Divlje i tvoje
Olja Savičević Ivančević 1
Divlje i tvoje
2
Olja Savičević Ivančević
Divlje i tvoje
Fraktura
3
© Olja Savičević Ivančević i Fraktura, 2020. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. All rights are represented by Fraktura, Croatia. ISBN 978-953-358-222-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 1062995
4
mo j e ž i vo t i nj e
Neka je proklet onaj dan Kad me školski pedagog Pozvao u ured i ubacio otrov U moje uho Radije bih gladila vaše šape i kopita Nego nosila glavu punu teških riječi Ili uzalud hvatala one lake, kliske Radije bih trčala gore-dolje Niz livadu cijelo popodne Za bumbarima i uličnim otpadom S mladim psima i kujama Ili prela i čitala na starom trosjedu Izgrebanom od stotina kandži Radije bih vas hranila poslasticama I lizala vaše rane i brinula Srastaju li dobro vaše kosti U plamene zore osjećala nagon Da bučno ispraznim mjehur i kidnem Za nekim privlačnim mirisom A u sumrak opasno i skladno zavijala Mijaukala i pjevala
5
Širila perje I poklala se sa svima Naravno, slične stvari radim i sad Ali to tada ne bi vrijeđalo ničiji ukus Bolje da sam poslušala vas I svoje dječje srce neznalice Nego onog dobrog uču Koji mi je u glavu utuvio Da sam pisac Vi ste mi uvijek govorile Jednostavno Idemo van Nahrani me Pomiluj Idemo kući I za to ne trebate riječi Naslonite Svoje dlakave njuške na moj trbuh I započne stogodišnji mir Moj pravi posao bi bio da vas Otimam s ulice i Četkam vaše krzno dok ne zaiskri Zvijezdama I da dugo promatramo krošnje I šutimo o životu
6
očev i i kćer i
Ruke su ih podigle visoko sa zemljanog poda I smjestile u naručja malih kuća Mjesto ih je uprtilo na leđa i grijalo njihova tijela na suncu Ali ništa se osobito nije dogodilo s tim dječacima Koji su postali naši očevi Zubi im nikad nisu narasli, samo su zalajali Život nije potekao, samo se zamutio Obično otac ode na posao, vrati se prašnjav Ruča i umre prerano da bi ga se kćeri stigle postidjeti Njihovi brkovi, duhoviti i riđi Proviruju iz strašne ili zamršene banalnosti smrti Brzo smo zaboravile Kako se smiju i rukama udaraju o koljena Ili plaču ili imaju dobre ideje za koje nikad nema šanse Živjeli su i umrli usput Tako da ne znamo puno o njima Ali da nas netko pita što nas boli Mi bismo odgovorile Bole nas naši očevi A tek naše majke
7
8
mitov i i legende
Kad sam imala devet Otac mi je rekao Da je njegov otac Da su još neki preci Da je naše prezime Iz Crne Gore Crna gora crna gora Ponavljala sam pitanje A tajna zemlja je Zorila u mojoj glavi Napamet sam je zavoljela: Lijepa siromašna sitna ponosna I nikad mi neće pripadati – divno Zatim je odnekud Iskočilo čitavo pleme Muško rodoslovlje Stričevi đenerali I tetke partizanke Geleri u koljenima Mrtvi djed s fotografije, pilot Njegove četiri žene
9
I ona šukunbaba hajdučica I jabuka puna dukata dokotrljala se Pod moj krevet Probudio me miris pečenog mesa I kubura s nečijeg vjenčanja I ja sam istrčala pred rijeku Zetu I gurnula jezik među Goranove zube Iako dijete, od njega starija Po mom povratku kući, u Dalmaciju Ostavlja me u dugom pismu Na koje još ne znam odgovoriti, Ali na more je došlo ljeto I ja sam, premda izgrebena srca Već imala druge razloge S početkom rata slavni stričevi I visoke tetke Vratili su se u ladicu među ordenje I epolete I umrli od tuge, teško uzdišući I ja sam zamalo umrla na suncu Na drugom kraju svijeta, odjednom Od moje Crne Gore mi je ostalo Samo tvoje ime Gorane.
10
super junk
Šerer Neobičan dečko Bez roditelja Fizionomija robota Dječje uši Učenik loš Ali voljen I znalo se Jači Jer bili smo slabi Izloženi nemilosti I snaga nam je Oduzimala dah Pričalo se da Ne osjeća bol U slobodnom padu Kroz školski sistem Pao je nakratko I u naš razred Ali nitko
11
Nije mogao Ili htio zaustaviti Let ka dnu Brzi kratki sunovrat On superjunak Vječno u sedmom Guta žilete Savija metal Ulazi kroz prozor Izlazi kroz zid On gladijator Školskog dvorišta Svaku odlikašicu Sitnog despota Vrti na dlanu pod Neonima atrija Andreas Šerer Akcijsko ime Učinio bi sve Za nas Kasnije nismo pitali Nismo viđali Nije potrajao Mogao je biti Što god požele ali U naše gradiće
12
Nikad nisu svratili Ni predsjednik Ni Ĺžupan Ni neki dobar bend
13
14
o au t o r i c i
Olja Savičević Ivančević rođena je 16. rujna 1974. u Splitu. Pjesnikinja i spisateljica, uvrštena je u mnoge domaće i međunarodne antologije poezije i proze. Knjige su joj prevedene na jedanaest svjetskih jezika te objavljene u Europi i SAD-u. Pojedinačne pjesme i priče prevedene su i objavljene na tridesetak jezika. Piše književne kolumne, surađuje s kazalištima kao autorica dramskih tekstova, songova i adaptacija, a prema njenim pričama snimljeni su nagrađivani kratkometraž ni igrani filmovi (Balavica, Sedam neodgovorenih poziva, Trešnje). Prema priči “Pederi” iz zbirke Nasmijati psa objavljena je grafička novela Ljeto (Žeželj/Paljan). Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za zbirku poezije Kućna pravila. Roman Adio kauboju nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman u Hrvatskoj 2011., kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan. Prema romanu je postavljen istoimeni kazališni komad u režiji Ivice Buljana. Za adaptaciju lutkarske predstave Čudnovate zgode Šegrta Hlapića dobila je nagradu Mali Marulić 2013. godine. Istu
115
nagradu dobila je i za dramske tekstove Moj prijatelj Mačkodlak (2014.) i Som na cilome svitu (2015.). Roman Pjevač u noći dobio je nagradu Libar za vajk Pulskog sajma knjige (2016.), kao i English Pen Award (2018.). Dobitnica je i regionalne nagrade festivala Druga pri kazna iz Skopja 2018. Objavila: Bit će strašno kada ja porastem (pjesme, 1988.), Vječna djeca (pjesme, 1993.), Žensko pismo (pjesme, 1999.), Puzzlerojc (pjesme, 2006.), Nasmijati psa (priče, 2006.), Kućna pravila (pjesme, 2007.), Adio kauboju (roman, 2010.), Mamasafari (i ostale stvari) (pjesme, 2012.), Pjevač u noći (roman, 2016.), Šporki Špiro i Neposlušna Tonka (slikovnica, u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2017.), Adrijana se vratila (slikovnica u suradnji s Imeldom Ramović, 2019.) i Sami na cilome svitu (ilustrirana priča za djecu u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2020.). Živi i radi kao slobodna umjetnica na relaciji Zagreb – Split – Korčula. Više na: https://oljasavicevic.com/
116
sadr ža j
Moje životinje
5
Očevi i kćeri
7
Mitovi i legende
9
Superjunk 11 Naša ulica
15
Lubenica 17 Vijek 19 Pošten posao
21
Kuhanje graha
25
Perunike
27
Beskrajno ljeto
31
Dalmacija, sve po osam
35
Kratka kosa
39
Porvenir 41 Džepni nožić
43
Drevna ekonomija
45
Ne čitaš žene
47
117
Mlada pjesnikinja odgovara na pitanje odakle crpi inspiraciju
49
Zašto su se smijali narodni heroji
51
Ubojice su među nama
53
Pet minuta dnevno o drugima
55
Voda i sol
59
Nježan otac
61
Dječak spava
63
Nismo uspjeli spasiti grad
65
U kavezu
67
Ljubavi nema u velikom gradu
69
Ljubavnici, kao i obično
73
Kuće na južnim padinama
75
Ona koja nije znala reći ne i ona koja nije znala reći da
77
Postavimo zastavu na tu planinu
79
Ne želim ništa poslije smrti
81
Opaska o stvarnim potrebama
83
Biblioteka 85 Popis za kupovinu
89
Ogovaranje snijega
91
Pismo bolesnom prijatelju
93
118
Zagrljaj 95 Lj 97 Pesnikinja 99 Ženi koja se igra
101
Dvadeset i drugo stoljeće
103
Upute kćerima za odlazak na fakultet
107
Pohvala žarkom trenutku
111
Šuma mi je rekla: proljeće
113
O autorici
115
119
Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Korektura Margareta Medjurečan Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Danijel Žeželj Godina izdanja 2020., lipanj Tisak Feroproms, Zagreb ISBN 978-953-358-222-1 Biblioteka Fraktali, knjiga 33 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20
120
121
Hrabrost suočavanja s nasilnošću svijeta u kojem istovremeno iz gnijezda ispada mrtva lastavica, dok se izbjeglice sunčaju na krovovima zgrada, a ljubav iz mladosti po ulici vuče svoju ženu; hrabrost bivanja prisutnom široko otvorenih očiju, bez uzmicanja, jedina je koja može iznjedriti autentičnu poeziju. Strah od svijeta koji je izgubio ljudskost i tankoćutnost te želja za očuvanjem bliskosti s divljim u sebi, s mačkama i psima lutalicama iz ulica naših djetinjstva u koje se nikada nećemo vratiti i iz kojih nikada nismo otišli, dva su stupa između kojih se napinje štrik s pjesmama koje se tiču svakoga od nas. Ukorijenjenost u feminizam, koji zahtijeva ne samo ravnopravnost u sadašnjosti nego i ispravljanje nepravdi iz prošlosti i svijest da odgoj generacija, ekonomija svijeta i obzir prema drugima počivaju u ženskim rukama i krhkim kostima naših baba, pjesme su koje sažimaju vjekove. Iz tog stava izrastaju sinovi koji će postati očevi, svijest o roditeljima kojima je život omeđen ratovima oduzeo dostojanstvo, traumama koje kotrljamo dalje, zavaravanju sebe da nam nije najgore, kako bismo najgore preživjeli i pronašli opravdanje za strah i zlo. Stihovi Olje Savičević Ivančević u zbirci Divlje i tvoje svojevrsna su kletva, otrov spoznaje davno ubačen u uho da se o najvećim bolima i ljepotama u životu lakše može šutjeti gledajući u perje ili u kandže. Ivana Bodrožić 122
119,00 kn ISBN 978-953358222-1
9 789533 582221
www.fraktura.hr