Don Juan (pripovijeda sam o sebi)

Peter Handke Don Juan (pripovijeda sam o sebi)

-1-

Naslov izvornika Peter Handke Don Juan (erzählt von ihm selbst) ∂ Suhrkamp Verlag Frankfurt am Main 2004 ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2008. ∂ za prijevod Boris PeriÊ i Fraktura 2008.

Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati bez prethodnog dopuπtenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-052-4

-2-

Peter Handke

Don Juan (pripovijeda sam o sebi) s njemaËkog preveo Boris PeriÊ

Fraktura

-3-

-4-

Chi son’io tu non saprai (Tko sam ja, to neÊeπ doznati) Da Ponte/Mozart

-5-

-6-

Don Juan je oduvijek bio u potrazi za slu­ πateljem. Jednog lijepog dana pronaπao ga je u mojoj osobi. Svoju priËu nije mi ispriËao u prvome, veÊ u treÊem licu. Takva mi se, u svakom sluËaju, sada vraÊa u sjeÊanje.

U svom konaËiπtu nedaleko od ostataka Port Royal des Champsa, koji je u 17. stoljeÊu slovio kao najpoznatiji, ali i najzloglasniji francuski samostanski kompleks, kuhao sam u to doba privremeno samo za sebe. I nekoliko gostinskih soba postalo je tada dijelom moga privatnog stambenog prostora.

Svu zimu i rano proljeÊe proveo sam u takvu stanovanju, koje se sastojalo samo od pripremanja jela za vlastite potrebe, poslova u kuÊi i vrtu te uglavnom od Ëitanja i po­ vremenih pogleda kroz ovaj ili onaj mali, starinski prozor moje gostionice, bivπe vratarnice samostana Port Royal u poljima.

-7-

Dugo sam veÊ æivio bez susjeda. Ali to nije bila moja krivnja. Niπta ne bih volio viπe nego da imam susjede i da sâm budem nekome susjed. Ali ideja susjedstva ili je zakazala ili naprosto viπe nije bila suvremena?

Moja krivnja bilo je meutim zakazivanje u igri ponude i potraænje. Ono πto sam nudio kao gostioniËar i kuhar, nije se viπe traæilo.

Zakazao sam kao poslovni Ëovjek. Pritom u Ëinjenicu da posao spaja ljude kroz æiva­ hnu igru prodaje i kupnje, oduvijek vjerujem kao u malo πto drugo.

U svibnju sam uglavnom digao ruke od vrtlarstva i gotovo da sam samo promatrao kako povrÊe koje sam posadio raste i vene.

Tako sam se odnosio i prema voÊkama, koje sam takoer posadio prije deset godina, prilikom preuzimanja vratarnice i njezina preinaËenja u gostionicu. Od jutra do veËeri obilazio bih vrt u potoËnoj udolini, usjeËenoj duboko u plato Ile de Francea, s knjigom u ruci obilazio bih jabuke, kruπke i orahe, ne miËuÊi inaËe ni prstom. A i kuhanjem i peËenjem za sebe sama bavio sam se tih proljetnih tjedana gotovo samo joπ iz navike.

Zadivljali vrt kao da se oporavljao. Svakim

-8-

danom u njemu je bilo sve viπe novog, plodonosnog raslinja. »ak mi je i Ëitanje govorilo sve manje. U osvit dana za kojeg je Don Juan u svom bi­ jegu stigao do mene, Ëvrsto sam odluËio da neko vrijeme ne Ëitam knjige. Iako sam se naπao usred Ëitanja dvaju svjedoËanstava koja predstavljaju trajno pretkazanje, ne sa­ mo u francuskoj knjiæevnosti - Obrane Ëa­ snih sestara Port-Royala Jeana Racinea te Napada na jezuitskog suparnika Blaisea Pascala - odluËio sam gotovo u hipu da sam proËitao dovoljno, barem za neko vrijeme.

ProËitao dovoljno? U mojoj jutarnjoj pomisli bilo je joπ viπe divljine: “Dosta je bilo Ëitanja!” Pritom sam Ëitav æivot bio Ëitatelj.

Kuhar i Ëitatelj. Kakav kuhar! Kakav Ëitatelj! Shvatio sam tada i zaπto su gavrani veÊ neko vrijeme toliko bijesno kriËali u zraË­ nom pro­storu: razgnjevilo ih je stanje svijeta. Ili moje stanje?

Don Juanov dolazak onog svibanjskog popodneva nadomjestio mi je Ëitanje. Bilo je to viπe od pukog nadomjeska. VeÊ sama Ëinjenica da je posrijedi bio “Don Juan”, a ne

-9-

svi oni iπËezli, pronicavi jezuitski oËevi iz 17. stoljeÊa, ili recimo Lucien Leuwen ili Raskoljnikov, ili Mijnheer Pepperkorn, se­ ñor Buendia, ili pak inspektor Maigret, djelovala je na mene poput udara zraka koji oslobaa. Don Juanov dolazak donio mi je ujedno i doslovno unutarnje πirenje i raz­ graniËenje, koje bi mi inaËe priskrbilo tek koliko uznemireno (i usplahireno) toliko i bla­æeno Ëitanje. Isto tako mogao je to biti Gawain, Lancelot ili Feirefiz, πarenokoæac, Parsifalov polubrat - naravno, ne i on sam.

Ili moæda joπ i knez Miπkin. Ali doπao je Don Juan. A taj je, uzgred, imao dosta toga zajedniËkog sa srednjovjekovnim junacima i lutalicama.

Je li doπao? Je li se pojavio? Prije bih rekao da se probio kroza zid πto mu je prednja strana konaËiπta, okrenuta prema cesti, bila dijelom, i tako se stuπtio ravno u moj vrt.

Dan je bio doista lijep. Nakon tmurno-siva jutra nebo se razvedrilo, kao i toliko puta prije nad Ile de Franceom, vedreÊi se i ve­ dreÊi sve jaËe, kao da æeli nadmaπiti vlastitu vedrinu. Popodnevna tiπina bila je varljiva kao i uvijek. Ali u tom trenutku ona je pre-

- 10 -

vladavala - i djelovala. Dugo prije nego πto Êe se Don Juan pojaviti u mom vidokrugu, Ëuo se njegov teæak dah. Kao dijete na selu, vidio sam jednom zgodom nekog seljaËkog momka, ili πto god da je bio, kako bjeæi pred æandarima. Mimoiπao me bjeæeÊi planinskom stazom uzbrdo, a od njegovih goniËa isprva su se Ëuli samo povici “stoj!” Danas joπ vidim njegovo lice pred sobom, crveno, nateklo, i njegovo tijelo, koje kao da se usukalo - utoliko duæe bile su ruke koje su se klatile s njega. Joπ bolje se sjeÊam onoga πto mi je od njega preostalo u uhu. Bilo je to i viπe i manje od pukog dahtanja. Bilo je viπe i manje i od zviædanja koje je dopiralo iz njegovih pluÊnih krila. Usto, o pluÊima ili krilima uopÊe nije moglo biti govora. Zvuk koji mi je ostao u uhu, odjekuje ili se ras­ prπuje s Ëitava Ëovjeka, ne iz nutrine, veÊ s njegove povrπine; njegove vanjπtine; sa svake pojedine pore na njegovoj koæi. Ne dolazi od samog odreenog Ëovjeka, veÊ od mnoπtva, od gomile - prekobrojne, ne samo u odnosu prema goniËima koji su mu se osje­ tno pribliæavali veÊ i prema tihim prirodnim stvarima koje su ga okruæivale. U tom brujenju i vibracijama, ma koliko mu jasno iz-

- 11 -

bijali iz svih otvora, zadræalo se za mene neπto nadmoÊno, kao neka vrsta izvorne sna­ge.

Tek πto sam zaËuo Don Juanov dah, daleko na obzorju, a istom i sasvim blizu moga uha, smjesta mi se pred oËima ukaza Ëovjek u bijegu. Nekadaπnju viku æandara zamije­nili su zvukovi motora. RitmiËno je zavijao po­ veÊavajuÊi brzinu i Ëinilo se da se pre­ko kamenja i granja neprestance pribliæava mom vrtu, za razliku od daha, koji ga je smjesta ispunio i nastavio ispunjavati.

Na jednome mjestu stari se zid malo osipao, tamo je nastala neka vrsta pukotine, koju sam namjerno ostavio nedirnutu. Kroz nju se Don Juan navrat-nanos probio na moj posjed. Prije njega doletjela je, naravno, neka vrsta koplja. U πiroku luku doletjelo je ono kroza zrak i zabilo se kraj mojih nogu u zemlju. MaËka, koja je leæala kraj njega u travi, kratko trepnu oËima i smjesta po­ novno zaspi, a jedan vrabac - koja bi ptica ina­Ëe bila to u stanju? - spusti se smjesta na koplje, koje se joπ zibalo, i nastavi se zi­ bati s njime. Koplje je zapravo bio tek puki,

- 12 -

sprijeda malËice zaπiljen ljeskov πtap, kakav se mogao odrezati bilo gdje u πumama oko Port Royala.

Onaj kojeg je svojedobno gonila zemaljska æandarmerija nije se osvrtao na mene. Bez pogleda, zjenica blijedo-bijelih sred zaæarena lica, kao u kuhane ribe, protutnjio je kraj mene, djeteta (ako je silina njegovih koraka govorila o snazi, onda zacijelo o posljednjoj). Don Juan u bijegu me, naprotiv, vidio.

Joπ dok je tijelom, glavom i ramenima u prvom planu, pomalo nalik na πtap, ulijetao kroz pukotinu na zidu, zahvatio me po­ gledom, jasno i u punoj veliËini. Iako smo se nas dvojica prvi put susrela, uljez mi se istog trena uËini prisnim. Znao sam, a da mi se on nije trebao ni predstaviti - za πto ionako ne bi bio u stanju, jer mu se dah sveo na jedno jedino neobiËno pjevanje - preda mnom je bio Don Juan, i to ne “neki” Don Juan, ne, on, Don Juan.

Iako se to u mom æivotu nije dogaalo Ëesto, takvi potpuni stranci, upravo oni, s vremena na vrijeme ipak bi mi se uËinili prisnima i ta bi nas prisnost svaki put vodila dalje, a

- 13 -

da se pritom ne bi morala produbiti do upoznavanja. S njome se svakako moglo neπto uËiniti. Ali dok bi nekoliko (premalo) posljednjih puta onaj drugi zadobio moje povjerenje, s Don Juanom dogodilo se upravo suprotno: prvi pogled bio je njegov i odmah je bilo jasno da je uloga osobe od povjerenja za priËu koje se æelio rijeπiti predviena za mene.

A ipak, progonjeni Ëovjek kojeg sam vidio mnogo, mnogo prije i tadaπnji Don Juan imali su neπto zajedniËko. Obojica su pru­ æa­la sveËanu sliku. Zapuhani mladac tada je doista dotrËao u onom nedjeljnom odijelu, kakvo je seosko stanovniπtvo priliËno ujednaËeno odijevalo za odlazak u crkvu. A da­naπ­nji Don Juan nosio je u svom bijegu takoer sveËano odijelo, iako je ono bilo posebno, kao da pristaje uz plav svibanjski zrak. A povrh toga davnaπnji bijeg zraËio je, baπ kao i onaj tadaπnji, sam po sebi neËim blagdanskim. Tek s razlikom πto je zraËenje oko Don Juana dolazilo od njega samog, a ono oko seoskog momka - od Ëega, zapravo? On osobno u svakom sluËaju niËime nije zraËio, niËime, baπ niËime.

- 14 -

O autoru

Peter Handke roen je 1942. u Griffenu u Austriji. Odrastao je u IstoËnom Berlinu i u Griffenu. Prve knjiæevne tekstove piπe za Ëasopis djeËaËkog internata Tanzenberg. Od 1961. studira pravo u Grazu. Pridruæuje se grupi pisaca “Forum Stadtpark” i objavljuje u Ëasopisu “Manuskripte”. Go­­dine 1965. prekida studij nakon objavljivanja prvoga romana Die Hornissen. Od tada je slobo­dni umjetnik. Godine 1966. spektakularno istupa na susretu “Grupe 47” na Princetonu. Te godine postaje predstavnikom nove kritiËke knjiæevnosti i idolom beat-generacije. Jedan je od pisaca koji je najviπe utjecao na genera­ cije pisaca niza europskih knji­æevnosti koje se javljaju krajem sedamde­setih i u osamdesetima. SuosnivaË je nakladni­Ëke kuÊe autora Verlag der Autoren u Frankfurtu. Æivi u Chavilleu u Francuskoj.

- 141 -

Objavio je brojne romane, drame, prijevode, radiodrame i pjesme, izmeu kojih se izdvajaju: Strah golmana pred jedanaestercem, Kaspar, Spori povratak kuÊi, Uæas praznine, Trenutak pravog osjeÊaja, Don Juan (pripo­ vijeda sam o sebi), Kratko pismo za dugo rastajanje, Pouka planine Sainte-Victoire.

Primio je mnoπtvo nagrada, izmeu ostalih: Nagradu Georg Büchner 1973. (koju je vratio 1999. zbog napada NATO-a na Srbiju), Nagradu Franz Kafka 1979., Kul­turnu nagradu pokrajine Ko­ruπke 1983., Na­gradu Grillparzer 1983., Veliku austrijsku dræavnu nagradu 1987., Nagradu Siegfried Unseld 2004., a 2006. odbio je Nagradu Heinricha Heinea.

- 142 -

O prevoditelju

Boris PeriÊ roen je 25. svibnja 1966. u Va­ ra­ædinu. Na Filozofskom fakultetu u Za­ grebu di­plomirao je germanistiku i filozofiju.

Bavi se knji­­­æevnoπÊu, prevoenjem i no­vi­ narstvom. Radio je u viπe javnih glasila, ba­ ve­Êi se temama iz kulture te unutarnje i vanjske politike. Prozna djela i prijevode objavljuje u hrvatskom i inozemnom tisku.

Uvrπten je u viπe knjiæevnih antologija. Zaposlen je kao direktor Kontaktnog ureda grada BeËa u Zagrebu. »lan je Hrvatskog druπtva pisaca. Æivi i radi u Zagrebu.

Objavljena djela: PolitiËki vodiË - Njema­ Ëka, 1992., PolitiËki vodiË - Austrija, 1993., Sezona stakla, 1993., Heartland, Zagreb, 1995., Putovanje na granici - Izbor iz su­ vremene austrijske proze, 1995., Quattro Stagioni, 1998., Groblje bezimenih, 2003., PriËe iz beËke kuhinje, 2004., Vampir, 2006., D’Annunziev kod, 2007.

- 143 -

Vaæniji prijevodi: Markus Jaroschka, Grama­ tika novih osjeÊaja; Gabriel Loidolt, Svjetionik; Johanna Spyri, Heidi; Joseph Roth, Job; Thomas Bernhard, Imitator glasova; Doris Dörrie, Jesam li lijepa?; Romano Guardini, Konac novog vijeka; Hermann Hesse, Putovanje na Istok; Ingo Schulze, 33 trenutka sreÊe; Leopold von Sacher, Ma­soch: Matrena; Arthur Schnitzler, Novela sna; Tho­­mas Bernhard, Gubitnik; Norbert Gstrein, Engleske godine; Ingo Schulze, Simple Storys; Peter Handke, Strah golma­ na pred jeda­naestercem; Norbert Gstrein, Za­ nat ubij­a­nja.

- 144 -

- 145 -

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Fotografija na naslovnici Matthew Bowden Tisak Grafomark, Zagreb Godina izdanja 2008., svibanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-052-4 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 667651 Prijevod ove knjige potpomoglo je Savezno ministarstvo za nastavu, umjetnost i kulturu Republike Austrije.

The translation of this work has received a grant from the Austrian Federal Ministry for Education, the Arts and Culture.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

- 146 -

- 147 -

- 148 -