Dan za danom by Fraktura

TerĂŠzia Mora Dan za danom

-1-

Naslov izvornika: Terézia Mora Alle Tage ∂ 2004 by Luchterhand Literaturverlag, München a division of Verlagsgruppe Random House GmbH, München, Germany ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2007. ∂ za prijevod Snježana Božin i Fraktura 2007. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-024-1

-2-

Terézia Mora

Dan za danom prevela s njemaËkog Snjeæana Boæin

Fraktura -3-

-4-

Mislim na srcedrapateljne i/ili smijeπne priËe. Na ekstre mno i skurilno. Na tragedije, farse, prave tragedije. Na djetinju, ljudsku, æivotinjsku patnju. Pravu ganutost, pa rodiranu sentimentalnost, skeptiËnu i iskrenu vjeru. I na katastrofe, razumije se. Prirodne i druge. A osobito: Ëuda. ©to se njih tiËe, potraænja je uvijek golema. Kupujemo Ëuda sa svih strana. Odnosno, jednostavno ih uzimamo. »uda su tu za svakog od nas. Ne zovemo se bez razloga Vrijeme Ëuda. Oni imaju muËenike, a mi imamo Ëuda. Razumijete. Osobito su izdaπne latinske zemlje. Dobri stari Babilon. I, naravno, Transilvanija. Balkan i tako dalje. Stvarno govorite sve te jezike? Svih deset? Netko tko izgleda kao Krist bez brade ne moæe biti laælji vac, je li da ne? Ili kao Rasputin. Rasputin je bolje. Zvat Êu vas tako iza vaπih lea, moæe? Neπto novo od Raspu tina? Na koncu, svejedno je, rekao je muπkarac, urednik, Abelu Nemi kad ga je vidio prvi i posljednji put. ©to se mene tiËe, laæite i/ili izmiπljajte. Glavno da je dobro. Ra zumijete me? Dobro, dobro, dobro. OdliËno. Uostalom, uopÊe ne treba lagati. Æivot je pun straπnih sluËajnosti i nebrojenih doga aja. Razumijete.

-5-

-6-

0. SADA Vikend

-7-

-8-

Ptice Neka vrijeme bude sada, a mjesto ovdje. Opiπimo oboje kako slijedi. Jedan grad, jedna njegova istoËnija Ëetvrt. Smee ulice, prazna ili ne zna se toËno Ëime ispunjena skladiπta i natrpani ljudski domovi proteæu se u cik-cak duæ linije pruge i u iznenadnim slijepim ulicama nalijeÊu na zidove od cigle. Jedno subotnje jutro, odnedavno je jesen. Nije park, samo siÊuπan, pust trokut takozvane zelene povrπine jer je neπto preostalo na vrhu spoja dviju ulica, neki prazan kut. Iznenadni naleti ranojutarnjeg vjetra - to je zbog procijepljenog poloæaja ulica koje se spajaju poput umjet nog zubala - tresu drvenu ploËu, staru ili naizgled staru djeËju igraËku koja stoji na rubu zelene povrπine. Pokraj nje slobodno lebdi ruËka kante za smeÊe, same kante nema. Komadi smeÊa leæe u obliænjem grmlju koje ga se pokuπava rijeπiti u napadima zimice, ali veÊinom opadaju samo listovi i uz πtropot padaju na beton, pijesak, krhotine stakla, izgaæeno zelenilo. Dvije æene, neπto kasnije i treÊa, idu na posao ili s posla. Na ovome mjestu presijecaju kut, gaze preko utrte staze koja dijeli zelenilo na dva trokuta. Jedna od æena, korpulentnija, u prolazu povuËe dvama prstima po rubu drvene ploËe. Postolje ploËe za πkripi, zvuk sliËan kriku ptice, ili je to moæda stvarno bila ptica, jedna od stotina koje se sele nebom. »vorci. PloËa se teturavo okreÊe. -9-

I muπkarac je izgledao nekako kao ptica, ili πiπmiπ, ali divovski, dok je tamo visio; crna krila njegova kaputa povremeno su se trzala na vjetru. Najprije su mislile, izjavile su æene kasnije, da je netko tamo zaboravio svoj kaput, na toj preËki za istresanje sagova ili πto god da je to, penjalica. Ali onda su vidjele da dolje izviruju ruke, bijele ruke, vrhovi savijenih prstiju gotovo su dodirivali tlo. Jednog subotnjeg jutra na poËetku jeseni tri su radnice na zapuπtenom igraliπtu u blizini kolodvora pronaπle prevoditelja Abela Nemu kako naglavce visi s penjalice. Stopala omotana srebrnom ljepljivom vrpcom, dugaËak, crn ogrtaË prekrio mu je glavu. Lagano se ljuljao na jutarnjem vjetru. Visina: oko... (vrlo visok). Teæina: oko... (vrlo tanak). Ruke, noge, trup, glava: mrπavi. Koæa: bijela, kosa: crna, lice: duguljasto, obrazi: duguljasti, oËi: uske, nagovjeπtaj podoËnjaka, Ëelo visoko, vlasiπte srcoliko, lijeva obrva nisko, desna obrva uzdignuta - lice πto je s godinama postajalo sve asimetriËnije, lice s budnom lijevom i usnulom desnom stranom. »ovjek koji ne izgleda loπe. Ali dobro, to je neπto drugo. Meu zacijeljenim starijim ranama nekoliko novih. Ali osim toga: Neπto je sad ipak drugaËije, pomislila je njegova æena Mercedes kad su je kasnije pozvali u bolnicu. Moæda je stvar samo u tome πto ga prvi put vidim kako spava. Zapravo ne, rekao je lijeËnik. Stavili smo ga u umjetnu komu. Dok ne doznamo u kakvom mu je stanju mozak. A kako je rijeË o nasilnom deliktu - ne moæe se, na koncu, netko, ma kako sposoban bio, sam dovesti u takav poloæaj - onda Êe i policija postavljati pitanja. Kad ste posljednji put vidjeli svog muæa. Mercedes dugo gleda u to lice. Skoro sam rekla: Kad malo bolje razmislim: joπ nikad. - 10 -

Ali onda je ipak rekla: To je bilo prije... Kad smo se razvodili.

Zborovi Jedne subote prije neπto viπe od Ëetiri godine Abel Nema zakasnio je na svoje vjenËanje. Mercedes je nosila usku crnu haljinu s bijelim ovratnikom i buket bijelih ivanËica u ruci. On je doπao kao uvijek, u izguævanoj crnoj odjeÊi, dugo je, drhtavih prstiju traæio svoj dokaz o identitetu, izgledalo je da ga neÊe naÊi, no onda ga je ipak naπao, u dæepu u kojem je najprije traæio. Na rastavu, jednog pone djeljka prije..., opet je zakasnio, to sam veÊ slutila, nakon nekog vremena znaπ, dok joπ je bilo dovoljno vremena, Ëetvrt sata prije termina, kad se Mercedes naπla sa zajedniËkom odvjetnicom. Æelite li to doista? upitala je odvjetnica kad su je anga æirali. Tamo se barem pojavio u donekle toËno vrijeme, ali potom nije rekao ni rijeË, samo je kimao na sve πto je Mercedes rekla. Jeste li sigurni? upitala je odvjetnica nakon svega. Moæda bi svatko trebao imati svog... Ne, rekla je Mercedes. Ovo nije sudski spor. Plus uπteda troπkova. Moglo se, dakle, veÊ znati da ni ovaj put neÊe sve iÊi glatko, zaπto bi baπ ovaj put iπlo glatko. Stajali su na hodniku suda, odvjetnica je neπto govorila, Mercedes nije rekla niπta, obje su Ëekale. Vani se skupljala posljednja nesnosna vruÊina, kao da je odlazeÊe ljeto pocrvenjela lica joπ jednom razjapilo gubicu i (Mercedes, to je njena asocijacija) zapahnulo nas vrelinom i prijezirom, ali ovdje unutra ledenosmrznuti zrak penjao se dugaËkim zelenkastim hodnikom. Kad je zazvonio odvjetniËin mobitel, ostalo je joπ pet minuta do termina i, naravno, zvao je on. Mercedes je naÊulila uπi ne bi li ga Ëula kako govori i kako zvuËi, ali - 11 -

nije se moglo Ëuti niπta, samo jeka hodnika i odvjetnica kako kaæe hm-aha-razumijem-u redu. Nazvao je, izvijestila je, kako bi priopÊio da je krenuo, to jest, gotovo krenuo, jer, naime, postoji problem. - Za πto me to ne iznenauje? Svaki put kad se taj Ëovjek hoÊe nekamo uputiti, kamo god, pojavi se neki problem. Problem je ovaj put u tome πto mora uzeti taksi, ne, nije to problem, problem je πto ne moæe platiti taksi, trenutno na æalost gotovo uopÊe nema novca, ali mora uzeti taj taksi jer inaËe uopÊe neÊe uspjeti doÊi na sud, a kamoli na vrijeme. Razumijem. Joπ su minutu stajale jedna pored druge na hodniku, a onda je odvjetnica rekla da sada ide van i da Êe ga Ëekati pred zgradom. Mercedes je kimnula i otiπla u zahod. Nije morala na zahod, ali nije mogla ni stajati vani na hodniku. Oprala je ruke, stala pred ogledalo dok joj je s prstiju kapala voda, pogledala se. Æenski glas (pjeva): Do-o-na no-o-bis pa-a-cem pa-cem. Doooo-naa no-o-bis paaaa-cem. Muπki glas (pjeva s njom): Do-o-na no-o-bis pa-a-cem pa-cem. Doooo-naa no-o-bis paaaa-cem. Drugi glasovi (pjevaju s njima): Do-o-na no-o-bis paa-cem pa-cem. Doooo-naa no-o-bis paaaa-cem. Svi: Do-na. No-bis. Pa-a-cem, pa-cem. Doooo-naa noo-bis paaaa-cem. Æenski glas: Do-o-na no-o-bis... Muπki glas: Do-o-na no-o-bis Æenski glas (istodobno): Paa-cem pa-cem. Muπki glas: Paa-cem pa-cem. Æenski glas (istodobno): Doooo-naa no-o-bis. Drugi glasovi (istodobno): Do-o-na no-o-bis. Muπki glas (istodobno): Paa-cem, pa-cem. Drugi glasovi: Paa-cem, pa-cem. - 12 -

Muπki glas (istodobno): Doooo-naa no-o-bis. Æenski glas (istodobno): Paaa-a-cem. Drugi glasovi (istodobno): Doooo-naa no-o-bis. Svi: Paaa-a-cem. (Sve se to moæe, samo se treba malo koncentrirati.) Na hodniku se nije Ëulo, samo ovdje: u blizini ili negdje daleko neki je zbor imao probu, ili πto li, molitvu za mir, ali zaπto u ponedjeljak u podne, stanka za ruËak, koriste svoju stanku za ruËak kako bi pjevali Dona nobis. Koliko dugo veÊ, nemam pojma, ali u svakom sluËaju neumorno. Mir naπoj duπi, mir naπoj duπi, mir, mir. Tamni ruæ je neobiËan. ©iljato srce usana. Zaπto se za vlastiti razvod treba naπminkati? Druge æene dolaze i odlaze, takoer se pogledaju u ogledalo, njihove tamne ili svjetlije usne, Mercedes ih gleda u ogledalu, one gledaju Mercedes ili je ne gledaju, one odlaze, Mercedes ostaje. Riskantno je obrisati usta papirnatim ruËnikom. Crvenilo ostaje na dlaËicama oko usana. Usne boje sirupa od maline. Sad se iskrivljuju prema dolje. Viπe sam tuæna nego ljuta. Mir, mir, mir. Gospa od Milosti Osloboditeljica ZatoËenih, rekla je Tatjana Eriku. Naπa prijateljica Mercedes udala se za neku vrstu genija ili neπto takvo iz Transilvanije ili odnekud, kojeg je spasila iz poæara ili neπto sliËno. S njim je, rekla je Mercedesina majka Miriam, zapravo sve u redu. Pristojan, tih, zgodan Ëovjek. A istodobno s njim niπta nije u redu. Premda se ne moæe pobliæe reÊi πto. Neπto je sumnjivo. NaËin na koji je pristojan, tih i zgodan. Ali moæda je to tako u vrlo darovitih ljudi. ©to ovdje znaËi: vrlo? No dobro, zna neπto. Nekoliko jezika. Navodno. Jer u praksi se od njega moæe Ëuti tek pokoja rijeË. To je moæda simptom. Ali nije uzrok. Ima iste probleme kao i svaki emigrant: treba papire i treba jezik, rekao je u jednom ranijem trenutku profesor - 13 -

Tibor B. svojoj tadaπnjoj æivotnoj partnerici Mercedes. Ovo posljednje rijeπio je tako πto je jednostavno postao savrπen, i to odmah deset puta, i to tako, jednostavno ne moæeπ povjerovati da je veÊinu svog znanja stekao u jeziËnom laboratoriju, vjerovala ili ne: s tonskih vrpci. Ne bi me Ëudilo da nikada nije razgovarao ni s jednim jedinim æivuÊim Portugalcem ili Fincem. Zato je sve πto kaæe tako, kako bih rekao, bez mjesta, tako jasno kako to joπ nikad nisi Ëula, bez akcenta, bez dijalekta, niπta - govori kao netko tko dolazi niotkud. SreÊkoviÊ, rekao je Ëovjek po imenu Konstantin. Kaæem mu: ti si sreÊkoviÊ. Nato me pogleda kao da nije razumio ni rijeË. A to bi zapravo, zar ne, trebala biti njegova specijalnost. Pri Ëemu ja osobno mislim da je njegova stvarna specijalnost to da se ljudi zanimaju za njega, a da im on za to ne da ni najmanjeg povoda. Razmiπljaπ o njemu i nakon toga si ljut jer se pokaæe da ti je sve vrijeme dok si mu govorio samo gledao usta, kao da mu je jedino vaæan naËin na koji oblikujeπ frikative. Sve ostalo, cijeli svijet, nitko æiv, ne zanima ga ni pola posto. Æivjeti u svijetu i ne æivjeti u svijetu. Takav je on. Uvijek pomalo ﬁn, tipa ne-diraj-me, ali mene neÊeπ prevariti, tvoje ime te izdaje: Nema, nijemi, srodno slavenskom Nemec, danas znaËi: Nijemac, prije je oznaËavalo svakoga tko ne govori slavenski jezik, nijemog dakle, ili, drugaËije reËeno: barbarina. Abel Barbarin, rekla je æena po imenu Kinga i nasmijala se. To si ti. Skromna i dirljiva nesreÊa, rekla je Tatjana. To se vidi na prvi pogled, osim ako si slijep, osim ako si Mercedes. U suπtini, kaæe ona, to je laæni brak. To su njene rijeËi: u suπtini. Laæni brak. »ime je rijeπio oba svoja problema. »estitamo. A πto se nje tiËe... Kako bih uopÊe mogla suditi o drugima. Mogu postojati razlozi koji se izvana - Mercedes iskrivi usta, nasuprot njoj smijeπak - izvana, odakle bi inaËe!, ne mogu vidjeti. - 14 -

Naizgled samo tako izgube razum. Tu je taj Ëovjek, Abel Nema, pun nade, mlad, prva slobodna generacija!, svijet joj je pod nogama. Uæivaj u tom kratkom trenutku u kojem traje, jer kako brzo moæe proÊi. Jedva da si se okrenuo, a neπto se pokrene i zapoËne, recimo: graanski rat - Joπ uvijek ne mogu shvatiti, takoreÊi pred naπim vratima! ©to toËno ne shvaÊaπ? - i to je bilo to, gledaj da osvojiπ zemlju. Prije deset, ne, sad veÊ trinaest godina, A. N. je morao napustiti svoju domovinu, πto zasigurno nije bilo lako, ali od tada je sve bilo manje-viπe normalno. Sve πto se obiËno navodi. »ovjek s divljenja vrijednim talentima, deset godina, deset jezika, nauËio ih je i pouËavao, priliËno uspje πan i kao privatna osoba, na kraju krajeva ima Ëak i æenu, posinka, dræavljanstvo. Naπao je svoju niπu, svoj mirni kut na rubu tuluma, i onda, prije neπto viπe od godine dana, jedne subote, ne, veÊ je bila nedjelja, spomenuti tulum, ustao je, izaπao i od tada praktiËno viπe ne posto ji. Povukao se u onaj skurilni do smijeπni (svi kurzivi: Mercedes) stan s onim Ëudesnim pogledom na prugu i ni sa Ëim osim madraca i prikljuËka na raËunalnu mreæu, i ne radi niπta, osim πto sa svih strana svijeta skuplja skurilne do smijeπne priËe za nekog sumnjivog agenta nekih skurilnih do smijeπnih nazovinovina, sedam dana u tjednu. ©to na to joπ mogu reÊi. Do-o-na no-o-bis. U jednom trenutku dosta je gledanja u ogledalo. Ono si πto jesi. Na vrhovima prstiju, zaπto? do malog prozora. Iza njega sivo dvoriπte s kojeg se dizao onaj jedinstveni vonj sivih dvoriπta, u dvoriπtu parkirani automobili, nad njima nebo. Neπto glasnije: Doo-o-na no-o-bis. Ali ne Ëuje se toËno odakle dolazi. Kao da dolazi odasvud. Prozor ima reπetke. Ovdje se obrauju i normalni sluËajevi. KriviËna djela. NeÊu moÊi pobjeÊi kroz prozor WC-a. Mercedes zatvori prozor. Zbor se joπ uvijek Ëuje. - 15 -

Zatim ponovno stajati u hodniku, tu su i drugi i zadi vljujuÊe je kako svi gledaju u istom smjeru, niz dugaËki, zelenkasti hodnik. Stoje kao na peronu, lica s oËekivanjem okrenutih prema mjestu odakle bi se uskoro trebalo pojaviti neπto ili netko: on; veÊ se osjeÊa zrak koji gura pred sobom. Kad se potom doista pojavio, sveukupno ne viπe od Ëetvrt sata prekasno, nije izgledao ni izbliza tako snaæno kao πto se moglo pretpostaviti po vjetru πto ga je pro uzroËio pred sobom. Visok, doduπe, ali suh, nije vlak, prije bi se reklo pruæni signal, crta u krajoliku, ako stisneπ oËi, rastopit Êe se s obiju strana. S prednje je strane izgledalo kao da se jedva miËe s mjesta. Stajati, Ëekati. Jedne subote prije Ëetiri godine Abel Nema zakasnio je na svoje vjenËanje. Rekao je da se malko izgubio i smijeπio se, ne znam reÊi kako. Mercedes se takoer smijeπila i nije pitala zaπto nije mogao uzeti taksi. I eventualno obuÊi neπto drugo. Svjetlucav znoj na otvorenu ovratniku nad kopËanjem izguævane koπulje najjasnija je slika koju je Mercedes zapamtila sa svog vjenËanja. To i miris koji se osjetio kad je on, usred govora matiËarke, ne na nekom odreenom mjestu jer se ionako jedva moglo razumjeti πto je govorila - moæda bi se govor moglo skratiti ili Ëak izbaciti, rekla je Mercedes, kako bismo nadoknadili vrijeme, ali æena ju je samo pogledala praznim oËima, udahnula je i jednostavno je sve izgovorila, svejedno, ljubav i zakon kao temelj graanskih æivotnih uvjeta - a ja sam stalno samo mislila: upravo se udajem, udajem se, kad je on odjednom: uzdahnuo. Prsni koπ i ramena izvili su se uvis i naglo spustili natrag, a pritom se uzdigao oblak, neobiËna mjeπavina sastavljena od mirisa sakoa u kojem se praπina povezala s kiπom, mirisa koπulje po deterdæentu i znoju, njegove koæe pod koπuljom s notama sapuna, alkohola, kave i pudera, i neπto kao guma, toËnije: lateks, - 16 -

s laganom, umjetnom aromom vanilije, da, vjerovala je da je na njemu osjetila miris kondoma, plus miris raËunalne tipkovnice koja se topi na vruÊini potkrovlja, s bije lim krugovima u crnoj prljavπtini, tamo gdje prsti dodiruju tipkovnicu, i tako dalje, joπ viπe poznatih mirisa, ali oni su sporedni jer ono πto je u tom trenutku bilo doista klju Ëno, bilo je neπto πto mladenka Mercedes nije mogla imenovati, πto je mirisalo kao Ëekaonica, kao drvene klupe, peÊ na ugljen, iskrivljene traËnice, vreÊa s ostacima cementa baËena u grmlje, sol i pepeo na smrznutoj cesti, kiseli ruj, mjedena slavina i ugljeno crni kakaov prah, i zapravo: jelo, kakvo joπ nikad nije jela, i tako dalje; neπto beskrajno, za πto uopÊe viπe nema rijeËi, dizalo se iz njega kao da to nosi u dæepovima: miris tuine. Na njemu je namirisala tuost. To nije bilo sasvim iznenaujuÊe. VeÊ je ranije postojala neka odreena aura, veÊ kad je prvi put stajao na njenim vratima, pomalo smijeπan u svojem staromodnom crnom ogrtaËu koji mu je visio s ramena. »itav Ëovjek poput dijagonale, razapet izmeu dvaju udaljenih kutova dovratka. Tada joπ nisam znala πto da uËinim s time. Godinama kasnije, pred matiËarkom, taj joj je uzdah tako zaokupio misli da je doπla k sebi tek kad je on savinuo lakat kako bi je neprimjetno gurnuo u slabine. Osvrnula se, ali ne prema njemu, nego prema natrag, prema redovima stolaca gdje je pored Tatjane sjedio njezin sin Omar, jedino njih dvoje u cijeloj dvorani, dragi mladenci, dragi gosti. Oba Omarova oka jednako su sjajila, ono neπto veÊe stakleno i ono æivo, upravo je bio napunio sedam godina, kimnuo je: Reci da. Reci Oui, yes, ja, da, da, si, si, sim, ita est. Kasnije se miris sve ËeπÊe osjeÊao, nije ga se moglo prekriti ni losionom za brijanje koji je s vremena na vrijeme rasprπivala po sobi, a najintenzivniji je bio pred kraj - po tome je shvatila da je uistinu kraj. - 17 -

I sada je, naravno, kad se konaËno pojavio, sve bilo isto. UnatoË vruÊini nosio je stari, crni ogrtaË koji je (propuh?) leprπao za njim iako se ovaj put nije kretao uobiËajeno brzo, dugi koraci, pognut gornji dio tijela, nego suprotno: polako i ukoËeno. Vukao je nogu za sobom. Doπao je πepajuÊi uz hodnik, tik iza okretne odvjetnice. Mokar od znoja; i to se slagalo. Novo je bilo: ogrebotina na bradi, hematom na desnoj jagodiËnoj kosti, Ëvoruga na zatiljku te veÊ navedeno πepanje. Kosa slamnata, æurno brijanje ostavilo je za sobom grupice dlaka na bradi, na uhu i na vratu neπto je svjetlucalo - sve u svemu, izgledao je kao da je netom izaπao iz uliËne tuËnjave. Ali glas je joπ bio onaj stari, opÊenito je glas bio jedino na njemu πto je uvijek bilo u suprotnosti s dojmom opÊe i narastajuÊe bespomoÊnosti. Nikad prije nisam Ëula da netko tako savrπeno govori moj materinski jezik, koji nije bio njegov, i to iako nije rekao ni rijeË viπe nego πto je bilo prijeko potrebno, ovaj put zapravo dvije rijeËi: Bok. Mercedes. Od termina je ostalo joπ deset minuta, rekla je odvjetnica. Poæurimo.

Nepoznanica U trenutku kad je njegov oËaj bio najveÊi, a on, nakon sati ili moæda dana luaËke boli konaËno spreman kleknuti na vlaæan hladan linoleum izmeu kade i πkoljke i preklinjati svog Boga da mu oprosti ono πto Êe uskoro uËiniti i da mu pomogne to uËiniti, u predveËerje svog dugo planiranog samoubojstva, teoretiËar kaosa Halldor Rose nestao je iz leteÊeg zrakoplova na povratku s nekog kongresa. Tri dana kasnije vien je kako stoji na mostu. Gledao je za oblacima koji su plovili u obliku klina. Kad

- 18 -

je mahnuo za njima, na drugoj je strani ulice zastao psihijatar Adil K., nakon kratka oklijevanja preπao je cestu i obratio se ﬁziËaru. Halldor R. priopÊio je da je prije tri dana æiv uzaπao na nebo i da je upravo u ovom trenutku bio vraÊen na Zemlju, spuπten na ovaj most. Na pitanje zaπto misli da je uzaπao na nebo, odgovara da ne misli, nego zna. Na pitanje koje nebo je to bilo, odgovara: Kako to mislite, koje nebo? Na pitanje kako je tamo bilo, odgovara da to na æalost ne moæe reÊi. Na pitanje zna li zaπto je uzaπao na nebo, odgovara: Naravno, zbog miroljubivosti. Jer je on najmiroljubiviji Ëovjek na svijetu. Na pitanje zaπto se vratio, odgovara: Iz istog razloga. Vratio sam se kao æivi primjer da je miroljubiva ljubav najveÊe dobro koje nam je Bog dao, a svaki opreËni postupak uvreda svijetu koji je stvorio te time i napad na Boga. Na pitanje patera Y. R.-a je li Bog rekao joπ neπto, odgovara: Rekao nije niπta, Bogu ne treba jezik. On mu je samo usadio u svijest to uvjerenje. Na pitanje je li se sve to dogodilo, odgovara: Da. To jest, mora joπ samo dodati da je sve vrijeme jasno bio pri svijesti, da, Ëak vrlo jasno, bez onih uobiËajenih kaotiËnih zamuÊenja svog razmiπljanja i osjeÊanja. (Razmiπlja.) Kao prije roenja ili nakon smrti. Otprilike. Na pitanja nije bilo odgovora, bolje reËeno, nije uopÊe ni bilo nikakvih pitanja. Nije bilo ni fragmenta vremena. ZaËuen je πto Ëuje da su u meuvremenu proπla Ëitava tri dana. To da vrijeme ne igra nikakvu ulogu, za njega kao prirodoslovca bilo je vrlo osobito iskustvo. Moæda Êe mnoge stvari morati razmotriti iznova. Stoga se πto prije æeli vratiti na posao, ako gospoda nemaju niπta protiv.

- 19 -

©to Êe biti s propovijedanjem miroljubivosti? To ni on ne zna. Dobio je te dvije stvari: miroljubivost i pitanje vremena. Bog Ëovjeku daje slobodu izbora kojim Êe se pitanjima u æivotu posvetiti. On je kao znanstvenik upravo odluËio da Êe istraæivati pitanje vremena. Miroljubivost bi moæda mogao preuzeti pater... Na πto je pater Y. R. odgovorio Panika nije stanje jednog Ëovjeka. Panika je stanje ovoga svijeta. Sve i u svemu nepoznanica P. Zapravo je do pred sam kraj sve bilo normalno. Vikend prije svoje rastave Abel je proveo kao πto ga je najËeπÊe provodio: uglavnom kod kuÊe. PoËeo je oko Ëetiri sata ujutro, spojio se na mreæu, proËeπljao uobiËajene izvore u potrazi za uobiËajenim podacima, kopirao ih i izravno pretipkavao. Poslije podne spavao je nekoliko sati, probudio se sa zalaskom Sunca, izaπao je na balkon kako bi ga promatrao. Kad iz stana Abela Neme kroz uska vrata u krovu iskoraËiπ u stopu πirok metalan kavez, za vjetrovitih te dana vjetar pritisne natrag o zid. Kao da se voziπ, da se voziπ s kuÊom - takav je to osjeÊaj vjetra, ali jasno je da sve ostaje na svome mjestu ili se poËne voziti, samo πto to nakon nekog vremena eventualno viπe ne vidiπ zbog suza koje ti vjetar tjera na sljepooËnice. Slijepa ulica poloæena uz rub uske i viπekutne pruge starih industrijskih zdanja, tako da u Abelovoj ulici kuÊe stoje samo s jedne strane. Na drugoj je zid od cigle, iza njega sedamnaest pari traËnica, a iza njih: grad; beskrajno se pruæa u beskrajno ravan krajolik koji nestaje u opÊoj izmaglici prije nego πto uspije dotaknuti nebo. Zemlja otvorena svemu πto dolazi: Ëovjeku, æivotinji, vremenu. Na tom je mjestu prosjeka od traËnica najπira, prosjeka koja nekoliko puta razrezuje grad i u biti ga dijeli na dvije polovice: na elegantniji, bogatiji, ureeniji zapad i na “Otok hrabrih” do kojega - 20 -

O autorici Terézia Mora roena je 1971. u Sopronu u Maarskoj. Od 1990. živi u Berlinu. Završila je studij hungarologije i teatrologije na Humboldtovom sveuËilištu, te dramaturgiju na NjemaËkoj akademiji za ﬁlm i televiziju. Prevoditeljica je s maarskog i dramaturginja. Kratko vrijeme bavila se pisanjem scenarija. PriËe su joj 1997. nagraene književnom nagradom “Open Mike”, nagradom “Ingeborg Bachmann” 1999. i nagradom “Adelbert von Chamisso” 2000., a za prevoditeljski rad primila je 2002. nagradu “Jane Scatcherd” (za prijevod Harmonije caele stis Pétera Esterházyja). Njezin prvi roman Dan za danom objavljen je 2004. i iste godine nagraen nagradama Kunst preis Berlin, LitertourNord i “Mara Cassens”, te 2005. Nagradom Leipziškog sajma knjiga za najbolji roman godine.

- 445 -

- 446 -

O prevoditeljici Snježana Božin roena je 1973. u Ulmu u NjemaËkoj. Nakon završenog studija ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, diplomirala je hrvatski jezik i književnost i njemaËki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1996. do 2000. pohaala je dvotjedne ljetne Kolegije za književno prevoenje na Premudi u organizaciji Instituta za teorijsko i primijenjeno prevodilaštvo u Grazu. Od 1999. radi kao asistentica u uredu Austrijskog koordinatora za prosvjetnu suradnju u Zagrebu. Godine 2001. u timu s mr. Milkom Car s Filozofskog fakulteta u Zagrebu bila je voditeljica dvotjednog Kolegija za književno prevoenje na Premudi, u organizaciji Instituta za teorijsko i primijenjeno prevodilaštvo u Grazu. Od 2001. bavi se konsekutivnim i simultanim prevoenjem na seminarima za nastavnike u organizaciji k-education projektnog ureda Zagreb. Objavila je prijevode kratkih priËa autorica Bettine Ballaka i Marlene Streeruwitz u zbirci Felix Austria, Zagreb, 2003. te prevela roman Krotiteljica sjenki autorice Inke Parei, Zagreb, 2004.

- 447 -

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Fotografija na naslovnici Stefano Corso Tisak Grafomark, Zagreb Godina izdanja 2007., srpanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-024-1 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 641453 Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske Objavljivanje ovog djela potpomogao je Goethe-Institut. The publication of this work was supported by a grant from the Goethe-Institut.

www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

- 448 -

- 449 -

- 450 -