Čovjek-vadičep sreće Ženu-ribu

nemojte nikome reći da je ovu knjigu napisao

ć i s e v K o r Pe

uvertira u čovjeka-vadičepa

ČOVJEK- VADIČEP SREĆE ŽENU-RIBU iz riznice otorinolaringologa Marinka Popokatepetla

—2—

Pero Kvesić bloger Babl

uvertira u čovjeka-vadičepa

ČOVJEK-VADIČEP SREĆE ŽENU-RIBU

iz riznice otorinolaringologa Marinka Popokatepetla

Fraktura —3—

© Pero Kvesić i Fraktura, 2018.

Fotografije i ilustracije u knjizi iz autorove su arhive, osim ako je drugačije navedeno.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

All rights are represented by Fraktura, Croatia.

ISBN 978-953-266-936-7 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 989853

—4—

Upozorenje Sva su zbivanja opisana u ovoj knjizi izmišljena, a svaka sličnost sa stvarnim likovima samo je slučajna i nikako namjerna.

Napomena Ima knjiga koje obuzmu čitatelje od prve rečenice, pa kad vidiš da si pri kraju, pokušavaš usporiti čitanje, a ono te vuče, i patiš razapet između želje da pročitaš što prije i da čitanje traje što duže.

Ovo nije takva knjiga.

Ograđivanje Na početku mnogih knjiga nalazi se upozorenje kako su sva zbivanja iznesena u njima izmišljena, a svaka sličnost sa stvarnim likovima samo slučajna i nikako namjerna.

U knjizi koju ste upravo otvorili ta početna napomena nije istinita.

—5—

—8—

IZVJEŠTAJ O PRISPIJEĆU POŠILJKE

—9—

— 10 —

Nova Šeherezada Bajke često završavaju na isti način – “i nakon toga su živjeli sretno”.

U stvarnosti je jednako često upravo obrnuto – “prije toga su živjeli sretno”. Tako, recimo, on je poslom često putovao, ali je zato više nego pristojno zarađivao. To što je mnogo izbivao obilno su nadoknađivali strastvenošću kad je bio kod kuće. I živjeli su sretno... sve do dana kada je njoj sijevnulo da on redovno odlazi na put petkom navečer i vraća se u nedjelju. Zabrinula se – kakav je to posao koji se radi preko vikenda?

Postala je sumnjičava. Zamolila je prijatelja sa studija, kojeg suprug nije poznavao, da ga neopazice prati na jednom od tih putovanja. Prijatelj je izvijestio: suprug je otišao u jedan daleki grad, uzeo sobu u hotelu, bio ondje cijeli dan i drugi dan se vratio.

Platila je prijatelju troškove da još jednom prati supruga. Vratio se s podrobnijim izvještajem, koji također nije otkrio ništa, te je samo raspirio znatiželju: suprug je otputovao u drugi daleki grad, uzeo sobu u hotelu, ostao u hotelu cijeli dan, a kada je izišao, uputio se ravno na željezničku stanicu, sjeo na vlak i vratio se kući.

I treći put prijatelj je išao u špijunsku misiju: u treći daleki grad suprug je stigao ujutro, uzeo sobu u najbližem hotelu, odmah ušao u nju, nije izlazio do navečer, navečer je večerao u hotelskom restoranu, nakon večere otišao ravno na vlak i vratio se.

Suprugine sumnje samo su se raspirile. Ono što je saznala bilo je potpuno besmisleno. Suprug je tvrdio da ide na službeni put, a nikoga nije susreo; jednostavno je otišao nekamo daleko i vratio se. Zašto?

Više nije mogla gnjaviti starog poznanika, pa je našla jednog mlađeg dalekog rođaka kojega suprug nikada nije upoznao i zamolila ga da potajice slijedi supruga na njegovu sljedećem putovanju. Da možda neka žena ne uđe u tu hotelsku sobu u kojoj suprug provede dan?

— 11 —

*** Rođak je prionuo na zadatak s punim žarom. Nabavio je narančastu periku, lažne brkove, velike sunčane naočale, šešir natukao nisko na čelo i zaogrnuo se širokom ribarskom kabanicom neupadljive boje.

Prvog dana nakon povratka, kad je suprug otišao na posao, došao je ispričati što je otkrio. Ništa. Ne, nikakve žene nije bilo ni blizu. Suprug je ujutro ušao u hotel, nije izlazio do navečer, a onda je otišao ravno na vlak. Putem je pojeo kobasice na uličnom kiosku.

Umjesto da se riješi neizvjesnosti, supruzi je postalo još gore. Svašta joj je počelo padati na pamet. Da možda neki muškarac ne uđe u sobu?

Mladi rođak ponovno je otišao u obavještajnu misiju (zamaskiran u skijaša) i vratio se tvrdeći s uvjerenjem – ne, nikakav muškarac nije ušao u sobu u kojoj je suprug proveo dan niti mu se pridružio za večerom.

Supruga se gotovo izbezumila. Zašto njen voljeni svakog vikenda odlazi u drugi daleki grad (neki od tih gradova bili su čak u susjednim državama) i uzima sobu u hotelu i što li u njoj radi? Treći put rođak je potplatio osoblje hotela i, glumeći njemačku sanitarnu inspekciju, ušli su čak i u sobu u kojoj je suprug boravio i otkrili što radi. Spavao je.

Supruga, mladi rođak, suprugina najbolja prijateljica i jedna susjeda s kojom je bila tako dobra da su se svakodnevno viđale oformili su manji štab i temeljito prodiskutirali situaciju. Jedino suvislo što im je palo na pamet bilo je da se suprug počeo baviti krijumčarenjem.

Rođak je našao dva poznanika koja su pristala za malu naknadu (plus putne troškove) pridružiti se istrazi. Rođak se zamaskirao u ženu i pratili su supruga na putu od željezničke stanice do hotela, pa od hotela do ulaska u vlak, gotovo neprekidno su ga nadzirali s tri strane, a odmah nakon što je izašao, jedan od pratitelja uspio je ući u hotelsku sobu i temeljito je pretražiti, i bili su sigurni – ne, nitko nije pristupio suprugu ni na trenutak, ni s kim nije ništa izmijenio, ništa nije ostavljeno u hotelskoj sobi...

Supruga više nije znala što da radi i odlučila je suočiti muža s izravnim pitanjima. On je isprva sve nijekao tvrdeći da je bio na uobičajenim službenim putovanjima. Nato mu je ona priznala da ga već duže prati i da zna da on odlazi u daleke gradove i ne radi ondje ništa. Aha, rekao — 12 —

je suprug, učinilo mi se da me prate neki čudni ljudi! Supruga je na trenutak izgubila živce i počela vrištati – da, netko te je pratio, ali ne razgovaramo o tome, razgovaramo o tome zašto putuješ i što na tim putovima radiš kad ništa ne radiš! Vidio je da mu nije ostalo ništa drugo nego priznati. *** Od malih nogu volio je šah. Već u osnovnoj školi pohađao je šahovsku sekciju. U gimnaziji je bio jedan od dvojice najboljih šahista u školi i išao na šahovska takmičenja. Drugi najbolji šahist išao je u paralelni razred i do mature nisu mogli ocijeniti tko je bolji, te je to pitanje ostalo neriješeno. Nakon srednje škole nisu se vidjeli više od petnaest godina, sve dok se nisu sreli u spavaćim kolima.

Pratilac spavaćih kola idealno je zanimanje za neoženjena muškarca.

Ima posla oko sat vremena dok se putnici smjeste i pregleda im vozne karte, a nakon toga svi pozaspe i potrebno ih je samo ujutro probuditi.

Kad se probude, zatraže kavu, i to je uglavnom sve. Putnici spavaćih kola uglavnom su kulturan, civiliziran svijet, nema s njima problema.

Dok oni spavaju, pratilac ima dovoljno vremena za čitanje knjiga i stigne pročitati sve novine. Preko dana je slobodan, može se šetati po stranim gradovima, kupiti poneku sitnicu koja mu zatreba... I tako je to bilo sve dok se njih dvojica nisu slučajno ponovno srela; muž je išao spavaćim kolima na službeni put i otkrio da je pratitelj spavaćih kola stari šahovski takmac.

Naravno, iskoristili su priliku da odmjere snage i vide je li u međuvremenu jedan od njih postao bolji od drugoga. Igrali su do jutra, ali je rezultat ispao neodlučen. Još nekoliko puta slučajno su se sreli, a onda je suprug zatražio od starog prijatelja raspored njegovih putovanja i počeo prilagođavati svoja službena putovanja tome da se nađu zajedno u vlaku. No kako im to nije bilo dovoljno, nakon nekog vremena suprug je počeo putovati i vikendom. Igrali su šah cijelu noć, ujutro je prijatelj odlazio u sklonište vlakopratnog osoblja, a suprug u najbliži hotel, te su se odmarali preko dana da mogu igrati punom snagom u povratku. No i dalje nisu mogli odlučiti tko je bolji... Malo pobjeđuje jedan, malo drugi; kako kad, ovisno o tko zna čemu.

— 13 —

Supruga je slušala u nevjerici, ali joj je laknulo.

“Kad je tako”, rekla je, “pozovi prijatelja da te posjeti kod nas, pa igrajte šah ovdje koliko vas volja.”

Suprug je obećao da će pitati prijatelja, a s idućeg putovanja vratio se s viješću da šahovski suparnik pristaje da ih posjeti. *** U dogovoreno vrijeme pospremila je stan, priredila večeru, a i sama se dotjerala. Čak je i djecu odvela baki, da ne smetaju. Prijatelj iz srednje škole došao je točno po dogovoru, u odijelu, uručio joj buket cvijeća, suprugu poklonio bocu finog vina, te su njih dvojica igrala šah do ponoći. I ovaj put ishod dobivenih partija bio je otprilike pola-pola.

Ona je bila zadovoljna, uvjerena da je večer ispala savršeno, a zamijetila je u nekoliko navrata da ju je gost odmjerio od glave do pete s jedva suzdržanim odobravanjem. Ipak, nisu se dogovorili za naredni posjet, već je muž počeo ponovo putovati vikendom.

Kad je vidjela da je sve krenulo po starom, napala je muža, pritjerala ga je uza zid i natjerala da se izjasni što nije bilo dobro prilikom prijateljeva posjeta. Zar nije bila dobra domaćica?

“Ne! Sve je bilo u redu!” neuvjerljivo se branio suprug.

“Pa zašto se onda ne želite ponovo naći ovdje i ovdje igrati šah?”

Napokon je suprug priznao: “Sve je bilo u redu, večera je bila odlična, kolači su bili sjajni, ti si bila pristojna, ljubazna i brižna domaćica, ali – sve u svemu – to nas je samo ometalo. Pa ‘Hoćete li za stol jesti?’ pa ‘Jeste li za kavicu?’ pa ‘Recite mi nešto o mom suprugu kada je bio mlad...’ Nismo se mogli posvetiti šahu kao što možemo u vagonu za spavanje kada svi zaspe!”

Osim toga, rekao je, nedostajalo im je hipnotičko umirujuće kloparanje vagona kotača, ono lagano treskanje i njihanje u vlaku, onaj osjećaj da su u zatvorenoj kapsuli koja juri kroz noć i bez obzira na meteorološke prilike guta daljine.

Ona je ionako bila već navikla da on često putuje na dan ili dva-tri dana i to samo po sebi nije bio veći problem, da se nisu pojavile druge nevolje. Naime, kako ta suprugova putovanja firma nije plaćala, to je on već potrošio dobar dio ušteđevine koju su imali, a i ona je potrošila prilično financirajući svoju istragu. On ju je sve češće ostavljao posve — 14 —

bez novca kad je odlazio, tako da je sve češće svraćala susjedima i posuđivala po pedeset dinara, šalicu riže ili malo soli.

Svojevremeno su raspravljali, pa procijenili da on ima dovoljno dobra primanja da nije nužno da se ona zaposli, te odlučili da je bolje da ona ostane kod kuće i posveti se djeci i domaćinstvu. Ovako, s njegovim redovnim vikend-putovanjima, ta primanja pokazala su se nedovoljnima. Problem se činio nerješivim, a situacija iz dana u dan bivala sve gorom. Računi za struju, vodu, smeće, telefon i plin počeli su se gomilati.

Kad je ranije zatrebalo kupiti nešto djeci, recimo nove cipelice, mogla je to bez razmišljanja. Našla se u situaciji da za nešto takvo mora unaprijed odvajati novac, stavljati ga na stranu i štedjeti. Stalno je bila zabrinuta i napeta, a u nekoliko je navrata i eksplodirala, svađali su se, a nikada prije nisu se posvađali, i ona je izgovorila riječi na koje prije ne bi ni pomislila: “Vas dvojica ste latentni homoseksualci koji se to ni sebi ne usude priznati. Izađite napokon iz ormara! Vaš kupe spavaćih kola je bukvalno ormar u kojem se skrivate!”

Suprug je odbacio optužbu pozivajući se na godine njihova sretnog bračnog života.

“Dobro, ti si dvospolac”, nije odustajala ona. “Ali zašto on nije našao nikakvu žensku iako je već u zrelim godinama? Imao je dovoljno vremena da nekoga pronađe, da je htio!”

Suprug je branio prijatelja, da je imao nekih prolaznih veza, ali ništa se nije stiglo ustaliti upravo zbog njegova posla – pratilac spavaćih kola – koji mu ne dopušta da živi ritmom kojim živi velika većina ostalih stanovnika grada, što uključuje i žene. Osim toga bilo je tu i nekih žena, putnica, s kojima je imao povremene avanture u spavaćim kolima, što ga je ometalo da na drugoj strani započne neku ozbiljnu vezu. Te žene mogle bi posvjedočiti da prijatelj nije homoseksualac. Ona se nije predavala – naravno da bi mogle posvjedočiti, ako i one nisu izmišljene. Što ako su to bili muškarci?

Učestali problemi u svakodnevnom životu sve su češće među njima izazivali svađe, a počeli su se svađati i oko beznačajnih povoda. Sve je više u njoj sazrijevala pomisao da joj ne preostaje ništa drugo nego napraviti nešto radikalno, drastično. Jedne noći sanjala je san koji ju je duboko uznemirio i koji nikako nije mogla zaboraviti.

Sanjala je da njih dvojica igraju šah, a umjesto stola između njih je — 15 —

bila ona. Klečala je gola, oslonjena na koljena i dlanove, a na leđima joj je bila šahovska tabla s figurama. Jedan od njih – nije znala koji – zabio joj se spolovilom odostraga, a drugi je gurnuo svoje u njena usta. Ona se ne smije ni pomaknuti da se figure ne poruše, pa održava njihove erekcije samo stiskanjem vaginalnih mišića i cuclanjem ustima i oblizivanjem jezikom. Što je najgore, u snu joj je to bilo krajnje ugodno, a i kad se probudila, sjećanje na sanjano ju je uzbuđivalo. *** Jedna od osnova svakog braka su financije, a način na koji supružnici uređuju financijska pitanja utječe na to koliko će brak biti uspješan.

Njihov brak došao je u ozbiljnu krizu kad im je, umjesto krajem mjeseca, uzmanjkalo novca već nekoliko dana nakon što je suprug primio plaću, a neplaćeni dugovi još su uvijek ostali veći od onoga što bi mogli platiti od sljedećeg primanja. U kući je zavladalo pakleno stanje, pa se suprug požalio prijatelju šahistu.

Prijatelj je spremno ponudio da će pomoći. Dapače, odbio im je posuditi novac, već je inzistirao da ga pokloni. Živi u vlastitom malom stanu, režije su mu minimalne, hrani se uglavnom u vlakovima, ne troši gotovo ništa od plaće, s godinama je sakupio znatnu ušteđevinu, nema nikoga svoga da se treba brinuti o njemu, a osjeća se sukrivcem što mu je suigrač upao u financijski i životni škripac. Ponudio je da pokrije sve dugove i pokloni im još toliko da mogu bez muke dočekati sljedeći datum isplate plaća.

Suprug je rekao supruzi za prijateljevu ponudu. Nije im preostalo drugo nego da prihvate. Kako je time njihov veliki gorući problem trenutačno riješen, odjednom su oboje bili dobre volje. Odlučili su posljednji novac koji im je ostao potrošiti na dobru večeru koju će supruga pripremiti kod kuće, a nakon večere će njih dvojica zaigrati “malo šaha”.

Ona je pripremila najfiniju večeru što je bolje znala i dotjerala se što je bolje umjela. Djecu je poslala roditeljima. Prijatelj je došao u odijelu, donio dvije boce izvrsnog vina i buket cvijeća. Sve troje bilo je ponajbolje raspoloženo, a dobro raspoloženje još je poraslo kad su nakon dvije boce vina domaćini izvukli i treću. Obojica muškaraca tako su je gledala da nije bilo ni najmanje razloga za sumnju da su možda makar i latentni — 16 —

homoseksualci. Hihoćući se, povjerila je njihovu dobročinitelju što joj je na momente padalo na pamet.

Obojica muškaraca prihvatila su se nabačene teme. Prijatelj je bio pun razumijevanja za homoseksualce, pokušavao ih objasniti i branio ih svim silama, a suprug ih je napadao tvrdeći da su bolesni, nastrani, nakaradni, društveno neprihvatljivi i slično. Žestoko su se nadmetali argumentima kao da povlače šahovske poteze i nijedan nije mogao nadjačati drugoga, a ona je povremeno upadala pomažući jednome ili drugome dodatnim argumentima, primjerima i pitanjima. Nadmetali su se do dugo u noć i nisu došli ni do kakvog zajedničkog zaključka, pa je naposljetku gost morao otići, a da nisu stigli ni rasprostrti šahovsku tablu. *** Šah je poznavala samo elementarno, kako se vuku potezi, ali nije bila dorasla igri s njima dvojicom. No šah i život imaju mnogih sličnosti i ona − iako diletantica u šahu − nije bila početnica u životu. Kralj je najvažnija figura, ali je kraljica najefikasnija. A katkad se u šahu isplati žrtvovati figuru, pa makar i najvredniju, da bi se dobila igra... Naime prisjetila se Šeherezade. Stoga je, čim se suprug vratio s posla, predložila da ponovo pozovu prijatelja neka ih posjeti čim mu to red vožnje dozvoli.

Zahvaljujući prijateljevoj donaciji imala je dovoljno novca da priredi odličnu večeru, ponovo se dotjerala, i tijekom večeri je ispričala novu priču, koja je muškarce navukla da počnu raspravljati. Što od vina, što zbog njene prisutnosti, njih dvojica ponovo su se dohvatila diskusije i ponovo sasvim zaboravila na zakazano šahovsko odmjeravanje.

Tako je ona našla recept kako da riješi svoj najveći problem u životu.

Za svaku večeru koju su njih dvojica planirala da bi igrala šah, unaprijed je smislila priču ili temu oko koje će se oni zakvačiti. Katkad joj je uspijevalo bolje, katkad slabije. Neke teme raspravljali su u nastavcima u dva ili tri uzastopna susreta, a neke su razriješili nabrzinu, pa su nakon toga njih dvojica stigla odigrati dvije-tri partije, ali u tome više nije bilo problema jer se događalo da su joj mnogo češće, umjesto da se prihvate crno-bijelih polja s figurama, pomagali da opere posuđe i pospremi stan. Osim toga suprug je obično, nakon prijateljeva odlaska, bio posebno strastven.

— 17 —

Prijatelj nije skrivao oduševljenje: “Ima putnika koji, umjesto da odu spavati, hoće razgovarati. Često sam na muci jer ne znam što bih s njima pričao. Ovi naši razgovori su mi dragocjeni, svaka tema mi je dobrodošla jer je mogu kasnije izvući u odgovarajućem momentu.”

Dobre priče kao i dobre teme imaju svoju snagu. Zbog toga je nevažno kako sam došao do ove priče, najvažnije je da sam vam je ispričao.

To što sam je ispričao čini me pričateljem priča kao što kroćenje zmajeva čini nekoga krotiteljem zmajeva, a to da su zmajevi postojali prije krotitelja manje je važno. Za krotitelja zmajeva najvažnije je da postoje zmajevi.

Jutarnja gimnastika Doručak je najvažniji dnevni obrok, a jutarnja gimnastika jednako je značajna za razgibavanje tijela. Svijest o tome prožimala ga je svakog jutra dok je stavljao vodu za kavu da zavri. Prožet tom mišlju, morao je pripaliti cigaretu da dođe k sebi.

Kod sebe mu nije bilo baš naročito. Daleko više godio bi mu neki prc-zornjak, to bi bilo više nego razgibavanje, to bi bio pravi početak dana, ali zornjak je blagoslov koji se pruža samo rijetkim sretnicima.

Ako je radni dan, ustaju u posljednji čas i navrat-nanos jure u izbezumljenu trku s vremenom. Ako je nedjelja ili praznik, koriste to da se napokon naspavaju, što traje do poslijepodneva, a onda moraju juriti da kupe nešto za ručak dok još tržnice rade. Skršen perspektivom da mu se prilika za zornjak neće pružiti do mirovine, a nju niti je moguće dočekati niti će mu biti i do čega ako je dočeka, a ponajmanje do zornjaka, srušio se na stolac. Ni na stolcu nije bilo ništa posebno.

Možda bi bilo mnogo bolje na lusteru, da visi naglavačke, kao muha.

Ili da ipak iskoristi tih desetak minuta koliko ustaje prije supruge za kvalitetne vježbe razgibavanja. Recimo, dok voda zavri, da se previja i uvija. Možda čak i da se oznoji! Da diže ruke i noge, maše njima. Ili da sazna privatni telefonski broj Vesne Mimice ili Renate Sopek (kad je Cindy Crawford predaleko) i dašće joj u slušalicu: opsceni telefonski poziv umjesto zornjaka!

— 18 —

Prisjetio se svoje bake, koja je često govorila: “Sve me boli!” Kako može SVE boljeti?! Ništa joj nije vjerovao. Sada se probudi ujutro – i sve ga boli! Bole leđa, bole zglobovi, vrat ukočen, boli glava... A mlađi je nego što je baka ikada bila! Možda je posljednji čas da započne sa svakodnevnom jutarnjom tjelovježbom, možda čak i dva puta tjedno s nekim sportom?!

Zakuhala je voda. To ga je prenulo. Skuhao je kavu i povikao: “Mila!

Kava je gotova!” Iz spavaće sobe začulo se tumbanje. To se ona sudarala s na­mještajem pokušavajući shvatiti gdje se nalazi nakon što je naglo iskočila iz postelje.

Smireno je pripalio cigaretu. Moždane stanice su se razgibale. On je ipak intelektualni radnik i to je najvažnije, da su moždane stanice razgibane. A što ima bolje za njihovo razgibavanje od razmišljanja o zdravom životu, kretanju i gimnastici?

Protok u poskocima Srednjovjekovni filozofi, teolozi i znanstvenici prepirali su se koliko anđela može stati na vrh igle i koliko konj ima zuba. Broj anđela nikada nisu utvrdili, ali se napokon netko sjetio kako riješiti prijepor o broju konjskih zuba: nagovorio je ostale da siđu u dvorište, otvore konju gubicu i prebroje.

Na sličan je način Ernst Pöppel, profesor psihologije iz Münchena, riješio vjekovno pitanje koliko traje sadašnjost – izmjerio ju je. Nizom domišljatih eksperimenata na velikom broju ispitanika utvrdio je da sadašnjost traje od tri stotinke sekunde do tri sekunde (od 0,03 do 3 sekunde). Na primjer dva zvuka koja stignu do nas u razmaku manjem od 0,03 sekunde čut ćemo kao jedan, a niz tonova između kojih je razmak duži od tri sekunde čut ćemo kao nepovezane, a ne kao melodiju.

Tri sekunde ono je vrijeme koje osjećamo kao sadašnjost, koje nazivamo “sada”. Sadašnjost je tri sekunde koje upravo traju. Ono što se dogodilo prije tri sekunde već prepoznajemo kao prošlost. Ako naglas pročitate prvu rečenicu ovog odlomka i pritom gledate sat koji pokazuje sekunde, otkrit ćete da ona traje kroz tri sadašnjosti.

— 19 —

Naši životi pulsiraju u intervalima od po tri sekunde. Brzo to prođe, i nepovratno. Maloprije sam ispratio pogledom divlju patku koja je proletjela pokraj balkona na kojem sam stajao i obogatila jednu od mojih sadašnjosti. Tako se i ovaj tekst koji ste upravo pročitali upleo u vašu prošlost, da bi u budućnosti bio zaboravljen ili – tko zna, naprotiv – urodio tko zna kakvim plodovima.

Moja ljepotica Moja mala ima male oči, pomalo praseće i često krmeljave, i meni su njene oči vrlo lijepe. Ima povelike uši koje strše s glave pod neuobičajenim, čudnim kutom, i meni su i njene uši lijepe. Nos joj je povijen, kukast, i često iz njega ujutro dopire čudan zadah (vjerojatno joj nešto sa sinusima nije u redu), ali meni je njezin nos drag jer je osobit, samo njoj svojstven. Sestra joj ima veće, čvršće i bolje oblikovane sise, no meni su sise moje drage izbezumljujuće uzbudljive. Prsti su joj kao kobasice, nezgrapni, a meni su lijepi jer su njezini. Noge su joj malo kratke, ali jedinstveno oblikovane, tako da se čak i kvrgava koljena skladno uklapaju s linijama presnažnih butina. A kako je tek dlakava!

Guzica joj je ovelika i ovješena, meni vrlo lijepa zato jer je njezina.

Sve na mojoj maloj lijepo mi je zato što je volim.

Volim je zato jer mi je lijepa.

Šubara Avion iz Moskve slijetao je u Zagrebu, a ne u Ljubljani, pa je Damir predložio Nataliji da je dočeka autom, što će im pružiti priliku da nakratko razgledaju i hrvatski glavni grad. Ruskinja je stigla ljepša nego što mu je ostala u sjećanju. U skladu s godišnjim dobom, došla je u teškoj bundi i veličanstvenoj šubari od nekakve sjeverne lisice. Šubara je izgledala kao da se sjajni oblak spustio na vrh njezine glave, a ispod ruba krijesile su se oči ledeno plave kao da je haski. Dok su prolazili aerodromom, njezin vitak lik u krznu nagonio je muškarce da se okreću za njom, a šubara je privlačila pogled kao luč svjetionika.

— 20 —

Šetali su središtem Zagreba, kada su odjednom zamijetili ispred sebe grupu od dvjestotinjak ljudi koji su s transparentima išli prema glavnom trgu i nešto izvikivali. Slovenac je, čekajući njezin avion, bio bacio pogled na naslovne stranice novina na kioscima, pa joj je objasnio: Hrvati demonstriraju za podršku nekom uhapšenom generalu... Ruskinju je zanimao lokalni folklor, pa je predložila da se pridruže.

Prikrpali su se začelju kolone. Kako su transparenti kojima se mahalo u povorci bili okrenuti prema naprijed, nisu mogli pročitati što na njima piše, ni razaznati parole koje su izvikivali oni na čelu. Jedino što je Damir uočio bilo je da ih ljudi oko njih značajno odmjeravaju, ali ni on nije mogao skinuti pogled s Ruskinje. Čak i za usputne prolaznike njih dvoje na začelju bili su posebna atrakcija.

Demonstranti su se sjatili na Jelačićev trg. Kolona se zbila i raširila u zaokruženu gomilu. Damir je primio Ruskinju za ruku i probili su se u središte da dobro vide što se događa. Tek kada su se našli usred svih i kada su svi demonstranti bili okrenuti prema njima i ružno ih gledali, Damir je pročitao neke od transparenata. Bio je to protestni skup prijatelja životinja protiv ubijanja zbog krzna.

— 21 —

Tajna oštrog oka Često se ističe kako je mrkva iznimno zdrava za oči i vid, a u Velikoj Britaniji rašireno je uvjerenje da pospješuje i gledanje u mraku. Nema dvojbe da je mrkva vrlo korisna, no izvjesno je precijenjena, a u britanskom slučaju riječ je o predrasudi.

Korijeni tih precjenjivanja i predrasude sežu u vrijeme prije završetka Drugog svjetskog rata. U nesmiljenim zračnim borbama iznad Velike Britanije neki Spitfirei iznenada su postali začuđujuće efikasni, a britanska protuzračna obrana počela je desetkovati nacističke avione.

Prednost Spitfirea naročito je došla do izražaja noću, po magli, u oblacima, gdje god je vidljivost bila smanjena ili nikakva.

Objašnjenje je bilo vrlo jednostavno. Saveznici su počeli primjenjivati radar, ugrađivati ga u borbene avione i koristiti za uzbunjivanje i navođenje vatre protuavionske artiljerije. No istovremeno uza sve rašireniju upotrebu, saveznička kontrašpijunaža nastojala je što duže sačuvati tajnu. Bilo im je jasno da su u analitičkim timovima Luftwaffe već uočili da se zbiva nešto neobjašnjivo, a ako nacistička špijunaža počne kopkati da dozna što je posrijedi, i ako makar i nasluti odgovor, njemački znanstvenoistraživački timovi mogli bi također uskoro otkriti kako radi radar, te bi njihova avionska industrija mogla početi ugrađivati novoizumljeno pomagalo i u Messerschmitte, i prednost bi se istopila. Da bi to spriječili, glasinama, novinskim člancima i radijskim emisijama lansirali su priču kako je otkrivena čudotvorna moć mrkve da podari izuzetnu oštrovidnost (naročito u mraku) te da ih britanski piloti jedu u enormnim količinama.

Kolateralne žrtve tog protuobavještajnog blefa bile su britanske majke koje su počele šopati djecu povećanim količinama mrkve. I na njemačkoj su strani nasjeli, pa su i nacistički piloti prešli na prehranu mrkvom, a znanstvenici su istraživali utjecaj prehrane na noćni vid.

Jedini rezultat bio je da su piloti postali još više arijevski narančasti od beta-karotena, bjeloočnice im postale crvene kao bijelim zečevima, a i pospješila im se probava. Tajna je ostala sačuvana do kraja rata, a jednom kada su sile Osovine slomljene, nikome se više nije trošilo vrijeme na razuvjeravanje britanskih majki i svih slušatelja BBC-ja da bi se mogli riješiti opsesije šopanja dječice mrkvom, tim više što je to — 22 —

povrće jeftino, svima dostupno, korisno kao i svako drugo, i zaista ne može nikome škoditi.

Izravni prijenos izlaganja Poštovana gospodo cijenjeni zastupnici!

Dosta je već toga! Treba jasno reći tko je kriv! Treba navesti, imenovati lopove i štetočine poimence, a ne obilaziti kao mačak oko vruće kaše skrivajući se iza nejasnih i uopćenih formulacija kao “neki ovo” i “neki ono”. Kakvi “neki” kada svi znamo o kome je riječ?! Treba smoći odvažnost i poštenje i imenovati one koji su zasjeli kao krpelji na žile kucavice našega naroda! Riječ je o pedesetak nemoralnih i beskrupuloznih osoba na pozicijama koje zlorabe i međusobno interesno povezanih, te još stotinjak njihovih ađutanata, trabanata i buzoranata. Svi ih znamo, a ako slučajno kojega od njih ne znate, sad ću ih sve pobrojiti i navesti njihove opačine...

(Prolama se buran pljesak odobravanja koji zaglušuje govor i traje do kraja izlaganja.)

Photoshop: doba izgleda Svatko hoće imati svoju sliku. Naravno da svatko želi da na njoj što bolje izgleda. Žene naprave frizuru, muškarci se obriju, svatko obuče što bolju ili najomiljeniju odjeću. Svi se smješkaju u objektiv, umilno se drže, a u početku fotografije bili su spremni sjediti nepomično ukipljeni satima, sve, samo da bi što bolje ispali.

Tako je i meni došlo vrijeme da ponovo dobijem svoju fotografiju. Čak sam i pubične dlačice podštucala, iako se na fotografiji neće vidjeti.

No hvala Bogu da postoji Photoshop!

Izdužila sam vrat, smanjila uši, povećala oči, izravnala nos, napućila usne, pobijelila zube, nadopunila krnjke, uklonila prištiće, napela kožu, izgladila borice, poblajhala brčiće, dodala osunčani ten, smanjila podbradak, podignula grudi, uklonila mrlje s odjeće... Ispala sam odlično!

— 23 —

Sad imam fotografiju, to je moja dika, prikaz i dokaz mog lika, na kojoj sam neprepoznatljiva, totalno drugačija, ali – napokon – to sam prava ja! Sjedim, gledam i divim se – kako sam zgodna! Stavit ću je na Iskricu, otisnuti na majicu, poslati majci neka vidi što je rodila, dati svom agentu za PR, iskoristiti za izborni plakat...

Kolači od blata Klara već odavno zna pročitati sve napisano velikim štampanim slovima.

Voli listati i gledati slikovnice i knjige koje odrasli zovu “kuharice”, sa slikama raznih jela.

Klara je otkrila da ima kuća u kojima je jedina knjiga upravo “kuharica”.

Ako u kući imaju više knjiga, sigurno je barem jedna od njih “kuharica”.

Nema kuće bez “kuharice”!

Nažalost, nijedna “kuharica” nije za djecu!

Pokušajte naći “kuharicu” s receptima za kolače od blata. Nema šanse!

Klara je odlučila, kada poraste, napisat će kuharicu za djecu.

U njoj će biti recepti i upute kako napraviti: tortu od ilovače s pijeskom odrezak od stiropora s kamenim krumpirićima i salatom od travekolače s tatinom pjenom za brijanje gulaš od glista špagete od špage s papiginim drekecima i tako dalje.

Već sada, kad mama ne gleda, Klara uspije ubaciti ponešto od svojih namirnica u jelo koje ona priprema. Jučerašnje varivo svi su hvalili, zahvaljujući paprici od tucane cigle, a mama je mislila da je to njezina zasluga.

— 24 —

bloger Babl Bivši novinar i urednik u mnogim novinama, književnik Pero Kvesić – otišavši u mirovinu – upustio se i u nova područja djelovanja. Priredio je izložbu fotografija i snimio dokumentarni film, koji je dobio prve nagrade na nekoliko domaćih i međunarodnih festivala. U međuvremenu je harao i po internetu. Krajem 2005. počeo se baviti blogovima, na kojima je od tada objavio više od dvije tisuće postova. Čitan i utjecajan blog “Čovjek-vadičep sreće Ženu-ribu” privukao je do danas više od milijun posjetitelja. Na njemu je autor uspješno istraživao što je primjereno prirodi bloga i kako se literatura prilagođava novoj okolini i novim uvjetima. Ovom knjigom upušta se u svojevrstan rezime tog rada vraćajući se na njegov početak. Prebirući po materijalu koji je priređen i objavljen prije najmanje deset godina, suočio se s onim što je i sam zaboravio da je napravio, tim više što je riječ o gomili unutar koje je ne samo zaboravio čime se sve bavio nego je i u vezi s onim što je upamtio došao u nedoumicu što je zaista uradio, a što samo kanio.

Kad se sam autor protokom godina zagubio u vlastitome materijalu, svojevremeni stalni posjetitelji njegova bloga mora da su izgubljeni još i više, pa im uskrsnuće nekad poznatoga ne može biti bliže od déjà vu osjećaja, to jest – ponovo se ukazuje kao novost. Osim toga ukoričavanje blogerskoga pruža nove uvide i poprima novu kvalitetu.

Blog je medij čiji je obuhvat vrlo širok, širi od klasičnog novinarstva u tisku: zahvaća mnogo toga, od crteža i fotografija, preko tekstova, do audio- i videopriloga koje je nemoguće prikazati u knjizi. Sami tekstovi protežu se od forme oglasa od nekoliko riječi, preko usputnih dnevničkih zapisa i eseja do dugih i složenih pripovjedačkih uradaka u nastavcima.

Knjiga po svojoj prirodi ne može prenijeti dvije značajne osobine bloga: brzinu reakcije u danom kontekstu te interakciju s čitateljima — 469 —

kroz komentare. Kompjutorska tehnologija kazuje da su kroz razdoblje postavljanja prilozi privukli oko četrnaest tisuća komentara (od kojih su neki jednako zanimljivi kao i ono što ih je izazvalo ili vredniji od toga). Naposljetku ostaje knjiga kao pokazatelj da je i kroz prigodno, dnevno javljanje moguće dosegnuti domete koji su zaslužili da nadžive ono što ih je potaknulo.

— 470 —

Sadržaj Pričanje priča 6

IZVJEŠTAJ O PRISPIJEĆU POŠILJKE Nova Šeherezada 11 Jutarnja gimnastika 18 Protok u poskocima 19 Moja ljepotica 20 Šubara 20 Tajna oštrog oka 22 Izravni prijenos izlaganja 23 Photoshop: doba izgleda 23 Kolači od blata 24 Nova hrvatska tipkovnica 25 Vapaj zagorjelog 27 Nos za građanski rat 28 Pornografija 28 Nikada više u EU 29 Boblinzi 29 Opservatorov izvještaj 30 Bezgrešno začeće 31 Mali oglasnik – poruke 31 Crtanje konja 32 Sezona lova na sekeli-gulaš 33 Strašni leptiri 33 Snaga sloge 34 Što psi sanjaju? 34 Jelo od okrajaka 35 Uspon i pad velikog ljenjivca 37 Zašto odlazim? 38 — 471 —

DANAS; DA ANA NAS; DA, ANANAS! Moj književni uspjeh 41

Mrko su ga gledali 66

Futuristi utroje 42

Pripitomljavanje žena 67

Moj susret s Krležom 43

Uspomena na zaboravljenoga 68

Neuslišena žudnja 44

Dinkov problem 68

Vražja kupovina 44

Čitačice 69

Istina o poznatima 45

O knjigama i seksu 69

Utjecaj televizije ili snaga straha 46

Razlika između kina i videa 70

Sljedbenici 46

Dva automobila Jamesa Bonda 70

Smrt ljudima u žutim cipelama 47

Strašilo od psećeg govna 71

Pravna država 47

Posljednji tabu 72

Moribund 48

Pustopašni K. H. 73

Mjesto prosvjetljenja 49

Umijeće spavanja 74

Psihološka ograda 50

Mrlja na tepihu 75

Kako se love divlji tramvaji 51

Tito i Krleža 76

Prilog pravopisu elektronskih poruka 52

Rani radovi 77

Fascination 53 Pozitivna pretvorba 53 Tlapnja “tisućljetnog sna” 54 Zavjera satova 57 Sav sam nikakav 57 Svijet tišine 58 Izmjena misli 59 Jebo Barbie 59 Kratki kurs suštine rapidnog proljepšavanja 60 Nestrpljivost krpelja 61 Bijeli šum 62 Stižemo! 62 Prisiljen na kretanje 63 DVA! mora 64 Trend telepatskog tucanja 65 Pravopisna pomirba 65

— 472 —

LOVOSTAJ NA MLADE MAJKE

BAŠ NE!

Reinkarnacije 81

Tko kuca, otvorit će mu se 117

Prednosti mobitela 82

Prednost licemjerja 118

Nevolja nikad ne dolazi sama 82

Repni mitraljezac 118

Zabilješka 82

Neprepoznatljiv bez maske 119

Smrtonosno blaženstvo – trodar 83

Akademija i ASCII 120

U provod! U avanture! 83

Legenda o Bibi-Hanum 122

Američka razglednica 85

Pokojnici 124

Savršeno ubojstvo 86

Izlet 126

Piće za Šuvara 88

Muza/muze 126

Književnik Raos u ZOO-u 89

Neželjena buđenja 127

Nastradat ću skrećući nalijevo 90

Pobjeda kontrarevolucije 128

24 na vratima 91

Neopisiva hladnoća 129

Upravitelj 92

Djed i Arapi 130

Udri pedere! 92

Dobro društvo u najboljim godinama 131

Propitivanje hrabrosti 94

Jednostavno – doručak 133

Dilema 96

Žena kakvu trebam i zašto 134

Sedmi pečat 96

Perači prozora 135

Svečano otvaranje 98

Prepoznavanje 136

Prolom 99

Dragocjeno osvježenje 137

Izoštreni osmijeh 101

Tajno društvo Tajno društvo 138

Vremenska petlja 102

Neponovljiv okus kontinuiteta 140

Stručnjaci za tuđa posla 103

Matematika života 141

Volim svoj posao 105

Danse macabre 143

Ljevica – desnica 106

Elizejska polja 145

Oruborous 108

Sveti štakor 146

Meni javljaju! 109

STRIP no one 147

Trkači na vodi 110

Malo životne radosti 148

Razumijevanje pasa i ljudi 111 Bestidno 112 Razvoj seksualnog ukusa 112

— 473 —

TKO? JA?

SVE TO JOŠ NIJE NIŠTA

Kilt 151

Jurcanje za kurčevom pameću 177

Zemlje i ljudi 151

Početak godine 178

Kako smo položili vijenac na grob

Prodani grob 181

Neznanom junaku 152

Je li bilo bolje prije ili sada? 183

Heraklit, dijalektika 153

Na vijest o rođenju 184

Mala sirena 154

Zazivanje majki 184

Površno očitavanje 155

Zemlja okosnica 185

Netko mora platiti 155

Kruh naš svagdašnji 187

Prednosti javnog prijevoza 157

Novodošli na Tuškancu 188

Izdajnička školica 157

Jutarnje avanture 189

Djeca druga Drageca 159

Jezera i otoci 191

Suština ukazanja 160

Biljka nad biljkama 192

Svijet spavača 161

Da Vincijev tenk 193

15.000 nezaposlenih profesora 163

Taksi sa štapom 194

Dva Hrvata 164

Konceptualizam 195

For your eyes only 165

Život i film 196

Deset godina 166

Nacistički oficiri 198

Zamalo perfektno 167

Tajna osamljivanja 199

Strah od pederluka 167

Specijalitet šefa kuhinje 200

Ima nekih tajnih veza 168

Agneza 201

Umjetnost može pričekati 169

Jedro na vodi 202

Sretan rođendan 170 Posmrtno govno 171 Sužavanje horizonata 172 Bulji! – Bulji! 173 Nikad prahom! 174

— 474 —

NAMA JE BILO BOLJE!

DALEKO BILO!

Alternativna Hitna pomoć 205

Tko to maše? 237

Kupnja auta u Austriji 206

Nadležni za protekciju 238

Tražena riječ 208

Pjev mržnje 239

Svakodnevna vjera gospođe Slavice 209

S(t)an snova 240

Zašto je Hrvatska mala? 211

7! 241

Pretvarač 213

Mala noćna tajna 242

Skroz normalno 214

San s funkcijskim tipkama 243

Obračun kod OK korala 215

Pogibija posljednjeg vilenjaka 243

Otmičari 216

Besplatne novine 245

Odakle orci 218

Plavi svijet 245

Oslonac za odlazak 220

Nezamjenjivi Šušak 247

Nestala žena 221

Demografska tajna 248

Tvrdi stavovi 222

Zarez – Sedam! 249

Riba 224

Sve se može kad se hoće 250

800 jebača na gotovs 225

Um kenja, sila rješava 252

Ero iz zahoda 227

Uživaj oralno! 253

Neočekivani i nagli preokret u životu N.

Mastif 254

Maljkovića 228

Preodgojeni Čičak 256

Nakon mnogo godina 229

Istina pred lavovima 257

Djedov šešir 231

Popravljanje TV-antene 258

Biser Istoka 232 XI. teza 233

— 475 —

PERIOD U PERIVOJU

EVO MENE PORED TEBE,

Trag anđela čuvara 293

MOJ GOLUBE!

Literatura i zubarija 294 Suština kapitalizma 261

Opasnost od golubova 295

Pseći Bleiburg 261

Okus uspjeha 295

Zašto pisati i zašto pisati što bolje? 264

87 odgrizenih prstiju 297

Navodno moj vlak 265

Odbojnost cilja na dohvatu 298

Strast sakupljanja 266

Medvjedova osveta 299

Bjegovi 268

“Sve za Australiju!” 300

Kupola 269

Preobražaj 301

Feudalizam 270

Kako pobjednici gube 302

Prijelaz preko bivšeg mosta 271

Rupa na ogradi 303

Kartonske kutije 272

Dijete koje nije naučilo željeti 303

Rana hrvatska kadrovska politika 273

Ima nekih tajnih veza 305

Šahovski problem 273

Muha na mukama 305

Samoubojstvo s odgođenim djelovanjem 274

Zagađeni mir 306

Raspjevani slastičari 275

Para za pare 306

Pisac u akciji 276

Istina o Šušnjarskoj bitki 308

Samo smireno! 278

Neporaženi gubitnici/Nezadovoljni pobjednici 309

Spomenimo se Josefa Schultza 280 Voda, vatra i sjekira 281

Pačetvrtkov raspored 310

Zašto ne volim svoju voljenu suprugu 282

Kolektivna žena 311

Testisi u škripcu 283

Elementarna nepogoda 312

Rješenje svih problema 284

Nezvani gost 314

Kontrola leta 285

Hej, Joe! 315

Sperm smisla 285

U pustinji 315

Priča s ključem 286

Dobri, loši i zli 316

Umilni ubojice 288

Zajebanti 316

Sitno 289

— 476 —

TAKOREĆI TOBOŽE

ROKOTOLNE DOLNI

Rektoskopija 319

Sretne misli za uspavljivanje 347

Usuglašavanje 320

Sudac 349

Na putu u Kathmandu 322

Giljotina 350

Bol i seks 323

Ljepota unutrašnjeg glasa 351

Bol i smrt 323

Rast Zapruđa 352

Žene koje su imale više nego što su

Sjajan početak 354 Legenda o širini tračnica 355

željele 324 Iskustvo smrti kod preživjelog 325

Žene dolaze 357

Crnogorci i seks 326

Gazdine sekretarice 359

Ključevi za uklanjanje straha 327

Tajna seksa: Kakva je to pojava i kako je objasniti? 360

Životna nepravda 328 Okus izgleda 329

Vrlo dobra godina 362

Sprej protiv razmnožavanja rasnih pasa

Sjaj blaćenja 364

330

Pisanjem protiv puberteta 365

Stvarnije od stvarnosti 332

Grofica s ožiljkom 366

Filozof usred kaosa 333

Do politike preko rata 367

Pogrešna procjena 333

Crni pas ljutnje 368

Tajna Daruvarskih toplica 334

Karakter stvari se kvari 369

Očekujem, ipak očekujem 334 Čerupanje turista 335 Partizanska mornarica 336 Savršena lubenica 340 Znanje i razumijevanje 342 Sanjari 343

— 477 —

TEK ŠTO SAM UNIŠAO, UGRIZLO ME

AU REVOIR, MADEMOISELLE!

Dva proroka i razroka publika 373

Jutarnja prozivka 399

More 374

Izvorište životnog ritma 401

David i Golijati 375

Fatalna privlačnost pametnih djevojaka 402

Jeka neizgovorenog 376 Tamanitelj mornara 377

Blagodati policijske države 404

Prijelaz nivoa 379

Čovjek koji je držao do svoje riječi 407

Poruka predaka 380

Izvještaj o kraćem posjetu 409

Spašavanje francuske salate 381

Mamut križaljka 409

Okus sperme 382

Pouka plemenitog reza 410

Ključni pokazatelji kadrovske politike 383

Suočen s natprirodnim 411

Bolje biti pijan nego star 383

Skinimo se goli! 414

Kult mladosti 385

Dobro djelo 415

Neprolazni ispit 387

Dinja 417

Svjedok ribe 388

Rješenje problema 418

Vjernost do groba 389

Pirueta 419

Zle pare 390

Gadura 421

Čovjek i pas 391

Delikt mišljenja 422

Moćni blavor 393

Hrkanje 423

Susreti s anđelima 395

Vodoravni i okomiti pas 424 Kog to moje oči vide? 426 Glas iz prošlosti 427 Ozbiljan razgovor 428 Klopka za štakore 429 Anđeli na paučini 430 Upozorenja i savjeti 435 U potrazi za srodnim karakterom 436 Propali dogovor 437 Šah s budućnošću 439 Zatomljeni pogledi 442 Ikebana 443 Moglo bi se reći 444 Odgovori za koje ne znamo da ih znamo 445 Nemoguće je ne vidjeti 447 Ako padnem s ruba svijeta 450 — 478 —

O AUTORU Čistuncima je sve nečisto 451

bloger Babl 469

Vozač crne munje 451 Kraj u podrumu 454 Ključna figura 456 Legenda o Čovjeku-vadičepu 460 Dva groba 465 Milenijska fotografija 466

— 479 —

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednica Iva Karabaić Lektura i korektura Margareta Medjurečan Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Ivana Jurić Godina izdanja 2018., travanj Tisak Gamalux, Zagreb ISBN 978-953-266-936-7 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

— 480 —

— 481 —

b lo

g.d

ne

vn

ik .

hr/

ba

bl /

b Do

Pročitaj i javi dalje!

36

a 5z

ro

š do

li

oj m u

je sv i

t!

Da ti pamet stane!

Sv

a p is

ak

id

an

po

ne

š to

no

vo !

169,00 kn

— 482 — www.fraktura.hr