Dronjci na hrpi

Dronjci na hrpi

-1-

-2-

Delimir Rešicki

Dronjci na hrpi (mala emocionalna svaštarnica)

Fraktura

-3-

© Delimir Rešicki i Fraktura, 2012.

All rights are represented by Fraktura, Croatia Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-420-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 823505

-4-

ÄŒovjek mora imati zaviÄ?aj da bi mu on prestao trebati.

Jean Amery

-5-

-6-

-7-

-8-

Magla iz ustiju ili namjesto uvoda

N

ije bilo kao u nekome starome, crno-bijelome filmu u kojemu sam taj prizor vidio ranije i posve ga se mutno sjećao. Baš nimalo. Toga zimskoga jutra s početka ožujka 1992., blizu Kužnoga pila u osječkoj Tvrđi još zadugo skrivenoga iza dasaka koje su ga štitile od granata i gelera, veliki kamion njemačke registracije istresao je doista ogromnu količinu najrazličitijih krpa.

Bilo je u toj zgužvanoj gomili, doista, svačega. Od posve prikladne i tada tako potrebite zimske odjeće – kaputa, vesta i džempera svih boja i veličina, kapa, šalova, hlača, sakoa, debelih čarapa, prsluka, pa sve do ljetnih, slamnatih šešira i kupaćih gaća. Našlo se tu čak i pokoje lisičje krzno! Po hrpi su odmah počeli kopati oni najinformiraniji, oni koji su znali kako će se roba istovariti baš tada, kao i oni koji su se, kao i ja, sasvim slučajno našli tu, usred toga tužnoga preobilja. Licemjerje, druk­čije rečeno ponos nije mi dao kopati po takvim hrpama, ali se nisam bunio kada bi mi pokoji bolji ko­mad pronašla majka. Iz ustiju žena koje su raz-

-9-

grtale tu piramidu nekim dalekim dobročiniteljima nepotrebnih pa darovanih, ili pak potrebitih pa opet darovanih stvari, u oštrome, ali i tako nestvarno bistrome i čistome zimskome zraku i britkome vjetru koji je dolazio s obližnje Drave dizala se gusta para, a njihove su ruke neobično brzo razdvajale bitno od manje bitnoga i posve nebitnoga.

Ništa, ni prije ni poslije, nije imalo takav miris kao tisuće tih krpa koje su, svaka na svoj način, još uvijek sadržavale, ali i nepovratno gubile mirise svoje prošlosti, a koju je polako gutao onaj poznati vonj vlage nakupljene ispod cerade kamiona koji je iz bavarske doputovao u osječku zimu.

Još dugo iza toga jutra razmišljao sam o hrpi te odjeće.

Na neki joj se način danas, puno godina poslije, nastojim odužiti ovom knjigom koja umišlja da je jedna upravo takva hrpa, ali skupljena ne iz mnogih, nego, nažalost, jednoga te istoga, dosadnoga i sada već sasvim pristojno demodiranoga ormara.

Ako dakle, da puno ne duljim, netko na ovoj hrpi tekstualnih dronjaka pronađe i neku svoju krpicu, a koja će mu prekratiti vrijeme do nekoga ozbiljnijega komada štiva za duže nošenje, onaj koji potpisuje ove tekstove ima, doista, razloga za pravo i iskreno zado-

- 10 -

voljstvo. Kao da je na onoj davnoj hrpi i sam našao nešto što mu, eto, savršeno dobro pristaje, uz to što, posve sigurno, pomalo i grije. Knjiga je, doista iskreno, posvećena svima onima koji su ovdje u Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje pokušavali nešto pronaći na toj ili nekoj sličnoj hrpi svega i ničega. Posvećena je također mojim roditeljima i Baranji, njezinim ljudima i krajoliku jednoga dugoga djetinjstva.

- 11 -

- 12 -

Povratak

- 13 -

- 14 -

- 15 -

- 16 -

Golubovi & štakori

K

raj 1998. ostat će u sjećanju stanovnika brojnih slavonskih i baranjskih sela zabilježen i po nesnosnoj, nikada do tada viđenoj navali štakora. Zasigurno uslijed rata, sveopće neimaštine i izostanka ikakve deratizacije u dugogodišnje doba ni rata ni mira, gamad se toliko namnožila da ljudi noću više nisu smjeli u vla­stita dvorišta. Kažu da je posebno mučno bilo slušati krikove prasadi, kojoj su ogromni štakori u mraku seoskih svinjaca proždrljivo odgrizali repove. Ostala, sitnija živina pogibala je znatno tiše. Čitajući tu vijest u svim dnevnim novinama, prisjetio sam se događaja od ljeta prije, kada je jedan dječak ispod prozora u pri­ zemlju jedne trošne osječke zgrade objašnjavao drugome djetetu iz kvarta s kojim se tako često znao mirno i lijepo igrati kako nikada ne smije doticati golubove, jer golubovi nisu ništa drugo negoli leteći štakori!? Još dugo potom, dok sam na TV-u gledao slike novih i novih masakra s juga Europe, tada na Kosovu, padala mi je često na pamet jedna nimalo originalna slika –

- 17 -

Noe kojemu nakon potopa golub ne donosi u kljunu nikakvu maslinovu ili neku sličnu grančicu, nego krvavi, izgrizeni svinjski rep netom pristigao iz nekog mračnog, seoskoga svinjca.

- 18 -

D

elimir Rešicki rođen je 16. ožujka 1960. u Osije­ku. Studij kroatistike završio je na tada Pe­ dagoškome, da­nas Filozofskome fakultetu u istome gradu. Poeziju, prozu, književnu kritiku te medijsku publicistiku i esejistiku počeo je objavljivati početkom osamdesetih godina u svim važnijim hrvatskim časopisnim i inim glasilima. Prevođen je na brojne jezike – njemački, engleski, talijanski, francuski, švedski, špa­njolski, mađarski, poljski, slovački, ruski, bugarski, makedonski i slovenski, između inih i u časopisima Akzente i Manuskripte. Godine 2008. s Alidom Bremer, Ivanom Sajko i Edom Popovićem pisao je blog Kroati­ sches Quartett za njemačku arte.tv. Sudjelovao je na inter­nacionalnim multimedijalnim CD-projektima “Matria Europa” ni­zozemskih umjetnika Sluika & Kurpershoeka (Kunst Ruimte, Amsterdam, 1996.) i “soundtrack. psi” Ivana Faktora (Osijek, 2001.). Pjesničkim, proznim i esejističkim tekstovima zastupljen je u brojnim antologijama, pregledima i panoramama

- 123 -

suvremene hrvatske poezije, proze i esejistike, kao i ponekim internacionalnim antologijama i pregledima.

Uposlen je kao urednik kulture u dnevnim novinama Glas Slavonije. Uređuje pjesničku biblioteku Fraktali nakladničke kuće Fraktura. Živi u Osijeku.

Objavio je sljedeće knjige proze, kritika i eseja: Tišina (1985.), Sagrada familia (1993.), Ogledi o tuzi (1995.), Bližnji (1998.), Sretne ulice & Sagrada familia 2000.), Ubožnica za utvare (2007.) i Demoni u tranzicijskoj špilji (2010.), knjige pjesama: Gnomi (1985.), Sretne ulice (1987.), Die die my darling (1990.), Knjiga o anđelima (1997.), Ezekijelova kola (1999.), Aritmija (2005.), Meghalni a pandakkal (Veszprem, 2008.), Arrhythmie (Wien, 2008.) i Crne marame (2008.).

Dobitnik je nagrada: Sedam sekretara SKOJ-a (1987.), Duhovno hrašće (1997. i 2005.), Povelja uspješnosti “Julije Benešić” (1998.), Kiklop (2005.), Godišnja nagrada “Vladimir Nazor” (2006.), Hubert Burda Preis (2008.) i Goranov vijenac (2011.).

- 124 -

Sadržaj

Magla iz ustiju ili namjesto uvoda

9

Povratak 13 Golubovi & štakori 17 Napamet 19 Radek 21 Povratak 23 Put u Samarru 25 Still I’am Sad 27 Andy, 11. rujna 33 Glasovi na Badnju večer 37 Misterij božjega, zelenoga ulja 41 Gitare, prašina i ono što se ne vidi 49 Cvijeće Sudnjega dana 61 Odlazak 63 Snijeg 67 Travis i Jane 71 Dijete, glas i školjka 75

- 125 -

Živjeti i umrijeti u ferrariju Svjetla na rubu grada Most ponad tračnica

79 81 87

Pismo 93 Brončani pisac i brončani domobran 97 Grad koji nije utvara 103 Nebo 115 Bilješka

121

O piscu

123

- 126 -

- 127 -

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Lektura i korektura Margareta Medjurečan Grafička urednica Maja Glušić Dizajn i prijelom Fraktura Godina izdanja 2012., prosinac (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-420-1 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

- 128 -

- 129 -

- 130 -