Monaldi & Sorti Imprimatur
B 1b
B 2b
Monaldi & Sorti
IMPRIMATUR prevela s talijanskog Mirna »ubraniÊ
Fraktura B 3b
Naslov izvornika Imprimatur ∂ 2002. by Rita Monaldi and Francesco Sorti ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2007. ∂ za prijevod Mirna »ubraniÊ i Fraktura 2007. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-033-3 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 694499
B 4b
ProroËka tumaËenja Tajne straπnoga suda: UskrsnuÊe proπlosti Ispravljanje poËinjenih krivdi PraviËan sud potomaka. Niπta ne biva izgubljeno; proπlost ostaje Æiva u onome πto se tiËe buduÊnosti. OSWALD WIRTH, Tarot
B 5b
B 6b
Como, 14. veljaËe 2040. Njegovoj Ekscelenciji, Monsinjoru Alessiju Tanari Tajniku Kongregacije za pitanja svetaca Vatikan In nomine Domini Ego, Lorenzo Dell’Agio, Episcopus Comi, in processu canonizationis beati Innocentii Papae XI, iuro me fideliter diligenterque impleturum munus mihi commissum, atque secretum servaturum in iis ex quorum revelatione preiudicium causae vel infamiam beato afferre posset. Sic me Deus adiuvet. Dragi Alessio, oprostite mi, molim Vas, πto ovo obraÊanje zapoËinjem rijeËima obredne prisege: saËuvaj tajnom πto god si sramotna doznao o nekoj uzviπenoj duπi. Znam da Êete svome negdaπnjem uËitelju iz sjemeniπta oprostiti uporabu epistolarnog stila, koji nije toliko pravovjeran kao oni na koje ste svikli. Prooπe tri godine otkad mi pisaste po nalogu Svetoga Oca, po zivajuÊi me da razjasnim jedno navodno Ëudotvorno ozdravljenje, do kojega je doπlo prije viπe od Ëetrdeset godina u mojoj biskupi ji zaslugom blaæenoga pape Inocenta XI.: onog Benedetta Ode scalchija iz Coma o kojem ste joπ kao djeËak, moæda prvi put, Ëuli baπ od mene. SluËaj mira sanatio odnosio se, zacijelo se sjeÊate, na jednog djeËaka: jednog sirotana sa sela kojemu je pas odgrizao prstiÊ. Maliπanova baka, πtovateljica pape Inocenta, odmah podiæe krvavi razderani batrljak i zamota ga u svetu Papinu sliËicu, pa ga B 7b
tako preda lijeËnicima Hitne pomoÊi. Nakon zahvata kojime mu je prstiÊ priπiven, djeËaËiÊ u njemu smjesta imaπe savrπen oÊut i mogaπe ga koristiti, πto izazva Ëuenje i kirurga i njegovih pomo Ênika. U skladu s Vaπim uputama i æeljom Njegove Svetosti, naloæio sam postupak super mira sanatione, koji moj onodobni prethodnik pak nije smatrao shodnim pokrenuti. NeÊu se viπe zadræavati na tom postupku jer sam ga upravo zakljuËio, unatoË tome πto su veÊ preminuli gotovo svi svjedoci toga dogaaja, a bolniËki zapisi uniπteni po isteku deset godina, i πto tada djeËak, a danas pedesetogodiπnjak, mirno æivi u Sjedinjenim AmeriËkim Dræava ma. Spisi Êe Vam biti poslani zasebno. Kako zahtijeva procedura, znam da Êete ih podastrijeti sudu Kongregacije i potom sastaviti izvjeπÊe Svetom Ocu. Znam koliko naπ ljubljeni Papa Ëezne za tim da nakon gotovo jednog stoljeÊa od beatifikacije ponovno pokrene proces kanonizacije pape Inocenta XI., kako bi naposljetku bio proglaπen svecem. I upravo zato πto je i meni stalo do nakane Njegove Svetosti, prelazim na stvar. Zacijelo ste zamijetili popriliËan obujam sveænja papira pripojenih ovomu mojemu pismu: rijeË je o rukopisu jedne nikad objav ljene knjige. Bilo bi mi teπko objasniti Vam podrobno njezin nastanak jer je njezino dvoje autora, nakon πto su mi poslali jedan primjerak, nestalo s lica zemlje. Siguran sam da Êe Naπ Gospodin nadahnuti Svetoga Oca i Vas, kad proËitate ovo djelo, najispravnijim rjeπe njem sljedeÊe dvojbe: secretum servare aut non? ©utjeti ili objaviti rukopis? Ono πto bude odluËeno, za mene Êe biti sveto. IspriËavam se unaprijed ako moje pero - buduÊi da je moj duh tek sada osloboen od triju godina tjeskobnih istraæivanja - povremeno preslobodno poteËe. Dvoje autora ovoga prijepisa, mladi par zaruËnika, upoznao sam prije neke Ëetrdeset tri godine. Tek sam bio proglaπen æupnikom u Rimu, gdje dooh iz svojega Coma, u koji se miloπÊu naπega B 8b
Gospodina Boga poslije vratih kao biskup. Dvoje mladih o kojima je rijeË, Rita i Francesco, oboje bijahu novinari; stanovali su blizu mojega æupnoga dvora i stoga su se meni obratili glede priprema za vjenËanje. Razgovor s mladim parom brzo je prestao biti jednostavan odnos uËitelja i uËenika, i s vremenom postao bliskiji i povjerljiviji. SluËaj htjede da, samo petnaest dana prije njihova vjenËanja, sveÊenik koji je trebao odræati obred pade ærtvom ozbiljne bolesti. Stoga se Riti i Francescu uËini prirodnim zamoliti me da sluæbu odræim ja. VjenËao sam ih jednog sunËanog poslijepodneva sredinom lipnja, na Ëistu i uznositu svjetlu crkve San Giorgio in Velabro, u blizini veliËanstvenih ruπevina rimskoga Foruma i Kapitolija. Ob red je bio intenzivan i dirljiv. Æarko zamolih Sveviπnjega da mladome paru podari dug i vedar æivot. Nakon vjenËanja nastavili smo se posjeÊivati joπ nekoliko godina. Doznah tako da, bez obzira na to πto im je posao ostavljao malo slobodnog vremena, Rita i Francesco nikada nisu u cijelosti napustili studij. Iako se oboje, diplomiravπi knjiæevnost, posvetilo dinamiËnijem i ciniËnijem svijetu tiska, nisu posve zaboravili svoje stare interese. Naprotiv, kad god su imali vremena, nastavili su njegovati lijepu knjiæevnost, posjete muzejima i pokoji izlet u knjiænicu. Jednom mjeseËno pozivali su me na veËeru ili poslijepodnevnu kavu. »esto bi, kako bi mi omoguÊili da sjednem, u posljednjem trenutku morali osloboditi stolac natrpan gomilom fotokopija, mikrofilmova, reprodukcija starih gravura i knjiga: katastar do kumenata koji je pri svakome mom posjetu postajao sve veÊi. Zainteresiran, upitah ih Ëemu se to posvetiπe s tako gorljivim oduπevljenjem. Tada mi ispriËaπe kako su u privatnoj kolekciji jednog rimskog plemiÊa bibliofila naiπli na trag jednoj zbirci od osam svezaka ru kopisa, koji potjeËu iz prvih godina osamnaestog stoljeÊa. Zahva ljujuÊi nekim zajedniËkim prijateljima, vlasnik zbirke, markiz *** *** naπem je paru dao dopuπtenje da prouËe stare sveske. B 9b
RijeË je bila o pravom dragulju za sve poπtovatelje povijesti. Tih osam svezaka Ëinilo je zbirku pisama opata Atta Melanija, pripadnika jedne stare plemiÊke toskanske obitelji glazbenika i diplomata. No, pravo otkriÊe tek je slijedilo: ukoriËeni u jedan od osam svezaka, na svjetlo dana doπli su opseæni, rukom pisani memoari. Datirani su 1699. godine i napisani sitnim krasopisom, rukopisom oËito drukËijim od ostatka sveska. Anonimni autor tih memoara tvrdio je da je bio sluga u jednoj rimskoj krËmi, i u prvom je licu prepriËavao zanimljive dogaaje koji su se 1683. godine zbili izmeu Pariza, Rima i BeËa. SjeÊanju je prethodilo kratko uvodno pismo, bez datuma, poπiljatelja i primatelja, popriliËno nejasna sadræaja. Tada mi nije bilo sueno sve doznati. Dvoje mladenaca bilo je glede svojega otkriÊa krajnje suzdræano. Naslutih jedino da je otkriÊe tih memoara potaknulo njihova najgorljivija istraæivanja. Ipak, buduÊi da je oboje zauvijek izaπlo iz sveuËiliπnih krugova i stoga svojim istraæivanjima nisu mogli podariti znanstveno dostojanstvo, dvoje mladih poËeπe snovati projekt jednoga romana. Meni su o njemu govorili kao u πali: pretoËit Êe slugina sjeÊanja u roman. Isprva me to pomalo razoËaralo jer sam tu zamisao smatrao - kao strastven uËenjak kakav umiπljah da jesam - hirovitom i povrπnom. Zatim sam, tijekom sljedeÊih posjeta, shvatio da ta stvar postaje ozbiljna. Nije proπlo ni godinu dana od vjenËanja, a veÊ su joj posveÊivali sve slobodno vrijeme. Poslije su mi priznali da su gotovo Ëitavo braËno putovanje proveli u beËkim pismohranama i knjiænicama. Nikada im nisam postavljao pitanja i ograniËavao sam se na ulogu πutljiva i diskretna pohranitelja njihova truda. U ono doba, jao, nisam pozorno pratio izvjeπÊa dvoje mladih o napretku njihova rada. Oni, u meuvremenu, potaknuti roe njem jedne krasne kÊerkice i umorni od graenja kula na æivom pijesku naπe siromaπne dræave, poËetkom novoga stoljeÊa naglo
B 10 b
odluËiπe preseliti se u BeË, grad koji su zavoljeli moæda i zbog slatkih sjeÊanja tek vjenËanih. Pozvali su me na kratak oproπtaj, netom prije nego πto su zasvagda napustili Rim. ObeÊali su mi pisati i svratiti do mene kada dou u posjet Italiji. Nisu uËinili niπta od toga, i viπe o njima niπta nisam Ëuo. Dok jednoga dana, mjesecima nakon njihova odlaska, ne dobih jedan omot iz BeËa. U njemu je bio prijepis koji Vam πaljem: bio je to dugo oËekivani roman. Bio sam sretan doznavπi da su ga barem uspjeli dovrπiti, i po æeljeh im odgovoriti i zahvaliti. No, iznenadih se ustvrdivπi da mi nisu poslali adresu, Ëak ni redak popratnog teksta. Na naslovnici, mrπava posveta: “Pobijeenima”. A na poleini omota samo jedan natpis flomasterom: “Rita & Francesco”. ProËitao sam dakle roman. Ili bih ga prije trebao nazvati sjeÊa njem? Je li doista rijeË o jednom baroknom sjeÊanju, preraenom za danaπnjeg Ëitatelja? Ili moæda ipak o modernom romanu smje πtenom u sedamnaesto stoljeÊe? Ili obome? Pitanja su to koja me i sada opsjedaju. Na odreenim se mjestima Ëini doista kao da Ëitaπ stranice nedirnute od sedamnaestoga stoljeÊa: svi se likovi koriste jezikom rasprava sedamnaestoga stoljeÊa. No kasnije, kad rasprave ustupe mjesto akciji, jeziËni registar naglo se mijenja, ti isti likovi izraæavaju se suvremenom prozom, a njihovi postupci kao da upadljivo oponaπaju topos kriminalistiËkih romana, na primjer onih o Sherlocku Holmesu i Watsonu. Upravo kao da su na tim mjestima autori æeljeli ostaviti trag svojega upletanja. A ako su mi lagali? Iznenadih se tom dvojbom. ©to ako je priËa o rukopisu krËmarskoga sluge, koji je njih dvoje pronaπlo, posve maπnja izmiπljotina? Zar moæda ne podsjeÊa previπe na naËin na koji Manzoni i Dumas poËinju svoja dva remek-djela, ZaruËnike i Tri muπketira? Koji su, kakve li sluËajne podudarnosti, takoer povijesni romani smjeπteni u sedamnaesto stoljeÊe...
B 11 b
Na æalost, nije mi bilo moguÊe dokuËiti to pitanje, kojemu je vjerojatno sueno ostati tajnom. Nisam, zapravo, uspio uÊi u trag onih osam svezaka pisama opata Melanija koji su potaknuli Ëitavu tu priËu. Knjiænicu markiza *** *** raznijeli su prije desetak godina njegovi nasljednici, koji su je potom rasprodali. Nakon πto sam dojadio nekim poznanicima, aukcijska kuÊa kojoj je bila povjerena prodaja nesluæbeno mi je priopÊila imena kupaca. Vjerovao sam da sam doπao do rjeπenja i pomislio da mi se Sveviπnji smilovao, dok nisam proËitao imena novih posjednika: sveske su kupili Rita i Francesco. Kojima se, naravno, nije znala adresa. U posljednje tri godine obavio sam dakle, uza siromaπna sredstva na raspolaganju, niz provjera istinitosti sadræaja prijepisa. Rezultat mojih istraæivanja pronaÊi Êete na stranicama koje Vam prilaæem na kraju i molim Vas da ih proËitate s krajnjom pozornoπÊu. Otkrit Êete koliko sam dugo pokuπavao potisnuti u zaborav djelo dvoje mojih prijatelja i patnje koje sam zbog toga trpio. PronaÊi Êete potom i podrobno istraæivanje povijesnih dogaaja prepriËanih u romanu i izvjeπÊe o mukotrpnim istraæivanjima koja sam proveo, u srednjoeuropskim pismohranama i knjiænicama, kako bih doznao odgovaraju li istini. PrepriËani su dogaaji, zapravo, u πto Êete se i sami moÊi uvjeriti, bili od takva znaËenja da su mogli snaæno, i zauvijek, promijeniti tijek Povijesti. Dakle sada kad sam stigao do kraja tih istraæivanja, mogu sa sigurnoπÊu potvrditi da su dogaaji i osobe sadræani u priËi koju Êete uskoro proËitati autentiËni. »ak i kad nije bilo moguÊe prona Êi dokaze onoga πto sam proËitao, uspio sam barem utvrditi da su posrijedi dogaaji koji su posve vjerojatni. Iako se dogaaji koje prepriËava dvoje mojih starih æupljana ne vrte iskljuËivo oko pape Inocenta XI. (koji se uostalom gotovo i ne nalazi meu akterima romana), svejedno otkrivaju okolno sti koje na ËistoÊu duπe toga pape, i na iskrenost njegovih nakana, bacaju nove, tamne sjene. Kaæem nove, utoliko πto se proces B 12 b
beatifikacije pape Odescalchija, koji je papa Klement XI. zapoËeo treÊeg rujna 1714. godine, gotovo odmah zaustavio zbog prigovora zagovornika vjere super virtutibus iznesenih u okviru pripremne kongregacije. Trebalo je proÊi trideset godina prije nego πto je Benedikt XIV. Lambertini dekretom naloæio da se viπe ne spominju dvojbe zastupnika i savjetnika glede kreposnih vrlina Inocenta XI. No eto, nedugo potom, taj se proces ponovno zaustavio, ovaj put na gotovo dvjesto godina: tek je zapravo 1943. godine, pod papom Pijem XII., odabran novi izvjestitelj. Beatifikaciju Êe trebati priËekati joπ trinaest godina, odnosno do 7. listopada 1956. Nakon toga dana na papu Odescalchija pada πutnja. O njegovu proglaπenju svecem nije se govorilo sve do danas. ZahvaljujuÊi propisu koji je prije viπe od pedeset godina potvrdio papa Ivan Pavao II., mogao sam samoinicijativno pokrenuti dodatnu istragu. No, u tom sluËaju ne bih mogao secretum servare in iis ex quorum revelatione preiudicium causae vel inafamiam beato afferre posset. U tom sluËaju, naime, morao bih nekome otkriti sadræaj Ritina i Francescova prijepisa, makar samo promotoru pravde i postulatoru (“odvjetnicima optuæbe i obrane svetaca”, kako ih danas grubo nazivaju u tisku). Na taj bih naËin meutim dopustio da niknu ozbiljne i nepovratne dvojbe glede vrlina blaæenoga, πto je odluka koja nikako nije u mojoj nadleænosti, nego samo u Papinoj. Da je meutim, u meuvremenu, to djelo objavljeno, bio bih slobodan od obveze Ëuvanja tajne. Stoga sam se nadao da je knjiga mojih dvoje æupljana veÊ pronaπla izdavaËa. Istragu povjerih nekolicini svojih najmlaih i najneukijih suradnika. Ali u katalozima knjiga na træiπtu ne pronaoh nijedno djelo toga æanra, ni imena svojih prijatelja. Nastojao sam uÊi u trag mladomu paru (koji viπe uopÊe nije mlad): prema popisu stanovniπtva, uspjeπno su se preselili u BeË, Auerspergstrasse 7. Pisah na tu adresu, no odgovorio mi je upravitelj jednog studentskog zavoda, koji mi nije mogao dati nikakav podatak. Raspitivah se u beËkome gradskom poglavarstvu, no bez B 13 b
ikakva korisna rezultata. Obratih se veleposlanstvima, konzulatima, dijecezama u inozemstvu, no svejedno ne poluËih nikakav rezultat. Pobojao sam se najgorega. Pisah i æupniku Minoritenkirche, talijanske nacionalne crkve u BeËu. No, Ritu i Francesca nitko nije poznavao, ukljuËujuÊi, sreÊom, i knjigu umrlih. Naposljetku odluËih sam otiÊi u BeË, u nadi da Êu uspjeti pro naÊi barem njihovu kÊer, iako se, nakon Ëetrdeset godina, viπe nisam sjeÊao njezina krsnog imena. Kako se i moglo pretpostaviti, ni taj, posljednji pokuπaj nije urodio plodom. VeÊ ih tri godine traæim posvuda. Katkad se uhvatim kako netremice promatram djevojke crvene kose kao πto je bila Ritina, zaboravljajuÊi da bi danas njezina bila bijela kao i moja. Danas bi imala sedamdeset Ëetiri godine, a Francesco sedamdeset πest. Opraπtam se, zasad, od Vas i Njegove Svetosti. Neka Vas Gospodin nadahne u Ëitanju na koje se pripravljate. Monsinjor Lorenzo Dell’Agio Biskup dijeceze Como
B 14 b
Pobijeenima
B 15 b
Gospodine, πaljuÊi vam ovo sjeÊanje koje naposljetku pronaoh usuujem se ponadati da Êe Vaπa Ekscelencija prepoznati u mojim nastojanjima da usliπam Vaπe æelje vrhunac Strasti i Ljubavi koji mi je uvijek priËinjavao SreÊu kad sam ga Vaπoj Ekscelenciji mogao posvjedoËiti.
B 16 b
SjeÊanje Koje sadræava mnoge neobiËne dogaaje πto zbiπe se u gostionici Kod paæa u Ulici medvjeda od 11. do 25. rujna ljeta Gospodnjega 1683.; sa spominjanjem drugih dogaaja, prije i nakon tih dana. U Rimu, ljeta Gospodnjega 1699.
B 17 b
B 18 b
Dan prvi 11. RUJNA 1683.
K asno poslije podne, upravo dok se spremah upaliti luË koja
osvjetljava ploËu s imenom naπe gostionice, stigoπe ljudi iz Sudske uprave. U rukama Ëvrsto dræahu daske i ËekiÊe; i peËate i lance i velike Ëavle. PribliæavajuÊi se iz Ulice medvjeda, vikahu i zapovjedniËki mahahu rukama kako bi prolaznicima i skupinama okup ljenih pokazali da isprazne ulicu. Bijahu doista srditi. Stigavπi do mene, zamlataraπe rukama: “Svi unutra, svi unutra, moramo zatvoriti”, poviËe onaj meu njima koji izdavaπe zapovijedi. »im se spustih s klupice na koju se bijah popeo, snaæne me ruke grubo gurnuπe prema ulazu, dok se neki prijeteÊi postavljahu pred vrata. Zaprepastih se. Naglo me prenu gungula na ulazu, koja se, na povike sluæbenika, u trenu stvori niotkuda. Bijahu to stanari naπe gostionice, poznate kao gostionica Kod paæa. Bjeπe ih samo devetero i svi bijahu prisutni: oËekujuÊi da Êe biti serviran objed, kao svake veËeri, vrzmahu se prizemljem iz meu otomana u predvorju i stolova dviju obliænjih blagovaonica, hineÊi da su neËim zabavljeni; no zapravo, svi kruæahu oko mlaahna stanara Francuza, glazbenika Roberta Devizéa, koji vjeπto prebiraπe po gitari. “Pustite me da izaem! Ah, kako se usuujete? Dolje ruke! Ne mogu ostati ovdje! Zdrav sam kao dren, razumijete? Zdrav kao dren! Pustite me da proem, kad vam kaæem!” Tako urlikaπe (jedva ga raspoznah u πumi kopalja kojima ga vojnici zadræavahu) otac Robleda, πpanjolski isusovac i naπ stanar, koji poËe galamiti obuzet panikom, zadihan, crvene, nadute πije. B 19 b
Toliko galamiπe da me podsjeti na urlike koje ispuπtaju svinje kad ih se, objeπene s glavom nadolje, kolje. Buka odjekivaπe ulicom i, kako mi se Ëinilo, sve do maloga trga, koji se isprazni u tren oka. Na drugoj strani ulice ugledah prodavaËa ribe i dvojicu slugu iz obliænje krËme Kod medvjeda, koji promatrahu prizor. “Zatvaraju nas”, viknuh im nastojeÊi da me primijete, no njih trojica ostadoπe ravnoduπna. Jedan trgovac octom, jedan prodavaË snijega i skupinica djeËa ËiÊa, Ëiji povici joπ trenutak prije odjekivahu ulicom, sakriπe se, prestraπeni, iza ugla. U meuvremenu je moj gazda, gospodin Pellegrino de Grandis, veÊ iznio stoliÊ na prag gostionice. Sluæbenik Uprave na njega stavi popis stanara gostionice, koji mu netom bjeπe dostavljen, i zapoËe prozivku. “Otac Juan de Robleda, iz Granade.” BuduÊi da nikad prije nisam nazoËio zatvaranju zbog karantene, niti mi je o tome itko ikad govorio, vjerovah isprva da nas æele uhititi. “Gadno, gadno”, Ëuh gdje mrmlja Brenozzi, MleËanin. “OËe Robleda, istupite!” izgubi strpljenje prozivatelj. Isusovac, sruπen na tlo u jalovoj borbi s naoruæanim ljudima, sada ustade, i uvjerivπi se da mu koplja prijeËe svaki bijeg, odgovori na prozivku podizanjem izrazito dlakave ruke. Odmah ga gurnuπe na moju stranu. Otac Robleda bjeπe stigao iz ©panjolske nekoliko dana prije i toga je dana, poradi svega πto se zbilo, od rana jutra muËio naπe uπi svojim prestraπenim povicima. “Opat Melani, iz Pistoje!” prozva sluæbenik s popisa stanara. Iz sjene proviri francuska Ëipka πto resiπe zglob naπeg najnedavnijega gosta, koji bjeπe doputovao netom u zoru toga jutra. »uvπi svoje ime, spremno podiæe ruku, a njegove sitne trokutaste oËice zabljesnuπe kano bodeæi izranjajuÊi iz sjene. Isusovac ne pomaknu ni miπiÊa kako bi napravio mjesta kad nam se, laganim korakom i u tiπini, pridruæi Melani. Upravo jutroπnji opatovi povici i izazvaπe ovu uzbunu. B 20 b
Svi smo ih Ëuli, dopirahu s prvoga kata. Pellegrino, gostioniËar i moj gazda, prvi se trgnuo i pohitao na dugim nogama. No zastade Ëim stiæe do velike sobe na prvom katu, okrenute prema Ulici medvjeda. U njoj bijahu odsjela dvojica gostiju: gospodin di Mourai, vremeπni francuski plemiÊ, i njegov pratitelj, Pompeo Dulcibeni iz pokrajine Marche. Mourai ovjeπenih ruku leæaπe u naslonjaËu, s nogama u vjedru pripremljenom za njegovo uobiËajeno pranje, dok mu opat Melani podupiraπe trup, nastojeÊi ga povratiti u æivot drmusanjem za ovratnik. Mourai netremice promatraπe preko ramena svojega pomagaËa i kao da pretraæivaπe Pellegrina pogledom velikih, zaËuenih oËiju, neodreeno hropÊuÊi. U tom trenutku Pellegrino opazi da opat zapravo ne doziva u pomoÊ nego uz veliku galamu i meteæ ispituje starca. ObraÊao mu se na francuskome jeziku i moj ga gazda nije razumio, ali je pretpostavio da ga pita πto mu se zbilo. Pellegrinu se (kako Êe nam sam poslije svima ispriËati) sve vrijeme Ëinjaπe da opat Melani prekomjerno æustro trese Mouraija u nastojanju da ga povrati u æivot, pa se poæuri osloboditi sirota starËiÊa tog pretjerano snaæna stiska. Upravo u tom trenutku siroti gospodin di Mourai s krajnjim naporom promrmlja svoje posljednje rijeËi: “Ah, dakle ipak je istina”, prostenja na talijanskome. Potom prestade hroptati. Nastavi netremice promatrati gostioniËara dok mu se zelenkasta pjena slijevaπe iz usta na prsa. I tako umrije.
n “Starac, es el viejo”, zadahta otac Robleda uz prestravljen πapat, napola na talijanskome, a napola na svojemu jeziku, Ëim zaËusmo dvojicu naoruæanih ljudi gdje u pô glasa ponavljaju rijeËi “kuga” i “zatvoriti”. “Cristofano, lijeËnik i ranarnik iz Siene!” prozva straæar. Sporim i odmjerenim korakom istupi naπ toskanski gost s tor bom od koæe, u kojoj bijahu svi njegovi instrumenti, od kojih se nikada ne odvajaπe. B 21 b
“Ja sam”, odgovori on dubokim glasom nakon πto je otvorio torbu, ispremijeπao hrpu papira i, s hladnom odmjerenoπÊu, pro Ëistio glas. Cristofano bjeπe bucmasti gospodin nevelika rasta, njegovana izgleda i vesela pogleda πto nadahnjivaπe vedro raspolo æenje. Te veËeri blijedo lice s kojega se slijevaπe znoj koji se lijeËnik nije ni trudio obrisati, zjenice usredotoËene na neπto nevidljivo ispred njega i brz potez rukom preko kratke crne πiljaste bradice prije nego πto se pomaknuo, opovrgavahu njegovu hinjenu ravno duπnost i otkrivahu stanje najveÊe napetosti. “Volio bih jasno dati do znanja da na temelju prvog, ali pozornog pregleda tijela gospodina di Mouraija uopÊe nisam siguran da je rijeË o zarazi”, zapoËe Cristofano, “dok se lijeËnik vjeπtak Uprave za zdravlje, koji ju je s tolikom sigurnoπÊu utvrdio, tek neznatno zadræao uz leπ. Ovdje imam”, tu pokaæe na papire, “zabiljeæena sva svoja opaæanja. Vjerujem da bi vas ona mogla potaknuti da dodatno razmislite i odgodite ovakvu svoju nepro miπljenu odluku.” Ljudi iz Sudske uprave meutim nemahu ni ovlasti ni volje mudrovati. “Uprava je naredila trenutaËno zatvaranje ove gostionice”, kratko odbrusi onaj koji se Ëinio glavnim, te doda da zasad joπ nije proglaπena prava karantena: gostionica Êe ostati zatvorena samo dvadeset dana i ulica neÊe biti ispraænjena; naravno, ako ne bude novih sumnjivih smrtnih sluËajeva ili bolesti. “BuduÊi da Êu zatvoren biti i ja, i kako biste mi pomogli postaviti dijagnozu”, bijaπe uporan gospodin Cristofano, malo pro mijenjena glasa, “mogu li barem neπto viπe doznati o posljednjim obrocima pokojnoga gospodina di Mouraija, s obzirom na to da je uvijek jeo sam i u svojoj sobi? Mogla bi biti rijeË o obiËnoj navali krvi.” Na njegovu se primjedbu naoruæani ljudi stadoπe premiπljati, pogledom traæeÊi gostioniËara. No, on nije ni Ëuo lijeËnikov zahtjev: malaksao na stolcu, prepustivπi se maloduπju, jaukaπe i za pomagaπe, kao i obiËno, protiv neprestanih nevolja koje mu æivot donosi. Posljednja od njih pogodila ga je tek tjedan dana prije, B 22 b
kada se u jednom od gostioniËkih zidova otvorila mala pukotina, πto se u starim rimskim kuÊama nerijetko dogaa. Rekli su nam da pukotina ne predstavlja nikakvu opasnost, ali i to bijaπe dovoljno da utuËe i razbjesni mojega gazdu. Prozivka je u meuvremenu nastavljena. VeËernje sjene nadirahu i vojnici odluËiπe ne odlagati zatvaranje gostionice. “Domenico Stilone Priàso, iz Napulja! Angiolo Brenozzi, iz Venecije!” Dvojica mladiÊa, prvi pjesnik, a drugi staklar, istupiπe pogleda vajuÊi se, kao da im je laknulo πto su prozvani zajedno, kao da tako mogu prepoloviti bojazan. Staklar Brenozzi - preplaπena pogleda, sa sjajnim smeim kovrËama i prÊastim nosiÊem koji je virio izmeu uæarenih obraza - podsjeÊao je na porculansku figuru maloga Krista. ©teta πto se, kao i obiËno, napetosti rjeπavao besramnim πtipkanjem krastavca meu bedrima s dva prsta, kao da svira neki instrument sa samo jednom æicom. Ta njegova mana upadaπe mi u oËi viπe no ikome drugome. “Gospodin neka nam pomogne”, zacmolji u tom trenutku otac Robleda, ali ne shvatih da li zbog nepristojne geste naπega staklara ili zbog situacije, i ljubiËast u licu sruπi se na stolËiÊ. “I svi sveci”, doda pjesnik, “jer dooh iz Napulja kako bih se zarazio.” “I doista ste pogrijeπili”, uzvrati mu isusovac otiruÊi rupËiÊem znoj s Ëela. “Mogli ste lijepo ostati u svom gradu, jer ni tamo ne manjka prilike.” “MoguÊe. Ali opÊe je vjerovanje da su ovome gradu, sada kad je tu dobri Papa, nebesa naklonjena. No najprije moramo vidjeti πto o tome misle oni koji su, da tako kaæem, iza Porte”, prosikÊe Stilone Priàso. Kroza stisnute usne i oπtrim jezikom, napuljski se pjesnik dotaËe mjesta na kojemu nitko nije æelio biti ni okrznut. VeÊ tjednima turska vojska Visoke porte Otomanskoga Carstva, æeljna krvi, pritiskaπe na vrata BeËa. Sve postrojbe nevjernika ne umoljivo teæahu (barem tako govorahu mrπava izvjeπÊa koja doB 23 b
pirahu do nas) krenuti prema prijestolnici Svetoga Rimskoga Carstva, prijeteÊi da Êe brzo sruπiti njezine bedeme. Ratnici iz krπÊanskoga tabora, veÊ na rubu predaje, odolijevahu jedino zahvaljujuÊi snazi vjere. Bez oruæja i hrane, iscrpljene glau i dizenterijom, uz to su ih plaπile i prve vijesti o kugi. Svi su znali: padne li BeË, vojska turskoga zapovjednika Kara Mustafe imat Êe slobodan put prema Zapadu. I razlit Êe se posvuda s radoπÊu slijepom i strahotnom. Kako bi se otklonila ta prijetnja, udruæiπe se mnogi glasoviti kneæevi, kraljevi i vojskovoe: kralj Poljske, vojvoda Karlo Lo renski, knez Maksimilijan Bavarski, Ludwig Wilhelm Badenski i mnogi drugi. Sve njih uvjerio je da priteknu u pomoÊ opkoljenima jedini, pravi bedem krπÊanstva: papa Inocent XI. Odavna se zapravo Papa neumorno truaπe ujediniti, sakupiti i ojaËati krπÊanske vojske. I to ne iskljuËivo politiËkim sredstvima nego i vrijednom novËanom potporom. Iz Rima neprestano od laæahu velikoduπni novËani iznosi: viπe od dva milijuna πkuda Caru, pet stotina tisuÊa fiorina u Poljsku, i joπ viπe od stotinu tisuÊa πkuda koje je darovao Papin neÊak, uplate pojedinih kardinala i naposljetku izdaπan dodatni prihod od crkvene desetine u ©panjol skoj. Sveta zadaÊa koju Papa oËajniËki nastojaπe privesti kraju nadove zivaπe se potom na nebrojena bogoljubna djela uËinjena u sedam godina papinskoga vladanja. Sad veÊ sedamdesetdvogodiπnji Petrov nasljednik, roen s ime nom Benedettija Odescalchija, viπe od svega prednjaËiπe vlastitim primjerom. Visok, izrazito mrπav, πiroka Ëela, orlovskoga nosa, stroga pogleda, istaknute no plemenite brade s brkovima i bradicom, stekao je glas asketa. Srameæljiva i suzdræana, veoma ga se rijetko mogaπe opaziti u koËiji po gradu, i pomno izbjegavaπe klicanje naroda. Bjeπe poznato da je za sebe odabrao najmanje odaje, neudobne i oskudno namjeπtene, u kakvima nikad nijedan papa prije njega ne stanovaπe, i da se gotovo nikad nije spuπtao u vatikanske i kvirinalske vrtove. B 24 b
Bijaπe toliko skroman i πtedljiv da se koristio samo odjeÊom i ruhom svojih prethodnika. Otkako je izabran, odijevao je uvijek istu jednostavnu bijelu reverendu, prekomjerno izlizanu, koju je zamijenio tek kad mu skrenuπe pozornost da Kristovu namjesniku na Zemlji ne dolikuje previπe nemarna odjeÊa. Priskrbio si je izvanredne zasluge i u upravljanju crkvenom imovinom. Iznova je napunio riznice Apostolske komore, koje joπ od uvredljivih vremena Urbana VIII. i Inocenta X. bijahu izloæene svakojakim kraama. Ukinuo je nepotizam: Ëim je izabran, pozvao je svoga neÊaka Livija i obavijestio ga - tako se priËa - da ga neÊe proglasiti kardinalom, dapaËe, da Êe ga dræati podalje od dræavnih poslova. Osim toga, naposljetku i svoje podanike vrati stroæim i skromnijim obiËajima. Kazaliπta, mjesta raskalaπene zabave, zatvorena su. Karneval, koji je samo deset godina prije mamio zadivljene iz Ëitave Europe, samo πto se nije ugasio. SveËanosti i glazbene priredbe svedene su na minimum. Æenama bjehu zabranjene pre otvorene haljine i izrezi po francuskoj modi. Papa posla Ëak i Ëete æbira kako bi provjerili i rublje na prozorima i zaplijenili pretjerano smione steznike i bluze. ZahvaljujuÊi takvoj strogosti, kako financijskoj tako i moralnoj, Inocent XI. uspje teπkom mukom prikupiti novac za borbu protiv Turaka i time uvelike pomoÊi krπÊansku vojsku. No, sada je rat doπao do presudna trenutka. I Ëitav je krπÊanski svijet znao πto od BeËa moæe oËekivati: spasenje, ili propast. Narod dakle s neizmjernom zebnjom svakoga dana u svitanje svraÊaπe pogled k istoku, pitajuÊi se hoÊe li novi dan sa sobom donijeti Ëopor krvoloËnih janjiËara i konja spremnih napojiti se iz zdenaca Svetoga Petra.
n Dakle prepirka izmeu isusovca i pjesnika zazvala je u mislima ljudi strah koji se poput podzemne rijeke πiriπe Ëitavim gradom. B 25 b
Odgovor Stilonea Priàsa dodatno pojaËa strah oca Roblede, Ëija hrabrost veÊ bijaπe na kuπnji. Namrgoeno i uzdrhtalo, okruglo isusovËevo lice bjeπe uokvireno jastukom sala koje mu od bijesa poigravaπe pod bradom. “Zar je nekome ovdje stalo do TurËina?” zlobno prodahta. Prisutni se nagonski okrenuπe prema pjesniku, kojeg bi sumnjiËavo oko doista moglo lako zamijeniti za izaslanika Porte: imao je tamnu, koziËavu koæu, ugljenocrne oËi i lice mrko poput sove. Njegov crnomanjast lik podsjeÊaπe na razbojnike kratke, Ëekinjaste kose na kakve moæete itekako Ëesto naiÊi na putu u Napuljsko Kraljevstvo. Stilone Priàso nemade vremena za odgovor. “Dajte veÊ jednom zaπutite!” uπutka ih jedan od naoruæanih ljudi i nastavi s prozivkom. “Gospodin di Mourai, Francuz, s gospodinom Pompeom Dul cibenijem iz Ferma i Robertom Devizéom, francuskim glazbenikom.” Prvi od njih, pohita objasniti gospodin Pellegrino, moj gazda, vremeπni je Francuz koji u gostionicu Kod paæa bjeπe stigao krajem srpnja i koji je, kako se Ëinilo, preminuo od zaraze. On svakako bjeπe veliki plemiÊ, doda Pellegrino, popriliËno naruπena zdravlja, i u gostionicu ga dopratiπe Devizé i Dulcibeni. Gospodin di Mourai zapravo bijaπe gotovo posve slijep i potrebovaπe pratnju. O starom di Mouraiju ne bijaπe poznato gotovo niπta: od samoga svog dolaska uvijek govoraπe da je veoma umoran i zahtijevaπe da mu se svakoga dana obroci donesu u sobu, a izlaæaπe tek rijetko na kakvu kratku πetnjicu oko gostionice. Oruænici brzo zabiljeæiπe izjavu mojega gazde. “Gospodo, nije doista moguÊe da je umro od kuge! Bio je uljuena ponaπanja i dobro odjeven; zacijelo je umro od starosti.” Pellegrinu se razveza jezik i sada se straæarima obraÊaπe onim svojim blagim tonom koji mu, iako ga doista rijetko koristiπe, katkad bjeπe silno djelotvoran. Usprkos otmjenim crtama lica i visoku, tanku tijelu, njeænim rukama, blagu i lagano pogrbljenu B 26 b
dræanju svojih pedeset godina, licu uokvirenu leprπavom bijelom kosom povezanom vrpcom, milim i Ëeznutljivim oËima boje kestena, moj gazda na æalost bjeπe ærtvom priliËno mrzovoljne i naprasite Êudi, koja njegove rijeËi kitiπe mnoπtvom psovki. Ovoga ga puta samo neposredna opasnost sprijeËi da pusti na volju svojoj pravoj naravi. Ipak, viπe ga nitko ne sluπaπe. Ponovno prozvaπe mladog Devizéa i Pompea Dulcibenija, pa njih dvojica odmah istupiπe. Naπim stanarima zablistaπe oËi kad istupi francuski glazbenik, Ëija ih gitara do prije nekoliko trenutaka onako silno opËinjavaπe. Ljudima iz Sudske uprave veÊ se æurilo otiÊi pa i ne priËekavπi da stignu do zida, odmah gurnuπe Dulcibenija i Devizéa u stranu, a sluæbenik nastavi prozivku: “Gospodin Eduardus Bedfordi, Englez, i gospoa... i Cloridia.” Nagli ispravak i neodreen osmijeh s kojim bjeπe izgovoreno ovo potonje ime, bez ikakve dvojbe dade naslutiti kojim se drevnim zanimanjem bavi jedina goπÊa gostionice Kod paæa. O njoj zapravo ne znadoh mnogo buduÊi da je moj gazda ne bijaπe smjestio s ostalim stanarima nego u malu kulu, u kojoj na raspolaganju imaπe zaseban prolaz. U niti mjesec dana njezina boravka u gostionici, jedino πto morah bijaπe odnositi joj namirnice i vino i dostavljati joj (uistinu izvanredno uËestalo) pisamca u zatvorenim omotnicama na kojima gotovo nikad ne pisaπe poπiljateljevo ime. Cloridia bjeπe priliËno mlada, po svoj prilici mojih godina. Katkad bih je vidio kako silazi u prizemne odaje i zadræava se u razgovoru, moram priznati priliËno ljupko, s nekim od naπih stanara. Iz njezinih razgovora s gospodinom Pellegrinom Ëinjaπe se da se u naπoj gostionici namjerava nastaniti za stalno. Gospodin di Bedfordi ne mogaπe proÊi nezamijeÊen: plamenocrvene kose, s velom zlaÊanih pjegica na nosu i obrazima, oËiju modrih i razrokih kakve nikad prije ne vidjeh, dolazio je s dalekih Britanskih otoka. Koliko Ëuh, ovo mu ne bijaπe prvi put da je odsjeo Kod paæa: kao i staklar Brenozzi i pjesnik Stilone Priàso, ovdje veÊ boraviπe u vrijeme prijaπnje gostioniËarke, pokojne ro akinje mojega gazde. B 27 b
Moje ime prozvano je posljednje. “Ima dvadeset godina i odnedavno radi kod mene”, objasni Pellegrino. “TrenutaËno je moj jedini sluga buduÊi da u ovom razdoblju imamo malo stanara. O njemu niπta ne znam, uzeo sam ga u sluæbu jer nema nikoga”, brzo doda moj gazda, dajuÊi dojam da sa sebe æeli skinuti svaku odgovornost za zarazu. “Daj da ga vidimo, moramo zatvoriti”, nestrpljivo ga prekinuπe oruænici, ne uspjevπi me opaziti. Pellegrino me zgrabi za ruku i gotovo me podiæe s tla. “DjeËaËe, baπ si palËiÊ!” naruga mi se straæar dok se njegovi drugovi podrugljivo podsmjehivahu. S obliænjih prozora u meuvremenu plaπljivo provirivaπe pokoja glava. Stanovnici naπe Ëetvrti doznaπe πto se dogaa i samo se najznatiæeljniji nastojahu pribliæiti. Velika se veÊina, naprotiv, dræala podalje, veÊ obuzeta strahom od posljedica zaraze. Oruænici svoj zadatak privedoπe kraju. Gostionica imaπe Ëetiri ulaza. Dva s Ulice medvjeda: glavni ulaz i prostrani obliænji ulaz, koji za ljetnih veËeri ostajaπe otvoren - i koji gledaπe na prvu od dviju blagovaonica. Bijahu tu joπ i boËni ulaz za poslugu, koji iz uliËice voaπe ravno u kuhinju i, na kraju, vrataπca iz trijema u dvoriπte. Svi oni briæno su zapeËaÊeni robusnim bukovim daskama, zakucanima Ëavlima duæine pola dlana. Isto bijaπe i s izlazom iz Cloridijine kulice na krov. Prozori u prizemlju i na prvom katu, kao i prozorËi Êi koji s gornje razine podruma gledaju na kaldrmu uliËice, veÊ bijahu zaπtiÊeni reπetkama, i svatko tko bi eventualno pokuπao pobjeÊi s drugoga kata ili iz potkrovlja izloæio bi se opasnosti da padne, da ga zamijete i uhite. Zapovjednik ljudi iz Sudske uprave, krupni muπkarac poluotkinutih uπiju, razdijeli nam zapovijedi. Tijelo sirotoga gospodina di Mouraija morat Êemo nakon svitanja spustiti s jednoga od prozora njegove sobe, kad po njega dou kolica Druæine za molitvu i smrt, koja Êe se pobrinuti za pokop. Nadzirat Êe nas dnevna straæa, od πest ujutro do deset uveËer, a preostale sate noÊna B 28 b
straæa. NeÊemo moÊi iziÊi dok se ponovno ne utvrdi da gostionica nije opasna po zdravlje, a svakako ne prije nego πto proe dvadeset dana. Tijekom tog razdoblja morat Êemo se povremeno javljati na prozivku s jednog od prozora koji gledaju na Ulicu medvjeda. Ostavit Êe nam velike mjeπine vode, stijeπnjeni snijeg, nekoliko πtruca kruha od jednoga bajaka, sir, slaninu, masline, malo mirodija i koπaru æutih jabuka. Dobit Êemo i manji iznos kojim Êemo platiti ponovnu opskrbu hranom, vodom i snijegom. Konji iz gostionice ostat Êe tamo gdje jesu, odnosno u πtali koËijaπa koji stanuje odmah pokraj gostionice. Ako netko izie, ili samo pokuπa pobjeÊi, dobit Êe Ëetrdeset udaraca biËem i biti izveden pred Magistrat kako bi bio kaænjen. Na vrata je zakucana zloglasna obavijest s natpisom KARANTENA. Potom nas upozoriπe da poπtujemo sve naloge πto Êe nam biti dani i odredbe koje se primjenjuju u doba zaraze, ili kuge, i da Êe biti strogo kaænjeni oni koji ih se ne budu pridræavali. Iz unutraπnjosti gostionice nijemo nazoËismo objavi koja nas osudi na izolaciju. “Mrtvi smo, svi smo mrtvi”, reËe jedan od gostiju bezbojnim glasom. Svi se okupismo u dugom i uskom predvorju gostionice, koje postade sumorno i mraËno Ëim su vrata zabrtvljena. Zbunjeno se ogledavasmo naokolo. Nitko se ne usuivaπe uputiti prema obliæ njim prostorijama, u kojima se veËera veÊ ohladila. Moj gazda, klonuo na klupici ispred ulaza, gromoglasno vikaπe dræeÊi se za glavu. Razbacivaπe se pogrdama i psovkama koje ne mogu ponoviti i prijetiπe da Êe pokazati svakome tko mu se previπe pribliæi. Iznenada, zapoËe golim rukama snaæno lupati po sirotom stolu, tako da popis gostiju poleti u zrak. Nakon toga podiæe stol i zavitla ga o zid. Morasmo se umijeπati kako bismo ga zaustavili, πËepavπi ga za ruke i prsa. Pellegrino se pokuπa osloboditi, no izgubi ravnoteæu, poteæuÊi za sobom na pod i nekoliko stanara, koji se strmoglaviπe uz veliku graju jedni preko drugih. I sam se morah odmaknuti u stranu kako me to ljudsko klupko ne bi pokopalo. Moj gazda bijaπe spretniji od onih koji ga dræahu i gotoB 29 b
vo se smjesta podiæe na noge te urlajuÊi iznova nasrnu πakama na stoliÊ. OdluËih napustiti taj tijesni i veÊ opasan prostor te se odπuljah stubama. Tamo se, meutim, proπavπi prvih nekoliko stuba, zatekoh licem u lice s opatom Melanijem. Silaæaπe bez æurbe, opreznim korakom. “Dakle, mladiÊu, zatvorili su nas”, reËe naglaπavajuÊi svoj neobiËni r poput Francuza. “©to Êemo sad?” upitah. “Niπta.” “Umrijet Êemo od kuge.” “Vidjet Êemo”, reËe on s nekim neodreenim prizvukom u glasu, koji Êu ubrzo nauËiti prepoznavati. Potom promijeni smjer i povuËe me za sobom na prvi kat. Doosmo do kraja hodnika i uosmo u veliku sobu koju je preminuli starac dijelio sa svojim starim pratiteljem, Pompeom Dulcibenijem iz pokrajine Marche. Soba bijaπe zaslonom podijeljena na dva dijela. Odmaknusmo ga i zatekosmo lijeËnika Cristofana gdje πÊuÊuren na podu pretura po svojoj torbi. Ispred njega, izvrnut na naslonjaËu, leæaπe gospodin di Mourai, joπ uvijek napola odjeven, kako ga tog jutra ostaviπe Cristofano i otiπli lijeËnik. Pokojnik je lagano zaudarao od rujanske vruÊine i kupke za noge u kojoj je meso veÊ poËelo trunuti buduÊi da je Upravni Ëinovnik naloæio da se do isteka prozivke niπta ne dira. “DjeËaËe, rekao sam ti joπ jutros: daj, molim te, obriπi ovu smrdljivu vodu s poda”, zapovjedi mi Cristofano s nestrpljenjem u glasu. Htjedoh mu odgovoriti da to veÊ bijah uËinio Ëim mi je lijeËnik naloæio; no, spustivπi pogled prema zemlji, uvidjeh da oko vjedra kupke za noge doista i dalje ima nekoliko lokvica. Izvrπih zapovijed bez prosvjeda, s krpom i πtapom, proklinjuÊi samoga sebe πto jutros ne bjeh dovoljno pozoran. Zapravo, dotad nikad u æivotu nisam vidio mrtvaca i mora da sam se smeo od uzbue nja. B 30 b
Mourai je izgledao joπ mrπaviji i bljei nego kad je doπao u gostionicu Kod paæa. Iz lagano otvorenih usana i dalje je curilo malo zelenkaste pjene, koju Cristofano, æeleÊi mu dodatno otvoriti usta, stade otirati rupcem. LijeËnik, meutim, pripazi da pret hodno omota vlastitu ruku drugim komadom tkanine. Kako je uËinio veÊ jutros, ponovno pozorno pregleda mrtvaËevo grlo i onjuπi pjenu. Potom mu opat Melani pomoæe poloæiti tijelo na krevet. Stopala, izvuËena iz vjedra, bijahu sivkasta i oko njih se πirio uæasan smrad smrti, koji nam oduze dah. Cristofano navuËe smee suknene rukavice koje je izvukao iz kovËeæiÊa. Ponovno pregleda usnu πupljinu, a potom promotri prsni koπ i veÊ obnaæene prepone. No najprije njeæno opipa glavu iza uπiju; zatim prijee na pazuha, odmaknuvπi odjeÊu kako bi mogao promotriti meku koæu prekrivenu paperjastim dlaËicama. Naposljetku nekoliko puta jagodicama pretraæi meki dio koæe koji se nalazi na pola puta izmeu uda i poËetka bedra. Potom briæno skinu rukavice i odloæi ih u svojevrsni kaveziÊ, podijeljen na dva odjeljka popreËnom reπetkom. U donjem dijelu nalazila se zdjelica u koju Cristofano izli neku smeÊkastu tekuÊinu i potom zatvori vrataπca odjeljka u koji je odloæio rukavice. “Ocat”, objasni. “ProËiπÊava kuæne sokove. Nikad se ne zna. Svejedno, i dalje ostajem pri svojemu miπljenju: ne Ëini mi se baπ da je rijeË o zarazi. Zasad moæemo biti mirni.” “Ljudima iz Sudske uprave rekli ste da bi mogla biti rijeË o navali krvi”, podsjetih ga. “Bio je to samo primjer, kako bih dobio na vremenu. VeÊ sam od Pellegrina doznao da je Mourai izvolijevao samo juhe.” “Istina”, potvrdih. “I jutros u zoru zatraæio je juhu.” “Doista? I potom?” upita lijeËnik, zainteresiran. “Nema se tu mnogo ispriËati: od mog je gazde zatraæio mlijeËnu juhu kad je ovaj, kao i svakoga jutra, doπao probuditi gospodina di Mouraija i plemiÊa iz Marchi s kojim je dijelio sobu. Ali je gospodin Pellegrino imao posla pa je zaduæio mene da je pripravim. Siπao sam u kuhinju, pripravio juhu i odnio mu je.” “Jesi li bio sam?” B 31 b
“Da.” “I nitko nije doπao u kuhinju?” “Ne.” “I ni na trenutak nisi ostavio juhu bez nadzora?” “Ni trena.” “Jesi li siguran?” “Ako mislite da je neπto u toj juhi moglo naπkoditi gospodinu di Mouraiju, znajte da sam mu je dao osobno buduÊi da je gospo din Dulcibeni veÊ bio iziπao, a i sâm sam je popio jednu Ëaπu.” LijeËnik me viπe niπta ne upita. Pogleda leπ i doda: “Ovdje i sad ne mogu obaviti obdukciju, a vjerujem da nitko i neÊe buduÊi da se sumnja na kugu. Svejedno, ponavljam, ne Ëini mi se da je rijeË o zarazi.” “Zaπto su nas onda zatvorili u karantenu?” umijeπah se. “Iz prevelike revnosti. Ti si joπ mlad, no vjerujem da se u ovim krajevima ljudi dobro sjeÊaju posljednje epidemije. Ako sve bude u redu, brzo Êe uvidjeti da nema opasnosti. Ovaj vremeπni gospodin, koji se usto uopÊe nije Ëinio dobra zdravlja, nije zaraæen kugom. I rekao bih stoga da nismo ni vi i ja. Meutim, nemamo izbora: moramo izbaciti tijelo i odjeÊu sirotog gospodina di Mouraija, kako su nam naloæili oni iz Uprave. Usto, moramo svaki spavati u svojoj sobi. Ako ne grijeπim, u ovoj ih je gostionici dovoljno”, reËe promatrajuÊi me upitno. Sloæih se. Na svakom katu, na dva ogranka hodnika, bijahu po Ëetiri sobe; jedna, priliËno prostrana, odmah uza stube; nakon nje jedna majuπna sobica i jedna u obliku slova L, dok se u dnu ho dnika nalazila najprostranija soba, jedina okrenuta ne samo prema uliËici nego i prema Ulici medvjeda. Dakle, pomislih, bit Êe za uzete sve sobe na prvom i drugom katu, no znadoh da moj gazda neÊe imati prituæbi buduÊi da u dogledno vrijeme zacijelo neÊe doÊi novi gosti. “Dulcibeni Êe spavati u mojoj sobi”, doda Cristofano. “Ne moæe ostati ovdje s leπom. Kako bilo da bilo, ne bude li novih sluËajeva, pravih ili laænih, za nekoliko Êe nas dana pustiti da iziemo.” B 32 b
“Za koliko toËno?” upita opat Melani. “Tko to moæe znati? Ako se netko u okolici ne bude osjeÊao dobro, makar samo zato πto je pio loπe vino ili pojeo pokvarenu ribu, odmah Êe se posumnjati na nas.” “Dakle prijeti nam opasnost da ovdje ostanemo zauvijek”, usudih se napomenuti, veÊ osjeÊajuÊi kako me guπe debeli gostioniËki zidovi. “Zauvijek ne. Smiri se: zar nisi posljednjih tjedana danonoÊno bio ovdje? Vidio sam da veoma rijetko izlaziπ; veÊ si svikao.” To bijaπe istina. Gazda me bjeπe uzeo u sluæbu iz saæaljenja jer je znao da sam sâm na svijetu. A ja radih od jutra do mraka. Dogodilo se to poËetkom proπloga proljeÊa, kad je Pellegrino iz Bologne, u kojoj bjeπe radio kao kuhar, stigao u Rim preuzeti upravljanje Paæem nakon nesreÊe koja se dogodila njegovoj roa kinji, gospoi gazdarici Luigiji de Grandis Bonetti. Ona, jadnica, predade duπu Gospodinu od posljedica fiziËkog napada doæivlje nog na ulici od dvojice klipana Cigana koji joj htjedoπe ukrasti novËarku. Gostionica, koju je Luigia veÊ trideset godina vodila, najprije s muæem Lorenzom i sinom Francescom, a poslije sama, nakon πto ostade udovicom i bez sina, nekoÊ bijaπe priliËno poznata i primaπe goste sa svih strana svijeta. Duboko poπtovanje prema vojvodi Orsiniju, vlasniku kuÊe u kojoj se nalazila gostionica, nagnalo je Luigiju da ga proglasi jedinim nasljednikom. Vojvoda, meutim, ne imaπe niπta protiv kad je iz Bologne stigao Pellegrino (koji moraπe prehranjivati æenu, jednu kÊer usidjelicu i drugu, joπ malenu djevojËicu) i usrdno ga zamolio da mu dopusti nastaviti s unosnim poslom roakinje Luigije. Bijaπe to zlatna prilika za mojega gazdu, koji neposredno prije nje veÊ jednu bjeπe prokockao: na kraju naporna sluæbovanja u kuhinji jednog bogata kardinala, kod kojeg je dosegnuo ugledan poloæaj pomoÊnika kuhara, otjeran je zbog naprasite Êudi i ne umjerenosti u piÊu. »im se Pellegrino smjestio u blizini Paæa, ËekajuÊi da se kuÊa isprazni od nekih stanara u prolazu, æupnik obliænje crkve Santa B 33 b
Maria in Posterula preporuËi mu da me uzme za slugu. S dolaskom vruÊega rimskog ljeta njegova supruga, koja bijaπe priliËno odu πevljena pomiπlju da Êe biti gostioniËarka, s njihove dvije kÊeri otie na vrh apeninskih planina, gdje joj joπ æivljaπe rodbina. Njihov se povratak oËekivaπe krajem mjeseca, a u meuvremenu ja ostadoh jedina pomoÊ. Naravno, od mene se nije moglo oËekivati da Êu biti najbolji sluga na svijetu; ali davah sve od sebe kako bi zadovoljio gazdu. Kad bih obavio dnevne poslove, drage sam volje traæio svaku priliku da budem od koristi. A buduÊi da nisam volio izlaziti sâm i suoËavati se s opasnostima ulice (a ponajviπe s okrutnim πalama svojih vrπnjaka), gotovo uvijek bijah u poslu u gostionici Kod paæa, baπ kako je zamijetio lijeËnik Cristofano. No, bez obzira na to, pomisao da Êu sve vrijeme trajanja karantene biti zatvoren u tim sobama, ma koliko mi poznate i ugodne bile, odjednom mi se uËini nepodnoπljivom ærtvom.
n U meuvremenu se zbrka na ulazu okonËala i pridruæiπe nam se moj gazda i svi drugi koji zajedno s njim dugo i uzaludno rasipahu snagu. Cristofano im ukratko iznese svoje miπljenje, πto izazva nemalo olakπanje kod sviju, osim kod mojega gazde. “Ubit Êu ih, sve Êu ih ubiti”, reËe on, iznova izgubivπi prisebnost. Potom doda da ga je ovaj dogaaj uniπtio jer sada viπe nitko neÊe navraÊati Kod paæa, niti Êe biti moguÊe prodati gostionicu, kojoj je veÊ pala vrijednost zbog one proklete pukotine, a on Êe morati vratiti sve svoje dugove prije nego πto bude mogao kupiti drugu i ubrzo Êe osiromaπiti i zauvijek propasti, no najprije Êe sve ispriËati Druπtvu gostioniËara, o da, iako svi znaju da ono niËemu ne sluæi, reËe protusloveÊi si joπ mnogo puta, tako da shvatih da je ponovno posegnuo za komovaËom. LijeËnik nastavi: “Morat Êemo sakupiti starËeve prekrivaËe i odjeÊu i baciti ih na ulicu kad dou kola.” B 34 b
Potom se obrati Pompeu Dulcibeniju: “Jeste li, dolazeÊi iz Napulja, susreli ili Ëuli za nekog zaraæenog?” “Nipoπto.” »inilo se da plemiÊ iz Marchi teπkom mukom prikriva veliku potresenost zbog smrti svojega prijatelja, koja se, povrh svega, dogodila u njegovoj odsutnosti. Koprena znoja prekrivaπe mu Ëelo i jagodice. LijeËnik mu postavi pitanja o mnogim pojedinostima: je li starac redovito jeo, je li imao redovite stolice, je li bio melankoliËna raspoloæenja, ukratko je li pokazivao znakove tegoba, osim onih koje su uobiËajene za tako poodmaklu dob. Dulcibeniju se ne Ëinjaπe da je bilo tako. On sam bijaπe priliËno krupna tijela, uvijek odjeven u crni prsluk; no trom i nezgrapan ponajviπe se Ëinjaπe zbog starog nabranog ovratnika po flamanskoj modi (kakav se, vjerujem, nosio prije mnogo godina) i izboËena trbuha. On i njegovo rumeno lice davahu naslutiti sklonost hrani nimalo manju od one koju moj gazda gajaπe prema piÊu. Gusta kosa veÊ posve sijeda, plah karakter, pomalo jednoliËan glas i ozbiljan i zamiπljen izgled davahu dojam Ëestita i skromna Ëovjeka. Tek poslije, i nakon pomnijeg promatranja, u njegovim Êu strogim plavozelenim oËima i u njegovim rijetkim, uvijek namrπtenim obrvama vidjeti odraz skrivene i neuniπtive osornosti. Dulcibeni reËe da je pokojnoga gospodina di Mouraija upoznao sluËajno, tijekom jednog putovanja, i da o njemu ne zna mnogo. Dopratio ga je iz Napulja, zajedno s gospodinom Devizéom, buduÊi da starcu, gotovo posve slijepu, bijaπe potrebna pomoÊ. Gospodin Devizé, glazbenik i gitarist, doπao je pak u Italiju, us tvrdi Dulcibeni dok sâm Devizé kimaπe u znak suglasnosti, kako bi od jednog napuljskog izraivaËa gitara kupio nov instrument. Poslije je izrazio æelju da se zadræi u Rimu kako bi se u njemu upoznao s najnovijim glazbenim stilovima prije nego πto se vrati u Pariz. “©to Êe se dogoditi iziemo li prije svrπetka karantene?” upita on. “Pokuπaj bijega najmanje je preporuËljivo rjeπenje”, odgovori mu Cristofano, “buduÊi da su svi izlazi zakovani klinovima, uklju B 35 b
ËujuÊi i izlaz na krov iz kule u kojoj je odsjela gospoa Cloridia. Prozori su pak previsoko ili imaju reπetke, a na ulici je i ophodnja. Ovako je bolje. Ako vas uhvate u pokuπaju bijega iz karantene, to Êe podrazumijevati veoma strogu kaznu i joπ goru dugogodiπnju izopÊenost. Ljudi iz Ëetvrti pomogli bi pronaÊi bjegunca.” U meuvremenu se spustila veËer te im svima podijelih uljanice. “Nastojmo saËuvati smirenost”, doda lijeËnik Toskanac, znaËajno pogledavπi mojega gazdu. “Moramo dati dojam da je meu nama sve u savrπenom redu. NeÊu vas pregledati ako se situacija ne promijeni, osim ako to sami ne zatraæite; a ako se pojave novi sluËajevi bolesti, morat Êu to uËiniti zbog dobrobiti svih nas. Obavijestite me Ëim osjetite tegobe, Ëak i ako vam se uËine sitnicom. Zasad doista nema potrebe za zabrinutost buduÊi da ovaj Ëovjek”, reËe pokazujuÊi nepomiËno tijelo gospodina di Mouraija, “nije umro od kuge.” “Od Ëega je onda umro?” upita opat Melani. “Od kuge, ponavljam, nije.” “A kako ti to znaπ, lijeËniËe?” s nepovjerenjem nastavi opat. “Joπ je ljeto i priliËno je toplo. Da je rijeË o kugi, morala bi biti ljetnoga tipa, koji nastaje zbog truljenja prirodne topline i izaziva vruÊicu, glavobolju, crne i gnojne Ëireve, a leπevi odmah pocrne i vruÊi su. Ali kod ovoga ovdje Ëirevima, oteklinama, pri πtevima, ili kako ih veÊ æelite zvati, nema ni traga: ni ispod pazuha, ni iza uha, ni na preponama. Nije pokazivao poviπenu temperaturu ni groznicu. A prema onome πto su mi rekli njegovi suputnici, Ëinilo se da se tek nekoliko sati prije smrti osjeÊao posve dobro. To je, πto se mene tiËe, dovoljno da iskljuËim kuænu zarazu.” “Onda je neka druga boleπtina”, odgovori Melani. “Ponavljam: da bi se to utvrdilo, trebalo bi pribjeÊi anatomiji. Otvoriti tijelo i pregledati ga iznutra, onako kako to Ëine nizozemski lijeËnici. Na temelju vanjskoga pregleda mogao bih pretpostaviti snaæan napadaj gnjile groznice, koja se moæe prepoznati tek kad joj viπe nema lijeka. No na leπu ne zamjeÊujem znakove raspadanja ni neugodne mirise koji ne bi bili posljedica smrti i B 36 b
starosti. Mogao bih moæda pretpostaviti da je to bila Mazuccova ili Modorova bolest, kako je nazivaju ©panjolci, buduÊi da ona izaziva Ëir ili priπt u unutraπnjosti mozga, dakle nevidljiv, od kojega je smrt neminovna. Ako je bolest u poËetnoj fazi, lako je izljeËiva. Ukratko, da sam o njoj bio obavijeπten joπ prije samo nekoliko dana, moæda bih ga mogao spasiti. Bilo bi dovoljno pustiti mu krv iz jedne od dviju vena ispod jezika, u piÊe mu dodati malo ulja galice i namazati mu glavu i trbuh posveÊenim uljem. No, kako se Ëini, stari Mourai nije davao znakove bolesti. Osim toga...” “Osim toga?” potaknu ga Melani. “Od Mazuccove bolesti ne otiËe jezik”, okonËa lijeËnik, znaËajno iskrivivπi lice. “Moæda je rijeË o neËemu... veoma sliËnom otrovu.” Otrov. Dok se lijeËnik uspinjao u svoju sobu, mi ostali u tiπini promatrasmo leπ. Isusovac se prvi put prekriæi. Gospodin Pellegrino iznova poËe preklinjati nesreÊu πto mu se u gostionici naπao mrtvac, k tomu moæda i otrovan. Tko Êe sada podnijeti prigovore njegove æene kad se vrati? Meu gostima tada munjevito prostrujaπe priËe o slavnim slu Ëajevima trovanja, stvarnim ili toboænjim, u kojima prednjaËahu drevni vladari kao Karlo ∆elavi, franaËki kralj Lotar ili njegov sin Ludovik ili, da se vratimo u novije vrijeme, o Tofaninoj vodici* i kantareli kojima se sluæahu Borgije za svoja grozna nedjela, i o zamkama koje postavljahu pripadnici obitelji Valois i Guisa. »itavu skupinu obuze nepriznat strah, buduÊi da su strah i otrov braÊa po roenju: netko se prisjeti kako je Henri Navarski, prije nego πto je postao francuski kralj pod imenom Henri IV., i sam silazio na obale Siene kako bi uzimao vodu koju Êe piti uz obroke, bojeÊi se da Êe pasti ærtvom otrovnih napitaka. Zar Johan Austrijski nije umro nakon πto je nazuo otrovne Ëizme? Stilone Priàso pri* Otrovna otopina bez boje, mirisa i okusa na bazi arsena. Ime je dobila prema Giuliji Tofana, koja ju je raspaËavala u Rimu poËetkom sedamnaestoga stoljeÊa. (op. prev.)
B 37 b
sjeti se kako je Katarina Medici otrovala Giovannu d’Albret, maj ku Henrija Navarskoga, pomoÊu mirisnih rukavica i ovratnika, a isti je pothvat naposljetku pokuπala i s vlastitim sinom darovavπi mu predivnu knjigu o lovu Ëije su djelomiËno slijepljene stranice, koje bi on morao razdvojiti navlaæivπi jezikom jagodice prstiju, bile natopljene jednim smrtonosnim talijanskim otrovom. Takve su smrtonosne pripravke, dometnu netko, Ëesto pripravljali astrolozi i trgovci mirisima. Netko drugi izvuËe iz zaborava priËu o svetom Bartolomeju, sluzi zloglasna starjeπine samostana u Clunyju, koji je otrovao lorenskoga kardinala plativπi mu otrovanim zlatnicima; dok je Henrik Lutzelburπki umro (oh, kakve li bogohulne smrti!) od otrova u hostiji kojom se priËestio. Stilone Priàso poËe uzbueno πaputati Ëas s ovim, Ëas s onim, priznajuÊi da o pjesnicima i onima koji se bave umijeÊem lijepoga pisanja oduvijek kruæe mnoge izmiπljotine, no on je samo pjesnik, i roen za pjesniπtvo, neka mu Bog oprosti takvu neskromnost. Potom se okrenuπe prema meni i iznova me obasuπe pitanjima o juhi koju toga jutra posluæih gospodinu di Mouraiju. Nekoliko puta morah odgovoriti da se apsolutno nitko, osim mene, nije ni pribliæio tanjuru. Naposljetku mi ipak povjerovaπe i viπe ne obra Êahu pozornost na mene. Iznenada zamijetih da je opat Melani jedini napustio druπtvo. VeÊ bijaπe kasno, pa se odluËih spustiti u kuhinju i oprati posu e. U hodniku naletjeh na mladoga Engleza, gospodina di Bedfordija, koji mi se uËini priliËno uznemiren, moæda zato πto zbog premjeπtanja pokuÊstva u drugu sobu ne bijaπe nazoËan dijagnozi lijeËnika Cristofora. Gost se polako vukao i Ëinio tuænijim no ikad prije. Kad se stvorih ispred njega, naglo se prenu. “Ja sam, gospodine Bedfordi”, umirih ga. On rastreseno i bez rijeËi pogleda svjetiljku koju sam nosio u ruci. Prvi je put odustao od uobiËajene hinjene ravnoduπnosti, koja odavaπe njegovu usiljenu i prijezirnu narav kojoj moja sluæin ska prostoduπnost bjeπe odbojna (πto mi Ëesto davaπe do znanja). BuduÊi da mu je majka bila Talijanka, Bedfordiju nije predstavB 38 b
ljalo problem izraæavati se na naπem jeziku. DapaËe, svojom je rjeËitoπÊu, u razgovorima za veËerom, uveseljavao ostale goste. S razlogom me dakle iznenadila njegova πutnja te veËeri. Objasnih mu da prema lijeËnikovu miπljenju nema razloga za brigu buduÊi da gotovo sigurno nije rijeË o kugi. No postoji sumnja da je Mourai progutao neki otrov. Promotri me bez ijedne rijeËi, prestraπen, poluotvorenih usta. Zatim uzmakne nekoliko koraka, okrene se i ode u svoju sobu, iz koje ga Ëuh kako okreÊe kljuË u bravi.
B 39 b
B 646 b
O autorima
Rita Monaldi i Francesco Sorti spisateljski su i braËni par, auto
ri niza povijesnih romana, napisanih nakon desetogodišnjeg istra živanja, Ëiji su prvi nastavci Imprimatur, Secretum i Veritas postigli svjetski uspjeh. Rita Monaldi je klasiËna filologinja specijalizirana za liturgijski jezik katoliËke crkve. Bila je izvanredni profesor na sveuËilištima u Rimu i BeËu, te radila u talijanskom parlamentu. Od 1993. radi kao novinarka za razliËite novine i Ëasopise u Italiji i Austriji. TeoretiËar glazbe Francesco Sorti struËnjak je za baroknu glazbu, autor znanstvenih studija o operi u Rimu u 17. stoljeÊu. Bio je suradnik kulturnih programa talijanske državne televizije RAI i Radio Vatikana. Kao klasiËni gitarist nastupao je na radiju i tele viziji. Rita Monaldi i Francesco Sorti žive u Rimu i BeËu.
B 647 b
B 648 b
O prevoditeljici
Mirna »ubraniÊ roena je u Zagrebu 1968. Diplomirala je
engleski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu SveuËilišta u Zagrebu 1992. godine. Od 1995. do 2005. radila je u ZagrebaËkom kazalištu mladih kao izvršni producent, a od osnutka Festivala plesa i neverbalnog kazališta u SvetvinËentu 2000. izvršni je producent tog festivala. »lanica je Društva hrvat skih književnih prevoditelja. Prevela je pedesetak knjiga, meu kojima su: Mike Gayle Sat, telefon, one i ja, Susan Elizabeth Phillips Ti si dobro znao tko sam ja, Judy Blume Zauvijek, Elaine St. James Jednostavno svoj, Elai ne St. James Živjeti jednostavno, Mike Gayle NeodluËni muškarac, Gary Paulsen Ljeto jednoga šesnaestogodišnjaka, Elizabeth Berg KuÊa otvorenih vrata, Toby Litt Pjesme mrtvih klinaca, Jonathan Lethem Brooklyn bez majke, Sid Smith Nešto kao kuÊa, Tony Par sons Za moju dragu, Tami Hoag I u prah Êeš se pretvoriti, Tess Gerritsen Kirurg, Ruth Rendell Strah od naslikanog vraga, Zoe Heller Bilješke o jednom skandalu, Tess Gerritsen Šegrt, Toby Litt PronaÊi samu sebe, Ruth Rendell Taština teško umire, Jonat han Lethem Tvrava samoÊe, Lawrence Norfolk Lemprièreov rjeËnik, Sun Tzu UmijeÊe ratovanja.
B 649 b
B 650 b
Sadržaj
Kongregaciji za pitanje svetaca
7
SjeÊanje
17
Dan prvi - 11. rujna 1683.
19
No∆ prva - izmeu 11. i 12. rujna 1683.
40
Dan drugi - 12. rujna 1683.
50
No∆ druga - izmeu 12. i 13. rujna 1683.
106
Dan tre∆i - 13. rujna 1683.
119
No∆ tre∆a - izmeu 13. i 14. rujna 1683.
174
Dan »etvrti - 14. rujna 1683.
194
No∆ »etvrta - izmeu 14. i 15. rujna 1683.
224
Dan peti - 15. rujna 1683.
258
No∆ peta - izmeu 15. i 16. rujna 1683.
297
Dan π esti - 16. rujna 1683.
327
No∆ π esta - izmeu 16. i 17. rujna 1683.
350
Dan sedmi - 17. rujna 1683.
373
No∆ sedma - izmeu 17. i 18. rujna 1683.
391
Dan osmi - 18. rujna 1683.
414
No∆ osma - izmeu 18. i 19. rujna 1683.
436
B 651 b
Dan deveti - 19. rujna 1683.
460
No∆ deveta - izmeu 19. i 20. rujna 1683.
489
Dogaaji od 20. do 25. rujna 1683.
537
Dogaaji 1688. godine
561
Rujan 1699.
568
Addendum
576
Napomene
603
Inocent XI. i Vilim Oranski - dokumenti
612
Popis glazbenih odlomaka koji se sviraju ili pjevaju u Imprimaturu
645
B 652 b
B 653 b
Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Na naslovnici Rafael, Portret Tommasa Fedre Inghiramija, oko 1510., detalj ∂ Burstein Collection/Corbis Tisak Denona, Zagreb Godina izdanja 2009., ožujak (treÊe izdanje) ISBN 978-953-266-033-3 Svjetski bestseleri, knjiga 7 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20
B 654 b
B 655 b
187,95 kn
B 656 b