Čovjek bez osobina

249,00 kn

www.fraktura.hr

2

Robert Musil

»ovjek bez osobina preveo s njemaËkog Andy JelËiÊ

Fraktura -3-

Naslov izvornika Der Mann ohne Eigenschaften, Neu-Edition copyright ∂ 1978 Rowohlt Verlage GmbH, Reinbek bei Hamburg copyright ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2008. copyright ∂ za prijevod Andy JelËiÊ i Fraktura 2008.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-083-8 (cjelina) ISBN 978-953-266-084-5 (Knj. 1) CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 687059

-4-

Bilo mu je jasno da se mora dogoditi nešto što Êe Austriju staviti ispred svih, da taj “blistavi znak života Austrije” cijelome svijetu postane “putokazom”, Ëime bi mu poslužio da pronae svoje vlastito, istinsko biÊe, a da se sve to poveže s 88-godišnjim carem mirotvorcem.

-5-

2

Prva knjiga

-7-

Prvi dio

Neka vrsta uvoda

-9-

1 Situacija iz koje, zanimljivo, ne proizlazi ništa Tlak nad Atlantikom bio je iznimno nizak; premještao se na istok, u smjeru iznimno visokog, još ne pokazujuÊi nakanu da ga izbjegne u smjeru sjevera. Izoterme i izotere uËinile su svoje. Temperatura zraka bila je u uobiËajenom odnosu prema srednjoj godišnjoj temperaturnoj vrijednosti, prema temperaturi najhladnijega i najtoplijeg mjeseca, kao i prema neperiodiËnim mjeseËnim temperaturnim kolebanjima. Izlazak i zalazak Sunca i Mjeseca, promjene osvijetljenosti Mjeseca, Venere i Saturnovih prstenova, zajedno s mnogim drugim znaËajnim pojavama, odgovarali su predvianjima u astronomskim godišnjacima. Voda u zraku dosegla je najviši stupanj kohezije, pa je vlažnost zraka bila niska. Jednom rijeËju, koja priliËno dobro opisuje ËinjeniËno stanje, premda je donekle staromodna ∑ bio je lijep dan u kolovozu 1913. godine.

Automobili su iz uskih, dubokih ulica jurili prema pliÊaku svijetlih trgova. Tamni obrisi pješakâ tvorili su oblaËasta crijeva. Tamo gdje su odluËniji potezi brzine rezali njihovu rastresitu žurbu zbili bi se, nakon toga procurili brže i nakon nekoliko titraja ponovno dosegli svoj ujednaËeni puls. Stotine tonova splele su se u žiËani zvuk iz kojega su virili pojedinaËni vršci, taruÊi se uz njegove oštre rubove, a zatim se ponovno uvlaËeÊi, dok su se od - 11 -

njega krhali Ëisti tonovi, da bi se odmah potom gubili. Po tom zvuku, Ëiju je posebnost nemoguÊe opisati, mogli bismo i nakon višegodišnjeg izbivanja zatvorenih oËiju prepoznati glavni grad Monarhije i carsko sjedište ∑ BeË.

Gradove i ljude možemo prepoznati po hodu. Otvorivši oËi, primjeÊujemo isti ritam kretanja na ulicama, daleko prije no što bismo to mogli dosegnuti nekom karakteristiËnom pojedinošÊu. A nije loše ni ako samo zamišljamo da to možemo. Precjenjivanje pitanja o tome gdje se nalazimo potjeËe iz kamenog doba, kada su ljudi morali pamtiti gdje je hrana. Bilo bi važno znati zbog Ëega se u sluËaju crvena nosa vrlo neprecizno zadovoljavamo time da kažemo kako je crven, a nikada ne pitamo kakva je posebna nijansa tog crvenila, iako bismo to pomoÊu valne duljine mogli izraziti toËno u mikromilimetar. Za razliku od toga, kod neËeg toliko složenijeg kao što je grad u kojemu se nalazimo, uvijek želimo toËno znati koji je to grad, a to nam odvraÊa pažnju od važnijih stvari.

Imenu grada ne treba dakle poklanjati posebnu pažnju.

Poput svih velikih gradova bio je sastavljen od nepravilnosti, mijene, izbijanja naprijed, zaostajanja, sudarâ stvari i situacija, ponora tišine u meuprostorima, putova i bespuÊâ, snažnih ritmiËnih udaraca, vjeËite disonancije i pomaka svih ritmova u odnosu na druge, nalikujuÊi u cjelini na prokuhali mjehur u nekoj posudi, koji se sastoji od postojana materijala kuÊa, zakonâ, odredbi i povijesnih predaja. Dvoje ljudi koje je hodalo širokom, živom ulicom nije, naravno, imalo taj dojam. OËito su pripadali privilegiranom sloju društva, otmjena držanja, odjeÊe i naËina razgovora. Na rublju su imali važno vezene inicijale svojih imena, a takoer su, što znaËi ne okrenuto prema van, nego na finu rublju svoje svijesti, znali tko su te da im je mjesto u glavnom gradu, carskom sjedištu.

Pretpostavimo da se zovu Arnheim i Ermelinda Tuzzi, što meutim nije toËno, jer se gospoa Tuzzi u kolovozu, u - 12 -

pratnji supruga, nalazila u Bad Ausseeu, a doktor Arnheim još je bio u Carigradu, pa smo tako stavljeni pred zagonetku tko su oni. Ljudi živa duha vrlo Ëesto na ulicama doživljavaju takve zagonetke, koje se, zanimljivo, rješavaju zaboravom, ako se u sljedeÊih pedeset koraka ne uspijemo sjetiti gdje smo to dvoje veÊ vidjeli. Oni su se iznenada zaustavili, primijetivši pred sobom veÊu skupinu ljudi. VeÊ trenutak prije nešto je ispalo iz reda, poprijeko je izbio pokret; nešto se okrenulo, skliznulo u stranu. Bio je to teški kamion pri naglu koËenju, što je sada bilo vidljivo jer je nasukan stajao s kotaËem na rubu nogostupa.

Ljudi su se u trenu okupili oko otoËiÊa u sredini skupine, poput pËela oko ulaza u košnicu. Sišavši s kamiona, vozaË je stajao u sredini, siv poput papira za umatanje i širokim pokretima objašnjavao nesreÊu. Pogledi onih koji bi prilazili, prvo bi se uprli u njega, a onda se oprezno spustili u dubinu rupe, gdje je kao mrtav ležao Ëovjek smješten uz rub nogostupa. Svi su se slagali da je stradao vlastitom nepažnjom. Ljudi bi naizmjence kleknuli k njemu, ne bi li s njim nešto uËinili, otkapËali mu kaput, a zatim ga ponovno zakapËali; pokušavali su ga uspraviti, ili naprotiv, ponovno poleÊi. Nitko zapravo nije pokušavao ništa drugo doli ispuniti vrijeme do dolaska hitne pomoÊi, struËne i ovlaštene za taj posao.

Gospoa i njezin pratitelj takoer su prišli i preko glava i sagnutih lea promatrali Ëovjeka koji je ležao. Gospoa je u predjelu srca i želuca osjetila nelagodu, koju je imala pravo smatrati suosjeÊanjem. Imala je osjeÊaj neodluËnosti i sputanosti. Nakon nekoliko trenutaka šutnje gospodin joj je rekao: “Ovi teški kamioni, kakvima se ovdje služe, imaju predug zaustavni put.” Gospoi su te rijeËi donijele olakšanje, pa je zahvalila pogledom punim pažnje. Tu je rijeË veÊ u nekim prilikama Ëula, no nije znala što je to zaustavni put, a nije ni htjela znati. Bilo joj je dovoljno što se na taj naËin ovaj grozni incident mogao - 13 -

dovesti u neki red i pretvoriti u tehniËki problem, koji je se više nije neposredno ticao. VeÊ se Ëula sirena hitne pomoÊi, a brzina njezina dolaska ispunila je zadovoljstvom sve koji su Ëekali. Te su društvene ustanove izvanredne.

UnesreÊenoga su podigli na nosila i gurnuli u auto. Muškarci zabavljeni njime nosili su neku vrstu uniforme, a dio unutrašnjosti automobila dohvatljiv pogledu izgledao je Ëisto i uredno poput operacijske dvorane. Ljudi su se razišli s gotovo opravdanim dojmom da se dogodilo nešto po zakonu i u skladu s društvenim redom. “Prema ameriËkim statistikama”, napomenuo je gospodin, “tamo godišnje 190.000 osoba strada od automobila, a 450.000 bude ozlijeeno.”

“Mislite li da je mrtav?” upitala ga je gospoa, koja je još uvijek imala neopravdani osjeÊaj da je doživjela nešto posebno.

“Nadam se da je živ”, odvratio je gospodin. “Dok su ga dizali u auto, Ëinilo se da nesumnjivo jest.”

2 KuÊa i stan Ëovjeka bez osobina Ulica u kojoj se odigrala ova mala nezgoda bila je jedan od onih dugih, zavojitih prometnih tokova koji su zrakasto izbijali iz gradske jezgre, provlaËili se vanjskim okruzima i utjecali u predgraa. Da ga je elegantni par još neko vrijeme slijedio, vidio bi nešto što bi mu se nesumnjivo svidjelo. Bio je to još djelomice saËuvan vrt iz osamnaestoga ili Ëak sedamnaestog stoljeÊa. Kada bismo prošli duž ograde od kovanog željeza, izmeu drveÊa, na pomno ošišanom travnjaku primijetili bismo nešto poput kurije s kratkim krilima, mali lovaËki dvorac ili ljubavno gnijezdo iz prošloga doba. ToËnije reËeno, njegovi su nosivi - 14 -

svodovi bili iz sedamnaestoga stoljeÊa, park i gornji kat imali su obilježja osamnaestoga, a proËelje je obnovljeno u devetnaestomu i pritom u nekoj mjeri pokvareno. Cjelina je odavala pomalo nesklapan dojam, poput fotografija slikanih jedna preko druge, no bila je takva da bi svatko nužno zastao i kazao “Ah!” I kada bi to bijelo, ljupko i lijepo otvorilo prozore, pogled bi prodro u otmjenu tišinu velikih polica s knjigama, tipiËnu za stan znanstvenika.

Taj stan i kuÊa pripadali su Ëovjeku bez osobina.

On je stajao na jednom od prozora, gledao kroz nježnozeleni filtar zraka u vrtu na smeÊkastu ulicu i uz pomoÊ sata veÊ deset minuta brojio automobile, koËije, tramvaje i udaljenošÊu zamuÊena lica prolaznika koji su mrežu pogleda punili kipteÊom užurbanošÊu. Procjenjivao je brzine, kutove i osloboene sile masa koje su se kretale ispred njega, munjevito povlaËeÊi oko za sobom, zadržavajuÊi ga na sebi, a onda puštajuÊi. One u vremenu za koje nema mjere prisiljavaju pozornost da im se opre, otkine se, preskoËi na sljedeÊe što nailazi i baci se za time; ukratko, nakon što je neko vrijeme u glavi nešto raËunao, smiješeÊi se vratio je sat u džep i utvrdio da se bavio besmislicama. ∑ Kada bi bilo moguÊe izmjeriti skokove pozornosti, napore oËnih mišiÊa, njihaje duše i sve one napore što ih Ëovjek mora uËiniti da bi ostao uspravan u uliËnom toku, vjerojatno bi rezultat bio takav, kako je pomislio i u šali pokušao izraËunati nemoguÊe, da bi u usporedbi s njim sila potrebna Atlasu da podupre svijet bila malena, pa bi se moglo utvrditi kakve neviene napore danas veÊ Ëini Ëovjek koji ne radi baš ništa.

Naime, Ëovjek bez osobina ovoga je trenutka bio upravo takva osoba.

A onaj tko nešto radi?

“Iz toga možemo izvuÊi dva zakljuËka”, kazao je sam sebi.

Rad mišiÊâ obiËnoga graanina, koji tijekom dana ide - 15 -

za svojim poslom, znatno je veÊi od onoga nekog atleta, koji jednom dnevno podiže strahovitu težinu. To je fiziološki dokazano, pa prema tomu i mali dnevni napori u ukupnome društvenom zbroju, a i svojom pogodnošÊu za takvo zbrajanje, oslobaaju u svijet više energije od junaËkih djela; junaËko djelo doima se upravo neznatnim, poput zrnca pijeska koje se uslijed goleme zablude stavlja na vrh brijega. Ta mu se pomisao svidjela.

No moramo dodati da mu se ona nije svidjela primjerice zato što je volio graanski život; upravo suprotno, jednostavno je poželio svojim nagnuÊima, koja su nekoÊ bila drugaËija, priËiniti poteškoÊe. Možda je upravo malograanin taj koji sluti nastanak Ëudovišnog, novog, kolektivnog, mravolikog junaštva? Bit Êe nazvano racionaliziranim junaštvom i smatrano predivnim. Tko bi to danas mogao znati?! Takvih neodgovorenih, iznimno važnih pitanja bilo je tada na stotine. Visjela su u zraku, gorjela pod nogama. Vrijeme se kretalo. Ljudi koji tada još nisu živjeli neÊe htjeti u to povjerovati, ali veÊ se tada vrijeme kretalo brzo poput jahaÊe deve, a ne tek danas.

Jedino što nitko nije znao kamo. Takoer se nije moglo dobro razlikovati što je gore, a što dolje, što ide naprijed, a što natrag. “Možemo Ëiniti što hoÊemo”; slegnuvši ramenima kazao je sebi Ëovjek bez osobina, “u ovom klupku sila to je posve nevažno!” Okrenuo se poput Ëovjeka koji je nauËio odustajati, gotovo poput bolesnika koji bježi od svakog ËvršÊeg dodira, no kada je iduÊi kroz susjednu sobu, koja je služila kao garderoba, prošao pokraj loptaste vreÊe za boks koja je tamo visjela, udario ju je munjevito i žestoko, što je bilo priliËno teško spojiti s osjeÊajem klonulosti ili stanjem slabosti.

- 16 -

3 »ak i Ëovjek bez osobina ima oca s osobinama Kada se prije nekog vremena vratio iz inozemstva, Ëovjek bez osobina, zapravo samo iz obijesti i zato što su mu se obiËni stanovi gadili, unajmio je ovu kuriju, koja je nekoÊ bila ljetnikovac ispred gradskih vrata, a onda je izgubila svoju namjenu jer je velegrad izrastao preko nje, da na koncu ne bi bila ništa drugo doli zapušteno imanje koje Ëeka da porastu cijene zemljišta i gdje nitko ne živi. Najamnina je bila odgovarajuÊe niska, no sve ostalo, dovoenje stvari u funkciju, na razinu koja ispunjava suvremene zahtjeve, stajalo je neoËekivano mnogo novca. To se pretvorilo u avanturu Ëiji ga je ishod prisilio da se za pomoÊ obrati ocu, što mu nikako nije bilo ugodno jer je obožavao svoju neovisnost. Imao je trideset jednu godinu, a otac šezdeset devet.

Stari je gospodin bio užasnut, i to ne zbog prepada, iako i zbog toga, jer mu je nepromišljenost bila odbojna, a ni zbog priloga koji je morao dati, jer u osnovi je odobravao što je njegov sin izrazio potrebu za domom i vlastitim redom. No stjecanje graevine koju se, makar i umanjenicom, moralo opisati kao dvorac, povrijedilo je njegove osjeÊaje i ulijevalo mu strah svojom zloslutnom drskošÊu.

On sam zapoËeo je svoju karijeru kao kuÊni uËitelj u obiteljima visokog plemstva, kao student, pa još i poslije kao mladi odvjetniËki pripravnik, zapravo bez stvarne potrebe, jer veÊ je njegov otac bio imuÊan. ∑ Kada je poslije postao sveuËilišnim docentom i profesorom, osjeÊao se za to nagraenim, jer marljivo njegovanje tih odnosa donijelo mu je položaj pravnog savjetnika gotovo cjelokupnoga feudalnog plemstva u njegovu rodnom kraju, iako mu dodatno zanimanje sada pogotovo nije bilo po- 17 -

trebno. Pa Ëak i kada je imetak koji je na taj naËin stekao veÊ mogao izdržati usporedbu s darom rajnske obitelji industrijalaca mladenki, kakav je rano umrla majka njegova sina donijela u brak, te veze, steËene u mladosti i uËvršÊene u muževno doba, nisu zamrle. Iako se priznati znanstvenik u meuvremenu povukao iz veÊine pravniËkih poslova i samo se još povremeno bavio dobro plaÊenim vještaËenjima, ipak je sve dogaaje koji su se ticali kruga njegovih nekadašnjih dobroËinitelja pažljivo bilježio, s najveÊom ih toËnošÊu prenoseÊi s oca na sina i unuke, pa tako nije bilo priznanja, vjenËanja, roendana ili imendana a da ga ne bi popratio pismenom Ëestitkom koja primatelju pažljivo sroËenom mješavinom strahopoštovanja i zajedniËkih uspomena ne bi prenijela najbolje želje. S jednakom bi toËnošÊu potom svaki put stizali kratki odgovori kojima se zahvaljivalo dragom prijatelju i uvaženom znanstveniku. Tako je njegov sin iz doba mladosti poznavao taj aristokratski talent oholosti koja odvaguje gotovo nesvjesno, ali sigurno, i mjeru njegove ljubaznosti odreuje upravo kako valja, dok mu je poniznost Ëovjeka koji je ipak pripadao duhovnoj eliti pred vlasnicima konja, oranica i tradicija oduvijek smetala. No nije raËunica bila ta koja je njegova oca uËinila na to neosjetljivim; slijedeÊi posve prirodan nagon, na taj je naËin ostvario znaËajnu karijeru, ne samo da je postao profesor i Ëlan akademija, te brojnih znanstvenih i državnih odbora, veÊ i vitez i komtur, dobio je Ëak i odlikovanja najvišega reda, a na koncu mu je Njegovo veliËanstvo dodijelilo nasljedni plemiÊki naslov, veÊ ga prije imenovavši Ëlanom Carske savjetniËke komore. Tamo se odlikovani uglednik priklonio slobodoumnome graanskom krilu, koje bi ponekad zauzelo pozicije suprotne plemiÊkima, no posebnost te situacije bila je u tome što mu nitko od njegovih plemenitaških dobroËinitelja to nije uzimao za zlo, pa se Ëak nije ni Ëudio.

- 18 -

Nikada nitko u njemu nije vidio ništa drugo doli graanski duh koji teži naprijed. Stari je gospodin marljivo sudjelovao u struËnom dijelu izrade zakonâ, i Ëak i onda kada bi se u nadglasavanju našao na graanskoj strani, ona druga zbog toga ne bi bila kivna, nego je više imala osjeÊaj da ga je propustila pozvati k sebi. U politici nije Ëinio ništa drugo doli ono što je veÊ svojedobno bio njegov poziv, spajanje nadmoÊna i ponekad blago korektivna znanja s dojmom da se Ëovjek na njegovu osobnu predanost ipak može osloniti, pa je, kako je tvrdio njegov sin, bez bitnih promjena od kuÊnog uËitelja postao uËitelj u SavjetniËkoj komori.

Kada je Ëuo priËu o dvorcu, doživio ju je kao povredu zakonski neodreene, ali time dužnome poštovanju još podložnije granice, pa je sina prekoravao s još više gorËine nego što je to Ëesto Ëinio u ranije doba, što je zvuËalo gotovo kao pretkazanje lošeg završetka koji je na taj naËin otpoËeo. Njegov osnovni životni osjeÊaj bio je povrijeen.

Kao u mnogih koji postignu nešto posebno, bio je daleko od sebiËnosti i sastojao se od duboke ljubavi za sve ono takoreÊi opÊe i nadosobno korisno, ili drugim rijeËima, od iskrenog obožavanja onoga na Ëemu se probitak temelji, ne zato što se temelji, nego u harmoniji i istodobno s njime, a sastojao se i od opÊih razloga. To je neobiËno važno; veÊ i pas plemenite rase traži mjesto ispod jedaÊeg stola, bez obzira na udarce nogu, ne iz pseÊe niskosti, nego zbog privrženosti i vjernosti, a hladni, proraËunati ljudi u životu nemaju ni upola onoliko uspjeha kao doista mješoviti karakteri. Oni za ljude i odnose koji im donose probitak mogu razviti stvaran duboki osjeÊaj.

- 19 -

4 Ako postoji osjeÊaj za stvarnost, mora postojati i osjeÊaj za moguÊnost Kada želimo uspješno proÊi kroz otvorena vrata, moramo paziti na Ëinjenicu da imaju Ëvrst okvir: to naËelo, prema kojemu je stari profesor oduvijek živio, jednostavno je zahtjev koji postavlja osjeÊaj za stvarnost. No ako postoji osjeÊaj za stvarnost, a nitko neÊe posumnjati u opravdanost njegova postojanja, onda mora postojati i nešto što možemo nazvati osjeÊajem za moguÊnost.

Onaj tko ga ima ne kaže primjerice: ovdje se dogodilo ovo ili ono, dogodit Êe se, mora se dogoditi, nego zamišlja: ovdje bi se moglo, trebalo ili moralo dogoditi, a ako mu se o bilo Ëemu objasni da su stvari takve kakve jesu, onda misli: pa vjerojatno je moglo biti i drugaËije. Tako bi se osjeÊaj za moguÊnost mogao definirati upravo kao sposobnost promišljanja svega što bi jednako tako moglo biti i gledanja na ono što jest kao ništa važnije od onoga što nije. Vidimo da posljedice takve stvaralaËke sklonosti mogu biti zanimljive, no, na žalost, nerijetko ono Ëemu se ljudi dive prikažu kao lažno, a ono što zabranjuju kao dozvoljeno, ili Ëak oboje uËine nevažnim. Takvi moguÊi ljudi žive, kako se kaže, u višim sferama, u sferama utvara, umišljaja, sanjarija i pogodbenog naËina. Djeci koja je pokažu takvu sklonost nastojimo temeljito izbiti, a takve ljude pred njima nazivamo fantastima, sanjalicama, slabiÊima, mudracima ili popravljaËima svijeta. Želimo li ih hvaliti, te lude nazivamo i idealistima, no oËito sve to obuhvaÊa jedino njihov slabašni izraz, koji ne može shvatiti stvarnost ili joj boleÊivo izmiËe, pa nedostatak osjeÊaja za stvarnost doista znaËi manjak. Meutim, moguÊe ne obuhvaÊa samo snove osoba slabih živaca veÊ

- 20 -

i Božje namjere koje se još nisu objelodanile. MoguÊi doživljaj ili moguÊa istina nisu jednaki stvarnom doživljaju i stvarnoj zbilji umanjenima za veliËinu stvarnog bivanja, veÊ u sebi nose, barem po mišljenju svojih zagovornika, nešto vrlo božanstveno, plamen, zamah, želju za stvaranjem i svjesni utopizam, koji se ne boji stvarnosti, nego s njom postupa kao sa zadaÊom i izumom. Na koncu, Zemlja uopÊe nije stara i izgleda da još nikada nije pravo bila u blagoslovljenom stanju. Ako bismo na jednostavan naËin željeli razdijeliti ljude na one s osjeÊajem za stvarnost i one s osjeÊajem za moguÊnost, trebamo samo pomisliti na odreenu svotu novca. Sve moguÊnosti što ih, primjerice, uopÊe sadrži tisuÊa maraka, sadržane su nesumnjivo, bez obzira na to posjedujemo li je ili ne. »injenica da je gospodin Ja ili gospodin Ti posjeduje pridodaje im jednako malo kao i ruži ili ženi. No budala je sprema u Ëarapu, kažu ljudi od stvarnosti, a sposoban Ëovjek s njom nešto poduzima. »ak i ljepoti žene onaj tko je posjeduje, nesumnjivo nešto dodaje ili oduzima. Stvarnost budi moguÊnosti i ništa ne bi bilo tako pogrešno kao to opovrgavati. Usprkos tomu u zbroju ili u prosjeku uvijek Êe ostati iste moguÊnosti koje se ponavljaju, toliko dugo dok se ne pojavi netko komu nešto stvarno ne znaËi više od neËeg izmišljenog. On je taj koji tek tada novim moguÊnostima daje smisao i odreenje, te ih pobuuje.

No takav Ëovjek nipošto nije posve jednoznaËna pojava. BuduÊi da njegove ideje, ako nisu dokone maštarije, nisu ništa drugo doli još neroene istine, naravno da i on ima smisao za stvarnost; meutim to je smisao za moguÊu stvarnost, koji do cilja dolazi mnogo polaganije od smisla za stvarne moguÊnosti svojstvenog veÊini ljudi. On takoreÊi želi šumu, dok drugi želi drveÊe; a šuma, ona je nešto što je teško izraziti, dok drveÊe znaËi toliko i toliko hvati odreene kakvoÊe. Ili bi se to možda na drugi naËin moglo

- 21 -

izraziti bolje, pa Ëovjek s obiËnim smislom za stvarnost nalikuje na ribu koja zijeva za mamcem i ne vidi konop, dok Ëovjek s takvim osjeÊajem za stvarnost, koji bismo mogli zvati i osjeÊajem za moguÊnost, vuËe konop kroz vodu i nema pojma je li na njega okaËen mamac. Iznimnoj ravnodušnosti prema životu koji zagriza u mamac kod njega je suprotstavljena opasnost podlijeganja vlastitim maštarijama. NepraktiËan muškarac ∑ tako ne samo da izgleda nego to doista i jest ∑ uvijek je nepouzdan i nepredvidljiv u odnosima s ljudima. UËinit Êe stvari koje njemu znaËe nešto drugo nego drugima, no pomiren je sa svime, Ëim se stvari mogu sažeti u nekoj iznimnoj ideji.

Osim toga danas je još vrlo udaljen od dosljednosti. Vrlo je lako moguÊe da mu se zloËin, kojim je ošteÊen netko drugi, uËini tek društvenim neuspjehom, za koji krivnju ne snosi zloËinac, nego društveni ustroj. S druge je strane upitno bi li pljuska koju bi osobno primio izgledala kao slabost društva ili bi je barem doživio toliko neosobno kao ugriz psa; vjerojatno bi u tom sluËaju pljusku prvo uzvratio, a tek nakon toga stvorio mišljenje kako to nije trebao uËiniti. I kada mu oduzmu ljubavnicu, ni danas neÊe potpuno prevladati zbiljnost tog dogaaja i obeštetiti se nekim iznenaujuÊim, novim osjeÊajem. Taj je proces u ovom trenutku još u tijeku i za pojedinca istodobno znaËi slabost kao i snagu.

BuduÊi da posjedovanje osobina pretpostavlja odreenu radost zbog njihove zbiljnosti, time se omoguÊuje uvid u to kako se nekome tko ni prema sebi ne može stvoriti osjeÊaj za stvarnost, iznenada može dogoditi da se jednoga dana sam sebi uËini Ëovjekom bez osobina.

- 22 -

5 Ulrich »ovjek bez osobina, o kojemu ovdje pripovijedamo, zvao se Ulrich, a Ulrich je ∑ nije ugodno stalno nazivati krsnim imenom nekoga koga tako površno poznajemo!, no njegovo prezime moramo prešutjeti iz obzira prema ocu ∑ prvi uzorak svojega naËina razmišljanja pokazao veÊ na granici djeËaËkoga i momaËkog doba, u školskoj zadaÊi Ëija je tema bila domoljubna misao. Domoljublje je u Austriji bilo sasvim poseban predmet, jer njemaËka su djeca jednostavno uËila prezirati ratove austrijske djece, a objašnjavalo im se da su francuska djeca unuci mentalno nestabilnih pohotnika, kojih na tisuÊe bježi kada na njih krene njemaËki pješak s bradurinom. U zamijenjenim ulogama i s poželjnim izmjenama, posve iste stvari uËila su, takoer Ëesto pobjedniËka, francuska, ruska i engleska djeca. No djeca pretjeruju, vole se igrati lopovâ i žandarâ i u svakom su trenutku spremna obitelj Y iz Velike ulice X, ako joj sluËajno pripadaju, smatrati najvažnijom obitelji na svijetu. Dakle lako ih je pridobiti za domoljublje.

U Austriji je meutim to bilo malo zamršenije, jer Austrijanci su doduše takoer pobijedili u svim ratovima tijekom svoje povijesti, no nakon veÊine tih ratova morali su nekome nešto prepustiti. To potiËe na razmišljanje, pa je Ulrich u svojoj zadaÊi o ljubavi prema domovini napisao da ozbiljan domoljub svoju domovinu nikada ne bi smio smatrati najboljom; Ëak je zahvaljujuÊi iskrici koja mu se uËinila posebno lijepom, iako je više bio zaslijepljen njezinim sjajem nego što je vidio što se tu dogaalo, toj sumnjivoj reËenici pridodao i drugu, koja kaže da vjerojatno i Bog o svojemu svijetu najradije govori u obliku conjunctivus potentialis (hic dixerit quispiam = ovdje bi se moglo primijetiti...), jer Bog stvara svijet i pritom misli kako bi

- 23 -

on isto tako mogao biti i drugaËiji. ∑ Bio je vrlo ponosan na tu reËenicu, no možda se nije izrazio dovoljno razumljivo, pa je zbog toga nastala velika pomutnja i zamalo da ga nisu izbacili iz škole, iako nije donesen nikakav zakljuËak jer se nije moglo doÊi do odluke valja li njegovu nepriliËnu primjedbu shvatiti kao nepoštovanje domovine ili bogohuljenje. U to doba odgajan je u otmjenoj gimnaziji Terezijanske viteške akademije, iz koje su dolazile najplemenitije uzdanice društva, pa je otac, ljut zbog sramote koju mu je priredila njegova jabuka koja je pala daleko od stabla, Ulricha poslao u tuinu, u mali belgijski internat koji se nalazio u nekom nepoznatom gradu. Upravljan mudrom gospodarskom raËunicom, uz niske cijene ostvarivao je veliki promet uËenicima skrenulima s puta. Tamo je Ulrich nauËio kako svoje neuvažavanje tuih ideala proširiti na meunarodnoj razini.

Od tada se u kalendaru godina okrenula šesnaest ili sedamnaest puta. Ulrich zbog toga nije žalio, no nije bio ni ponosan na to vrijeme, u svojoj trideset drugoj godini jednostavno je zaËueno gledao za njima. U meuvremenu je bio ovdje i ondje, ponekad na kraÊe vrijeme i u domovini, a posvuda je radio i vrijedne i beskorisne stvari. VeÊ je bilo naznaËeno da je on bio matematiËar, a više o tome ne treba ni govoriti, jer u svakom zanimanju, ako se ne radi zbog novca nego iz ljubavi, doe trenutak kada izgleda kako godine koje prolaze vode u ništavilo. Nakon što je takav trenutak dulje potrajao, Ulrich se prisjetio da ljudi rodnome kraju pripisuju tajanstvenu sposobnost da promišljanju dade korijen i smisao, pa se on tamo skrasio s osjeÊajem šetaËa koji za vjeËna vremena sjeda na klupu, iako sluti da Êe odmah ponovno ustati.

Nakon što je, kako se to u Bibliji kaže, stvorio vlastiti dom, doživio je nešto na što je zapravo samo Ëekao. Došao je u ugodan položaj da svoje zapušteno malo imanje od temelja iznova uredi prema vlastitom nahoenju. Pri- 24 -

tom su mu na raspolaganju stajala sva naËela, od stilski Ëiste rekonstrukcije do potpune bezobzirnosti, a isto tako njegovu su se duhu nudili svi stilovi, od asirskoga do kubizma. Što da odabere? Suvremeni Ëovjek raa se i umire u bolnici; trebao bi dakle i stanovati kao u bolnici! ∑ Taj je zahtjev upravo postavio jedan vodeÊi graditelj, a jedan drugi reformator unutarnjeg ureenja zahtijevao je pomiËne zidove stanova, s obrazloženjem da ljudi, živeÊi zajedno, moraju nauËiti jedan drugome vjerovati i ne smiju se separatistiËki zatvarati. Tada je upravo otpoËinjalo novo doba (jer ono to Ëini svakog trenutka), a novom vremenu potreban je novi stil. Na Ulrichovu sreÊu, kurija je u zateËenom stanju veÊ imala tri stilska sloja, tako da se s time doista nije moglo poduzimati baš sve što se tražilo. Usprkos tome osjeÊao se snažno potresen odgovornošÊu što je sebi mogao urediti kuÊu, a prijetnja “kaži mi kako stanuješ, a ja Êu ti reÊi tko si”, koju je u više navrata proËitao u umjetniËkim Ëasopisima, lebdjela mu je nad glavom. Nakon temeljitog uvida u te Ëasopise stvorio je odluku da adaptaciju svoje osobnosti ipak radije uzme u vlastite ruke, pa je buduÊi namještaj poËeo osmišljavati sam. No Ëim bi zamislio glomazan, dojmljiv oblik, palo bi mu na pamet da je jednako tako mogao postaviti tehniËki-suzdržan svrhovit oblik, a kada bi skicirao armiranobetonski oblik, lišen izražajne snage, sjetio bi se proljetno suhonjavih oblika trinaestogodišnje djevojËice te bi poËeo lutati u mislima, umjesto da donese odluku.

To je bilo to ∑ u situaciji koja, ozbiljno gledajuÊi, nije bila odveÊ osobna ∑ poznata nepovezanost ideja i njihovo širenje bez središta, karakteristiËno za sadašnjost, koje tvori njezinu neobiËnu aritmetiku i od stotoga dolazi do tisuÊitoga, ne stvorivši jedinstvo. Na koncu je smišljao još samo neizvedive sobe, rotirajuÊe prostorije, kaleidoskopska ureenja, mehanizme promjenjivog razmještaja za dušu, i njegove su ideje sve više gubile sadržaj. Tako je - 25 -

dosegao toËku koja ga je privlaËila k sebi. Njegov bi otac to izrazio otprilike ovako: kada bi se Ëovjeka pustilo da radi što hoÊe, od zbunjenosti bi se možda glavom zaletio u zid. Ili možda ovako: onaj tko može ispuniti svoje želje, uskoro više ne zna što da zaželi. Ulrich je to ponavljao s velikim užitkom. Ta mudrost prethodnih generacija uËinila mu se iznimno inovativnom pomisli. »ovjeka u njegovim moguÊnostima, planovima i osjeÊajima, kao slaboumnoga luaËka košulja, najprije moraju sputati predrasude, tradicije te svakovrsne teškoÊe i ograniËenja i tek Êe onda ono što bude mogao stvoriti dobiti vrijednost, izgraenost i postojanost ∑ doista se teško može sagledati što ta misao znaËi! Dakle Ëovjek bez osobina, koji se vratio u domovinu, uËinio je i drugi korak prema izgradnji samoga sebe izvana, putem životnih okolnosti; u toj toËki razmišljanja ureenje kuÊe jednostavno je prepustio genijalnosti dobavljaËâ, Ëvrsto vjerujuÊi da Êe se oni veÊ pobrinuti za tradiciju, predrasude i ograniËenosti. On je sam tek osvježio stare znaËajke, koje su tu bile oduvijek, tamno jelenje rogovlje pod bijelim lukovima male dvorane ili ukoËeni strop salona, inaËe unoseÊi sve ono što mu se Ëinilo korisnim i udobnim.

Kada je sve bilo gotovo, mogao je zaËueno odmahnuti glavom i zapitati se: ovo je dakle život koji bi trebao postati moj? ∑ Ono što je posjedovao bila je dražesna mala palaËa; gotovo da je se moralo tako nazivati, jer bila je upravo onakva kako ljudi nešto sliËno zamišljaju, ukusan stambeni prostor za stanara kakva zamišljaju vodeÊi dobavljaËi namještaja, sagova i opreme. Još je jedino nedostajalo da se taj dražesni satni mehanizam navije, jer tada bi se po prilaznom putu zakotrljale sveËane koËije s visokim odliËnicima i otmjenim gospoama, lakaji bi poskakali s papuËa i nepovjerljivo zapitali Ulricha: “Dobri ËovjeËe, gdje vam je gospodar?”

- 26 -

Vratio se s Mjeseca i odmah je ponovno uredio svoj život kao na Mjesecu.

6 Leona ili promjena oËišta Nakon što Ëovjek sagradi dom, treba se i oženiti. Ulrichova djevojka iz toga doba zvala se Leontine i bila je pjevaËica u malom varijeteu. Bila je visoka, vitka, punih oblina, iritantno beživotna, a on ju je zvao Leona.

Primijetio ju je zbog vlažnih tamnih oËiju, bolno strastvenog izraza pravilnog, lijepog, izduženog lica i osjeÊajnih pjesama koje je pjevala umjesto neÊudorednih. Sve te staromodne pjesmice govorile su o ljubavi, patnji, vjernosti, napuštenosti, šumu drveÊa i ljeskanju pastrvi. Leona je na malenoj pozornici stajala onako velika i napuštena do srži i glasom kuÊanice strpljivo pjevala u publiku, a ukoliko bi joj se ipak potkrala kakva smionost u pokretu, djelovala je utoliko sablasnije, jer ta bi djevojka i tragiËne i vragoljaste osjeÊaje u duši popratila istim mukotrpno nauËenim pokretima. Ulricha je odmah podsjetila na stare fotografije ili lijepe žene u starim godištima njemaËkih obiteljskih Ëasopisa, i dok se zadubljivao u lice te žene, otkrio je u njemu cio niz sitnih crta koje nikako nisu mogle biti zbiljske, a ipak su tvorile to lice. Naravno, u svim vremenima postoje svakovrsna lica, no ukus nekog doba izdiže samo jedno i pretvara ga u sreÊu i ljepotu, dok sva ostala lica nastoje postati njemu sliËna. »ak i ružnima to otprilike uspijeva, uz pomoÊ frizure i mode, i tek onim licima roenima za neobiËne uspjehe, u kojima se iskazuje kraljevski, protjerani ideal ljepote, to ne uspijeva nikada. Poput leševa prošlih strasti, takva lica lutaju velikom

- 27 -

nestvarnošÊu ljubavne gužve, a muškarcima koji su buljili u široku dosadu Leontinina pjevanja, ne shvaÊajuÊi što im se dogaa, posve su drugi osjeÊaji širili nosnice nego što je to bio sluËaj pred malim, drskim zabavljaËicama s frizurama plesaËica tanga. Tada je Ulrich odluËio zvati je Leona, a posjedovati je Ëinilo mu se poželjnim poput velikoga lavljeg krzna ispunjenog kod krznara.

No nakon što je otpoËelo njihovo poznanstvo, Leona je razvila još jednu nesuvremenu osobinu; bila je u nevjerojatnoj mjeri proždrljiva, a to je grijeh Ëiji je sveobuhvatni razvoj odavno izašao iz mode. Po svojemu postanku bila je to konaËno osloboena Ëežnja koju je kao dijete osjeÊala za skupocjenim poslasticama. Sada je imala snagu ideala koji je konaËno razbio kavez i prisvojio vlast. »ini se da je njezin otac bio Ëastan malograanin, koji ju je tukao svaki put kada bi odlazila sa svojim obožavateljima. Ona to nije Ëinila ni zbog jednog drugog razloga nego zato što joj je bilo životno važno sjediti na terasi kakve male slastiËarnice i žliËicom grabiti sladoled, pritom otmjeno gledajuÊi prolaznike. Nije se doduše moglo tvrditi da uopÊe nije bila putena, no ako je to dopušteno, moglo bi se reÊi da je, kao i u svemu, i u tome bila upravo lijena i nesklona radu. U njezinu je izduženom tijelu svakom poticaju trebalo iznimno dugo dok ne bi stigao do mozga, pa se dogaalo da usred dana njezine oËi bez razloga poËnu gubiti fokus, dok su noÊu bile nepomiËno usredotoËene na neku toËku stropa, kao da tamo promatraju muhu. Jednako bi se tako ponekad usred potpune tišine poËela smijati nekoj šali, koju je tek tada shvatila, dok bi je nekoliko dana prije mirno odslušala, ne razumijevajuÊi je. Ako nije imala nikakvog posebnog razloga za suprotno, bila je vrlo pristojna. Na koji je naËin uopÊe odabrala svoje zvanje, nikako se nije moglo od nje izvuÊi. »ini se da ni ona sama to više nije toËno znala. Pokazalo se jedino da je svoj posao pjevaËice smatrala nužnim di- 28 -

jelom života, a sve ono veliko što je Ëula o umjetnosti i umjetnicima povezivala je s time, tako da joj je izgledalo ispravno, odgojno i otmjeno što je svake veËeri izlazila na malu pozornicu zamagljenu dimom cigara i izvodila pjesme Ëiji je dojmljiv znaËaj bio gotova stvar. Naravno, pritom, kao što to mora biti, ne bi li se udahnulo malo života u ono pristojno, takoer nipošto nije prezala od povremeno ubaËenih nepristojnosti, no bila je Ëvrsto uvjerena kako primadona carske opere Ëini to isto.

Jasno, ako baš hoÊemo nazvati prostitucijom kada netko, za razliku od onoga što je uobiËajeno, za novac ne daje svoje cijelo biÊe, nego samo tijelo, onda se Leona povremeno bavila prostitucijom. No ako netko tijekom devet godina, kao ona od svoje šesnaeste, zna koliko su niske dnevnice koje se plaÊaju u najlošijim barovima, na umu ima cijene haljina i rublja, odbitke, škrtost i samovolju vlasnika, postotke od jela i piÊa gostiju koje uspije raspoložiti i raËuna za sobu u susjednom hotelu, dnevno s time ima posla, zbog toga se svadi i obraËunava poput trgovca, onda ono što neupuÊenoga zabavlja kao ispad, postaje zvanjem ispunjenim logikom, realnošÊu i poslovnim pravilima. Upravo je prostitucija podruËje u kojemu veliku razliku Ëini promatra li se odozgor ili odozdol.

No iako je Leona pitanje seksualnosti shvaÊala potpuno poslovno, ipak je bila i romantiËna. Jedino što se kod nje sve raskošno, oholo, rasipniËko, osjeÊaji ponosa, zavisti, pohote, Ëastohleplja, predanosti, ukratko pogonske sile osobnosti i društvenog uspona, igrom prirode nije povezalo s takozvanim srcem, nego se smjestilo u tractus abdominalis i vezalo uz prehranu, kao što je to u prošla vremena i bio obiËaj, što se još i danas može vidjeti kod primitivnih naroda ili seljaka koji obilno blaguju, koji otmjenost i mnogo toga drugoga što odlikuje pojedinca izražavaju bogatim obrokom, pri kojemu se sveËano, sa svim popratnim pojavama, prežderavaju. Za stolovima - 29 -

svojega glazbenog lokala Leona je obavljala ono što joj je bila dužnost; no sanjala je kavalira koji bi je trajnim odnosom, za trajanja takva angažmana, od toga oslobodio i omoguÊio joj da, otmjeno se držeÊi, za otmjenim jelovnikom sjedi u otmjenom restoranu. Ona bi najradije odjednom jela sve ponueno; osjeÊala bi bolno proturjeËnu zadovoljštinu što istodobno može pokazati da zna kako bi trebalo birati i oblikovati izabrani meni. Tek je kod sitnih slastica mogla pustiti mašti na volju, pa je obiËno obratnim redoslijedom od toga nastajala opsežna druga veËera. Uz pomoÊ crne kave i poticajnih koliËina alkohola Leona bi ponovno uspostavljala sposobnost primanja hrane te se uzbuivala iznenaenjima sve dok njezina strast ne bi bila zadovoljena. Tada bi joj tijelo bilo tako ispunjeno otmjenim stvarima da se jedva držalo na okupu.

Tromo, sjajnih oËiju gledala je oko sebe, i iako nikada nije bila odveÊ razgovorljiva, u tom je stanju rado razmatrala poslastice koje je prethodno pojela. Kada bi izgovorila polmone à la Torlogna ili jabuka à la Melville, nabacila bi to onako kao što drugi izvještaËeno usput spominju da su razgovarali s istoimenim vojvodom ili lordom.

BuduÊi da javno pojavljivanje s Leonom baš i nije bilo po Ulrichovu ukusu, njezino je hranjenje obiËno premještao u svoju kuÊu, gdje je voljela jesti meu jelenjim rogovima i stilskim pokuÊstvom. No ona je to doživjela kao gubitak društvene zadovoljštine i kada ju je Ëovjek bez osobina poticao na osamljenu neumjerenost najneËuvenijim jelima koje obiËan kuhar može isporuËiti, osjeÊala se jednako zlorabljenom kao i žena koja primijeti da nije voljena zbog svoje duše. Bila je lijepa, pjevaËica, nije se trebala skrivati, i svake se veËeri na nju lijepila požuda nekoliko desetaka muškaraca, koji bi joj dali za pravo. A ovaj Ëovjek, iako je htio s njom biti nasamo, nije iz sebe uspio izvuÊi ni to da joj kaže: Bože, Leona, tvoja me g.....

- 30 -

Ëini blaženim! i obliže brkove od želje kada bi je samo pogledao, kako je to bila navikla od svojih kavalira. Leona ga je malËice prezirala, iako ga se, naravno, vjerno držala, a Ulrich je to znao. InaËe je dobro znao kako se valja ponašati u Leoninu društvu, ali vrijeme dok je još mogao prevaliti takvo što preko usana i dok su one još bile ukrašene brkovima bilo je davno iza njega. A kada nekome više ne polazi za rukom nešto što je prije mogao, kakva god glupost to bila, to je ipak upravo tako kao da mu je ruka ili noga onemoÊala od kapi. OËne su mu jabuËice ispadale iz duplji dok je gledao svoju prijateljicu koja se zarumenjela od jela i piÊa. Njezinu se ljepotu oprezno moglo odvojiti od nje. Bila je to ljepota vojvotkinje koju je Scheffelov Ekkehard prenio preko praga samostana, ljepota junakinje sa sokolom na rukavici, ljepota legendarne carice Elizabete s teškim vijencem kose, oduševljenje ljudima koji su svi veÊ umrli. ToËno bi bilo kazati da je podsjeÊala i na božansku Junonu, ali ne na onu vjeËnu i neprolaznu, nego na ono što je prošlo ili prolazeÊe vrijeme nazivalo junonskim. Tako je san postojanja bio tek ovlaš prebaËen preko materije. Leona je meutim znala da za otmjeni poziv nešto duguje i onda kada domaÊin ništa ne želi i da ne smije dopustiti da se u nju samo zuri; zato bi, Ëim bi to ponovno bila u stanju, ustala i poËela pjevati, opušteno ali glasno. Njezinu su prijatelju takve veËeri izgledale kao istrgnut list, oživljene razliËitim idejama i mislima, ali mumificirane, kakvim postaje sve istrgnuto iz konteksta, i ispunjene onom tiranijom vjeËito zaustavljenog, koja tvori nelagodnu draž scenskih slika, kao da je život iznenada primio sredstvo za uspavljivanje i sada tako stoji, ukoËen, pun unutarnje povezanosti, oštro razgraniËen, a ipak u cjelini užasno besmislen.

- 31 -

Roman s osobinama

Kad se pojavio »ovjek bez osobina, javnost nije mnogo marila za roman koji nije bio ni avangardno izazovan ni senzacionalistiËki aktualan. Der Mann ohne Eigenschaften stekao je definitivno priznanje tek poslije autorove smrti, u poratnom razdoblju. Tada je, pedesetih godina, prešao i jeziËne granice: u Englesku, gdje ga je kritika nazvala jednim od najveÊih romana stoljeÊa (kao The Man Without Qualities), u Francusku (kao L’homme sans qualités), u Italiju (kao L’uomo senza qualità). Godine 1967. pridružio im se prijevod Zlatka Gorjana.

PokušavajuÊi pobliže odrediti znaËajke tog romana, pada mi na um osmo poglavlje (uvodnog dijela), gdje se opisuje “Kakanija”, to jest carska i kraljevska (k.u.k.)

Austro-Ugarska. “Tamo, u Kakaniji, toj u meuvremenu odumrloj, neshvaÊenoj državi, koja je u mnogim stvarima, ne dobivši za to priznanje, bila primjerna, postojao je i tempo, no ne u prevelikoj mjeri. »im bi u tuini pomislili na tu zemlju, pred oËima se stvaralo sjeÊanje na bijele, široke, bogate ceste iz doba hodnji i brzih poštanskih koËija, koje su se u svim smjerovima proširile poput rijeka reda i poretka, poput vrpci od svijetle vojniËke dvonitke i obgrlile druge zemlje papirnato bijelom rukom uprave.

A kakve su to zemlje bile! Bilo je tu ledenjaka i mora, krša i Ëeških kukuruznih polja, jadranskih noÊi, koje su cvrËale nemirom zrikavaca, i slovaËkih sela gdje se dim iz kamina uzdizao kao iz raširenih nozdrvi, dok se selo sti-

- 837 -

skalo izmeu dvaju brežuljaka, kao da je Zemlja malo otvorila usnice da bi meu njima zagrijala svoje dijete.

Naravno, po tim su cestama vozili i automobili; no nije ih bilo odviše! I ovdje se pripremalo osvajanje zraËnog prostora; ali ne odveÊ revno. Ponekad bi neki brod odaslali u Južnu Ameriku ili istoËnu Aziju; ali ne preËesto.

Nije bilo težnje za svjetskim gospodarstvom ili upravljanjem svijetom; smjestili smo se ovdje, u središte Europe, na sjecištu starih osovina svijeta; rijeËi kolonija i prekomorje zvuËale su kao nešto još posve neistraženo i daleko.

Razvijao se luksuz; no nipošto ne tako pretjerano rafinirano kao kod Francuzâ. Bavili smo se sportom; ali ne onako zalueno kao Anglosasi. Za vojsku su se izdvajale gomile novca; no ipak upravo dovoljno da ostanemo druga najslabija velesila. I glavni je grad bio nešto manji od svih ostalih najveÊih svjetskih gradova, ali ipak znatno veÊi od obiËnih velikih gradova.” (prijevod Andy JelËiÊ) Prenesemo li Musilovu ironiju na njegov roman, mogli bismo reÊi da i njegove književne odlike u mnogo Ëemu odgovaraju opisanom temperamentu. »ovjek bez osobina udaljuje se od tradicionalne strukture, ali ipak ne odviše; ËitaË odgojen u tradiciji, recimo, realistiËkog romana 19. stoljeÊa, ustanovit Êe da je štošta drukËije, ali neÊe biti zbunjen. U pogledu junaka, glavnog lika, Musil je poduzeo sve da mu oduzme ona obilježja koja su nekoÊ slovila kao nužna; stavio je “junaka” pod navodnike, no nije ga gurnuo u nizine bezimenosti i bezliËnosti ∑ demontaža je provedena, ali ne potpuno. Ulrich, Ëovjek bez osobina, ima usprkos naslovu dosta osobina, ali ni jedna, osim sumnjiËavosti, ne preteže. Prodor esejistike u roman, što donekle odgovara povratku “filozofskom romanu” 18. stoljeÊa, u Musila je neobiËno izražen, ali se autor ipak Ëuvao da prekoraËi neke granice: djelo mu nije, tako reÊi, golem esej s podijeljenim ulogama, nego ipak pripovjedno djelo s vrlo velikim udjelom intelektualizma.

- 838 -

Tako bi se moglo nastaviti. Na primjer s tvrdnjom da je Musil napisao jedan od najopsežnijih (ne-zabavnih) romana stoljeÊa, ali vjerojatno bez namjere da postigne na tom podruËju rekord, što znaËi da je ostao ∑ sjetimo se citata ∑ “druga velesila”, po opsegu iza Tolstojeva Rata i mira i Josipa i njegove braÊe Thomasa Manna. Tu, meutim, procjena postaje spekulativna, jer treba imati na umu da je »ovjek bez osobina fragment, i da je nemoguÊe reÊi do kojega bi obujma naraslo to djelo da je autor poživio još desetak ili više godina. Jedno se, ipak, sigurno može ustvrditi: da bi Musilov roman, bez obzira na broj knjiga do kojega bi narastao, ostao zapravo nedovršen.

Drugim rijeËima, “otvorenost” mu je konstitutivna, nužna posljedica književne zamisli.

Svaki svršetak u tradicionalnom smislu temelji se na finalnom pomaku pod nekim predznakom koji, u najjednostavnijim sluËajevima, ËitaË klasificira kao pozitivan ili negativan. U takvu svršetku preteže, dakle, jedna od osobina u sustavu našega shvaÊanja zbilje. Ali kako da se nae uvjerljiva završnica za Ëovjeka koji izbjegava udomaÊen repertoar osobina? Ta “otvorenost” djelo približava romanima iz vremena romantizma, programa koji je autoru poput Musila, tehniËki obrazovanom intelektualcu, zapravo morao biti stran. I mnogi romantiËki romani završavaju “otvoreno” (ili ostaju, ponekad namjerno, nedovršeni), u Ëemu se oËituje uvjerenje da je Ëežnja za stalnom promjenom, za daljinom i za prevladavanjem fiziËkih i duhovnih granica nezaustavljiva i stalna. U naponu te Ëežnje romantiËari ukidaju i granice izmeu fiziËkih i metafiziËkih obzora.

RomantiËke metafizike i bajkovite mašte u Musila nema ∑ njegov horizont omeen je, usprkos elemenata erotiËke “mistike”, iskustveno i znanstveno. Brzopleto bi, ipak, bilo tu okolnost razložiti Ëinjenicom da je autor bio inženjer, dakle prirodoznanstveno obrazovan, i da je sto- 839 -

ga i kao pisac vidio svijet samo oËima fizike ili eksperimentalne psihologije. Ne treba zaboraviti da je jedan od najmaštovitijih romantiËkih pjesnika, Novalis, bio inženjer rudarstva! Autorima poput Musila, Kafke ili Thomasa Manna romantiËka metafizika nije potrebna ∑ ne zato što im je obrazovanje prijeËilo da pokažu razumijevanje za nju, nego stoga što su smatrali da je veÊ iskustveni svijet neizmjerno složen i da nema veÊe zagonetke od obiËne svakidašnjice.

Pitamo se, meutim, što to znaËi: svakidašnjica. Književno djelo svoju “sliku svijeta” ostvaruje na temelju izbora iz neizmjernog repertoara zbiljskih zbivanja i s pomoÊu stvaranja novih kombinacija iskustvene grae.

Svakidašnjica, obiËan život, iskustvo ∑ ti pojmovi mogu, zavisno od epohe i od pisca, obuhvaÊati vrlo razliËite stvari. PišËeva selekcija, njegova paradigmatika, ovisi o mnogim faktorima, pa je pogrešno smatrati da Êe suvremeništvo ili ideološka srodnost veÊ zajamËiti jednakost u stvaranju književne zbilje. Da spomenemo, nasumce, nekoliko imena: Musil, Henry Miller, Brecht i Hamsun bili su suvremenici. Tko poznaje te autore znade da se njihova interpretacija iskustva osniva na posve raznorodnim elementima, i da su estetski “mitovi”, u Millera i Hamsuna, posve razliËito obojeni i usmjereni. Musil je u »ovjeku bez osobina (prvi dio, 15. poglavlje) upozorio na mnoštvo raznolikih znaËajki razdoblja prije prvoga svjetskog rata, dakle vremena kada se zbiva radnja romana.

“Voljelo se i nadËovjeka i podËovjeka; obožavalo se zdravlje i sunce, a obožavala se i krhkost djevojËica s pluÊnim bolestima; vladalo je oduševljenje junaËkim uvjerenjima, ali i uvjerenjima malog Ëovjeka; bili smo vjernici i skeptici, prirodni i izvještaËeni, jednostavni i morbidni; sanjalo se o starim drvoredima oko dvoraca, vrtovima u jesen, staklastim jezercima, dragom kamenju, hašišu, bolestima, opsjednutosti, ali i o prerijama, širokim obzorima, - 840 -

kovaËnicama i valjaonicama, golim borcima, ustancima robova, praparovima ljudskog roda i razbijanju društva.

Naravno, bile su to proturjeËnosti i vrlo razliËiti bojni pokliËi, no imali su zajedniËki dah; da smo rastavili ono doba, iz njega bi proizašao besmisao poput kvadratnoga kruga od drvenog željeza, ali u stvarnosti se sve stopilo u blještav smisao.” »itaË romana u tijeku lektire veÊ doskora razabire da je autor iz tako obilate panorame razdoblja za svoju svrhu izdvojio samo nekoliko Ëestica, demonstrirajuÊi na svoj naËin književni paradoks “ograniËenog totaliteta”. Pretpostavimo da je zamisliv ËitaË koji godine prije prvog rata poznaje samo na temelju Musilova romana: takav ËitaË ne bi imao ni predodžbe a kamoli znanja o nekim stvarima koje se u citatu samo spominju ∑ o prerijama, kovaËnicama i valjaonicama, o radnicima uopÊe, o svijetu izvan vidokruga vladajuÊih slojeva i obrazovanoga graanstva. Takvu svojevrsnu redukciju ËitaË nalazi i u romanima Marcela Prousta ili Thomasa Manna. Tajna velike umjetnosti tih romanopisaca u tome je što njihova djela usprkos tome ne pobuuju dojam da je njihov odabir iz zbilje istovjetan sa cijelom zbiljom, da je neprikosnoven i samo po sebi razumljiv. Ironija, neodreenost, nabaËene aluzije ∑ sve to upozorava da je njihov pripovjedni svijet evokacija jedne krhke kulture, koja je samo dio povijesne zbilje, mnogo veÊe i složenije. »ovjek bez osobina mogao je biti panoramski roman epohalnih opreka da je autor odabrao naËelo “simultanosti” u spajanju kontrastnih podruËja. Meutim, on je ∑ premda suvremenik Dos Passosa i Döblina ∑ pošao od jedinstva kompozicije i likova, toËnije: kompozicije i središnje liËnosti. Ulrich, mladi intelektualac iz imuÊne i ugledne obitelji (Ëije prezime ne saznajemo), sin sveuËilišnog profesora, graanskog liberala ali i pravnog savjetnika plemiÊkih krugova, Ulrich dakle, “Ëovjek bez osobina”, - 841 -

mentalno je središte romana: njegov vidokrug, uglavnom, tvori svijet romana, njegova su iskustva u prvom redu polazište za razmišljanje, njegovi prijatelji i znanci tvore pretežni dio personala djela. Da ne bude nesporazuma, treba odmah reÊi da on nije najviša mentalna instanca; postoji jedan “glas” koji mu je nadreen, glas koji ne pripada nijednom vidljivom tijelu, nijednoj osobi romana, ali je ipak uvijek i svagdje nazoËan ∑ što bi bilo nezamislivo u naturalistiËki koncipiranom djelu. Tome Êemo se pitanju još vratiti.

Musilov »ovjek ide meu one romane kojima kategorija fabule gotovo i nije primjerena. U galeriji velikih romana 20. stoljeÊa djelo u tom pogledu ne odudara mnogo od ostalih. Ipak, upuÊenu ËitaËu uskoro postaje jasno da se neka neoËekivana obilježja teksta oslanjaju na tradiciju koja je starija od mnogih udomaÊenih fabularnih konvencija, naime na tradiciju filozofskog romana 18. stoljeÊa.

Musilu su bliži pisci poput Swifta, Diderota, Sternea ili Goethea negoli Scott, Balzac i Dickens (ili njihovi srodnici, tri-Ëetiri kata niže, Dumas i Sue). »itaË navikao na sadržaj s dinamiËnom okosnicom i “intrigom”, dakle na elemente baštinjene iz pustolovne pripovijetke i drame po ugledu na Shakespearea, bit Êe vjerojatno zbunjen Musilovom nebrigom, odnosno bezbrižnošÊu kojom se on odriËe tih elemenata. Supstanca je njegova romana u razmišljanjima, razgovorima i, dakako, u ironiËnom znaËaju stila i kompozicije.

Dešava se vrlo malo, svakako tako malo da bi neki brzopleti pisac, zainteresiran samo na tome da brzopotezno apsolvira fabulu, uspio ispuniti jedva pedesetak stranica. Radnja se zbiva (ili bolje: likovi žive) u godini prije prvoga rata, a mjesto je zbivanja BeË, a tu pak pretežno stanovi intelektualaca, umjetnika, politiËara, bankara, ukratko: utjecajnih ljudi ili ljudi koji bi to željeli biti. Vrijeme i mjesto toËno su odreeni, no autor ne krije da mu - 842 -

nije stalo do naturalistiËkog romana miljea: povijesni trenutak treba da predoËi epohu koja ide svom kraju, a grad BeË, prikazan uglavnom bez lokalnih znaËajki, oznaËava naprosto evropski velegrad. Razumije se, taj je grad središte “Kakanije”, koja, kako smo veÊ vidjeli, nije opisana bez simpatije, no dunavska monarhija nije ovdje predmet posebnog zanimanja, a pogotovu ne sentimentalnosti.

KarakteristiËna je Musilova dosjetka što monarhiju nije predstavio po neËemu što u njoj jest, nego po neËemu što bi moglo biti, što se tek sprema. Ili drugim rijeËima, prema terminologiji kojom se autor služi u romanu: zemlja nije portretirana politiËki u indikativu, nego u konjunktivu. U prvom svesku jedan dio poglavlja zaprema djelatnost nekih zastupnika “visokog društva” koji kao odbor vrše prve pripreme za proslavu sedamdesetgodišnjice vladavine cara Franje Josipa I. ∑ jubileja koji bi se imao slaviti 1918. godine, dakle pet godina poslije datuma kojim je obilježen poËetak radnje romana. Odbor tu proslavu naziva “usporednom akcijom” jer se predvia da Êe se iste godine (1918.) proslaviti i sveËana obljetnica u NjemaËkoj: tridesetgodišnjica vladavine cara Wilhelma II. Ironija je romanopisca da je odabrao godinu koja je za obje države u zbilji postala kobna: tako ËitaËi znaju nešto što likovi romana još ne mogu znati, da Êe ta godina, naime, umjesto jubileja donijeti propast obiju monarhija. Te sveËane proslave za ËitaËa imaju ∑ prema rijeËima H. Strittmattera ∑ unaprijed znaËaj pogreba. Isto je tako karakteristiËno da pripreme za austrijsku obljetnicu u aktivnostima Musilovih likova ostaju bez konkretnih rezultata: sve su to samo nagaanja i primjeri prazne retorike. U daljim dijelovima romana taj motiv išËezava.

Svi drugi motivi, koji izmjeniËno dominiraju u pojedinim dijelovima, pretežno su privatnog znaËaja. Ulrich upoznaje u svom svojstvu tajnika spomenutog odbora “liËnosti” iz javnog života, oficire i industrijalce, tako na - 843 -

primjer bankara i književnika Arnheima (lik u kojemu je Musil portretirao njemaËkog politiËara Waltera Rathenaua, koji je u zbilji postao žrtva desniËarskog atentata u prvim godinama Weimarske republike), ali i ti likovi prikazani su uvelike u privatnoj sferi. A to pogotovu vrijedi za ženske likove, za Ulrichove ljubavnice, za poklonicu Nietzscheove filozofije Clarissu, ženu Ulrichova prijatelja Waltera, a ponajviše za Ulrichovu sestru Agathu, koja u treÊem i Ëetvrtom dijelu romana dospijeva u središte Ulrichovih duhovnih i erotiËkih doživljaja. MistiËka ljubav koja spaja brata i sestru udaljuje djelo iz javne, politiËke koloteËine i skreÊe ga na podruËje ideje koja bi se mogla nazvati privatnom utopijom.

Izuzme li se Arnheim, koji je svojom prodornošÊu i svojim aktivizmom vidljiva opreka Ulrichu, njegovoj kontemplativnoj ironiji, svi se likovi mogu smatrati nadopunom Ulrichu, to jest oËitovanjima karakternih ili misaonih crta koje su u “Ëovjeku bez osobina” latentne. AnalizirajuÊi s mnogo znatiželje i duha ljude s kojima se susreÊe, Ulrich bolje upoznaje sebe jer u drugima prepoznaje duševne Ëestice svoga biÊa ili zapretene znaËajke povijesnih zbivanja u društvu. U ubojici Moosbruggeru, primjerice, oËituje se nasilje i agresivnost koja je svojstvena društvenim strukturama ali samo iznimno postaje vidljiva probivši površinski sloj civilizacijskih konvencija. Dobro je, meutim, primijeÊeno da Ulrichove duhovne (i tjelesne) epizode ne izazivaju promjene i da se ni on ni drugi likovi bitno ne preobražavaju ∑ a to nameÊe usporedbu s tipom romana, osobito u njemaËkoj književnosti, kojemu se Musilovo djelo po nekim obilježjima približava: s tipom obrazovnog ili razvojnog romana. No dok u takvim romanima (kojima se od djela Musilovih suvremenika može pribrojiti »arobni brijeg Thomasa Manna) skup individualnih iskustava pokreÊe razvitak i zrenje liËnosti, proces koji može biti i društveno-povijesno indikativan, u »ovjeku - 844 -

bez osobina razvojnog procesa nema: Ulrich u mislima traži putove i moguÊnosti, ali napušta poziciju Ëim bi je usvojio, svjestan da je svako gledište proturjeËno jer mu se može naÊi opreka.

Pascal je jednom zapisao da sve ljudske nevolje dolaze odatle što Ëovjek nije kadar da ostane spokojno u svojoj sobi. Na tu misao podsjeÊaju odlomci u kojima nam Musil predstavlja svoga problematiËnog junaka, koji je gotovo neka vrsta intelektualnog Oblomova. I Ulrich, naime, smatra da valja “ostati u sobi”, to jest što više izbjegavati životnu vrevu; on, doduše, nipošto ne bježi od ljudi, ali voli ostati, bar duhovno, po strani, voli izabrati stajalište skeptiËnog promatraËa. U trenutku kada ga upoznajemo Ulrich je navršio trideset i drugu godinu, materijalno je osiguran jer postoji obiteljski imetak, slobodan je, bez obveza, jer nije prisiljen raditi, ukratko: on je “Ëovjek bez osobina” u tom smislu što je Ëovjek bez Ëvrstih namjera, bez uvjerenja koja bi ga sapinjala, bez težnji k odreenoj buduÊnosti. U stadiju što ga opisuje roman Ulrich nije bez životnih iskustava; naprotiv, njegova sumnja u zvanja i karijere i njegova odluka da neko vrijeme samo promatra život oko sebe, rekli bismo: iz lože koju duguje svom društvenom položaju, temelje se upravo na steËenim iskustvima. Nije teško pogoditi da su to bila razoËaranja.

U dijakronijskom portretu Ulrichovu, što ga ironiËni pripovjedaË skicira u prvom dijelu (9. do 13 poglavlje), Ëitamo da je Ulrich isprva bio zadojen mišlju da postane “znaËajan Ëovjek”. Pokušao je to postiÊi u tri zaleta. SmatrajuÊi kao gimnazijalac da su vojskovoe vrijedni i znameniti ljudi, stupio je po završenoj školi u vojnu službu, snatreÊi kao zastavnik o junaËkim vremenima.

“Natjecao se u jahanju, borio u dvobojima i razlikovao samo tri vrste ljudi: Ëasnike, žene i civile. Ovi posljednji bili su tjelesno nerazvijena, duhovno prijezira vrijedna klasa, kojoj su Ëasnici otimali supruge i kÊeri. Prepustio - 845 -

se veliËanstvenom pesimizmu: buduÊi da je vojniËko zvanje oštar, užaren instrument, Ëinilo mu se da je za njegovu dobrobit tim instrumentom potrebno žeÊi i rezati svijet.

Imao je doduše sreÊu da mu se pritom ništa nije dogodilo, no jednoga je dana iskusio nešto novo. U jednom je društvu s poznatim bankarom došao u mali raskorak, koji je htio riješiti na svoj veliËanstveni naËin, no pokazalo se da i u civilnom životu postoje muškarci koji znaju štititi ženske Ëlanove svojih obitelji. Bankar je porazgovarao s ministrom obrane, kojega je osobno poznavao, što je Ulrichu donijelo podulje objašnjavanje s pukovnikom, tijekom kojega je upozoren na razliku izmeu nadvojvode i obiËnog Ëasnika. Od tada ga zvanje ratnika više nije radovalo.”

Lako je ustanoviti što bi se desilo da autor svom junaku nije pružio šansu da se ogleda i na drugim podruËjima: Ulrich bi postao odnosno ostao književni par Schnitzlerovu poruËniku Gustlu, koji je takoer podijelio ljude u tri soja: oficire, žene i civile. No, dok Gustl ostaje Gustl, Musilov »ovjek ne ostaje na mentalnom stupnju koji je preduvjet takvom razvrstavanju. Drugi njegov nalet donekle ga je primakao intelektualnoj spremi s kojom se zatekao 1913. godine. Ipak, i obrazovanje inženjera a još manje svakidašnjica “tehniËkoga Ëovjeka” nisu mu bili stalno po volji. Nije ga zadovoljavala ideologija tehnokracije, koju je doživio ovako: “Tko bi trebao biti opËinjen tisuÊugodišnjim naklapanjem o tome što je dobro i zlo nakon što se ispostavilo da nije rijeË o ‘konstantama’, nego o ‘vrijednostima funkcija’, tako da kvaliteta djela ovisi o povijesnim okolnostima, a Ëovjekova dobrota o psihotehniËkoj vještini kojom se vrednuju njegove osobine! Svijet je jednostavno smiješan pogledamo li ga iz tehniËkog oËišta; nepraktiËan je u svim meuljudskim odnosima, u najvišem je stupnju neekonomiËan i netoËan u metodi...” Tek treÊi pokušaj da se u životu afirmira - 846 -

približno ga je zadovoljio, ili kako kaže pripovjedaË: Ulrich je prigrlio matematiku, koja mu je, dakako, i polazila za rukom, ne zato da postigne znanstvenu karijeru, nego zato što je osjeÊao ljudsku sklonost prema njoj. Za Ulricha je matematika bila izvor zadovoljstva pa nije mario za tvrdnje onih ljudi, uostalom mahom slabih matematiËara, kako se Ulrichu Ëinilo, koji su upozoravali da je “matematika, majka egzaktnih prirodnih znanosti, baka tehnike, takoer i pramajka onoga duha iz kojega su se na koncu uzdigli bojni otrovi i borbeni zrakoplovi”.

Ulrichova sklonost prema sublimnoj igri matematiËkih veliËina, prema filozofiji i psihologiji (a to su bile i Musilove omiljele discipline!) sadrži i elemente društvene utopije. Taj skrovit motiv sam tekst romana ne komentira.

Implicite je motiv nazoËan time što Ulrich, povlašten i slobodan da bira, ne mora spajati zanimanje za neku duhovnu djelatnost s izvorom zarade za život i profesijom.

Da kažemo igrom rijeËima: zanimanje (interes) ne mora mu biti zanimanje.

Razmišljanja o tome mogu se naÊi veÊ u jednom ranom Musilovu eseju: MatematiËki Ëovjek (Der mathematische Mensch, 1913.). Temeljna je misao autorova da se matematika razlikuje od disciplina kojima je ona podloga ponajprije po tome što ona, doduše, može imati neku praktiËnu svrhu, ali ne mora; to jest, njezin je smisao u njoj samoj, ona je “Ëista istina” i “luksuz” pukog intelekta.

MatematiËar se od tehniËara (u najširem smislu) razlikuje, dakle, po tome što njega ne zanima pragmatika stvari, moguÊnost primjene; raËuni su za njega problemi, izazovi razumu, a ne proraËuni. I ovaj esej Musilov, uz mnoge druge, ušao je, prilagoen, u roman, i to kao sastojak karakteristike naslovnog lika. Matematika pristaje uz Ulricha stoga što ta disciplina, kako je shvaÊa Musil, izražava njegove utopijske težnje u odnosu prema radu uopÊe, posebno prema duhovnoj djelatnosti. (MatematiËka kom- 847 -

binatorika ima u romanu iskljuËivo takvu simboliËku vrijednost. Stvarni problemi matematike nisu nigdje sastavni dio teksta, što treba istaÊi, da se ne pobude pogrešna oËekivanja. »ovjek bez osobina nije roman matematike u onom smislu u kojem je Doktor Faustus Thomasa Manna roman moderne glazbe.) Bitno je uvjerenje Ulrichovo da Ëovjekova djelatnost na najvišem stupnju mora biti samosvrhovita, to jest praxis u smislu Aristotelovih rasprava o etici i politici. On se u svojim razmišljanjima, uostalom, mogao pozvati i na Goetheov roman Naukovanje Wilhelma Meistera, koji ne pledira za aristokraciju, ali zato za utopijsku ideju razvijanja slobodne liËnosti u izboru djelatnosti bez ikakve prisile, što je u zbilji bio plemiÊki privilegij; a mogao se pozvati i na Marxovu viziju “carstva slobode” u treÊem svesku Kapitala, gdje se osloboena djelatnost Ëovjekova definira kao “samosvrhovita”. Meutim, pitanje kako uspostaviti društveno ureenje u kojemu bi rad prestao biti teret i postao istinski ljudski sadržaj ∑ to pitanje Musilov roman ne dodiruje.

Njegove granice odreuje individualizam intelektualnog promatraËa koji sa svog stajališta, koje niËim nije ugroženo, znatiželjno ali skeptiËno motri svijet.

Taj pogled, izražen u Ulrichovim razmišljanjima, u njegovoj, mogli bismo reÊi, neprekidnoj unutarnjoj esejistici, gotovo je stalno obilježen ironijom. Što je Musilu ironija, kazuje jedna njegova bilješka iz ostavštine: “Ironija je: prikazati klerikalca tako da je pri tome pogoen i boljševik. Blesavca tako prikazati da autor iznebuha osjeti: pa to sam djelomiËno ja sâm.” Lako su zamislive, s Musilova gledišta, i drugaËije definicije ironije; ali teško da je zamisliva lapidarnija. Ona svakako sadrži ono bitno: Ulrichovo (i Musilovo) uvjerenje da ne postoje apsolutne vrijednosti, jer je sve podložno povijesnoj dijalektici, pa su stoga sve stvari “dvoliËne”, prosudive ovako ili onako.

Autor je bio, bez sumnje, svjestan toga da su u povijesnom - 848 -

životu moguÊa stanja o kojima se ne može suditi i ovako i onako, stanja koja zahtijevaju odreene odluke pa ukidaju neodreenost i distanciranost ironije. Je li sluËajnost što je Musil, postajuÊi stariji i približavajuÊi se našem vremenu, u radu na svom golemom fragmentu poËeo potiskivati ironiju? »injenica je da je prvi svezak romana sav prožet ironijom, dok se u drugom istiËu utopijski i mistiËki elementi, u skladu s ulogom koja pripada Ulrichovoj sestri Agathi, za koju je kritika s pravom ustvrdila da je jedini lik pošteen od ironije.

Ne treba, ipak, zaboraviti da je roman toËno lociran i datiran i da Musil, poËevši s radom na romanu, nije imao potrebe zasnovati lik koji treba dovesti u graniËne, egzistencijalne situacije ili u stanja radikalnih moralnih opredjeljenja. Poput Thomasa Manna u razdoblju »arobnoga brijega, romana koji vremenski nije daleko od »ovjeka bez osobina, beËki autor piše panoramu vremena i društva, etabliranog društva, kojemu on, doduše, pripada i s kojima ga spajaju nebrojene niti, ali s kojim se on nipošto ne identificira. Propast društvenog sloja koji je u salonima opisanima u romanu pripremao “usporednu akciju” Musil je registrirao trijezno, bez mnogo emocija, a pogotovu bez sentimentalnosti. Treba li još reÊi da ironija iskljuËuje sentimentalnost? Iz tog i iz mnogih drugih razloga gotovo je iskljuËeno da bi se Musilovo djelo moglo ikad naÊi meu romanima iz onog vremena koji se Ëitaju da hrane “nostalgiju”.

S druge strane treba priznati da je autorovo pronicanje u epohu na izmaku daleko od toga da se može smatrati pukom satirom. Bit Êemo bliži Musilovim namjerama i, što je glavno, fakturi teksta ako ironiju shvatimo onako kao što je to uËinio André Jolles u svojoj poznatoj knjizi o “jednostavnim oblicima” (Einfache Formen), gdje ironiju suprotstavlja satiri. U satiriËkim tekstovima sadržani su napad i osuda, ali pod uvjetom komike, što je donekle - 849 -

generiËki paradoks. Satirom, kaže Jolles, pogaamo nešto što nam je daleko, strano, zazorno; rugamo mu se bez ikakve samilosti. Ironija, meutim, potjeËe iz dubina “sauËesništva”, to jest skrivenog zajedništva subjekta i objekta, pa stoga distancija koju ironik njeguje u svom stavu prema predmetu ipak ne presijeca potpuno te skrivene veze. Tako je, uostalom, stvari vidio i Musil: sjetimo se netom citiranih rijeËi po kojima predmet poruge u isti mah može biti zrcalo u kojemu subjekt prepoznaje dio svoje liËnosti.

Bez obzira da li bi Ulrich i njegov autor prihvatili to tumaËenje, jedno je oko ironije zacijelo dijalektika. Tko je sklon distanciranom promatranju stvari jer mu je stran patos identifikacije, taj Êe prije i oštrije uoËiti protuslovlja neke situacije i pojave. Ironija i dijalektika nisu daleko jedna od druge. I Hegel u svojoj Povijesti filozofije razornu snagu dijalektiËkog naËela dovodi u vezu s ironijom, pa mu je ironija zapravo ime za protuslovlje koje je svojstveno objektivnom tijeku stvari. DijalektiËar uoËava “ironiju svijeta”. U »ovjeku bez osobina takav je pogled stalno nazoËan. U skladu je s esejistiËkim naËinom pripovijedanja da se u tekstu neprestano isprepleÊu dvije razine: razina pripovijedanja u tradicionalnom smislu (s opisom Ulrichovih radnji, susreta, razgovora itd.) i razina impersonalnog razmišljanja u vidu esejistiËkih ekskurza koji su Ëesto skoro neprimjetno utkani u “epske” odlomke. Tako na primjer (u 7. poglavlju prvog dijela) epizoda o noÊnoj tuËnjavi na ulici, u kojoj je Ulrich, napadnut od nekih agresivnih prolaznika, iskusio svakodnevno nasilje, pruža povod za razmatranja na nadreenoj esejistiËkoj razini ironije (nadreenoj jer joj je svojstvena metoda uopÊavanja). NaËin povezivanja u ovom odlomku karakteristiËan je za cijeli roman: “Ulrich je imao osjeÊaj da se ponio na neodgovarajuÊi naËin. Ali neodgovarajuÊi u odnosu na što?! Tik do ulica - 850 -

gdje svakih tristo koraka redarstvenik kažnjava i najmanji prekršaj nalaze se druge, koje zahtijevaju istu snagu i pristup kao prašuma. »ovjeËanstvo proizvodi Biblije i oružje, tuberkulozu i tuberkulin. Ono je demokratsko uz kraljeve i plemstvo; gradi crkve, a protiv crkava sveuËilišta; samostane pretvara u vojarne, no njima dodjeljuje vojne sveÊenike. Naravno da ono bitangama stavlja u ruke olovom napunjena gumena crijeva da bi time obogaljili tijelo bližnjega, a za usamljeno i izubijano tijelo priprema perine poput onih koje su u tome trenutku okruživale Ulricha, kao da su napunjene samim poštovanjem i obzirom. To je ona poznata stvar s proturjeËjima, nedosljednosti i nepotpunosti života. Ljudi se tome nasmiješe ili zbog toga uzdišu. No Ulrich nije bio baš takav. Mrzio je tu mješavinu odricanja i glupave ljubavi u odnosu prema životu, koja podnosi njegova proturjeËja i poloviËnosti kao što teta usidjelica podnosi nestašluke malog neÊaka.

Jedino što nije odmah skoËio iz kreveta kada se pokazalo da je ostajanje u njemu izvlaËilo svoje prednosti iz nesreenosti ljudskih odnosa, jer u nekom je smislu preuranjeni obraËun sa savjesti na raËun same stvari kada netko u korist svoje osobe izbjegava ono loše i Ëini dobro, umjesto da uloži napore u red cjeline. Ulrichu se nakon njegova neželjenog doživljaja Ëak uËinilo da je užasno malo vrijedno ako se na jednome mjestu uklanja oružje, na drugom kraljevi, a neki manji ili veÊi napredak umanjuje glupost i zlo, jer koliËina negativnosti i lošega za tren se nadopunjuje novim, kao da se jedna noga svijeta uvijek posklizne unatrag kada druga krene naprijed. Morali bi se spoznati uzroci i tajni mehanizmi toga! To bi, naravno, bilo mnogo važnije nego da se postane dobrim Ëovjekom prema naËelima koja zastarijevaju, pa je tako Ulricha na moralnom planu više privlaËila služba u generalštabu nego junaštvo svakodnevnih dobroËinstava.”

Musilov roman ne bi bio ono što jest, naime jedan od - 851 -

gotovo nenadmašivih primjera intelektualizma u književnosti, da u njemu nije još i treÊa razina, koja se oËituje u komentaru na komentar, to jest u onim poglavljima u kojima svijest romana raspreda o smislu esejistiËkih odlomaka, razvijajuÊi teoriju eseja. Najeksplicitniji je primjer 62. poglavlje drugoga dijela, koje govori o “utopiji esejizma”. I ovdje ponovno nalazimo elemente teorije ironijskog pogleda. Zapravo, esejizam je Ulrichu oËito sinonim za ironiju, jer esej, po njemu, razlaže neku pojavu osvjetljavajuÊi je sa više strane, a to, dakako, vodi k relativizmu.

Tako Ulrich i svoj život i svoju okolinu, i svijet uopÊe, motri “esejistiËki”. Vrijednost nekoga Ëina ili neke osobine, pa Ëak i narav tih stvari, njemu je ovisna o okolnostima pod kojima se javljaju, o ciljevima kojima služe, ukratko: o kontekstu koji može biti ovakav ili onakav.

Ubojstvo, na primjer, može sloviti kao zloËin ali i kao junaËko djelo; a trenutak ljubavi može se uËiniti poput pera ispala iz aneoska krila, ali i poput pera domaÊe guske. Ono “ili”, zapamtimo, ovdje znaËi “u isti mah”, zavisno od kuta gledanja.

Duhovni oci takva nazora bili su, u NjemaËkoj, romantiËari: Brentano, Friedrich Schlegel, Tieck, Novalis.

Temelj je romantiËarskog shvaÊanja života i umjetnosti iskustvo da u zbilji nema apsolutnog uporišta, i da se svako gledište može upotpuniti ili pobiti drugim gledištem.

Tako i iluzija umjetniËkog djela nije nepobitna, nego je rezultat konvencija, a konvencije se mogu mijenjati. Takvo shvaÊanje postalo je jednim od biljega 20. stoljeÊa u blještavoj verziji Friedricha Nietzschea, koji je upozoravao da se sve stvari mogu vidjeti na dvostruk naËin: postoji “dvostruka optika”, što znaËi dvije “istine”, bar dvije.

PišuÊi o Wagnerovoj glazbi, Nietzsche je naglašavao da je tajna te umjetnosti u tome što ona na nezapamÊen naËin spaja popularne i ezoteriËne znaËajke, pristupaËnost i profinjenost. Stoga su o Wagneru zamislivi (a zaista i postoje) - 852 -

posve opreËni sudovi, veÊ prema tome s kojega gledišta i na temelju kojih mjerila mu pristupamo. Ironijska je formula prema tome uvijek relativistiËka. Primijenimo li je na svakidašnje ljudske brige i strasti, shvaÊamo upornost kojom Pirandello motiv relativizma stavlja u središte svoga dramskog stvaralaštva. U isto vrijeme, dvadesetih godina, evropski je modernistiËki roman znatnim dijelom u znaku “dvostruke optike”; s Musilom su u tom pogledu usporedivi Thomas Marni, Gide, Huxley. Kontrapunkt engleskog romanopisca ne temelji se samo na suprotstavljanju razliËitih pojava nego i na konfrontaciji razliËitih tumaËenja iste stvari. Sjetimo se samo šarolikosti koju Thomas Mann postiže varirajuÊi u »arobnom brijegu motiv smrti i umiranja: komiËni se aspekti nalaze pored tragiËnih, groteskna vizura miješa se s trijeznom prirodoznanstvenom. Zato ljudske suze mogu biti opisane i kao oËitovanje suÊuti, kao metafora duševnosti, i kao obiËna tvar, kemijski spoj koji sadrži soli i mucina. Na isti naËin rijeË “ljubav” u Ulricha može izazvati predodžbu i anela i guske.

Krajnji je oblik ironije, veÊ u romantiËara, distanca prema pretpostavkama književnog teksta i njegovoj formi.

U Musilovu romanu, kao i u Mannovim romanima srednjeg razdoblja, samo pripovijedanje postaje predmet teksta, predmet Musilova esejizma. Zato je razumljivo da je autoru za njegove namjere u romanu potrebna organizacijska svijest, tj. umjetniËka instanca nadreena svijesti glavnog lika. I ironija Ulrichovih razmatranja samo je dio strukture koja je u svemu podložna relativizmu. Romani imanentnog realizma bude dojam da je pripovijedanje nešto samo po sebi razumljivo, pa potiËu predodžbu da je pred nama život a ne umjetniËko djelo. »ovjek bez osobina ne priklanja se toj tradiciji, veÊ ironiËki obnavlja neke postupke starijeg romana, iz poËetaka graanske književnosti u 18. stoljeÊu. ImajuÊi to na umu, shvaÊamo - 853 -

funkciju uvodnog poglavlja prvog dijela (Poglavlje iz kojega, zaËudo, ne proizlazi ništa). I taj je naslov poglavlja ironiËan; iz tog poglavlja proizlazi, naime, vrlo mnogo: da Êe ËitaË biti suoËen s epskim diskursom kojemu oblikovanje postaje problem, dakle objekt raspravljanja. Pripovijedanje i razmišljanje o pripovijedanju ∑ tekst i metatekst ∑ tvore cjelinu. Prvi odlomak, na primjer, predoËava koje se danas moguÊnosti pružaju na izbor ako je tekstu potrebna “staromodna” konstatacija “ËinjeniËnog stanja” ∑ “lijep dan u mjesecu kolovozu godine 1913.” Suvremenoj, prirodoznanstveno i tehniËki usmjerenoj civilizaciji više pristaje obavijest na naËin meteoroloških izvještaja: “Tlak nad Atlantikom bio je iznimno nizak; premještao se na istok, u smjeru iznimno visokog, još ne pokazujuÊi nakanu da ga izbjegne u smjeru sjevera. Izoterme i izotere uËinile su svoje. Temperatura zraka bila je u uobiËajenom odnosu prema srednjoj godišnjoj temperaturnoj vrijednosti, prema temperaturi najhladnijega i najtoplijeg mjeseca, kao i prema neperiodiËnim mjeseËnim temperaturnim kolebanjima. Izlazak i zalazak Sunca i Mjeseca, promjene osvijetljenosti Mjeseca, Venere i Saturnovih prstenova, zajedno s mnogim drugim znaËajnim pojavama, odgovarali su predvianjima u astronomskim godišnjacima. Voda u zraku dosegla je najviši stupanj kohezije, pa je vlažnost zraka bila niska. Jednom rijeËju, koja priliËno dobro opisuje ËinjeniËno stanje, premda je donekle staromodna ∑ bio je lijep dan u kolovozu 1913. godine.”

Taj poËetak romana nije samo parodija starih epskih uvodnih formula, koje u proemiju ËitaËa upozoravaju na širi kozmiËki, mitski i povijesni okvir zbivanja; ironija pogaa i prirodoznanstveni diskurs, koji teži za egzaktnošÊu, ali u isti mah svojim gomilanjem rijeËi postaje smetnja zornom predoËavanju. U treÊoj alineji ponavlja se postupak epskog pristupa grai “odozgo”, s visina fiktivnog pripovjedaËa, koji je epski suveren, samodržac, - 854 -

ili, kako ga je nazvao Thomas Mann, “duh pripovijedanja”. S atmosferskih prilika pogled se spušta na mjesto zbivanja, na grad BeË, ali bez neke naroËite znatiželje, jer iz perspektive koja obuhvaÊa prostranstva prostora i vremena mnogi se gradovi stapaju u jedan. “Imenu grada ne treba dakle poklanjati posebnu pažnju. Poput svih velikih gradova bio je sastavljen od nepravilnosti, mijene, izbijanja naprijed, zaostajanja, sudarâ stvari i situacija, ponora tišine u meuprostorima, putova i bespuÊâ, snažnih ritmiËnih udaraca, vjeËite disonancije i pomaka svih ritmova u odnosu na druge, nalikujuÊi u cjelini na prokuhali mjehur u nekoj posudi, koji se sastoji od postojana materijala kuÊa, zakonâ, odredbi i povijesnih predaja.”

Iako je jedan od paradoksa Ulrichove liËnosti upravo u tome što je njegov pokušaj da ostane po strani, da bude “bez osobina”, prožet upravo željom da saËuva individualnost i da se ne utopi u bezimenosti. Opisi ambijenta, naime, pokazuju da je djelo ispunjeno autorovom slutnjom da idemo u susret buduÊnosti koja Êe ideji individualnosti pružiti samo neznatne šanse. Meutim, ako više nema likova koji se urezuju u svijest i sudbina koje se pamte ∑ što Êe ostati od pripovijedanja na kakvo smo navikli u tradiciji novovjekovnog romana?

Krizi društva, koju signalizira Ulrichova rezerviranost i ironija, odgovara kriza pripovijedanja, pa nije Ëudo što i tom motivu ima mjesta u Musilovu romanu. Autor misao razvija u pretposljednjem poglavlju drugog dijela, povjeravajuÊi je Ulrichu. NoÊna šetnja, povratak doma, povod je za razmišljanja vrlo karakteristiËna za književno djelo koje, izmeu ostalog, govori o krupnim preobrazbama koje zahvaÊaju i zbilju i književnu fikciju. Ljudi zapravo Ëeznu za tim, razmišlja Ulrich, da im život poteËe onako kao što je nekoÊ pripovjedna književnost oblikovala život: prema odreenim obrascima, vremenskom redu, oËekivanjima... Ljudi se u duši pouzdaju u zakonitosti i predvi- 855 -

divosti, to jest voljeli bi da se i u književnosti i u životu može reÊi da su sva zbivanja suvisla, logiËna, kauzalno spojena, i da odgovaraju slijedu (nekoÊ, tada, onda itd.) za kakav postoji metafora o “niti priËe”. Oni “vole skladni slijed Ëinjenica jer pruža potrebni izgled nužnosti, a dojam da im život ima svoj ‘tok’ je kao neko utoËište u kaosu”. U svojim noÊnim razmišljanjima Ulrich dolazi do zakljuËka da je izgubio smisao za priproste pripovjedne obrasce (“dieses primitive Epische”, kaže Musil) na koje se privatni život još uvijek oslanja. Izgubio je taj smisao jer spoznaje da je zbiljski život, gledan bez tradicionalnih iluzija, postao neprikladan za pripovijedanje, suviše složen da bi se mogao svesti na linearne fabule u kojima je jasno vidljiva “nit”. Zbilja je prije usporediva s plohom beskrajno isprepletenom.

Uzalud je pitati zašto Musil nije pokušao da u svom romanu književnim sredstvima predoËi tu beskrajnu isprepletenost. Spomenuli smo da je on ironik i po tome što je usprkos nekim svojim spoznajama ostao vjeran tradiciji pa roman nije atomizirao ili utopio u jeziËnoj bujici. Izabrao je drugi put: saËuvao je pregledan broj likova, postupnost naracije, jedinstvo u jeziËnoj stilizaciji. Ali ipak ne može biti sumnje da je pripovjedna suverenost samo krinka koju je autor sebi nataknuo, svjestan toga da živi u povijesnoj epohi u kojoj je suverenost samo književna fikcija. Zbivanja u romanu, koja se kreÊu bespomoÊno u krugu, i likovi, koji, po pišËevoj volji, uvelike ostaju blijedi, pokazuju da je prošlo vrijeme snažne osobnosti i slobodna zamaha u povijesnim odlukama. Kafka je jednom rekao da su okovi suvremenoga ËovjeËanstva saËinjeni od kancelarijskog papira. MoÊ anonimne birokracije zasjenjava i svijet Musilova romana, iako posve drukËije nego kod Kafke. Praški je autor kobnim pojavama pokušao suprotstaviti snagu parabole; u Musila je ironija znak

- 856 -

trajne sumnje, pa i nemoÊi. U 40. poglavlju drugog dijela pogled dijagnostiËara biva posebno prodoran: “... Stalni život u dobro ureenoj državi u sebi svakako ima nešto sablasno; ne možemo ni iziÊi na ulicu, a ni popiti Ëašu vode ili uÊi u tramvaj ne dodirnuvši uravnotežene poluge golema aparata zakonâ i odnosâ, ne stavivši ih u pogon ili ne prepustivši im održavanje mira svoga postojanja. Poznat nam je tek najmanji broj onih koje zahvaÊaju duboko u nutrinu, dok se na drugoj strani gube u mreži koju još nijedan Ëovjek nije razmrsio; zbog toga ne priznajemo njihovo postojanje, onako kako graanin ne priznaje postojanje zraka i za njega tvrdi da je praznina, no Ëini se da odreena sablasnost života leži upravo u tome što je sve što ne priznajemo, sve ono što nema boju, miris, okus, težinu i moral, poput vode, zraka, prostora, novca i protoka vremena, zapravo najvažnije. »ovjeka ponekad može zahvatiti panika kao u snu neupravljanom voljom, oluja pokretâ mahnita udaranja oko sebe, kao što Ëini životinja uhvaÊena u njoj nerazumljiv mehanizam mreže.”

Kada je Musil pisao svoje djelo, slutio je da idemo ususret razdoblju tehniËki perfektne organizacije “sablasnosti” u usporedbi s kojim epoha prije prvoga svjetskog rata sve više nalikuje na idilu. Elementi utopije u znatnoj su mjeri zastupljeni u tom romanu, ali je simptomatiËno da su Musilove utopijske projekcije u baštinjenu smislu (slike života u zajednici) bez iznimke negativno obilježene.

Iracionalni, gotovo ekstatiËki optimizam Musilova suvremenika Ernsta Blocha, iskazan veÊ u posljednjoj ratnoj godini u djelu Duh utopije (Geist der Utopie, 1918.), prožet je nadom utemeljenom u socijalistiËkim vizijama.

Od takve je nade Musilov »ovjek, pa i pisac osobno, vrlo daleko. Ako je veÊ do usporedbe sa suvremenim književnim djelima, prije bi se moglo reÊi da su Musilove

- 857 -

slutnje doticale stanja kakva je Aldous Huxley vrlo zorno opisao u svom romana negativne utopije Divni novi svijet (Brave New World), objavljen dvije godine poslije prvoga sveska »ovjeka bez osobina. I Bloch i Huxley, meutim, imaju na umu politiËka, kolektivna zbivanja ∑ bez obzira što je jedan napisao filozofsku rapsodiju, a drugi pripovjedno djelo. Elementi politiËke utopije javljaju se kod Musila samo ponekad, Ëasovito, u razmišljanjima njegovih likova. To je jedan od onih imaginativnih slojeva “u konjunktivu”, kako je tu pojavu nazvala kritika. Simulirana zbilja romana ne prekoraËuje granicu predratnog razdoblja: Ëini se da je autor imao namjeru da radnja završi ∑ kao u »arobnom brijegu Thomasa Manna ∑ u trenutku kad izbija rat, što znaËi da nije pomišljao na to da svog junaka povede u neki svijet koji je drukËiji od onoga “juËerašnjeg svijeta”, da se poslužimo rijeËima Stefana Zweiga. Ironik i skeptik, Musil u buduÊnosti nije vidio izvor nade. Stoga se njegova predodžba o utopijskom stanju ne odnosi na javni, politiËki život, nego na podruËje na koje ne pomišljamo kada govorimo o utopiji.

Utopijska predodžba, koja se u romanu spominje kao “stanje drukËijeg življenja”, uostalom dosta neodreeno, potpuno pripada sferi osobnog, privatnog života ∑ štoviše, ona je u izrazitoj opreci s djelovanjem u javnosti. Musilova je osebujna utopija sretno stanje u koje uranjaju, bar na trenutke, Ulrich i njegova sestra Agatha. Brat i sestra susreÊu se (u drugom svesku romana), pošto su dugo živjeli odvojeno, svaki na svoj naËin, Ulrich zaokupljen svojim studijama, Agatha u braku s Ëovjekom koji joj je zapravo ostao stran. OËeva smrt povod je ponovnom susretu. Od toga se Ëasa približavanje preobražava u otkrivanje davno zaboravljenog zajedništva iz intimnog svijeta djetinjstva. PrenoseÊi nekadanju naivnu sreÊu u sadašnji svoj život, brat i sestra nastoje na naËin koji nije konforman graanskim konvencijama oËuvati sebi trajnost us- 858 -

pomena: oni se prisno druže, njegujuÊi uzajamnu nježnost, izrazito erotiËki obojenu, gotovo na granici incesta. Ne znamo koje bi sve stadije taj odnos zahvatio da je autor uspio završiti treÊi svezak; znademo samo da je i ta “utopija” intimnog zadovoljstva bila zamišljena kao epizoda.

Musil nije bio samo politiËki skeptik nego i nesentimentalan psiholog, koji je dobro znao da njegovi “izabranici” ne mogu poslužiti kao protuteža svijetu javnosti kakav je prikazan u romanu. Ipak, griješe kritiËari koji su taj motiv shvatili prizemno: kao primjer ekstravagantne erotike kojom se i u tom romanu, inaËe toliko intelektualnom, daje ono što romanu odvajkada pripada, naime erotiËki zaplet. Primjereno shvaÊanje, to jest shvaÊanje koje pojedine elemente ne izdvaja nego ih uzima kao dijelove cjeline, ne može, meutim, mimoiÊi Ëinjenicu da je erotiËka epizoda Ulricha i Agathe zapravo samo simptom duševnog zbivanja koje se oËituje i u drugim vidovima radnje drugog i treÊeg sveska. Sestrina senzibilnost budi u Ulricha nove moguÊnosti doživljavanja zbilje. Ironik u sebi otkriva mistiËke sklonosti, što Êe ovdje reÊi sposobnost da svijet ponekad doživi bez razumskog rašËlanjivanja i ironiËne distance: u osjeÊajnoj punini, neposredno, onako kao što djeca doživljavaju tajne šarolike i neiscrpive svakidašnjice. Upadljivo je da u obzorje romana sve više ulazi priroda, draž krajolika, a to su novi iskustveni sadržaji za Ulrichove oËi navikle na uliËnu geometriju velegrada i umjetno svjetlo veËernjih salona. Posve je naravno što se ta emotivna otkriÊa Ulrichova zbivaju u susretu sa sestrom: svježi, “djetinji” pogled napaja se sjeÊanjima na dane djetinjstva.

Godine 1920. Musil je u svoj dnevnik zapisao da su “racionalnost i mistika polovi našeg vremena”. Desetak godina poslije toga, za rada na »ovjeku bez osobina, autoru je to pojmovno dvojstvo pod rukom postalo potka - 859 -

njegove kompozicije: “racionalnost” preteže u prvom svesku, poprimajuÊi ono posebno obilježje nazvano ironija; “mistici” se priklanjaju kasniji dijelovi, koji žele pokazati putove koji od analitiËkog razuma vode k prisnom osjeÊanju života, k “utopiji” osobne sreÊe. Poglavlja na kojima je Musil radio za posljednjih godina života nisu ostala samo nezaokružena, ona su u mnogoËemu i nedoreËena.

Najviši svoj književni domet postigao je autor, bez sumnje, prvim sveskom romana, a to je upravo onaj dio u kojemu pretežu ironija i satiriËki pristup pa se još ne sluti da Êe autor Ulricha uputiti prema mistiËkoj idili.

Možda je rad na romanu za Musila postao tako težak i zbog toga što je znao da ∑ i u umjetnosti ∑ satira djeluje uvjerljivije negoli izraz identifikacije sa zamišljenim skladnim stanjem. U našoj književnosti Krležino stvaralaštvo potvruje takvo mišljenje. Ulrichovo stanje sklada sa zbiljom, doživljaj nepomuÊenih trenutaka neka je vrsta mistiËke ekstaze. A što je takvoj ekstazi primjerenije nego šutnja? Musilov suvremenik i zemljak Ludwig Wittgenstein, koji je u isto vrijeme kao i romanopisac razumsku analizu poveo prema bezglasju mistike (Tractatus Logicophilosophicus) zapisao je da o stvarima o kojima se ne može govoriti treba šutjeti. Možda je ta misao i mimo autorove volje postala geslo njegova romana. Ako je tako, golemo djelo i ne bi trebalo smatrati fragmentom, nego neobiËnim torzom ∑ tvorevinom koja svojom nedovršenošÊu pruža jedini moguÊi svršetak.

Viktor ŽmegaË

- 860 -

Neka vrsta pogovora

Zašto je treÊi dio druge knjige zapravo njezin prvi dio i zašto knjiga nekada jest, a nekada i nije knjiga Na ovome bi mjestu oËekivanija i možda dostojnija bila još jedna, makar i kratka analiza Musilova velikog djela, “posljednjeg romana”, kako ga je sam zvao. Kojim god putem krenuli, materijal je izdašan: od Freuda i Junga, preko Kanta, Nietzschea i filozofije BeËkoga kruga, do romana struje svijesti i postupna zaokreta od ugoajnog impresionizma i secesijskog neoklasicizma do mraËnijih tonova ekspresionizma. Na svakoj od tih, a i brojnih drugih tema zahvaÊenih ovim romanom poËiva cijela gomila seminarskih radova, separata, magistarskih i doktorskih radnji, kao i književnoteorijskih rasprava rasprostrtih od Madrida do Tokija. Ovdje meutim neÊemo baciti još jedan kamenËiÊ u to more teorije, nego Êemo se posvetiti prozaiËnoj, skladištarskoj zadaÊi. Nužno je naime objasniti što ovo izdanje donosi i zašto.

UdaljavajuÊi se od trenutka autorove smrti, djelo se sve više udaljava i od njegovih osobnih nakana. UobiËajeno je reÊi “izvornih nakana”, ali u Musilovu sluËaju one su od doba dok roman još u klasiËnom smislu rijeËi nije bio završen, a autora je zadesila nenadana smrt, udaljene Ëetvrt stoljeÊa. Svijetu su, uz ostale Musilove radove, u naslijee ostala dva objavljena sveska »ovjeka bez osobina i gomila rukopisa u vlasništvu Musilove udovice Mar-

- 861 -

the, koji su nakon njezine smrti prešli u vlasništvo dvoje djece iz Marthina prethodnog braka. Rukopisi su desetljeÊima ostali pohranjeni u Rimu, da bi organizacijskim i financijskim naporima austrijske države na kraju ipak završili u Musilovu institutu u Klagenfurtu, gdje se višegodišnji rad na njima privodi kraju u trenutku dok nastaje ovaj pogovor.

Iz Musilove je ostavštine oËito da je »ovjeka bez osobina podijelio na dvije knjige, gdje rijeË “knjiga” nikako ne treba shvatiti kao fiziËku pojavnost, nego kao oznaku sadržajne razdiobe. Svaka od tih dviju knjiga trebala je imati dva dijela, s time da se brojevi dijelova nižu, pa se druga knjiga ne dijeli ponovno na prvi i drugi dio, nego na treÊi i Ëetvrti. Plan je dakle bio: dvije knjige, Ëetiri dijela. Da je Musil svoj rad uspio završiti, što znaËi da je dosegnuo trenutak kada bi ga predao u tisak i nakratko zatomio želju za vjeËnim promjenama, izdavaË bi se našao na mukama kako toliki materijal razdijeliti fiziËki, jer rijeË je o pretpostavljenih tisuÊu šesto do dvije tisuÊe stranica, ovisno o odabranoj veliËini i vrsti slova te formatu.

U odnosu prema drugim dijelovima prvi je dio vrlo kratak, a treÊi je trebao biti posebno dugaËak. Poglavlja su kroz prva dva dijela oznaËena u neprekinutu slijedu brojkama od 1 do 123, da bi s drugom knjigom, odnosno treÊim dijelom, krenula iznova s brojkom 1. Iako je u tisak predao 58 poglavlja druge knjige, odnosno treÊeg dijela, dvadeset (od 39. do 58.) povukao je iz veÊ uznapredovala tiskarskog procesa te poslije razraivao nove varijante pojedinih poglavlja, djelomice potpuno razliËite od postojeÊih.

Na tome je mjestu dugo bila povuËena crta izmeu onoga što je Ëitateljima dostupno i (nesreene) Musilove ostavštine. Nakon posljednjega autoriziranog poglavlja takoer poËinju i sve brojnije varijante, koje se prema kraju druge knjige (oznaËenom kao Ëetvrti dio) rastapaju - 862 -

u skice i fragmente, ali ipak je, kao kod iskopina etrušËanske vaze, moguÊe rekonstruirati obrise gotovog romana.

Na rastuÊi interes da se roman sklopi makar i u nedovršenom obliku Rowohlt je reagirao knjigom koja sadržava gotovo cjelokupni do tada obraeni materijal iz ostavštine, ali u priliËno nabacanom obliku, što ga Ëak i ambicioznijem Ëitatelju Ëini praktiËno neuporabivim.

Velika se veÊina izdavaËa prijevoda Musilova romana, pogotovo ranijih godina, nije htjela upuštati u materijal iz ostavštine, bilo zbog toga što još nije bio obraen, bilo zbog njegove prirode, pa su izdavali samo prvu knjigu i 38 poglavlja druge. BuduÊi da poglavlja, kako roman odmiËe, u prosjeku postaju sve duža, tih je 38 poglavlja tek nešto kraÊe od prethodna 123. Zato je veÊina izdavaËa na tome mjestu fiziËki podijelila roman na dvije knjige, Ëesto i bez napomene da je fiziËka druga tek dio Musilove namjeravane druge.

No kako Musilov roman utvruje svoje mjesto u povijesti književnosti, ako i ne kao “posljednji roman”, ali svakako kao temeljno modernistiËko djelo, tako smo sve manje kao završetak dostupnog materijala spremni prihvatiti autorov hir povlaËenja dvadeset poglavlja iz tiska i daljnji hir neodazivanja na Rowohltove molbe (pa i unaprijed isplaÊene honorare) da ta i sljedeÊa napisana poglavlja preda u tisak. Musilov institut u Klagenfurtu pri kraju je rada na novoj, ureenijoj i preglednijoj inaËici »ovjeka bez osobina, s ukljuËenim poglavljima iz ostavštine, koja Êe biti temeljem novom Rowohltovu izdanju.

Ta nova inaËica pratit Êe na CD-u izlazak ove knjige, koja ide “engleskim putem”. Naime engleski prijevod »ovjeka bez osobina izašao je sredinom pedesetih godina prošloga stoljeÊa, a prijevod Zlatka Gorjana trinaest godina poslije. Stjecajem okolnosti novi je engleski prijevod izašao 1995., takoer trinaest godina prije novoga hrvatskoga. Njegova osnovna nakana manje je bila popravlja- 863 -

ti propuste staroga prijevoda, a više pridodati poglavlja iz ostavštine. Tako Ëinimo i mi, ali uz odreeni otklon od “engleskog puta”.

Kao prvo, bez obzira na odliËno poznavanje njemaËkog jezika i kulture te visoku razinu vještine baratanja tadašnjim hrvatsko-srpskim jezikom, prijevod Zlatka Gorjana iz 1967. više ne može zadovoljiti današnje filološke standarde. Osim veÊeg broja materijalnih pogrešaka, previda i lapsusa, na koje je još 1971. upozorio Tomislav Ladan, ipak utopljenih do neupadljivosti u golemom opsegu knjige, taj se prijevod šarolikošÊu registara i priliËnim nepreciznostima, posebno u filozofski intoniranim poglavljima, ne uklapa u današnja oËekivanja kada je rijeË o tako važnom djelu. Sve to upuÊuje na potrebu novog prijevoda, ali nipošto ne diskvalificira tisuÊe Gorjanovih izvanrednih, ponajprije leksiËkih rješenja, zbog Ëega povijesno mjesto toga pothvata ostaje neokrnjeno.

Kao drugo, i još mnogo važnije, u uskoj suradnji s Musilovim institutom u Klagenfurtu naËinjen je izbor poglavlja iz ostavštine koja bi trebala zaokružiti drugu knjigu, odnosno treÊi i Ëetvrti dio romana, na naËin prihvatljiv hrvatskoj publici. Izbor poglavlja, odnosno varijanti, uËinjen je temeljem što koherentnijega vremenskog i logiËkog slijeda tkiva romana i namijenjen je “naprednom i zainteresiranom Ëitatelju”, ali ipak ne i znanstveniku specijaliziranom za Musila, koji izvornik u punom obliku neÊe moÊi, a vjerujemo ni željeti izbjeÊi.

S izdavaËke strane to znaËi dva odvojena izdanja: prva knjiga, odnosno prvi i drugi dio, koji sadržavaju 123 poglavlja, izlazi 2008., a druga, koja obuhvaÊa treÊi i Ëetvrti dio romana, 2010. godine.

Andy JelËiÊ

- 864 -

Sadržaj

Prva knjiga Prvi dio ∑ Neka vrsta uvoda 1 Situacija iz koje, zanimljivo, ne proizlazi ništa 2 KuÊa i stan Ëovjeka bez osobina 3 »ak i Ëovjek bez osobina ima oca s osobinama 4 Ako postoji osjeÊaj za stvarnost, mora postojati i osjeÊaj za moguÊnost 5 Ulrich 6 Leona ili promjena oËišta 7 U stanju slabosti Ulrich uzima novu ljubavnicu 8 Kakanija 9 Prvi od tri pokušaja da se postane znaËajan Ëovjek 10 Drugi pokušaj. Natruhe stvaranja morala Ëovjeka bez osobina 11 Najvažniji pokušaj 12 Dama Ëiju je ljubav Ulrich stekao nakon razgovora o sportu i mistici 13 Genijalni galoper potiËe Ulrichovu spoznaju o tome da je Ëovjek bez osobina 14 Prijatelji iz mladosti 15 Duhovni prevrat 16 Tajanstvena bolest jednog vremena 17 Djelovanje Ëovjeka bez osobina na Ëovjeka s osobinama 18 Moosbrugger 19 Pismena opomena i prilika za stjecanje osobina. Rivalstvo dviju krunidba

- 869 -

11 14 17 20 23 27 32 38 44 46 48 52 55 60 68 71 75 85 97

Drugi dio ∑ Dogaaji s premcem 20 Dodir sa stvarnošÊu. Bez obzira na nedostatak osobina, Ulrich se ponio poduzetno i vatreno 21 Zapravo je Usporednu akciju izumio grof Leinsdorf 22 U liku utjecajne, duhovno neopisivo dražesne gospoe Usporedna je akcija spremna progutati Ulricha 23 Prvo uplitanje velikog Ëovjeka 24 Posjed i obrazovanje; Diotimino prijateljstvo s grofom Leinsdorfom i zadaÊa dovoenja slavnih gostiju u sklad s dušom 25 Patnje udane duše 26 Spajanje duše i gospodarstva. »ovjek koji to može želi uživati u baroknoj Ëaroliji stare austrijske kulture. Na taj se naËin raa ideja za Usporednu akciju 27 Bit i sadržaj velike ideje 28 Poglavlje koje može preskoËiti svatko tko nema posebno mišljenje o bavljenju mislima 29 Objašnjenje i prekidi normalnog stanja svijesti 30 Ulrich Ëuje glasove 31 Komu Êeš dati za pravo?

32 Zaboravljena, nadasve važna priËa s majorovom suprugom 33 Raskid s Bonadeom 34 Topla zraka i ohlaeni zidovi 35 Direktor Leo Fischel i naËelo nedostatnog razloga 36 ZahvaljujuÊi spomenutom naËelu, Usporedna akcija postaje opipljivom prije nego što se doznalo što je 37 Izumom “Austrijske godine” jedan novinar prireuje grofu Leinsdorfu velike neugodnosti; Njegova presvjetlost odrješito traži Ulricha 38 Clarisse i njezini demoni 39 »ovjek bez osobina sastoji se od osobina bez Ëovjeka 40 »ovjek sa svim osobinama, ali mu je to nevažno. UhiÊen je duhovni velikan, a Usporedna akcija dobiva poËasnog tajnika 41 Rachel i Diotima 42 Velika sjednica

- 870 -

103 108 114 119

123 129

135 138 139 143 147 149 151 158 161 167 169

173 178 186

189 204 209

43 Ulrichov prvi susret s velikim Ëovjekom. U svjetskoj povijesti ne dogaa se ništa nerazborito, ali Diotima tvrdi da je istinska Austrija Ëitav svijet 218 44 Tijek i kraj velike sjednice. Rachel se svia Ulrichu. Njoj se svia Soliman. Usporedna akcija dobiva Ëvrstu organizaciju 223 45 Dva se vrhunca susreÊu šutke 229 46 Ideali i moral najbolje su sredstvo da se ispuni velika rupa koju nazivamo dušom 233 47 Ono što je kod svih odijeljeno kod Arnheima je u jednoj osobi 236 48 Tri uzroka Arnheimove slave i tajna svega zajedno 239 49 PoËeci suprotnosti izmeu stare i nove diplomacije 244 50 Daljnji razvoj dogaaja. Odjelni predstojnik Tuzzi odluËuje sebi razjasniti Arnheima 250 51 KuÊa Fischel 255 52 Odjelni predstojnik Tuzzi utvruje manjkavost u poslovanju svojega ministarstva 262 53 Moosbruggera odvode u novi zatvor 266 54 Ulrich se u razgovoru s Walterom i Clarissom pokazuje reakcionarnim 268 55 Soliman i Arnheim 276 56 Živa djelatnost u odborima Usporedne akcije. Clarisse piše Njegovoj presvjetlosti i predlaže Godinu Nietzschea 281 57 Veliki uzlet. Diotima skuplja neobiËna iskustva glede biti velikih ideja 286 58 Usporedna akcija izaziva odreena pitanja. No u povijesti ËovjeËanstva nema dobrovoljnog povlaËenja 291 59 Moosbrugger razmišlja 296 60 Izlet u carstvo logike i morala 305 61 Ideal triju rasprava ili utopija toËnoga života 308 62 I Zemlja, ali posebice Ulrich, odaju poštovanje utopiji esejizma 311 63 Bonadea ima viziju 324 64 General Stumm von Bordwehr posjeÊuje Diotimu 336 65 Iz razgovora Arnheima i Diotime 338 66 Izmeu Ulricha i Arnheima ponešto nije u redu 341 67 Diotima i Ulrich 347

- 871 -

68 Digresija: Moraju li se ljudi podudarati sa svojim tijelom?

69 Diotima i Ulrich. Nastavak 70 Clarisse posjeÊuje Ulricha da bi mu ispripovijedala priËu 71 Odbor za donošenje inicijativne odluke glede sedamdesetogodišnjice vlasti Njegova veliËanstva poËinje zasjedati 72 Smijuckanje znanosti u bradu ili Prvi iscrpan susret sa zloÊom 73 KÊi Lea Fischela Gerda 74 »etvrto stoljeÊe pr. n. e. prema 1797. godini. Ulrich ponovno dobiva pismo od oca 75 General Stumm von Bordwehr posjete Diotimi smatra ugodnom promjenom u službenim dužnostima 76 Grof Leinsdorf pokazuje se suzdržanim 77 Arnheim kao prijatelj novinarâ 78 Diotimine preobrazbe 79 Soliman je zaljubljen 80 Sudionici koncila upoznaju generala Stumma, koji se nenadano pojavljuje 81 Grof Leinsdorf izražava se o realnoj politici. Ulrich osniva udruge 82 Clarisse zahtijeva Ulrichovu godinu 83 Dogaaji s premcem ili zbog Ëega ne izmišljamo povijest 84 Tvrdnja da je i obiËan život utopijske naravi 85 Napori generala Stumma da uvede red u civilni um 86 Kralj trgovaca i spajanje interesa duše i posla.

Takoer: svi putevi k duhu polaze iz duše, no nijedan ne vodi natrag 87 Moosbrugger pleše 88 Povezanost s velikim stvarima 89 Moramo iÊi ukorak s vremenom 90 Svrgavanje ideokracije s prijestolja 91 Špekulacija u duhu à la baisse i à la hausse 92 Izvadak iz životnih pravila bogataša 93 Civilnome umu teško je doskoËiti i s pomoÊu tjelesne kulture 94 Diotimine noÊi

- 872 -

357 360 366

372 378 386 397 402 405 408 412 422 427 436 442 449 456 465

478 495 500 503 511 516 526 530 532

95 Veliki pisac s naliËja 538 96 Veliki pisac s lica 543 97 Clarissine tajanstvene moÊi i zadaÊe 546 98 O državi koja je propala zbog jeziËne pogreške 559 99 O poluinteligenciji i njezinoj plodnoj drugoj polovici; o sliËnosti dvaju doba, o dragoj prirodi tete Jane i neredu koji nazivamo novim dobom 570 100 General Stumm prodire u Državnu knjižnicu i skuplja iskustva o knjižniËarima, pomoÊnom osoblju i duhovnom poretku 577 101 Neprijateljski raspoloženi roaci 584 102 Borba i ljubav u kuÊi Fischel 600 103 Iskušenje 612 104 Rachel i Soliman na ratnoj nozi 623 105 Uzvišenim ljubavnicima ništa nije smiješno 631 106 Vjeruje li moderni Ëovjek u Boga ili u šefa svjetske tvrtke? Arnheimova neodluËnost 636 107 Grof Leinsdorf postiže neoËekivan politiËki uspjeh 644 108 Neizbavljene nacije i misli generala Stumma o skupini rijeËi oko izbavljenja 651 109 Bonadea, Kakanija; sustavi sreÊe i ravnoteže 657 110 Moosbruggerova uzrujanost i zatoËeništvo 666 111 Za pravnika ne postoji napola lud Ëovjek 672 112 Arnheim svojega oca Samuela uzdiže meu bogove i donosi odluku da segne do Ulricha. Soliman želi doznati više o svojemu kraljevskom ocu 678 113 Ulrich s Hansom Seppom i Gerdom razgovara miješanim jezikom graniËnog podruËja izmeu visokoumlja i niskoumlja 691 114 Odnosi se zaoštravaju. Arnheim je vrlo blagonaklon spram generala Stumma. Diotima se sprema na prepuštanje bezgraniËnome. Ulrich mašta o moguÊnosti da živimo onako kako Ëitamo 709 115 Tvoje su bradavice poput latica maka 724 116 Dva stabla života i zahtjev za generalnim sekretarijatom toËnosti i duše 733 117 Rachelin crni dan 755 118 Pa onda ga ubij!

760

- 873 -

119 Pritajena oporba i zavoenje 120 Usporedna akcija izaziva nemire 121 Objašnjavanje 122 Povratak kuÊi 123 Obrat

774 785 796 813 822

Roman s osobinama Viktor ŽmegaË

837

Neka vrsta pogovora Andy JelËiÊ

861

O autoru

865

O prevoditelju

867

- 874 -

249,00 kn

www.fraktura.hr