= 2<
Claire Messud
Careva djeca prevela s engleskog Dijana Štambak
Fraktura = 3<
Naslov izvornika The Emperor’s Children ∂ 2006 by Claire Messud ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2009. ∂ za prijevod Dijana ©tambak i Fraktura 2009. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-110-1 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 718426
= 4<
Za Liviju i Luciana koji su promijenili sve; i, kao uvijek, za J. W.
= 5<
General je, govoreÊi s puno autoriteta, uvijek naglaπavao da ukoliko vam uspije odræati odgovarajuÊi osobni mit, niπta drugo u æivotu nije od osobite vaænosti. Nije bitno ono πto se ljudima dogaa, nego ono πto oni misle da im se dogaa. Anthony Powell, Books Do Furnish a Room
= 6<
OÆUJAK
= 7<
= 8<
P RV O P O G L AV L J E
Naπ πef kuhinje jako je poznat u Londonu
“Dragi moji! Dobrodoπli! Ti si sigurno Danielle?” Skladna i sitna, oËiju naglaπenih olovkom, Lucy Leverett, usprkos tome πto je nalikovala mladunËetu tuljana, imala je upadljivo kreπtav glas. Njezine duge lepezaste nauπnice zvecnule bi kada bi se nagnula da poljubi jednog po jednog gosta, meu njima i Danielle, a premda je u ruci dræala cigaretu, na sedefnom cigaretπpicu, oblak dima koji se nadvio iznad njih do suza je nadraæio Danielleine oËi. Danielle ih nije obrisala, bojeÊi se da Êe pokvariti πminku. Nakon πto je Ëitav sat potroπila na maskiranje lica pred zrnatim ogledalom u kupaonici kod Moire i Johna, pomno promatrajuÊi svoje nedostatke i nanoseÊi vrlo uËinkovit sloj ∑ koji je skrivao modrikaste vreÊice ispod njezinih umornih maslinastih oËiju, krivulje njezinih neobiËno crvenih nosnica, i koæu koja se gulila na visokom Ëelu ∑ nije joj padalo na pamet otkriti neznancima kakvo se rasulo krije ispod boje. “Uite, dragi moji, uite.” Lucy stane iza njih i uputi trojac prema prostoriji u kojoj se odræavala zabava. Dnevna soba Leverettovih bila je obojena u tamnoljubiËasto ∑ boju patlidæana, kako se tamo kaæe ∑ a prozore su krasili barπunasti zastori. Sa stropa je visio grubo iskovani æeljezni svijeÊnjak, koji kao da je spaπen iz srednjovjekovnoga dvorca. Trojica muπkaraca stajala su uz prozor i razgovarala gledajuÊi na ulicu, a njihove Ëaπe s crnim vinom svjetlucale su na reflektiranom veËernjem svjetlu. Duga, mekana sofa s jastucima pruæala se duæ Ëitavoga zida, a na njoj su = 9<
se Ëetiri æene bile razmjestile poput odaliski u haremu. Dvije su zauzele suprotne krajeve divana, podvijenih nogu, milujuÊi jastuke svojim raπirenim rukama, dok je jedna izmeu njih glavu dræala poloæenu drugoj u krilo i smijeπila se, zatvorenih oËiju, πaputala gledajuÊi u strop dok je prijateljica gladila njezinu bujnu kosu. Na Danielle je sve to ostavljalo pomalo nejasan dojam, kao da je uhodala u neËiji san. Takav ju je osjeÊaj pratio i u Sydneyju, tako daleko od kuÊe: nije bila posve sigurna da to nije stvarnost, ali zacijelo nije bila njezina stvarnost. “Rog? Rog, joπ vina!” vikne Lucy prema unutraπnjosti kuÊe, a zatim se ponovo okrene svojim gostima, zaπtitniËki dræeÊi ruku na Danielleinu bicepsu. “Crno ili bijelo? Vjerojatno ima i ruæiËastoga, ako ste za. Ja ga ne podnosim, previπe je kalifornijsko.” Nacerila se, a prema borama oko oËiju Danielle je zakljuËila da ima Ëetrdeset godina, ili koju manje. Iz dnevne sobe obasjane priguπenim svjetlom svijeÊa pojavila su se dvojica muπkaraca s bocama u rukama, obojica vitki, obojica na prvi pogled pomalo zbunjeni. Danielle je pretpostavila da je onaj impozantni koji je iπao prvi, u pripijenoj koπulji boje lavande i s gustim nabokovljevskim obrvama iznad naoËala, njezin domaÊin. Pruæila je ruku. “Ja sam Danielle.” Prsti su mu bili otmjeni, a dlan, kad je pritisnuo njezin, hladan. “Zaista?” rekao je. Drugi muπkarac, barem deset godina stariji, s pomalo vampirskim zubima i kozjom bradicom, progovorio je iza njega. “Ja sam Roger”, rekao je. “Drago mi je πto vas vidim. Ne ljutite se na Luda, glumi neosvojivoga.” “Ludovic Seeley”, uskoËi Lucy. “Danielle...” “Minkoff.” “Moirina i Johnova prijateljica. Iz New Yorka.” “New York”, ponovo Êe Ludovic Seeley. “SljedeÊi se mjesec selim onamo.” “Crno ili bijelo?” zapita Roger, kojem je raskopËana koπulja otkrivala preplanula prsa proπarana rijetkim sivim dlakama i s tankim zlatnim lancem po sredini. = 10 <
“Crno, molim.” “Dobar izbor”, reËe Seeley, gotovo πaptom. On ju je ∑ prije je to mogla osjetiti nego primijetiti buduÊi da njegove udubljene oËi nisu ni trepnule ∑ odmjeravao od glave do pete. Nadala se da joj se πminka dobro dræi, da nema nakupljenih grudica pudera po bradi ili obrazima. Danielle je u trenutku prepoznala poznato lice. Ovdje, baπ ovdje, u ovoj Ëudnovatoj i beznaËajnoj zabiti, uoËila je nekog poznatog. Pitala se je li i on to osjetio: spoznaju da je njihov susret vaæan. Ludovic Seeley: nije znala tko je on, no ipak je imala osjeÊaj da ga poznaje, ili da ga je oËekivala. Nije u pitanju bio tek njegov fiziËki izgled, njegovo dugo, maËkoliko tijelo, koje istovremeno ostavlja dojam leæernosti i suzdræanosti, kao da se poigrava s iluzijom leæernosti. Nije to bila ni boja njegova glasa, dubokog i ne osobito zvonkog, s tako blagim australskim moduliranjem da je zvuËao gotovo britanski. Bilo je to, zakljuËila je, neπto na njegovu licu: on zna. Meutim nije mogla dokuËiti πto. Bile su to njegove oËi, zaËuujuÊe duboke i sive, posute zlatnim pjegicama, s crtama blago zakoπenim, s izrazom koji bi se istovremeno mogao nazvati tugaljivim i veselim, i izrazito malom brazdom koja bi mu se urezala na desnom obrazu kad bi se makar malo nasmijeπio. ZahvaljujuÊi uπima, Ëvrsto pripijenima uz glavu, ostavljao je dojam urednosti; tamna kosa, ošišana tako kratko da je njegovo blijedo tjeme kroz nju blistalo, isticala je istovremeno njegovu ironiËnost i suzdræanost. Koæa mu je bila blijeda, blijeda skoro kao i Danielleina, a nos profinjena, πiljasta izduæena hrskavica. Njegovo lice, tako osebujno, doimalo se poput onoga s portreta iz devetnaestoga stoljeÊa, nekog πto ga je moæda naslikao John Singer Sargent, utjelovljenja zajedljive mudrosti i druπtva, aristokratske uglaenosti. Pa ipak, po naËinu na koji je padala njegova koπulja, po liniji torza, otmjenim ali nemuæevnim kretnjama njegovih vitkih prstiju (i da, imao je, doduπe, jedva primjetne dlake po vanjskoj strani ruku ∑ ona je taj detalj smatrala privlaËnim: muπkarci ne bi smjeli biti bez dlaka), po tome je bio upadljiv. To πto je znao, moæda je bilo ono πto je æelio. = 11 <
“Doi, draga.” Lucy je uhvati za lakat. “Da te upoznam s ostatkom druπtva.” Ta veËera kod Leverettovih bila je posljednja Danielleina veËera u Sydneyju prije povratka kuÊi. Ujutro Êe se ukrcati u zrakoplov i spavati, spavati sve do juËer, ili do sutra, do danas, u New Yorku. Bila je odsutna Ëitav tjedan, zbog istraæivanja koje je provodila radi eventualne televizijske emisije, uz pomoÊ prijateljice Moire. NeÊe je poËeti snimati mjesecima, ako je uopÊe ikada snime, emisiju o odnosu Aboridæina i njihove vlade proteklih godina. Zamisao je bila ispitati moguÊnost odπtete Afroamerikancima ∑ jedan ugledni profesor objavljuje knjigu na tu temu ∑ kroz prizmu Australije. »ak ni Danielle nije bilo jasno bi li to moglo upaliti. Zanimaju li ameriËku javnost uopÊe Aboridæini? Jesu li situacije uopÊe usporedive? Tjedan je bio prepun sastanaka i gorljivih razgovora o poslu, laæne sigurnosti gdje sigurnosti uopÊe nije bilo. Moira je bila Ëvrsto uvjerena da je to izvedivo, da to treba uËiniti; meutim Danielle nije bila tako sigurna. Sydney je daleko od doma. »itav tjedan, u ugodnom daπku otuenosti, Danielle se prepuπtala maπtanju o moguÊnosti drukËijega æivota ∑ Moira je, napokon, otiπla iz New Yorka u Sydney prije samo dvije godine ∑ te drukËijoj buduÊnosti. Rijetko je pomiπljala na moguÊnost da æivi negdje drugdje; upravo kao πto, smatrala je, uz blagu nevjericu, veÊina ljudi nikad ne razmiπlja o æivotu u New Yorku. Iz spavaÊe sobe u draæesnoj kuÊici u nizu njezinih prijatelja s limenim krovom na kraju sjenovite ulice u Balmainu, Danielle je vidjela vodu. Ne ogromnu luku, s mostom u obliku luka, ni operu nalik namreπkanim krilima galeba, veÊ blagi pojas plavetnila s druge strane parka, πto se zatalasa prolaskom pokojeg trajekta i bljeska na ranoveËernjem suncu. Rana jesen u Sydneyju, kod kuÊe je joπ bilo hladno. Sitne ptiËice vedrih boja skupljale su se na stablima jacarandi i izvodile svoje radosne disharmoniËne melodije. U rano jutro bacila je oko na æbun u dvoriπtu proπaran prvim sunËevim zrakama, na golemu paukovu mreæu navlaæenu rosom, na njezin blistavi zamrπeni splet = 12 <
i ogromnog, dlakavog pauka koji joj se objesio o rub. Priroda je bila prisutna ovdje, u gradu. Jedan posve drukËiji svijet. Zamiπljala je kako promatra zrakoplov koji uzlijeÊe bez nje, a za nju poËinje nov æivot. Meutim stvarnost je drukËija. Ona je NjujorËanka. Za Danielle Minkoff postojao je samo New York. Tu je njezin posao, njezini prijatelji ∑ tu su bili Ëak i njezini poznanici sa sveuËiliπta Brown od prije deset godina ∑ a ona se udomaÊila u buËnom komforu Velike Jabuke. Iz svoje garsonijere u neboderu od bijelih cigli na uglu ©este avenije i Dvanaeste ulice, promatrala je Manhattan poput kapetana na brodskom pramcu. Premda se katkada osjeÊala ugroæeno i jadno, ili je æudjela za predahom u moru asfalta i æeljeza, tiπinom u moru glasova, nije mogla ni pomisliti da odustane. Ponekad bi se naπalila sa svojom majkom ∑ koja je, kao i ona, odrasla u Columbusu u dræavi Ohio, a sada je stanovala na Floridi ∑ da Êe je morati iznijeti u vodoravnom poloæaju. Nijedan grad nije kao New York. Australija je, u usporedbi s njim, moglo bi se reÊi, Oz. Ova posljednja veËera u Sydneyju bila je puka formalnost. Leverettovi su æivjeli u Ëetvrti u kakvoj moæda joπ uvijek æivotari pokoje neprilagoeno pleme Aboridæina, sjedokosih i krmeljivih, pokraj krËme na kraju ceste: ljudi s pivom u ruci, koji nisu prihvatili vladinu ispriku i krenuli dalje. Ili moæda ne, moæda je Danielle samo zamiπljala tu Ëetvrt, njezine stanovnike, onakve kakvi su nekada bili: drugi pogled na BMW-e i audije parkirane uz rub ceste dao je naslutiti da se novi Sidney (baπ kao i novi New York) veÊ pribliæava, i to velikom æestinom. Moira je bila u prijateljskom odnosu s Lucy Leverett, koja je imala malu ali utjecajnu galeriju u Ëetvrti The Rocks, specijaliziranu za aboridæinsku umjetnost. Njezin muæ, Roger, bio je romanopisac. Dok je John parkirao automobil ispred velike viktorijanske kuÊe Leverettovih, Moira je objasnila: “Lucy je sjajna. Mnogo je uËinila za ovdaπnju umjetniËku scenu. Ako æeliπ upoznati aboridæinske umjetnike, porazgovarati s njima o filmu, samo joj se obrati.” = 13 <
“A on?” “Pa”, reËe John otuænim tonom, “romani su mu bez veze.” “Ali nama je drag”, dovrπi Moira odluËno. “Mora se priznati da ima ukusa kad su u pitanju vina.” “Roger je divan”, bila je uporna Moira. “To za njegove knjige stoji, ali on je ovdje u Sydneyju jako utjecajan. Zbilja bi ti mogao pomoÊi, ako ga budeπ trebala.” “Roger Leverett?” zamisli se Danielle na trenutak. “Nikad nisam Ëula za njega.” “To me ne Ëudi.” “Kao ono ‘naπ πef kuhinje jako je poznat u Londonu.’” “Molim?” “U East Villageu nalazi se nekakav prljavi kineski restoranËiÊ s tablom na prozoru ∑ takoer prljavom ∑ na kojoj je rukom napisano ‘naπ πef kuhinje jako je poznat u Londonu’. Ali ne u New Yorku niti bilo gdje izvan Londona.” “A vjerojatno niti u Londonu?” reËe John dok su prilazili vratima kuÊe Leverettovih. “Roger Leverett jako je poznat u Sydneyju, draga moja, ma πto ti mislila o tome.” Za veËerom ∑ kozice i prepeliËja jaja s rezancima, nakon toga emu, koji je bio vrlo sliËan odresku i kojega se morala prisiliti jesti ∑ Danielle je sjedila izmeu Rogera i lijepoga mladog Azijata ∑ Ito? Iko? ∑ koji je bio u vezi sa starijim arhitektom po imenu Gary, koji je sjedio na drugom kraju stola. Ludovic Seeley sjedio je pokraj Moire, s rukom lijeno prebaËenom preko naslona njezine stolice i naginjuÊi se kao da joj povjerava tajne. Danielle je viπe puta pogledala, ne mogavπi se suzdræati, ali nije nijednom, sve dok im nisu posluæili sorbet od marakuje, opazila da je on promatra. Kad ju je pogledao, njegove impresivne oËi kao da su se ponovo nasmijale i nisu pogledale ustranu. Ona je bila ta koja je oborila pogled, poËela se vrpoljiti na stolici i pretvarati da je najednom zanima Itovo/Ikovo nedavno putovanje na Tahiti.
= 14 <
VeËer joj je sada izgledala kao pomno razraena kazaliπna predstava, Ëija je jedina svrha bio susret s Ludovicom Seeleyjem. »inilo se nevjerojatnim da bi ikome moglo biti stalo do Lucy, Rogera, Garyja ili Ita/Ika onoliko koliko je Danielle stalo do njezinih prijatelja u New Yorku: ti ljudi su, za nju, bili glumci. Samo je Ludovic, s onim prisnim πaputanjem i upornim pogledima, bio veoma stvaran. ©to god to znaËilo. Danielle je silno vjerovala u stvarnost, ili, bolje reËeno, u suoËavanje sa stvarnoπÊu; iako bi, kad bi bila u cijelosti iskrena, pokatkad takoer pomalo vjerovala u Ëarolije. Roger, koji je sjedio pokraj nje, bio je druæeljubiv i paæljiv. Danielle je uglavnom dræala da je njezin domaÊin narcisoidan, zaljubljen u svoj glas i duhovitost vlastitih viceva, i u lulu koju je puπio i prebirao po prstima izmeu jela. Velikoduπno je nalijevao crno vino, ali viπe njoj i sebi nego onima koji su sjedili dalje, a nakon svake Ëaπe bivao je sve brbljaviji. “Jesi li bila u McLaren Valeu? Ovoga puta ne? Kad odlaziπ? A, onda dobro. ObeÊaj mi da Êeπ sljedeÊi put otiÊi u juænu Australiju, obiÊi vinske putove. A uz obalu se moæe super roniti. Jesi li ikad ronila? Ne, e pa zato si se uplaπila. Ja sam svojevremeno mnogo ronio, ali moæeπ se uvaliti u neke vrlo nezgodne situacije, zbilja vrlo nezgodne. Prije dvadeset godina ∑ tada nisam bio puno stariji nego πto si ti sad ∑ koliko uopÊe imaπ godina? Trideset? Pa ne bih ti dao, djevojko. Tako lijepa koæa. To ti je sigurno od profinjenih æidovskih gena ∑ Æidovka si, zar ne? Da, no dobro, u svakom sluËaju, Greben. Ronio sam s prijateljima, to je bilo prije Lucy, ona mi viπe ne dozvoljava. Stanovao sam blizu Brisbanea, dovrπavao drugi roman ∑ Put otkrivenja, pretpostavljam da nisi Ëula za njega? Ne, ali dobro, nisam taπt. Svojevremeno je bio veliki hit. U svakom sluËaju, izlet do Grebena je, znaπ, bio nagrada, za dobro obavljen posao, urednik je skakao od veselja u Sydneyju, sav oduπevljen rukopisom, a ja sam rekao, jebi ga, George, imam pravo na proslavu prije nego πto se vratim, jer kad jednom ueπ u ovaj svijet, povratka nema, je li tako? Gdje sam ono stao?
= 15 <
E da, kod Grebena. Prvi put sam doπao tamo, helikopterom naravno ∑ vjerovala ili ne, tada sam prvi put letio helikopterom ∑ i nas Ëetiri klipana...” Rogerova zanosna bujica rijeËi za Danielle je postajala sve mraËnija sa svakim gutljajem francuskoga vina, a osmijeh joj ∑ posve iskren; zabavljala se, πto, hvala Bogu, nije bilo teπko ∑ nije silazio s lica. Smijeπila se uvlaËeÊi u usta crne rezance, dok je rasijecala kozice s ticalima. Imala je dojam da se smijeπi Ëak i ævaËuÊi priliËno æilav odrezak od mesa emua, otkidajuÊi debele komade palente. Smijeπila se pogledavajuÊi Ludovica Seeleyja, koji joj nije uzvratio pogled, nego se zauzvrat nasmijeπio Moiri, Lucy i Johnu. Kad je Roger otiπao po desert ∑ “Ja sam zaduæen za vino, draga moja, i pospremanje. Donoπenje i odnoπenje. Pravim najbolji riæoto koji Êeπ ikad probati, ali ne veËeras, ne veËeras” ∑ Danielle se okrenula Itou/Ikou i saznala da ovaj ima dvadeset dvije godine, da je pripravnik u jednoj modnoj kuÊi, da Garyja poznaje osam mjeseci i da su nedavno proveli nevjerojatan odmor na Tahitiju, “vrlo gauguinovski, vrlo seksi. HoÊu reÊi, ljudi na tom otoku tako su seksi da umreπ.” “Jesu li tamo ubili kapetana Cooka?” zapita Danielle, osjeÊajuÊi da bi bilo prikladno spomenuti ime osnivaËa. “Oh ne, lutko, to se dogodilo na Havajima. To je sasvim drukËija atmosfera. Posve drukËija.” Ito/Iko se iskreno nasmijao i razbaruπio kosu, koja je, primijetila je, bila blago nijansirana plavom bojom i sjajila se na svjetlu svijeÊa. “Nisi dugo ovdje, zar ne? Jer, svi znaju da se to dogodilo na Havajima. HoÊu reÊi, ja znam da se dogodilo na Havajima, a sa πesnaest godina prekinuo sam πkolovanje.” Nakon veËere, druπtvo se preselilo u dnevnu sobu, gdje se Ito/ Iko skutrio pod Garyjevom rukom kao pile pod krilom kokoπi. Danielle je iskoristila priliku i na stolu ostavila Ëaπu s vinom i sjela ispijajuÊi vodu dok se Ëavrljanje oko nje stapalo u ugodnu izmaglicu. Osjetila je uzbuenje, æivost, kad je Ludovic Seeley sjeo u fotelju s njezine desne strane. = 16 <
“Zaπto odlaziπ u New York?” zapita ona. Nagnuo se prema njoj, kao πto je vidjela da se naginje prema Moiri: prisnost, ili ostavljanje dojma prisnosti, oËito je bio njegov stil. No nije ju dotaknuo. Manπeta na njegovoj koπulji isticala se na barπunastom naslonu fotelje boje πljive. “Revolucija”, reËe. “Molim?” “Æelim pokrenuti revoluciju.” Zatreptala je, otpila gutljaj vode, pokuπala dobiti pojaπnjenje niπta ne pitajuÊi. Nije htjela da pomisli kako je neprofinjena Amerikanka bez smisla za ironiju. “Ozbiljno?” “Ozbiljno, bit Êu urednik Ëasopisa.” “Kojega Ëasopisa?” “Monitor.” Odmahnula je glavom. “Naravno da nisi Ëula za njega ∑ nisam doπao do te faze. Joπ ne postoji.” “To je pravi izazov.” “Imam Mertonovu potporu. Volim izazove.” Sad joj je bilo jasno. Augustus Merton, australski mogul. Pokupovao je sve æivo po Europi, Aziji, Sjevernoj Americi. Neprijatelj. Pred njima se, neËujno, najednom pojavila Lucy noseÊi kavu. “Ima s time iskustva, Danielle. On je Ëovjek kojega se treba bojati, naπ Ludo. Uznemirio je sve politiËare i novinare u ovom gradu. The True Voice ∑ jesi li ga vidjela?” “Oh. Moira mi je spomenula. HoÊu reÊi, spomenula mi je tebe.” “Boæe, kako me ovaj Ëovjek nasmijava”, reËe Lucy uz pomirljiv osmijeh Seeleyju, dodirujuÊi svojom njeænom rukom crno lakiranih noktiju njegovo rame u boji lavande. Blago je pognuo glavu. “Iskren kompliment. I prvi korak k putu otkrivenja.” “A sada prelazite u New York?” Razljutila ga je Danielleina sumnjiËavost. “Da”, rekao je jasno, = 17 <
uporno i neugodno zureÊi u nju svojim sivim oËima, potpuno uvuËenih kapaka. “Da, baπ tako.” Danielle se vozila kuÊi na straænjem sjedalu dræeÊi veÊim dijelom puta oËi zatvorene. Otvorila bi ih povremeno kako bi pogledala svjetla grada, zamagljena svjetla na asfaltu i poput mora modrom nebu. “Roger baπ voli priËati”, rekla je. “Je li ti priËao o svojim romanima? Dosaivao ti do besvijesti nespretnim zapletima?” zapita Moira. “Ne, o ronjenju. I o vinskim cestama. Bolje nego onaj mladi Azijat.” “Garyjev novi deËko? »ini se sladak.” “Sladak?” podsmjehne se John. “Sladak?” “Sladak je. Mislim stvarno. Ali ne osobito zanimljiv.” Nastupila je tiπina, tijekom koje je Danielle æeljela razgovarati o Seeleyju, ali nije htjela ostaviti dojam da joj je stalo. Te zbrkane veËeri Seeley je bio jedina svijetla toËka. “Jesi li na kraju razgovarala s Ludom?” zapita Moira. “Ludo, veÊ ga zovemo Ludo?” zapita John. “Draga moja, zar nismo super?” “Zar je stvarno toliko poseban?” Danielle se nadala da joj glas zvuËi neutralno. “»inio se nekako pomalo ljigav.” “Seli se u New York, znaπ”, reËe Moira. “Ponudili su mu da ureuje Ëasopis ∑ prethodnog su tipa najurili, moæda si Ëitala o tome. Merton je smatrao da je njegova vizija pogreπna ∑ kako se ono zvao, Bilings? Billington? Buxton, Ëini mi se. Veliki skandal. Seeley je zato odabrani deËko, istrgnut s druge strane svijeta. Odlazi uskoro.” “SljedeÊi mjesec”, reËe Danielle. “Dala sam mu svoju e-mail adresu. ©to ne znaËi da Êe mu trebati, ali za sluËaj da ne bude znao kud Êe sa sobom. Dobrosusjedska gesta.” “Dobra fora”, reËe John. “Seeley da ne zna kud Êe sa sobom. To bih htio vidjeti.” “Misliπ li da Êe uspjeti?” upita Danielle. “On misli da hoÊe”, reËe Moira. “Zapravo, on to zna. No ne = 18 <
govori mnogo o tome, tako da je teπko znati πto ustvari smiπlja. Teπko je zakljuËiti hoÊe li se upustiti u neπto ili neÊe. Ovdje je u proπlosti dignuo toliku praπinu, prije koliko ono, pet godina ∑ Isuse, tako je mlad? Trideset tri godine? Trideset pet? Dijete! ∑ a ima mnogo prijatelja ∑” “I mnogo neprijatelja”, reËe John. “Naprosto mislim da za njega ovdje viπe nema izazova, to je sve. Samo silna gnjavaæa. S takvom potporom ∑ Isuse, Merton ga je odabrao! ∑ vjerojatno raËuna da Êe osvojiti New York, a zatim Ëitav svijet.” “Kao Kim Jong Il, ha? Ili Saddam Hussein?” reËe John. “Pa moæda neÊe biti jednostavno kako oËekuje”, reËe Danielle, ËudeÊi se kako je iznenaujuÊe dosjetljiva usprkos koliËini crnoga vina. “Baπ bi to mogao biti sluËaj tipa ‘naπ πef kuhinje jako je poznat u Londonu’.” “MoguÊe”, reËe John, oËigledno zadovoljan takvom miπlju. “MoguÊe.”
= 19 <
D R U G O P O G L AV L J E
Bootie, profesor
“Bootie?” povikne Judy Tubb, stojeÊi u kuÊnom ogrtaËu na dnu stubiπta, obasjana priguπenom, bisernom svjetloπÊu reflektiranoga snijega izvana. “Bootie, hoÊeπ li siÊi i pomoÊi da se iskopamo ili neÊeπ?” BuduÊi da je uslijedila tiπina, spustila je nogu na πkripavu stubu, stavila ruku na ulaπtenu drvenu kuglu na dnu ograde i poËela se, πto je buËnije mogla, uspinjati. “»ujeπ li, Bootie? Jesi li me Ëuo?” Otvorila su se vrata i na vrhu stubiπta polako se ukazao njezin sin, podiæuÊi naoËale na nosu i æmirkajuÊi. Staromodna smea flanelska pidæama bila mu je naguævana oko njegova mekanoga i krupnoga tijela, i kao da je prvo pomislio kako njegova majka nije primijetila njegov blijedi i obilati trbuh: uhvatio je vrpce na pidæami i podignuo straænji dio, te tako otkrio neobiËno tanaπne gleænjeve i duge, dlakave noæne prste. “Jesi li spavao sve vrijeme, od doruËka?” reËe Judy poviπenim tonom, ali je osjetila val njeænosti prema svom mamurnom djeËaku, dok je teturao pokraj nje, visok skoro metar i osamdeset centimetara. “Bootie? FrederiËe? Joπ spavaπ?” “»itao sam, mama. »itao sam u krevetu.” “Ali na prilazu je pred kuÊom pola metra snijega i joπ snijeæi.” “Znam.” “Moramo nekako iziÊi, je li tako?” “Nastava je otkazana. Nikamo ne moramo iÊi.” = 20 <
“To πto ne moram u πkolu ne znaËi da nikamo ne moram iÊi. A ti?” Frederick zavuËe prste iza naoËala i protrlja lijevo oko. “Ti bi trebao traæiti posao, zar ne? NeÊeπ ga dobiti leæeÊi u krevetu.” “Vani je meÊava. Sve je otkazano, ne samo nastava. Nemam kamo danas; danas neÊu dobiti nikakav posao.” Najednom je djelovao razborito, Ëak ravnoduπno, onako krupan. “Osim toga, ako Ëitam, ne znaËi da niπta ne radim. I to je rad. Samo zato πto nije plaÊen, ne znaËi da nije rad.” “Molim te, ne poËinji.” “Pitaj ujaka Murrayja. Zar ne misliπ da on po Ëitave dane Ëita?” “Ne znam kako tvoj ujak provodi vrijeme, Bootie, ali bih te podsjetila da je za to dobro plaÊen. Jako dobro plaÊen. A znam i to da je u tvojim godinama studirao i radio. Moæda Ëak dva posla istovremeno. Zato πto tatica i mamica nisu mogli priuπtiti ∑” “Znam, mama. Znam. Dovrπit Êu poglavlje. Ako do tada prestane snijeæiti, poËistit Êu prilaz.” “Ako i ne prestane snijeæiti, Bootie. Ralica je proπla dvaput od sedam sati.” “Ne zovi me Bootie”, reËe povlaËeÊi se u sobu. “To mi nije ime.” Judy Tubb i njezin sin æivjeli su u prostranoj ali derutnoj viktorijanskoj kuÊi na istoËnoj strani Watertowna, pokraj ceste za Lowville, u Ëetvrti u kojoj su sve kuÊe bile podjednako neugledne, podjednako troπne. Neke su bile razdijeljene na stanove, a jedna kuÊa, na kraju ulice, bila je napuπtena, otmjeni su joj prozori bili prekriveni daskama, a trijem samo πto se nije uruπio; no tako je to u Watertownu. Bilo je to ipak pristojno mjesto za æivot, lijepa kuÊa na lijepom zemljiπtu u dobrom dijelu grada, jednako uglednom kakav je bio prije dvadeset godina kada su se Bert i Judy tu doselili sa svojom kÊerkicom Sarah, a Bootie se joπ nije bio rodio. = 21 <
Roena koji kilometar dalje od ove kuÊe, Judy je Ëitav æivot æivjela u gradu, osim za vrijeme studija i onih nekoliko godina dok je bila zaposlena u πkoli u Syracuseu. Watertown viπe nije primjeÊivala kao ni vlastitu koæu, i viπe nije vidjela (ako je ikad uopÊe vidjela) zapuπtene izloge i nakrivljene trijemove. Centar grada, nekad poznat kao Garland City, s kamenim zgradama i povijesnim srediπnjim trgom, impresionirao ju je samo rijetko svojom otuænoπÊu: uglavnom joj se Ëinio, dok se vozila kroz njega do srednje πkole ili supermarketa. Tako je takoer bilo i s njihovom Ëetvrti, njihovom kuÊom: prirasla joj je srcu naprosto zato πto je bila njezina, u njezinoj Ëetvrti. Sama je kuÊa imala strmo stubiπte s prednje strane i malo betonirano dvoriπte iznad kojega se nalazio balkonËiÊ na koji se izlazilo iz predsoblja na katu. Obitelj Tubb je poËetkom osamdesetih dala postaviti aluminijske obloge ∑ bijel, jednostavan ∑ ali se s vremenom zaprljao i dobio mrlje od mahovine i blata, a na nekim je mjestima dobio ulupine od otpalih æljebova ili se svinuo na mjestima izmeu obloga i vanjskoga zida, gdje su marljive vjeverice ili ptice pravile gnijezda. Drveni rub obojen je u zeleno, ali je mjestimice ostao bez boje i posvuda je imao napukline, a boja se ljuπtila. Snijeg je prekrivao najsramotnije dijelove kuÊe (ukljuËujuÊi oronuli dio od opeka pri dnu) i ublaæavao njezine konture, tako da se Ëinilo kao da se πiljasti krov ∑ nekad od πkriljevca, a sada prekriven slabo priËvrπÊenim slojem asfalta ∑ samouvjereno uzdiæe prema oblaËnom nebu. Iznutra, dom Tubbovih joπ je bio otmjen ∑ izuzev, moæda, Bootiejeve sobe, teritorija na koji je Judy bio zabranjen pristup. U sobe se godinama gotovo niπta nije uloæilo ∑ nije Ëak imala hrabrosti ni prebojiti ih otkako je Bert prije Ëetiri godine umro od raka guπteraËe ∑ pa su, moæda iz tog razloga, izgledale otuæno i tmurno; meutim kuÊu je redovito Ëistila, polirala namjeπtaj, premazivala linoleum, Ëak i prala prozore (barem ljeti, kad su Ëeste oluje). Za tvrdokorne mrlje od plijesni na zidu podruma (za njih je okrivljivala aluminijske obloge, nakon toliko godina, zbog kojih kuÊa nije mogla disati) ili po plavom kupaoniËkom linole= 22 <
umu iza zahoda nije bilo lijeka. No Judy je uglavnom smatrala da je sve u dobrom stanju, stari ormari i podovi obloæeni πirokim daskama, Ëak i mali crveno-plavi prozor u obliku romba od obojenog stakla iznad ulaznih vrata, za koji je znala ∑ Bert joj je to otkrio; volio je istraæivati takve stvari ∑ da je naruËen iz kataloga Sears joπ krajem proπlog stoljeÊa. Voljela je svoju kuÊu, iako uglavnom ne zbog njezine proπlosti, a najdraæi joj je bio gornji kat ∑ velika, svijetla spavaÊa soba s pogledom na sobu koju je dijelila sa svojim dragim muæem, u kojoj bi i umro da nije zavrπio u bolnici; πiroko predsoblje s balkonom i blistavom ogradom; Ëak i sag s izblijedjelim ruæiËastim cvjetovima prostrt po podu, s onim njegovim blagim mirisom praπine, koji je tako dobro poznavala da je napamet znala gdje se nalaze izgriæeni rubovi, izlizani dijelovi i neizbrisive mrlje. Pri ulasku u voljenu spavaÊu sobu, zabrinuta za svoga mrzovoljnog sina (to je zbog godina, uvjeravala je samu sebe, njegovih, i naËina razmiπljanja), osjeÊala je da ulazi u svjetlo: dva velika prozora bacala su opalnu svjetlost bez sjene na zidne tapete s uzorkom granËica, obiteljske fotografije na pisaÊem stolu. »ak su se obrisi Ëarapa, koje je juËer odloæila i koje su joπ uvijek imale oblik njezinih Ëvrstih nogu, ocrtavali na svjetlu. Njezine ruke i kosa, posijedjeli oblak, donijele su iz kuhinje miris kave, a iz otvora pri dnu vrata πirio se topao zrak po podu. Usprkos Bootieju, usprkos, usprkos, u ovom trenutku barem usprkos, osjeÊala se sretnom: nije bila prestara da voli Ëak i snijeg. Judy Tubb je pospremila krevet ∑ uredno, poravnala je donju plahtu i uklonila pokoju sijedu kovrËu s jastuka, a zatim je rastegnula i podvila gornju plahtu, drap vunenu deku. Pomno je namjestila ukrasni pokrivaË, tako da bude jednak s obiju strana, punaπne jastuke stavila je ispod njegovih nabora. Nisu joj se sviali popluni, tanki i uvozni: voljela se pokrivati teπkim dekama. Istuπirala se, obrisala i odjenula u kupaonici u predsoblju ∑ kuÊa je bila viktorijanska; iako je imala Ëetiri spavaÊe sobe, imala je na raspolaganju samo jednu kupaonicu ∑ i pojavila se u omiljenoj crvenoj dolËeviti ispod dæempera od angora vune u boji avokada = 23 <
πto ga je isplela proπle zime. Zapravo, isplela ga je za svoju neÊakinju, Marinu ∑ sam Bog zna zaπto, jer nisu bliske; osim πto uæiva u pletenju i veÊ je izradila desetak dæempera za svoju kÊerku i unuke. Meutim nije ga uspjela dovrπiti do BoæiÊa, a i shvatila je, otvorivπi poklon koji joj je poslala Marina ∑ grimizni barπunasti πal s cvjetiÊima i svilenim resicama, nalik marami neke viktorijanske gospoe ∑ naprosto je shvatila kako dæemper nije prikladan poklon. Umjesto toga, poslala joj je Borders poklon-karticu, a dæemper zadræala za sebe. ©to se tiËe πala, nije se mogla pojaviti s njim nigdje u Watertownu, New Yorku ∑ ponajmanje predavati geografiju u srednjoj πkoli ∑ tako da ga je umotala u platno i spremila u straænji dio ladice. NeobiËno je bilo to πto je dæemper zavoljela kao kakav skupocjeni poklon, a na neki ga je naËin doæivljavala kao poklon od Marine zahvaljujuÊi kojem je, napokon, stekla simpatije prema toj djevojci, a πto je on na neki neizravan naËin zapravo i bio. Dok je navlaËila zimsku jaknu, gleænjaËe, ruæiËastu vunenu kapu (takoer njezin ruËni rad, lijepi Ëipkasti uzorak s ukrasnom lopticom na vrhu), i uzimala, rukama u rukavicama spojenih prstiju, aluminijsku lopatu s trijema, uzrujavala se zbog Bootieja, koji je bio u sobi u pidæami, kao djeËak. Nije ga htjela ponovo moliti da joj pomogne oËistiti snijeg ∑ mogao je savrπeno Ëuti ritmiËno struganje s prozora ∑ veÊ se uzalud nadala da Êe moæda svojevoljno siÊi. Dakako, kad bi doπao, primijetila bi da se opet nije okupao. Nije mu voljela prigovarati zbog toga (tko æeli biti takva majka, koja uvijek kvoca i traæi mane?), ali proπloga tjedna nijednom nije Ëula da se voda izlijeva iz kade. Nije se tuπirao, nego se samo kupao, a i to je Ëinio rijetko; ali kad bi se odluËio okupati, sat vremena izleæavao bi se u prohladnoj vodi i Ëitao one demonske knjige. Judy Tubb je najprije zgrnula snijeg na kolnom prilazu i, usprkos ugodnoj hladnoÊi lopate koja joj je dopirala do prstiju kroz rukavice, usprkos hladnoÊi koja ju je πtipala za obraze, usprkos umirujuÊem osjeÊaju boli koju je osjetila, gotovo odmah, u donjem dijelu lea, osjetila je kako nestaje njezino dobro raspoloæe= 24 <
nje Ëim je ponovo pomislila na sina. Dragog i jedinog. Svoju nagradu. Koji je mjesec? Oæujak, bio je oæujak, joπ malo pa Êe Uskrs. A Bootie je zavrπio srednju πkolu prije skoro godinu dana, kao najbolji u razredu. Nije mogla ni zamisliti da Êe joπ biti ovdje, odnosno da Êe se vratiti ovamo; a kad je, u rujnu, otiπao u Oswego, pomislila je kako je to poËetak njegova æivota u bijelom svijetu. Da ne kaæe πto bi mogao postiÊi. Da je Bert æiv, vidio bi da je njegov sin ispunio obeÊanje, da je sva ona πtednja (Bert je bio raËunovoa i razumno πtedljiv) imala smisla. Da Bootie uspije. Brigu im je zadala Sarah, koja je zatrudnjela u osamnaestoj i udala se s dvadeset, ali sad je imala dobar posao u banci i troje svojeglave djece, a Tom se pokazao kao dobar muæ i ljeti se bavio razvoæenjem turista brodom iz sela Alexandria Bay. Tom bi se vjerojatno dovezao iz zaljeva i raπËistio kolni prilaz prije nego πto bi njezin vlastiti sin prstom mrdnuo da joj pomogne. Bio je dobar zet, iako se nekoÊ nadala boljemu. A Bootie: govorio je kako Êe biti politiËar, ili novinar poput svog ujaka, ili moæda sveuËiliπni profesor. Taj su mu nadimak dala djeca u srednjoj πkoli: profesor. Bio je bucmast djeËak, s naoËalama, ali drugi su ga uvijek poπtivali, Ëak mu se divili na neki Ëudan naËin. Proglaπen je najboljim uËenikom. A onda kod kuÊe za BoæiÊ s deset-petnaest kilograma viπka i nekoliko nepoloæenih ispita, s priËom kako je fakultet sranje, ili da je barem Oswego sranje, da su njegovi profesori kreteni i da se tamo ne vraÊa. Posumnjala je da se radi o nekoj djevojci, da mu je neka djevojka slomila srce ili ga dovela u neugodnu situaciju ∑ u odnosu s djevojkama bio je nesiguran, bez samopouzdanja ∑ ili su to bili njegovi cimeri, dvojica tupavih sportaπa koji misle samo na pivo; ali Bootie niπta nije priËao o tome, ili barem nije priËao njoj. Od BoæiÊa, sve je vrijeme bio u svojoj sobi, gdje je Ëitao i radio bogzna πto na raËunalu (moæda se radi o pornografiji? To bi bilo u redu, to joj je bilo prihvatljivo u mladiÊa, ali kao zabava, a ne kao opsesija; kad bi barem znala), ili u prostranoj gradskoj knjiænici sa stupovima, gdje je uvijek bilo prevruÊe i osjeÊao se Ëudan miris i gdje je, da budemo iskreni, morao naruËivati knjige iz drugoga = 25 <
grada kako bi doπao do iËega ozbiljnijega od ljubavnih romana ili Enciklopedije Britannice. Je li traæio posao? Ne, sve do proπlog mjeseca, kad mu je odredila ultimatum, rekavπi mu da mora pronaÊi naËin da plaÊa stanarinu, ukoliko se ne æeli vratiti u πkolu; tako da je sad za doruËkom izvodio predstavu s oglasima, zaokruæivao poslove u tvornicama i u restoranima brze hrane izjavljujuÊi ∑ to je bila jedina prilika u kojoj se posljednjih dana nasmijao ∑ da bi mogao prodavati rabljene automobile, ili konobariti u restoranu Annie’s uz autocestu. A sad, eno ga na trijemu, bez rukavica, bez kape, sa skijaπkom jaknom preko pidæame, dræi hravu i staru lopatu, kao kakvo oruæje, s naoËalama zamagljenima od vlastitoga daha. “Prestani, mama”, viknuo je. “Bilo bi dosta. Sve mi je jasno. Ja Êu obaviti ostatak.” A onda se, neuobiËajeno energiËno, latio prebacivanja hrpe snijega tako da se sve praπilo, a prolaz je ponovo zasula snjeæna meÊava. Judy je naËas zastala promatrajuÊi tu nevjerojatnu pojavu, nogavice pidæame zasute snijegom, razbaruπene tamne kovrËe na kojima su blistale snjeæne pahulje i ∑ Boæe joj oprosti, nije si mogla pomoÊi ∑ zamiπljala susjede kako zure kroz zastore i pitaju se πto se dogodilo pametnom malom Tubbu da se u tako kratkom roku iz Ëuda od djeteta pretvorio u Ëudaka; bez rijeËi, pruæila mu je svoju novu, lijepu lopatu i uzela dotrajalu te stala na trijem, otresajuÊi snijeg s Ëizama, a onda se, obraza zaæarenih πto od hladnoÊe πto od srama, πto on, dakako, nije mogao, nije smio vidjeti, vratila u kuÊu i Ëula kako su se za njom zalupila vrata s mreæom protiv insekata.
= 26 <
Sadržaj
Ožujak I. Naπ πef kuhinje jako je poznat u Londonu II. Bootie, profesor III. Refleksologija IV. ©to se tiËe Juliusa Clarkea V. Poezija ne utjeËe na dogaanja VI. Papa je bolesna VII. “Predstavljanje Murrayja Thwaitea” autorica Roanne Levine (novinski Ëlanak) VIII. AmeriËki student IX. Cvilidreta X. Razgovor s odraslim djetetom Svibanj XI. Majka zna najbolje XII. Daniellein popis XIII. Veliki geniji XIV. Sve za ljubav XV. Zaista, Napoleone? XVI. Debeljko XVII. Kod kuÊe je najljepπe XVIII. Papina smrt XIX. Bootie u New Yorku = 479 <
7 9 20 27 35 40 45 59 63 70 75 83 85 94 104 114 122 131 135 145 152
XX. Juliusova dilema XXI. Dodjela nagrade XXII. Dosta o nama XXIII. Desna ruka (1) XXIV. Desna ruka (2) XXV. Desna ruka (3) XXVI. Desna ruka (4) XXVII. Lebdenje XXVIII. Vidim te XXIX. Sram XXX. Sjedinjenje
164 170 185 193 198 201 206 222 225 228 234
Srpanj XXXI. Skuhan XXXII. Ekspoze XXXIII. Zaruke XXXIV. Vatromet u Stockbridgeu XXXV. Poruke iz podzemlja XXXVI. Roπtiljada XXXVII. Nakon veËere XXXVIII. “Murray Thwaite: razoËarani portret” XXXIX. Dan nezavisnosti (1) XL. Dan nezavisnosti (2) XLI. Dan nezavisnosti (3) XLII. Otkaz XLIII. Dovrπena je XLIV. »udno XLV. “Murray Thwaite: Portret” autor Frederick Tubb XLVI. ©aπavac
= 480 <
239 241 251 255 261 270 276 283 285 293 296 309 311 318 328 333 343
Rujan XLVII. »ovjek bez osobina XLVIII. Pripreme XLIX. Ponovo kod kuÊe L. Dama koja Ëeka LI. “VjenËanje”, autorica Lisa Solomon Prilog u New York Timesu LII. Vrijeme za spavanje LIII. Tiger Woods LIV. VeËernji izlazak u grad LV. VjenËani LVI. Nikom ni rijeËi LVII. Nepisani sporazum LVIII. SljedeÊe jutro LIX. Monitor LX. Kod kuÊe LXI. Fort Greene LXII. Novi poËetak
371 374 376 386 395 402 404 408 412 416 422 428
Studeni LXIII. Sahranjivanje mrtvih (1) LXIV. Sahranjivanje mrtvih (2) LXV. Sahranjivanje mrtvih (3) LXVI. Sahranjivanje mrtvih (4) LXVII. Iznenadi ih
437 439 442 448 461 473
O autorici O prevoditeljici
475 477
= 481 <
351 353 359 364 368