Careva luda by Fraktura

-2-

Jaan Kross

Careva luda prevela s francuskog Ivana ÂŠojat-KuĂ&#x2039;i

Fraktura -3-

Naslov izvornika Keisri hull Naslov francuskog izdanja Le fou du tzar Copyright ∂ The Estate of Jaan Kross First published in Estonian by Eesti Raamat in 1978, Tallinn, Estonia Published by arrangment with Werner Söderström Ltd. (WSOY), Helsinki, Finland. Copyright ∂ za francuski prijevod Éditions Robert Laffont & Jean-Luc Moreau Copyright ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2009. Copyright ∂ za prijevod Ivana Šojat-KuËi i Fraktura 2009. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266∑120-0 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 720778

-4-

Võisiku, Ëetvrtak, 26. svibnja 1827. Prije svega, htio bih iznijeti razlog koji me je nagnao da zapoËnem pisati ovaj dnevnik. Upravo sam napisao zapoËnem: jer, doista, kada je rijeË o voenju dnevnika, nemoguÊe je unaprijed reÊi hoÊu li izdræati. To se Ëini tako problematiËnim! Naπe doba nije nimalo sklono voenju dnevnika. Baπ kao ni ova zemlja. Osim toga to uopÊe nije svojstveno naπoj obitelji. Ako iz ovoga neπto i proizie, bit Êe ovo u potpunosti tajan dnevnik. A upravo mi ta Ëinjenica i dopuπta da na samome poËetku iznesem svoje porive. Ovako dakle: dnevnik sam poËeo voditi zato πto sam se upetljao u, po mome miπljenju, toliko izvanredna dogaanja da svako iole razumno biÊe πto ga je sudbina uËinila svjedokom jednostavno ne bi odoljelo biljeæenju vlastitih opaæanja. Ovome svjedoku moæda i nedostaje oπtroumnosti. Netko lucidniji moæda bi se suzdræao i niπta ne bi zabiljeæio. Samo Bog to zna… Istinu govoreÊi, kada se osvrnem unatrag, u ta se zbivanja nisam tek juËer upetljao. ZapoËelo je to prije deset, pa Ëak i viπe godina. Toliko je vremena bilo potrebno da postanem Ëudan. Koji su drugi sinovi seljaka iz Holstrea, naπe opÊine, mogli tijekom svih tih godina ∑ odnosno od 1814. ∑ nauËiti i vidjeti ono πto mi je, poput dekora u nekoj talijanskoj operi, malo-pomalo razotkrivano…

-5-

I tako smo dakle, prije dva tjedna, po pljusku, pravome proljetnom pljusku, iz Sankt Peterburga stigli amo, u Võisiku. Mi, odnosno: Eeva; devetogodiπnji Jurij kojega je Eeva, protivno mojim savjetima, povela sa sobom u Sankt Peterburg; Timo; sluga Käsper; sobarica Liiso; i ja. S nama je, naravno, bio i koËijaπ Juhan. Kao i feldjäger s trojicom æandara. U Sankt Peterburgu, kako je Eeva poæeljela, kao i obiËno nismo odsjeli kod Timove rodbine, nego u domu udovice akademika Lehrberga, na Moiki. Nekoliko mjeseci prije, Timo je iz zatvora u Schlüsselburgu prebaËen u utvrdu Petra i Pavla. Kada se uveËer 10. svibnja iz tvrave zaputio prema stanu gospoe Lehrberg, nije bio sam, nego ga je pratio feldjäger. Ovaj je, naravno, s nama i prenoÊio, a Eeva mi je izdala naputak neka mu u kuhinji gospoe Lehrberg posluæujem piÊe i napijem ga. U izvrπenju te zadaÊe bio sam uspjeπniji no πto sam se nadao, a sve zahvaljujuÊi ljutoj rakiji viπnjevaËi naπe domaÊice, koja je iznijela dvije pune boce i pritom mi namigujuÊi rekla: Um Gottes willen nicht geizen*! Dok je u kuhinji feldjäger, zalijevajuÊi rakijom juhu od kiseloga zelja, prvo zviædukao, pa zadrijemao, a zatim i poËeo hrkati, u dnevnome boravku Lehrbergovih Timoa je doπlo pozdraviti Ëetiri ili pet osoba s podignutim ovratnicima, koje su πaputale i upadljivo se osvrtale. Ne znam tko su bili ti ljudi. Kroz odπkrinuta vrata mogao sam ih samo letimiËno zamijetiti; u predvorju je gorjela samo jedna jedina svijeÊa, a toj gospodi nisu bili dovoljni podignuti ovratnici kaputa, nego su donji dio lica paæljivo zaklonili i πalovima. »uo sam kako se Timo jednome od njih obraÊa kao Vasiliju AndrejeviËu: a kako se Ëinilo da je taj Vasilij AndrejeviË u veÊoj neprilici od ostalih, na

“Za Boga miloga, samo ne πkrtarite!” (op. prev.)

-6-

pamet mi je palo da je moæda rijeË o pjesniku Æukovskom, kojega sam upoznao prije pet ili πest godina. Da jedan Æukovski, cariËin Hofmeister*, odræava prijateljstvo s Ëovjekom u nemilosti kao πto je Timo, to bi mu se, a prema onome πto sam takoer naËuo, zamjerilo kao iznimno teæak grijeh. Iskreno govoreÊi, u sebi sam se Ëudio koliko se prijatelja sjetilo Timoa, koliko nas je njih uspjelo pronaÊi i doÊi iskazati svoju blagonaklonost, jer tijekom svih tih devet godina, koliko ga nije bilo, gotovo se nitko, osim Æukovskog, nije ni pojavio… Oko πest sati ujutro, kada je feldjäger prestao kunjati, pojavila su se tri æandara koji su poslani kao pojaËanje. Eeva ih je uposlila da rade neπto korisno. Zaduæila ih je da iznesu naπe kovËege i priËvrste ih za krov berline. Bila je toliko odluËna da sam na stubiπtu Ëuo susjede kako izmeu sebe govore: “Prava je gazdarica ta gospoa Von Bock! Ne samo da je pronaπla naËin da svoga supruga izvuËe iz zatvora nego joj sada joπ πalju i pola brigade kako bi joj pomogli nositi prtljagu…” NosaËi prtljage su ondje, naravno, bili samo kako bi nas dræali na oku tijekom putovanja iz Sankt Peterburga do Võisikua, a zapovijedao im je feldjäger. Zadatak im je bio sprijeËiti nas da skrenemo sa zacrtanog puta i pobjegnemo u inozemstvo ili bogzna gdje, jer od tog su najviπe strahovali. Takoer se trebala izbjeÊi moguÊnost da poπaljemo pisma ili informacije, da s bilo kime blebeÊemo o stvarima koje bi nuæno bile neprijateljske prema upravi Carstva. Tijekom putovanja po prvi sam put u posljednjih devet godina imao priliku paæljivije promotriti Timoa. Govorilo se, πto sam i naËuo, da se strahovito udebljao, no to je, naravno, bila laæ. U trenutku kada je uhiÊen, naravno, bio

KuÊni uËitelj (op. prev.).

-7-

je mlad i vitak, ponosita dræanja, te je izgledao znatno mlae od tridesetogodiπnjaka. Sada bi mu pak zbog bezubih usta Ëovjek dao pedeset, pa Ëak i viπe. A ono πto, po mome sudu, na njemu izgleda najæalosnije jest sivkasta koæa. A ne toliko veÊ prosijeda kosa. Ni tridesetak funti πto ih je na sebe nabacio. Jer jaπuÊi Êe ih ionako veoma brzo izgubiti. A, Bogu hvala, nije mu trebalo dugo da skoËi na konja. Otvorio je prozorËiÊ berline i feldjägeru dao znak neka se primakne. Neπto mu je objaπnjavao. A zatim je naloæio neka se berlina zaustavi: “Kitty, malo Êu jahati. Predugo sam veÊ bez tjelovjeæbe.” Iziπao je iz koËije. Jedan od æandara prepustio mu je svoga konja i uzverao se iza sanduka kako bi sjeo pokraj Käspera. Timo je uskoËio u sedlo i u galopu jurnuo niz cestu. Feldjäger i preostala dvojica æandara su ga slijedili, no iz kurtoazije su iza njega zaostajali nekih pedesetak stopa. Osvrtao sam se oko sebe u berlini: maleni Jurij, preplanula tena i obloga nosiÊa, duboko je spavao skvrËen ispod svog kariranog pokrivaËa; na prednjem se sjedalu klatila plavokosa glava sobarice Liiso, koja je takoer duboko spavala. SaginjuÊi se prema njezinu uhu, upitao sam Eevu (tek mi je poslije sinulo da sam joj se obratio na naπemu jeziku, kao da sam joj htio dati do znanja da Êemo ubuduÊe izmeu sebe razgovarati iskljuËivo na estonskome): “Eevo, πto su mu to uËinili sa zubima?” Takoer πapÊuÊi, ona mi je odgovorila: “Sve su mu ih izbili, jednog po jednog.” Sklopila je oËi, a na korijenu njezina nosa pojavile su se sitne bore. Sklopljenih oËiju, zatim je πapatom prozborila:

-8-

“NeËim teπkim. Timo mi je rekao πto je to bilo, no nisam shvatila…” Promatrao sam je: njezine bolno napete crte lica, sklopljene oËi… Berlina je drndajuÊi se nastavljala svojim putem, a preko Eevina su se lica nizale sjenke breza koje su rasle uz put. Pomislio sam: “Ne volim svoju sestru. Ne. Taj sin ladanjskoga plemiÊa tek πto joj je mignuo, a ona je veÊ bila spremna uroniti u nepoznato. Srljala je, povukla i mene za sobom, uvukla me u neprirodnu situaciju, da, neprirodnu, premda je ovdje bila rijeË samo o vjenËanju jednoga baruna i seljanke… Ne, ne volim tu ekstravagantnu, neposluπnu, neshvatljivu sestru ∑ ona to zna… Pa ipak, u mene ima povjerenja. Jer, kome bi drugome mogla vjerovati?... A i ja prema njoj osjeÊam povjerenje… nesumnjivo…” Izmeu nabora njezine suknje od muslina i jastuËiÊa na sjedalu koËije potraæio sam njezinu ruku, tu malenu, glatku i Ëvrstu ruku koju sam stisnuo kako bih joj pokazao da sam svjestan ukazanoga mi povjerenja, a ona je uzvratila stisnuvπi moju. U glavi mi se vrtjelo tisuÊu pitanja koja sam joj htio postaviti. Prije svega ovo: “Reci mi, Eevo, je li Timo uistinu lud? Je li uistinu lud, u skladu s onim πto je sluæbeno objavljeno, ili samo povremeno glumi da je lud kako bi izbjegao povratak u zatvor?...” A bilo je tu i ono najvaænije pitanje: “Reci mi, Eevo, zaπto su mu to uËinili?” No niπta je nisam pitao. Nisam htio da se zatvori, udalji od mene; u njezinu odgovoru nisam htio Ëuti laæ upuÊenu neznancu… Niπta nisam pitao. Samo sam je promatrao. Pitao sam se: “Znam li, zapravo, odakle joj ta njezina ekstravagancija?...” Kad samo pomislim na kosu koju je godinama puπtala…

-9-

Isto mjesto, petak, 27. svibnja SinoÊ sam bio uznemiren. Bolje reËeno, zamislio sam da me netko doπao uznemiriti, pa sam izveo pokus: trebao sam provjeriti mogu li ovaj dnevnik sakriti dovoljno brzo kako bih se usudio dræati ga u prostoriji koja se ne zakljuËava. Mislim da mogu. Tu sam malenu crnu biljeænicu kupio u Viljandiju, kod Schadea, dva tjedna prije naπega posljednjeg putovanja u Sankt Peterburg. U trenutku kada sam je kupovao, ni na kraj mi pameti nije bilo pretvoriti je u dnevnik. Namjeravao sam u nju zapisivati maksime koje susreÊem za svojih Ëitanja. Ali ne kako bih u druπtvu briljirao poput napola obrazovanih ljudi (moje vrste) koji se odveÊ trse (u onome πto istinski obrazovanim ljudima ide kao od πale). Ne, htio sam samo zapisivati misli zbog njih samih. Te lapidarne misli koje u dva ili tri retka rezimiraju Ëitavu ﬁlozoﬁju djelâ od dvjesto ili tristo stranica. Nakon naπeg povratka iz Sankt Peterburga, kada nam se Timo ponovo vratio, a nakon πto sam jedno vrijeme promatrao naπ æivot te u svojoj sobi pronaπao tu nedirnutu biljeænicu, na pamet mi je palo kako bih u nju mogao zapisivati svoj dnevnik. Moram reÊi kako sam u toj istoj sobi u kojoj i sada sjedim pronaπao mjesto gdje je mogu spremiti, pa Ëak i veoma brzo sakriti bude li potrebno. Usprkos novonastaloj situaciji koja je povezana s Ëinjenicom da nam je obitelj iznova cjelovita, soba koju sam do sada zauzimao i dalje mi je na raspolaganju. Smjeπtena ispod krova, na samome kraju lijevoga krila zgrade, ta soba ima oblik Ëetverokuta πirine dva ili tri hvata. Timo ju je prije deset godina preuredio u svoj radni kabinet; poslije sam se ja ondje smjestio. Soba ima samo jedna vrata, koja vode na hodnik. Od njezinih dvaju prozora, jedan gleda na ulaz u kuÊu, a drugi, okrenut njemu nasu- 10 -

prot, gleda prema straænjem dijelu i zapuπtenom jabuËnjaku. Sama kuÊa izgraena je poËetkom proπloga stoljeÊa. Prema onome πto sam naËuo, Timov otac novu vlastelinsku kuÊu nije podigao samo zato πto je novac nuæan za njezinu izgradnju potroπio na tiskanje prospekata, projekata i prijedloga πto su ih Lehrberg i on objavljivali namjeravajuÊi ponovno otvoriti SveuËiliπte u Tartuu. I tako je naπa nova vlastelinska kuÊa zapravo samo staro zdanje. Iznimno glomazni dimnjaci prema vrhu se suæavaju, πto je uobiËajeno u svim zdanjima toga tipa; jedna od takvih grdosija prolazi i kroz moju sobu. Na taj je dimnjak nadograena peÊ obloæena modrom holandskom fajansom iz koje izlazi dimnjak obloæen bijelom fajansom. Sve to prostoriju zapravo dijeli na dva dijela. U prednjem dijelu s prozorima, ispred prozora koji gleda na voÊnjak nalazi se moj majuπni stol na kojem i trenutaËno piπem. Ondje je i skroviπte koje mi ulijeva hrabrost ∑ iskuπenje je tim veÊe! ∑ da nastavim voditi dnevnik u kuÊi kao πto je naπa. Iznad moga stola popriliËno je nizak daπËani strop oliËen bijelom bojom. Jednoga sam dana, sjedeÊi za stolom, sluËajno podigao ruke i dlanovima pritisnuo strop. Daska pod mojim desnim dlanom zaπkripala je i podigla se kao poklopac. Povukao sam ruku: jednako πkripuÊuÊi, daska se vratila na mjesto i zatvorila otvor. Kada sam je htio ponovo podiÊi, trebalo mi je priliËno dugo da shvatim za to nuæno lukavstvo. Desna se daska mogla podiÊi samo ako bi se istodobno pritisnula i lijeva. Povezivao ih je mehanizam skriven u stropu, naËinjen od opruge koja je povezivala dva drvena dijela. Uguravπi ruku u uski prostor, nisam pronaπao niπta, samo prazan prostor, neπto poput sanduka πirokog dva ili tri pedlja, dugog dva lakta. PipajuÊi sam ga istraæio: Ëinilo mi se kako ondje, osim praπine i pauËine, baπ niËega nema. Istoga trena shvatih kako je rijeË o idealnome skroviπtu: bilo je dovoljno posegnuti za dnevnikom sa stola i ugurati ga tamo… - 11 -

Uviam kako sam juËer pisanje prekinuo baπ u trenutku kada sam poËeo govoriti o karakteru i kosi moje sestre. Da, Eeva ima prirodno veoma lijepu kosu, premda takva kosa i nije neka rijetkost: sliËna se kosa poËesto moæe vidjeti na podruËju Holstrea. Boju njezine kose ljubitelji bi biranih rijeËi, koliko je meni poznato, prozvali venecijanski plavom. Premda mi mnogi ne bi povjerovali kada bih im takvo πto rekao. Jer, sjeÊam se, bila je prva godiπnjica Timova uhiÊenja, πto znaËi da je bio 19. svibnja 1819., i Eeva je iziπla iz svoje sobe i sjela za stol za kojim smo svi doruËkovali… no mi je nismo prepoznali. Prethodne je veËeri kosu obojila u crno, tako da joj je preko ramena sada padala kosa crna kao Ëaav stijeg. SjeÊam se da je maleni Jurij (bilo mu je tada osam mjeseci) poËeo urlati iz sve snage kada su ga donijeli majci i kada je ugledao neznanku… Svi smo mi odreda bili zaprepaπteni: “Zaπto si to uËinila?” “Da ne zaboravim ∑ da nitko ne zaboravi ∑ πto su mi uËinili.” BuduÊi da sam napisao “svi mi”, moram naglasiti kako se to odnosi na doktora Robsta, Käspera, Liiso i mene; na posjedu tada nije bilo nikog drugog. Timova braÊa, Georg i Karl, tada su bili jedan u svojoj pukovniji, a drugi u Sankt Peterburgu. Kada je pak rijeË o njegovoj sestri Elisabeth, koja se udala Ëetiri godine ranije, ona je prije viπe od godinu dana bila iπËezla s naπega obzora. Bio sam naËuo kako joj je njezin suprug Peter ∑ Peter Zoege von Mannteuffel, veleposjednik iz Vana-Harmija u Estoniji* ∑ zabranio da odræava vezu s obitelji njezina brata-izdajnika, tim viπe πto je supruga dotiËnoga izdajnika ∑ neshvat-

Administrativno, Estonija je tada obuhvaÊala iskljuËivo sjeverni dio danaπnje Estonije (op. prev.).

- 12 -

ljivo, nevjerojatno, skandalozno ∑ bila najobiËnija kÊi seljaka. Taj je crni stijeg tuge Eeva nosila osam godina. Iz ponosa, prkosa, iz pukog prosvjeda; mogu je, naravno, shvatiti, no istodobno ipak moram napomenuti kako smatram da si takvo isticanje mogu dopustiti iskljuËivo æene. Premda mi se ni kod njih to ne dopada. UveËer, dan prije no πto Êe Timoa dovesti u stan gospoe Lehrberg, Eeva je od ove zatraæila neka joj da najjaËi moguÊi ocat, u koji je dodala trave πto ih je sama nabrala, te je time isprala boju s kose. Timoa je u utvrdu Petar i Pavao otiπla posjetiti crno obojene kose; a sada, kada je trebao biti puπten na slobodu, ona ga je htjela doËekati s prirodnom bojom kose. I to kako bi se sudbina koja mu je bila namijenjena ∑ njemu, njima, nama ∑ mogla nazvati slobodom. Bilo kako bilo, dokaz da se neπto ipak nepovratno promijenilo bila je Eevina kosa, koja je na sljepooËnicama iznenada postala sijeda premda joπ nije navrπila tridesetu.

Isto mjesto, utorak, 31. svibnja Kako bi neobiËni dogaaji u naπim æivotima mogli iπta znaËiti maπti Ëitatelja koji Ëita ove zabiljeπke, jamaËno bi nuæno bilo istog izvijestiti o onome πto im je prethodilo. Evo dakle najkraÊeg moguÊeg saæetka. Eva i ja smo se, baπ kao i naπi mlai brat i sestra ∑ koji su prerano, jedno za drugim, umrli od difterije ∑ u provinciji Viljandi, u selu Tömbi, sastavnome dijelu posjeda Holstre, na zemlji πto ju je kruna uz rentu iznajmila generalu Von Bergu; toËnije govoreÊi, svjetlost dana ugledali smo u Kannuki, malenome majuru naπega oca Peetera, Eeva 1799., a ja 1790. godine. VeÊ sam bio djeËarac kada je, sjeÊam se, naπ otac na imanju obnaπao duænost koËijaπa; istodobno vrπenje poslova na farmi za njega tad posta- 13 -

de preteπko, pa je od generala, kada ga je ovaj oslobodio te duænosti, primio komadiÊ zemlje u Kannuki. Sve do proljeÊa 1813. ondje smo vodili najobiËniji moguÊi æivot, æivot seljaËke djece, mladih seljana. Imali smo meutim jednu prednost: naπ nas je otac, πto se nije dogaalo na svim farmama, veoma rano poËeo pouËavati Ëitanju, nakon Ëega smo nauËili i pisati slova s pomoÊu komadiÊa drvenoga ugljena na brezinoj kori. A tako i bî sve do dana kada su se konaËno usudili ispred nas poloæiti list papira i u ruku nam tutnuti guπËje pero, zbog Ëega bijasmo u stanju prepisati Ëitave stranice katekizma ili pak one iz knjige propovijedi, πto bismo i uËinili da smo imali dovoljno papira. I premda bijah nizak i krhke tjelesne grae, poslije ∑ zbog silovite energije kojom sam se iskazao u poslu, a kako je naknadno govorio moj otac ∑ izrastao sam u priliËno snaænu ljudinu, u dovoljno velikog muπkarËinu da bi otac poËeo sve ËeπÊe govoriti kako Êe sudbinu farme povjeriti baπ u moje ruke. U proljeÊe 1813., naπa plemkinja, gospodiËna Sabine von Berg, kojoj tada bijaπe dvadeset godina, pozva Eevu u dvorac i ponudi joj posao sobarice. Naπa je majka na to gledala blagonaklono, no otac se silovito usprotivio. Jedno je bilo sigurno: starome generalu, koji se u Holstreu tek rijetko pojavljivao, tada veÊ bijaπe viπe od sedamdeset ljeta, te nije bilo straha da bi joπ mogao izopaËiti mlade djeve; a sigurno je bilo i to da je njegov sin veÊ tri godine vojevao protiv Punapartea*; no to ipak nije sprijeËilo πirenje brojnih priËa o sobaricama iz dvorca koje su s pravoga puta skrenule na veÊ se zna koji naËin. No Eeva je veÊ tada sama odluËila o svojoj sudbini. A to je bilo do-

Doslovno: “Crveni Patak”, popularna deformacija prezimena Bonaparte (op. prev.). *

- 14 -

datno pojednostavljeno Ëinjenicom da su se otac i majka razilazili u stavovima. “NeÊe mi se dogoditi niπta πto i sama neÊu poæeljeti” ∑ takav bijaπe njezin odgovor. Otiπla je u dvorac. Priznajmo: Ëak i ako su joj se trebale dogoditi najnevjerojatnije stvari, po tom je pitanju ipak bila u pravu. Ujesen 1813. mladi Paul von Berg nakratko je napustio bojiπnicu kako bi posjetio Holstre. S njim je doπao i njegov pukovnijski suborac, pukovnik Timotheus von Bock. Ubrzo su uslijedile priËe kako je ovaj bio bliski prijatelj cara. Nikada, ama baπ nikada Eevu nisam pitao πto se u dvorcu dogodilo. Glasine su se meutim brzo proπirile. GospodiËna Sabine za svog je odabranika izabrala bratova kolegu; gospodin otac i gospoa, njezina majka, na to su gledali kao na neπto πto se samo po sebi podrazumijeva. Dogodilo se meutim da je jednoga jasnoga rujanskog jutra dotiËni gospodin Bock na konju ujahao u naπe dvoriπte u Kannuki. SjeÊam se kao da se dogodilo juËer. Jer naπa je Eeva, jaπuÊi boËno, sjedila konjaniku iza lea. U jednome je skoku stajao na travi te joj zatim pomogao da i sama sjaπe. Umjesto odore prekrivene odlikovanjima, na sebi je imao samo obiËnu bijelu jaknu od lanenoga platna i hlaËe u istome stilu, no na nogama mu ipak bijahu ËasniËke Ëizme. “Je li otac tu?” upitala je Eeva. “Naravno”, odgovorih te je, nakon πto sam ormu objesio o klin na vratima πtale, otpratih do kuÊe. Taj je gospodin Bock govorio naπim jezikom, Ëak priliËno dobro, premda s njemaËkim naglaskom, s tim oπtrim i odsjeËnim prizvukom zbog kojega se i dan-danas jeæim. Naπ je otac ustao od stola, a naπa je majka, koja je stajala ispred ognjiπta, kao πtit ispred sebe dræala poklopac stapa. Gospodin Bock tad upita naπeg oca:

- 15 -

“Vi ste Peeter, gospodar Kannuke?” “Ja sam.” “Ja sam Timotheus von Bock s posjeda Võisiku, iz okruga Viljandi, kao i vi, u blizini Põltsamaae.” Preko stola je mome ocu pruæio ruku, no ovaj je nije prihvatio. »inilo mi se kako to nije uËinio toliko kako bi ga odbio koliko zato πto zapravo nije mogao pojmiti da mu jedan barun samo tako moæe pruæiti ruku. “Peetere, razgovarao sam s tvojom kÊerkom. Htio bih je uzeti za æenu. No treba nam i tvoj pristanak.” Lice naπe majke pobijelilo je kao brezina kora. Naπ se otac grËevito uhvatio za rub obiteljskoga stola, nokti su mu poplavjeli, a ja sam ispred sebe vidio njegov potiljak koji se zacrvenio. Eeva je zurila u stol i πutjela. “Gospodin barun”, reËe moj otac, “loπe poznaje naπ jezik. Sigurno je htio reÊi da naπu kÊer æeli uzeti za svoju kurvu. Za to Ëovjeku ne treba oËev pristanak.” Gospodin Bock ga je veselo pogledao svojim sivim, svijetlosivim oËima. “Ali uopÊe nije tako!” uzviknuo je. “Sjedni!” OpkoraËio je dugu klupu i sjeo na nju; naπ je otac bio prisiljen uËiniti isto. “Sluπaj. Sve Êu ti objasniti.” A to i uËini. Objasni kako to treba biti istinski brak. Kako je to dio velikoga plana prema kojemu je odluËio udesiti svoj æivot. Kako time æeli dokazati da su sva nepatvorena ljudska biÊa jednaka pred prirodom, Bogom i idealima. Da je tijekom tri tjedna promatrao Eevu, otkrio da je voli i da mu je takoer srcu draga. “Eevo”, upita je tad on. “Reci, je li to istina?” “Jest, istina je”, odgovori ona. Pridodao je kako se sve to tiËe iskljuËivo njih: njega, Eeve i njihovih roditelja; no buduÊi da su njegov otac i majka pokojni, sve ovisi o njezinim roditeljima: o njemu, Peeteru, i o njegovoj supruzi Anni. Kako bi sada htio Eevu - 16 -

odvesti k svome prijatelju, pastoru Masingu* iz Viru-Nigule, kojeg doæivljava kao oca, a koji je jedan od najuËenijih ljudi Estonije i Livonije. A sve kako bi je on osobno, guvernanta njegove djece i njegov dvorski upravitelj pouËili lijepome ponaπanju, stranim jezicima i knjiæevnome poimanju. Jer, kada je rijeË o poimanju i mudrosti srca, ona je veÊ ima viπe no πto bi i naslutiti mogli oni koji je ne poznaju. A ondje se neÊe zadræati ni dva tjedna, ni dva mjeseca, nego pet godina, nakon kojih Êe on, Bock, doÊi po nju, odvesti je pred oltar i konaËno je uËiniti svojom suprugom i pred Bogom i pred ljudima. SluπajuÊi ga, naπ je otac sklopio oËi. Zatim ih otvori i promotri ga. Tada shvatih da njegov glas nije bio promukao od bijesa, nego od smetenosti: “Prestar sam da bih mogao povjerovati u tako Ëudnovate stvari…” “Ali to je istina! Istina je!” uzviknu gospodin Bock. “Moram li… (buduÊi da nije pronalazio prave rijeËi, poËeo je pucketati prstima) kako se ono kaæe… schwören? Prisegnuti?! Moram li prisegnuti?” Tad ustade. Lijevom je rukom prihvatio Eevinu desnicu i dva je prsta druge ruke podigao u zrak, prema naπem niskom stropu. Svojim se blistavim, svijetlosivim oËima zagledao u naπa lica. “Sve πto ovdje rekoh je istina, zaklinjem se imenom Boga naπeg Gospodina i svojom ËaπÊu…” Odræao je rijeË. Ogroman se mehanizam istoga trena pokrenuo. Preko krunskoga nas je inspektora posjeda otkupio za dvostruko veÊu cijenu. Uredio je neka nam se

Otto Wilhelm Masing (1763.∑1832.), pastor i publicist. Izmeu ostaloga, uvelike je pridonio razvoju i promociji estonskoga jezika (op. prev.).

- 17 -

izda povelja o osloboenju od kmetskih duænosti. Nakon toga viπe, naravno, nismo mogli ostati u blizini dvorca u Holstreu. IπËekujuÊi bolju priliku, pronaπao je za nas farmu u selu Kaavere, koje se pak nalazilo na njegovu posjedu Võisiku, te nas je tamo preselio zajedno sa svim naπim stvarima. Kaæem nas, no ta rijeË nije najprikladnija. Jer veÊ je dva dana poslije za Eevu u Viljandiju kupljena gradska odjeÊa, a ona je zamoljena neka se spakira. U Viru-Nigulu ju je trebao odvesti sluga Käsper; on je po nju doπao berlinom, a s njim je bio i Timo. Dok je u dvoriπtu stajala pokraj berline, u gradskoj odjeÊi i s gradskim cipelama na nogama, Eeva je veÊ pripadala posve drugome svijetu. Majci, koja je stajala na pragu naπe kuÊe ∑ istodobno nove i nama strane kuÊe ∑ oËi su bile vlaæne. Otac je Eevu blago potapπao po ramenu i izjavio kao da se uopÊe ne obraÊa njoj: “Postupi po vlastitome nahoenju…” A ja sam u ruci stiskao Eevinu ruku. Tada je Timo, iznenada je pogledavπi, upita: “Eevo, jesi li æalosna?” Ona odgovori: “Naravno, takoer sam æalosna.” NaizmjeniËno nas je pogledao, jedno za drugim, kao da traæi pomoÊ, a zatim se iznenada njegov pogled ∑ njegove odjednom previπe svijetlomodre oËi ∑ zaustavio na meni: “Eevo”, upita on. “Ne bi li ti bilo lakπe poe li s tobom i tvoj brat Jakob?” Vidjeh kako su veÊ pri samoj pomisli na to njegove oËi postale joπ svjetlije; tad sam veÊ imao priliku svjedoËiti njegovoj sposobnosti da munjevito skuje fatalan plan i istoga se trena zagrije za njega. “Te ako, poe li s tobom k pastoru Masingu, ako ondje i ostane?! Kako bi uËio s tobom, kako bi uza se imala

- 18 -

brata, pomoÊnika, uzdanika? Te kako bi istodobno postao uËena osoba, baπ kao i ti?!” Bijaπe odluËeno. Eevin odlazak zbog mene nije bio odgoen ni za tren. Jer veliki plan πto ga je zacrtao i koji mu je trebao upravljati æivotom jednostavno nije trpio odgaanja. Pozdravih se s roditeljima i sjedoh u koËiju pokraj Eeve. On je jahao uz koËiju. Ovdje, u Võisikuu, pronaπli su mi prikladnije krpe, a sat vremena poslije, u druπtvu sluge Käspera i koËijaπa, bili smo na putu prema provinciji Virumaa. Timo nam je uz ogradu jabuËnjaka mahnuo u znak pozdrava, s mjesta na kojemu se nalazi stup od opeke premazane bijelim vapnom, mjesta koje upravo sada jasno vidi sa svog prozora. Poslije sam doËuo kako se veÊ sutradan pridruæio svojoj pukovniji u Prusiji. Vratio se u stoæer generala Barclaya*, gdje je i sluæbovao. Moram meutim reÊi sljedeÊe: usprkos mome strahu, mome ukoËenom dræanju, dojmu da sam ærtva nasilja (jer nitko se nije potrudio pitati me slaæem li se s planom), usprkos svemu onome πto mi je u trenutku naπega odlaska mraËilo raspoloæenje, ipak sam imao dojam da mi u glavi zvone dva zvona… Dva, dakako, posve razliËita zvona, jedno mraËno i polagano ∑ bing, bang, bong ∑ iz-da-ja ∑ da, izdaja svega onog Ëega se Eeva odrekla kako bi doæivjela uzlet i postala dama… Drugo je zvono bilo zvonko, jasno, brzo ∑ ding, ding, ding ∑ kakav dar! Kakav dar! Kakav dar! Da, istinski Ëudan dar koji mi se sruËio s neba: postat Êu uËen Ëovjek!

Knez i marπal Barclay de Tolly (1761.∑1818.), vrhovni zapovjednik ruske vojske, jedan od velikih Napoleonovih protivnika; škotskoga podrijetla, roen u Livoniji (op. prev.).

- 19 -

Joπ uvijek isto mjesto, subota, 4. lipnja Pretposljednji sam put samo zamiπljao da me je netko omeo, jer htjedoh provjeriti mogu li dovoljno brzo ovu biljeænicu ugurati u otvor na stropu. U nedjelju mi je meutim istinski bilo potrebno do tada steËeno iskustvo. UveËer, oko deset sati, a nakon πto mi je na vrata pokucao tako tiho da sam ga jedva Ëuo, naπ je upravitelj, gazda Laming, u moju sobu uπao tako æustro da sam jedva imao vremena ovu biljeænicu ugurati na njezino mjesto te dohvatiti, ispred sebe na stol postaviti Schillerova Wallensteina i ponaπati se kao da sam prekinut u Ëitanju treÊega Ëina… Gazda Laming sa svojim slugom i kÊeri æivi u Kivijal* gu , odnosno u malenome vlastelinskom zdanju smjeπtenom izmeu parka i jabuËnjaka, iza krila vlastelinske kuÊe u kojoj se nalazi i moja soba. U lijevome dijelu istoga zdanja stanuje i doktor Robst, kojeg sam veÊ spomenuo. Gazda Laming se pristojno ispriËao zbog tako iznenadnog upada. Ovdje, na posjedu, od njega nema mirnijeg i uËtivijeg Ëovjeka, a navodno je zbog svog pretjerano mirnoga karaktera odustao Ëak i od svog prvobitnog zanimanja graevinskog poduzetnika. Jer, opÊenito gledajuÊi, teπko je iπta postiÊi sa πefovima gradiliπta, starijim kalfama i kalfama kada si smiren. »isto sumnjam da se blagim glasom nadstojnike, Ëuvare πtagljeva, πefove ekipa i zaposlene seljake moæe natjerati da bræe rade. Bilo kako bilo, kad nas je naπ prethodni upravitelj, Klarfeldt, nakon Timova uhiÊenja odluËio napustiti, gazda Laming je bio dovoljno hrabar da zauzme njegovo mjesto. A kada je Eeva prihvatila njegovu ponudu, tri su jednako vaæna

Doslovno: “kameno podnoæje”, zbog kamenoga temeljnog zida na kojemu se nalazi potpuno drvena konstrukcija (op. prev.).

- 20 -

razloga oËigledno utjecala na njezinu odluku: na prvome su mjestu bili problemi vezani uz upravljanje posjedom bez upravitelja (ali takoer bez gospodara kuÊe), a s tim smo se problemima odmah susreli (povrπina posjeda veÊa je od trideset rali*). Na drugome je mjestu bila blagonaklonost πto ju je pobuivala hrabrost gazde Laminga ∑ ah, da, bila je to iznimno dirljiva hrabrost usred Ëitave gomile straha i uzmicanja koji su nas okruæivali! A, kao treÊe, postojanost Êudi gazde Laminga sigurno je uvelike utjecala na Eevinu odluku. Taj Laming je, usput reËeno, priliËno nizak Ëovjek krupne glave, svijetla i uglata lica, plave, gotovo bijele kose guste kao Ëetka. Hoda pomalo ukoso, zapravo popriliËno nespretno, no hod mu je ipak æivahan. A nikada nisam Ëuo radnike da se bune i ruæno govore o njemu, premda s upraviteljem teπko da mogu imati prisne odnose. Ono πto mi je meutim rekao te nedjelje naveËer, sjedeÊi u naslonjaËu od pletena pruÊa, glasilo je pribliæno ovako: “Oprostite mi, gospodine Mettich, jer kasni je sat… No bio sam dolje, kod Gospodina i Gospoe. S Gospodinom sam razgovarao o proljetnim radovima ∑ kako i sami znate, on ponekad pokazuje interes prema takvim stvarima ∑ a zatim sam im prenio novosti iz Rige. Zapravo, iz Rige sam se vratio u subotu naveËer. PozdravljajuÊi se s njima prije odlaska ∑ Gospoa mi je posluæila svoj liker od maline star dvije godine ∑ uoËio sam da se iz dimnjaka s ove strane pomalja dim. A buduÊi da kod njih, dolje, vatra nije gorjela, dim je mogao dolaziti samo iz vaπe peÊi. Iz toga sam zakljuËio da ste joπ uvijek usred Ëitanja. A kako se iz Rige vratih obuzet sitnim brigama oko kojih

Ral: mjera za povrπinu kojoj razmjeri variraju prema razdobljima i podruËjima. Ovdje 30 rali predstavlja povrπinu veliËine izmeu pedeset i πezdeset hektara (op. prev.).

- 21 -

mi vi jamaËno moæete pomoÊi… Vidite, rijeË je ∑ ne, neka vas to ne iznenadi ∑ rijeË je o mojoj Ietti…” VeÊ sam prije nekoliko godina uoËio da sam razvio Ëudnu sposobnost: razgovaram s nekim, taj netko mi o neËemu pripovijeda ∑ a ja iznenada znam da Êe u njegovoj priËi doÊi do preokreta, da Êe mi reÊi neπto, neπto sasvim neoËekivano, no neπto πto ja, pet ili deset sekundi unaprijed, sa sigurnoπÊu znam da Êe reÊi. Tako bî i juËer naveËer. Iznenada sam, deset sekundi prije no πto Êe gazda Laming to uspjeti izgovoriti, znao πto Êe reÊi: rijeË je o mojoj Ietti. Bio sam toliko siguran u to, kao da je rijeË o neËemu neminovnom, da sam se zarumenio… Iette je njegova osamnaestogodiπnja kÊer. Henriette, naravno. RijeË je o mladoj, modernoj djevojci koja se doima gotovo poput gradske gospodiËne. Zimu provodi u Rigi, a ljeto s ocem. Oblo lice, bijel i ravan vrat, malena i kao krv crvena usta. Umjesto pojasa, prateÊi modu, nosi vrpcu koju vezuje visoko, ispod grudi, a crne vezice cipela prepliÊe oko noænih listova, gotovo do koljena (ne znam otkuda mi to…). Posljednjih sam nekoliko tjedana viπe puta razgovarao s njom, u parku, na dvoriπtu, na ulazu u njihov vrt. Ne sjeÊam se da mi je rekla iπta osobito vaæno. Smijeh joj je meutim veseo i ugodan… Njezin tata mi reËe: “Tijekom zime, Iette æivi kod moje sestre u Rigi i pohaa djevojaËku πkolu gospoice Friebe. I ovoga sam puta, πto Ëinim potkraj svake πkolske godine, ravnateljici donio nekoliko sitnica ∑ πunke, staklenke s mariniranim gljivama, zar ne, i tomu sliËno ∑ a ova mi se poæalila da je Iette ove godine imala velikih problema. Ne, ma ne, izuzme li se to, ona je iznimno æivahna i bistra, to ste zasigurno veÊ i sami zamijetili. No nikako ne uspijeva svladati matematiku. Baπ kao ni povijest Ruskoga Carstva. A kako najesen æeli prijeÊi u viπi razred, nuæno je da se tijekom ljeta oz- 22 -

biljno pozabavi tim stvarima, i to po moguÊnosti uz tutorstvo nekoga tko je znalac… I tako sam se na povratku zapitao biste li se moæda vi, gospodine Mettich, time pozabavili?... Vi, naravno, diplome niste stekli ni na njemaËkim sveuËiliπtima kao ni na onome u Tartuu, no uËeniji ste od veÊine obrazovanih ljudi. A mislim da biste se tih nekoliko sati lako mogli odvojiti od svojih knjiga. A ako vam nije mrzak novac obiËnog upravitelja, znajte da Êu vam pristojno platiti. Da. A Iette Êe vam biti veoma zahvalna.” Postoji li razlog koji me je trebao nagnati da ga odbijem? Tako Êu barem zaraditi neπto novca koji neÊu dugovati Eevi. I Iette Êe mi biti zahvalna… Upitah: “A doktor Robst, jeste li s njim razgovarali? Mislim da bi bio znatno kompetentniji. Ipak je rijeË o Ëovjeku koji se πkolovao na njemaËkim sveuËiliπtima. Predavao je po πkolama…” “Nesumnjivo. Nesumnjivo. Zasigurno je rijeË o lijeËniku koji poznaje svoj posao”, rekao je gazda Laming, “ali koji je i u stanju maloga Georga pouËiti francuskome i drugim predmetima, no otiÊi tako daleko i reÊi da bi mogao pouËavati i mladu odraslu djevojku, to ne. I sami ste primijetili. Uvelike mu nedostaju mjera i uravnoteæenost. On ne hoda nego poskakuje na vrhovima prstiju, a umjesto da govori, on pjeva… Ne, ne; predavaË ne smije biti smijeπan u oËima svoga uËenika. UËenik na svoga uËitelja mora gledati s poπtovanjem. Onako kako Iette gleda na vas. Znam…” Tad odgovorih: “Dogovoreno. Moæemo pokuπati.” Danas, u πest sati, Iette Êe doÊi k meni kako bismo ponavljali gradivo.

- 23 -

Sat vremena poslije Ne, maloprije se niπta nije dogodilo. Gospoica Iette Êe doÊi tek za dva sata, toga sam postao svjestan nakon πto sam malo pospremao, tako da sam odluËio ovdje zapisati nekoliko stvari. Eeva i ja stigosmo dakle u Viru-Nigulu, gdje kod staroga pastora Masinga ostadosmo Ëetiri godine. Bijasmo ondje poput dviju boca smjeπtenih ispod lijevka: prihvaÊali smo sve πto se u nas ulijevalo. A tomu smo pridodavali sve πto smo mogli. Gotovo nam je odmah zapovjeeno da se sluæimo iskljuËivo njemaËkim jezikom. ©est mjeseci poslije polovinu smo dana morali razgovarati na francuskome s guvernantom i dvorskim upraviteljem. Stari nas je Masing osobno pouËio osnovama latinskog, a htio nas je uputiti i u grËki i hebrejski, no guvernanta, koja Êe mu poslije postati suprugom, smatrala je kako je to previπe za nas. Otkrismo kako je Timo s nama poslao i dva ili tri sanduka prepuna knjiga; odabrao je najbolje udæbenike kojima se i sam, kao uËenik, nekoÊ sluæio, udæbenike prepune zabiljeπki, pojaπnjenja, dijelova koje je podvukao Lehrberg osobno. (On je niz godina Timou i njegovoj braÊi i sestrama bio osobni uËitelj. VeÊ sam tada znao da ga Timo iznimno poπtuje. Nikada ga nisam vidio vlastitim oËima, no Ëuo sam da je bio siroËe od djetinjstva, da je roen u obitelji najobiËnijeg obrtnika iz Tartua, te da je Ëak, sudeÊi prema onome πto se govorilo, bio napola seljaËkog, starosjedilaËkog podrijetla*, da je raspolagao tolikom πirinom znanja da je, premda iznimno Ëestit, joπ kao vrlo mlad Ëovjek imenovan akademikom u Sankt Peterburgu, te da je ubrzo nakon dodijeljene mu Ëasti

Odnosno estonskoga podrijetla (op. prev.).

- 24 -

Pogovor

Nakon πto su u rukopisu proËitali prethodni tekst, viπe je Ëitatelja iznijelo sud kako bi korisno bilo pridodati mu pogovor koji bi omoguÊio da se imaginarno odijeli od onog πto je izriËita povijesna istina. Prekasno sam spoznao utemeljenost tog savjeta ∑ prekasno da bih se usudio nekog povjesniËara zamoliti neka napiπe pogovor. Bilo bi to jedino legitimno rjeπenje, no savjesnost znanstvenika ide ukorak s njegovom sporoπÊu. Poglavito je vrijeme to koje me prisiljava da preuzmem ulogu pisca pogovora. No tu je joπ jedan razlog: nisam li, usprkos svemu, ipak bio prvi Ëitatelj dnevnika Jakoba Mättika? Pitanja koja su mi se nametala glede granice izmeu istine i imaginacije u svojoj su osnovi upravo ona na koja bih sada trebao i odgovoriti. Viπe sam njih samome sebi rasvijetlio nakon temeljitih prouËavanja. »ini mi se kako mi je duænost barem te odgovore podastrijeti ostalim Ëitateljima. Moram priznati: moj odnos prema crti razdvajanja istine i ﬁkcije u ovome je dnevniku bio krajnje neodreen, jer bijah suoËen s kaosom ogromnog broja pitanja, nerjeπivih zagonetki, neoËekivanih odgovora. Ponekad mi se Ëinilo kako me Jakob Mättik vuËe za nos, poput lakovjernog πmokljana, kroz palaËu zrcala naËinjenih od stvarnih dogaanja i sumnjivih privida. Istodobno mi se Ëinilo da se, kada je o ovome dnevniku rijeË, pitanje istine i laæi opÊenito moglo postaviti iskljuËivo na ovaj naËin: hoÊemo

- 451 -

li u njemu pronaÊi elemente koji nisu izvorni, Ëiju je autentiËnost nemoguÊe provjeriti, ili koji su u oËiglednoj opreci s povijesnom istinom? »ini mi se meutim kako tako postavljeno pitanje odgovoru iznova podaje nevjerojatnu subjektivnost. U konaËnici bi tako dobiven odgovor u veÊoj ili manjoj mjeri granicu izmeu istine i ﬁkcije zamijenio granicom izmeu onoga πto sam mogao i onoga πto nisam mogao provjeriti… »ak je i na prvi pogled posve opreËan pristup, a koji se sastoji od nabrajanja najvaænijih Ëinjenica kojima sam mogao dokazati autentiËnost jednako subjektivan. No samo Bog znade zaπto mi se upravo taj pristup uËinio najpristupaËnijim. Moæda jednostavno zato πto sam, usprkos svemu, baπ ja imao najviπe povjerenja u Jakoba Mättika. Ovako dakle: Dogaanja πto ih svojim dnevnikom Jakob Mättik obuhvaÊa doista su se dogodila. Postojala je Livonija Aleksandra I. i Nikole I., markiza Pauluccija i grofa Pahlena. Posjed Võisiku, premda izmijenjen do neprepoznavanja, postoji joπ i danas. Postojao je Timotheus Bock. Njegovo se ime spominje i u estonskoj enciklopediji. Postojala je Eeva-Kitty-Katharina. A i bila je viπe-manje onakva kakvom je opisuje dnevnik. Dva je ili tri puta njezino ime spominjano u estonskim publikacijama, a pouzdano u Ëlanku πto ga je 1909. Martin Lipp objavio u Eesti kirjandusu. Ispostavilo se kako taj Ëlanak, barem kada je o njoj rijeË, nije samo “naklapanje” Martina Lippa, kako ga je Gustav Suits prozvao. Eeva-Kitty-Katharina je, prema svemu sudeÊi, Eeva, kÊi koËijaπa Peetera i njegove supruge Anne iz Holstrea. Prema æupnim knjigama æupe Paistu, roena je 8. rujna 1799. Doktor Robst takoer je postojao. NaËin kako ga prikazuje Jakob Mättik pomalo se, istina je, razlikuje od portreta πto nam ga nudi roman u kojemu se takoer - 452 -

pojavljuje: roman Evremont Sophie von Tieck. Dopustite mi, ipak, da brzim potezima Jakobovom olovkom naËinjen portret smatram ako veÊ ne pouzdanijim, a onda svakako ekspresivnijim od onog πto nam ga nudi gospoa Tieck. KuÊa Moierovih u Tartuu takoer je postojala, a u nju su zalazile upravo one osobe koje su se bavile tadaπnjim, u dnevniku navedenim problemima i pitanjima. Trud πto sam ga uloæio kako bih provjerio pouzdanost dnevnika Jakoba Mättika u to me sasvim uvjerio. Ta kuÊica u jednome od predgraa Tartua, smjeπtena na uglu ulica Kalev i Soola, uniπtena je tek ujesen 1944. (tada se veÊ nalazila u samoj blizini srediπta grada). Trideset godina poslije tu sam kuÊicu, u kojoj sam i sam æivio za svojih studentskih dana, prepoznao kao kuÊu Moierovih. Istom sam prilikom utvrdio kako je moja stara studentska soba zapravo nekoÊ Moierovima bila prostorija za puπenje: ta je prostorija bila okrenuta prema vrtu i rijeci, a nadvratnik tih niskih vrata joπ se u moje vrijeme sjeÊao da ga je u prolazu dodirnula kosa Timotheusa von Bocka, kosa Ëija je boja neodoljivo podsjeÊala na boju losova krzna. »ini se kako je do Timova putovanja u Rigu (koje se spominje pod nadnevkom 6. lipnja 1827.) uistinu doπlo. ZnaËajan dio razgovora izmeu Timoa i grofa Pahlena na zaËuujuÊi je naËin Ëak dokumentiran. Spominje ga Ëak i lenjingradski povjesniËar A. V. PredtietËenski u malenoj biograﬁji koju je posvetio Von Bocku, a koja je prije dvadeset pet godina objavljena u Tallinnu, u sklopu publikacija estonske Akademije znanosti. »ak se i ikvibi spominju u jednom od Timovih pisama. Nisam mogao provjeriti autentiËnost posjeda doktora Faehlmanna u Võisikuu. Znamo meutim da je doktor Erdmann kuÊne posjete bolesnicima Ëesto povjeravao svome omiljenom uËeniku. Sumnja u autentiËnost tog posjeta imala bi smisla samo u sluËaju da je Jakob Mättik ikako - 453 -

mogao naslutiti kolika Êe to pikanterija naknadno biti sa stajaliπta povijesti kulture. Izvan samoga dnevnika, nigdje drugdje nisam uspio pronaÊi detalje o Timovu uhiÊenju. Koliko god to iznenauje, general-guverner je doista osobno vodio Ëitavu operaciju. A to nas pak navodi da posljediËno iznova procijenimo razmjere Ëitave afere u kontekstu tog vremena. Gospodin La Trobe je takoer u svakome pogledu povijesna osoba, premda je 1976. njegovo ime joπ bilo nepoznato estonskome Muzeju za kazaliπte i glazbu. Obiteljska legenda prema kojoj je car Timoa naveo da prisegne kako Êe mu govoriti istinu spominje se barem jednom u SjeÊanjima na mladost, djelu Theodora Bernhardija. A pismo πto ga je car uputio Paulucciju Ëak je i objavljeno πezdeset godina poslije. Glasovir πto ga je car Timou poslao u tamnicu, usprkos svakoj logici, istinita je Ëinjenica. To potvruje i nekoliko izvijeπÊa πto ih je general Plutalov uputio knezu Volkonskom. M. N. Gernet takoer spominje tu priËu u svojoj Povijesti carskog zatvora (Moskva, 1960., str. 257). I u ovome je sluËaju dakle nuæno podati prostora maπti i ublaæiti logiku. Misteriozno brisanje duga od 60.000 rubalja takoer je dokumentirano. Navedeni se dokument nalazi meu spisima iz Võisikua, a Ëuva se u Srediπnjem povijesnom arhivu Republike Estonije. Po tom pitanju moæemo, ali i ne moramo prihvatiti objaπnjenje πto ga je ponudio Georg von Bock. Odnosi izmeu Timoa i Marine NariËkine, doduπe u malo drukËijem svjetlu, spomenuti su i u Ëlanku objavljenom u Ëasopisu Ruskaja Starina. A kada je rijeË o Peeteru Mannteuffelu, Timovu πogoru, sudbina je htjela da postoji i on. No rijeË je, dakako, o Peeteru Zoege von Mannteuffelu, koji nema niπta zajedniËkog s onim drugim Peeterom Mannteuffelom, grofom - 454 -

od Ravile, kojeg povijest estonske knjiæevnosti pamti kao autora djela Razbibriga i Æivot Villema Naavija. I, konaËno, tekst Timovih rukopisa doista postoji u Ëitavoj svojoj fatalnoj, nevjerojatnoj, nepobitnoj iskrenosti i dosljedno je u svojim dijelovima citiran. Primjerak koji se Ëuva u Moskovskim arhivima Ëini se da je original pisma koje je Timo poslao caru. Izvan dnevnika Jakoba Mättika, nigdje nisam pronaπao dokaz da je Timo cara Aleksandra ikada nazvao “tartufom”. Rukopis njegova izvijeπÊa meutim jasno svjedoËi da je to uËinio pisanim putem. Eeva je doista otputovala u Tormu kako bi susrela Mariju Fedorovnu. Udovica pastora Asverusa uistinu se nalazila u predvorju dvorca. S njom je bio i njezin unuk, desetogodiπnji djeËak krupnih smeih oËiju i malena prÊasta nosa. Pedeset godina poslije, u pisanome Êe se obliku prisjetiti Eevina posjeta. Navedeni se tekst nalazi u knjizi doktora Bertrama (odnosno Georga Schultza Bertrama), Wagien: Baltische Studien und Erinnerungen, Dorpat, 1868., str. 49*. Posjet Georga von Bocka Schlüsselburgu u “husarskome stilu” je, protivno svim oËekivanjima, potvren pismom O. W. Masinga πto ga je dotiËni u Rigu uputio vrhovnome nadzorniku Sonntagu. Priznanica duga koju je Eeva potpisala postoji i Ëuva se u Srediπnjem povijesnom arhivu u Tartuu, zajedno s ostalim spisima iz Võisikua. Izvan dnevnika nisam uspio pronaÊi dokaze o Eevinu putovanju u Tartu s namjerom da se ondje susretne sa Æukovskim. No dobro je poznato da je Æukovski u to vrijeme boravio u Tartuu te da je svojim prijateljima Ëitao vlastiti prijevod Djevice Orleanske.

Georg Schultz Bertram (1803.∑1875.), knjiæevnik i folklorist baltiËkih zemalja, ali njemaËkoga govornog podruËja (op. prev.).

- 455 -

Prezime generala zapovjednika utvrde Schlüsselburg, Plutalov, prevedeno s ruskoga znaËi Nitkov, Lupeæ, Mangup, i Ëini se kako je na prvi pogled ironiËna invencija ∑ ne odveÊ genijalna, ali ipak razumljiva ∑ Jakoba Mättika. Generalov karakter, posve je oËigledno, ako ni zbog Ëega drugog, a onda zbog fatalnosti svojega posla, viπe je u skladu s prezimenom πto ga nosi nego s gotovo viteπkim likom πto ga opisuje Georg von Bock. Gomila dokumenata, kao i osobni generalov potpis potvruju meutim kako ironija nije potekla od Jakoba Mättika, nego od same Povijesti: zapovjednik Schlüsselburga uistinu se prezivao Plutalov. A sitni detalji, Ëvrsti kao kremen i neoborivi, Ëesto nam pokazuju koliko povijest moæe otiÊi daleko s ironijom (pod perom nekog pisca takovi detalji doimaju se poput neoprostivih pretjerivanja, no nije li ipak rijeË o genijalnim hiperbolama kada je povijest ta koja njima upravlja?). I tako je zapovjednik utvrde Svetoga Petra i Pavla u istome razdoblju bio general Sukin. Poezija koju je Goethe posvetio Timou nalazi se u svim velikim Goetheovim izdanjima. O zlosretnome zamahu sabljom kojom je Timo osakatio jednog od svojih drugova svjedoËe spisi W. v. Bocka. A posve bi nepriliËno bilo u sumnju dovesti autentiËnost detalja da je ærtva bio upravo Tiit iz Näresaara. Pisma πto su ih Georg von Bock i Eeva uputili Nikoli I., pisma Ëije je skice Jakob Mättik prepisao u svoj dnevnik, na sreÊu su saËuvana i nalaze se u Timovu zatvorskom dosjeu. U istome se dosjeu nalaze i pisma i spisi koji nisu prepisani u dnevnik, a koji na ovaj ili onaj naËin dopuπtaju da se provjeri istinitost Ëinjenica zapisanih u dnevniku. Joπ uvijek se pronalaze, a vjerojatno Êe se i dalje pronalaziti drugi analogni dokumenti. Na pismo sliËne vrste napisano Timovom rukom pozornost mi je skrenuo doktor Juhan Kahk, koji ga je pak pronaπao u arhivima obitelji Berg, u Sangasteu. Pismo je napisano 5. rujna 1817., a - 456 -

govori i o Timovu vjenËanju. Vrijedi navesti njegov poËetak: Draga tetko, odsrca vam zahvaljujem πto ste Eevu tako toplo primili u Vaπ dom; danas odlazi, jer veËeras Êe, na meni tako vaæan dan, od mene dobiti zaruËniËki prsten. Za nekoliko kratkih sati prestat Êe biti seljanka i neopozivo Êe postati moja zaruËnica. Morat Êe napustiti Uus-Põltsamaau, jer bilo bi smijeπno od Vas zahtijevati da se kao sebi jednakoj obraÊate onoj koju ste oduvijek smatrali toliko inferiornijom od Vas. Posve Êete me prirodno upitati kakve su moje buduÊe namjere s njom, jer i sam priznajem kako se moj brak ne moæe ni izjednaËiti s Vaπim, ni postaviti na niæu razinu? Ne mislite li i sami, draga moja tetka, da smo mi (ona i ja) ipak u malenoj prednosti (ispred svih ostalih)!... Kako bismo se vratili na dokumentirane dokaze sadræane u dnevniku, moæda bi prikladno bilo Ëitatelja upozoriti na zamku koju predstavlja njegova prividna toËnost podastiranja podataka. Jer, ona bi nas mogla nagnati da ovome dnevniku pripiπemo veÊu vjerodostojnost od one koja priliËi takovim, u cijelosti subjektivnim zapisima. Sporovi gospodina La Trobea s vlastima (“nadam se da viπe neÊu imati niπta s tom gospodom”) samo se kratko spominju u Ëlanku koji je o njemu objavljen u 58. broju Ëasopisa Baltische Monatshefte, a samo nam ih dnevnik Jakoba Mättika dodatno objaπnjava. Timovo pismo Njegovoj Uzviπenosti Burchardu KristoforoviËu, baπ kao i nekoliko njegovih kasnijih tekstova postaju nam, moæda, neπto shvatljiviji prisjetimo li se reËenice doktora Schultza Bertrama iz njegova prethodno veÊ spominjanog djela: “VeÊ sam u rukama dræao neka njegova pisma (Timotheusa von Bocka) u kojima su se vragolije - 457 -

i iznimna duπevna intuicija izmjenjivale s posve nerazumljivim reËenicama u tolikoj mjeri da bi Ëovjek bio sklon pomisliti da je vlastito ludilo shvaÊao kao igru.” Poznata i misteriozna priËa o nestanku rukopisa velikoga estonsko-njemaËkoga rjeËnika O. W. Masinga u dnevniku Jakoba Mättika samo je, naæalost, joπ jednom ponovljena bez ikakvih novih Ëinjenica. Oglas kojim se rukopis trebao pronaÊi uistinu je objavljen u Dörptsche Zeitungu, oglas u kojemu se spominje i objavljivanje istog. RijeË je o oglasu koji se obraÊa savjesti osobe u Ëijem je posjedu rukopis, a koju se umoljava neka vrati to lingvistiËko blago. Sto pedeset godina uzaludnih nadanja koja polagano kopne. Detalji vezani uz Timovu smrt velikim se dijelom mogu provjeriti zahvaljujuÊi nekolicini sluæbenih dokumenata koji su saËuvani; ti dokumenti dokazuju da toËnost dnevnika zadovoljava. Dnevnik nam meutim ne nudi uvjerljivo objaπnjenje glede misterioznog hica ispaljenog s nabojem napunjenim olovom. No barem potvruje njegov zagonetan karakter. Na odreeni bi ga naËin mogla objasniti hipoteza koju iznosi Jakob Mättik. I ponovo: moæemo to prihvatiti, ali i ne moramo. Georg Bock mlai, Jurij iz dnevnika, bez ikakve sumnje nije postao ministar pomorstva, no ipak je dosegnuo Ëin viceadmirala. A postao je i profesor velikih vojvoda u mornariËkim vjeπtinama, te je Ëak bio Ëovjek od povjerenja velikog vojvode Vladimira NikolajeviËa. No Ëini se kako zbog toga nije niπta manje poπtovao uspomenu na svoga oca. Takav se njegov stav osim dnevnika moæe dokazati i sljedeÊom Ëinjenicom: 1859. u Moskvi je objavljen Ëlanak L. P. Lizina pod naslovom Koliko je Æukovski dobro poznavao stajaliπta romantiËke πkole? U carskoj je Rusiji to bila jedina publikacija koja je uvelike govorila o Bocku, a rijeË je o iznimno zanimljivome tekstu koji isto-

- 458 -

dobno meutim zvuËi pomalo πizofreno, zbog autorove nemoguÊnosti da postigne dva zacrtana cilja: da s jedne strane, kako bi izigrao cenzuru, govori o Æukovskom, a da s druge strane Ëitatelja πto je moguÊe bolje upozna s Bockom. Taj je Ëlanak naπ jedini izvor viπe detalja koji se odnose na Bocka. I to zahvaljujuÊi Ëinjenici da je Jurij autoru dopustio da pregleda spise koje mu je otac ostavio u naslijee, a koje je poboæno Ëuvao. Jurijeva supruga, Anna Dmitrijevna Ignatieva, bila je kÊer general-majora, vlasnika posjeda na podruËju Samare. Iz njihova su se braka, sklopljenog 1847., rodili barem jedna kÊer i dva sina. U lipnju 1876., Jurij je kao Hofmarschall (marπal dvora) bio u pratnji velikoga vojvode Vladimira tijekom njegova putovanja u njemaËki Schwerin, odnosno za njegova posjeta obitelji vojvode od Mecklenburg-Schwerina kojemu je Vladimirova supruga bila kÊer. Upravo je u dvorcu u Schwerinu Jurij iznenada umro, 12. lipnja 1876., od, kako su to prenijele lokalne novine, pluÊne embolije. I posljednji detalj: u trenutku Jurijeve smrti Eeva je veÊ odavno bila mrtva. Umrla je u Põltsamaai, 3. svibnja 1862. (prema starome kalendaru), u dobi od πezdeset dvije godine; pokopana je 7., pokraj svoga supruga, na luteranskome groblju posjeda Võisiku. Pokopao ju je pravoslavni sveÊenik iz Olustverea, Simeon Popov. Pronicavi su Ëitatelji dnevnika Jakoba Mättika, izmeu ostalog, jamaËno J. M.-a doæivjeli kao kukavno osrednju osobu. »ini mi se kako ovaj dnevnik, premda kao knjiæevno djelo svojom starinskom formom danas moæe zavrijediti pejorativnu ocjenu, ipak, s obzirom da se odnosi na tridesete, pa Ëak i pedesete godine devetnaestoga stoljeÊa, zavrjeuje neπto malo manje nesklone reakcije. Manje nesklone i prema samome autoru, prizna li se Ëinjenica da

- 459 -

djela uvijek imaju povratno djelovanje na svoje autore. Kada je pak o dnevniku kao kronici dogaanja rijeË, naËin kako J. M. samoga sebe promatra bez ikakvih iluzija samo blagonaklono moæe potaknuti povjerenje πto ga nadahnjuje.

- 460 -

Post scriptum

U listopadu 1979., gospoa Margarethe Weckman, roena von Bock, u Stockholmu mi je povjerila preslike opπirne genealoπke bockiane. Iz tih zabiljeπki, prikupljenih tijekom 1935. u Uus Pernuseu, proizlazi kako je, prema usmenoj tradiciji Von Bockovih, Timova baka, Helene von Schultz (roena 12. kolovoza 1722. u Moskvi; umrla 14. kolovoza 1783. u Võisikuu), bila kÊer Sophie von Fick, carske dvorske dame, i cara Petra Velikog. To nesumnjivo znaËi da je i Timo znao da je praunuk Petra Velikog. Naæalost, taj detalj Jakobu Mättiku jamaËno nije bio poznat. Jer doista je izvan svake sumnje da u protivnom Timovo ekstremno ponaπanje (poËevπi od njegova nevjerojatno neusiljenog odnosa prema caru Aleksandru) ne bi objaπnjavao iskljuËivo njemu svojstvenim naËinom razmiπljanja, nego bi obratio pozornost na svijest o vlastitoj vaænosti koju bi ovaj razvio znajuÊi da je u konaËnici ipak potomak najveÊeg iz kuÊe Romanovih, u izravnoj krvnoj liniji* i generaciju bliæi od njegova roaka, cara Aleksandra…

Jaan Kross ovdje aludira na joπ postojeÊu sumnju vezanu uz identitet oca Pavla I., drugim rijeËima djeda Aleksandra I. Ako, kako se Ëini moguÊim, sin Katarine II. nije bio i sin Petra III., onda ruski carevi, poËevπi od njega, “bioloπki” viπe nisu bili Romanovi (op. prev.).

- 461 -