I tajno i javno

Cla udio Claudio Magris I tajno i javno

Mag ris

I tajno i javno 1

2

Cla udio Mag ris

I tajno i javno 3 Fraktura

Claudio Magris The Secret prvi put objavljeno pod naslovom Segreti e no, Bompiani, Milano 2014 © Claudio Magris, 2014 preveli s talijanskog Ljiljana Avirović, Antonio Giudici i Carla Rotta © za prijevod Istituto Europeo di traduzione letteraria, Comunità degli Italiani Pola / Europski Institut za književno prevođenje, Zajednica Talijana Pula Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-603-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 892763

4

Tajna i čuvanje tajne najvažnija su počela vlasti.

No postoji još jedno počelo, mnogo zanimljivije. Čuvanje tajne ljudsko je, uvelike ljudsko, okrilje osobne slobode.

5

6

1 7

8

Jedan moj bratić, deset godina mlađi od mene, još je kao dijete silno želio dobiti na dar značku tajnog agenta. Postati tajni agent bila je njegova vruća želja i po tome je sličio ne samo mnogim drugim dječacima već i odraslima. Možda ne postoji ništa što bi snažnije moglo potaknuti taštinu – čak ni u najplemenitijem i najbolnijem smislu te riječi, u sveopćoj želji da budeš jedini, jedinstven i neponovljiv, nešto što nije samo privid i vidljivo djelo, ukoliko dublje, utoliko nevidljivije – kao zamisao čuvanja tajne, ali da i sam na neki način budeš tajna. No da bi se tu taštinu moglo zadovoljiti, potrebno ju je prepoznati, ona mora biti svima znana, baš poput lica nekoga čuvena glumca.

Nije riječ o pubertetskim maštarijama prisutnima manje-više u svakom od nas, onima koje ti pomažu da umišljaš pustolovine i tajanstvena ili zabranjena djela, koje privlače pomišlju da imaš prikriveni ili dvostruki identitet pa samim time bogatiji i složeniji.

Biti tajan za druge ujedno je i bolno i utješno. Bolno je jer se na neki način uvijek osjećaš neshvaćeno – a to i jest najtegobnije – čak i od najbližih i najvoljenijih osoba. Tješi jer ti pomaže broditi samoćom življenja

9

i suprotstaviti se tuđim neshvaćanjima zahvaljujući osjećaju da vladaš skrivenom istinom, da nisi samo ono što drugi misle da jesi; utješna je zamisao o nepokolebljivoj osobitosti koju drugi ne mogu prepoznati jer je nisu u stanju razumjeti.

Samoća se tako prikrpa na utješno uvjerenje kako ti je duša uzvišena ili, u najmanju ruku, tako duboka da je drugi nisu u stanju pojmiti. Pred vratima ulaza u kraljevske odaje života ugodno je osjećati se kraljem preobučenim u prosjaka, kraljem koji ne može ući u tu palaču jer nitko ne zna da su taj on ili ta ona kralj; možda u tom trenutku manje patiš zbog toga isključenja jer znaš da si kralj, a poniženje ili nehaj koje drugi iskazuju bivaju nadomješteni baš tim osjećajem superiornosti. Ni špicl ne trpi zbog prerušavanja koje mu je potrebno da bi bio špicl; na kraju krajeva, postati špicl odnosno špijun još je jedna od najraširenijih i najobičnijih želja. Ne baviti se tek špijuniranjem, već uistinu i biti špijun, baš poput junaka krimića ili špijunskih romana. Kako god bilo, možda smo svi, barem djelomično, špijuni, čuvari neke taj­ ­ne, ako nikoje druge, onda one o našem najprikrivenijem identitetu. Do te mjere prikrivenom da ga ni sami ne razaznajemo.

Tajna te nagoni da je spoznaš, ali i da je oskvrneš; dva potpuno suprotna i često dvoznačno ukrštena

10

pojma. Prije nekoliko tjedana na “Assises Internationales du Roman” u Lyonu Claude Sulzer izjavio je kako svaki roman, ili gotovo svaki, sadržava tajnu, ono nešto što treba biti prešućeno da bi zaslužilo taj epitet i tvrdokorno skriveno. On je čak u otkrivanju tajne naslutio jednu od najdubljih struktura pripovijedanja; pripovijedanje to zahtijeva – dodao je – jer u književnosti magla i zbrka moraju biti rasvijetljene, dok je život ipak manje potrebno objašnjavati. Ta je tvrdnja, između ostaloga, diskutabilna jer se mnoge velike književnosti u svojoj strukturi sastoje od uvećanja nejasnosti, a ne od njihovih objašnjenja. Možda je u tom lionskom dijalogu ipak bio uvjerljiviji David Vann, koji je odgovorio postavkom kako je velika razli­­ka između jednog romana i bloga, razlika koja po­tonji čini puno manje zanimljivim; blogu nedostaju nerazjašnjenja dvoznačnosti, zbunjenosti, nejasnoće, prikriveni smisao, tajna.

11

12

Izvori Accetto, Torquato: Della dissimulazione onesta. Rime, BUR, Milano, 2012.

Carpinteri, L. i Faraguna, M.: Le maldobrie, MGS Press, Trst, 1994.

Compagnoni, F., Piana, G. i Privitera, S, (ur.): Nuovo dizionario di teologia morale, Edizioni San Paolo, Cinisello Balsamo (MI), 2011.

Manea, Norman: Il rifugio magico, prev. M. Cugno, Il Saggiatore, Milano, 2011.

Marías, Javier: Srce tako bijelo, prev. Simona Delić, Konzor, Zagreb, 2000.

Marías, Javier: U boju sutra na me misli, prev. Željka Somun, V.B.Z., Zagreb, 2005.

Singer, Isaac, L’ultimo demone e altri racconti, prev. B. Oddera, Garzanti, Milano, 2010.

45

46

Claudio Magris rođen je u Trstu 1939., diplomirao je na torinskom Sveučilištu 1962.; predavao je njemački jezik i književnost na Sveučilištu u Torinu i Trstu te na razli­ čitim sveučilištima izvan Italije. Dodijeljeno mu je nekoliko diploma honoris causa i brojne nagrade, među kojima se ističu: Prix du Meilleur Livre Étranger, 1990., Premio Strega, 1997., Praemium Erasmianum, 2001., Premio Príncipe de Asturias, 2004., i Friedenspreis des Deutschen Buchhandels, 2009.

Od objavljenih djela potrebno je spomenuti Il mito absburgico nella letteratura austriaca moderna (Habsburški mit u modernoj austrijskoj književnosti, 1963.), Lontano da dove.

Joseph Roth e la tradizione ebraico-orientale (Daleko, od kuda daleko. Joseph Roth i istočno-židovska tradicija, 1971.), Itaca e oltre (Itaka i još dalje od Itake, 1982.), Nagađanja o sablji, 1984., L’anello di Clarisse (Clarissin prsten, 1984.), Dunav, 1986., Ono drugo more, 1991., Mikrokosmi, 1997., Utopia e disincanto (Utopija i izbavljenje od zanosa, 1999.), Izložba, 2001., Naslijepo, 2005., Vi ćete dakle razumjeti, 2006., Alfabeti (Abecede, 2008.), Livelli di guardia (Razine opreza, 2011.) i, s Gao Xingjianom, 2012., Letteratura e ideologia (Književnost i ideologija).

47

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Lektura i korektura Margareta Medjurečan Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Roko Crnić Godina izdanja 2014., prosinac (prvo izdanje) Tisak Web 2 tisak, Sv. Nedelja ISBN 978-953-266-603-8 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

48

49

Tajna i čuvanje tajne najvažnija su počela vlasti.

No postoji još jedno počelo, mnogo zanimljivije. Čuvanje tajne ljudsko je, uvelike ljudsko, okrilje osobne slobode.

29,00 kn

www.fraktura.hr 50