Cvijeće zla

CVIJEĆE ZLA Prepjev, predgovor i napomene Nikola Bertolino

Biblioteka Fraktali 1 Predgovor

2 Predgovor

Charles Baudelaire CVIJEĆE ZLA Prepjev, predgovor i napomene Nikola Bertolino

Fraktura 3 Predgovor

Naslov izvornika Charles Baudelaire, LES FLEURS DU MAL, Oeuvres complètes, Éditions Gallimard, 1961, Bibliothèque de la Pléiade © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2018. © za prijevod Nikola Bertolino i Fraktura, 2018.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-918-3 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 980262

4 Predgovor

Prijateljima iz mog prvog zavičaja Žarku Domljanu, Miljenku Jergoviću, Damiru Šodanu

5 Predgovor

6 Predgovor

Predgovor

7 Predgovor

8 Predgovor

Cvijeće zla

51

Cvijeće zla

52

Charles Baudelaire

Pjesniku bez mane savršenom čarobnjaku francuske književnosti mom veoma dragom i veoma poštovanom učitelju i prijatelju Théophileu Gautieru s izrazima najpokornije odanosti posvećujem ovo bolešljivo cvijeće Ch. B.

53

Cvijeće zla

54

Charles Baudelaire

ČI TAT EL J U Glupost nam i grešnost u duhu se stâne, A i tijelima nam od njih slabi snaga.

Mi hranimo svoja grizodušja draga Kao što prosjaci svoje uši hrane.

Grijeh nam je uporan, kajanje prijetvorno; Za svoje priznanje nadamo se blagu; Kao da smo bijednom suzom sprali ljagu, U glib ceste svoje vraćamo se orno.

Satana Trismegist1* snagom svojih čini Uljuljkuje duh naš na jastuku zala, A od naše volje, tog tvrdog metala, On, učen kemičar, prah i pjenu čini.

Konce što nas kreću vražje ruke drže!

Dok nam se divnima gnusne stvari čine,

Brojevima su označena mjesta, riječi ili pojmovi za koje su dana objašnjenja u Napomenama na kraju knjige. (op. prir.) *

55

Cvijeće zla

Mi, svakim korakom, kroz smrdljive tmine Bez strave ka paklu srljamo sve brže.

Poput razvratnika što sred zagrljaja Grize staroj drolji već usahle grudi, Mi sumnjiv užitak što se usput nudi Ko suhu naranču cijedimo do kraja.

Demonski nam nakot, kao klupka gadna Mnoštva pantljičara, kroz mozgove gmiže, A kad udahnemo, u pluća nam stiže Nevidljiva rijeka Smrti – mračna, hladna.

Ako palikuće nismo, ubojice Što u bijedni okvir svog životnog tkanja Utkivaju otrov, nož i silovanja, To je zato, avaj! što smo kukavice.

Ali te pantere, škorpioni, zmije, Šakali, majmuni, lešinari, kuje,2 Žgadija što urla, rokće, gmiže, ruje, Zvjerinjak porokâ naše duše, krije Gada što bez premca grozan je i zao!

I mada bez snažnog gesta i galame, On bi zemlju satro u ruine same I jednim bi zijevom sav svijet progutao;

56

Charles Baudelaire

To je Čama! – Sja joj suza nehotična Dok sanja smaknuća i nargilu puši.

Ti je, čitatelju, znaš kad nježno guši, Dušo licemjerna, bratska, meni slična!

57

Cvijeće zla

58

Charles Baudelaire

Splin i ideal

59

Splin i ideal

60

Charles Baudelaire

I

BL AGOSL OV Kad u čamu ovog svijeta Pjesnik stiže Po odluci nekog bića vrhovnoga, Zgrožena mu mati pesti k nebu diže, Krikom i kletvama ganuvši i Boga: “Ah! Što ne okotih klupko zmija gadnih, Radije no ovu rugobu da dojim!

O prokleta noći uživanja jadnih Kad svoj pokor začeh pod grudima svojim!

Jer je tvoja volja da jedina mati Budem što se gadi jadnom mužu svome, I pošto ne mogu tu nakazu dati, Ko ljubavno pismo, ždrijelu ognjenome, Prenijet ću sa sebe tvoju mržnju lednu Na prokleto sredstvo tvoje silne zloće I skrhat ću tako tu stabljiku bijednu, Da nikad ne rodi svoje kužno voće!”

61

Splin i ideal

Tako joj se mržnja na ustima pjeni; Jer su za nju vječni ciljevi u tmini, Lomaču za sebe diže u Geheni3 Gdje se kažnjavaju maternji zločini.

Ipak, dok nevidljiv Anđeo ga štiti, Napušteno dijete suncem se opija, Pa će svaka mrva, svaka kaplja biti Njemu rujni nektar, slatka ambrozija.

S oblakom i vjetrom on zna drugovati; Svojim križnim putem opijen, on kliče, A Duh što njegova hodočašća prati Plače, videći ga veselog ko ptiče.

Od njega zaziru svi koje on hoće Da voli, ili se, hrabri što je pitom, Trude da jaukne zbog njihove zloće, Pa svoju svirepost okušaju pritom.

U kruh njegov, puni mržnje bezobzirne, Dodaju pepeo, u vino mu pljunu; Dvolično bacaju ono što on dirne, Tko njegovim putem krene – toga kunu.

62

Charles Baudelaire

Žena mu na trgu viče: “Jer me voli Vjerujući da sam dosta lijepa za to, Držat ću se kao starinski idoli, I hoću da s mene blista samo zlato, Hoću da se mirtom opijam i vinom, Mesom i tamjanom i ljubljenjem nogu, Da znam voli li me s tolikom silinom Da kao bog njegov njim vladati mogu!

A kad mi dodija ta zla komedija, Lomnom ću i moćnom rukom njega taći, I ti nokti, slični kandžama harpija, Put će do njegovog srca lako naći.

Iz krvavih ću ga prsa iščupati Kao pticu kojoj krilašca trepere, I najdražoj zvijeri s prezirom ga dati Da ga pred nogama mojim slasno ždere!”

Ka Nebu, gdje vidi prijestol, sav u sjaju, Pjesnik, pun spokojstva vedrog, diže ruke, A munje mu bistrog duha zaklanjaju Mahnitih naroda lutanja i muke:

63

Splin i ideal

“Blagosloven budi, Bože, što nam dade Patnju, melem naših iskvarenih duša Koji sprema jakog za svete naslade Kada mu kap moćnu i prečistu kuša!

Znam da ćeš Pjesniku jedno mjesto dati U sretnom poretku svetih Legiona I da će u slavlju on sudjelovati Tvojih Arkanđela, Vrlinâ i Tronâ;4 Bol je, znam, jedino plemstvo kome nisu Prijetnja ni zemaljska ni paklena zloba; Da mističnu krunu spletem, potrebni su Udjeli svjetova svih i sviju doba.

Sva iščezla blaga iz Palmire5 drevne, Neznani metali, biser morâ nijemih, Sve bogatstvo svijeta, da odjednom sijevne, Ne bi se blistalo na toj dijademi, Jer će ona biti s vrela gdje se toči Praiskonski plamen, sva od suštog sjaja; Kraj nje najsjajnije, divne smrtne oči Mutna su zrcala, prepuna očaja!”

64

Charles Baudelaire

II

A L BAT ROS Često, zbog zabave, ljudi s broda love Albatrose, moćne ptice s Oceana, Lijene suputnike koji nebom plove Nad lađom što klizi niz prostranstva slana.

Kad ga na pod stave, uhvaćen i svladan, Kralj azura tada raširi kraj tijela, U svom batrganju nespretan i jadan, Ko ogromna vesla, duga krila bijela.

Taj krilati putnik kako je sad bijedan!

Maloprije divan, sad se smiješno valja; Po kljunu ga svojom lulom dira jedan, Drugi hrama, glumi krilatog bogalja!

Pjesnik sliči caru oluja i bura Što se strijelcu smije s oblačnoga svoda; Na tle prognan, gdje ga svijet s porugom gura, Od džinovskih krila ne može da hoda.6

65

Splin i ideal

III

U ZL E T Iznad gora, šuma i povrh dolina, Vrh morâ, jezerâ i nad oblacima, Kroz prostor za suncem i za eterima, Dalje od najdaljih zvjezdanih maglina, Ko plivač koji se u valu sav topi, Moj duše, u letu okretnom i britkom Sa neizrecivim i muškim užitkom Brazdaš dubok ovaj beskraj što te opi.

Leti! Pročisti se blistavom visinom Daleko od smrada tog bolesnog bitka, I pij, poput čistog, božanskog napitka, Oganj koji puni prostore vedrinom.

Iza silnih tuga i briga što štedro U život nam toče tminu i sivilo Sretan je kog dići može snažno krilo U ono prostranstvo blistavo i vedro

66

Charles Baudelaire

I čija misao kao ptica stremi U jutarnje nebo – tko može da leti Nad ovim životom i zna razumjeti Što govore cvijeće i predmeti nijemi!7

67

Splin i ideal

IV

SUGL A S JA Priroda ova hram je gdje stupovlja se živa Katkad oglašavaju zboreći mutne riječi; Čovjek, kroz tamne šume simbolâ prolazeći, Tu prisnim pogledima njihovim praćen biva.

Kao kad se odjeci u udaljenoj huci Ulivaju u tamnu i duboku cjelinu, Prostranstvom svojim nalik na svjetlost i na tminu, Suglašuju se boje i mirisi i zvuci.

Ima svježih mirisa što sliče dječjoj puti, Blagih kao oboe, ko livada zelenih, I drukčijih, raskošnih, pobjednih, iskvarenih, U čijem se širenju sve beskonačno sluti, Ko ambra ili mošus, tamjan i lavandula Što pjevaju zanose i duha nam i čulâ!8

68

Charles Baudelaire

V

Volim da me mašta nagom dobu vrati Kad Feb9 uživaše da kipove zlati, Kad čovjek i žena, snažni, gipki, znahu Nasladu što nije u laži i strahu, Pa pod milovanjem nježnim neba strasnog Proslavljahu zdravlje svoga tijela krasnog.

Nije tad Kibeli,10 plodnoj majci svijeta Još počelo njeno potomstvo da smeta, Već – vučica čija nježnost ne zna među – Svemiru pružaše svoju dojku smeđu.

Lijep i jak, ponosit, čovjek bješe kadar Da lijepim ženama s pravom bude vladar, A one plodovi bjehu, glatki, čisti, Voće tako jedro da ga valja gristi!

Pjesnik, kad zaželi ta iskonska blaga Danas da otkrije, pa pogleda naga Tijela žena, ili tijela muškaraca, Osjeti da dušu taj prizor mu baca U tmine, od groba lednije i crnje!

O stravo što svoje oplakuješ prnje!

Trupovi dostojni maske! sprdnjo živa!

69

Splin i ideal

O tijela mršava, trbušasta, kriva!

Bog Koristi uvi vas, dok bjeste mala, Neumoljiv, u svoj povoj od metala!

O vi žene, avaj! poput svijećâ blijede, Vi što vas blud hrani i iznutra jede, Vi djevice, koje prati kroz sva doba Porok materinstva, plodnosti rugoba!

Zato nas, narode iskvarene, prate Krasote čovjeku drevnom nepoznate: Lica, čirevima srca izrovana, Ljepota koja je iznemoglom zvana; No kraj svih otkrića naših muza poznih, Te rase, prepune svojih boljki groznih, Znat će da Mladosti počast daju štedro, Toj svetoj Mladosti, jednostavnoj, vedroj, Sa pogledom bistrim ko voda što teče, A koja svud širi, bezbrižna ko cvijeće, Ili ko nebeski azur ili ptice, Svoj miris i pjesmu, slast vrtoglavice!

70

Charles Baudelaire

K RONOL OGI JA 1759. U varošici La Neuville-au-Pont (departman Marna, na sjeveru Francuske) rodio se François Baudelaire, otac Charlesa Baudelairea.

1793. U Londonu se rodila Baudelaireova majka Caroline Archenbaut-Defayis (ili Archimbaut-Dufaÿs).

1819. Ostavši udovac, François Baudelaire stupio je s Carolinom Archimbaut-Dufaÿs u svoj drugi brak.

1821. U Parizu se 9. travnja rodio Charles Baudelaire.

1827. Smrt Baudelaireova oca.

1828. Baudelaireova majka ponovno se udaje, za visokog časnika francuske vojske Jacquesa Aupicka, rođenog 1789.

1832. Baudelaire dolazi u Lyon, gdje ga očuh, koji je premješten u garnizon u tom gradu, smješta u privatni pansion Delorme. Iste godine, pošto je upisan u Kraljevski licej u Lyonu, Baudelaire prelazi u internat tog liceja.

1836. Aupick postaje načelnik stožera pariškog garnizona, a Baudelaire, upisan u Licej Louis-le-Grand, živi u internatu tog liceja.

1837. Baudelaire je nagrađen za stihove na latinskom.

1838. S majkom i očuhom Baudelaire ljetuje u Pirenejima, gdje piše jednu od svojih prvih pjesama pod karakterističnim naslovom “Nespojivost” (“Incompatibilité”).

1839. Baudelairea izbacuju iz Liceja Louis-le-Grand, i to zbog sitnice: nije htio predati ceduljicu koju mu je dodao jedan drug.

Aupick postaje general.

Baudelaire uspješno polaže maturski ispit.

1840. Baudelaire se u privatnom pansionu u koji ga je smjestila obitelj upoznaje i zbližava s pjesnicima Ernestom Prarontom i Gustaveom Le Vavasseurom. U to vrijeme počinje i njegova veza s prostitutkom iz Latinske četvrti Sarom zvanom La Louchette (zrikava). O toj vezi,

367 Kronologija

u kojoj je vjerojatno zaražen sifilisom, riječ je u pjesmi “Dok ko leš opružen uz leš, jedne noći…”

1841. Uznemiren Baudelaireovim načinom života, Aupick odlučuje poslati ga u Indiju. Ukrcavši se u Bordeauxu na Brod južnih mora (Paquebot-des-mers-du-Sud), Baudelaire polazi za Calcuttu. U rujnu boravi na otoku Mauricijusu, a u listopadu se iskrcava na otok La Réunion (tada Bourbon) i odbija nastaviti putovanje za Indiju. Međutim, povjesničar književnosti i esejist Pascal Pia u knjizi Baudelaire njim samim ipak dopušta mogućnost da je Baudelaire dospio do Colomba i Calcutte.

Mada to Baudelaire nikad neće priznati, boravak u egzotičnim krajevima južne hemisfere i doživljaj Indijskog oceana ostavit će snažan trag na njegovu djelu.

1842. Na brodu Alcide Baudelaire se vraća u Francusku. Malo poslije dolaska u Pariz upoznaje se s mulatkinjom Jeanne Lemer, poznatijom kao Jeanne Duval, statistkinjom u jednom drugorazrednom kazalištu, i započinje s njom vezu koju će održavati skoro do svoje smrti. Sa Jeanne Duval on će povremeno raskidati, ali će joj se uvijek vraćati, a ona će nadahnuti neke od njegovih najljepših ljubavnih pjesama.

Postavši punoljetan, dobiva svoj dio očinskog nasljeđa, za ono vrijeme veoma veliku svotu (75.000 franaka). Na račun tog nasljeđa počinje se raskošnim načinom života sve više zaduživati. Nastanjuje se na otoku Saint-Louisu.

1843. Anonimno surađuje u drugom dijelu zbirke Stihovi Gustavea Le Vavasseu­­ra, Ernesta Praronta i Augustea Dozona koja je te godine objavljena.

Zajedno s Prarontom radi na drami u stihovima Ideolus, koja ostaje nedovršena.

Preseljava se u palaču Pimodan, gdje živi i slikar Fernand Boissard de Boisdenier, kojega pored Baudelairea posjećuju mnogi pisci i umjetnici, među njima i Gautier i Balzac. Tu se sastaje i Klub hašišovaca, pa i Baudelaire stječe prva iskustva s drogom.

Zadužuje se kupovinom skupih umjetničkih predmeta.

1844. Uznemiren neumjerenom rasipnošću svog pastorka, Aupick saziva Obiteljsko vijeće, koje Baudelaireu imenuje skrbnika. To je odvjetnik Narcisse-Désiré Ancelle, bilježnik iz Neuillyja. Baudelaire to osjeća

368 Kronologija

kao ponižavajuće ograničenje svoje slobode i protiv te odluke gnjevno će se buniti cijelog svog života, iako je Ancelle, prema svim svjedočanstvima, pa i prema povremenim priznanjima samog Baudelairea, u toj ulozi bio veoma korektan.

1845. U časopisu Artiste pojavljuju se četiri Baudelaireova soneta, od kojih je samo jedan potpisan njegovim prezimenom, dok su dva objavljena pod pseudonimom, a jedan anonimno.

U pismu Ancelleu Baudelaire saopćava namjeru da se ubije, a da prethodno ostavi oporukom svu svoju imovinu Jeanne Duval. Pokušava se ubiti nožem, ali od toga mu ostaje samo ogrebotina. Poslije tog pokušaja živi neko vrijeme s majkom i očuhom.

Objavljen je Salon 1845, kao rezultat njegove posvećenosti likovnoj kritici. Tu se Baudelaire već očituje kao likovni kritičar kojemu u 19. stoljeću neće biti ravnog.

Najavljuje zbirku svojih pjesama pod naslovom Lezbijke (Les Lesbiennes).

1846. Objavljeni: Salon 1846, Savjeti mladim piscima, pjesme “Dun Juan u Paklu” pod naslovom “Impénitent” (“Onaj koji se ne kaje”) i “Djevojci iz Malabara”, pod naslovom “A une Indienne” (“Jednoj Indijki”).

Ovo je godina do koje je Baudelaire, prema sasvim proizvoljnoj i krajnje netočnoj ocjeni iz poznatog Sartreova eseja, navodno već rekao i napisao sve što je imao, i od koje počinje samo “mučno preživljavanje” i “prežvakavanje već rečenog”.

1847. Objavljena je Baudelaireova novela “Fanfarlo”.

Baudelaire se upoznaje s glumicom Marie Daubrun, u koju se zaljubljuje, ali ta će ljubav ostati neuzvraćena (uspješni suparnik bit će mu pjesnik Banville). Marie Daubrun nadahnut će neke od najljepših Baudelaireovih ljubavnih pjesama.

Upoznaje se i sprijateljuje sa slikarom Gustaveom Courbetom, koji izrađuje njegov portret.

1848. Godina revolucije: Baudelaire na barikadama objavljuje da “ide ustrijeliti generala Aupicka”. Postaje tajnikom uredništva republikanskog lista Tribune nationale.

General Aupick imenovan je za ambasadora Francuske u Carigradu.

Baudelaire objavljuje svoj prvi prijevod Edgara Allana Poea.

Objavljena je pjesma “Vino ubojice”.

369 Kronologija

1849. Stupa u kontakt sa svojim budućim izdavačem Poulet-Malassisom, u kojemu će do kraja života imati i najodanijeg prijatelja.

U prosincu boravi u Dijonu, gdje mu se pridružuje Jeanne Duval.

1850. Povjerava jednom krasnopiscu dvije bilježnice sa svojim stihovima.

Objavljuje pjesme “Duša vina” pod naslovom “Vino poštenih ljudi” (“Le Vin des Honnêtes Gens”) i “Kazna za oholost”.

Najavljuje zbirku pjesama pod naslovom Limbovi (Les Limbes).

Gautier upoznaje Baudelairea s Apollonieom Sabatier, veoma lijepom izdržavanom ženom koju su zvali “Predsjednicom” jer se oko nje okupljao širok krug ljudi iz pariške kulturne elite, a bila je i inspiracija likovnim umjetnicima, koji su ostavili njene biste i portrete.

1851. Aupick je imenovan za ambasadora u Madridu, gdje će ostati do travnja 1853.

Objavljeni prvi tekstovi iz budućeg Baudelaireova djela Vještački rajevi (Les Paradis artificiels).

Objavljeno jedanaest Baudelaireovih pjesama.

1852. U časopisu Revue de Paris objavljena obimna Baudelaireova studija o Poeu.

Baudelaire šalje Gautieru, kao jednom od urednika tog časopisa, veći broj pjesama, od kojih su objavljene samo dvije: “Odricanje Svetog Petra” i “Čovjek i more” (pod naslovom “Slobodni čovjek i more”).

Iskrivljujući svoj rukopis da ne bi bio prepoznat, Baudelaire šalje gospođi Sabatier pismo uz koje prilaže pjesmu “Jednoj preveseloj ženi”.

Za ovim pismom uslijedit će i druga, s kojima će joj poslati neke od svojih najljepših pjesama.

1853. Objavljuje prijevode Poeove pjesme “Gavran” i novelâ “Crna mačka” i “Morela”.

Aupick postaje senator.

1854. I dalje upućuje anonimna pisma gospođi Sabatier.

Objavljuje nove prijevode Poeovih novela.

1855. U časopisu Revue des Deux Mondes objavljuje osamnaest pjesama pod zajedničkim naslovom Cvijeće zla.

U zborniku naslovljenom Fontainebleau objavljuje svoje prve pjesme u prozi.

1856. U Baudelaireovu prijevodu objavljene Poeove Neobične priče.

370 Kronologija

Krajem godine Baudelaire i Poulet-Malassis sklapaju ugovor o objavljivanju Cvijeća zla.

1857. Smrt generala Aupicka.

Objavljeno Cvijeće zla, u tiraži od 1300 primjeraka.

U listu Figaro kritičar Gustave Bourdin proglašava Cvijeće zla “bolnicom otvorenom za sve ludosti duha, za sve pokvarenosti srca, ali ne zato da bi te bolesti bile izliječene, jer one su neizlječive”. Ovaj članak bio je poticaj za sudski proces u kojemu su se Baudelaire i njegov izdavač našli na optuženičkoj klupi. Tužitelj je bio Ernest Pinard, koji je istu ulogu imao i u suđenju Gustaveu Flaubertu povodom romana Gospođa Bovary. Na osnovi sudske odluke, svi neprodani primjerci Cvijeća zla su zaplijenjeni; zabranjeno je šest “nemoralnih” pjesama (“Leta”, “Nakit”, “Lezbos”, “Prokletnice”, “Preveseloj” i “Preobražaji vampira”), koje su morale biti izbačene iz knjige, a Baudelaire i Poulet-Malassis su zbog “povrede javnog morala” osuđeni na novčanu kaznu.

Međutim, u časopisu Moniteur kritičar Edouard Thierry objavio je veoma pohvalan prikaz Cvijeća zla.

Victor Hugo s otoka Guernesey piše Baudelaireu: “Vaše Cvijeće zla bliješti i sjaji poput zvijezda.”

Baudelaire otkriva gospođi Sabatier svoj identitet, nakon čega ona uzvraća na njegovu ljubav i postaje mu ljubavnica. Ali on odmah prekida tu vezu. “Bila si božanstvo”, piše joj, “a sad si žena.”

1858. Zdravstvene tegobe: bolovi u nogama i u želucu, otežan hod, gušenje.

Objavljen sonet “Duellum”.

U časopisu Revue contemporaine objavljen prvi dio “Vještačkih rajeva” (o hašišu).

Kraće vrijeme boravi kod majke u Honfleuru u Normandiji.

1859. Ponovno boravi u Honfleuru, gdje je vjerojatno napisao “Putovanje”, najdužu pjesmu u Cvijeću zla, koja će biti uvrštena u drugo izdanje zbirke.

U časopisu L’Artiste objavljena je Baudelaireova studija o Gautieru, koja je uskoro štampana i kao posebna knjižica u izdanju Poulet-Malassisa.

Kao predgovor studiji služi pismo Victora Hugoa u kojemu tada najveći autoritet u književnom životu Francuske prepoznaje Cvijeće zla kao “novi drhtaj”.

Revue française objavljuje Salon 1859.

371 Kronologija

1860. Baudelaire i Poulet-Malassis zaključuju ugovor o objavljivanju drugog izdanja Cvijeća zla, Vještačkih rajeva i dviju knjiga ogleda (Književna mišljenja, djelo objavljeno tek poslije Baudelaireove smrti pod naslovom Romantična umjetnost koji nije Baudelaireov, i Estetičke zanimljivosti).

Pod naslovom Uživatelj opijuma u Revue contemporaine objavljen drugi dio Vještačkih rajeva.

U pismu Richardu Wagneru Baudelaire izražava divljenje njegovoj muzici.

U izdanju Poulet-Malassisa pojavljuju se Vještački rajevi kao knjiga.

U časopisu L’Artiste objavljeno osam Baudelaireovih pjesama: “Alkemija patnje”, “Simpatičan užas”, “Sat”, “Slijepci”, “Jednoj prolaznici”, “Sablast”, “Poslijepodnevna pjesma” i “Himna ljepoti”.

1861. Objavljeno drugo izdanje Cvijeća zla.

U časopisu Revue européenne objavljen Baudelaireov ogled o Richardu Wagneru.

U pismu majci Baudelaire saopćava namjeru da piše i objavi neku vrstu dnevnika pod naslovom Moje ogoljeno srce.

Baudelaire prodaje svoja autorska prava nakladnicima Poulet-Malassisu i De Broiseu. Časopis Revue fantastique objavljuje nekoliko Baudelaireovih ogleda pod naslovom Razmišljanja o nekim suvremenicima, kao i ogled o Eugèneu Delacroixu i devet pjesama u prozi.

Baudelaire se kandidira za Francusku akademiju, na mjesto koje je ostalo upražnjeno smrću Henrija Lacordairea, što izaziva neku vrstu skandala u književnoj javnosti. Neki prijatelji, među njima i kritičar Sainte-Beuve, savjetuju mu da odustane, što će on i učiniti u veljači sljedeće godine.

1862. U svom intimnom dnevniku naslovljenom Krijesnice (Fusées) Baude­ lai­­re bi­lježi jezivu slutnju onoga što ga čeka u bliskoj budućnosti: “Gajio sam svoju preosjetljivost s radošću i užasavanjem. Sada još uvijek osjećam vrtoglavicu, pa mi je danas, 23. siječnja 1862., upućena ne­obična opomena – osjetio sam kako me je okrznulo krilo slaboumnosti.”

List La Presse objavljuje dvadeset Baudelaireovih pjesama u prozi.

U članku objavljenom u londonskom listu The Spectator engleski pjesnik Swinburne, jedan od prvih iz buduće “legije” Baudelaireovih poklonika, izražava svoje oduševljenje Cvijećem zla.

372 Kronologija

1863.

1864.

1865.

1866.

Poulet-Malassis uhićen je na zahtjev jednog vjerovnika. Uskoro bankrotira i sklanja se u Belgiju.

Pretpostavljajući da ga stečaj Poulet-Malassisa oslobađa obveze prema njemu, Baudelaire ustupa nakladniku Hetzelu svoja autorska prava nad Cvijećem zla, Malim pjesmama u prozi i Mojim ogoljenim srcem. Časopis Revue nationale et étrangère objavljuje sedam Baudelaireovih pjesama u prozi.

Umire Delacroix; Baudelaire objavljuje nekrolog u vidu studije o slikaru.

U listu Figaro objavljen Baudelaireov ogled o slikaru Constantinu Guysu pod naslovom “Slikar modernog života”, iznimno značajan tekst u kojemu Baudelaire izlaže svoja shvaćanja o modernom u umjetnosti, dokazujući se kao najdalekovidniji i najpronicljiviji estetičar svog stoljeća.

Figaro objavljuje šest Baudelaireovih pjesama u prozi. Tom prigodom prvi put se pojavljuje naslov Splin Pariza (Spleen de Paris).

Sklanjajući se od nerazumijevanja kojim je okružen u pariškoj sredini, ali i od vjerovnika koji ga progone, Baudelaire odlazi u Bruxelles, nadajući se da će tu naći izdavača svojih cjelokupnih djela. Tu drži pet predavanja (o Delacroixu, Gautieru i o “vještačkim rajevima”). Odziv publike veoma je slab, honorari su mizerni, i Bruxelles postaje za Baudelairea veliko razočaranje, što će pjesnik izraziti u nizu jetkih i sarkastičnih napisa o tom gradu i njegovim stanovnicima.

Dvije pjesme u prozi objavljene su u časopisu La Vie parisienne, i još šest u Revue parisienne.

L’Artiste objavljuje Mallarméovu Književnu simfoniju, čiji je drugi dio posvećen Baudelaireu.

Ogorčen člankom u kojemu je Jules Janin napao Heinricha Heinea, Baudelaire piše oštar odgovor koji nije poslan, ali su ostale sačuvane dvije njegove skice.

Paul Verlaine u časopisu L’Art objavljuje pravi ditiramb o Baudelaireu, kod kojega, međutim, to izaziva samo uznemirenost i odbojnost. “Ti mladi ljudi”, piše on iz Belgije, “zadaju mi pseći strah. Ništa toliko ne volim kao da budem sam.”

Poulet-Malassis objavljuje Baudelaireove pjesme pod naslovom Épaves (Pabirci).

Baudelaireovo zdravstveno stanje sve se više pogoršava. Pretrpjevši

373 Kronologija

moždani udar, on počinje gubiti moć govora. Javlja se i oduzetost, tako da više nije u stanju raditi.

U časopisu Le Parnasse contemporain pojavljuje se petnaest Baudelaireovih pjesama pod zajedničkim naslovom Novi cvjetovi zla (Nouvelles Fleurs du Mal).

Majka i prijatelj Arthur Stevens prebacuju Baudelairea u Pariz, u sanatorij doktora Duvala, gdje ga posjećuju Sainte-Beuve, Maxime du Camp, Banville, Leconte de Lisle i Nadar. Jedina riječ koju je Baudelaire u stanju izgovoriti neka je vrsta psovke kojom izražava sve moguće osjećaje: iznenađenje, ljutnju, ushićenost: crénom, kratica nastala od sacré nom (de Dieu), “sveto ime Božje”.

1867. Poslije duge agonije, Baudelaire umire 31. kolovoza. Sahranjen je 2. rujna na groblju Montparnasse, u grobnici u kojoj već počiva njegov očuh, general Aupick, i u kojoj će četiri godine kasnije biti sahranjena i njegova majka. Posmrtne govore drže pjesnik Banville i Baudelaireov prijatelj i prvi biograf Charles Asselineau.

374 Kronologija

BIL J E ŠK A O PR E VODI T EL J U Nikola Bertolino rodio se 1931. u Buenos Airesu u obitelji iseljenika iz Dalmacije (otac mu je bio iz Omiša, majka iz Drvenika kod Makarske). Zbog majčine teške bolesti (tuberkuloza) obitelj se 1935. vratila u domovinu. Djetinjstvo i dječaštvo proveo je u stalnim selidbama: živio je u Drveniku, Omišu, Supetru na Braču, Vukovaru, Širokom Brijegu, Rabu, Sinju, Dubrovniku, Zagrebu, srijemskom selu Golubinci te u Staroj Pazovi, da bi u siječnju 1947. došao u Beograd, gdje živi do danas i gdje je završio gimna­ ziju i studije francuskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu. Istovremeno s početkom studija izabrao je i vokaciju kojoj je ostao vjeran cijelog života: prevođenje djela velikih francuskih i ruskih pjesnika.

Bio je stručni suradnik na Katedri za francuski jezik i književnost Filološkog fakulteta u Beogradu, pomoćnik upravnika Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, dugogodišnji urednik u izdavačkim kućama, najprije u Beogradskom izdavačko-grafičkom zavodu (gdje je bio i glavni urednik), a zatim u izdavačkom poduzeću Nolit.

Bio je i predsjednik Udruženja književnih prevodilaca Srbije.

Od ruskih pjesnika preveo je poeme “Demon” i “Mciri” 375 Bilješka o prevoditelju

M. J. Ljermontova, poemu “Ruslan i Ljudmila” A. S. Puški­ ­na te veliki broj pjesama Puškina, Ljermontova, Jesenjina, Pa­sternaka (u okviru njihovih sabranih ili cjelokupnih djela) i drugih. Iz francuske književnosti preveo je četiri tragedije u stihu Jeana Racinea (Berenika, Mitridat, Ifigenija i Atalija), izbor pjesama Victora Hugoa pod naslovom Crna sunca (nagrada Udruženja književnih prevodilaca Srbije Miloš N. Đurić za najbolji poetski prijevod u Srbiji u godini 1973.), sabrana poetska djela Arthura Rimbauda i Cvijeće zla Charlesa Baudelairea. Objavio je, pod naslovom Red i pustolovina, izbor iz poetskog djela Guillaumea Apollinairea, a zatim i integralne prijevode dviju glavnih zbirki ovog pjesnika (Alkoholi i Kaligrami). God. 2010. dobio je drugi put nagradu Miloš N. Đurić za prijevod poeme “Bog” Victora Hugoa. Prevodio je i prozu: romane Pjena dana Borisa Viana, Alabama Song Gillesa Leroya, Estuša Georgesa Waysanda i poetsku prozu Seljak iz Pariza Louisa Aragona.

Među njegovim mnogobrojnim prijevodima iz područja ese­jistike nalaze se esej o Baudelaireu J.-P.Sartrea, Pobunjeni čovjek Alberta Camusa i Skriveni Bog Luciena Goldmanna. Bibliografija svih objavljenih knjiga koje je preveo sadrži 58 naslova. Dobio je Nagradu za životno djelo Udruže­­nja književnih prevodilaca Srbije, a na Filološkom fakultetu u Beogradu, kao “vrsni i izuzetno zaslužni frankoromanista”, nagradu Zlatna frankoromanistika.

Objavio je autobiografsko djelo Knjiga o zavičajima i knji­ ­gu kratkih proza Kutija za snove.

376

Bilješka o prevoditelju

Autor je studije Fenomen Rimbaud koja je dobila No­litovu nagradu, a zatim, u prerađenom i dopunjenom izda­­nju, objavljena u Parizu pod naslovom Rimbaud ili Objektivna poezija. Objavio je još dvije knjige iz područja ese­jistike: Pitanja o Crnjanskom i Glasnici neznanog. Pored toga, objavio je mnoštvo eseja u periodici i u knjigama koje je preveo ili čiji je bio urednik. Živi u Beogradu.

377 Bilješka o prevoditelju

378

BiljeĹĄka o prevoditelju

SA DR Ž A J

Predgovor Buntovnik ili revolucionar Nikola Bertolino

9

Čitatelju 55 SPLIN I IDEAL 59 Blagoslov 61 Albatros 65 Uzlet 66 Suglasja 68 Volim da me mašta nagom dobu vrati 69 Svjetionici 71 Bolesna muza 74 Muza koja se prodaje 75 Rđav monah 76 Neprijatelj 77 Zla sreća 78 Raniji život 79 Čergari na putu 80 Čovjek i more 81 Don Juan u paklu 82 379 Cvijeće zla

Kazna za oholost 84 Ljepota 86 Ideal 87 Džinovka 88 Maska 89 Himna ljepoti 91 Egzotični miris 93 Kosa 94 Ja te obožavam poput svoda noćnog 96 Želiš sav svijet imati u svojim ložnicama 97 Sed Non Satiata 98 Poput vala sedefnog suknja joj se vije 99 Razigrana zmija 100 Strvina 102 De Profundis Clamavi 105 Vampir 106 Dok ko leš opružen uz leš, jedne noći 108 Posmrtno kajanje 109 Mačka 110 Duellum 111 Balkon 112 U vlasti demona 114 Jedna sablast 115 I Tmine 115 II Miris 116 III Okvir 117 IV Portret 118

380

Charles Baudelaire

Dajem ti ovu pjesmu, da ako moje ime 119 Semper Eadem 120 Ona sva 121 Što ćeš večeras reći, samotno srce jadno 123 Živa buktinja 124 Reverzibilnost 125 Ispovijest 127 Duhovna zora 129 Harmonija večeri 130 Bočica 131 Otrov 133 Mutno nebo 134 Mačka 135 Lijepi brod 138 Poziv na putovanje 141 Nepopravljivo 143 Ćaskanje 146 Jesenja pjesma 147 Jednoj Madoni 149 Poslijepodnevna pjesma 151 Sizina 153 Franciscae Meae Laudes 154 Pohvala mojoj Franciski 156 Jednoj Kreolki 158 Moesta et errabunda 159 Sablast 161 Jesenji sonet 162

381 Cvijeće zla

Lunino tugovanje 163 Mačke 164 Sove 165 Lula 166 Muzika 167 Grob 168 Fantastična gravira 169 Radosni mrtvac 170 Bure mržnje 171 Naprslo zvono 172 Splin (Veljača, koju život grada puni jedom) 173 Splin (Sjećanja moja dalje od tisućljeća sežu!)

174 Splin (Ja sam kao kralj zemlje gdje dažd vječno sipa) 176 Splin (Kada nebo prenisko kao pokrov legne) 177 Opsesija 179 Čežnja za ništavilom 180 Alkemija patnje 181 Simpatičan užas 182 Heautontimoroumenos 183 Bez lijeka 185 Sat 188

382

Charles Baudelaire

PARIŠKE SLIKE 191 Pejzaž 193 Sunce 195 Riđokosoj prosjakinji 196 Labud 199 Sedam staraca 202 Starice 205 Slijepci 210 Jednoj prolaznici 211 Kosturi kopači 212 Suton 214 Kocka 216 Mrtvački ples 218 Ljubav prema laži 221 Zaboravio nisam još našu kuću bijelu 223 Služavci dobrog srca, na koju ljubomorna 224 Magle i kiše 225 Pariški san 226 Praskozorje 229 VINO 231 Duša vina 233 Vino krpara 235 Vino ubojice 237 Vino samotnika 240 Vino ljubavnika 241

383 Cvijeće zla

CVJETOVI ZLA 243 Uništenje 245 Jedna mučenica 246 Prokletnice 249 Dvije dobre sestre 251 Krvava česma 252 Alegorija 253 Beatrice 254 Putovanje na Kiteru 256 Amor i lubanja 259 POBUNA 261 Odricanje Svetog Petra 263 Abel i Kain 265 Litanija Satani 267 SMRT 271 Smrt ljubavnika 273 Smrt siromaha 274 Smrt umjetnika 275 Svršetak dana 276 San znatiželjnika 277 Putovanje 278

384

Charles Baudelaire

OSTALE PJESME 287 Romantični zalazak sunca 289 o su đen e pj e sm e

Lezbos 290 Prokletnice 294 Leta 299 Preveseloj 301 Nakit 303 Preobražaji vampira 305 ga l a n t ni stihov i

Vodoskok 307 Bertine oči 309 Himna 310 Obećanja jednog lica 312 Grdoba ili Hvalospjev jednoj jezivoj nimfi 314 epigr a f i

Stihovi uz portret Honoréa Daumiera Lola iz Valencije Tasso u tamnici

318 319 320

r a z n e pj e sm e

Glas 321 Nepredviđeni kraj 323 Otkupnina 326 Djevojci iz Malabara 327

385 Cvijeće zla

PJESME DODANE TREĆEM IZDANJU CVIJEĆA ZLA 329 Epigraf jednoj osuđenoj knjizi 331 Théodoreu de Banvilleu 332 Lula mira 333 Molitva poganina 338 Poklopac 339 Ponoćni ispit 340 Tužni madrigal 342 Upozoritelj 345 Buntovnik 346 Daleko odavde 347 Ponor 348 Tugovanka jednog Ikara 349 Sabranost 350 Uvrijeđeni mjesec 351 Napomene 353 Kronologija 367 Bilješka o prevoditelju

386

Charles Baudelaire

375

387 Cvijeće zla

Cet ouvrage a bénéficié du soutien du Programme d’aide à la publication “A. G. Matoš” de l’Ambassade de France.

Knjiga je objavljena uz potporu Programa pomoći izdavaštvu “A. G. Matoš” koju dodjeljuje Francusko veleposlanstvo.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Roman Simić Korektura Margareta Medjurečan Prijelom Maja Glušić Godina izdanja 2018., svibanj Tisak Og grafika, Jastrebarsko ISBN 978-953-266-918-3 Biblioteka Fraktali, knjiga 20 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

388

Charles Baudelaire

389 Cvijeće zla

169,00 kn

390

Charles Baudelaire www.fraktura.hr