Ja sam s bendom by Fraktura

Pamela Des Barres

Ja sam s bendom Ispovijesti groupie-djevojke prevela s engleskog Iva KarabaiÄ&#x2021; KraljeviÄ&#x2021;

Fraktura 3

naslov izvornika I’m with the band © 1987 Pamela Des Barres © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2010. © za prijevod Iva Karabaić Kraljević i Fraktura, 2010. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-140-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 738942

Za mog sina Nicholasa Deana Des Barresa

Dopuštenja

Ljubazno zahvaljujem na dopuštenju za citiranje sljedećih djela: Riječi i bilješke s albuma grupe GTO’s Permanent Damage, Copyright © 1969. Bizarre Productions. Unchained Melody, aut. Alex North i Hy Karet Copyright © 1955. FRANK MUSIC CORP. Copyright © obnovljen 1983. FRANK MUSIC CORP. Međunarodni copyright osiguran. Sva prava pridržana. Upotrijebljeno uz dopuštenje. The Times They Are a-Changin’ (Bob Dylan) Copyright © 1963. Warner Bros. Inc. Sva prava pridržana. Upotrijebljeno uz dopuštenje. Light My Fire Napisali i skladali Jim Morrison, Ray Manzarek, John Densmore i Robby Krieger Copyright © Doors Music Company For What It’s Worth, napisao Stephen Stills Copyright © 1966. Cotillion Music, Inc., Ten East Music & Springalo Toones Upotrijebljeno uz dopuštenje. Sva prava pridržana. Mr. Tambourine Man (Bob Dylan) Copyright © 1964. Warner Bros. Inc. Sva prava pridržana. Upotrijebljeno uz dopuštenje.

You Can’t Always Get What You Want Napisali Mick Jagger i Keith Richards Copyright © 1969. ABKCO Music Inc. Sva prava pridržana. Ponovno objavljeno uz dopuštenje. “Bye, Bye Love”, aut. Boudleaux i Felice Bryant Copyright © 1957. House of Bryant Publications Gatlinburg, Tennessee 37738 Celluloid Heroes Riječi i glazba R. Davies Copyright ©1970. Davray Music Ltd. Dancing in the Dark Copyright © Bruce Springsteen ASCAP “The GTO’s”, aut. John Burks, Jerry Hopkins i Paul Nelson, Rolling Stone, br. 27. Copyright © 1969. Straight Arrow Publishers Inc. Sva prava pridržana. Ponovno objavljeno uz dopuštenje. Stihovi iz “Always before your voice my soul” preuzeti su iz TULIPS & CHIMNEYS, aut. E. E. Cummings. Uredio George James Firmage uz dopuštenje Liveright Publishing Corporation. Copyright 1923., 1925. i obnovljen 1951., 1953., aut. E. E. Cummings. Copyright © 1973., 1976. Trustee for the E. E. Cummings Trust. Copyright © 1973., 1976. George James Firmage.

Zahvale

Od srca zahvaljujem svojoj divnoj mami, što me voljela i bila strpljiva kao svetica, a i nije sputavala moj duh; svojem dragom pokojnom tati, koji me nadahnuo da uvijek tragam za zlatom. Veliku zahvalnost zaslužili su Michael Des Barres, C. Thomas (moj učitelj kreativnog pisanja u Cleveland High Schoolu), Don Van Vliet, Vito Paulekas, Bob Dylan, Veličanstvena četvorka, pokojni Gram Parsons, pokojni Brandon de Wilde, Frank i Gail Zappa te Chuck Wein – što su mi promijenili prioritete. Duboko se klanjam svojim božanstvenim prijateljicama koje su me podupirale i smirivale. To su: Melanie Griffith, Joyce Hyser, Catherine James, Denise Kaye, Rona Levitan, Mercy, Sheri Rivera, Iva Turner i sveprisutna gospođa Zappa. Najljepša hvala mojoj dragoj Patti D’Arbanville na savršenom naslovu. Posebnu ljubav zaslužila je Michele Meyer. Izvan prostora i vremena – Danny Goldberg. Hvala ti, Stephene Davise, za ohrabrenje; zahvalnost su zavrijedili i Ron Bernstein, Bill Dana, Ben Edmonds i Mel Berger. Golemo i obilno hvalavamhvalavamhvalavam, Jime Landise i Jane Meara, jer ste “ovdje i sada”. XXX OOO

Predgovor

Moram priznati da sam kad me Pamela Des Barres zamolila da napišem predgovor za drugo izdanje Ja sam s bendom bio zabrinut da neću imati što vrijedno dodati. Tada mi je sinulo da je to prilika koju sam čekao cijelog svog odraslog života. Ako se tvoje ime pojavi u Ja sam s bendom, dosegnuo si svojevrstan status ikone i legende. Uspio si! Ja sam s bendom legendarna je priča o rock ‘n’ roll snovima, dekadenciji, seksu, drogama i ljubavi – sve to iz pera glavne groupie-djevojke rocka i seksualne muze Pamele Des Barres. Želim reći, Pamela se ne valja sa svakim. Pa, evo… Dave Navarro, Dave Navarro, Dave Navarro! Ovdje. Službeno se tri puta pojavljujem u Ja sam s bendom. Oko rock-zvijezda uvijek je puno napaljivih žena, oduvijek je tako bilo, povijesno govoreći. (Svake se noći molim da tako zauvijek i ostane.) Što čini Pamelu tako posebnom i intrigantnom? Rekao bih da je to njezin um. Ona je jebeno briljantna. (Dok sam to pisao, stvarno sam se uzbudio. Eto kako je briljantna!) To je bjelodano jasno iz načina na koji iznosi svoje priče u ovoj knjizi (u kojoj se, usput rečeno, pojavljujem tri puta). Pamelu sam upoznao prije deset godina nakon nastupa Red Hot Chili Peppersa. Sjedio sam ispod pozornice kad se zraka seksi svjetla iznenada pojavila niotkuda. Prišla mi je i jednostavno rekla: “Bok, ja sam Pamela Des Barres.” Istog trenutka bio sam očaran… bez teksta. “Ovo je Don Johnson”, dodala je. “O, bok”, rekao sam. Takva je Pamela: na neki način potpuno zasjeni svakoga tko stoji pokraj nje.

Jedva sam ga i primijetio. Pozdravili smo se i svatko je otišao svojim putem. Kasnije tog istog mjeseca nazvao me agent i upitao jesam li zainteresiran dati intervju Pameli Des Barres za magazin Jane. “Apsolutno!” (Uvijek mi se sviđa kako nam ovaj posao omogućuje da se pod krinkom nečega “kreativnog” družimo s ljudima koji su nam seksualno privlačni.) Naš je intervju dobro prošao, brzo smo se sprijateljili i Pamela mi je dala primjerak Ja sam s bendom. Ja sam s bendom najbolji je uvid u najrevolucionarnije doba moderne glazbe, po čemu Pamela Des Barres postaje jedna od jedinstvenih i najvažnijih povjesničara rocka našeg vremena. Ne samo da je čitatelju omogućeno da fascinantno poviri u živote zabavljača kao što su Jimmy Page, Robert Plant, Mick Jagger, Keith Moon, Jim Morrison i, naravno, Michael Des Barres nego dobiva i osobni i intimni uvid u njihove veze tijekom tog božanstveno dekadentnog vremena. To je bilo doba kad seks i droga nisu ubijali. Ja sam s bendom prva je knjiga u kojoj je neka žena opisala seks tako veselo, bez straha i otvoreno. Ovu knjigu mora pročitati svatko tko je ljubitelj rocka, seksa, povijesti i samosvijesti. (Ne mogu dočekati da se po njoj snimi ﬁlm.) Moj savjet čitateljima: muškarci, držite pri ruci kutiju s papirnatim maramicama dok čitate ovu knjigu. Žene, nastojte obuzdati svoje duboke osjećaje ljubomore i neprijateljstva… znam da biste željele da je to vaša priča. Dave Navarro

Uvod

Kad sam prije sedamnaest godina napisala ovu potpuno iskrenu knjigu, nisam pretpostavljala da će mi se život promijeniti. Nisam shvaćala da ću biti jedna od prvih žena nakon Anaïs Nin koja otkriva svoje seksualne želje i dogodovštine s tako nesputanim veseljem i neustrašivim nedostatkom krivnje. Ljudi su očekivali da budem skrušena, pitajući me “žalim” li što sam živjela rock ‘n’ roll punom parom. Tim sam ljudima govorila da ne vjerujem u žaljenje i da sam uvijek nastojala živjeti svoj život u bljesku trenutka, a to je mjesto na kojem nema mjesta za nešto tako bezbojno kao što je kajanje. Ovo je priča o mladoj djevojci koja je zakoračila u hrabri novi svijet slobodne ljubavi, nesputanosti 60-ih – doba u kojem se bilo što moglo dogoditi, a uvijek se i događalo. Odrastala sam u hladnim 50-ima, koje su se ipak polagano otapale, promatrajući kako se moja mama brine za mog tatu, tako da je bilo prirodno da sam se ja htjela brinuti za neku rock-zvijezdu. Elvis može snositi krivnju za to. Moja prva singlica bila je “Don’t Be Cruel”, na drugoj je strani bila “Treat Me Nice”. Pelvis* je zakoračio u moje srce male djevojčice inzistirajući: “If you want my lovin’, take my advice, treat me nice…” A možda je svemu tome korijen u činjenici da je moj dobri stari tata za mene bio poput rock-zvijezde, nestajući na duga razdoblja u potrazi za

Engl. pelvis je zdjelica. Sve bilješke u knjizi sastavila je prevoditeljica.

zlatom dolje, u egzotičnom Meksiku. Njegov je nadimak u rodnom Kentuckyju bio “Hollywood” jer je bio toliko prokleto misteriozan i takav komad. Osim što stavljam O. C. Millera na pijedestal koji sam sama napravila, ipak se smatram pravom feministicom u ranim danima borbe za ženska prava, jer sam radila upravo ono što sam htjela. Voljela sam glazbu i muškarce koji su je stvarali. Drndanje električne gitare i seksi, muklo udaranje dubokog, tamnog basa otvorili su me i napravili senzualni nered od mojih tinejdžerskih hormona. Htjela sam biti blizu muškaraca zahvaljujući kojima sam se osjećala tako prokleto dobro i ništa me nije moglo zaustaviti. Htjela sam se brinuti za rock-zvijezdu… Nekim čudom bila sam na pravome mjestu, u Los Angelesu, baš u pravo vrijeme, zlatnih 60-ih, tako da su mi se, kad bih pokucala, vrata iza pozornice širom otvarala. Sprijateljila sam se s muškarcima koji su stvarali glazbu koja je promijenila svijet i obožavala ih. Bilo je to doba koje se, znam sigurno, više nikad neće vratiti. Bila sam usred glazbene revolucije, a moja je duša bila uskomešana. Beatlesi su pjevali “All you need is love”, a ja sam naumila dokazati da su u pravu. Pa ipak, nisam bila spremna na reakcije kad je knjiga Ja sam s bendom prvi put objavljena. Kad su me uštogljene žene u talk-showovima korile jer sam previše slobodna duha i seksualno otvorena, odgovarala sam im da mi je žao što su propustile dobra vremena i nisu uspjele spavati s Mickom Jaggerom. To je izazvalo zaprepaštenje, no još sam jednom bila na potezu da uzdrmam stvari. Ne vjerujem da je ova knjiga puko iznošenje seksualnih pustolovina. To je priča o mladoj djevojci koja odrasta u najboljem od svih mogućih svjetova. Bilo je to doba vjerske i seksualne konfuzije, droge, opasnosti i ekstaze. Kao što je moj heroj Bob Dylan objavio, vremena su se mijenjala, a ja sam htjela navješćivati te promjene, pomoći u rušenju barijera. Smatram se američkom seksualnom pionirkom i još uvijek sam svakodnevno na potezu!

Nadam se da ćete uživati u tome kako sam dobro proživjela mladost, nadam se da ćete se vratiti u doba kad je svijet bio živ u entuzijazmu i veselom iščekivanju. Počašćena sam jer sam provodila vrijeme s nekima od najboljih i najsjajnijih ljudi koje je rock ‘n’ roll mogao ponuditi. Sve bih, bez razmišljanja, rado ponovila.

Daj mi da ti ga stavim unutra, to je tako dobar osjećaj Let Me Put It In, It Feels All Right

Zadrhtim kad god gledam one stare crno-bijele ﬁlmove u kojima Elvisa šišaju za Uncle Sama. Kad prijeđe rukom preko ostataka svoje nekadašnje plavocrne kokotice, u sljepoočnicama mi sijevne. Te slavne 1960. godine bila sam u kinu Reseda s roditeljima i, prije krvoprolića u Psihu, vidjela čuvenu snimku iz vojske. Ne znam što je od toga bilo strašnije. Objesila sam se ocu oko vrata udišući njegov utješno poznati losion za brijanje i virila kroz prste dok je Norman Bates obavljao svoju prljavu rabotu, baš kao što je i vojni brijač odradio svoju. Pokušavala sam vjerovati da Elvis ispunjava svoju dužnost kao AMERIKANAC, no čak i u dobi od jedanaest godina shvaćala sam da je sada manje napaljiv. Objesila sam svoj bezvezni kalendar na blagovaonički zid i križala dane velikim iksovima, znajući da će on pustiti kosu kad se vrati kući iz Njemačke. Budući da sam bila obožavana kći jedinica, moja mi je mama dvije godine dopuštala da na zidu držim to ruglo. Uvijek sam mogla proživljavati svoje sanjarije sve dok mi se ne bi zažarili obrazi, a nekako sam preživjela nekoliko pokušaja da se mnome privremeno ovlada. Sve moje prijateljice imale su braću i sestre s kojima su morale dijeliti stvari, a budući da sam ja imala dvije sobe samo za sebe, sve su htjele donositi svoje barbike u moju kuću. Vladala sam susjedstvom dok se nisam upisala u Northridge Junior High. Ispostavilo se da je to stvarni svijet, što me iznenadilo! To što nemam grudi postalo je važnije od ocjena, a pravi dečki iz stvarnog života nazirali su se

ispred mene, grabeći velikim koracima, previsoki i za vlastito dobro. Htjela sam usrećiti roditelje i dobiti peticu iz domaćinstva, no dečki i rock and roll promijenili su mi prioritete. Uvijek sam osjećala strahopoštovanje prema svojem velikom divnom tati. Izgledao je baš kao Clark Gable i vikendima bi nestajao tražeći zlato daleko u unutrašnjosti Meksika. Oduvijek se htio obogatiti, stoga su se baš uoči mojeg rođenja on i mama uputili iz Pond Creeka u Kentuckyju prema zlatnoj zemlji, zahvaljujući čemu sam mogla doći na svijet kao stanovnica Kalifornije. Živjeli smo u neposrednoj blizini Sunseta* i Vinea**, u zgodnom kućerku na Selma Avenue. Nakon niza neinspirativnih poslova poput prodavanja usisavača moj se tata otputio još zapadnije, među divlje živice predgrađa u dolini San Fernando, tražeći uzaludno sreću u punjenju budweisera. Raspištoljio se i kupio krem cadillac, koji je otplaćivao u 72 rate. Dvanaest smo godina živjeli u istoj kući s međukatom, tako da sam se osjećala vrlo sigurno. Imala sam oba roditelja, psa, mačku, papigicu Buttons i tri obilata obroka dnevno. U mojim ranim godinama draga je mama nastojala pripitomiti divljeg tatu u odanu očinsku ﬁguru, no bez obzira na to koliko ona glumila tampon-zonu i trpjela, nije mogla promijeniti činjenicu da je on bio sa starog Juga, a ja s novog Zapada. *** Kad sam imala četrnaest, dva su događaja duboko utjecala na moj život. Prvi je bio kad se tata smekšao i dopustio da uklonim paperjaste dlačice sa svojih vrlo vitkih nogu (no ipak nije dopustio da prijeđem britvicom i iznad koljena), a ja sam u kupaonici s ružičastim pločicama uživala u trenutku samostalnosti, koji ništa neće moći nadmašiti dok god sam živa, s punim dlanom losiona Jergens koji razmazujem

Sunset Boulevard. Vine Street.

po cijelim glatkim, sjajnim listovima nalik na barbikine. U usporedbi s prvom menstruacijom prvo me brijanje uvelo u osnovno stanje ženstvenosti s puno uzbudljivijim osjećajem avanture… odlazak u svijet bez dlačica na listovima – život, sloboda i potraga za srećom! Drugi događaj uključivao je ukradeni auto, lošeg momka i pjesmu “He’s a Rebel”. Dennis MacCorkell bio je frajer jakih ramena koji je vukao noge, iz usta mu je visjela cigareta, a ten mu je bio kozičav – bio je to momak kakvog se 1962. moglo pronaći u većini srednjih škola. Kad god bismo se mimoišli u hodniku, viknuo bi mi: “Hej! Bez gaćica!” To sam smatrala izrazom naklonosti i prikladno sam crvenjela. U svojoj matičnoj učionici sjedio je na istome mjestu na kojem sam ja sjedila na Biologiji 1, a jednog sam petka ujutro na klupi pronašla urezano “Bez gaćica”. Nadala sam se da je to tajna poruka divljenja, iako je on redovito izlazio s opasnom Chicano-djevojkom koja se zvala Jackie. Preko vikenda su Dennis i dva druga frajera iz druge škole ukrali auto, razbili ga u komadiće i sva trojica otišla ravno u raj tinejdžerskih anđela. Jackie je odmah došla u školu, tako da smo je svi mogli promatrati kako pati. Nosila je crni čipkani veo i prijateljice su je cijelog dana pridržavale dok je posrtala na putu od učionice do učionice. Slomila se tijekom domaćinstva, a svaka djevojka u školi potajno je željela da je Dennis MacCorkell njezin dečko. Pjesma “He’s a Rebel” postala je asocijacija na Dennisa, a buntovništvo je u mojem tinejdžerskom umu postalo nešto zloglasno. Dvadeset godina poslije moja je mama raščišćavala svoje ladice i našla malu kutiju u kojoj su bili suha ruža i komadić papira istrgnut iz mojega godišnjaka 1962.: “Hej, bez gaćica, puno sreće s dečkima, Dennis MacCorkell.” Nitko u Northridge Junior Highu nije nikad zaboravio Dennisa MacCorkella. “He’s a rebel and he’ll never ever be any good. He’s a rebel ‘cause he never ever does what he should. But just because he doesn’t do what everybody else does, That’s no reason why I can’t give him all my love.*”

Stihovi iz pjesme “He’s a Rebel” grupe Crystals.

Počela sam povezivati pjesme s top-liste, događaje i trenutačne dečke. Tranzistor mi se pretvorio u privjesak, heroji s neurednim frizurama koji su mi pjevali na uho zamijenili su sve one dečke koji su me ignorirali tijekom podizanja zastave. Riječi pjesama shvaćale su se ozbiljno. Hodala sam po kiši plačući i slušala “Crying in the Rain” savršeno friziranih Everly Brothersa, zamišljajući da sam upravo prekinula s Philom “Grubijanom” Carusom, talijanskim komadom s predmeta kreativno pisanje. Kad se Vance Branco nije pojavio na mojoj havajskoj vrtnoj zabavi, pridružila sam se Lesley Gore u refrenu: “It’s my party, and I’ll cry if I want to, cry if I want to, cry if I want to, DIE if I want to…” Stajala sam kod stražnjih staklenih vrata u pravoj pravcatoj suknji napravljenoj od trave, koju mi je tata donio s Okinawe, igrajući se svojim lažnim vijencem dok su svi moji gosti nestajali u noći… “You would cry too if it happened to you.” Iako sam kupovala ploče Bobbyja Veeja i željela nasloniti glavu na rame Paula Anke, brojila sam minute i sekunde do trenutka kad se Dion DiMiucci, sladak, s briljantinom u kosi, u sjajnom odijelu od listera ušuljao u moju dnevnu sobu preko American Bandstanda*, u koji ga je pozvao “ujak” Dick Clark. 9. svibnja 1962. Dragi spomenaru… DION! UpomoÊ! Toliko sam uzbuena, mislim da Êu jednostavno UMRIJETI! TrËala sam naokolo, gušeÊi se i plaËuÊi, viËuÊi i vrišteÊi. Opa, opa, sladak sladak SLADAK! Ëovjek bi umro od toga kako on kaže “dum didla dum didla dum didla dum”. U meni se sve preokrenulo, plakala sam, tako ga volim…

Sjedila sam na podu prekriženih nogu ispred naše velike kutije od svijetlog drva, roneći suze svoje tinejdžerske ljubavi na svoj Pop Tart** dok me mama promatrala tresući začuđeno glavom, onako kako to mame čine. Imala sam Dionov oltar na svojem toaletnom stoliću, a oko vrata sam nosila medaljon u kojem je bila njegova slika, izrezana

TV-show koji je od 1957. do gašenja 1989. vodio Dick Clark. Vrsta keksa.

iz 16 Magazinea, i padala u nesvijest jer je bio sav gladak, seksi kul. Srce mi se slomilo kad je oženio Sue Butterﬁeld. Nagađam da je bio ljut na nju kad je napisao “Runaround Sue”.

*** Zbilja sam bila luda za dečkima. Prvi mi se dečko dogodio u osmom razredu. Darrell Arena bio je pola semestra iza mene, no to je nadoknađivao sjajnim, glatkim, mišićavim prsima, u koja sam zurila dok je plivao u svojem velikom bazenu u četvrti Canoga Park. Najviše što smo ikad učinili bio je poljubac bez jezika u njegovu krevetu na kat od javorovine. 28. svibnja… Kad me je obujmio svojom mišiÊavom rukom, premrla sam! Nadam se da nije glupo zagrliti momka kad on zagrli tebe. Opa, zbilja je dobro graen. Ako ga ne vidim sutra, umrijet Êu.

Darrell se bavio sportskim jahanjem, a njegova bi me mama pokupila njihovim obiteljskim buickom kako bih mogla biti prisutna dok on u kasu prolazi u svojoj satenskoj natjecateljskoj odori i čizmama “u špic” s mamuzama. Osmjehivao mi se sa svojih uznositih konjičkih visina, a ja sam osjećala vrtoglavo strahopoštovanje prema svom dečku. U školu sam nosila njegovu jaknu za bejzbol i stalno duboko udisala njezin miris. Nakon tolikog sanjarenja o blizini muškog tijela i samo udisanje mirisa muškarca gotovo da me dovodilo do nesvijesti. Ljeto 1962. zagrijalo se do točke vrelišta. Rock and roll postao mi je alfa i omega kad su Rainbow Rockersi počeli održavati probe u garaži prekoputa moje kuće. Jamieson Avenue postala je opasna zona. Nisam više razmišljala o Darrellu Areni ili bilo kojem drugom običnom školarcu iz Northridge Junior Higha koji su se jedva počeli brijati. MUŠKARCI koji su teško disali i znojili se, s crnim sjajnim kokoticama i gitarama, svirali su rock and roll točno pod prozorom moje sobe! Nikad dotad nisam čula kako se bend uštimava, pa sam se jednoga

srpanjskog jutra probudila uzdrmana raštimanim drndanjem i glasom koji se čuo preko pojačala: “Proba… Proba… jedan… dva… jedan… dva…” Istrčala sam u vrt pred kućom i u nevjerici se nagnula preko žičane ograde. Neonsko zeleni spušteni bonneville iz ‘58. svjetlucao se na drugoj strani ulice, a crnokosi je ljepotan izvlačio metalik crvenu gitaru iz prtljažnika. Tri su momka svojom prisutnošću već počastila garažu, namještajući bubnjeve i ugađajući gitare dok je prekrasno visoko stvorenje opušteno pjevalo u mikrofon: “I had a girl, Donna was her name, since I met her, I’ll never be the same.”* Ni susjedstvo više neće biti isto. Nije mi dugo trebalo da se upoznam s njima. Ustvari, sve djevojke iz bloka odmah su im postale stalna publika. 13. srpnja… Oni su svirali, a ja, Iva i Linda smo slušale. Robby je svakako prava slatkica, puno priËam s njim, ima 18, a košulja mu je bila jako, jako raskopËana, opa! Otišla sam u 11 naveËer, a Robby je rekao “Zbogom, ljubavi moja.” Zbilja se nadam da Êe postati prva liga!!!

Pjevač Dino vježbao je s utezima, a na kraju dana, odjeven samo u bermude, dok su mu se potoci znoja slijevali niz bicepse, stišćući u ruci mikrofon poput Brende Lee, stenjao je o tome kako ga je draga ostavila dok sam se ja naginjala kroz staklena vrata skoro u pravom transu. Imao je dvadeset i bio je izvan mojeg tinejdžerskog dosega, no par tjedana poslije dobila sam svoj prvi vlažni poljubac od Robbyja. On je bio glavni gitarist. Dogodilo se to na povratku iz Paciﬁc Ocean Parka, gdje smo prijateljice i ja provele cijeli dan s Rainbow Rockersima, stišćući se uz njih i posežući za njima, okolo-naokolo, gore-dolje po klimavom toboganu, galameći u svojem novopronađenom pubertetskom divljem zanosu. Mogućnost da stavim ruke na njihova bedra ili ramena i čvrsto ih stisnem vrijedila je deset tisuća krugova najstrašnije vožnje u svemiru.

Poznati stihovi iz pjesme “Donna” Ritchieja Valensa.

Utrpali smo se na stražnja sjedišta bonnevillea, morski povjetarac ulazio je kroz prozore, a mi smo se odvezli prema Dolini, jedući šećernu vatu i karamelizirane jabuke. Mogla sam mirisati Robbyjevu muževnu muževnost; lebdjela je pokraj mene i ja sam smijuljeći se pala na njegove kožnate revere. Nikad to neću zaboraviti: obuhvatio mi je bradu rukom, privukao moje lice k svojim usnama, otvorio mi usta jezikom i gurnuo ga ravno unutra! Bio je to čaroban osjećaj! Bilo je tako mokro, pomicao je svoje usne naokolo dok mu je jezik obilazio moja usta kao da pokušava nešto pronaći. Kad sam trebala uloviti zraka, već smo bili ispred moje kuće na Jamieson Avenue i osjećala sam se kao da sam bila na putu oko svijeta. Uletjela sam u kuću, ostavila otvorena vrata, a moja je mama ondje stajala, lupkajući nogom jer sam zakasnila nekoliko minuta. Uzbuđena i bez daha, rekla sam “MAMA! Jesi li ikad doživjela francuski poljubac?!” Zatražila je da ispričam sve detalje i potom mi zabranila izlaske na tjedan dana, dodajući da NIKAD VIŠE NE SMIJEM BITI NASAMO S ROBBYJEM!!! Ono što se dogodilo bio je povijesni prikaz tipičnih tinejdžerskih muka. Uletjela sam u kuhinju, zgrabila veliki mesarski nož, legla na pod te držeći u ruci Robbyjevu fotograﬁju i histerično jecajući objavila da ću si probosti srce. Recite Robbyju da ga volim I da ne mogu poći dalje Znajući da je on preko ceste A da naša ljubav prestaje Recite Robbyju da mi nedostaje Iako ja njemu neću faliti Suze koje plačem svake noći Samo jad će donositi Moj će život uskoro biti gotov Tu nema nijedne dobre strane

Ja sam za njega samo budala Plačem cijele noći i dane S ovom bocom koju imam u ruci Bol u mom srcu će stati Jer ono kuca bez ikakve koristi Zato što smo se morali rastati Recite Robbyju da ga volim I da ne mogu poći dalje Znajući da će on voljeti drugu A da naša ljubav prestaje Prilično sam brzo odustala od ideje o mesarskom nožu. ODLUKE ZA 1964. 1. Ne ovisiti o dečkima 2. Biti ozbiljna kad treba 3. Više se truditi oko tena 4. Dobiti bolje ocjene 5. Koncentrirati se na bolju liniju 6. Ne uvijati kosu tako puno 7. Pokušati biti ženstvenija 8. Biti slatka svaki dan 9. Ne koristiti vulgarne riječi 10. Pustiti nokte da budu dugački i nalakirani 11. Čupati obrve svaka četiri dana 12. Brijati noge i pazuha svaki tjedan 13. Dezodorans svaki dan 14. Prati zube dvaput dnevno 15. Ne trošiti novac na gluposti 16. Ne uništavati dečke [Što sam POD TIME mogla misliti???]

Bio je to težak život, zar ne? Kad sam krenula u srednju školu, imala sam uznemirujući nedostatak mliječnih žlijezda. Bilo je taaaako važno barem nekim prividom dekoltea zavoditi srednjoškolce koji su stalno zurili. Nedostatak košarica C, pa čak i B, bila je jedna od onih nesretnih stvari s kojima sam morala živjeti. Sjećam se para posebno svilenkastih žutih šalova koje sam vrlo pažljivo slagala puneći jedan od svojih “lagano podstavljenih” Maidenformsa. Morala sam paziti da budu složeni jednako u svakoj košarici; stavljanje šalova u svaki odjeljak bilo je ključno jer je trebalo izgledati kao da imam bujni dekolte. Jednom su me nazvali “prsatom curom s kraja ulice”. Osjetila sam kombinaciju ponosa i krivnje koju još uvijek teško mogu shvatiti, kao neku vrstu lažnog ponosa! Mrzila sam tjelesni jer su tamo tražili od vas da se istuširate, a bio je težak zadatak sakriti lažni grudnjak ispod oskudnog školskog ručnika! Nekoliko starijih cura vjerojatno je vidjelo kako se šalovi vuku za mnom, jer su me, kad smo se mimoilazile po hodnicima, udarale u grudi i vikale “Lažnjak!” Vjerojatno ih je ljutilo što su dečki vjerovali da imam veće grudi od njihovih. Zbilja ih ne mogu kriviti za to. U Cleveland Highu bila je cura koju nikad neću zaboraviti, Nicki Petalis. Jednom sam vidjela kako zgodan dečko traži od nje da pogleda svoja stopala, želeći ustanoviti može li ih vidjeti. Ona je svojim srnećim očima bacila pogled prema dolje i zahihotala se: “Samo da znaš, ne mogu ih vidjeti!” Smetala joj je božanstvena grudna planina. Tješim se činjenicom da su se Nickine zavidne proporcije do danas vjerojatno spustile na razinu njezina struka, no još uvijek znam pogledati prema svojim stopalima i poželjeti da ih ne mogu vidjeti. C-C-C-L-E-V-E-L-A-N-D, CLEVELAND CLEVELAND JOJJJ!!! Usprkos činjenici da sam imala male cice, bila sam luda za svojom srednjom školom. Zaljubila sam se u vođu navijača Frankieja DiBiasea i usprkos slabim izgledima nadala se da ću postati cheerleaderica i mahati pomponima oko njegova mršavog tijela.

11. sijeËnja 1964… Nema sumnje da volim svojeg zlatnog idola, momka F. D.-a, ne pitaj me zašto, no kad god pomislim na njega, prou me trnci, a adrenalin pojuri tijelom… ooooo! Dosta je toga, moje srce umire komadiÊ po komadiÊ.

Često mi se sviđaju pogrešni ljudi. Taj vođa navijača bio je prekonvencionalan za mene i duboko u sebi znala sam da ga nikad neću dobiti. Već sam bila na rubu ekscentričnosti, a takvi su tipovi padali na savršeno natapirane cure koje su izgledale kao s naslovnica i imale mašne u kosi koje su se slagale s malim mašnama na njihovim cipelama. Da mi je čak i uspjelo pronaći mašne koje se slažu, one bi na neki način na kraju izgledale pomaknuto. Frankie DiBiase jednog me popodneva zaista pozvao na svoj bazen, a mene je uhvatila panika. Upitala sam ga “Mogu li, molim te, doći sutra” te provela to popodne kružeći Reseda Boulevardom u potrazi za kupaćim kostimom koji bi se mogao prilagoditi mojim šalovima. Na koncu sam zaključila da bi se šalovi stalno pomicali i da bi kad se posve namoče mogli izgledati kao dvije kvrge, tako da sam cijelu večer provela ušivajući jastučiće u mali dvodijelni ružičasti kockasti kostim. Bila sam u bazenu samo tri minute kad sam shvatila da Frankiejevo buljenje prodire kroz moje grudi. Znala sam da ga jastučići nisu zavarali, stoga sam, kad me pokušao obgrliti i stisnuti mi ramena da poviri u nepostojeći dekolte, izmigoljila i objavila da odlazim kući. Nakon toga se znakovito smijuljio kad god bismo se mimoišli na hodniku. Bila sam jadna, no nikad mi više nije palo na pamet natjecati se za cheerleadericu. Još sam uvijek nosila školsku uniformu, dobivala četvorke i nastojala ustanoviti koja bi vrsta dečka bila dobra za mene, a onda sam dobila fatalnu dozu beatlemanije. Veličanstvena četvorka ušla je u atmosferu u pravom trenutku da Pam Miller iz Resede u Kaliforniji postane posve i potpuno zaluđen, idiotski beatlemanijak. Paul McCartney utjelovljivao je savršenog MUŠKARCA, pa su još jednom pali u zaborav tupani iz Cleveland Higha koji me nisu zvali da plešem s njima na školskim plesovima. Uostalom, bila sam u potrazi za novim

idolima. Beach boys, Jan i Dean nisu bili po mojem tinejdžerskom ukusu, a Dion je nestao nakon što se na javnoj televiziji počeo ponašati čudno. Po Resedi se proširila glasina da je Bobby Rydell* skrenuo i oženio prsatu mušketirku Annette Funicello, a osim toga njegove su ploče postajale sve lošije; Paul Anka je ušao u mainstream i ondje ostao. 10. veljaËe… Zdravo, spomenaru, Paul, ti si kul. Stvarno Ëaroban. Reci, druže, zašto si tako predivan, ljubiÊu? Ja sam najveÊi idiot na svijetu jer sam podivljala za tobom, dragi.

Zemlja Engleska, koja za mene do tada nije postojala, postala je Meka, i svakog sam dana Paulu zračnom poštom slala tupavu sentimentalnu pjesmicu zapečaćenu poljupcem. 2. ožujka… 2.21 ujutro, u Paulovoj kuÊi. On spava. Drago mi je. Htjela bih ga vidjeti kako spava, zbilja bih. Htjela bih spavati s njim. (samo se zezam) Nadam se da Ëita moju pjesmu prije nego što zaklopi svoje prekrasne smee oËi.

Iako sam tada maštala da se nalazim među Paulovim savršenim mliječnobijelim bedrima, nisam još razmišljala o dimenzijama. Skupljala sam sličice s Beatlesima iz žvakaćih guma, a jedna od njih bila je fotograﬁja Paula kako svira bas sjedeći na hotelskom krevetu raširenih nogu. Stvarno ste mogli vidjeti oblik njegovih testisa stisnutih uskim hlačama. Tu sam sliku nosila naokolo u zlatnoj kutijici, pokrivenu vaticom kao da se radi o vrijednom dragulju. S velikim bih poštovanjem povirila u nju jednom dnevno, lagano podižući vaticu i zadržavajući dah dok sam buljila među njegove noge kao u osmo svjetsko čudo. Na mojoj omiljenoj stanici koja je puštala Beatlese, KRLA, Dave Hull the Hullabalooer svakog je dana objavljivao je li se ili nije Paul

Američki tinejdžerski idol s početka 60-ih, poznat po pjesmi “Wild One” te obradi pjesme “Volare”.

zaručio s pjegavom lajavicom Jane Asher. To me izluđivalo; samo sam o tome razmišljala. U njegovo lice na svojem zidu gledam Da ga volim najviše od svih to znam Njegove divne oči s nogu obaraju me Da treba nositi krunu zaklinjem se Pjesmu kad pjeva divno se kreće Nadajmo se da se uskoro oženiti neće 20. ožujka… NeÊe, neÊe!!! Brian Epstein* je poslao Columbia Recordsu telegram da objavi: vijest o Paulovom vjenËanju je posve i smiješno netoËna… Brian Epstein. OPA!!!! JOŠ nema kraljice za mog kralja!

Izgubila sam nekoliko dobrih prijateljica koje su odrastale, išle utabanom stazom i planirale svoje živote nakon završetka škole. Ostavile su me iza sebe, s mojom Beatles-kutijom za užinu i lutkicama ošišanima na bob, kako vježbam svoj liverpoolski naglasak. Pogodite što je bilo dalje? One su vjerojatno još uvijek u Resedi s hrpom divlje djece pred kojom spuštaju glave, a njihovi ih propupali tinejdžeri tjeraju da slušaju Motley Crue, i to im se čini u redu. Priklanjale smo se jedna drugoj, mi obožavateljice Beatlesa, i visjele naokolo u grupama po četiri, jedna za svakog Beatlesa. Kathy Willis bila je moja Georgeprijateljica; njezin je tata poznavao nekoga tko je radio u Hollywood Bowlu i trebao nam je nabaviti dobra mjesta za koncert Beatlesa 23. kolovoza. Dobile smo ulaznice prije svih drugih i kupile pozlaćene okvire kako bismo ih stavile u njih i objesile na zidove svojih soba. Svojoj sam ulaznici iskazivala poštovanje svake večeri. Cijela mi je soba bila prekrivena stvarima vezanima uz Beatlese, pisala sam Beatles-olovkom, spavala na jastučnici s Beatlesima, disala Beatles-plućima. Stevie je bila moja Ringoprijateljica, jadnicu nitko nije razumio.

Menadžer Beatlesa.

O, Pammie, osjećam se kao da se cijeli svijet sručio na mene! Svi pokušavaju odvojiti Ringa od mene. Pomozi mi, Pam, molim te, pomozi mi! Jako mi treba ohrabrenje. Moram upoznati Ringa, ili će mi cijeli život biti posve prazan. O, kako patim. On je moja ljubav, volim ga. O, Bože, ne daj da mi otmu Ringa! Jedne drugima stalno smo pisale pisma o Beatlesima, plačući i naričući, i izražavajući dubokudubokuduboku želju da upoznamo Beatlesa kojeg želimo. Ali kakokakokako? Linda je bila moja Johnprijateljica. Provodile smo vikende u kući moje tete Edne kako bismo mogle biti na neutralnom terenu, pretvarajući se da je to posvećeno Beatles-tlo. Bile smo dvije cure koje stalno izvode skečeve o Beatlesima. Ja sam glumila Johna i sebe, a ona Paula i sebe. Za mijenjanje uloga bila nam je dovoljna promjena naglaska. Jedna drugu izvodile smo na zabave i koncerte, jele u izvrsnim restoranima na trijemu tete Edne, zaklinjale se na besmrtnu ljubav polusavršenim liverpoolskim naglaskom radničke klase. Noću bismo glumile sva četiri lika istodobno, a potom ležale obujmivši jedna drugu rukama i pritišćući sva četiri para usana zajedno u vječni izraz ljubavi prema Beatlesima. Jedne drugima pisale smo njihove ljubavne priče s Beatlesima, pa sam jedva čekala da dođem u školu i dobijem u ruke novi nastavak svoje beskrajne sage o Paulu. U jednom sam trenutku imala šest paralelnih priča, no meni omiljenu napisala je moja stara prijateljica Iva. Ooooo, bilo je to tako golicavo! Zapravo, ona nas je i odvela u krevet. Paul je pao na tebe pritiskajući te na mekani krevet. Njegove nježne usne strasno su te ljubile. Tako si se dobro osjećala, baš kako treba, jer si tako blizu Paula. Šaputao ti je na uho, prestajao je samo dok ti je ljubio obraze ili vrat: “Ljubavi, o, Pam, znaš kao i ja što slijedi…” Privukla si njegove usne svojima, završavajući njegovu rečenicu. Znala si što želi reći, ali to nisi htjela čuti. Ništa ne može poći po zlu, ljubav nikad nije loša. Paulove su ruke pre-

lazile po tebi, njegove su usne dodirivale tvoj vrat opet i iznova. “Paul… Paul”, šaputala si mu u kosu, njegovo ti je tijelo bilo tako blizu. Dok te držao, nekako je ponovno uspio povući plahte na krevet. Bile su plavo-crvene, prugaste. Nježno te polegao i sagnuo se da te poljubi. “Spavat ću u predsoblju, ljubavi”, rekao je drhtavim glasom. Potom je izašao i zatvorio vrata. (Nekoliko sati poslije…) Probijajući se kroz mrak dnevnog boravka do spavaće sobe, Paul je tiho otvorio vrata. Ondje si ležala. Tvoja plava kosa bila je ležerno ali prekrasno rasuta po jastuku, a na tvojim ružičastim usnama još je uvijek lebdio osmijeh s kojim si zaspala. Paul je razmišljao kako nikad nije vidio nešto tako raskošno… tako napaljivo. Uzdahnula sam. Tata mi je kupio magnetofon, a ja sam snimila, glumeći različite likove, puno zgodnih kratkih skečeva u kojima Jane Asher umire na razne jezovite, strašne načine. Lik Pam Miller uvijek je bio ondje da dovede Paula u red. Njegovoj visosti pjevala sam u drugom tonu: Dragi Paule, Tvoji će Te obožavatelji uvijek voljeti. Ja osobno nikad neću prestati. Budući da sam čula o Tvojim zarukama s Jane Asher, morat ću Te voljeti na drugačiji način, oslanjajući se samo na sebe. Paul McCartney iz slavnih Beatlesa Izabrao je drugu da joj svoje prezime da Puno će djevojaka plakati svake noći Govoreći “Ovaj brak ne može proći” Tuga je shrvala njegove fanove Jer on njoj sada šapće “Volim te” Kažu da ima lice kao u anđela Ona ga sada danju i noću gleda Ona ga ima i drži, on njezin je

Dok im život ne završi Dok oboje ne ostare Naravno, neki ljudi kažu da ima krivi stav No nadajmo se da je jaka njegova ljubav Da sluša nas, gdje bio završio? Ne bi djecu na svojem koljenu ljuljao Glavni cilj života on bi promašio Ne bi dijete ni ženu ljubio ni živio Ako ga zbilja volimo, sretni bi trebali biti mi Jer je pronašao sreću, uživa u ekstazi Ona je njegova draga odabrana Dionica McCartney prezimena Mislim da je ovo dovoljno da povratite. Razvila sam cijeli niz rituala koje sam morala izvoditi svake večeri, ili nikad neću upoznati Paula: 1) Napisati “Volim Paula” na vrhu stranice svog spomenara najsavršenijim rukopisom; 2) Slušati ploču Beatlesa prije spavanja. Nijedan drugi zvuk nije smio doprijeti do mojih bubnjića nakon svetog zvuka. Ako bi pas zalajao, morala sam sići s kreveta i početi ispočetka; 3) Staviti Sweet Tart* pod jezik dok mi se glava spušta prema jastuku i pustiti da se rastopi dok razmišljam kako sam u njegovim rukama. Uz te rituale, morala sam napisati NJEGOVO ime kad god sam prdnula i taj sam papir nosila sa sobom sve dok na njemu nije bilo više tisuća imena. Kad mi je postalo neugodno, sakrila sam ga ispod košare s rubljem. Petak, 8. svibnja 1964… Volim Paula. Zaljubljena sam u njegovo tijelo i sve što je na njemu. Volim te, volim te, volim te, moj divni divni Paully Waully Paul Paul! O, moja pËelice, ljubavniËe moj. 10. svibnja… Volim Paula. Tužne vijesti. On je s Prasoglavom na Dje-

Vrsta bombona.

viËanskim otocima, a ja sam mislila da su prekinuli. To nije sve! Ringo je s Maureen Cox, a George s Patti Boyd. Bez roditeljske suglasnosti. Bez nadzora. 21. svibnja… Volim Paula. Ako Walter Winchell* ne ostavi Paula na miru, neka ode k vragu. »ini se da želi povrijediti djevojke. Kaže da Paul i Jane kupuju kuÊu zajedno, a da Ringo kupuje Maureen prsten. Tako si STAR, W. W., no tvoj je mozak tako djetinjast i nemaš pojma. 3. lipnja… Moje sjedalo u dvorani, o Bože. Ja sam oko 6 metara od pozornice… peti red!!! Postoji odreeni dan ove godine, 23. kolovoza! Dolazi za 83 dana!!! 24. lipnja… Paul McCartney je muškarac kojeg volim. Da mu se pruži prilika, znam da bi i on volio mene. Jednostavno to znam. Volim svaki mišiÊ, svako vlakno i ligament u njegovom bedru. Znam da to zvuËi Ëudno, no tako se osjeÊam. 19. lipnja… Samo su 33 dana do trenutka kad Êe moje oËi zuriti u Paulove oËi. Umjesto da bude samo prazno lice, bit Êe mek i topao. 2. kolovoza… Bio je Hard Day’s Night, Beatlesi su najbolji živuÊi izvoaËi. Prije svega, Paul, MOJ ljubavnik, bio je tako sladak. George je Ëisti SEKS, John je vrlo pametan, a Ringo zbilja prekrasan muškarac. Još 21 Ëaroban dan, o Bože! 23. kolovoza… Dan svih dana!!! VeËeras sam vidjela Paula. Stvarno sam gledala njegovo vitko tanko tijelo i jedinstvene predugaËke noge. Vidjela sam njegove jamice na licu i bisernobijele zube. Vidjela sam njegovu valovitu ali djelomiËno ravnu dugu kosu, vidjela sam njegove srneÊe oËi… i one su vidjele mene. Možda ga je sudbina dovela na našu sunËanu obalu… jer sam i ja ovdje.

Naumila sam upoznati Paula tijekom njegova boravka u Los Angelesu. Stevie, Kathy, Linda i ja na prijevaru smo pridobile Kathyina tatu da nas poveze na Bel Air, gdje smo se susrele s nekoliko stotina vlastitih klonova koji su hodali naokolo u željnom iščekivanju. Savršeno uređeni travnjaci bili su prekriveni tinejdžericama i nekolicinom tvrdokornih muških obožavatelja Beatlesa sa šiškama koje su sezale gotovo

Američki novinski i radijski komentator (1897.–1972.) koji se u medijima počeo baviti privatnim životom poznatih osoba.

do obrva. Privremeno smo zauzele mjesto u mnoštvu, kujući plan koji bi nas trebao približiti našim idolima. Posvećivala sam veliku pozornost ljudima koji nisu izgledali kao ljubitelji Beatlesa – bi li oni mogli biti stanovnici Bel Aira? Iznijela sam tu ideju ostalima, a one su počele brzo promatrati mnoštvo tražeći kandidate koji izgledaju tako. Pjegavi dječak, otprilike naše dobi, vozio je bicikl u našem smjeru, promatrajući nas znatiželjno i distancirano. Nije jedan od nas, pretpostavila sam i odlučila upoznati se s njim. Time smo si uljepšale dan. Ronny Lewis, petnaestogodišnjak, bio je sin Jerryja Lewisa, no mene to nije impresioniralo. Nekoć, dok je Jerry bio mršav, činio mi se smiješnim momkom, no kad sam shvatila da nikad neće promijeniti frizuru, zaključila sam da je zapeo u vremenu i da nikamo ne ide. Voljeli su ga u Francuskoj, Bog ga blagoslovio. Oblijetali smo oko Ronnyja gnjaveći ga komplimentima i osvajajući smiješnim anegdotama. Morale smo prijeći Beatles-barikadu i ući na nečiji privatni posjed kako bismo se mogle šuljati brežuljcima Bel Aira i PRONAĆI BEATLESE!!! Ronny je bio zapanjen drskošću naše želje te nas je prokrijumčario kroz svoju vilu u stražnji dio vrta, gdje smo isplanirale kako ćemo prijeći zid i otputiti se u dubine šikara Bel Aira. Do tog smo trenutka sve već postale histerična skvičava prasad i nije bilo načina da on izbjegne obuzetost našom prštavom gorljivošću. Pristao je voditi nas u potrazi za zabavom. Potucale smo se naokolo, zapinjale o čičke, govoreći jedna drugoj kako će se dogoditi divne stvari. Kad Ringu Stevie zapne za oko, Maureen Cox zasigurno će pasti u zaborav, a kad Paul ugleda MENE, pa, ne mogu pronaći riječi da opišem sve mogućnosti. S mrljama od znoja i prljave, satima smo se probijale kroz grmlje i trnje dok su naša srca pumpala Beatles-krv. Prva sam ugledala niz policajaca poredanih ispred onoga što je očigledno bila KUĆA BEATLESA!!! Kako bismo se uopće mogle probiti kroz taj veliki bataljun? Ronny je ugledao niz pendreka i odlučio poći kući; toplo smo mu zahvalile i posvetile se razmišljanju o problemu pred sobom. Skrivajući se u grmlju s druge strane ceste, promatrale smo što se događa,

čekale rješenje… čekale, čekale, čekale. Kad se smračilo, odlučile smo prijeći cestu, jedna po jedna, pužući potrbuške kao gmazovi. Bio je samo jedan način prolaska, kroz pokrajnji vrt do stražnjeg dijela kuće, i sve smo u tome uspjele! Nakon što smo otresle prašinu, provjerile smo okoliš i ustanovile da je između nas i stražnjeg dijela vrta još uvijek jako visoka žičana ograda. Uistinu je bilo nemoguće popeti se preko nje jer su na njezinu vrhu bili kolutovi bodljikave žice koji su odvraćali svakoga tko bi pomislio na nešto tako smiono. Srušile smo se od iscrpljenosti, nadajući se da će vjetar donijeti do nas koju riječ dok čekamo vani u mraku. Intenzivno sam se molila da Paul baci pogled kroz prozor. Znala sam da bi vidio svjetlo koje sja iza žičane ograde jer Pam Miller iz Resede u Kaliforniji gori od žarke ljubavi prema Beatlesima koja nikad neće umrijeti. Naposljetku sam zaspala, zgrčena, smrzavajući se i sanjajući kako moja mama hoda tamo-amo cijele noći, brinući se za svoju luckastu kćer koja je pobjegla na Beatles-tlo Bel Aira. Nakon što smo se cijele noći smrzavale, cijelo smo jutro sjedile preznojavajući se, gledajući netremice u bazen i čekajući da se u njega umoče John, Paul, George ili Ringo. Naposljetku smo vidjele kako organizator njihove turneje Neil Aspinall pliva tamo-amo nekoliko puta te par prozora kako se otvaraju i zatvaraju. Organizator je sigurno primijetio kako zurimo u njega, jer su nas nekoliko minuta poslije uhvatili mrki momci u plavom, ubacili nas u policijske aute i smjesta odvezli s Bel Aira, vrlo nepristojno tražeći od nas da se nikad ne vratimo. Na putu nizbrdo mimo nas je prošla limuzina, i na trenutak sam ugledala Johna Lennona. Nosio je svoju tipičnu kapu i pogledao ravno u mene. I da ovog trenutka zatvorim oči, još uvijek mogu vidjeti izraz njegova lica; bilo je puno sažaljenja i prezira. Druge su djevojke ronile potoke suza i to nisu primijetile, no zbog izraza lica Johna Lennona srce mi je stalo i nikad o tome nisam rekla ni riječi. Beatlesi su napustili grad, a ja ih nisam upoznala. To je bila gorka pilula koju je trebalo progutati, no život je išao dalje. Zbog izraza Johnova lica malo sam odrasla, jako se trudila u školi i nastojala naći neki honorarni posao.

23. rujna… Pretpostavljam da se ne moram zamarati traženjem posla, no po glavi mi se vrti stalno, gunajuÊe, cerekajuÊe i podrugljivo… “Rekao sam ti.”

Danas se pitam tko ili što mi se to rugalo. Kad nisam mogla pronaći posao, zaključila sam da bi mi u sazrijevanju mogla pomoći prava veza. Svaki momak u hlačama pretvorio se u potencijalnoga kandidata, a ja sam postala članica Tinejdžerskog centra na Victory Boulevardu, nadajući se da će mi se putovi ukrstiti s nekim savršeno zgodnim dečkom. Naučila sam sve moguće korake, proučavajući robu koja se nudila. Nastavila sam voljeti Paula McCartneyja, no trebalo mi je i tjelesnog kontakta. 17. listopada 1964… Veselo raspoloženi otišli smo od kuÊe u Centar na još jednu važnu veËer. Obukla sam crvenu mornarsku majicu i, za svaki sluËaj, priËvrstila svoja dva lažna repa!!! Ušla sam i bez razmišljanja poËela gledati naokolo tražeÊi partnera za ples. Greg Overlin, kojeg nisam vidjela godinama, zamolio me par puta za ples, kao i Richie “Sal”. (Nalikuje na Sala Minea.) U malom vanjskom dvorištu otplesala sam ples s Wadeom. Nijedan od njih nije me impresionirao. Osjetila sam pogled na sebi i pogledavši prema gore ugledala najsavršenijeg deËka na svijetu. Imao je najsavršeniju kokoticu i savršene, dugaËke, uvijene trepavice. Izgledao je tako fenomenalno u svojoj bijeloj jakni i crnim cipelama, a i fenomenalno je plesao. Zvao se Bob Martine. Nasmiješila sam mu se, a njegova se noga oËešala o moju. Pitala sam ga hoÊe li nas voziti kuÊi, a on je pokazao palac: “Ja stopiram, je l’ vam to u redu?” Linda i ja smo se pogledale. Ja sam bila za, no znala sam da moja majka ne bi bila. Mirisao je na Jade East, i hvatala me nesvjestica. Iznenada sam osjetila snažnu potrebu da mu dotaknem trbuh. PoËela sam mu otkopËavati košulju, a njemu se to svidjelo! S njim zasigurno mogu biti kakva jesam, to je bilo oËito. »inio se iskusnim, ali ne previše iskusnim, želim reÊi da nije pokušavao ništa dokazati. Bobov prijatelj pristao je povesti nas kuÊi, utrpali smo se u njegov auto i krenuli! Kad smo stigli do moje kuÊe, sjedila sam na Bobovom krilu ne miËuÊi se s njega. On je stavio ruku na moj obraz i okrenuvši moje lice prema sebi poljubio me za laku noÊ. Sutra je dan koji obeÊava. Nisam sigurna u svoju ljubav prema Bobu. Ne poznajem ga baš dobro, no želim ga upoznati.

Te sudbonosne noći uhvatila me prava tinejdžerska nezrela zaljubljenost. Bob i ja počeli smo hodati sutradan, no moja strast prema Paulu nije nestala: “Divan je osjećaj kad te voli netko osim tvojih roditelja i prijatelja. Bob me voli. Kad me Paul bude volio, bit ću u sedmom nebu… ako to dragi Bog dopusti.” G. Martine me naposljetku pridobio jer je bio ovdje osobno, a Paul sa Svinjolikom na drugoj strani golemog oceana. Bob je bio pomalo loš momak, što mi se činilo zavodljivo opasnim, a budući da je bio iz New Yorka, govorio je egzotičnim brooklynskim naglaskom, novimnovimnovim za moje proﬁnjeno uho iz Doline. Golicalo me to što se našao u nevolji zbog potucanja po Van Nuys Boulevardu, a činjenica da je pao cijeli jedanaesti razred uistinu mi je zavrtjela glavom. Koncept buntovnika bez razloga uvijek mi se činio tako beskonačno romantičan, pa sam u svakom trenutku nosila sa sobom fotograﬁju Jimmyja Deana u svojem tirkiznom novčaniku od umjetne kože. Bob je pušio, a ponekad bi povukao i malo bijelog, što mi je bilo potpuno šokantno. Neprestano se svađao s tatom, temperamentnim Talijanom, te bi psovao sve po spisku kad god bi mu došlo. 3. studenoga… Bob je nazvao… On je tako zloËest, moj mali zloËesti djeËak. Tri puta su ga pokupili zbog teške krae. Napravio je i puno drugih loših stvari, no popravlja se. I moj je, moj, MOJ!!!

Čak je i natuknuo da je išao do kraja, ne samo jednom nego nekoliko puta, što me zabrinulo jer mi je DJEVIČANSTVO bilo sveta stvar. 15. studenoga… Poševio je deset cura, no kune se da me neÊe dotaknuti… nikad… Možemo priËati o seksu i to je nevina rijeË kad o njoj raspravljamo.

Ha, ha… Provodimo beskrajne sate na telefonu, prosipajući sladunjave tinejdžerske nježnosti, a moja domaća zadaća trpi. Provodimo sve svoje slobodno vrijeme zajedno, držeći se za ruke i istražujući ideju zajedničkog života zauvijek. Uz tu ideju, naravno (usprkos njegovim

Sadržaj

Dopuštenja

Zahvale

Predgovor

Uvod

Daj mi da ti ga stavim unutra, to je tako dobar osjećaj

Let Me Put It In, It Feels All Right

Vrijeme oklijevanja je prošlo

Time to hesitate is through…

Jesi li ikad to iskusila?

Have You Ever Been Experienced?

Milo moje s rodea

122

Sweetheart of the Rodeo

Svaki djelić moje ljubavi

166

Every Inch of My Love

To je fol, fol, fol

196

It’s a Gas Gas Gas

Predana sljedbenica mode

236

Dedicated Follower of Fashion

Upoznala sam ga u ponedjeljak, a moje je srce zastalo

266

I Met Him on a Monday and My Heart Stood Still

Evo ti moja ruka, evo ti i moj cijeli život Take My Hand, Take My Whole Life Too

375

296

Epilog

337

Dodatak: Posljednja volja i oporuka, 1965.

347

P. S.

349

ﾄ計rsto na zemlji

353

O autorici

371

O prevoditeljici

373

376

377

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednica Ana Grbac Lektura i korektura Margareta Medjurečan Graﬁčka urednica Maja Glušić Dizajn i prijelom Fraktura Tiskano u Hrvatskoj Godina izdanja 2010., srpanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-140-8 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

378

379