Iskvareni

Iskvareni

–1–

–2–

Jorge Zepeda Patterson

Iskvareni prevela sa španjolskog Tamara Horvat Kanjera

Fraktura –3–

Naslov izvornika Los Corruptores © 2013, Jorge Zepeda Patterson Editorial Planeta Mexicana S.A de C.V pod imprintom Planeta © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2017. © za prijevod Tamara Horvat Kanjera i Fraktura, 2017.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-868-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 968899

–4–

Za Claru, Sergija i Camilu

–5–

–6–

utorak, 19. studenoga, 17.00

Pamela

Prvi joj je poriv bio da poravna suknju koja joj je bila podvijena u visini stražnjice. Zaustavila se kad je osjetila užad na zglavcima; bolno utrnula čeljust podsjetila ju je gdje se nalazi. Debeli koji ju je udarao da je ušutka i utjera joj strah u kosti i dalje je bio ondje slažući svoj alat na komodi. Pamela je uspjela vidjeti debeli prekrivač, malj i neku vrstu kratke metalne palice. Radije je skrenula pogled.

Podvila je noge koliko god su joj dopuštale spone kako bi ponudila najbolji mogući pogled na svoja glasovita bedra. I u četrdeset trećoj još je slovila kao jedna od najpoželjnijih žena u zemlji. Zli jezici govorili su da su je baš te noge uzdignule do samog vrhunca nacionalne filmske industrije. Kad bi me barem izvukle i iz ovoga, pomislila je čvrsto se držeći za ideju zavođenja in extremis. Kako zbog poveza nije mogla govoriti, to je bilo sve što je mogla napraviti.

Muškarac je izgledao zadubljen u svoj posao, nesvjestan njezine prisutnosti. Od kovčežića s alatom do komode kretao se preciznim pokretima, bez žurbe i bez predaha, kao trgovac koji priprema svoj pult za još jedan radni dan. Pamela je shvatila da je potpuno ravnodušan prema njezinoj sugestivnoj pozi. Neće je silovati. Dobra vijest ubrzano se pretvarala u drugu, strašniju. Bol u pleksusu najavio je paniku, koja je malo-pomalo preplavila njezino tijelo. Pitala se nije li tip poslan da iz nje izvuče informaciju. Očajnički je u glavi prolazila kroz mnogo toga što je znala, državne tajne prikupljene tijekom uzbudljive prošlosti. Njezina krvnika, tko god on bio, možda ne zanima njezino tijelo, ali ne može biti ravnodušan na njezine tajne,

–7–

pomislila je. Mozgala je kakvu bi mu informaciju mogla ponuditi: avion, videosnimke, dogovor.

Nada ju je napustila kad se debeli okrenuo odjeven u kožnatu pregaču i s maljem u ruci. Pogledao ju je sa slabašnim zanimanjem, bez ikakve namjere da joj skine povez kako bi je ispitivao; tek s pogledom onoga tko procjenjuje koji je najbolji način da dovrši naloženi mu posao.

Pamela je spustila bedra i poravnala suknju što je bolje mogla.

Sklopila je oči.

–8–

ponedjeljak, 25. studenoga, 10.30

Tomás

Britney Spears pohotno ga je gledala brade naslonjene na međunožje, a dobra vijest je bila, pomisli Tomás, što je međunožje pripadalo njemu. Bili su u njegovoj sobi među uprljanim plahtama kreveta s čijeg su uzglavlja visjele košulje koje je nosio prošli tjedan. Sa stola se, iz tanjura s korama edamera, širio nezdrav miris. Sudeći po ushićenom pogledu koji mu je upućivala, Britney kao da ni za što od toga nije marila. Kad je spustila lice da se pozabavi njime, podigao je oči prema stropu i izgubio se u prvom valu naslade maštajući o dubokom grlu što ga zacijelo ima profesionalna pjevačica. Užitak je iznenada zamijenila preneraženost kad je iz njezinih usta začuo čudne zvukove; oštri isprekidani cvilež natjerao ga je da pretpostavi da nešto strašno tek što se nije dogodilo s Britneyinim organima.

Probudio se sklupčan i znojan, s još uspravljenim penisom u rukama. Netko se nemilosrdno zalijepio za zvono na vratima.

Tomás je uzeo ogrtač i kroz malo predsoblje došao do vrata. Mario je uletio znojna i uzbuđena lica. “Što se zbiva? Probudio si me, a samo što nisam poševio Britney Spears”, progunđao je Tomás otvarajući vrata, ljut i bunovan zbog netom prekinuta sna.

“S kondomom ili bez?”

“Nitko u snu ne ševi s kondomom.”

“Pa onda si izbjegao triper”, odgovorio je Mario.

Još željnog vratiti se mliječnoj Britneyinoj koži, Tomása utješi pomisao da se u snovima ne možeš zaraziti. No Mario je bio u pravu: Moja podsvijest mogla bi imati bolji ukus.

–9–

“Satima te zovem na telefon. Ne čuješ?” reče mu uznemireni Mario, pogledom prelazeći sobu u potrazi za prijateljevim mobitelom. “Što se dogodilo, kvragu, gdje gori?”

Problem je s Mariom, pomisli Tomás, što uvijek pretjeruje u brizi za druge, a naročito za mene. Nema vlastiti život.

“Nisam još siguran, ali zapalio si livadu.*” “Objasni to, sad me već strah.” Tomás je zapravo smatrao da Mario nije u stanju nikoga uplašiti, tek da ima istinski dar da izludi čovjeka.

“Tvoj članak je na svim današnjim vijestima. Tužitelj kaže da samo mutiš vodu, ali netko iz PRD-a** je potvrdio Carmen Aristegui u vijestima da će tražiti istragu o ministru unutarnjih poslova.”

Tomás se nije dovoljno razbudio da bi se sjetio o čemu je pisao jučer; no spominjanje državnog tužitelja i moćnog ministra unutarnjih poslova upalilo je alarm te izbrisalo i posljednji trag izmaglice preostale od Britney. Malo-pomalo u glavu su mu dolazili reci iz nabrzinu napisanih poglavlja koja je jučer popodne poslao u redakciju.

“A iz Los Pinosa*** nisu ništa rekli? Koliko je sati?” pitao je Tomás gledajući kroz prozor.

Tanka pruga sunca koja se provlačila kroz zavjese dopuštala je tek da se vidi prašina što je lebdjela u sobi; nikakve naznake o tome koliko je odmaknuo dan u kojemu je, prema Mariju, “zapalio livadu”.

Pokušavao se sjetiti što je jučer napisao, ali mamurnost mu u tome nije pomagala. Novinar se ponosio svojim zdravim običajem da iza sebe ostavi svako razmišljanje o tekstu na koji je stavio zadnju točku; već dugo nije dopuštao da ga muči ishod njegova pisanja. Ali vijesti koje mu je donio Mario najavljivale su da ovaj članak neće slijediti brzi put u zaborav u koji su obično padali njegovi tekstovi. Dok je

Citat iz govora Mao Zedonga iz 1930.: “Jedna iskra može zapaliti livadu.” (op. prev.)

Partido de la Revolución Democrática – Demokratska revolucionarna stranka, socijaldemokratska stranka. (op. prev.) *** Službena rezidencija i ured predsjednika Republike. (op. prev.) *

**

– 10 –

Tomás prebirao po glavi u potrazi za odgovorima i palio kompjutor, Mario je obavljao svoj dio posla razgrćući zavjese i lupajući vratima ostave u potrazi za kavom. Čim je bacio oko na ekran, potvrdili su se njegovi najgori strahovi. Obično je pisao o politici, nikad o događajima za crnu kroniku, no ovog je puta odlučio iskoristiti nekoliko tankih ekskluzivnih podataka o pronalasku tijela Pamele Dosantos prije pet dana. Jučer popodne sažeo je ono što je znao o slučaju i zanemario neke nejasnoće kako bi došao do devet stotina riječi, koliko je zahtijevao urednik stranice komentara. Zbrzao je taj članak, kao i mnoge u posljednje vrijeme, ovaj put zbog sastanka s grupom prijatelja u njegovu omiljenom lokalu La Nueva Flor del Son gdje se plesala salsa.

Mario je dodatno potpirio njegovu zabrinutost.

“Otuširaj se i stavi kravatu jer te novinari traže cijeli dan.”

To mu je upozorenje na časak skrenulo misli na manju brigu, podsjetnik na to u kako su žalosnom stanju njegove četiri prastare kravate.

“Odakle si izvukao tu informaciju?” bio je uporan Mario.

“Koju informaciju? Još ne razumijem čemu sva ta halabuka. Jednostavno sam ukratko opisao slučaj Dosantos o kojemu svi govore”, branio se Tomás i počeo glasno čitati sa svog ekrana: Objavljeno je da su Alfonso Estrada, po zanimanju zidar, i Ricarda Pereda, kućna pomoćnica, ušli u zapušteni prostor u Ulici Filadelfia u koloniji Nápoles u potrazi za intimom. Pozamašan smotani sag skriven iza klupice i bačen usred korova učinio im se privlačnim za njihove potrebe: “brbljanje” prema Ricardi, “šlatanje” prema Alfonsu. Što god da su radili, bilo je prekinuto kad su spazili stopalo koje je virilo iz saga.

“U ostatku opisujem profesionalni put Dosantosove, njezinu zvjezdanu karijeru u kojoj je tumačila ‘kraljice s juga’ i ljubavnice vlastodržaca. Iznio sam da je nedavno otvorila vrlo uspješan restoran u Polancu i natuknuo da se među poduzetnicima i političarima koji – 11 –

su s tom ženom dogovarali popularne gradske tulume javila potreba da se istraži njezina smrt. Ali nisam spomenuo nijedno ime”, završio je Tomás, iscrpljen tom dugom obranom.

“Nisi ni trebao spominjati imena”, odgovorio je Mario. “Ovo što si napisao isto je kao i da si objavio ime osumnjičenoga.”

I tada se Tomás sjetio podatka. U članku je tvrdio da su policijske snage znale da je leš bio bačen na zapušten teren jer uokolo nije bilo krvi, što daje naslutiti da je Dosantosova premlaćena i ubijena negdje drugdje. A da bi sve malo začinio, istaknuo je da su vlasti usmjerile pozornost na neku kućerinu na broju 18 u samoj Ulici Filadelfia, četrdeset metara od mjesta gdje je pronađena žrtva.

Tomás si prizna da bi svaki drugi novinar istražio navedenu nekretninu prije no što je spomene; i on sam postupio bi tako još koju godinu prije. No već neko vrijeme bio je malodušan oko kolumne, koju kao da nije čitao nitko osim Marija i desetak poznanika, od kojih neki baš i nisu bili dobronamjerni.

Pojačalo se neugodno probadanje koje je već osjetio prethodne večeri, kad je napisao adresu nemajući pojma tko ondje živi. Imao je još dovoljno obzira da bude svjestan da krši novinarski kodeks, ali i previše ciničan da bi kršenje izbjegavao; kako bilo, probadanje zbog grižnje savjesti više nije bilo nešto što bi utjecalo na njegov stil. Tomás se sjeti da je to osjetio i kad je u istom članku napisao: “...nikoga ne bi iznenadilo kad bismo na kraju ove istrage otkrili da život, još jednom, oponaša umjetnost.” Grizao ga je ne samo užasan klišej nego i aluzija da su filmovi Dosantosove imali neke veze s umjetnošću. A ipak je rečenica ostala u tekstu. “Čija je kuća?” upitao je, sad zbilja nemiran.

“Zaista ne znaš?” Mario je sad još spremnije iskušavao prijateljevo strpljenje.

“Tko ondje živi?” bio je uporan Tomás, uzrujan zbog otezanja.

“Ali kako ti je palo na pamet objaviti adresu, a ne istražiti čija je?” reče Mario, osvećujući se za sva poniženja koja je trpio u dugogodišnjoj službi “maloga od kužine”.

I prije no što je shvatio što čini, Tomás je ljutito prikovao oči uz

– 12 –

Mariovu uzetu nogu koju se nikad nije spominjalo. Kad je podigao oči do prijateljeva lica, skrenuo je pogled.

Mario mu je brzo nanizao detalje.

“Ispada da je kućerina drugi ured kojim se odnedavno koristi ministar unutarnjih poslova. Praktično si inkriminirao Salazara.”

Tomás se lecne. Augusto Salazar bio je čovjek kojega su se iz nove Vlade najviše bojali. PRI * se vratio u Los Pinos nakon dvanaest godina administracije slabih i neučinkovitih pripadnika PAN-a.** Pobjeda sadašnjeg mandatara Alonsa Pride pokazivala je, prema mišljenju mnogih, da zemlji treba povratak snažnog predsjedništva.

Oporba i mnogi analitičari vjerovali su da je Salazar, predsjednikova desna ruka, odlučio pretvoriti tu narodnu težnju u alibi za uspostavljanje autoritarnog režima i osiguravanje ostanka PRI-ja na vlasti u nekoliko sljedećih šestogodišnjih mandata.

Tomás je potapšao Marija i svalio se u naslonjač. Sad mu je bio potrebniji prijatelj nego verbalno mačevanje. Nije shvaćao što bi mogla biti poveznica između Salazara i ubojstva Dosantosove, ali mu je bilo jasno da se povezivanjem toga dvoga zakopao u duboku jamu.

“Možda bih trebao otići iz zemlje dok se sve ne slegne”, reče Tomás ne baš uvjereno; znao je da s ušteđenih osam stotina dolara neće baš daleko stići.

“Ne brzaj”, odgovorio je Mario. “Ako pobjegneš, a samo ti imaš informaciju o mjestu zločina, policija bi mogla pretpostaviti da si nekako upetljan. Pretvorit ćeš se u bjegunca.”

“Ne zajebavaj, nemam ja ništa s tim. Podatak mi je u subotu dao prijatelj i nisam odolio napasti da ga upotrijebim, to je sve”, branio se Tomás.

Partido Revolucionario Institucional – Institucionalna revolucionarna stranka, na vlasti je bila 71 godinu. (op. prev.) ** Partido Acción Nacional – Stranke nacionalne akcije, demokršćanska stranka desnog centra, nekad najbrojnija u meksičkom parlamentu. (op. prev.) *

– 13 –

“A tko ti je taj ‘prijatelj’?” ispitivao je Mario oblikujući prstima navodnike.

“Nitko koga bi ti poznavao”, odgovorio je novinar mračnim tonom. Ali kad se sjetio svog informanta, uvidio je da se jama u kojoj se nalazi pretvara u ponor.

“Smjestili su ti. Moramo se naći s Amelijom i Jaimeom.”

– 14 –

Jorge Zepeda Patterson meksički je pisac, novinar, ekonomski i politički analitičar rođen 1952. u Sinaloi. Studij ekonomije završio je na sveučilištu u Guadalajari, a doktorat iz političkih znanosti stekao na Sorbonni. Novinarskim radom počeo se baviti u dnevniku El País, osnovao je i vodio časopis Siglo 21, a potom i dnevnik Público.

Godine 2013. svojim prvim romanom, šokantnim političkim trilerom Iskvareni, ušao je u finale Nagrade Hammett, a već sljedeće godine romanom Milena o el femur mas bello del mundo kao prvi meksički pisac osvojio je prestižnu nagradu Planeta. Kolumnist je mnogih dnevnih novina te urednik digitalnih novina SinEmbargo.

– 351 –

– 352 –

Tamara Horvat Kanjera rođena je u Zagrebu 1962. Nakon Klasične gimnazije diplomirala je komparativnu književnost i španjolski jezik na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te završila dodiplomski studij bibliotekarstva i postdiplomski studij filologije. Radi u gimnazijskoj knjižnici. Dugo je pisala književne recenzije za razne časopise. Prevela je 26 romana, između ostalih nekoliko naslova M. Vargasa Llose, G. Garcíje Márqueza, I. Allende i E. Malla te djela Rose Regàs, Guillerma Martíneza i Andrésa Neumana.

– 353 –

– 354 –

Sadržaj

utorak, 19. studenoga, 17.00 Pamela 7 ponedjeljak, 25. studenoga, 10.30 Tomás 9 1984. 15 ponedjeljak, 25. studenoga, 7.00 Amelia 24 ponedjeljak, 25. studenoga, 11.30 Jaime i Tomás 34 ponedjeljak, 25. studenoga, 11.30 Mario 44 ponedjeljak, 25. studenoga, 16.25 Tomás 50 ponedjeljak, 25. studenoga, 14.30 Vidal i Luis 60 ponedjeljak, 25. studenoga, 21.30 Tomás i Amelia 64 1994. 70 utorak, 26. studenoga, 10.00 Tomás i Carlos 79 utorak, 26. studenoga, 22.00 Modri 88 srijeda, 27. studenog, 00.30 Jaime 95 srijeda, 27. studenoga, 7.30 Amelia 99 1996. 105 srijeda, 27. studenoga, 10.00 Mario i Vidal 111 srijeda, 27. studenoga, 18.00 Tomás 116 2009. 120 – 355 –

srijeda, 27. studenoga, podne Luis 124 četvrtak, 28. studenoga, 11.00 Tomás 129 četvrtak, 28. studenoga, 11.00 Luis 134 četvrtak, 28. studenoga, 13.00 Tomás 142 četvrtak, 28. studenoga, 17.30 Jaime 150 četvrtak, 28. studenoga, 22.00 Amelia 155 petak, 29. studenoga, 10.00 Mario 161 petak, 29. studenoga, 21.30 Tomás i Amelia 166 subota, 30. studenoga, 8.30 Modri 174 subota, 30. studenoga, 10.30 Jaime 180 subota, 30. studenoga, 17.00 Mario i Carmelita 187 subota, 30. studenoga, podne Luis 193 nedjelja, 1. prosinca, 10.00 Tomás i Jimena 199 nedjelja, 1. prosinca, podne Amelia i Salazar 207 nedjelja 1. prosinca, 21.00 Vidal 216 ponedjeljak, 2. prosinca, 7.14 Vidal i Jaime 223 ponedjeljak, 2. prosinca, 8.30 Modri 230 ponedjeljak, 2. prosinca, 21.00 Jaime 236 ponedjeljak, 2. prosinca, 21.30 Amelia i Tomás 240 ponedjeljak, 2. prosinca, 18.45 Luis 249 utorak, 3. prosinca, 10.30 Mario i Carmela

257

srijeda, 3. prosinca, 18.00 Tomás i Salazar 262 utorak, 3. prosinca, 17.30 Mario i Vidal 270 utorak, 3. prosinca, 21.00 Amelia i Tomás 275 srijeda, 4. prosinca, 8.30 Carlos i Salazar 287 – 356 –

srijeda, 4. prosinca, 10.15 Amelia i Lemusi 294 srijeda, 4. prosinca, 13.00 Luis i Vidal 303 srijeda, 4. prosinca, 19.30 Tomás 313 četvrtak, 5. prosinca, 5.35 Salazar 320 četvrtak, 5. prosinca, 6.50 Amelia 326 četvrtak, 5. prosinca, 7.30 Tomás i Jaime 330 petak, 6. prosinca Svi 337 Autorova završna riječ

349

O autoru

351

O prevoditeljici

353

– 357 –

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Roman Simić Lektura i korektura Margareta Medjurečan Prijelom Maja Glušić Ilustracija i dizajn korica Vedran Klemens Godina izdanja 2017., rujan Tisak Feroproms, Zagreb ISBN 978-953-266-868-1 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 nazovi s mobitela

335 – 358 –

– 359 –

C

iudad de México.

Tijelo glumice Pamele Dosantos, ljubavnice Augusta Salazara, zloglasnog ministra unutarnjih poslova, pronađeno je unakaženo, ali malotko je mogao slutiti razmjere lavine koja se približava — ponajmanje Tomás, rezignirani novinar, čiji je tekst bio kamenčić što ju je pokrenuo.

Pamela, dugonoga zvijezda b-filmova poznata po ljubavnim vezama s najmoćnijim ljudima Meksika. Pamela, djevojka iz Sinaloe, sjedišta velikih narkokartela. Ili jednostavno Pamela, cura zlatna srca koja je previše znala — tko ju je ubio i zašto? Da naudi Salazaru, iz ljubomore, ili je posrijedi nešto treće?

Kada nehotice osvane na šahovskom polju moćnika, Tomás će shvatiti da je u ovoj igri pijun i da treba pomoć ako želi izvući živu glavu. Pružit će mu je Modri: Amelia, adolescentska ljubav i šefica jedne od oporbenih stranaka, Jaime, pripadnik tajnih službi, te sveučilišni profesor Mario — najbliži prijatelji iz djetinjstva, ljudi kojima je spreman povjeriti vlastiti život.

Ovaj uzbudljivi politički triler dugogodišnjeg političkog i ekonomskog analitičara Jorgea Zepede Pattersona daje nam zadivljujuće živu i realističnu sliku suvremenog Meksika, njegove korupcije i nasilja, njegovih proturječja i previranja.

Vrtoglavim ritmom i sjajnim pripovijedanjem Iskvareni će vas prikovati za stolac i natjerati da putujete.

-266-868-1

53 ISBN 978-9 149,00 kn

www.fraktu

ra.hr

– 360 –