čemu svjedoči višestruko povećana prodaja nikotinskih ﬂastera), netko se zakleo da više neće tući vlastitu ženu, a netko da više neće okusiti ni gram mesa. General Mladen Markač više neće ići u pokolj veprova, iako je to manje njegov izbor, a više zasluga onih koji su ga uhvatili u jednoj nedopuštenoj i po mnogočemu kompromitantnoj raboti. Što se mene tiče, u blagdanskom interregnumu upustio sam se u teško kopanje po kućnoj biblioteci. Knjige vire na sve strane, na regalima, na stolovima, a u kuhinji ih ima više nego padela i plitica. Dakako da svi mi robujemo suvišnostima i da znatan dio onoga što spremamo kao hrčci praktički ničemu ne služi. Ne odnosi se to samo na knjige nego jednako tako na garderobu, slike i sve moguće drangulije koje čuvamo iz ovih ili onih razloga, vjerujući negdje u dubini duše da bi nam život bez njih bio prazan i nezamisliv. Poslije svega, pokazalo se da nisam bio jedini koji se u slavljeničkom zatišju upustio u mukotrpnu knjišku reviziju.

bordel u plamenu

S Arsenom Dedićem dogovorio sam se da dijelove vlastite biblioteke poklonimo svome zajedničkom prijatelju Milivoju Zeniću, direktoru knjižnice Juraj Šišgorić u Šibeniku. Zenić će u Zagreb poslati kombi, Arsenov stan u blizini Esplanade i moj u prekosavskim Utrinama ostat će olakšani za koji kilogram prašine, a u gradu Jurja Dalmatinca i Nikole Tommasea naći će se netko kome će naša mala darovnica pričiniti kakvo-takvo zadovoljstvo. Nadam se da nema takvih koji će pomisliti kako se hvalim činjenicom da poklanjam knjige. Činim to iz ekoloških razloga, vodeći usput računa da ono što poklanjam dospije na najbolju adresu. Prije koju godinu pošiljka mojih knjiga transportirana je lokalnoj biblioteci u Svetom Roku pokraj Lovinca (rodnom mjestu Mile Budaka), a ne tako davno stotinjak knjiga dostavio sam svojem gimnazijskom prijatelju Božidaru Malinaru, koji ih je proslijedio u Fužine (rodno mjesto Franje Račkoga). Tako stoje stvari s knjigama, danas i ovdje. Cinici bi dodali: ako ih pišeš, ne možeš na njima zaraditi bogzna što, a još manje ćeš zaraditi ako ih prodaješ. U najboljem slučaju, možeš biti sretan ako si ih poklonio i našao nekoga tko će ih posvojiti kao kakvu neželjenu djecu! Na takve asocijacije navela me vijest da je Norman Mailer krhotine iz vlastita života, od pisama, fotograﬁja i dijelova nezavršenih romana do crteža, skica i računa za popravke automobila, sortirane u tisuću kutija, prodao Harry Ransom Humanities Research Centeru za 2,5 milijuna dolara. Dakako, u ovom slučaju posrijedi je veliki američki pisac, a Amerika je država u kojoj ništa nije prepušteno slučaju. Mailer je umro početkom studenoga 2007. godine, ali je dvije godi-

pišem ti pismo

ne ranije debelo unovčio sve što mu se činilo suvišnim i što bi poslije njegove smrti ionako bilo razgrabljeno ili bačeno na smetlište. Njegova sudbina, profesionalna i privatna, oduvijek su privlačile pozornost javnosti, a i on sam nastojao je iz petnih žila da tu pozornost na svoj način uveća. Mailer je na Harvardu završio studij zrakoplovnog inženjerstva, za vrijeme Drugog svjetskoga rata bio je u američkoj vojci na Filipinima, a ratna iskustva pretvorio je u svoj prvi i vjerojatno najslavniji roman Goli i mrtvi (1948.). Kao ljevičar i liberal žestoko je napadao američki establishment, uzdajući se više u individualni otpor nego u programirane akcije te pišući tekstove koji su provocirali barem isto koliko i njegovo neobuzdano ponašanje. Mailer je utemeljitelj tjednika The Village Voice, koji je u šezdesetim godinama prošloga stoljeća prerastao u neslužbeno glasilo američke kontrakulture. S Trumanom Capoetom i Tomom Wolfeom, on je jedan od pionira novog novinarstva (The New Journalism), hibrida novinske reportaže, eseja i pripovijetke, od kojeg čistunci u našem dijelu svijeta još uvijek dobivaju osip. Od takvih djela najpoznatija je Krvnikova pjesma (1979.), roman u kojem je beletrizirao slučaj Garyja Gilmorea, prvog Amerikanca koji je pogubljen nakon moratorija na smrtnu kaznu. Tih istih godina uzburkao je prašinu zalažući se za Jacka Abotta, mladog zatočenika koji je zbog ubojstva bio osuđen na dugogodišnju robiju. Uvjeren da se u Abottu krije izniman spisateljski talent, Mailer je pokrenuo široku kampanju i pomoću svog autoriteta ishodio njegov izlazak iz zatvora. Nekoliko tjedana kasnije Abott se u nekom manhattanskom restoranu porječkao s konobarom

bordel u plamenu

Richardom Adanom i ubio ga nožem. Opet je završio u ćuzi, a 20 godina kasnije objesio se. Za njegovu žrtvu – kakve li ironije – tvrdilo se da je bila talentiran dramski početnik. Kako god bilo, Mailer nije samo romanopisac nego i tema za poseban roman. Iluzorno je navoditi sve njegove naslove, ali u ovom slučaju najuputnije je upozoriti na glasoviti esej “Bijeli crnac: površne refleksije o hipsteru” (“The White Negro: Superficial Reflections on the Hipster”), na Američki san, čiji je junak Stephen Rojack također hipster te na roman Zašto smo u Vijetnamu? Potonju knjigu manje spominjem zbog literarne vrijednosti, a više zbog aktualnosti jer lov teksaških bogatuna koji odlaze na Aljasku i iz helikopterske utrobe masakriraju jelene, neodoljivo podsjeća na božićni pokolj veprova na Bilogori pokraj Virovitice. Brutalnost takvih i sličnih ekshibicija možda je najbolji odgovor na pitanje zašto netko ratuje u Vijetnamu, a netko u Bosni ili gdje mu se već za to pruži prilika. Ali lagao bi onaj tko bi tvrdio da Mailer nije živio punim plućima. Ljubav prema boksu, uživanje u alkoholu i marihuani išli su ruku pod ruku s antipatijama feministkinja na koje je djelovao kao crvena krpa. Drugu suprugu Adele Parkin ubo je nožem, pretukao je Gorea Vidala i inicirao svakojake gužve koje prije spadaju u crne kronike nego u književne salone. Ženio se šest puta, a njegov brak s petom suprugom Carol Stevens trajao je samo jedan dan. Ali bio je pisac. I to ne bilo kakav: o tome svjedoče knjige, dvije Pulitzerove nagrade, pa i ostavština koju je kao pravi Amerikanac i Židov unovčio na vrijeme. Da je bio literat, ako ne i skriboman, otkriva poda-

pišem ti pismo

tak da je napisao 40 tisuća pisama. Među njegovim su adresatima Truman Capote, Joyce Carol Oates, Iris Murdoch, Muhammad Ali, John Lennon, Clint Eastwood, Jackie Kennedy, Bill Clinton, Madonna, Hugh Hefner i mnogi drugi. Mrzio je telefon onako kao što mnogi pisci u Hrvatskoj ne podnose automobile ni kompjutore, vjerujući valjda da je pakt s tehnikom isto što i sporazum s đavlom. Zanimljivo je da se pismo u povijesti javilo razmjerno kasno i to zato što je manje uvjetovano potrebom za komunikacijom, a više zahtjevima civilizacije i društva koje u svojoj sve većoj organiziranosti podrazumijeva sve veću brzinu. Prototip takve književnosti bila su i ostala Senekina Pisma Luciliju, u kojima rimski mudrac hvali siromaštvo i dokazuje da je sreća moguća samo ako se njeguju vrline. U hrvatskoj renesansnoj književnosti pisma su bila uobičajeni oblik obraćanja i iskazivanja časti nekom prijatelju ili kolegi. U strahu pred najezdom Turaka, Hektorović je u svom zavičajnom Starom Gradu (najstarijoj urbanoj točki u Hrvatskoj) počeo podizati Tvardalj, impozantnu građevinu sa svim karakteristikama onodobne arhitekture koja je podrazumijevala savršen sklad između dvorca i prirodnog okoliša. O zidanju Tvardalja, kao i o drugim sadržajima, Hektorović se u formi poslanica u stihovima dopisivao s Vetranovićem, Nalješkovićem i Pelegrinovićem, a i njegovo najpoznatije djelo, Ribanje i ribarsko prigovaranje, sročeno je kao poslanica Jeronimu Bartučeviću. Pismu kao načinu salonske konverzacije i ﬁnog ponašanja posebnu pozornost posvećivali su Francuzi, čija su elegancija i stilska uglađenost postali uzor epistolarne ljepote. Ako se pitam o čaroliji pisama, vaz-

bordel u plamenu

da mi u glavi uskrsavaju Rilkeova Pisma mladom pjesniku, slana na adresu mladog kadeta Franza Xavera Kappusa, koja su u svojoj mudrosti i čistoći ostala za vječnost. Babilon i Asirija propali su, Pompeji su zbrisani s lica zemlje, Twinsi su izgorjeli, a Horvatinčić i njegovi pajdaši deﬂorirat će Cvjetni trg. Kako bi onda opstalo nešto tako elementarno i krhko kao što je pismo?

pogledaj dom svoj, anđele

Pogledaj dom svoj, anđele Nevjerojatne vijesti stižu iz Italije. Studenti su okupirali rektorat rimskog sveučilišta La Sapienza, prosvjedujući protiv dolaska pape Benedikta XVI., koji je u četvrtak trebao sudjelovati u otvaranju akademske godine. Papa je na kraju popustio: nije došao na sveučilište, kako je najprije bilo predviđeno, ali je pročitan njegov govor koji je već ranije objavilo vatikansko službeno glasilo Osservatore Romano. Slučaj se može analizirati na različite načine. Nije to prvi put da se netko ne slaže sa Svetim Ocem, ali je simptomatično da su se pobunili studenti i profesori na tlu Vječnoga Grada, na kojem je, na 0,44 kvadratnih kilometara, smještena država Vatikan. Lateranskim sporazumom, koji je između Italije i Svete Stolice sklopljen 1929. godine, priznat je papinski suverenitet nad točno određenim teritorijem. La Sapienza je izvan njega! Prijepor između sveučilištaraca i pontifeksa maksimusa zanimljiv je zbog činjenice da je povijest Italije bez povijesti Crkve praktički teško zamisliva, ali je isto tako poučan zbog prilika u našoj zemlji. Može se netko deklarirati ovako i onako, kao vjernik ili ateist, ali da bi se u Hrvatskoj čuo glas protiv dolaska kardinala Bozanića na neko svjetovno sveučilište, takvo što nije moguće zamisliti ni u snu.

bordel u plamenu

U tome je razlika između građanske svijesti, koja je u zemljama Zapadne Europe razumljiva sama po sebi, i kolektivnih stereotipa kojima su Hrvati oduvijek plaćali visoku cijenu (neovisno o komunističkim, nacionalističkim ili tko zna kakvim insignijama države). Otkako je 2005. godine Joseph Ratzinger stavio na glavu papinsku tijaru, ovo je prvi slučaj da je odgodio istup u javnosti. Ionako veliko zaprepaštenje u Vatikanu umnoženo je zato što se vrhovnom poglavaru nisu konfrontirali predstavnici neke druge vjere ili druge tradicije, nego se to dogodilo u njegovoj dijecezi. “Resisteremo contro il Papato”, ispisano je crvenim slovima na zidovima rimskog sveučilišta na kojem godinama predaje i Predrag Matvejević. Šezdeset i sedam istaknutih profesora nije poreklo pravo katoličkom prvosvećeniku da iznosi svoje mišljenje, ali nije zaboravilo njegove riječi iz 1990. godine, kada je kao kardinal Ratzinger izjavio da je crkveni proces Galileu Galileiju bio razuman i pravedan. U krajnjoj liniji, nije se dogodilo ništa strašno, ali se pokazalo da je sve manje onih koji misle da se autoritet može braniti samo znakovima vlasti – svjetovne ili crkvene, svejedno. Na ceremoniju na kojoj je u četvrtak trebao sudjelovati papa pripušteni su samo studenti koji su članovi katoličke fundamentalističke organizacije Comunione e Liberazione. Za vrijeme svečanosti usta su vezali maramama, iskazujući na taj način protest protiv onih koji su spriječili dolazak Benedikta XVI. na sveučilište. Repovi ovog skandala još dugo će se povlačiti Rimom i Vatikanom, iako u svemu tome najmanje ima mjesta za čuđenje. Jer dugotrajni proces sekularizacije završava krizom konzumističke religije i krizom

pogledaj dom svoj, anđele

političke religije. Jedno je pitanje religioznosti kao forme egzistencijalne punoće, dok su nešto sasvim drugo indicije koje otkrivaju da je Crkva u mnogočemu prihvatila kušnje današnjega svijeta. Pred napastima konzumizma nije našla efikasne odgovore, a kamoli da je htjela ili umjela prihvatiti siromaštvo koje je fiksirano u temeljima Evanđelja. Neovisno o tome je li posrijedi Vatikan ili Kaptol, početkom trećeg milenija Crkva iskazuje takvu količinu pompoznosti i bogatstva koja graniči s neukusom. I što je još gore, dovodi u sumnju njenu vjerodostojnost. Da bi mogli biti kritični prema sekularnom društvu, vatikanski prelati moraju se najprije okrenuti sebi samima. Ili kako bi se to reklo, pozivanjem na slavni roman Thomasa Wolfea: pogledaj dom svoj, anđele! Jasno, nitko nije naivan, niti ima takvih koji misle da je čovjek tek u našem vremenu podlegao bogatstvu umjesto vjeri i opipljivim dobrima umjesto eshatološkim obećanjima. Dok je Marx iz svoje perspektive tvrdio da je religija izraz ljudske bijede, danas se stječe dojam da je religija izraz crkvenog bogatstva nataloženog iza uporne i stoljećima promovirane potrage za Bogom. Uostalom, Bog i bogatstvo izvode se iz zajedničkog etimona. Tko osluškuje puls trećemilenijskog svijeta, tome nije promaklo da je sve više takvih koji nastoje doći u dodir sa svetim, ali umjesto institucionalnog posredovanja, crkava, sinagoga i džamija, teže neposrednom doživljavanju božanstva. U posljednjih tridesetak godina svijet se toliko izmijenio da ga je katkad teško identificirati. Ali Crkva se ponaša kao da je u petnaestom ili šesnaestom stoljeću i kao da Drugog vatikanskog koncila (1962. – 1965.) nije ni bilo.

bordel u plamenu

Zato se nad studentima i profesorima La Sapienze ne treba zgražati; umjesto posljedicama, treba se pozabaviti uzrocima i razmisliti što je u temeljima tog prosvjedničkog čina. Jer što je svijet zagađeniji i nesnošljiviji, to bi katolici trebali biti čišći i tolerantniji! I dok rimski studenti na svoj način polemiziraju s vatikanskim prvosvećenikom, Hrvatska se guši u svojoj močvari. Ništa novo ni neočekivano, iako je bombastično najavljivan start nove Vlade u tragikomičnom raskoraku s njenim sastavom i serijom brzopoteznih poskupljenja koja su šiknula kao rakete na blagdanskom vatrometu. Sve je odlično, samo to nitko ne primjećuje. Osim Ive Sanadera, koji je telefonski ćaskao s Ollijem Rehnom, a onda zaboravio što mu je povjerenik Europske komisije za proširenje šapnuo u slušalicu. Ali svakom je jasno da novi izbor stare ministrice za pravosuđe, skandal zvan Glavaš (ako je skandal uopće dostatna riječ) i nemušto petljanje sa ZERP-om našu zemlju ne približavaju, nego je svakim danom sve više udaljavaju od Europe. Iz Bruxellesa je stigla informacija o zamrzavanju 130 milijuna eura za projekte iz PHARE programa, izvjestitelj Europskog parlamenta za Hrvatsku Hannes Swoboda izjavio da Hrvatska neće u Uniju do 2012. godine, a posljednji metak ispalio je Dimitrije Rupel, predsjedavatelj Vijeća ministara EU i ministar vanjskih poslova Slovenije, prijeteći Hrvatskoj i ponašajući se isto tako kao što se Ivan Grozni ponašao prema Novgorođanima i prema boljarima. Jedino veselje u toj magli priuštio mi je Slavko Jendričko, pjesnik iz Siska, koji me od prilike do prilike obasipa elektronskom poštom. Kao što Slaven Bilić čuva svoju liniju,

pogledaj dom svoj, anđele

tako Jendričko krijepi svoj moral. Eto jedne od njegovih (vickastih) poruka: pitao neki znatiželjnik zastupnika Roma u Saboru što ga je navelo na koaliciju sa Sanaderom. Satovi, druže, satovi, odgovori ovaj. Nema dvojbe da je u toj pošalici, koliko god jednostavnoj i direktnoj, sadržano sve. Ono što se čini i ono što se hini! Grabež je balkanska kategorija prvoga reda, uvježbavana u ratu, ozakonjena u miru i umotana u veo kurentnog domoljublja koje je toliko veće koliko su veće beneﬁcije i bankovni računi. Zašto bi perjanice takve politike čeznuli za Europom? Prije će biti da joj jednom rukom domahuju, a drugom pokazuju roge, sve u želji da dividende što su namakli svojom mitologijom uživaju i njihovi potomci u petom koljenu. Nije problem samo u saborskim sablastima koje donose odluke o imunitetu, integritetu i imbecilitetu, misleći najprije jedno, onda drugo, a najčešće i najradije ne misleći ništa. Nije problem samo u generalima koji bježe pred licem pravde i masakriraju veprove, nego je problem u generalnoj šutnji i jednom zadrtom i poslušničkom mentalitetu kojem je komunizam služio kao idealan izgovor. Nije problem samo u kradljivcima i kriminalcima, jer takvih će uvijek biti u zemlji u kojoj stopa nezaposlenih raste gotovo u istoj mjeri kao i stopa inozemnog duga. Nije problem samo u pušačima i narkomanima, nego u onima koji na cigaretama zgrću milijarde i javnosti mažu oči šporkom vrećicom zaplijenjenog heroina. Problem je u školama koje zaglupljuju mlade, preparirajući ih tako da u budućnosti slijepo slijede očeve u njihovu laktašenju i poltronstvu, problem je u fakultetima i akademijama, na kojima se zbra-

bordel u plamenu

jaju sinekure i budno pazi da se među njih ne ušulja neki uljez s referencama stečenim u inozemnim institucijama, problem je u bolesnom jednoglasju imanentnom svakoj plemenskoj i u sebe zaljubljenoj zajednici u kojoj se vlastiti ganjak, koliko god prljav i mračan, shvaća kao najveći ideal. Tamo gdje nema sublimacije i gdje su oltari pretvoreni u postolja za političke mitinge, zaboravljena je plemenitost kao formativna i mentalnoočišćavajuća snaga. Kakvi god bili, građani su uvijek u nekoj mjeri sukladni načelima postojećeg režima. Zar je onda čudno da su papu opstruirali u Rimu, dok u Zagrebu glasno šute i vjernici i ateisti?

držićev tezoro

Držićev tezoro Uvijek ista slika i isti osjećaj, pomiješan sa strahom od letenja. Bura u dubrovačkom kraju ipak jenjava i dok kroz avionsko okno gledam krajolik načičkan stotinama čempresa, mislima sam već na Prijekom, u Taliru ili u nekoj od betula kojima poslije svih ratnih i tranzicijskih godina ne znam ni ime (a kamoli vlasnika). Dio putnika odlazi u Grad, dok drugi čekaju nastavak leta za Rim, a s obzirom na siječanjsku pospanost, stječe se dojam da je turizam u ovom dijelu svijeta u punom cvatu. Čini mi se da sam milijun puta prolazio zmijastom trasom kroz Konavle, gledajući prema Cavtatu i sluteći onaj Meštrovićev mauzolej, ali sva ta ponavljanja nisu umanjila užitak prvog pogleda na Dubrovnik, koji iz daljine izgleda kao ukras na arhitektonskoj maketi. Sjedim u autu, u društvu scenografa Marina Gozzea, kunsthistoričarke Vesne Delić Gozze i nekadašnjeg košarkaša Andra Knege (generalnog konzula Republike Hrvatske u Milanu), čekajući kad će mi pred očima uskrsnuti luka, zidine i tvrđava Sv. Ivana. Moji suputnici redom su Dubrovčani i u svemu što se zbiva zacijelo ne vide ništa više od rutinske vožnje. A ja, kao i prije toliko godina, s istom radošću čekam Grad,

bordel u plamenu

umotan u svoje bedeme kao orahova pulpa u hrapavu ljusku. Grad koji je nekoć funkcionirao kao Republika, s Malim Vijećem, Velikim Vijećem (svojevrsnim saborom) i Vijećem umoljenih i koji je njegov najveći i najbuntovniji pjesnik, Marin Držić, zvao naprosto rupom. Dolazim iz kontinentalne Hrvatske, iz sredine koju su svojom ostavštinom ponajprije odredili Matoš i Krleža. Kakav kuriozum! Onaj prvi, najveći putnik kojeg je hrvatska književnost ikad imala, nogom nikada nije kročio u Dubrovnik, onaj drugi odapinjao je najotrovnije strelice prema Gradu i njegovoj prošlosti, štedeći od svojih invektiva samo dum Marina. Kad je Matoš pisao da netko nekoga obmanjuje, tvrdio je da raguzira, a Krležina odbojnost umnogočemu je bila određena antiklerikalnom pozicijom, uvjerenjem da se sloboda kupovala dodvoravanjem papi i Turcima i da su setebandijeristi više od ikog drugog obilježili dubrovačku povijest. Kako teritorijalno integrirati Hrvatsku, pitao sam se u mnogim prilikama, kad je u glavama nisu mogli integrirati ni njeni najveći umovi? Među svojim pretečama, ili eventualnim uzorima, Krleža je vidio bogumile, Križanića, Kranjčevića i raguzijanca Držića. Tom i takvom Držiću, komediografu i komedijantu, svećeniku i patniku, urotniku i ugursuzu krenuo sam ususret u povodu 500. obljetnice njegova rođenja. A gdje je festa uopće trebala početi, gdje je njeno zakonito mjesto ako ne u Marinovu zavičajnom Gradu? Koliko su slavlja primjerena jednoj rastrzanoj i nikada do kraja rasvijetljenoj biograﬁji, kako sinkronizirati državnu pompu s djelom pjesnika koji

držićev tezoro

je državu u liku kneza i njegovih prilježnika ne samo mrzio nego ju je u svom desperacijonu i pokušavao (s)rušiti? Mnogo je tajni u životu dubrovačkog komediografa, a mnoge će takve zavazda i ostati. Frano Čale tvrdi da se Držić rodio 1508. godine u Dubrovniku. Točan datum nije poznat, ali je i uz godinu dodao prilog “vjerojatno”. Ni što se tiče smrti, činjenice ne stoje mnogo bolje. Doduše zna se da je Držić umro u Veneciji 2. svibnja 1567. godine i da je pokopan u crkvi Sv. Ivana i Pavla (Zanipolo). Ali ne zna se je li skončao prirodnom smrću ili je netko ubrzao njegov kraj. Indicije su nevjerojatne, utoliko više što je preminuo nekoliko mjeseci poslije planirane urote i utoliko više što u knjigama umrlih nema podataka o njegovoj smrti. Ako nisu izvjesni početak i kraj, izvjesno je što je dum Marin poduzimao i što ga je učinilo jednim od naših najvećih predšasnika. Bio je genijalni komediograf, a jedan od onih koji je najviše učinio za njegovu promociju bio je Marko Fotez, koji je 1938. adaptirao Dunda Maroja, otkrivajući ga na najbolji način svojim suvremenicima. Zna se da je bio svećenik, orguljaš u dubrovačkoj katedrali, prorektor Sveučilišta u Sieni, komornik u službi austrijskog grofa Christopha Rogendorfa i kapelan venecijanskog nadbiskupa. Iznad svega, pročuo se kao pjesnik i komediograf, a da je bio glumac, redatelj i scenograf, to za ono vrijeme nije bilo neobično. Ne samo zbog renesanse nego i zbog oskudice koja ga je tjerala da se u svim pothvatima snalazi sâm. Po svemu sudeći, bavio se i skladanjem, a osim orgulja, svirao je leut, violune (današnji kontrabas), kordinu, ﬂautu, kornet i klavičembalo. Zato je razumljivo da se Držića u njegovu Gradu i u njegovoj ju-

bordel u plamenu

bilarnoj godini prvi prihvatio umjetnik koji mu je po mnogočemu ako ne blizanac, onda svakako rođak. To je Zlatko Bourek, slikar i kipar, autor crtanih i kratkih igranih ﬁlmova, scenograf, kostimograf i redatelj, koji se u skali svojih kazališnih aﬁniteta iskušavao u Wuppertalu, Dortmundu, Berlinu i New Yorku, ali isto tako u Zagrebu i Dubrovniku. Njegova marionetska verzija Hamleta postigla je svjetski uspjeh, a poslije lutkarske postave Skupa 1983. godine (u suradnji s Joškom Juvančićem), činilo se gotovo logičnim da se s istim tekstom okuša u dubrovačkom teatru koji nosi Držićevo ime. Lice je supstitut za osobu, na njemu se zrcale misli i osjećaji i dok gledam Boureka, njegov dječački smiješak koji smjera farsi, čini mi se da se dubrovački komediograf reinkarnirao u svom najboljem parnjaku. Gospar Zlatko kao dum Marin ili, još više, kao upengani Pomet! Dakako, Skup je parodija o škrcu, o nevoljama izazvanim soldinima, upravo onim što je cijelog života mučilo i Držića. Ali za razliku od kazališnog prototipa, koji pati od viška, njegov tvorac patio je od manjka i u tom hijatu, u procjepu između stvarnosti i mašte, između opsesije i depresije rodila se komedija koja u svakom vremenu i svakom novom naraštaju nalazi itekako čvrsto uporište. Predstava “Skupa” praizvedena je 1555. godine, na piru Saba Gajčina, a u trećemilenijskom svijetu, više nego ičim opčinjenom novcem, nema se tom komadu što dodati ni oduzeti. Ipak, dodan mu je prolog i epilog iz pera Luke Paljetka, kojim se Držićev predložak iz pravocrtne komedije obrće u dijaboličnu farsu. Simptomatično je da je glavni junak svoje zlato ili svoje pineze ukrao od mrtvaca, a to je element koji izvornik radi-

držićev tezoro

kalizira do krajnjih granica, vezujući ga za suvremenost, ali vraćajući ga Držiću kao bumerang, pa i kao besparicu od koje je patio cijeli život. Svaki kazališni tekst na pozornici je isti na drukčiji način. Ovo potonje najviše se ticalo Izeta Hajdarhodžića, čija se nezaboravna interpretacija Skupa, u režiji Koste Spaića, nadvila nad dubrovačkim kazalištem kao sjena Hamletova oca. Bježati od sjene nije lako, a osnovni problem Skupa, u intepretaciji Branimira Vidića, proizlazi iz predloška koji se doima kao monodrama, što praktički znači da su svi ostali akteri u funkciji glavnoga lika. Vidić se udaljavao od Hajdarhodžićeve sjene tako što na nju nije mislio i baš zato što nije mislio, pokazao je koliko je od nje teško pobjeći. Hrvoje Sebastijan kao Kamilo (i Andrijanin izabranik) dao je svojoj roli femininu crtu, što bi trebalo biti u skladu s vremenom u kojem se spolne uloge konvertiraju, dok je Mirej Stanić zablistala u ulozi starca Zlatikuma. To što je žena igrala muškarca, u ovom slučaju više je uvjetovano malim ansamblom nego režiserovom potrebom da se približava novim trendovima po kojima između spolova više nema nikakve razlike. U Bourek-Paljetkovu viđenju Satir biva pretvoren u Smrt, koja je također ženskoga roda (igra je Glorija Šoletić). Ona je barem isto toliko zavodljiva i privlačna koliko je glavnom junaku privlačna munida; to je ona točka u kojoj Držićev komad djeluje više kao srednjovjekovno prikazanje nego kao renesansna veselica, vrludajući u tempu i spuštajući zavjesu nad jednom opsesijom koja se gubi u sebi samoj. Ne treba zaboraviti kostime Dijane Kosec-Bourek, koji su se doimali kao mobilne skulpture, idealno komunicirajući sa

bordel u plamenu

sezonom karnevala i otkrivajući po tko zna koji put da je Grad presudan barem koliko i predstava i da su Grad i kazalište u Dubrovniku jedno te isto. Histrionski svijet korespondirao je opet sa stvarnim svijetom ili, Držićevim vokabularom, ljudi nazbilj stali su sučelice ljudima nahvao. Monomanija glavnog lika stopila se s manijom kao osnovnim znakom postkapitalističke pohlepe i pomame za zlatom. Ako je tezoro glavna poštapalica Skupa, nema sumnje da i Držić mami svojim tezorom, rasipajući komediografsko blago kao pokladne korijandole i dopirući sveudilj do naših dana.

bordel u plamenu

Bordel u plamenu Poslije karnevalskih veselica i početka korizmenog posta uslijedio je tajac izazvan uvjerenjem da je Hrvatska blokirana. Glagol blokirati zaziva asocijacije na neka davna blokovska vremena, iako se ne bi moglo tvrditi da su ova današnja, u kojima je prevladana konfrontacija između komunističkog istoka i kapitalističkog zapada, bitno bolja i uravnoteženija. Ako se nekoga blokira, onda to naprosto znači da ga se onemogućava ili koči u njegovim nastojanjima. Budući da se takva tvrdnja u ovom slučaju odnosi na Hrvatsku i njeno približavanje Europi, razlozi za pijanstvo i optimističke prognoze kojima nas kljukaju blagoglagoljivi sinoptičari s Markova trga svedeni su na minimum. Dati blokadu dobro je samo kad se pod tim podrazumijeva da je netko dobio injekciju ili, drugim riječima, ljekovitu tekućinu, a u ovom slučaju izvjesno je da je Hrvatska dobila još jednu ćušku. I koliko god ta ćuška bila neugodna, pogotovo jer su je odalamili dirigenti iz Bruxellesa, koliko god se političari posipali pepelom (u srijedu je bila Pepelnica), toliko treba priznati da su za još jedan žuti karton najzaslužniji oni koji nas već godinama tako eﬁkasno guraju u naručje Europe. I da ne bi bilo zabune: guraju nas tako uspješno da je Hr-

bordel u plamenu

vatska jedna od rijetkih zemalja, uz Srbiju i nekolicinu drugih susjeda, koje još nisu integrirane u Uniju. Problem je u najmanju ruku perverzan i to što će naša zvjezdica prije ili kasnije zatreperiti u galaksiji ujedinjenog kontinenta, više je zasluga umorne gospođe Europe, a manje posljedica naših manira ili želje da slijedimo protokol koji je ta ista gospođa davno propisala. Ne treba biti cinik da bi se shvatilo kako u Banskim dvorima zasjeda samozvana politička elita koja je po svom habitusu duboko antieuropska i koja, kad bi i htjela, sa svim onim zahtjevima što ih pred nju postavlja Bruxelles ne može izići na kraj. A kad te volje nema, kad je ona fingirana i maskirana frazama koje izazivaju mučninu, onda smo tu gdje jesmo. U zapećku Europe, svjesni da ćemo se u njenu naručju naći po logici jednom zacrtanog projekta i političkog konsenzusa koji ne podnosi crne fleke na geografskoj karti. Ako ćemo pravo, onima koji vode Hrvatsku mnogo više odgovara izolacija nego integracija. Za svoje ponašanje u europskoj multilaterali morali bi polagati račune; ovako, u nevinoj i od svijeta odcijepljenoj Hrvatskoj, mogu činiti što ih volja, svjesni da će i na idućim izborima trijumfirati, makar uz pomoć dijaspore i gomile čankoliza koji se zadovoljavaju mrvicama s njihova stola. Pat-pozicija izazvana smicalicama oko Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa gotovo je savršen alibi za takvu politiku. Uvijek nas netko maltretira, uvijek smo mi žrtvovani jaganjci. Jučer su nam krvi pili Srbi, danas ih slijede Slovenci i Talijani, uz diskretno sufliranje iz Bruxellesa. Prava je istina da flagrantni razmjeri kriminala i nezakonitog bogaćenja ne bi bili mogući da je Hrvatska u Europi svojim pona-

bordel u plamenu

šanjem, a ne samo praznim riječima kojima više ne vjeruju ni oni koji ih izgovaraju. A na tri kardinalna područja, u kojima tako žalosno šepamo za starom gospođom Europom, već je gadljivo upozoravati. Davno najavljivana reforma i depolitizacija pravosuđa, obračun s organiziranim kriminalom i korupcijom te novo ustrojstvo državne uprave, koja je metastazirala do neslućenih razmjera, tri su utega oko vrata naših građana i tri najveće brane koje priječe ulazak u kontinentalnu maticu. Sve je odveć mučno da ne bi bilo i mračno! Onda slijede kampanjske akcije u kojima se imovina stotinjak obitelji odjednom stavlja pod povećalo, onda se iznebuha otkriva da je Damir Polančec imao prste u svim privatizacijskim aferama (što ga je u konačnici dovelo u fotelju potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva), onda biva jasno da je Žužul vodio prljave poslove s nekakvim kalcetama, dok je puk u svojoj naivnosti mislio da je pred njim bjelosvjetski političar i muzički šmeker koji u dokolici pije viski s Placidom Domingom. Za nedavnog boravka u Dubrovniku pohodio sam Knežev dvor. Pohodio sam ga po tko zna koji put, onako kao što se po tko zna koji put vraćamo istoj knjizi, već toliko puta slušanoj simfoniji ili toliko puta ispijanom vinu. Vidio sam dječicu ogrnutu u karnevalske odore i spomenik Mihi Pracatu. Ali više od raguzijanske grandezze i činjenice da je knez u svojoj državi vladao samo mjesec dana, fascinirao me natpis na vijećnici: “Obliti privatorum publica curate”. Uklesana u kamen, ta poruka na latinskom jeziku upozorava poglavare da zaborave na privatne interese i brinu se za javne poslove. Moguće je da naši političari nisu svladali osnovne lekcije iz

bordel u plamenu

latinskog jezika, pa su u svojoj brzopletosti citiranu poruku obrnuli naglavačke. Kakva opća dobrobit i zajednički interesi! Treba najprije namiriti svoje obitelji, svoje pajdaše i ljubavnice, treba učiniti nešto za netjake, kompanjone iz vlastite stranke, srediti kuće i kućerke, nekretnine i pokretnine, dionice i ine vrijednosne papire, a onda, ako što ostane, servirati pod plaštom humanitarne pomoći i skrbi za siromašne kojih se, eto, nađe i u našoj domaji. Lutanje Dubrovnikom tako je opet jednom provociralo dvojbu zvanu povijesni progres. Po čemu je naše vrijeme bolje od onoga u kojem je živio Gundulić? Ako je suditi po ariji, arhitekturi i načinu na koji se upravljalo javnim poslovima, reklo bi se da nije ni po čemu. A da se Hrvati u 21. stoljeću groze Europe kao kakvog bauka, da se otimaju od ulaska u Uniju kao što se pacijent otima od luđačke košulje, da se više ili manje izravno podmeću teorije o našoj samoniklosti i autohtonosti u odnosu na dekadentnu i deﬂoriranu Eu-rupu, to se ne može tumačiti kao eksces, a još manje kao slučaj. Dakako, nitko razuman ne misli da će u času kad uđe u Uniju sve teškoće s kojima se Hrvatska bakće biti izbrisane čarobnim štapićem. Ali objašnjavati da je Unija jedinstvena organizacija po stupnju integriranosti različitih područja, od gospodarstva i prava do kulture i vanjskopolitičkih odnosa, otkrivati da je to proces koji traje gotovo 60 godina i da Hrvatska nema alternative, kao što je nisu imale ni druge, ekonomski moćnije i samostalnije zemlje, to je danas isto toliko smiješno kao kad bi netko dokazivao da su se u dvama najvećim ratovima u 20. stoljeću sudarili Nijemci i Francuzi.

bordel u plamenu

Premda više nije u središtu svjetskog interesa, Europa je u sebi akumulirala svijest o planetarnim pitanjima prvoga reda. Ona nije jedini punkt na kojem se ta svijest razvija(la), ali su njene tradicije u tom smislu tako jake da joj u tome malotko može konkurirati. Koliko je to točno, pokazuje povijest Karla Velikog (742.–814.), vladara i pantokratora najznatnijeg dijela zapadne i srednje Europe i velikog mecene. Na njegovu dvoru okupljali su se književnici i drugi umjetnici, stvarajući temelje za jednu epohu koja će biti identificirana kao karolinška renesansa. U to doba razvijala se literatura na latinskom jeziku, koji je funkcionirao kao koinē, univerzalni medij s prerogativima koji se danas pripisuju engleskom jeziku. Isto tako, moguće je zaključiti da duhovna i socijalna stratifikacija francjozefinske Monarhije pokazuje da je u toj carevini bio na djelu globalistički princip. Koliko god smo kao narod i kao pojedinci skloni glorificirati vlastitu prošlost, toliko je izvan sumnje da je Hrvatska do Drugog svjetskoga rata u znatnoj mjeri bila feudalna i predmoderna zemlja. Političke slobode realizirane su post festum, onda kad je građansko društvo sa svojim klasičnim simbolima gotovo gurnuto u ropotarnicu. Takva razmišljanja zakonito vode prema Cioranu, koji se o vlastitoj naciji i vlastitim korijenima izražavao jezikom samokažnjavanja. Iako rođen u Rumunjskoj, o kojoj nije gajio nikakvih iluzija, on je prije pola stoljeća objašnjavao da Rumunjska i njoj susjedne države, kao što su Bugarska i Jugoslavija, posjeduju biološku snagu koja je davno nestala u zapadnim dijelovima kontinenta. U balkanskim zemljama Cioran je prepoznao divljaštvo, pomiješano s potrebom za

bordel u plamenu

pustošenjem, ali je vjerovao da će upravo narodi iz tog areala udariti posljednju pljusku civiliziranoj i soanjiranoj gospođi Europi. Gledajući snimke havariranog turskog broda Und Adriyatik, koji je gorio 13 nautičkih milja zapadno od Rovinja, sjetio sam se Cioranove zastrašujuće metafore: sklonost prema kaosu i unutrašnjem neredu, tako očitu u ovom dijelu svijeta, izjednačio je s bordelom u plamenu! Srećom, Beatlesi još nisu zaboravljeni. Američka uprava za astronautiku poslala je u svemirska bespuća pjesmu “Across the Universe”, koju je komponirao John Lennon. Za razliku od njegove pjesme, koja putuje svemirom brzinom od 300 tisuća kilometara u sekundi, Hrvatska se približava Europi puževskom sporošću od 300 milimetara u godini.

bibliografska bilješka

Bibliografska bilješka Pišem ti pismo, 13. siječnja 2008. Pogledaj dom svoj, anđele, 20. siječnja 2008. Držićev tezoro, 3. veljače 2008. Bordel u plamenu, 10. veljače 2008. Goli Krleža, 17. veljače 2008. Voda do grla, 24. veljače 2008. Tanja ili Vanja, 2. ožujka 2008. Bye-bye, Balkan!, 9. ožujka 2008. I grad i selo, 16. ožujka 2008. Teško je biti svoj, 30. ožujka 2008. Nekoga moraš voljeti, 6. travnja 2008. Čarobnica iz Istre, 13. travnja 2008. Imperator Karajan, 20. travnja 2008. Let iznad kukavičjeg gnijezda, 27. travnja 2008. Arsenovo pisanje povijesti, 4. svibnja 2008. Školarci uvježbavaju ustanak, 11. svibnja 2008. Pervertit osvaja svijet, 25. svibnja 2008. E, moj narode!, 1. lipnja 2008. Nogomet kao religija, 8. lipnja 2008. Luđaci ili prvaci, 15. lipnja 2008. Španjolska über alles, 29. lipnja 2008.

259

260

bordel u plamenu

Čuj, mali čovječe!, 6. srpnja 2008. Felacio kao politički adut, 13. srpnja 2008. Život za convivenzu, 17. kolovoza 2008. Čovjek i hrast, 24. kolovoza 2008. Slon u staklarnici, 31. kolovoza 2008. Škole kao oltari, 7. rujna 2008. Majka svih događaja, 14. rujna 2008. Riba smrdi od glave, 21. rujna 2008. Bariton za vječnost, 28. rujna 2008. Hrvati su svoje popušili, 5. listopada 2008. Svećenik iz Montreala, 12. listopada 2008. Pisac i njegova sjena, 19. listopada 2008. Navijači su vaša slika, 26. listopada 2008. Kranjčević redivivus, 2. studenoga 2008. Osana Obama, 9. studenoga 2008. Živi Van Gogh, 16. studenoga 2008. Bauk balkanizma kruži Hrvatskom, 23. studenoga 2008. Cirkus zvan predsjednik, 30. studenoga 2008. Jedan je bio Draža, 14. prosinca 2008. Ljepotica i zvijer, 21. prosinca 2008. Kovač svoje sreće, 28. prosinca 2008. (Svi tekstovi prvotno su objavljeni u riječkom Novom listu.)

kazalo imena

Kazalo imena A Abott, Jack 9 Adan, Richard 10 Adlešić, Đurđa 143, 206, 207, 208, 209, 239 Agassi, Andre 43 Akashi, Yasushi 39 Albahari, Bepo 66 Anderson, French 49 Arafat, Yasser 148, 149 Arghezi, Tudor 163 Aršavin, Andrej 131 Aurelio, Mehmet Marko Aurelije 124

B Babović, Milka 39 Badurina, Ivica 181 Bair, Sheila C. 158 Bajramović, Šaban 33 Balthus, Balthasar Klossowski de Rola 143 Banac, Ivo 188, 189, 190, 191, 200, 249 Bandić, Milan 59, 89, 113, 125, 207 Barbusse, Henri 52, 53 Bartučević, Jeronim 11 Basten, Marco van 131 Baudrillard, Jean 71, 136, 170, 171 Beccalossi, Fausto 76

261

262

Beckett, Samuel 158, 199, 257 Beck, Roscoe 198 Beethoven, Ludwig van 79, 83, 84, 226 Belin, Rudi 245 Benco, Nikola 245 Benedikt XVI. 13, 14, 140 Berdjajev, Nikolaj 146, 147 Berija, Lavrentij 89 Berlusconi, Silvio 139, 140 Bernhard, Thomas 65, 81, 82, 128 Bernini, Giovanni Lorenzo 141 Bertolucci, Bernardo 103 Bettiza, Enzo 64 Bilić, Slaven 16, 117, 118, 121, 122, 124, 125, 129 Bitorajac, Rene 128 Blago, Lucian 163 Blažević, Jakov 167 Blažević, Miroslav 126 Blažičko, Ivan 118, 119 Boch, Anne 224 Bolt, Usain 152 Borges, Jorge Luis 109 Borowski, Tim 124 Bossi, Umberto 140 Botticelli 139 Božić, Mirko 154 Boulanger, Nadia 84 Bourek, Zlatko 22, 23 Bozanić, Josip 13, 99 Brahms, Johannes 79, 83 Braun, Mirko 245 Brel, Jacques 94, 197 Brešan, Ivo 229 Brežnjev, Leonid 89 Brlečić, Janko 101 Brodski, Josif 64, 253, 255, 258 Broz, Josip Tito 35, 36, 51, 67, 110, 116

bordel u plamenu

kazalo imena

Bruckner, Anton 83 Budak, Mile 8, 35 Budak, Neven 191 Buffon, Gianluigi 121 Bulić, Branko 93 Bülow, Andreas von 172, 173 Bušić, Zvonko 162 Bush, George W. 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 78, 102, 172, 218 Buzzati, Dino 57

C Calderoli, Roberto 140 Callimachus, Philippus 232 Canetti, Elias 240 Capello, Fabio 175, 176 Capote, Trumann 9, 11, 142 Carfagna, Mara 139 Carlos, Santos de Jesus 137 Carlos, Juan 128 Carlyle, Thomas 221 Celibidache, Sergiu 163 Celzijus, Nives 247, 248, 249, 252 Cicciolina, Ilona Staller 140 Cihlar, Milutin Nehajev 213 Ciliga, Ante 229 Cioran, Emil 29, 30, 131, 163, 191, 257 Clarke, Arthur C. 50, 51 Clinton, Bill 11 Clinton, Hillary Rodham 158, 218 Cohen, Leonard 193, 194, 195, 196, 197, 198 Cooper, David 88 Culianu, Ioan P. 163, 164, 165 Cvitanović, Josip 94

Č Čačić, Radimir 72 Čajkovski, Petar Iljič 79, 83

263

264

Čehok, Ivan 143 Čehov, Antun Pavlovič 153 Čičak, Ivan Zvonimir 248, 249 Čorić, Josip 47

Ć Ćesić, Ljubo Rojs 178 Ćuk, Mile 178

D Dante, Alighieri 121 Darwish, Mahmoud 145, 146, 147, 148, 149, 150 da Silva, Eduardo 124 Dedić, Arsen 8, 91, 92, 93, 94, 95, 96, 243, 259 Delić Gozze, Vesna 19 Dellwo, Karl-Heinz 104, 105, 106 Demetar, Dimitrije 63 Dešpalj, Pavle 94, 95 Diminić, Josip 250 Dimitrov, Georgij 31 Domingo, Placido 27 Dragović, Tanja 45, 47, 48 Drpić, Dino 210 Držić, Marin 19, 20, 21, 22, 23, 24, 259 Drumond, Edward 87 Duda, Bonaventura fra 191 Dunham, Ann 220 Dürer, Albrecht 224 Dvoraček, Miroslav 199, 200, 201 Dvornik, Boris 61 Dylan, Bob 219

Đ Đapić, Anto 176, 177 Đilas, Milivoj 34

bordel u plamenu

kazalo imena

E Eastwood, Clint 11 Eliade, Mirca 163 Eliot, Thomas Stearns 91, 140 Elizabeta II. 158 Emerson, Ralph Waldo 215 Esterházy, Péter 118, 119 Etto, Oelilton Araujo Dos Santos 137 Évora, Cesária 76

F Fabijanić, Bartol 101 Fattorini, Ivan 39 Fejtö, Ferenc 64 Felbinger, Bartol 113 Fellner, Ferdinand 55, 251 Fernandez, Christina 157 Ferrero, Ibrahim 76 Fiennes, Ralph 107 Fiennes, Sophie 107 Filić, Tomislav 166 Filzmaier, Peter 159 Fischer, Heinz 80, 129 Fitzgerald, Francis Scott 227 Flaubert, Gustave 48 Forman, Miloš 90 Fotez, Marko 21 Francetić, Jure 162 Franjo Josip I. 66, 116, 224 Frankopan, Fran Krsto 116 Freud, Sigmund 137, 156 Friščić, Josip 143, 207 Fritzl, Josef 108 Furlan, Mira 89 Furtwängler, Wilhelm 82

265

266

bordel u plamenu

G Gajčin, Sabo 22 Galilei, Galileo 14 Gamulin, Luka 101 Gandhi, Sonia 157 Gassman, Vittorio 56 Gayol, Rafael 198 Geržina, Igor 181 Gilmore, Gary 9 Glavaš, Branimir 16, 37, 209 Göbbels, Joseph 114 Gogh, Vincent van 223, 224, 225, 226, 227, 228, 260 Gogh, Theo van 227 Gogh-Bonger, Johanna van 228 Gogolj, Nikolaj Vasiljevič 248 Goldstein, Ivo 189 Goldstein, Slavko 37 Golik, Krešo 154 Golob, Žiga 76 Gombrowicz, Witold 215 Gómez, Mario 124 Gori, Giorgio 32, 235 Gotovac, Vlado 184 Gotovina, Ante 134 Gozze, Marin 19 Grapelli, Stephan 77 Grass, Günter 148 Grbeša, Marijana 39 Greenaway, Peter 107 Grubišić, Ivan don 191 Gudelj, Antun 142 Guerreiro, Roger 124 Guliani, Rudolph 172 Gundulić, Ivan 28 Guzzanti, Sabina 139, 140, 142

kazalo imena

H Haider, Jörg 75, 158, 159, 160, 161, 162 Hajdarhodžić, Izet 23 Halilović, Vanja 46, 48 Harambašić, August 165, 166 Haulik, Juraj 42 Havel, Václav 202 Hebrang, Andrija 88, 89, 239 Hefner, Hugh 11 Hektorović, Petar 11 Helmer, Hermann 55 Heskey, Emil 207 Hiddink, Guss 131 Hieronymus, nadbiskup salzburški 81 Hitchcock, Alfred 107 Hitler, Adolf 34, 66, 137, 160 Hobbes, Thomas 202 Hofman, Branko 33 Homer 250 Horvatinčić, Tomislav 12, 53 Hrvačić, Hrvoje 53 Huber, Marica 142 Husein, Sadam 160

I Ibanez, Luis Ezequiel 137 Ibler, Drago 67 Icke, David 173 Ilijić Čičak, Berta 168 Ionesco, Eugene 163 Isaković, Antonije 33 Ivan Grozni 16 Ivanišević, Goran 43, 44, 45, 47 Ivanković, Branko 175, 176 Ivan Pavao II. 168 Ivić, Tomislav 132

267

268

J Jakovina, Tvrtko 191 Jancso, Miklos 103 Janković, Vesna 256 Janša, Janez 51 Jelinčič, Zmago 162 Jendričko, Slavko 16, 17 Jerković, Jurica 241, 243 Jerković, Dražan 241, 242, 244, 245, 246 Joyce, James 250 Juraj Dalmatinac 8 Jurić, Marija Zagorka 248 Juvančić, Joško 22

K Kajin, Damir 72 Kajmak, Marijan 166 Kamov, Janko Polić 216 Kandare, Boris 176 Kapičić, Dragan 32 Kapičić, Stefan 32 Kapičić, Jovo Kapo 32, 33, 36 Kappus, Franz Xaver 12 Karađorđević, Aleksandar kralj 233 Karajan, Herbert von 79, 80, 81, 82, 83, 84, 259 Karlo Veliki 29 Karpatský, Dušan 212 Kelemen, Boris 67 Kennedy, Jackie 11 Kesey, Ken 90 Kierkegaard, Soren 242 Kiš, Danilo 32 Kirin, Ivica 45 Klimt, Gustav 224 Klose, Miroslav 123, 124 Knego, Andro 19 Knežević, Milan 142

bordel u plamenu

kazalo imena

269

Knežević, Snješka 53, 162, 252 Knez, Tomislav 245 Kobeščak, Zdenko 245 Kokoschka, Oscar 224 Korvin, Matijaš 212 Kosec-Bourek, Dijana 23 Kosor, Jadranka 125, 141, 239 Kovačević, Božo 189, 252 Kovač, Mišo 245 Kovač, Mirko 253, 254, 255, 256, 257, 258, 260 Kranjčević, Silvije Strahimir 20, 211, 212, 213, 214, 215, 216, 260 Križanić, Juraj 20, 215 Krleža, Miroslav 20, 31, 33, 34, 35, 36, 40, 60, 95, 122, 176, 190, 203, 214, 215, 216, 231, 259 Kršinić, Frano 67 Kudrjavcev, Anatolij 61, 62, 63, 64, 65, 66, 189 Kundera, Milan 199, 200, 201, 202, 203, 204, 233, 257 Kušan, Ivan 212 Kuranyi, Kevin 124 Kusin, Vesna 252 Kvaternik, Dido 34

L Ladan, Tomislav 175, 176, 237 Lagarde, Christine 157 Lamza, Stjepan 245 Lapthorne, Britt 188 Larsen, Neil 198 Lasić, Vjekoslav pater 162, 203 Lasić, Stanko 190, 203 Le Clézio, Jean-Marie Gustave 199 Lenjin, Vladimir Iljič 146 Lennon, John 11, 30 Leonardo da Vinci 224 Levačić, Krunoslav 76 Lewinsky, Monika 139 Lineker, Gary 123

270

Linhartova, Vera 202 Lipovetsky, Gilles 47 Löw, Joachim 128 Lozano, Francisco-Javier 177 Lugo, Fernando 155 Lunaček, Vladimir 64 Luxuria, Vladimir 235, 236, 237, 239, 240

M Madonna, Louise Ciccone 11 Mahler, Gustav 153 Mailer, Norman 8, 9, 10 Maisky, Mischa 232, 250 Makavejev, Dušan 103, 104, 105 Malinar, Božidar 8, 255 Malnar, Željko 164 Malraux, André 154 Mamić, Zdravko 111, 209, 238 Mann, Klaus 161 Man, Paul de 197, 200 Manzoni, Alessandro 79 Mappes-Niediek, Norbert 39 Marinković, Janko 67 Marinković, Ranko 95, 202, 250, 251, 252 Marjanović, Milan 216 Markač, Mladen 7 Marković, Tamara 154 Marković, Vlatko 75, 126, 209, 245 Marotti, Josip 141 Martin, Todd 44 Marulić, Marko 63 Maruna, Boris 58, 147, 185 Marx, Karl 15, 104 Mas, Javier 197 Matić, Slobodana 254 Matoš, Antun Gustav 20, 58, 215

bordel u plamenu

kazalo imena

Matvejević, Predrag 14 Matvijenko, Valentina 158 Maurović, Andrija 67 May, Karl 133 Mbywangi, Margarita 155 McCain, John 217, 218 McLoughlin, Coleen 115 Meazza, Giuseppe 246 Merkel, Angela 128, 157 Merz, Ivan 165, 166, 167 Mesić, Miljenko 209 Mesić, Stjepan 71, 129, 237 Metzger, Bob 198 Michelangelo, Buonarroti 121, 139, 224 Mihailović, Dragoslav 33 Mihalić, Slavko 212 Mihanović, Antun 84, 113 Mihanović, Robert Frangeš 55 Mikac, Marijan 213 Milanović, Zoran 153 Milić, Goran 39 Milinović, Darko 88, 153, 207 Militka, Iva 199 Miller, Jacques-Alain 106 Mimica, Neven 39 Mlikotin Tomić, Deša 177, 178 M’Naghten, Daniel 87 Modrić, Luka 130 Molotov, Vjećeslav Mihailovič 31 Montherlan, Henry de 69 Moore, Michael 172 Morales, Pedro 137 Morgan, Pierpont 65 Mozart, Leopold 81 Mozart, Marija Ana 81 Mozart, Wolfgang Amadeus 42, 79, 81, 83

271

272

Mrkonjić, Zvonimir 212 Muhammad Ali 11 Murdoch, Iris 11

N Nabokov, Vladimir 257 Nalješković, Nikola 11 Napolitano, Giorgio 140 Nazor, Vladimir 31, 258 Neuville, Oliver 124 Nietzsche, Friedrich 221 Nikolić, Vera 67 Njegoš, Petar Petrović 32 Nooyi, Indra K. 158 Norac, Mirko 184 Novak, Slobodan Prosperov 39 Novak, Vjenceslav 64, 213 Novosel, Tomislav 153

O Oates, Joyce Carol 11 Obama, Barack 217, 218, 219, 221, 222, 240, 260 Obama, Barack Senior 220 Obersnel, Vojko 72 Obrovac, Tamara 75, 76, 77, 78 Ogrizović, Milan 213 Okudžava, Bulat 197 Oštrić, Boris 181 Orbison, Roy 251 Orwell, George 87 Owens, Jesse 182 Oz, Amos 41

P Pal, Alfred 33 Paljetak, Luko 22 Palme, Sven Olof 70

bordel u plamenu

kazalo imena

273

Palokaj, Augustin 50 Papić, Krsto 252 Parkin, Adela 10 Parun, Vesna 212 Pasolini, Pier Paolo 103 Pavelić, Ante 66, 71, 110 Pavić, Vlasta 209 Pelegrinović, Mikša 11 Perković, Marko Thompson 75, 98, 110, 111, 112, 113, 128, 153, 164, 167, 250 Pessoa, Fernando 212, 257 Petöﬁ, Sándor 149 Phelps, Michael 152 Pietersen, velečasni 228 Pilsel, Drago 109 Platon 40 Pletnjov, Mihail 80 Podolski, Lukas 123, 124 Polančec, Damir 27 Pracat, Miho 27 Prešern, France 141, 149 Prica, Čedo 72 Primorac, Dragan 75, 167, 179, 239 Prosinečki, Robert 122 Prpić, Goran 44 Puccini, Giacomo 56 Pukanić, Mirjana 86, 87, 88, 89 Pupačić, Josip 212 Pupovac, Milorad 72 Pusić, Zoran 39

Q Quiquerez, Ferdo 252

R Rabin, Jicak 71 Radin, Furio 89

274

Radman, Miroslav 39 Rački, Franjo 8 Rafael 198, 224 Rafter, Patrick 43, 44 Rakitić, Ivan 123 Rakovec, Uroš 76 Ranković, Aleksandar 40 Raos, Josip 95 Ratzinger, Joseph 14, 140 Rea, Chris 56 Regnault, François 106 Rehn, Oliver 16 Reić, Zdravko 118 Reich, Wilhelm 71, 104, 137 Reihl-Kir, Josip 142 Rembrandt, Harmens van Rajn 224 Rice, Condoleezza 157 Riefenstahl, Leni 112 Rilke, Rainer Maria 12 Ritz, Luka 188 Roban Križić, Ivan 101 Rogendorf, Christoph 21 Rončević, Berislav 187, 188, 190 Rooney, Wayne 115, 116 Rorauer, Julije 213 Rosetti, Roberto 130 Rostropovič, Mstislav Leopoljdovič 39 Rubens, Peter Paul 224 Rudolf, Davorin 39 Runjanin, Josip 84 Runjić, Zdenko 181 Rupel, Dimitrij 16

S Sabato, Ernesto 109 Sadat, Anvar el 70 Sammir, Jorge 137

bordel u plamenu

kazalo imena

Sampras, Pete 43 Sanader, Ivo 16, 17, 37, 71, 129, 141, 177, 219, 237 Sarnavka, Sanja 250 Savonarola, Girolamo 167, 203, 249 Sbutega, Branko don 185 Scheinman, Jenny 77 Schiele, Eugen 224 Schiller, Friedrich 84 Schmidt, Helmut 172 Schönberg, Arnold 83 Schopenhauer, Arthur 112 Schorm, Evald 103 Sebastijan, Hrvoje 23 Selem, Petar 67 Selimović, Meša 258 Semih, Sentürk 134 Seneka 11 Shakespeare, William 226 Shaw, George Bernard 65 Silverstein, Larry 172 Sivilotti, Valter 94 Sloterdijk, Peter 108, 203, 257 Smoje, Miljenko 65 Sobiesky, Jan 116 Soetor, Lolo 220 Soldo, Božidar 66 Soldo, Dino 197 Solovjov, Vladmir Sergejevič 146 Solženjicin, Aleksandar 145, 146, 147 Spaić, Kosta 23 Srebrić, Zorislav 135 Srna, Darijo 130 Staljin, Josif Visarionovič 31, 32, 34, 109, 146 Stanić, Mirej 23 Starčević, Ante 166 Stevens, Carol 10 Stipišić, Zlatan Gibonni 181

275

276

Strossmayer, Josip Juraj 41, 42, 64, 216 Suarez, Giillermo 137 Swoboda, Hannes 16 Szász, Thomas S. 87, 88

Š Šakić, Dinko 161 Šenoa, August 64, 258 Ševčenko, Taras 149 Šimatović, Šime 251 Šimunić, Josip Joe 123 Šimunović, Frano 154 Škorić, Zlatko 245 Škrabalo, Ivo 39 Škunca, Andriana 212 Šohaj, Slavko 67 Šola, Ivica 191 Šoletić, Glorija 23 Šoljan, Antun 91, 212 Štimac, Igor 209 Šulek, Bogoslav 63 Šutej, Vjekoslav 125

T Tadić, Ljuba 154 Tartaglia, Marino 67 Tasso, Torquato 65 Tijardović, Ivo 66 Timošenko, Julija 157 Tizian 165 Tolstoj, Lav Nikolajevič 113, 191 Tomac, Zdravko 167 Tomić, Lucija Ana 177 Tommaseo, Nikola 8 Toni, Luka 195 Trochowski, Piotr 124 Trotta, Margarethe von 103

bordel u plamenu

kazalo imena

Turopoljac, Darko 89 Tuđman, Franjo 116, 178 Tzara, Tristan 163

U Ujević, Tin 96

V Vasconcellos, Jose 220 Vedriš, Mladen 39 Verdi, Giuseppe 79 Vergilije 98 Vetranović, Mavro 11 Vidal, Gore 10 Vidić, Branimir 23 Visković, Nikola 152, 154, 191 Visković, Velimir 39, 185, 255 Visocki, Vladimir 197 Vodopija, Magdalena 248, 255 Vrančić, Antun 232 Vraz, Stanko 63 Vrdoljak, Dražen 185 Vučković, Severina 98, 153, 164, 231 Vukov, Diana 183 Vukov, Emil 183 Vukov, Ivana 183 Vukov, Vice 182, 183, 184, 185

W Wagner, Richard 81, 83 Weil, Simone 144 Westenhalter, Peter 158 West, Rebecca 42, 60 Wheen, Francis 234 Whitman, Walt 222 Wolfe, Thomas 9, 15

277

278

Y Yakin, Hakan 123

Z Zagorec, Klerisa 192 Zagorec, Vladimir 178 Zajec, Ivan pl. 214, 252 Zambata, Slaven 245 Zenić, Milivoj 8 Zeune, August 232 Zima, Fabijan 231 Zima, Juraj 231 Zima, Luka 92 Zima, Mihael 231 Zima, Tomo 231 Zima, Vinko 231 Zobundžija, Goran 142 Zogatto, Adamo 65 Zrinski, Petar 116

Ž Židak, Tomislav 119 Žilnik, Želimir 103 Žižek, Slavoj 103, 106, 107, 108 Žužul, Miomir 27, 75

bordel u plamenu

kazalo imena

279