Hladna koža

Albert Sánchez Piñol Hladna koæa

P1p

Naslov izvornika La pell freda ∂ Albert Sánchez Piñol, 2002 ∂ za hrvatsko izdanje, Fraktura 2007. ∂ za hrvatski prijevod, Boris DumanËiÊ i Fraktura 2007.

Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo koje obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-021-0

P2p

Albert S´anchez Piñol

Hladna koæa preveo s katalonskoga Boris DumanËiÊ

Fraktura P3p

P4p

1.

Nikada nismo beskonaËno udaljeni od onih koje mrzimo. Iz istog bismo razloga mogli pomisliti da nikada u potpunosti neÊemo biti pored onih koje volimo. Kada sam poπao na put, znao sam za to okrutno naËelo. Ipak, ima istina koje zavreuju naπu pozornost, a ima i onih s kojima nije uputno razgovarati u Ëetiri oka.

Otok smo prvi put nazreli u rano jutro, trideset i tri dana nakon πto su dupini napustili naπu krmu i devetnaest dana otkako je posada poËela otpuhivati oblake pare iz usta. ©kotski su se mornari πtitili rukavicama koje su navlaËili do laktova. Koæa im je bila toliko ogrubjela da su nalikovali na tijela moræeva. Senegalcima su ti hladni krajevi bili pravo muËenje pa im je kapetan dopustio da obraze i Ëela namaæu krumpirovom maπÊu kao vrstom zaπtitne πminke. Nagrizale su ih suze, ali nikada se nisu æalili.

“Vaπ otok. Pogledajte, na obzoru”, rekao mi je kapetan.

Nisam ga uspio ugledati. Samo hladno more, kao i uvijek za­gu­πeno dalekim oblacima. I premda su se nalazili daleko na jugu, oblici i opasnost antarktiËkih ledenih santi nisu poticali na nastavak puta. Nije to bilo zaleeno brdo, ni traga nije bilo onim prirodnim i ËuP5p

desnim divovima πto besciljno plutaju morem. Ispaπtali smo zbog neprilika na dalekome jugu i istodobno bili uskraÊeni za njegovu razmetljivost. Sudbina mi se, naime, nalazila na pragu zaleene granice koju nikada neÊu prijeÊi. Kapetan mi dade dalekozor. A sada? Vidite ga?

Da, vidio sam ga. Zemlja prignjeËena izmeu sivila oceana i neba, obavijena ogrlicom bijele pjene. A kako smo im se dalje pribliæavali, obrisi su postajali vidljivi i prostome oku.

Bilo je to moje buduÊe prebivaliπte: prostor πto se u obliku slova L s kraja na kraj prostirao na jedva kilometar i pol. Na sjevernom se kraju nalazila granitna uzvisina sa svjetionikom. Osobi­to se isticao visoki toranj.

Nije ga krasila osobita veliËina, ali ogra­niËene dimenzije otoka davale su mu, suprotno stvarnosti, megalitsku ËvrstoÊu. Na juænome kraju slova L nazirala se manja uzvisina s kuÊom atmosferskog mjeritelja. Bila je to moja kuÊa. Te su dvije graevine bile spojene nekom vrstom uske doline obrasle bujnim raslinjem. DrveÊe je raslo poput Ëopora zvijeri πto se proteæu jedne preko drugih u potrazi za skloniπtem u tuim tijelima. ©titila ih je mahovina. Mahovina guπÊa od grmova do­ma­Êih kupina i visoka do koljena, Ëudna pojava. Nagrivala je stabla poput trobojne gube: plave, ljubiËaste i crne.

Otok je bio okruæen manjim hridima razbacanima na sve strane. Stoga je bilo nemoguÊe baciti sidro na manje od tristo metara od jedine plaæe πto se pruæala od prilaza kuÊi. Nije mi pre­ostajalo niπta drugo nego da torbe i samoga sebe ukrcam u maleni Ëamac. To πto je kapetan poπao sa mnom do kopna bio je jasan znak njegove

P6p

iskrene paænje. NiËime na takvo πto nije bio obavezan.

Ali tijekom putovanja mi smo uspostavili jedan od onih odnosa koji se s vremena na vrijeme pojave meu ljudima koji pripadaju razliËitim naraπtajima. Korijeni su mu bili u hamburπkim luËkim Ëetvrtima, a kasnije je prihvatio Dansku za domovinu. Ako je iπta davalo peËat njegovu licu, bile su to oËi. Kada bi nekoga promatrao, za njega u tome trenu viπe niπta ne bi postojalo. Pojedince je procjenjivao uz pomoÊ entomoloπkih kriterija, a situacije uz pomoÊ svoje naravi struËnjaka. Ali ne smijemo to smatrati okru­tno­πÊu. Vjerujem da je to bio naËin na koji je primjenjivao popustljive ideale koje je gajio u najskrovitijem kutku svoje duπe. Ljubav prema bliænjemu on nikada ne bi iskazao rijeËima, ali posvetio bi mu je svim svojim djelima. Meni se uvijek obraÊao s ljubazno­ πÊu pla­Êena krvnika. Ako je mogao iπta uËiniti za mene, to bi i uËinio. Na koncu, tko sam bio ja? »ovjek viπe mlad nego zreo, upuÊen na maleni otok koji πibaju polarni vjetrovi. Na tome mi je mjestu bilo provesti dvanaest mjeseci, u prognaniËkoj samoÊi, daleko od bilo kojeg civiliziranog svijeta i sa zadatkom πto je bio toliko jednoliËan koliko i beznaËajan: mjeriti jaËinu, smjer i uËestalost vjetrova. Meunarodni pomorski sporazumi tako su nalagali. PlaÊa je, naravno, bila dobra. Ali takvu sudbinu nitko nije æelio prihvatiti Ëak ni za novac.

Kapetan, ja, osam mornara i Ëetiri Ëamca pristali smo na plaæu. Momci su polako iskrcavali namirnice za Ëitavu godinu, a joπ polakπe kofere i osobne stvari koje sam ponio na put. Knjiga je bilo mnogo. Bilo mi je jasno da Êu vremena imati napretek pa sam poæelio zaokupiti

P7p

misli Ëitanjem knjiga koje su mi ove posljednje godine æivota uskratile. Dobro, reËe kapetan kada je shva­tio da Êe iskrcavanje potrajati, tu smo. Nas dvojica tada krenusmo koraËati pjeπËanom plaæom. Puteljak koji je iπao uzbrdo vodio je do kuÊe. Bivπi se stanar zabavio postavljanjem ograde. Bili su to oskudni i morem izlizani ko­ ma­di drveta, zabijeni u zemlju na primitivan naËin. Da, ogradu je sagradio racionalan um. I makar to djelovalo nevjerojatno, ta je pojedinost bila prva koja me je nagnala da pomislim na osobu koju sam doπao zamijeniti.

Ta je osoba bila od krvi i mesa i sada sam imao priliku vidjeti jedno od njegovih ovozemaljskih djela, koliko god nenadano i sluËajno ono bilo. Mislio sam na njega i naglas rekao: “»udno je da atmosferski mjeritelj nije izaπao da nas pozdravi. Morao bi biti radostan πto ga mijenjamo.”

Kao πto bi mi se dogaalo i s kapetanom, samo trenutak nakon πto sam to izgovorio, pregrizao sam jezik: njegove su misli pretekle moje. KuÊa je bila pred nama.

Kosi krov s crijepom od πkriljevca i zidovima od crvene cigle. Ta graevina nije u sebi imala ni trunke ljepote i sklada. U Alpama bi bila planinarski dom, πumsko skro­ vi­πte ili pograniËna karaula.

Bez rijeËi i potpuno tih, kapetan se tijekom sljedeÊih nekoliko trenutaka posvetio pregledavanju svega πto je predstavljalo opasnost. Ja sam mu prepustio svu inicijativu. Jutarnji je vjetar njihao grane Ëetiriju stabala πto su rasla na sva Ëetiri ugla kuÊe, bila je to neka vrsta kanadskoga hrasta. Zrak nije bio leden, ali bio je neugodan.

Premda je sve djelovalo poput pustoπi, nije to bila ona

P8p

svima nama prepoznatljiva pustoπ. Problem nije bio u onome πto se tamo nalazilo, nego u onome πto nismo vidjeli. Gdje je mjeritelj? Obavlja li negdje kakav sluæbeni zadatak? Ili je naprosto poπao u πetnju otokom? Malopomalo shvaÊao sam bolne Ëinjenice. Prozori su bili maleni, kvadratni i debelih stakala. Drvena su pro­zor­ska krila bila raskriljena. Lupala su. Nije mi se to svidjelo.

Oko kuÊe i tik uza zidove joπ i sad se nazirao stari vrt.

Ru­bovi su mu bili oznaËeni dopola ukopanim kamenjem.

Ali veÊina je biljaka nestala kao da ih je pregazilo krdo slonova.

Kapetan je uËinio sebi svojstven pokret: podigao je bradu kao da ga ovratnik plave kabanice lagano guπi.

Potom je odπkrinuo vrata, koja su se pak otvorila uz prokletstvo oskvrnute faraonove grobnice. Kada bi vrata govorila, ta bi πkripa rekla: “uite ako æelite, bit Êe to na vaπu, a ne na moju odgovornost”. Uπli smo, naravno.

Prizor je nalikovao na opis u ljetopisu kakva afriËkog istraæivaËa. Kao da je roj tropskih mrava opustoπio taj prostor, progutao sav æivot i obezvrijedio predmete.

Osnovni je namjeπtaj bio netaknut. Viπe od pustoπenja, prostorom je vladala zapuπtenost. Prostor se sastojao od tek jedne sobe. Krevet je bio na svome mjestu, peÊ i hrpa cjepanica takoer. Stol se raspao. Æivin barometar bio je netaknut. Kuhinjskog pribora nije bilo. Ne znam zaπto mi je ta pojedinost djelovala poput najveÊe zagonetke. Nije bilo ni traga osobnim stvarima moga prethodnika ni njegovim radnim pomagalima. Ali ta mi je zapuπtenost djelovala viπe poput neke neshvatljive ludo-

P9p

sti nego kao prirodna katastrofa. Pa iako je bio otuæan, prostor je u svojoj biti ipak bio pogodan za æivot. ©um valova jasno je dopirao do nas.

“Gdje da stavimo stvari gospodina mjeritelja zraka i vjetrova?” rekao je tek pridoπli Senegalac Sow. Mornari su donijeli kofere s plaæe.

“Ovdje, ovdje unutra, tako je”, odluËno sam rekao ne bih li prikrio strah koji mi je ulijevao taj nenadani glas. Kapetan je na mornarima iskalio sve svoje nezadovoljstvo tom situacijom.

“Sow, molim vas, neka mornari poprave taj nered.”

Kada su mornari poπli odloæiti kofere i dovesti stvari u red, kapetan mi je predloæio da krenemo prema svjetioniku.

“Moæda Êemo ondje naÊi vaπeg prethodnika”, kazao mi je kad nas mornari viπe nisu mogli Ëuti.

Kako mi je bilo reËeno, u svjetioniku je takoer netko stanovao. Nisam se mogao toËno sjetiti je li pripadao Nizozemcima, Fran­cu­zima ili komu treÊemu, ali nekome je sigurno pripadao. Taj sluæbenik u svjetioniku bio je susjed atmosferskog mjeritelja i bilo je logiËno i razumljivo da se u tim okolnostima sprijatelje. Bilo je to, naravno, viπe pitanje zdrava razuma nego onoga Ëemu sam se nadao. To nam je govorilo o mjestu boravka atmosferskog mjeritelja, ali ipak nije opravdavalo stanje kuÊe. U svakom sluËaju, bilo je dobro πto smo poπli u tom smjeru.

SjeÊam se tjeskobe koju sam osjetio tijekom tog kratkog puta. Pretpostavljam da je dobrim dijelom tome pridonijelo i ondaπnje stanje moje duπe. Takoer je si-

P 10 p

gurno i da ta πuma nije bila poput onih na koje smo navikli. Puteljak koji su utabale ljudske noge vodio nas je gotovo ravno prema svjetioniku. Zavijao bi tek kada bi mahovina, poput kakva izdajnika, skrivala rupe ispunjene bla­tom i kaljuæom. U neposrednoj blizini, iza stabala, more je tiho i uporno oplakivalo obalu. Ali upravo je ta tiπina bila ono najgore. Ili nedostatak zvukova, bolje reËeno. Nije bilo melodija koje uobiËajeno povezujemo sa πumom i prirodom, nije bilo zvukova ni ptica ni kukaca. Mnogo je drveÊa, koje je bilo zadivljujuÊih razmjera, izraslo iskrivljeno pod naletima vjetra. To mi je drveÊe joπ iz broda djelovalo poput vrlo guste πumske mase. Udaljenost nerijetko zna prevariti kada je rijeË o gustoÊi, bilo da su posrijedi ljudi ili biljke. Ali taj put nije bilo tako. Stabla su rasla toliko blizu jedna drugima da je Ëesto bilo teπko reÊi rastu li to dva drveta iz istoga korijena ili su to dva meusobno neovisna stabla. Put su nam presijecali mnogobrojni potoËiÊi. Nalikovali su na odmrznutu planinsku vodu koja nije dolazila ni iz jednog odre­e­nog izvora. Bio je dovoljan malo veÊi korak da ih zaobiemo.

Vrh svjetionika pojavio se iznenada i ocrtavao se iznad najviπih stabala. Puteljak je zavrπavao na kraju πume.

Uspjeli smo vidjeti podnoæje ogoljela granita na kojemu se uzdizala graevina. Ocean ga je okruæivao s tri strane.

U dane velikih valova voda je zacijelo silovito udarala o stijene. Bilo kako bilo, arhitekt je savjesno obavio posao.

Obla i Ëvrsta povrπina koja lakπe podnosi udarce mora; pet dobro rasporeenih srednjovjekovnih topovskih otvo­ ra; maleni uski balkon sa zahralim rukohvatom i πi­lja­

P 11 p

stom kupolom. Potpuno neshvatljive bile su kon­strukcije koje je dodao balkonu. Prekriæeni kolci i pritke naoπtre­ nih vrhova. Je li to bila kakva skela za popravne radove?

Nismo imali ni vremena ni volje pozabaviti se tom mo­ gu­ÊnoπÊu.

“Zdravo! Zdravo! Zdravo!” povikao je kapetan uda­ ra­juÊi dlanom o æeljezna vrata. Nije bilo odgovora, ali taj je udarac bio dovoljan da shvatimo kako vrata nisu zatvorena. Bila su to iznimno teπka vrata. Æeljezo je bilo pedalj debelo i ojaËano desecima olovnih zakovica.

Vrata su bila toliko teπka i masivna da smo obojica morala zajedno uprijeti da ih odπkrinemo. Unutraπnjost je bila Ëudno osvijetljena. Vanjska je svjetlost ulazila i stvarala uËinak kao da smo u katedrali. Na zidovima je joπ bio vidljiv sloj vapna koje se bijeljelo po udubljenim zidovima. Od kamena isklesane stube zavojito su se pe­ nja­le. SudeÊi po onome πto smo vidjeli, taj je donji dio sluæio kao spremiπte i bio krcat alatom i rezervnim dijelovima.

Kapetan je neπto promrmljao sebi u bradu, niπta ga nisam razumio. PoËeo se odluËno penjati stubama. Devedeset i πest stuba zavrπavalo je ispod drvene povrπine koja ja bila dio poda gornjega kata. Udarili smo o stropna vrataπca i uπli.

Bila je to zapravo savrπeno uredna i topla soba. U sredini tog gotovo okrugla prostora nalazila se peÊ s cijevi u obliku lakta. Zid i vrata na njemu zatvarali su to oblo mjesto. Iza nje se moæda nalazila kuhinja. Joπ nekoliko stuba vodilo je do sljedeÊega kata, na kojemu se sigurno nalazila strojarnica svjetionika. Do tog je mjesta

P 12 p

sve bilo uvjerljivo; nesklad se skrivao u redu i stilu u kojem je kuÊa bila ureena.

Stvari su bile briæljivo rasporeene po podu. Predmeti koji se obiËno stavljaju na stol ili policu bili su poslagani po podu. A na svakoj je kutiji obavezno stajala neka vrsta utega, imala ta kutija poklopac ili ne. Na kutiji s cipelama, na primjer, stajalo je glaËalo na ugljen.

Bila je tu i neka cilindriËna i pola metra visoka kanta za loæivo ulje puna prljavog rublja. Navrh svega jedna je cjepanica pritiskala odjeÊu. I glaËalo i cjepanica bili su nesavrπeni utezi; ni u kojem sluËaju ne bi mogli ukloniti neugodne mirise, ako je to bila njihova svrha. Reklo bi se da se vlasnik bojao da Êe mu sadræaj odleprπati poput ptiËica koje sila teæe ne moæe sputati pa je osigurao svoje malene spremnike teπkim teretom.

KonaËno i krevet. Star, tankih æeljeznih πipaka iznad uzglavlja. Pokriven trima starim dekama, leæao je neki Ëovjek.

Sigurno smo ga probudili iz polusna. Kada smo uπli u sobu, veÊ je bio otvorio oËi. Ali nije se ni pomaknuo.

Netremice nas je promatrao oËima sitnim poput krtiËinih. Deke su ga pokrivale do nosa, Ëija je koæa nalikovala na medvjeu. Soba nam se Ëinila Ëistom, on ne toliko. Bio je to prizor πto je nalikovao na neπto izmeu bespomoÊnosti, zapuπtenosti i divljaπtva. Ispod madraca noÊna posuda do vrha puna hladne mokraÊe.

“Dobar dan, gospodine tehniËaru. Mi smo doπli zamijeniti atmosferskog mjeritelja, vaπega susjeda”, rekao je kapetan bez okoliπanja i rukom pokazao prema kuÊi.

“Znate li gdje je?”

P 13 p

Kapetanove su me rijeËi podsjetile da smo se udaljili kilometar i pol od plaæe, gdje smo se iskrcali. Osjetio sam da je ta udaljenost veÊa od cijeloga puta izmeu Europe i toga otoka. Takoer sam pomislio na Ëinjenicu da Êe kapetan vrlo brzo otiÊi.

I dalje na krevetu, Ëovjek je laganim pokretom pomaknuo ruku. Na pola je puta ipak odustao. Nepokretnost tog Ëovjeka uzrujavala je kapetana: “Razumijete me? Razumijete li moj jezik? Govorite francuski? A nizozemski?” »ovjek ga je ipak tek nepokretno promatrao. Nije se potrudio Ëak ni maknuti deke s lica.

“Pobogu!” uzviknuo je kapetan i stisnuo πaku. “Moram na vaæan trgovaËki put i samo sam u prolazu! Skrenuo sam s puta na zahtjev pomorske kompanije kako bih ostavio ovog Ëovjeka ovdje i poveo sa sobom njegovog prethodnika. Razumijete me? Ali starog atmosferskog mjeritelja nema. Moæete mi reÊi gdje ga mogu pronaÊi?”

SvjetioniËar je naizmjence promatrao njega pa mene.

I niπta viπe. Vrlo ljut i crvena lica, kapetan je uporno nastavio: “Ja sam kapetan i ovlaπten sam da vas odvedem pred sud ako mi uskratite informaciju koja je potrebna za spas lju­di i dobara! Posljednji vam put ponavljam: gdje je atmo­sferski mjeritelj kojemu je bio dodijeljen ovaj otok?”

“Na æalost, ne mogu odgovoriti na vaπe pitanje.”

Nastade tiπina. Zamalo smo odustali od pokuπaja da razgovaramo s tim Ëovjekom, koji nas je odjednom izne-

P 14 p

nadio svojim naglaskom austrijskog topnika. Kapetan je promijenio ton, sada je bio neπto smireniji: “Dobro, tako je veÊ bolje. Zaπto mi ne moæete odgovoriti? Jeste li u kontaktu s atmosferskim mjeriteljem?

Kada ste ga posljednji put vidjeli?”

Ali Ëovjek je ponovno utonuo u tiπinu.

“Ustanite!” naglo mu naredi kapetan. »ovjek ga po­ slu­πa, malo-pomalo. Sklonio je deke i ispruæio noge. Bio je to popriliËno krupan Ëovjek. Dok se kretao, djelovao je poput iπËupana stabla koje uËi hodati. Pridræavao se za krevet i promatrao pod. Bio je gol. Nije se stidio svoje golotinje. Ali kapetan je odvratio pogled od njegova tijela, bilo je to zbog stida koji svjetioniËar nije poznavao. Prsa su mu bila obrasla dlakama, koje su se πirile ramenima poput kakvih πumskih biljaka. Od pupka prema dolje dlake su bile guste poput praπume. Vidio sam objeπen, ali golem ud. Upla­πio sam se kada sam primijetio da je obrastao dlakama skoro do koæice. Zaπto to promatraπ, upitao sam se i skrenuo pogled na lice naπega sugovornika. Brada mu je bila nenjegovana, poput brada srednjovjekovnih asketa. Bio je jedan od onih ljudi Ëija je kosa toliko gusta da poËinje nekoliko centimetara iznad obrva, a i one su vrlo guste. Sjeo je na madrac i oslonio dlanove na koljena, ruke su mu bile u simetriËnu poloæaju. OËi i nos zauzimali su srediπnji dio lica i ostavljali velik i prazan prostor obrazima mongolskih jagodica. Djelovao je ravnoduπno. Nisam bio siguran je li iznimno discipliniran ili je mjeseËar. Ali kad sam malo bolje pogledao, primijetio sam pokret lica koji je odao njegovu unutarnju napetost: otvarao je i zatvarao

P 15 p

usta poput πiπmiπa. Primijetio sam da su mu zubi razdvojeni. Kapetan se sagnuo i licem stao na tek nekoliko centimetara od njegova uha: “Jeste poludjeli? Jeste li svjesni svoje odgovornosti?

Podrivate misiju koja poπtuje meunarodne ugovore!

Kako se zovete?” »ovjek pogleda kapetana: “Tko?” “Vi! Razgovaram s vama? Kako vam je ime?”

“Batís. Batís Caffó.”

Kapetan stade govoriti polako, razdvajajuÊi slogove: “Posljednji vam put prijetim, gospodine struËnjaËe za morske znakove: gdje je atmosferski mjeritelj?”

Ne gledajuÊi ga i nakon trenutka oklijevanja, Ëovjek reËe: “Ne mogu odgovoriti na to pitanje.”

“Lud je, on je sigurno lud”, predade se kapetan i poËne koraËati poput kakve zatoËene æivotinje. Viπe ni­je obraÊao pozornost na tog Ëovjeka, veÊ je policijskom æustrinom poËeo preturati nje­go­ve stvari. Kada je uπao u susjednu prostoriju, ugledao sam pored uzglavlja kreveta nekakvu knjigu. Nalazila se na podu i bila je poklopljena kamenom. Prelistao sam je. Kako bih uspostavio teËniji razgovor, rekao sam: “I ja sam Ëitao tu knjigu gospodina Frazera, premda nemam o njemu Ëvrstoga stava. Ne znam je li Zlatna grana vrsta genijalnog razmiπljanja ili Ëarobna nebitnost.”

“Knjiga nije moja i nisam je proËitao.” »udne li logike. Rekao je to kao da meu tim Ëinjenicama ima neke poveznice. To je ipak bilo sve. Nisam

P 16 p

ga uspio potaknuti da govori samo zato πto sam ja i dalje govorio. Promatrao me poput kakva ravnoduπna duha, a ni dlanove nije micao s koljena.

“Ostavite ga na miru, molim vas!” prekinuo me kape­ tan nakon πto nije uspio pronaÊi niπta zanimljiva. “Ovaj Ëovjek nije proËitao Ëak ni odredbe svog vlastitog zanimanja. Ide mi na æivce.”

Nije nam preostalo niπta osim povratka u kuÊu atmo­ sferskog mjeritelja. Na pola puta, ali joπ unutar πume, kapetan me zgrabio za rukav i zaustavio: “Ovome je najbliæi komad zemlje otok Bouvet, dræe ga Nor­ve­æani, na πesto nautiËkih milja jugozapadno odavde.” A nakon duge i promiπljene stanke: “Jeste sigurni da æelite ostati? Ne svia mi se. To je neka vrsta testiranja, izgubljenoga testiranja na najmanje posjeÊe­ nom moru na kugli zemaljskoj koje je na istoj zemljopisnoj duæini kao i patagonijske pustinje. Mogu pred bilo kojom administrativnom komisijom potvrditi da ovo mjesto ne zadovoljava ni najosnovnije uvjete za æivot. Nitko vas ni za πto neÊe optuæiti. Imate moju rijeË.”

Jesam li se trebao vratiti? Sve je navodilo na potvrdan odgovor. Ali Ëovjek se u takvim sluËajevima prepuπta neshvatljivim rasu­i­va­njima. »ini mi se da je odluËio osjeÊaj poruge: nisam bio stvorio svoj svijet kako bih se odrekao cilja u trenutku kada sam na njega stigao.

“KuÊa atmosferskog mjeritelja u dobrom je stanju, imam zalihe za cijelu godinu i niπta me ne prijeËi da iz­ vr­πavam svoje svakodnevne zadatke. A πto se ostaloga ti­Ëe, moj je prethodnik naj­vjerojatnije doæivio neku glu­ pu i smrtonosnu nesreÊu. Moæda je napravio samouboj-

P 17 p

stvo, tko to zna. Ali ne vjerujem da je onaj Ëov­jek od­­­go­voran za takvo πto. Po mom miπljenju on pred­ stavlja opasnost samo za sebe samoga. SamoÊa mu je pomutila razum i sigurno se boji da Êe ga optuæiti za ne­stanak moga suradnika. To je razlog njegovom po­na­ πa­nju.”

Nakon πto sam to rekao, iznenadio me taj krasni sa­ æe­tak do­ga­a­nja. A izostavio sam samo dva elementa: svoje osjeÊaje i svoje predosjeÊaje. Kapetan me pogledao poput kobre. Lagano je njihao tijelom, Ëas na jednoj, Ëas na drugoj nozi, dok su mu ruke bile na leima. Ne brinite za mene, bio sam uporan. Tu ste jer ste se u neËemu razoËarali, siguran sam u to, rekao je. Nakon nekoliko trenutaka oklijevanja rekao sam mu da znam, a on je to potvrdio, naravno da ste zato doπli, doπli ste iz inata. Tada je raπirio ruke poput kakva Ëarobnjaka πto dokazuje svoje poπtenje; bio je to pokret igraËa koji odbija nastaviti igru. Taj mi je pokret govorio: ja viπe niπta ne mogu uËiniti.

Poπli smo prema plaæi. Osmorica mornara iπËekivala su naredbu da se vrate na brod. Æivci su im bili napeti bez ikakva vidljiva razloga. Senegalac Sow ohrabrio me tapπanjem po leima. Bio je to potpuno Êelav crnac sa­ vr­πeno bijele brade. Namignuo mi je i rekao: “Ne obraÊajte pozornost na momke. Tek su ih unovaËili za mornare, dolaze sa πkotskih visoravni. Od njih i obiËni kaktus s Yucatána bolje poznaje legende i tajne mora. Nisu Ëak ni bijeli, nego crveni. A kao πto svi znaju, takvi ljudi æive pod utjecajem krËmarskih praznovjerja. Jedi dobro, radi puno, gledaj se u zrcalo da se prisjetiπ, govori naglas da ne izgubiπ naviku govora i zaoku­pi

P 18 p

misli jednostavnim nakanama. I to je sve. Kada bolje po­gledamo, πto je jedna godina naπega æivota u usporedbi sa strpljenjem Boga dobrostivoga?”

Potom su se popeli na Ëamce i zgrabili vesla. Mornari su me promatrali pogledom ispunjenim samiloπÊu i strahom. Promatrali su me poput djeËaka koji prvi put vide noja ili poput miroljubivih stanovnika dok stoje pred povorkom ranjenika koji se vraÊaju iz rata. Brod se udaljavao vrlo sporo. Nisam odvojio pogled od njega sve dok nije postao toËkica na obzoru. A u toj toËkici πto se gasila ostao je neki nepovratni gubitak. OsjeÊao sam da mi se æeljezni obruË steæe oko glave. Nisam znao je li to Ëeænja za ljudima, nestrpljivost zatoËenika ili, naprosto, strah.

Joπ sam koji trenutak ostao na plaæi. Nad zaljevom je sjao lijepo oblikovan mlaak. S desne i s lijeve strane pogled na nj zaklanjale su vulkanske stijene. Bilo je to πiljasto kamenje oπtrih ru­bova, puno rupa poput sira i manje teπko no πto bi se pomislilo pro­matrajuÊi njegovu veliËinu. Pijesak je nalikovao na pepeo izgorjela tamjana, siv i zbijen. Sitne okrugle rupe otkrivale su utoËiπta πkolj­ ka­πa. Valovi su napola umirali na stijenama, a njeæna bijela pjena oznaËavala je granicu mora i zemlje. Valovi su naplavili na obalu desetke Ëistih i uglaËanih trupaca.

Neki od njih zapravo su bili korijenje starih sruπenih stabala. Snaga valova istesala ih je s predanoπÊu umjetnika pa sam se mogao diviti skulpturama lijepima poput kakva labirinta. Nebo je na nekim dijelovima bilo boje prljava srebra, a ponegdje joπ i mraËnije, poput zahrala oklopa. Sunce je bilo tek napola uzdignuta naranËa, maleno i zaklonjeno vjeËnim oblacima πto bi s teπkom

P 19 p

mukom propustili tek pokoju zraku svjetlosti. Bilo je to Sunce πto zbog geografske πirine nikada ne dosegne zenit. Ali moj opis nije pouzdan. To je ono πto sam ja uspio vidjeti. Jer krajolik koji promatramo πirom otvorenih oËiju nerijetko je tek odsjaj onoga πto skriva kada sklopimo oËi.

P 20 p

O autoru

Albert Sánchez Piñol, katalonski antropolog i pisac, roen je 1965. u Barceloni. Kao antropolog prouËavao je narod Mbuti u Kongu. Svojim prvim romanom Hladna koæa (La pell freda, 2002.) pobudio je golemo zanimanje publike i kritike te prodao sto tisuÊa primjeraka knjige na katalonskom i 250 tisuÊa na πpanjol­skom. Ro­ man je u meuvremenu preveden na 27 jezika i objavljen u 29 razliËitih izdanja. Albert Sánchez Piñol autor je i zbirke priËa o afriËkim diktatorima Pallassos i monstres (2000.) i eseja Les edars d’or (2001.). Njegov najnoviji roman, Pandora u Kongu, objavljen je 2005. u Barceloni.

P 253 p

P 254 p

O prevoditelju

Boris DumanËiÊ roen je u Naπicama 1976. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je portugalski jezik i knjiæevnost 2004. te engleski i πpa­njol­ski jezik s knjiæevnosti 2003. godine.

Radi u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske. TrenutaËno boravi u Madridu na struËnom usavrπavanju.

Do sada je preveo: Reinhold Misselbeck, Fotografija 20. stoljeÊa, Sveti Josemaría Escrivá de Balaguer, utemeljitelj Opusa Dei, Paulo Coelho, Zahir, Francisco Fernández Carvajal, Razgovor s Bogom III. Hladna koæa prvi je prijevod nekog romana s katalonskoga na hrvatski jezik.

P 255 p

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Fotografija na naslovnici Joey Chong Tisak Kratis, Sveta Nedelja Godina izdanja 2007., srpanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-021-0 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 640287 Svjetski bestseleri knjiga 4 Prijevod ove knjige potpomogao je Institut Ramon Llull.

The translation of this work has received a grant from the Institut Ramon Llull.

www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

P 256 p

P 257 p

P 258 p