Dvorac u Romagni by Fraktura

meka biblioteka knjiga 15

-1-

Copyright ∂ 2007 Igor Štiks i Fraktura All rights are represented by Fraktura. Prvo izdanje: Durieux, Zagreb, 2000. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-019-7

-2-

IGOR Å TIKS

Dvorac u Romagni roman

Fraktura

-3-

-4-

za M.

-5-

-6-

ada se ljeti krene starim putem iz Riminija, tamo gore prema Ceseni, moæe se osjetiti kako se hrastova πuma pretvara u ugodan i tvrd kiπobran za teπku jaru. Nakon desetak kilometara vijugave ceste gore se na brdu, u koje se put spiralno usijeca, veÊ nazire Castello Mardi. Na popodnevnom suncu bli jeπte njegovi krovovi te se Ëini kao da je krivo srastao s primirenom okolicom. Doeπ li do njega, pruæit Êe ti se prilika da pro motriπ nadaleko poznate freske i izbliza osmotriπ svu ljepotu ranorenesansnoga graditeljskog umijeÊa. Mo Êi Êeπ se takoer spustiti niz dvjesto trinaest stepenica u podrum u kojemu je, ËekajuÊi smrt, teπke dane proveo Enzo Strecci, taj velikan renesansne knjiæev nosti, glavni razlog zbog kojeg sam odluËio posjetiti dvorac Mardi. Bilo nas je troje. Dvije djevojke i ja u predivnom ljetnom danu, koji se mogao Ëitati na rumenim licima -7-

zadihanih redovnika koji upravljaju dvorcem i izgledom vrta, dok su “a destra, a destra” usmjeravali naπ hod prema turistiËkom dijelu zdanja. Na putu do mjesta na kojem je stari redovnik prodavao ulaznice i pruæao informacije o povijesti dvorca, povremeno bi se osjetio blagi propuh i miris memle koji je dopirao iz reπetkastih prozorËiÊa pri dnu zida, naiπli bismo na maË ili buzdovan, ili bismo zaËuli pokoji glas iz podruma, kao da se, Ëinilo mi se, sam Strecci i dalje opravdava. Nestaπna kosa bila je prvo πto sam primijetio na redovniku uz kojeg Êu nenadano doËekati veËer. Okruglo lice i oko njega, kao da si objesio grozdove, bujne sijede kovrËe. DoËekao nas je s ulaznicama u raπirenim rukama i s pripremljenim osmijehom tople dobrodoπlice. Uslijedilo je kratko predavanje o zanimljivostima dvorca, a onda, od neËeg se mora æivjeti, kako reËe, pet tisuÊa lira za slobodni obilazak. Dok je spremao novac u kutiju, vjerojatno da prekine πutnju, redovnik ljubazno upita djevojke: - Da dove venite, ragazze? Marianne odgovori Francia, Irène odgovori isto, a onda se okrenu prema meni i reËe: - E tu, bambino? - Sono Bosniaco - odgovorio sam skromno, na πto se redovnik glasno nasmije pa izvali gledajuÊi me ravno u oËi: -8-

- Bosnia?! - te zatim namjesti ruke kao da meu njima dræi puπku - paf, paf, bang, bang,... Bosnia, capisci... paf, paf... Stajao sam pred njim zbunjen, bez ijedne talijan ske rijeËi za odgovor. - Capisci, bang, bang... - i dalje se smijuÊi ponovio je tekst, ali ne i toËku pred mojim zbunjenim pogledom (nevidljiva puπka u me uvremenu mu je nestala iz ruku), oËekujuÊi bilo kakvu reakciju, jer πtos je oËito trebao biti jasan, jer bilo je to ljeto devedeset i pete. - Bit Êe bolje da krenemo - dobacile su djevojke, spremne poÊi u obilazak i πto prije napustiti tog neugodnog starca. - Tip je lud - rekao sam gledajuÊi njegovu ukoËenu grimasu, na πto on odgovori joπ jednim iznenae njem: - Moæda lud, ali barem na sigurnom - te rijeËi izgovorio je na jeziku na kojem piπem ove retke. Kao i ti. Ha, ha... ©to veliπ na to, Bosniaco? - Bit Êe bolje da posluπam djevojke - rekao sam, na πto me on naglo uhvatio za ruku, te isto tako brzo promijenio ton. Sada je opet bio prijazni redovnik, moæda Ëak i neπto prisniji zbog jezika koji smo dijelili samo nas dvojica u prostoriji, a, bit Êe da je tako, i u πiroj okolici. - ObiËna πala, hej, capisci. Nisam mislio niπta loπe. Predugo nisam vidio nikog iz zaviËaja. Barem ne bliskog. -9-

Tek tada sam pomislio na to koliko bi mogao imati godina. Tek kada je spomenuo vrijeme i podnio dokaz o svojim godinama, ostavljajuÊi svoju ruku dovoljno dugo na mojoj da bi me njezina povrπina podsjetila na skorup ispresijecan jedva vidljivim æili cama, tek tada sam ga paæljivije pogledao. Kasnije sam saznao da je prekoraËio πezdeset i petu. Zakratko je nastupila tiπina, a onda smo zaËuli kako se djevojke u susjednoj prostoriji veÊ dive dometima zidnog slikarstva i polagano udaljavaju hodnicima. Ponovo Êu ih sresti tek kad dvorac Mardi uroni u tamu. - Ja sam esulo. Izbjeglica, kao i ti - nastavio je ne dopustivπi mi da progovorim. Pokuπao sam mu objasniti da mi se æuri. On mi poËe puπtati ruku: - Ne bih volio da se ljutiπ. Neslana πala. Nije valjda da se ljutiπ. Sigurno ti se svia kako dobro govorim. Pred sobom imaπ æivi dokaz da se jezik ranih dana ne zaboravlja tako lako, joπ manje cijeli svijet kojeg samo taj jezik ili, bolje reËeno, samo mje πavina moja dva jezika, moæe dobro opisati. Ti glasovi, ta lica, mirisi otoka, ne stare, razumijeπ. Nikad viπe terra nostra. Addio. Nikad viπe, mai più, u starom kraju, s druge strane ovog mora koje nas dijeli i koje dijelimo. Paf, paf, bang, bang, kao πto sam ti rekao. Dovienja do osloboenja, kako se onda govorilo, zar ne? - 10 -

Nije Ëekao moj odgovor: - Dugo, doista dugo nisam naletio na nekoga od tamo. Oprosti. Uzmi cigaretu. Ne æelim da se s joπ jednim Slavenom tako rastajem. Ne ljutiπ se? Sigurno? Rekoh mu, u nadi da Êu ga se rijeπiti, da mi to nije ni na kraj pameti, da sam bio samo neugodno iznenaen, da mi se ne govori o tome, da sam na praznicima, da me prate te dvije djevojke, koje ne vole Ëekati i koje Êu izgubiti iz vida ako odmah ne krenem, da sam, uostalom, platio kartu te sam nestrpljiv da vidim gdje je to svoje posljednje dane proveo znameniti Enzo Strecci. Kao da je samo to Ëekao, redovnik uzviknu: - Enzo Strecci! Da, da, veliki Enzo. NeÊeπ mi vjerovati ako ti kaæem da je Enzo neπto kao ti i ja. Kad ti kaæem, neπto kao ti i ja. Ovo posljednje izgovorio je naglaπavajuÊi svaki slog, urotniËki raπirivπi oËi kao da podvlaËi naπu novu sliËnost. - Doista? - rekao sam u nevjerici. - Da, doista! Ponekad pomislim da sam samo zbog toga joπ ovdje. Kao da cijeli æivot rjeπavam tue oporuke i Ëuvam priËu o neËijem æivotu... a tko Êe upamtiti naπe priËe? Pitaπ li se to, Bosniaco?... - Nek se pamti ono πta me snae - kako kaæe Enzo na jednom mjestu u svom kanconijeru, ako se ne varam? - 11 -

Kimnuo sam. Redovnik se nasmijeπio. Kao da nas je poznavanje Streccijeve poezije Ëinilo rijetkim pripadnicima sve manje upraænjavanog kulta. - A znaπ li πto ga je snaπlo? Tu, pod ovim krovom? Kada danas piπem o tome, mislim da sam u tom Ëasu posljednji put pokuπao ispraviti tu sitnu poËetnu πtetu nanesenu namjeravanom izletu u renesansu. No, neÊu daleko odmaknuti. Za moju osobnu utjehu moæda moæe posluæiti Ëinjenica da je to πto sam ostao uz redovnika cijelo to poslijepodne na kraju i omo guÊilo ovu pripovijest. Ponovio sam da moram krenuti, no tek πto sam se pomaknuo za nekoliko koraka u smjeru kojim su krenule djevojke, on progovori okrenut prozoru. Gle dao sam njegova povijena, obla lea i odluËio zastati i nakratko ga posluπati. I tako je krenulo, od trenutka kad je ispruæio ruku i rekao: - Doi, pogledaj, onuda se na ovo brdo penjao Enzo Strecci, taj lombardijski ljepotan. Doi, pogledaj tu stazu, sad ga zamisli... Viπe se nisam mogao odvojiti od njega.

- 12 -

Biljeπka uz drugo izdanje

ukopis Dvorca u Romagni dovrπen je u jesen 1999. godine. Nedugo zatim izdavaËka kuÊa Durieux i njezin urednik Nenad PopoviÊ uvrstili su, na moju veliku radost, ovaj kratki roman u svoj pre stiæni izbor naslova. Od sredine 2000. godine, kada je roman objavljen, imao sam prilike razgovarati o Dvorcu u Romagni s prijateljima, kolegama, kritiËarima i velikim brojem tzv. “obiËnih” Ëitatelja, kao i raditi s prevoditeljima na inozemnim izdanjima. Ti Ëesto vrlo inspirativni razgovori, kao i periodiËna vraÊanja samom tekstu, navela su me na zakljuËak da bi neke ograniËene izmjene te ispravak malog broja skoro nezamjetljivih pogreπaka bili nuæni u nekom buduÊem ponovljenom izdanju. Sa zadovoljstvom sam pristao na prijedlog urednika Seida SerdareviÊa da Fraktura objavi drugo izdanje moje prve knjige te sam je joπ jednom, ovog puta s olovkom u ruci,

- 137 -

temeljito proËitao. Paæljivo paralelno Ëitanje prvoga i drugoga izdanja Dvorca otkrilo bi relativnu brojnost autorskih intervencija, posebno na pojedinim mjestima, ali, jednako tako, i Ëinjenicu da one nisu znaËajno utjecale na narativni tok niti su bitno izmijenile samu narav romana. Autor

- 138 -

Biljeπka o piscu

gor ©tiks rodio se 1977. godine u Sarajevu. Piπe prozu, kritiku, knjiæevne i akademske eseje, a su raivao je i s nizom domaÊih i stranih novina i Ëasopi sa. Njegov prvi roman, Dvorac u Romagni (Durieux, 2000.), nagraen je nagradom SlaviÊ za najbolju prvu knjigu te je do sada objavljen na njemaËkome (Folio Verlag, 2002.), engleskom (Autumn Hill Books, 2005.) i πpanjolskom (Funambulista, 2006.) jeziku. Za svoj drugi roman, Elijahova stolica (Fraktura, 2006.), dobio je nagrade K. ©. Gjalski i Kiklop za najbolje prozno djelo godine. Objavljivanje ovog romana uskoro se oËekuje u NjemaËkoj, Nizozemskoj, Maarskoj, Sloveniji, Makedoniji i ©panjolskoj.

- 139 -

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Na naslovnici Andrea Mantegna, Ludovico III. Gonzaga s obitelji, 1465./1474., Mantova, Palazzo Ducale, Camera degli Sposi, detalj ∂ akg-images / Electa Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Kratis, Sveta Nedelja Godina izdanja 2007., srpanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-019-7 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 640267

www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

- 140 -

- 141 -

- 142 -