Izbliza

meka biblioteka knjiga 24

1

Naslov izvornika: Irena Svetek Od blizu ∞ Irena Svetek in ©tudentska zaloæba, 2004 ∞ za hrvatsko izdanje, Fraktura 2007. ∞ za hrvatski prijevod Jagna PogaËnik i Fraktura 2007.

Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-039-5

2

Irena Svetek

izbliza prevela sa slovenskog Jagna PogaËnik

Fraktura 3

4

Walk in silence, don’t walk away, in silence.

See the danger, always danger, endless talking, life rebuilding, don’t walk away.

Joy Division, Atmosphere

5

6

I.

7

8

Disanje je plitko i na trenutke pomalo hroptavo. Sagne se nad krevet i pomiluje dijete po kosi. DjevojËica spava. Iza bijelog ovratnika pidæamice diæe se naranËasta brazgotina, πavovi su veliki, vijugaju cik-cak uzduæ nabrekla mesa. OËi joj zasuze, straænjom stranom desne ruke povuËe preko oteËenih vjea. Ujutro Êe otiÊi, pomisli. Nikad se viπe neÊe vratiti. Nikad viπe. Onda se okrene i pogleda na drugu stranu sobe. U krevetu leæi djevojËica istih crta lica, njezina prvoroena, tri minute bræa. Sjeti se bolova koji su pratili πirenje kostiju, odbila je moguÊnost carskog reza, odbila je sredstva protiv bolova. DjevojËice su bile zdrave, dvije kile i sedamsto, poroaj je trajao dvadeset jedan sat. Sagne se i poljubi kÊer u Ëelo. Onda se opet okrene drugom djetetu, djevojËiËino disanje Ëini se mirnijim. Prie prozoru i odgrne zavjesu. Na ulici viπe nema nikoga, kiπa i dalje pada po razmoËenom asfaltu pred zgradom. Nebo nad Temiπvarom teπko je i olovnosive boje. Svjetla uz visoku ogradu zgrade preko puta ostavljaju na tlu blijede pramenove, njezino se rodno mjesto zavilo u noÊnu tiπinu, Ëuje se samo lagano udaranje kiπnih kapi o prozorsko staklo. Ujutro viπe neÊemo biti tu, po9

misli. Osmijeh Rumunjske umoran je, njezin se pogled skriva iza tamnih oblaka koji se polagano vuku nad s kirurπkom preciznoπÊu oblikovanim viπekatnicama, socijalistiËka arhitektura æalosno diæe svoje glave u obliku kvadrata nekamo u nebo, kiπa snaæno lupa po okrnjenim fasadama. Zavjesa zaleprπa i spusti se preko stakla. Soba je tiha, disanje djevojËica diæe se ne­ kamo pod strop, potegne prstom po bijelom komadu pla­stike na zidu, svjetla nestane, polako zatvori vrata za sobom. Prie joj muæ i zagrli je oko ramena. “Doi, Papaj i Taci rado bi se oprostili.” Kimne. U sobi sjedi sjedokos gospodin s teπkim naoËalama, pokraj njega stoji mala æena uskih ramena. “Æao nam je πto je do toga doπlo. Ova dræava...” Rukom pogladi Ëelo i jako zakaπlje. “No, vratili su vam putovnice, to je vaæno. »ovjek nikad ne zna zaπto ga sve mogu zatvoriti. Kad odlazite, sutra ujutro?” Mlaa æena kimne, onda se sagne i zagrli oca. “Papaj...” Pjegava ruka podigne se do kÊerina lica, prsti dodirnu koæu. “Samo da je s djetetom sve u redu. Sve drugo... Moæda se stvari jednom srede, moæda bude demokracija...” Ne dovrπi reËenicu.

“OËe, odluËila sam da viπe nikad ne doem ovamo.”

Sjedokosa se glava podigne. “Kako? Pa vratili su vam dokumente, to ne znaËi...” Æena zavrti glavom, pramen svijetle kose padne joj preko oËiju. “NesreÊa koju smo proæivjeli... sva ispitivanja u postaji... satima smo sjedili u onoj prostoriji... Znali smo da nismo skrivili ne­ sre­Êu.” Pogleda muæa. “Svejedno su nam zaplijenili putovnice...” Naglo se okrene i zagleda nekamo kroz 10

prozor. “Radije Êete vi nama dolaziti u posjet”, reËe mlai muπkarac i pomiluje æenu po leima. “U Kopru se uvijek dobro osjeÊate, more...” Oproste se. Vani divlja oluja, grane na drveÊu lome se i buËno padaju na mokro tlo, u susjednoj se ulici sruπio viπe od stotinu godina star hrast, auto ispod njega zgnjeËen je, zahrali lim bijelog trabanta udara o ploËnik, kroz otvoren prozor zaËuje se æenski krik. Usred noÊi jedna od djevojËica probudi se i glasno zaplaËe. Majka je kraj nje, mi­luje ju po kosi i smiruje. Kada dijete ponovno zaspi, vrati se u sobu, otvori ladicu i provjeri jesu li putovnice joπ uvijek tamo. Na drvenom dnu poËivaju svi dokumenti, uz njih leæe karte za spavaÊa kola i novËanik. Zatvori ladicu. Kad opet legne u krevet, izvana se zaËuje policijska sirena. Snaæno se stisne uz muæeva lea, ruke im se isprepletu. Sirena postaje glasnija, nebo se otvara i zatvara pod oπtricom bijele svjetlosti, grmljavina bijesnim udarcima natapa noÊni zrak.

11

Sjedimo za velikim stolom u kuhinji, gledam oËeve prste meu kojima dræi debelu cigaru, vrtlog dima ocrtava se ispod snopa umjetnog svjetla. Popijem gutljaj smeeg piÊa, zapeËe me u grlu. Potom zapalim cigaretu, mama se okrene prema prozoru i navuËe zavjese. “©to si nam æeljela reÊi?”

Podignem Ëaπu i do kraja popijem æestoko piÊe, prsni mi se koπ diæe i spuπta nekako prebrzo. Snaæno uvlaËim dim u pluÊa, gledam prste na lijevoj ruci, Ëekam da se di­sanje malo smiri. Onda uzdahnem i podignem pogled.

“Idem u Rumunjsku. Za tjedan dana. Na godinu dana.”

Mama raπiri oËi. “©to si rekla?”

Kimnem i piljim u stolnjak, noktom kaæiprsta grebem po naljepnici na boci.

“Kamo u Rumunjsku? Zaπto?”

OsjeÊam se kao da sam u duÊanu ukrala Ëokoladu, Ëekam joπ samo dolazak policije i skrivam pogled pred ljutitim prodavaËicama.

12

“Dobila sam jednogodiπnju radnu vizu. Prevodit Êu, u ambasadi.”

Otac zgnjeËi cigaretu u pepeljari, desnim dlanom zamahne kroz zrak, kao da tom kretnjom moæe poniπtiti gustoÊu dima. Primijetim da se mamina desna ruka malo zatrese, obrve su i dalje podignute. Onda pogleda oca i glavom pokaæe na mene, kao Ëujeπ li je πto govori.

Sada veÊ jako grebem po naljepnici na boci, od rijeËi Jägermeister ostalo je joπ samo ermeister.

“Zaπto, ako smijem pitati?”

Mamin je glas nekako usiljeno miran.

“A πto da tu radim?”

Otac sjedne do mene i rukom mi obgrli ramena.

“Nai si posao.”

Odmaknem se od njega nekoliko centimetara i u praznu Ëaπu natoËim smeu æesticu.

“Dobila sam ga u Bukureπtu. Upravo su otvorili ambasadu i trebaju ljude koji znaju jezik. U Ëemu je problem?”

Mamino je disanje priliËno plitko, otac ustane od stola, otvori balkonska vrata i izae. Gledam u njegova lea, naslanja se dlanovima na ogradu i pogledava nekamo u nebo. Mama pruæi ruku preko stola i uhvati me za dlan.

“Mislila sam da ti sud dobro plaÊa za prevoenje.

Koliko znam, u posljednje je vrijeme puno izbjeglica upravo iz Rumunjske, sigurno ti ne nedostaje posla.”

Uzdahnem i ugasim cigaretu. Iz kutije odmah izvadim novu i zapalim.

13

“Ne trebaπ toliko puπiti.”

Mahnem glavom i ispustim dim kroz nos.

“Zaπto baπ Rumunjska? Znaπ engleski i njemaËki, diplomirana si lingvistica, potraæi pravi posao. Prije ili kasnije morat Êeπ odrasti. Ne gledaj me tako.”

Otac se vrati u sobu.

“Odrasla si. Nadam se da znaπ πto radiπ.”

Pomiluje me po kosi. Onda prie garnituri za sjedenje u drugom dijelu sobe i spusti se na koænati trosjed.

Uzme u ruku daljinski upravljaË, ekran zablijeπti.

“Dobro, znaπ li da nismo bili u Rumunjskoj od one nesreÊe? Zaπto bi uopÊe Ëovjek sada htio iÊi u tu zemlju?”

Podignem prst i zubima zagrizem koæicu uz nokat.

“Ne grizi nokte.”

Odmaknem prst.

“Ne grizem nokte.” Pogledam je u oËi, i dalje su jako raπirene. “Gle, znam da ti je teπko, ali pokuπaj razumjeti. U svakom sluËaju, putujem za tjedan dana.”

Iz pozadine dopire zvuk vremenske prognoze, okrenem se, otac bulji u televizijski ekran. Mama se sagne nad stol, pogleda njega, onda opet mene. »elo joj se nekako naboralo, povuËe zrak kroz nos i proπapÊe, jesi li zaboravila kako je straπno bilo poslije nesreÊe?

Godina 1985., beton s krvavim mrljama. Æensko tijelo leæi na straænjem sjedalu automobila kao baËena krpena lutka, duga smea kosa visi kroz istrgnuta vrata.

Bosa trudnica zbunjeno koraËa po krhotinama stakla, 14

za volanom sjedi Ëovjek sa πupljinama umjesto oËiju.

Neπto bijelo dræi se æila koje se ljuljaju iz otvorâ ispod obrva. U noÊnom zraku Ëuje se divljanje nepovezanih talijanskih rijeËi, tiπina pa ponovno rasparanost talijanskih glagola, odnekud iz pozadine dopiru divlji udari grgljanja daha umiruÊega. Okrenem se, kroz straænji prozor diæe se uska pukotina meu crvenim potocima, sa strane pogled na meso koje visi iz konjske glave, Ëudna ljepljivost u mojoj kosi. Sestrino tijelo leæi savijeno pokraj mene, na sredini prsnoga koπa vidim otvorenu ranu, smeu kost rebra, neπto mekano i pulsirajuÊe, na vrhu slijepljen pamuËni komad zelene koπuljice s ruæiËastom maπnicom.

“Ne, mama, nisam zaboravila.”

OËi joj se malo navlaæe, prie ormaru u kutu i iz ladice izvuËe paketiÊ rupËiÊa. Onda obriπe nos, neπto promrmlja. Kaæem joj da Êe sve biti u redu, da se u svakom sluËaju vraÊam veÊ za godinu dana.

“Straπno je bilo, znaπ. Baπ uæasno.”

Rumunji teturaju po polju, konjske noge propale kroz limeni strop, gluha tiπina, svakih nekoliko sekundi sitno stenjanje. Gledam kroz razbijen prozor, jedan Rumunj stoji zgrbljen pokraj seoskih kola, iz usta mu se cijedi neπto ljepljivo. Mama je tiha, njezina dugaËka svijetla kosa slijepljena je u tamnu masu, nepomiËno gleda u æeljeznu cijev tik ispred grudi, oca ne vidim, sjedalo ispred volana prazno je, vrata πirom otvorena.

15

Djelomice oblaËno s lokalnim pljuskovima. Temperatura Êe se malo spustiti. Otac zakaπlje i stavi nogu preko noge. Do kraja ispijem tekuÊinu iz Ëaπe i ponovno natoËim. U pepeljari izbrojim devet cigareta.

“Sestra ti je mogla umrijeti”, proπapÊe kroza zube, lice joj poprimi tvrd izraz.

Policijska postaja, tri sata poslije. Negdje na drugom kra­ju grada, iza bijelih vrata, operacija sestrina prsnoga ko­πa. MoguÊnost da neÊe preæivjeti. Na hodniku stoji uni­formirani policajac. Tamne oËi, tamni pogledi. Mama sjedi na izlizanoj klupi, dlanom desne ruke gladi tr­buh, suze joj se mijeπaju s osuπenom krvlju. Otac ËrËka raspored automobila i seoskih kola na list papira, ne­koliko metara dalje stoje Rumunji. Noge im nepresta­no klecaju, Ëini se da neÊe uspjeti ostati na nogama. Ko­liko ste popili? Nekakvo grgljanje, izmeu zubi mje­hu­riÊi sline, teturanje. Pet i pol litara. Nekoliko nerazumljivih rijeËi i komadiÊ reËenice koja doleti hodni­kom. Ru­munj se udari πakom po prsima. Piatra destilata... Po­nosan osmijeh, iza usana πkrbavi zubi. Uniformirani na­glo digne ruku, Ëvrsta πaka udari u seosko lice, tijelo se sruπi na pod. Mama zaplaËe, otac je stisne oko ramena. Æelimo vam ugodnu veËer i dovienja do sutra. ZaËuje se melodija koja najavljuje nekoliko minuta reklama.

Moje Ëaπe nikada ovako ne blistaju. Novi Calgonit tri u jedan briljant sadræi i posebne sastojke za blistav

16

sjaj... Puπim i gledam u dim koji se ocrtava ispod svjetla, mama πuti, primijetim da grize donju usnu.

Maleno selo Denta, petnaest kilometara od granice.

Onda Temiπvar, policijski komesar Duramescu. Mreæa­ sta ograda oko gradiliπta. Zatvorenici se vide kroz prozor. Prestraπeni pogledi spuπtaju se kroz prozor van, na ulicu, oËeva drhtava ruka, prljava boja rijeke, na drugoj obali zelena loza.

Pijem æestoko piÊe, u mozgu veÊ osjeÊam pritisak alkohola.

“Valjda ne misliπ ozbiljno da se u Rumunjskoj niπta nije promijenilo?”

I dalje πuti, licem joj se kotrljaju suze. Prokletstvo, pomislim.

“Mama, gle, znam da je bilo straπno, znam da su nam uzeli putovnice i da je tata morao uz pomoÊ Papajevih poznanstava spaπavati stvar, znam da su vas mogli zatvoriti, da je bilo grozno, ali...”

Prekine me pokretom ruke koja se digne u zrak i dva puta zamahne.

“NeÊu o tome govoriti, razumijeπ? Æelim zaboraviti.”

Glasno ispustim zrak kroz usta.

“Zaboga, od toga je proπlo osamnaest godina.”

Odjednom iz pozadine zaËujem oËev glas, diæe se visoko pod strop i urezuje u moje uπi.

17

“Pusti mamu. Idi u Bukureπt, lijepo se provedi, ako trebaπ novaca, reci, u redu? U redu?”

Koliko vrijede sjeÊanja?

Zavjesa se ponovno odgrne, tamnoplave koπulje i hlaËe, pod stopalima blato, u njeænim intelektualnim dlanovima lopate, mreæa nekoliko metara prema nebu. Staklo ispred oËevih usana zamagljuje se, disanje se priljubljuje uz poglede vanjskog svijeta. Ne prisluπkuj tako oËito.

Sve Êe nas zatvoriti. Oduzimanje putovnica, utvriva­ nje okolnosti nesreÊe. Velikim tiskanim slovima iznad crvene podloge natpis - krivnja. Kola su bila bez svjetala, krπenje meunarodnih prometnih propisa... Glu­ hoÊa, æeljezni sati, minute, sekunde. Znate gdje ste?

Rumunjska bunca. Kasno naveËer u malenoj sobi Papajeva siva glava, police visoke do stropa, kamo god pogledaπ, knjige. NaoËale s teπkim drvenim okvirima u obliku kvadrata odloæene na stoliÊu za kavu, kaæiprstom i palcem desne ruke stiskanje korijena nosa, trljanje kapaka. Zabrane se stapaju sa zidovima, s vanjske strane probijaju se dolje na ulicu i izlijevaju u beton. Iz radioaparata u zrak se teπko probija muπki glas. Libera Romania. Godina 1985.

Mama ustane sa stolca i kaæe da Êe se odmah vratiti.

Otac gleda emisiju o morskim lavovima na National geographicu, stisnem usne i lupkam noktima po stolu.

18

O autorici

Irena Svetek, roena 1975., studirala je komparativnu književnost i teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Pohaala je i predavanja iz teorije kazališta i sudjelovala u dramskim predstavama, uliË­ nim performansima i lutkarskim predstavama za djecu.

Potom je poËela objavljivati kratke priËe i pisati roman Izbliza. Nakon Ëetvrte godine studija pozvana je na suradnju u radijskoj emisiji Literarni veËer na 1. progra­ mu Slovenskoga radija. Istodobno je honorarno radila kao novinarka obrazovnog programa na TV Slo­venija.

U nakladniËkoj kuÊi Karantanija suraivala je pri izboru književnosti za mlade, prije svega one prijevodne.

Kako ju je problematika književnosti uvijek zanimala (ne samo kao umjetniËka praksa nego i teorijski diskurs), u listopadu 2002. upisala je magisterij na ljubljanskome Odsjeku za komparativnu književnost i teoriju književnosti te se znanstveno usavršavala na SveuËilištu New York u SAD-u. U rujnu 2004. upisala je doktorat na temu psihoanalize i književnosti na spomenutom Odsjeku. U književnim Ëasopisima objav­ljuje kratke priËe, piše predgovore i pogovore knjiga, pre­vodi s engleskoga i na engleski, posljednjih godina vodi knji191

ževne tribine sa slovenskim piscima i okrugle stolove na temu suvremene književnosti. Jedna je od suosniva­ Ëica festivala Fabula (Študentska založba). Piše književne kritike i recenzije za književne Ëasopise i no­vine.

Njezin roman Izbliza nagraen je 2004. godine na Sajmu knjiga u Ljubljani kao najbolji prvijenac nagradom koju dodjeljuje Zajednica nakladnika i knjižara Slovenije, a žiri imenuje Društvo slovenskih pisaca.

192

O prevoditeljici

Jagna PogaËnik roena je 29. travnja 1969. u Zagrebu.

Diplomirala je kroatistiku i južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2000. godine djeluje kao samostalna književna kritiËarka i prevoditeljica. Književne kritike, eseje i rasprave objavljuje od 1989. u brojnim novinama i Ëasopisima, na Hrvatskom radiju i Hrvatskoj televiziji. Ureivala je Ëasopise za književnost Rijek (1990.) i Zor (1995. - 1996). Autorica je desetak predgovora i pogovora za knjige suvremenih hrvatskih prozaika. Od 2000. do 2003. bila je stalna književna kritiËarka emisije Knjižnica na Hrvatskoj televiziji. Od 2000. stalna je književna kritiËarka Jutarnjeg lista, gdje tjedno prati domaÊu proznu produkciju, a od 2005. kolumnistica ljubljanskog Dnevnika. Njezini kritiËki tekstovi prevoeni su na slovenski, njemaËki i francuski jezik. Objavila je knjige književnih kritika Backstage (2002.) i Proza poslije FAK-a (2006.), izbor iz hrvatske fantastiËne proze Prodavaonica tajni (2001.) te izbore iz nove hrvatske proze Seks&grad (2004.) i Najbolje priËe 2005 (2006.). Suautorica je (s Milovanom Tatarinom) Ëitanke za 5. razred osnovne škole Pssst! Knjige govore (2003.). Sa slovenskog je 193

prevela dvadesetak proznih knjiga, desetak drama i stotinjak književnih i struËnih tekstova objavljenih u periodici. Za prijevod knjige Andreja Blatnika Zakon želje 2000. godine nagraena je meunarodnom nagradom Kulturkontakta iz BeËa. »lanica je Društva hrvatskih pisaca, Hrvatskoga društva književnih pre­voditelja, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Matice hrvatske.

194

Do sada u mekoj biblioteci Miha Mazzini Slatki snovi Elke Schmitter Gospoa Sartoris László Darvasi Nabaviti æenu Ralf Rothmann VruÊina Ante TomiÊ & Ivica IvaniπeviÊ Krovna udruga Nicolas Remin Snijeg u Veneciji Heike Geißler Rosa Aleš »ar U kvaru Péter Esterházy NjemaËka u šesnaestercu László Darvasi Tajna svjetska reprezentacija Magdaléna Platzová Sol, ovce i kamenje Slobodni udarac, nogometne priËe Æivko SkraËiÊ Bobu bob John Maddox Roberts SPQR I., Kraljev gambit Igor ©tiks Dvorac u Romagni Ludwig Bauer Kratka kronika porodice Weber James Hamilton-Paterson Kuhanje s Fernet Brancom Bodo Kirchhoff ©undroman Kreπimir BlaæeviÊ Cigarete i tablete Milan Fošner ŠibajuÊi mrtvoga konja Jorge Bucay IspriËat Êu ti priËu Sibila Petlevski Moj Antonio Diavolo Naši sprovodi Irena Svetek Izbliza

195

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Fotografija na naslovnici ∞ Sandii McDonald / Alamy Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Gipa, Zagreb Godina izdanja 2007., prosinac (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-039-5 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 651888

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Slovenije.

www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

196

197

198