Epizoda u životu putujućeg slikara

Epizoda u životu putujućeg slikara Epizoda u životu putujućeg slikara

César Aira -1-

Od istog autora u izdanju Frakture: Kako sam postao redovnica KnjiĹževna konferencija Duhovi Varamo

-2-

César Aira

Epizoda u životu putujućeg slikara preveo sa španjolskoga Dinko Telećan

Fraktura

-3-

Naslov izvornika Un episodio en la vida del pintor viajero © 2003 César Aira © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2018. © za prijevod Dinko Telećan i Fraktura, 2018.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-995-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 1005047

-4-

N

a Zapadu je bilo malo uistinu dobrih pu­ tujućih slikara. Najbolji od onih o kojima imamo podatke i obilje dokumentacije bio je veliki Rugendas, koji je dvaput putovao u Argentinu; u drugom navratu, 1847., imao je pri­ like na platno prenijeti krajolike i tipove reljefa na području Río de la Plate – i to tako obilato da se računa kako je u rukama pojedinaca u tom kutku svijeta ostalo dvjestotinjak njegovih slika – te je mogao opovrgnuti svoga prijatelja i obožavatelja Humboldta, bolje rečeno jedno pojed­ nostavljeno tumačenje Humboldtove teorije, koje je slikarov dar htjelo svesti na geomorfološku i botaničku bujnost Novoga svijeta. No to je opovrgnuće već bilo nagoviješteno deset godina prije, za prvoga, kratkog i dramatičnog posjeta, prekinutog neobičnom epizodom koja mu je nepovratno obilježila život.

Johan Moritz Rugendas rođen je 29. ožujka

-5-

1802. u carskom gradu Augsburgu kao sin, unuk i praunuk uglednih slikara rečene loze; jedan njegov predak, Georg Philip Rugendas, bio je poznat po svojim slikama bitaka. Rugendasi se bijahu 1608. doselili iz Katalonije (iako je obitelj bila flamanskog porijekla) i nastanili u Augsburgu u potrazi za društvenom klimom koja bi bila povoljnija za njihovu protestantsku vjeru. Prvi njemački Rugendas bio je umjetnički urar; svi poslije njega bili su slikari. Johan Moritz potvrđivao je svoju vokaciju još kao če­t verogodišnjak. Kao nadaren crtač, isticao se u radionici Albrechta Adama i poslije na Umjetničkoj akademiji u Münchenu. U dobi od devet­ naest godina ukazala mu se prilika da otputuje u Ameriku u ekspediciji koju je vodio barun Langsdorff, a financirao ruski car. Njegova je misija bila ona koju je stotinu godina poslije izvršio jedan fotograf: grafički dokumentirati otkrića do kojih dođu i krajolike na koje nabasaju.

Na ovom se mjestu treba malo vratiti kako bismo stekli jasniju predodžbu o poslu koji je započinjao mladi umjetnik. Obiteljska povijest nije bila toliko duga kao što se moglo iščitati iz

-6-

prethodnog odlomka. Njegov pradjed Georg Philip Rugendas (1666.–1742.) bio je začetnik dinastije slikarā. Bilo je to stoga što je u mladosti izgubio desnu ruku; sakatost ga je onesposobila za urarski zanat, koji je bio tradicija u obitelji i za koji se pripremao od djetinjstva.

Morao je naučiti služiti se lijevom i njome rabiti olovku i kist. Specijalizirao se za prikaze bitaka i polučio silan uspjeh zahvaljujući nadnaravnoj preciznosti svoga crteža, potekloj iz urarskog naukovanja i upotrebe lijeve ruke, koja ga je, budući da nije bila ona kojom bi se prirodno služio, primoravala na metodičnu promišljenost. Izrazit kontrast između detaljnosti za­ mrznute u obliku i žestine teme činio ga je jedinstvenim. Njegov zaštitnik i glavni klijent bio je Karlo XII., švedski kralj-ratnik, čije je bitke slikao slijedeći vojsku od sjevernjačkih snjegova do užarene Turske. U zreloj dobi bio je uspješan tiskar i trgovac gravurama, što je bila prirodna posljedica njegove tehnike ratne dokumentacije. Svojoj trojici sinova, Georgu Philipu, Johanu i Jeremyju, ostavio je u na­ slijeđe taj posao i tehniku. Sin prvoga od njih bio je Johan Christian (1775.–1826.), otac našeg

-7-

Rugendasa, koji je zatvorio krug slikajući bitke Napoleona, još jednoga ratničkoga kralja.

Elem, nakon Napoleona u Europi je počelo “stoljeće mira” u kojemu je nužno moralo doći do slabljenja onog žanra unutar zvanja za koji se obitelj specijalizirala. Mladi Johan Moritz, adolescent u doba Waterlooa, morao se prekvalificirati u hodu. S naukovanja u radionici Adama, slikara bitaka, prebacio se na satove iz slikanja prirode na münchenskoj Akademiji.

Prođu su imale slike i gravure na kojima se prikazivala egzotična i daleka priroda, što je njegov umjetnički poziv dopunilo onim putničkim, a smjer kojim će potonji krenuti ubrzo mu se otvorio kad se ukazala prilika za spomenutu ekspediciju. Na pragu dvadesete otvarao mu se svijet koji je već bio sazdan, a ujedno ga je istom trebalo sazdati, kao što se u isto doba, manje ili više, dogodilo mladom Darwinu. Ru­ gendasov Fitzroy bio je barun Georg Heinrich von Langsdorff, koji se tijekom atlantske plovidbe pokazao kao “nemoguć i sumanut”, do te mjere da se po dolasku u Brazil umjetnik odvojio od ekspedicije, u kojoj ga je zamijenio drugi nadareni dokumentaristički slikar,

-8-

Taunay. Tom si je odlukom prištedio brojne probleme jer je ekspediciju zadesila zla kob: Taunay je stradao utopivši se u Guaporéu, a Langs­dorff je usred prašume izgubio ono malo razuma što ga je imao. Rugendas se pak, nakon četiri godine putovanja i poslova po po­ krajinama Rio de Janeiro, Minas Gerais, Mato Grosso, Espiritu Santo i Bahia, vratio u Europu te objavio lijepu ilustriranu knjižicu Slikovito putovanje Brazilom (tekst je na osnovi slikarevih bilješki sastavio Victor Aimé Huber), s kojom se proslavio i zahvaljujući kojoj je stupio u kontakt s Alexanderom von Humboldtom, s kojim će surađivati na nekoliko izdanja.

Njegovo drugo i posljednje putovanje u Ame­riku potrajalo je šesnaest godina, od 1831. do 1847. Meksiko, Čile, Peru, ponovo Brazil, Argentina, bila su poprišta njegovih tegobnih selidbi, a njihov ishod bile su stotine, tisuće slika. (Njihov nepotpuni katalog broji 3353 djela – ulja na platnu, akvarela i crteža.)

Premda je najpomnija etapa bila ona meksička, a prašume i tropske planine bile su joj najkarakterističnija tema, tajni cilj njegova dugotrajnog putovanja, koje je obuhvatilo cijelu njegovu

-9-

mladost, bila je Argentina, tajanstvena prazni­ ­na koja se nahodila na jednakoj udaljenosti između horizonata, na beskrajnim ravnicama.

Samo bi ondje, mislio je, mogao otkriti naličje svoje umjetnosti... Ta opasna obmana pratila ga je cijeli život. Dvaput je prešao prag: prvi put 1837., sa zapada, prelazeći Kordiljere na putu prema Čileu, i drugi put 1845. kad je prelazio Río de la Platu; ova druga zgoda bila je plodonosnija, no nije izišao iz radijusa Buenos Airesa; prilikom prve međutim upustio se u sanjano središte, i zapravo je nekoliko trenutaka stajao na njemu, iako je cijena koju je za to morao pla­ titi bila pretjerana, kao što ćemo vidjeti.

Rugendas je bio žanrovski slikar. Njegov žanr bio je fizionomija prirode, postupak što ga je izumio Humboldt. Taj veliki prirodoslovac bio je otac discipline koja je u dobroj mjeri umrla zajedno s njim: Erdtheorie, odnosno physique du monde, neka vrsta umjetničke geografije, estetičko shvaćanje svijeta, znanost krajolika. Alexander von Humboldt (1769.– 1859.) bio je svestran učenjak, možda posljednji takav; težio je obuhvatiti svijet u njegovoj ukupnosti, a put koji mu se činio primjerenim za

- 10 -

to bio je vizualan, čime se oslanjao na dugu tra­diciju. Ali od nje se odvajao utoliko što ga nije zanimala izolirana slika, “amblem” znanja, nego zbir slika koordiniranih na sveobuhvatnoj slici, kojoj je “krajolik” bio uzor. Umjetnički geograf morao je zahvatiti “fizionomiju” kra­ joli­ ka (taj je pojam preuzeo od Lavatera) posredstvom njegovih karakterističnih, “fi­ zionomskih” obilježja, koja je prepoznavao zahvaljujući eruditskome prirodoslovnom proučavanju. Promišljen raspored fizionomskih elemenata na slici prenosio je promatračevu sen­zibilitetu zbir informacija, ne izoliranih, nego sistematiziranih obilježja za njegovo intuitivno poimanje: klimu, povijest, običaje, go­spodarstvo, rasu, faunu, floru, režim kiša i vjetrova... Ključ je bio “prirodni rast”: zbog njega se biljni element stavljao u prvi plan.

Zbog njega je, osim toga, Humboldt tražio svo­je fizionomske krajolike u tropima, čije su biljno bogatstvo i brzina rasta bili neusporedi­ ­vo veći nego u Europi. Humboldt je godina­­ma živio u tropskim područjima Azije i Amerike, a na to je poticao i umjetnike koji su usvojili njegovu metodu. Time je zatvarao krug jer je

- 11 -

budio zanimanje europske publike za te još uvijek slabo poznate predjele i stvarao tržište za djela putujućih slikara.

Humboldt se nadasve divio mladom Ru­ gendasu, kojega je opisao kao “tvorca i oca slikovnog prikazivanja fizionomije prirode”, što je izraz koji bi se lako dao primijeniti i na njega samoga. Svojim je savjetima sudjelovao u pripremi drugoga, velikog Rugendasova putovanja, a jedino oko čega se nisu slagali bila je odluka da se Argentina uvrsti u itinerar. Nije htio da njegov učenik rasipa snage južno od tropskog pojasa, i njegova su pisma obilovala preporukama u tom smislu: “Nemojte tratiti svoj talent, koji se iznad svega sastoji u crtanju onoga što je u krajoliku doista iznimno, kao što su na primjer snježni planinski vrhovi, bambusi, tropska flora u prašumama, pojedinačne skupine iste vrste biljaka, ali različite starosti; filiceje, lepezaste palme, palme pernatog lišća, bambusi, cilindrični kaktusi, mimoze crvenih cvjetova, stablo inga (dugih grana i velikih listova), sljezovi s prstolikim lišćem veličine grma, osobito drvo nalik na šaku s pet prstiju (Cheirantodendron) u Toluci; pa čuveni močvarni

- 12 -

C

ésar Aira (Coronel Pringles, Argentina, 1949.) možda je i najplodniji argentinski pisac, a svakako jedan od najcjenjenijih južnoameričkih autora današnjice. Dosad je objavio više od osam­­deset djela, a njegovi romani te knjige pripovjedaka i eseja prevedeni su na više svjetskih jezika. Od 1967. živi u Buenos Airesu, gdje je predavao na sveučilištima (Rimbauda i Ma­llar­méa) te uređivao i prevodio knjige s francuskog i engleskog.

- 117 -

- 118 -

D

inko Telećan rođen je 1974. u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplo­ mirao filo­zofiju i anglistiku. Objavio je devet autorskih knji­­ga i preveo sedamdesetak književnih djela s engleskog i španjolskog jezika.

Prevodio je, među ostalima, R. Bolaña, J. L. Borgesa, J. Cortázara, T. Eagletona, R. Flanagana, J. G. Frazera, R. Gravesa, S. Greenblatta, W. Morrisa, E. Sabata, D. H. Thoreaua i S. Ži­ žeka. Za prijevod Frazerove Zlatne grane na­ građen je 2003. godišnjom nagradom Društva hrvatskih književnih prevodilaca, a nagradu Josip Tabak toga Društva dobio je 2014. za prije­vod knjige Pjesme: moj izbor Roberta Gravesa. Na Sajmu knjiga u Sarajevu 2006. nagrađen je za najbolji nefikcionalni prijevod godine (Slavoj Žižek, Škakljivi subjekt).

- 119 -

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Roman Simić Lektura i korektura Lidija Vešligaj Prijelom Maja Glušić Dizajn ovitka Roko Crnić Godina izdanja 2018., rujan Tisak Feroproms, Zagreb ISBN 978-953-266-995-4 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

- 120 -

- 121 -

César Aira Kako sam postao redovnica

U vrtlogu događaja koje nam u romanu Kako sam postao redovnica na svoj neusporedivi način nudi César Aira pustolovina “pričanja o sebi” bit će dovedena do svojih krajnjih granica – anegdota će postati avantura, avantura bajka, a bajka – napo­sljetku – legenda.

ISBN 978-953-266-843-8, 160 str., tvrdi uvez, 129,00 kn

- 122 -

César Aira Književna konferencija

Ovo djelo nesputanog ludizma i filozofičnosti koja prosijava kroz kulise znanstvenofantastičnih filmova B-produkcije ogledni je, a možda i jedini postojeći primjerak nadrealističkog rokokoa u književnosti. Možda baš u Književnoj konferenciji neusporedivi stroj za pripovijedanje Césara Aire najbolje po­kazuje zašto ga smatraju jednim od najintrigantnijih i najinventivnijih pisaca današnjice.

ISBN 978-953-266-605-2, 128 str., tvrdi uvez, 129,00 kn

- 123 -

César Aira Duhovi

I u Duhovima kao i u mnogim svojim drugim knjigama jedan od najzanimljivijih suvremenih južnoameričkih pisaca Argentinac César Aira opisuje stvarnost na rubu nadrealnoga, s nekoliko jednostavnih poteza uvlačeći svoje junake pod kožu čitatelja.

ISBN 978-953-266-537-6, 128 str., tvrdi uvez, 119,00 kn

- 124 -

César Aira Varamo

Neplanirano i neočekivano, u ovom izvrsnom romanu čitatelj će piscu postati suučesnikom, ali već nakon nekoliko pročitanih stranica svoga se udjela u Varamu i svijetu Césara Aire više neće poželjeti odreći.

ISBN 978-953-266-514-7, 128 str., tvrdi uvez, 119,00 kn

- 125 -

Najznačajniji od putujućih slikara Zapada bio je veliki Johan Moritz Rugendas, majstor fizionomije prirode, kojemu se divio i sam Humboldt. Rugendasovo drugo i posljednje putovanje u Južnu Ameriku potrajalo je šesnaest godina, od 1831. do 1847., a urodilo je tisućama ulja na platnu, akvarela i crteža, koji su uglavnom pri­ kazivali prašume i planine tropa. No tajni cilj putovanja koje je obuhvatilo cijelu Rugendasovu mladost bila je Argentina: samo ondje, u tajanstvenoj praznini smje­ štenoj na jednakoj udaljenosti između horizonata, na njezinim beskrajnim ravnicama – samo ondje bi, mislio je, mogao otkriti naličje svoje umjetnosti...

Kudikamo više nego prilog nevjerojatnom životopisu Johana Moritza Rugendasa, Epizoda u životu putujućeg slikara, fascinantni roman velikog argentinskog pisca Césara Aire, meditacija je o onom lijepom i onom gro­ tesknom u prirodi, o potrazi za nadahnućem, ali ponaj­ više maestralna priča o lovu na onaj osobiti trenutak u životu umjetnika, trenutak koji se plaća najvećom cijenom, ali koji će – za onoga tko ga ulovi – zauvijek promijeniti sve.

- 126 119,00 kn ISBN 978-953266995-4

9 789532 669954

www.fraktura.hr