Glavom kroz zid

PRIČE

Gl na avo – M ša l m k ilje udo roz nk st n zid o J ije po er bi ka go la zu vić uz je alu da dn nij a. ed na

ZORAN PREDIN Glavom z zid k ro Glavom kroz zid

-1-

-2-

Zoran Predin

Glavom kroz zid prevela sa slovenskog Jagna PogaÄ?nik

Fraktura -3-

Naslov izvornika Dno nima dna © Zoran Predin, 2018. © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2019. © za prijevod Jagna Pogačnik i Fraktura, 2019.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-358-081-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 1016710

-4-

Najveća tajna Bledskog otoka

Ne mogu više šutjeti.

Stvar je odveć šokantna i sve sam uvjereniji da se nešto takvo jednostavno ne može prešutjeti. Misli mi vrludaju, čak i tijekom najjednostavnijih kućanskih poslova. I lošije spavam, i leđa me sve jače bole. Kažu da se tamo, između ramena, skupljaju brige.

Ali ne samo to. U posljednje me vrijeme noću, u snovima, progone sve izvjesnije spoznaje da događaj iz prošloga kolovoza ima sve značajke nevjerojatnog otkrića.

Najprije sam htio sve skupa ispričati svojoj Barbari, ali svaki bi mi se put u posljednji tren učinilo da ću svojim sumnjama i objašnjenjima nepotrebno narušiti predodžbu pouzdanog, iako ponekad, priznajem, i nepredvidljivog supruga, oca i prijatelja u njezinim očima.

Zato sam nakon sve češćih napadaja nezaustavljive želje da svoju tajnu glasno i jasno objelodanim odlučio povjeriti vam je u ovom tekstu. Što mi se zapravo dogodilo?

Zbog moje izobličene medijske slike vjerojatno se pitate je li istina da sam kriomice, nakon dogovora s medicinskim sestrama ljubljanskoga rodilišta, po starom indijanskom običaju, valjda onako kao i Tom Cruise, odmah nakon porođaja pojeo posteljicu svoga najmlađeg sina?

Ne, ne, ne! Iza ovakvog načina najavljivanja otkrivanja tajne -5-

mora se, u najmanju ruku, skrivati ubojstvo u rangu Metoda Tro­ beca ili barem u braku zabranjen spolni odnos sa zaštićenom sovom ušarom.

No nije se dogodilo ništa slično tome. Bez brige.

Tajna je bitno šokantnija i njeno otkrivanje imat će, ne samo za Sloveniju nego i za čitav svijet, nepredvidljive posljedice.

U otkrivanju se pojavljuje i osamdesetjednogodišnji svećenik, zato molim pogotovo krizmane duše da radi samozaštite na ovome mjestu prestanu s čitanjem.

Vi ostali, molim vas, poslušajte moju ispovijed.

Prošle smo godine usred kolovoza ugostili obiteljskog prijatelja iz Australije Aarona Tendera, koji je sa svojom obitelji, nakon našeg dugog nagovaranja, konačno doletio na odmor u Europu. Sa ženom, nastavnicom zemljopisa, sinom, nadobudnim studentom klasične gitare, i kćeri tinejdžericom koja je kod kuće ostavila svojeg princa iz snova i bila primjereno nezainteresirana za, kako je rekla, jebenu Europu, odlučio je obići sve najveće bisere Staroga kontinenta.

Za početak sam predložio da ih odvedem na Bled, koji je ne­ dvojbeno jedna od najljepših prirodnih ljepota na svijetu. Nakon što sam im pokazao nekoliko fotografija, oduševljeno su prihvatili moj prijedlog. Jedino je obiteljska princezica rekla nešto u smislu da ju je baš briga za patke i crkvice.

Sve bledske pletne* bile su zauzete. Čekali smo neko vrijeme da nas, uznemirene turističke sardine, dovezu na otok koji je bio pun vjernika i turista. Previdio sam, zahvalni izopćenik kakav već jesam, da je toga dana bio važan vjerski blagdan koji je privukao onamo, na blagoslov kruha ili bilja, ne sjećam se točno, više ljudi nego što ih inače dolazi.

Odmah nakon što smo, lagano iživcirani gužvom, stupili na

*

Lokalni naziv za čamac koji prevozi putnike na otok. (op. prev.)

-6-

otok, učinilo mi se da je pravi trenutak za legendu o zvonjavi Zvoncem želja koje svakome zvonaru ostvaruje skrivenu želju. I vidi vraga, do toga trenutka naporna tinejdžerica prva je stala u red i baš svi smo istovremeno pogodili njenu skrivenu želju.

Dok su moji Australci oduševljeno zvonili, u smjeru oltara primijetio sam starijeg svećenika moje visine koji se zagledao u gitaru na leđima Aaronova sina. Dugonokti gitarist uvijek ju je naime nosio sa sobom, odlažući je samo dok se tuširao.

Danas se dobro sjećam kako me već tada, tog trenutka, otužno produhovljeni izraz na licu starog svećenika neočekivano uznemirio.

Ali moji su gosti odzvonili svoje i dugi red onih koji su čekali pomaknuo nas je van, na zasluženi odmor na stubama. Australci su izvadili sendviče iz ruksaka, a ja sam skočio po ono svjetski poznato osvježavajuće piće kojim možeš očistiti hrđu i kamenac, a Gruzijci ga upotrebljavaju za povraćanje nakon preobilnog obroka.

Kupnja mi je oduzela nešto vremena i dok sam se vraćao s limenkama u naručju prema svojim gostima, primijetio sam da su se upustili u razgovor sa svećenikom, koji je, na moje veliko iznenađenje, odlično govorio engleski. Na moj pozdrav odgovorio mi je na lijepom slovenskom, koji je ipak imao nekakav šaljiv prizvuk koji danas još više opravdava moje tadašnje sumnje da me u vezi sa svećenikom nešto uznemiruje.

Na pitanje odakle dolazi i koliko je dugo u Sloveniji odgovorio je pjesnički i produhovljeno da se krajem osamdesetih, nakon burnog i vrlo grešnog načina života, posve predao vjeri i pokori, koje su mu donijele duševni mir.

Više od toga nije rekao.

Ali njegov duševni mir očito je imao rupu kroz koju je neprestano pogledavao prema gitari.

Znate onaj osjećaj kad vam se neki ljudi učine poznatima, kao da ste ih već nekad negdje sreli, ali nikako se ne možete sjetiti kada?

-7-

Onda je Tender mlađi iznenada izvukao gitaru iz navlake, namignuo mami i sestri pa je sve troje skladno, troglasno zapjevalo “Love me tender”, staru pjesmu kojom bi očito, prije svega zbog obiteljskog prezimena, svaki put izmamili suze u očima ponosnog oca Aarona. I ostali su turisti najprije poslušali raspjevanu obitelj, a onda skoro svečano pomagali pjevati očito svima poznatu ljubavnu baladu.

Uskoro je cijelo stubište, unatoč vrućini, nježno pjevalo zarazni refren.

Ali nitko nije primijetio da su već nakon prvih taktova zasuzile oči meni tako neobično poznatog svećenika, koji se okrenuo na drugu stranu, vjerojatno kako bi sakrio nelagodu. Čim je pjesma završila, Aaron me upitao gdje je zahod. Prije no što sam mu uspio odgovoriti, sada opet nasmijan, stari se svećenik ponudio da ga otprati i pokaže mu kuda i kamo treba ići. Moj australski gost, kojem se očito strašno žurilo, skoro je klokanski preskakao stube, a naš dobronamjerni svećenik koji ga je pratio, zbog godina, a imao ih je najmanje osamdeset, za njim je zaostajao najmanje za tri stepenice.

Odjednom sam se sjetio da Aaron vjerojatno nema sitniša, euro ili pedeset centi, koliko košta jedno pišanje na najljepšem slovenskom otoku.

I glasno sam povikao: “Aarone!”

Ali Aaron me nije čuo.

Svećenik se naglo zaustavio i okrenuo.

Tada su se naši pogledi susreli, i odjednom sam se sjetio odakle ga poznajem.

I on je odmah shvatio da sam ga prepoznao. Brzo je navukao kapuljaču, spustio se stubama i nestao u trgovini sa suvenirima.

Ja sam još neko vrijeme ostao zalijepljen za stube.

Ti si malo lud, kako bi rekli u Mariboru, prošlo mi je kroz glavu.

-8-

Pa to ne može biti istina! Tada sam opravdano posumnjao u svoje osjećaje i osjetila.

Elvis Aaron Presley je živ.

Skriva se na Bledskom otoku.

P. S. Molim vas, nikome nemojte odati ovu tajnu!

-9-

- 10 -

Superman i radna dozvola

“Dobar dan, moje je ime Superman. Trebam obrazac za Radnu dozvolu stranca u vašoj državi. Dopustite mi da vam objasnim kakav posao bih volio obaviti i koji su me motivi do toga doveli”, probudio je Superman pozornost službenika Zavoda za zapošljavanje.

Državni službenik, navikao na svašta, nije mogao vjerovati svo­ jim ušima.

“Predstavnik sam Sindikata svjetskih superjunaka koji okuplja superjunake iz različitih sredina i različitih povijesnih razdoblja.

Mi smo nadljudi kojima nije svejedno za sudbinu čovječanstva ili pojedinca kao božje tvorevine bilo koje vjere. I za agnostike i ateiste imamo nekoliko superjunaka koji su im spremni pomoći pod određenim uvjetima. U svojim redovima imamo i stručnjake za pojedine regionalne posebnosti, a načelno smo spremni pomagati svima kojima je pomoć potrebna. Ne miješamo se u društvene, političke i socijalno-ekonomske odnose u sredini koju spašavamo, ali, znate, pojedinačne karakterne razlike među superjunacima svejedno po­ stoje. Priznajem, neki superjunaci znaju biti jako na svoju ruku, ali naš ih sindikat za sada uspješno obuzdava i motivira višim ciljevima i masnim honorarima. Inače, tko radi, taj i griješi, zar ne?” našalio se Superman pa nastavio s predstavljačkim monologom.

Red onih koji su čekali u čekaonici je zanijemio. Službenik se naslonio na stol i nagnuo prema otvoru staklenog prozorčića da bolje čuje.

- 11 -

“U svome sindikatu već više od dvadeset godina pozorno pratimo događaje u vašoj državi, koja se većini naših članova urezala u srce reklamama o najljepšemu moru na svijetu. Prekrasna priroda, vaše vrijedne radne ručice i srca, tada otvorena za sve drukčije i ravnopravne! Oh, kako smo ganuti bili! Vaš sam jezik naučio tek maloprije, dok sam čekao pred vašim šalterom da dođem na red.

U našim superjunačkim očima vaša je država još uvijek biser koji je potrebno čuvati kao, kako se ono kaže, nešto u oku? Malu curicu ili nešto slično, zar ne? Za zaštitu malih curica i malih država posebno smo se specijalizirali”, Supermenu se opet otela samo njemu smiješna superjunačka napomena.

Državni službenik postajao je sve nestrpljiviji jer se približavalo vrijeme užine. Bojao se zakasniti na užinu, jer onima koji kasne petkom obično ostaju samo tripice, a pohani oslić i salatu od krumpira zaposlenici Ministarstva za javnu upravu odmah pojedu. Opravdano se bojao da se ove plaštem ogrnute stranke u tijesnom kombinezonu neće tako brzo riješiti. Država bi trebala imati šalter za službene molbe superjunaka, za kojim bi radili za to područje osposobljeni službenici koji su upućeni u takvu problematiku, vrzma­­lo mu se po glavi dok je pokušavao razumjeti što bi superjunak, iza kojeg se već stvorio dugačak red, zapravo htio.

“Vraćam se biti naše molbe”, nastavio je Superman i nagnuo se prema šalteru da ga službenik bolje čuje.

“Upravni odbor našeg sindikata usuglasio se i zaključio da ćemo spasiti vašu državu. Srce nas boli dok gledamo kako se ponašate sa svojom zemljom. Vi biste rekli kao svinja s krumpirom, zar ne?

Sjetite se samo kako ste se sprdali s Austrijancima. Govorili ste da su neotesani jodleri koji se zagrljeni oko ramena uz harmoniku njišu lijevo-desno i crvenih obraza od svoga antifrizom oplemenjena vina za sebe tvrde da su nešto više od južnih susjeda. Da nemaju rock ‘n’ roll, da su ksenofobične i rasističke seljačine koji ne znaju za

- 12 -

sunce, začine i vruću krv duše slavenske, to su bile vaše poslovične podrugljivosti osamdesetih, zar ne? Što se dogodilo da je danas baš obrnuto? Austrija je otvorena, tolerantna, neutralna, demilitarizirana država sa svojim političkim stavom i socijalnom kralježnicom, a vaša država tuli na cajkama i mrzi sve drukčije. Sluganska poslušna zemlja malih duša i golih careva. Gdje danas ljepše sija sunce?”

Superman se skoro uzneseno zadihao pred lagano popljuvanim staklom uredskog prozorčića.

Državni službenik još je uvijek prilično mirno slušao svoju stranku, istovremeno razmišljajući o zimskim gumama koje sljedećeg tjedna mora zamijeniti na svome autu.

“Mi, superjunaci, bajkovita smo bića, vječni optimisti i vjerujemo da ovo nije kraj bajke o vašoj zemlji. Sposobni smo pobijediti mračne sile i spasiti vašu zemlju. Sposobni smo opet upaliti sunce!” ponovno se oduševio Superman i podsvjesno objema rukama razgrnuo plašt.

S druge strane staklenog zida državni službenik bio je svjestan da neće dočekati ni tripice i da će moći dobiti još samo hladnu užinu.

Sendvič od tune ili kajzericu s tirolskom. Zato je zaključio posvetiti tome zločestom bilderu u tajicama svu svoju činovničku pedant­ nost. Pokazat će Supermanu kamo je došao i koga je prikratio za pohani oslić sa salatom od krumpira.

“Tko bi dakle želio zaista tražiti dozvolu za rad u našoj državi?

Ime i prezime i sve ostale podatke, molim!” prosiktao je službenik kroz prozorčić i tvrdoglavo se zagledao u Supermana.

“Ima više kandidata. Zapravo ga vaša država može sama izabrati s popisa članova našeg sindikata. Izaberite onog superjunaka koji vam najbolje odgovara!” prvi je put zaškiljio prema satu na zidu i Superman.

“Dajte mi popis mogućih kandidata!” rekao je službenik.

“Zašto bismo ih sad trebali još i uvoziti? Imamo svoje, domaće,

- 13 -

autohtone superjunake. Zapravo samo jednog super i više običnih junaka”, mrmljao je za sebe, opraštajući se od nesuđene kajzerice s tirolskom.

“Izvolite. Tu su. Cijela četa. Od mog kolege Batmana preko Robina Hooda do Matije Gupca. Da vam posebno ne spominjem Jean d’Arc, vašeg Jelačića, Kvaternika ili King Konga. Pogledajte!

Nema da nema! I sâm sam spreman žrtvovati nekoliko dana svoga godišnjeg za vašu bajkovitu zemlju”, promeškoljio se Superman, kao da mu se već malo piški.

“Kućnu adresu, porezni broj, potvrdu o izobrazbi, zdravstvenu iskaznicu, psihološki profil, kratak životopis, potvrdu o nekažnjavanju! Ajmo, ajmo! Pogledajte koliko je ljudi u redu! Niste sami na svijetu!” bljesnula je u službenikovim očima iskrica dosljednosti.

“Za kojeg superjunaka? Kojeg ste izabrali? Kojeg želite kao spasitelja svoje zemlje?” nenavikao na čekanje, povisio je glas Superman.

“Za sve kandidate! Spasitelja naše zemlje izabrat će državna komisija!” s užitkom mu je kroz službeni prozorčić odbrusio savjesni državni službenik.

“Gdje ću nabaviti OIB Spidermana, zdravstveni karton Winnetoua ili potvrdu o nekažnjavanju za Matiju Gupca, valjda znate da nije bio anđelak”, prvi put u životu posumnjao je Superman u svoje moći.

“Slušajte, gospodine Superman! Sad mi vas je lagano dosta! Gdje vi mislite da jeste? Mi smo ipak ured koji posebno poštuje zakone i propise! Za tako škakljivu stvar kao što je spašavanje naše države moramo na raspolaganju imati što više podataka! Svjesni ste da ćemo nakon što spasi našu državu od propasti, spasitelju postavljati spomenike, po njemu nazivati ulice i nogometne stadione. Komisija koja će birati među kandidatima mora poznavati i njihove moralne vrijednosti i njihovu spolnu orijentaciju. Kakav je, recimo, odnos između Batmana i njegovog mlađahnog pomoćnika Robina? Ili - 14 -

Tarzanova stranačka pripadnost, a nedvojbeno se oduševljavao ide­ jama nesvrstanih. Ili tehnološka zaostalost Robina Hooda, koja ga čini nekonkurentnim, iako bi danas zbog aktualnog odnosa prema križarima vjerojatno bio u užem izboru!” planulo je iz stvarno gladnog, ali nesvakidašnje stranke sitog službenika.

“Polako mi postaje jasno da priroda i stanovništvo nisu nužno isti”, već lagano razočaran dahnuo je u odgovor Superman.

“Molim, bez sarkazma! Mi smo službena ustanova! Svaki vaš kandidat morat će ispuniti anketu o poznavanju naše povijesti, naših navika i običaja. To za vas ne bi smio biti problem, jer ste ipak nadljudi puni super osobina i sposobnosti”, nije mu ostao dužan službenik.

“Dosta! Dosta mi je! Onda ništa! Žalim svoj optimizam! Priznajem! Ne mogu spasiti vašu zemlju. U vašem se slučaju radi o novoj dimenziji u kojoj su poslušnost i život na koljenima najviši ideal. Ovdje za mene nema kruha!” zapravo sretan što može otići, povikao je Superman, podigao desnu ruku, stisnuo šake i odletio kroz vrata.

“Nema tu kruha za tebe! Misliš da će ga za mene biti? Vrijeme užine je prošlo i već su i kruh pospremili! Opet ću cijeli tjedan čekati petak, pohani oslić i salatu od krumpira! Ti umišljena leteća zastavo!

Sljedeći!”

- 15 -

- 16 -

Zoran Predin rođen je 1958. u Mariboru.

Neostvareni košarkaš. Domar. Poštar. Noćni čuvar. Agent osiguravajućeg društva.

Prodavatelj ploča. Učitelj na selu. Kantautor i povremeni pisac.

Objavio je 39 glazbenih albuma, tri zbirke uglazbljenih tekstova i dvije knjige kratkih priča.

Vuk samotnjak. Otac petero djece. Zasad ima petero unuka. Voli tripice, dunju i crni humor.

Zaljubljen je u statičnu i pokretnu ljepotu. Danas je gastarbajter u Ljubljani.

- 181 -

- 182 -

Jagna Pogačnik književna je kritičarka i prevoditeljica, rođena 1969. u Zagrebu. Književne kritike, eseje i rasprave objavljuje od 1989. u brojnim novinama i časopisima te na Hrvatskom radiju. Od 2000. književna je kritičarka Jutarnjeg lista, gdje prati domaću proznu produkciju. Objavila je izbor iz hrvatske fantastične proze Prodavaonica tajni, knjige sabranih književnih kritika Backstage, Proza poslije FAK-a i Kombajn na književnom polju, izbor iz nove hrvatske proze Seks&grad u novoj hrvatskoj prozi, odabrane kratke priče Najbolje hrvatske priče 2005. i antologiju suvremene hrvatske proze Tko govori, tko piše.

Sa slovenskoga jezika prevela je stotinjak književnih i stručnih tekstova objavljenih u periodici, desetak radiodrama te dvadesetak knjiga suvremenih slovenskih prozaika. Za prevođenje je 2000. nagrađena međunarodnom nagradom Kulturkontakta iz Beča. Čla­nica je Društva hrvatskih pisaca, Hrvatskog društva književnih prevodilaca, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Matice hrvatske.

- 183 -

- 184 -

Sadržaj

Najveća tajna Bledskog otoka

5

Superman i radna dozvola

11

Nije vrag, Adolf je odnio šalu!

17

U nesreći upoznaš prijatelja

23

Bojte se zubara koji pjeva

29

Profesionalni alternativac s trnovom krunom

35

Što od momka načini muškarca?

39

Dva srednja prsta i mačja pišalina

43

Nemoj me jebat

47

Danas su moderne makovice

53

Eurošpas – glazba za oči

59

Građanin Djed Božićnjak

65

Tamjan, vrag, harmonika, nokat i paučina

71

Razlika između političara i lopova

79

Polde i zabrinuti partizani

83

Koja vrata ne možeš nikada otvoriti?

87

- 185 -

Suton lošijih polovica

91

Sretan ko pas

97

Osmi smrtni grijeh

103

Vrijeme novih narodnih heroja

109

Kako sam postao izdajnik

113

Ne bojte se svojih labudova i kraljeva

117

Čuvarica svadbene torte

123

Sam svoj Bog

129

Dalmatinska zubna pasta za odrasle

135

Nojevi, čipke i kuća na Hvaru

141

Tajna Brozove stope

145

Na rukavu ću morati nositi crvenu zvijezdu

151

Dvostruki vid i svježa voda u prahu

157

O letećim grudnjacima

163

Glavom kroz zid

169

Konačno nešto lijepo

175

O autoru

181

O prevoditeljici

183

- 186 -

- 187 -

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Lektura i korektura Margareta Medjurečan Prijelom Maja Glušić Godina izdanja 2019., siječanj Tisak Feroproms, Zagreb ISBN 978-953-358-081-4 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

- 188 -

- 189 -

Nepopravljivi romantik, vječni šaljivdžija, neizliječeni nostal­ gičar, oštar kritičar, neostvareni košarkaš – sve je to i mnogo više jedan od najvažnijih kantautora, pjesnika i pjevača s ovih prostora Zoran Predin. U svojoj drugoj proznoj knjizi Glavom kroz zid Predin se u tridesetak proznih minijatura suvereno kreće od tmurne političke sadašnjosti do buntovnih mladenač­ kih dana, od intimnih obiteljskih zgoda do žestoke kritike na­ cionalizma. Svejedno prepričava li stare zgode iz karijere Lačnog Franza kada je bio pod sumnjom da podriva sistem i kada je brisao pljuvačku o crvenu zvijezdu ili opisuje strah od zubara, u baš svakoj životnoj situaciji on bira teži put, bez zadrške se svrstava na stranu slabih i uvijek pliva protiv struje, ne da bi bio drugačiji, već da bi ostao čovjekom.

Glavom kroz zid knjiga je o hrabrosti da se svatko stalno suočava sa sobom i da bude onaj tko jest, a ne onaj kakvoga ga želi vidjeti okolina. Opčinjen malim užicima, ljepotom, hra­ nom, glazbom, morem, prijateljstvima, Zoran Predin u ovim pričama daje cijeloga sebe do posljednjeg poljupca, on hoda po stopama nježnoga sjećanja pozivajući na to putovanje i svoga čitatelja i čitateljicu.

139,00 kn

ISBN 978-953358081-4

9 789533 580814

- 190 www.fraktura.hr