Jakovljeve povijesti - Josip i njegova braća I.

Josip i njegova braĂŠa prva knjiga

-1-

-2-

Thomas Mann

Josip i njegova braÊa prva knjiga preveo s njemaËkog Milan SokliÊ

Fraktura -3-

Naslov izvornika: Thomas Mann Joseph und seine Brüder ∂ Katia Mann 1967 Vol. I Die Geschichten Jaakobs ∂ 1933 by S. Fischer Verlag AG, Berlin.

All rights reserved by S. Fischer Verlag GmbH, Frankfurt am Main. ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2008. ∂ za prijevod Milan SokliÊ i Fraktura 2008.

Sva prava pridræana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-069-2 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 682871

-4-

Predigra

Silazak u pakao

-5-

-6-

1 Dubok je zdenac proπlosti. Moæda bi ga zapravo trebalo nazvati bezdanom?

Tako bi se naime trebalo postupiti Ëak i onda - ili moæda baπ onda - kad nam je rijeË i pitanje samo i jedino o ljudskome biÊu, o proπlosti tog zagonetnog biÊa πto u sebe ukljuËuje naπ vlastiti prirodno-veselkast i natprirodno-bijedan opstanak, a Ëija tajna, to je barem samorazumljivo, Ëini alfu i omegu svega naπega govorenja i pitanja, podarujuÊi svemu govorenju nasuπnost i gorljivost, a svemu pitanju usrdnost. Pa nam se dogaa da se, πto dublje kopamo, πto dublje prodiremo i u tmini nastojimo opipati podzemni svijet proπloga, to viπe pokazuju poËetni temelji ljudskoga, njegove povijesti i njegova Êudorea, kao posve neizmjerivi, izmiËuÊi pred viskom naπega dubinomjera uvijek iznova sve dalje i dalje u bezdan, koliko god nam se vratolomnom Ëinila vremenska duljina na koju odmotavamo njegov konopac. Ipak, dobro je pogoeno kad ovdje velimo “uvijek iznova sve dalje i dalje”, jer ono neistraæivo takoreÊi izvrgava ruglu naπ istraæivaËki pothvat: nudi mu prividne oslonce i odrediπta iza kojih se, kad ih dosegnemo, otvaraju nove dionice proπlosti, kako se to dogaa πetaËu kraj obale koji nikad ne nalazi kraja svojem pjeπaËenju jer ga iza svakog pruda kao iza glinovite kulise, koju bijaπe uzeo za svoj cilj, mame nove daljine uvijek novih predgorja.

-7-

Postoje stoga uvjetno nazvani poËeci koji, kad se bolje promisli, i ËinjeniËno oznaËavaju prapoËetke zasebne predaje neke odreene zajednice, naroda ili vjerske skupine, tako da se sjeÊanje, makar bilo svjesno da se dubina zdenca time nipoπto ne moæe oglasiti zbiljski izmjerenom, moæe nacionalno skrasiti kod toga “pra” i dospjeti do osobnopovijesnoga zavrπetka potrage.

Mladi Josip na primjer, sin Jakova i ljupke, prerano preminule Rahele, taj je Josip u svoje vrijeme, dok u Babelu stolovaπe Kurigalzu, Kasejac, gospodar Ëetiriju strana, kralj Sumera i Akada, i silno mio srcu Bel-Marduka, vladar istodobno i strog i razbludan, s uvojcima brade sloæenim tako vjeπto da su nalikovali na odred dobro postrojenih πtitonoπa - dok je u Tebi, u nizini koju je Josip obiËavao nazivati “Misrajimom” ili “Kemom, crnilom”, blijeπtala u vidjelu svojih palaËa njegova svetost Dobri bog zvan “Amun je zadovoljan”, treÊi toga imena, koji je vladao kao roeni sin Sunca, a na zaslijepljeno oduπevljenje onih πto bijahu roeni u praπini; dok je Asur rastao snagom svojih bogova i dok su velikom cestom kraj mora, πto se od Gaze uspinje prema prijevojima cedrom obraslih gorja, kraljevske karavane tamo i ovamo prevozile izmeu dvorova Zemlje velikih rijeka i Faraonova dvora galantne darove u lapis lazuliju i opeËaÊenu zlatu, dok se u gradovima Amorejaca Bet-Sanu, Ajalonu, Ta­na­ hu, Urusalimu sluæilo boæici Aπtarti, a u ©ekemu i Bet-La­ hami orile se sedmodnevne naricaljke za Istinskim sinom, Raskidanim, dok se u Gebalu, gradu knjige, molilo Elu, kojemu nisu trebali nikakvi hramovi ni sluæba: taj dakle Josip, nastanjen u oblasti Kenana* u zemlji πto se po egipatskom zvaπe Gornji Retenu, u obiteljskome taboru svojega oca nedaleko od Hebrona, u sjenci stabala terebinta i vazda zelenoga hrasta crnike, mladiÊ znamenit po svo-

Misli se na Kanaan. Thomas Mann ovdje navodi ime te zemlje kako ga je (vjerojatno) sam Josip izgovarao. (op. prev.)

*

-8-

jemu milju, milju baπtinjenu od majke, πto bijaπe draæesna i lijepa poput punoga Mjeseca i Iπtarine zvijezde dok se blaæena kupa u ËistoÊi, a k tome s oËeve strane obdaren duhovnim darovima, u Ëemu ga je Ëak u nekom smislu i nadmaπivao - taj, napokon, Josip (evo mu veÊ peti i πesti put spominjemo ime, i to sa zadovoljstvom, jer ima u njemu neËega tajanstvena, pa nam doe kao da nas poznavanje imena oprema nekom Ëarobnom moÊi zazivanja osobe toga djeËaka, osobe πto je sad utonula u vrijeme, a nekoÊ bijaπe tako razgovorljiva i æivahna) - Josip, πto se njega tiËe, vidio je poËetak svega, a to znaËi: poËetak svega πto se ticalo njegove osobe, u juæno­ba­bi­lon­skome gradu zvanom Uru, koji je on na svojem narjeËju obiËno nazivao “Ur Kaπdim”, “Kaldejski Ur”.

Odande se naime prije izvjesna vremena - Josip nije uvijek bio naËisto s tim kako se davno to moralo zbiti iselio jedan mislima obuzet i u duπi uznemiren Ëovjek sa svojom æenom, koju je od milja rado nazivao i svojom “sestrom”, i svim svojim rodom, da bude poput Mjeseca, urskoga boæanstva, i luta, jer je osjeÊao da je tako naj­is­ pravnije i najprimjerenije njegovu nezadovoljstvu, sumnja­ ma, pa i mukama. Njegov odlazak, Ëiji smisao nesumnjivo sadræava prizvuk protivljenja i pobune, bijaπe u svezi s izvjesnim graevinama koje ga se doimahu na uvredljiv naËin, a koje je moÊni zemaljski gospodar Nimrod, πto upravo tih dana ondje vladaπe, ako ne sagradio, a ono barem obnovio i preko svake mjere uzvisio: bijaπe to, prema tajnom uvjerenju pretka*, manje u Ëast boæanskih luËi kojima graevine bijahu namijenjene, a viπe zapor Mannov izraz “Ur-Mann” neprevodiva je igra rijeËi jer prefiks “Ur-” na njemaËkome znaËi “pra-”, ali takoer oznaËava i ime grada Ura, iz kojega se taj “Ur-Mann” iselio. BuduÊi da se ta znaËenja ne mogu spojiti u jednoj rijeËi, a rijeË “praËovjek” kod nas ima drugo znaËenje, ovdje se prevodi samo sa “predak” odnosno “predak iz Ura” ili “urski prapredak”, ovisno o kontekstu. InaËe se izraz Ëas odnosi na Abrahama, a Ëas na njegova oca Teraha. (op. prev.) *

-9-

osipanju dræave i u nebo strπeÊi znamen Nimrodove sveukupne kraljevske moÊi - kojoj se Ëovjek iz Ura bijaπe oteo upravo time πto je napustio grad i sa svojim se rodom upustio u neizvjesno lutanje. Josipova predaja ne bijaπe posve jednoznaËna u tome je li nezadovoljnika posebice ozlojedila velika MjeseËeva utvrda u Uru, na tornju smje­ πteni hram boga ©ina*, prema kojem se sva ta zemlja nazivala ©inear, a suzvuËja toga imena mogla su se Ëuti i u nekim oznakama koje leæahu bliæe Josipovu zaviËaju, na primjer u imenu brda Sinaja; ili ga je ozlojedio visoko istaknuti Dom Sunca, Mardukov hram Esagila u samome Babelu, Ëiji je vrh Nimrod takoer uzdigao do neba, a Ëiji je toËan usmeni opis dospio do Josipa. A oËito bijaπe tu i drugih stvari koje su smetale tome mislima obuzetom Ëovjeku: poËev opÊenito od Nimrodove nasilnosti, pa do ovih i onih obiËaja i navika, πto su drugima bile prenesene kao svete i nedodirljive, ali su njegovu duπu sve viπe ispunjavale dvojbom; pa kako zdvojna duπa ne ide dobro s mirovanjem, valjalo mu se dati na put.

Dospio je tako u Haran, MjeseËev grad sjevera, grad puta** u zemlji Naharajim, gdje ostade viπe godina, pa je oko sebe skupljao srodne duπe i orodio se s njima. Bijaπe to meutim srodnost koja je znaËila samo nemir i skoro niπta viπe, - nemir duπe πto se oËitovao u tjelesnom ne­ spokoju koji nije imao niπta zajedniËko s lakoumnoπÊu uobiËajene æei za putovanjem i s pustolovnom slobodom

Taj se bog zapravo zove Sin, ali ga u ovom prijevodu nazivamo “©in” zbog istoga razloga zbog kojeg se i naziv zemlje u naπem prijevodu Staroga zavjeta naziva ©inear, naime zato πto bi pojavljivanje sintagme “bog Sin” u naπem tekstu neizbjeæno vodilo zamjenama s novozavjetnim Bogom Sinom odnosno Isusom. (op. prev.) ** Ime grada Harana na akadskom jeziku znaËi i “putovanje”, na πto se odnose i kasnije Mannove primjedbe o “gradu puta”. (op. prev.) *

- 10 -

kretanja, nego prije bijaπe gonjenost i kuπnja pojedinca, u Ëijoj su se krvi neopaæeni pripremali poËeci sudbinskih raspleta, s Ëijom su muËnom dalekoseænoπÊu morale u pravom omjeru stajati i tegobe njegova vrenja. Tako se Haran, koji joπ leæaπe u domaπaju Nimrodove moÊi, sukladno svojem imenu pokazao kao “grad puta”, naime kao postaja s kojom se MjeseËev Ëovjek nakon kratka boravka ponovno rastao, skupa sa Sarajom, svojom sestrom i druæicom, svim svojim srodnicima i svojim i njiho­ vim imetkom, kako bi kao njihov voa i mahdi nastavio svoju hidæru bez prethodno utvrena cilja.

Dospje tako do Zapadne zemlje, k Amorejcima koji nastanjivahu Kenanu, gdje onomad vladahu Hatijevi ljudi, proputova tu zemlju dio po dio i izbi daleko na jug, pod neko drugo sunce, u zemlju blata gdje voda teËe naopako, drukËije od vodâ Naharine, pa se nizvodno plovi prema sjeveru; gdje se neki staroπÊu opsjednut narod molio svojim mrtvima i gdje Josipov predak sa svojom nevoljom nije imao πto ni traæiti ni Ëiniti. Vratio se stoga u Zapadnu zemlju, i to u njezin srediπnji dio, πto leæaπe izmeu onoga blata i Nimrodovih krajeva, pa tako u njegovu juænome dijelu, nedaleko od pustinje, u brdovitu kraju gdje bijaπe malo njiva, ali zato obilje ispaπe za njegovu sitnu stoku i gdje se izvrsno slagao s domaÊim sta­ nov­ni­πtvom, nae sebi neπto poput stalnoga nastanjenja.

Predaja tvrdi kako mu je njegov bog, bog Ëiju je sliku i priliku njegov duh htio predstaviti, najviπi od svih bogova, kojemu je on iz ponosa i ljubavi odluËio sluæiti kao jedinome, bog eonâ, kojemu je htio nadjeti ime, ali nikakvo prikladno ne nae, pa ga je stoga oslovljavao u mno­ æini i privremeno ga nazvao Elohim, boæanstvo: da mu je dakle Elohim navodno dao dalekoseæna i jasno sroËena obeÊanja, ne samo u smislu da bi on, taj Ëovjek iz Ura, trebao postati Ëitavim narodom, brojnim poput zrnâ pije­ ska i zvijezdâ, i svim narodima biti blagoslovom nego i - 11 -

da bi zemlja, u kojoj on sada prebiva kao tuinac i u koju ga je Elohim doveo iz Kaldeje, trebala pripasti njemu i njegovu sjemenu kao vjeËiti posjed u svim svojim dijelovima - pri Ëemu je bog bogova izriËito naveo narodnosti i sadaπnje vlasnike zemalja Ëije “vratnice” pretkovo sjeme treba zaposjesti, a to znaËi: kojima je Bog namijenio obvezu pokornosti i sluæenja pretku iz Ura i njegovu sjemenu. Ove rijeËi treba Ëitati s oprezom i pravilno ih razumjeti. RijeË je o kasnijim, s posebnom svrhom unesenim mjestima koja smjeraju naknadno pravno utemeljiti u najranijim Boæjim namjerama politiËke odnose snaga πto su nastali kao plod ratova. A MjeseËevu putniku uistinu nipoπto ne bijaπe stalo do primanja ili iznoπenja nekih politiËkih obeÊanja. Nema nikakvih dokaza koji bi upu­ Êivali na to da bi on napuπtajuÊi svoj zaviËaj, unaprijed imao u vidu zemlju Amorejaca kao buduÊe podruËje svojega djelovanja; naprotiv, Ëinjenica da je on prije toga proputovao zemlju grobova i lavlje djevice s krnjavim nosom, Ëini se da dokazuje upravo suprotno od toga. Ako je za sobom ostavio Nimrodovu velemoÊnu dræavnu tvorevinu, a potom i izbjegao visokopoπtovano carstvo dvostruko okrunjena kralja oazâ, da bi se vratio u Zapadnu zemlju, a to znaËi u zemlju koju je razmrvljena dræavnost beznadno izruËila politiËkoj nemoÊi i ovisnosti, onda to najmanje moæe svjedoËiti o nekom njegovu ukusu za imperijalne veliËine i o njegovoj sklonosti politiËkim vizijama. Ono πto ga je pokrenulo bijaπe duhovni nespokoj, nemanje Boga, pa ako su mu uËinjena navjeπtenja, a u to ne moæemo sumnjati, onda su se ona odnosila na ozraËje njegova, na nov naËin osobna doæivljaja Boga, Ëiju je suÊut i naklonost nastojao zadobiti od samoga poËetka. Patio je, pa je, usporeujuÊi mjeru svoje nelagode s onom velike veÊine drugih ljudi, zakljuËio kako njegova patnja na­ govjeπÊuje buduÊe dogaanje. Tvoje muke i nespokoj, tako je on razumio novovienoga Boga, neÊe biti uzalud- 12 -

ni: oplodit Êe mnoπtvo duπa, zaËinjat Êe obraÊenike, brojne kao pijesak kraj mora, i dati poticaj obilju æivota πto je u njima kao sjeme veÊ dano - jednom rijeËju, ti Êeπ biti blagoslov. Blagoslov? Nije vjerojatno da ta rijeË toËno odraæava smisao onoga πto mu se na licu dogaalo i πto odgovaraπe njegovu æivotnu ugoaju, doæivljaju samoga sebe. U rijeËi “blagoslov” krije se vrednovanje koje valja jasno odijeliti od svojstava biÊa i djelovanja ljudi njegove vrste: od ljudi dakle ispunjenih unutarnjom nelagodom i lutalaca, Ëije Êe novovrsno iskustvo Boga obiljeæiti bu­du­ Ênost. Rijetko ili nikada naÊi Êemo neki Ëist i nedvojben blagoslov u æivotu ljudi s kojima poËinje neka povijest, a nije to ni poruka koju im njihovo samoosjeÊanje doπap­ tava. “I bit Êeπ sudbinom” - to je Ëistiji i ispravniji prijevod rijeËî navjeπtenja, svejedno na kojem se jeziku ono izgovara; a hoÊe li ta sudbina nekome znaËiti blagoslov ili ne, pitanje je Ëija drugorazrednost postaje oËitom iz Ëinjenice da Êe se na nj uvijek i bez iznimke moÊi sad ovako, sad onako odgovoriti, bez obzira, naravno, na potvrdan odgovor fiziËki i duhovno rastuÊe zajednice onih koji su u Bogu koji je tog Ëovjeka izveo iz kaldejskoga Ura prepoznali pravoga Baala i Adua æivotnoga kruæenja, i na Ëiji je utjecaj i Josip svodio vlastito duhovno i tjelesno opstojanje.

2 Katkad je on MjeseËeva putnika Ëak smatrao svojim pradjedom, πto meutim moramo najstroæe iskljuËiti iz podruËja moguÊega. On je sam posve toËno iz ove i one pouke znao da je tu posrijedi mnogo veÊi vremenski razmak. Naravno, ne toliko velik da bi onaj zemaljski moÊnik Ëije je graniËne kamenove, prekrivene crteæima Zodijaka, njegov predak iz Ura ostavio za sobom, doista mogao - 13 -

biti Nimrod, prvi kralj na Zemlji, koji je zaËeo Bela u ©inearu. SudeÊi prema ploËama, naprotiv, bijaπe to Hamurabi, zakonodavac, obnovitelj onog MjeseËeva i SunËeva tornja, pa ako ga je mladi Josip izjednaËivao s mnogo starijim Nimrodom, bijaπe to viπe u misaonoj igri koja je lijepo pristajala njegovu duhu, dok se naπemu zabranjuje kao neumjesna. Isto je bilo i s njegovim povremenim zamjenjivanjem onog pretka s djedom njegova oca, koji je nosio sliËno ili isto ime kao i onaj prvi. Izmeu djeËaka Josipa i seobe njegovih duhovno-tjelesnih predaka leæalo je, sukladno sustavu raËunanja vremena koji nije nedostajao ni njegovu dobu ni njegovu uljudbenom krugu, dobrih dvadeset naraπtaja, odnosno cijelih πest stotina proteklih babilonskih godina, vremenski raspon jednak onome koji dijeli nas od gotiËkoga srednjega vijeka - tako dug, a opet i ne baπ tako dug raspon.

Jer premda smo matematiËko raËunanje vremena prema zvijezdama preuzeli nepromijenjeno upravo odande i odonda, πto znaËi iz doba davno prije seobe Ëovjeka iz Ura, pa Êemo ga jednako takva zavjeπtati i svojim najdaljim unucima, ipak znaËenje, teæiπte i ispunjenost zemaljskog vremena nisu uvijek i svagdje isti i jednaki; vrijeme ima nejednaku mjeru usprkos svoj kaldejskoj nepristranosti njegova mjerenja; πest stotina godina neÊe se svakad i pod svakim nebom pokazati kako se to zbilo u naπoj zapadnoj povijesti; onomad bijahu one jedno tiπe, muklije, ujednaËenije protezanje vremena; vrijeme bijaπe manje djelatno, a preobraæavajuÊa uËinkovitost njegova trajnoga rada na stvarima i svijetu manja i blaæa - premda je ono, naravno, u tih dvadeset ljudskih vjekova donijelo zamaπne promjene i preokrete, Ëak i prirodne preokrete, promjene Zemljine povrπine u Josipovu uæem podruËju, kako nam je znano, a i njemu bijaπe znano. Jer gdje za njegova vremena bijahu Gomora i Sodoma, sjediπte Lota iz Harana, Ëovjeka koji bijaπe blizak srodnik njegova pret- 14 -

ka iz Ura: gdje bijahu ti razvratni gradovi? Jezero puno olovnoga pepela leæaπe tamo gdje je nekad cvjetao razvrat, zbog preobraæaja svega krajolika u mrko-sumporastu vatrenu bujicu, tako straπnu i naizgled svesaæiæuÊu da su se Lotove kÊeri, nakon πto skupa s njim izbjegoπe plamenovima, one iste kÊeri koje je on htio ponuditi poæudi Sodomljana namjesto izvjesnih ozbiljnijih posjetitelja - da su se one, u zabludi kako na Zemlji viπe nema nikoga osim njih, a u brizi za daljnji opstanak ljudskoga roda, pomije­ πale s ocem.

Vremenski su tijekovi, dakle, ipak ostavili i neke tako vidljive preoblike. Bilo je vremenâ blagoslovljenih, kao i onih prokletih, obilja i suπe, bilo je ratnih pohoda, smjenjivale su se vladavine i bogovi. Pa ipak je ono vrijeme bilo sklonije oËuvanju negoli danaπnje; Josipov se naËin æivljenja i miπljenja, kao i njegove navike, mnogo manje razlikovao od æivota njegova pretka nego πto se naπ raz­ likuje od æivota srednjovjekovnih kriæara; sjeÊanje πto poËiva na usmenoj predaji s koljena na koljeno bijaπe nepo­srednije i prisno-nesputanije, vrijeme jednoliËnije i stoga preglednije; ukratko, ne treba mladome Josipu uzeti za zlo kad bi se sanjarski povukao u sebe i, katkad barem, dok bi mu duhovno ustrojstvo bilo manje sklono toËnosti, noÊu, recimo, pri mjeseËini, smatrao pretka iz Ura djedom svojega oca - a ne treba mu uzeti za zlo ni kad bi otiπao i dalje od samo te jedne netoËnosti. Jer je vjerojatno, dodat Êemo sada i to, da onaj predak uopÊe ne bijaπe pravi i zbiljski Ëovjek iz Ura. Vjerojatno (i mladome Josipu bijaπe to danju vjerojatno, u satima veÊe razgovijetnosti miπljenja) ovaj nikad nije ni vidio MjeseËev toranj iz Ura, nego njegov otac bijaπe onaj πto se otud iselio, na sjever, u grad Haran u zemlji Naharajim, da bi tek iz Harana onaj pogreπno nazvani urski predak, po naputku gospodara svih bogova, krenuo u zemlju Amorejaca, skupa s onim Lotom πto poslije æivljaπe u Sodomi, - 15 -

kojega je predaja zajednice proglasila sinom pretkova brata, a i to samo stoga πto bijaπe “sin Harana”. Izvjesno, Lot iz Sodome bijaπe sin Harana, jer je potjecao odande, kao i onaj predak. Ali pretvoriti Haran, grad puta, u pretkova brata i od obraÊenika Lota naËiniti njegova neÊaka, bijaπe pusta sanjarija i misaona igra koja se nije mogla odræati na svjetlu dana, ali je nama vrlo prikladna da pokaæe s kakvom je lakoÊom mladi Josip izvodio takve sitne zamjene. »inio je to isto onako Ëiste savjesti kako su, recimo, πinearski poklonici i tumaËi zvijezda u svojim pretkazanjima postupali po naËelu uzajamnog zastupanja nebeskih tijela, pa bi jedno nebesko svjetlo zamjenjivali drugim: Sunce bi, kada zae, zastupao dræavni i ratni planet Ninurtu, ili bi planet Marduk zamijenilo zvijeæe ©korpion, pa bi ovo onda naprosto nazivali “Mardukom”, a Ninurtu “Suncem”; Josip se time sluæio kao praktiËnim i nuænim pomagalom jer se njegova æelja da nae neki poËetak zbivanju u kojemu je i sam sudjelovao susretala s onom istom poteπkoÊom na koju takav naum uvijek nailazi: naime poteπkoÊom da svaki otac ima nekog oca i da nijedna stvar ne postoji prvobitno i sama o sebi, kao uzrok sebe same, nego je svaka veÊ naËinjena i upuÊuje unatrag na neku drugu, sve dublje u poËetne razloge, u temelje i bezdane zdenca proπlosti. Josip je, naravno, znao da je i pretkov otac, dakle taj pravi Ëovjek iz Ura, takoer morao imati nekoga oca, s kojim bi onda zapravo trebala poËinjati i njegova osobna povijest, i tako sve dalje i dalje, moæda do Jabela, sina Adamova, praroditelja onih πto æive u πatorima i bave se stoËarenjem. No i izlazak iz ©ineara znaËio je za nj zapravo samo uvjetan i poseban prapoËetak, a Josip bijaπe dobro pouËen i pjesmom i naukom kako se iza toga poËetka moæe iÊi dalje u sve opÊe­ nitije i opÊenitije, preko mnogih pripovijesti, sve tamo do

- 16 -

Adape ili Adama, prvoga Ëovjeka, koji prema jednoj babilonskoj u stihove sloæenoj i izmiπljenoj priËi, a koju je Josip djelomiËno znao Ëak i naizust, bijaπe sin Ea, boga mudrosti i morskih dubina, pa je navodno bogovima slu­ æio kao pekar i peharnik, a o kojemu je Josip znao svetije i toËnije, seæuÊi svojim znanjem unatrag sve do vrta na istoku, u kojemu stajahu ona dva stabla, drvo æivota i neËisto drvo smrti, i joπ dalje k postanku svijeta, nebesa i zemljanoga svemira, sazdana iz tohu i bohu RijeËju πto je slobodno lebdjela nad bujicama i bijaπe Bog. Ali nije li i to opet bio neki samo uvjetan, poseban poËetak stvarî?

Bijahu tu onomad biÊa koja su s divljenjem i Ëuenjem promatrala Stvoriteljevo djelo: sinovi Boæji, zvjezdani an­ eli o kojima je Josip znao razne Ëudnovate, katkad i smijeπne priËe, kao i odvratni demoni. Ta su biÊa morala potjecati iz nekoga prethodnoga svijeta - eona, koji se nekoÊ, svojom propaπÊu, pretvorio u sirovu grau tohu i bohu - a tko bi onda i taj svijet mogao nazvati prvim od svih svjetova?

Ovdje je mladoga Josipa hvatala vrtoglavica, kako nâs spopadne kad se nagnemo preko ruba zdenca, pa mu se, unatoË sitnim, nama nepriliËnim netoËnostima koje je njegova draæesna i lijepa glava sebi dopuπtala, osjeÊamo bliskim i suvremenim s obzirom na ponore dubokoga svijeta proπlosti, u koje se veÊ i on bio zagledao, makar nam njegov svijet bio tako dalek. Pomislimo kako on bijaπe Ëovjek poput nas, pa je, matematiËki uzev, usprkos svojoj davnini bio isto toliko daleko od poËetnih temelja ljudskoga (da i ne govorimo o poËetku stvarî uopÊe) koliko i mi, jer oni zapravo leæe u bezdanoj tmini zdenËeva grotla, pa se i mi pri istraæivanju moramo odluËiti hoÊemo li se dræati uvjetnih i prividnih poËetaka, koje Êemo onda zamjenjivati sa zbiljskim poËetkom na isti naËin na koji je Josip putnika iz Ura s jedne strane zamjenjivao s put-

- 17 -

nikovim ocem, a s druge s vlastitim pradjedom, ili Êemo dopustiti da nas kulise prudova beskrajno mame jedna za drugom u svoju dubinu.

3 Spomenuli smo na primjer kako je Josip naizust znao lije­ pe babilonske stihove πto potjecahu iz jednog velikog i u pisanom obliku dostupnog svitka punog laæne mudrosti.

NauËio ih je od putnikâ koji bi svraÊali u Hebron i s koji­ ma bi on, onako druæeljubiv, vodio razgovore u Ëetiri oka, a i od svoga kuÊnoga uËitelja, staroga Eliezera, os­lo­bo­ enoga roba njegova oca - ne smijemo ga zamijeniti (kako se to Josipu katkad dogaalo, a ni samome starcu ne bijaπe mrsko) s onim Eliezerom πto bijaπe najstariji sluga pretkov, koji je za Izaka svojedobno na zdencu zaprosio Betuelovu kÊer. Bilo kako bilo, ti su nam stihovi poznati; imamo ih ispisane na ploËama πto su pronaene u Ninivi, u palaËi Asurbanipala, kralja svega, sina Asarhadonova, koji bijaπe sin Sanheribov, pa nam neke od tih ploËa, ispisanih gizdavim klinopisom na sivoæutoj glini, pruæaju pra-svjedoËanstvo* o velikome potopu kojime je Gospod istrijebio prvo ËovjeËanstvo zbog njegove pokvarenosti, a koji je i u Josipovoj osobnoj predaji igrao vaænu ulogu.

Mora se meutim priznati kako rijeË “prasvjedoËanstvo” ovdje nije baπ sasvim na mjestu, barem kad je posrijedi

NjemaËka rijeË “Urkunde”, koja znaËi “svjedoËanstvo”, sadræava prefiks “Ur-”, koji odgovara hrvatskome “pra”. Thomas Mann namjerno ga odvaja crticom (“Ur-kunde”) podcrtavajuÊi time njego­ vu arhaiËnu komponentu. Naravno, i ovdje je neizbjeæna dodatna igra rijeËi s imenom grada Ura, ali ona ovdje ne moæe promijeniti znaËenje. Stoga u naπem prijevodu stoji “pra-svjedoËanstvo”. (op. prev.) *

- 18 -

njezin prvi i izraæajniji dio (pra-), jer te oπteÊene ploËe predstavljaju prijepise koje je Asurbanipal, Ëovjek naklonjen pismu i glinom stvrdnutoj misli, “istinski uËenjak”, kako to bijaπe reËeno babilonskim jezikom, i revan sakupljaË djelâ uËenosti, dao naËiniti tek nekih πest stotina godina prije poËetka naπeg raËunanja vremena, i to prema izvorniku koji bijaπe joπ dobrih tisuÊu godina stariji, dakle potjecao je iz doba kad æivljahu Zakonodavac i MjeseËev putnik, te Asurbanipalovim pisarima glinenih ploËa bijaπe otprilike isto tako lako ili teπko proËitati ga kako je nama danas razumjeti neki rukopis iz vremenâ Carolusa Magnusa. Taj ulomak hijeratskoga spisa, naËinjen posve zastarjelim i nerazvijenim duktusom, morao je joπ onda biti teæak za odgonetanje, te se s pravom moæe pitati jesu li neka njegova znaËenja ostala zakinuta prigodom prepisivanja.

No ni taj izvornik, ako Êemo pravo, ne bijaπe zapravo pravim izvornikom. Jer i on sam bijaπe opet prijepis nekoga zapisa iz bogzna kojega predvremena, na kojemu bi onda, iako nam nije poznat, mogla zavrπiti naπa potraga za istinskim izvornikom, kad i taj zapis, opet, ne bi sadr­ æavao pisarovom rukom umetnuta tumaËenja i dodatke πto su trebali posluæiti boljemu razumijevanju nekoga pradavnoga spisa, ili moæda, πto je vjerojatnije, toboænjim popravcima njegove mudrosti - i tako bismo mogli nastaviti u nedogled, kad ne bismo bili uvjereni da su naπi Ëitatelji veÊ shvatili na πto se cilja kad spominjemo kulise od prudova i grotlo zdenca.

Ljudi iz zemalja egipatskih imaahu za to izraz koji je i Josip znao i prigodice upotrebljavao. Jer premda na Jakovljevu imanju nisu trpjeli Hamite, ponajprije zbog njihova pretka, oskvrnitelja vlastita oca, koji je potom za kaznu pocrnio po svem tijelu, a potom i zato πto je Jakov u svojoj poboænosti prezirao misrajimske obiËaje, ipak se mladi Josip, onako znatiæeljan kakav bijaπe, u gradovima - 19 -

Kirjat Arbi i ©ekemu poËesto susretao s EgipÊanima i hvatao konce njihova jezika, u kojemu Êe se poslije tako sjajno usavrπiti. EgipÊani bi dakle o nekoj stvari neodreene i veoma daleke, kratko reËeno: nezamislive starosti, rekli: “to potjeËe iz Setovih vremena” - a time se mislilo na jednog od njihovih bogova, podmukloga brata njihova Marduka ili Tamuza, kojega su oni nazivali Usiri*, paÊe­ nik: dadoπe mu taj nadimak jer ga je Set prvo namamio u nekakvu πkrinju i bacio u rijeku, da bi ga potom zvjerski raskidao na komade i posve usmrtio, pa je Usir, ærtva, sada stolovao u podzemnome svijetu kao gospodar mrtvih i kralj vjeËnosti… “Iz Setovih dana” - ljudi iz Misrajima Ëesto su rabili taj izriËaj jer se podrijetlo svih njihovih stvari gubilo bez traga u onoj tami.

Na rubu Libijske pustinje, nedaleko od Memfisa, leæaπe isklesan u stijeni trideset pet metara visok kolos, kriæanac lava i djevice, s prsima kao u æene, bradom muπkarca i kraljevskom zmijom πto mu se ovijala oko turbana; divovske πape njegova maËjega tijela pruæahu se pred njim, a nos mu bijaπe otuËen zubom vremena. Leæaπe tamo odvajkada i uvijek s tim nosom koji je zub vremena bio nagrdio, pa se nikakvo pamÊenje ne mogaπe sjetiti doba u kojemu taj nos joπ bijaπe neokrnjen, a joπ manje onoga kad ni sfinge tu nije bilo. Tutmos Ëetvrti, zlatni kobac i snaæni bik, kralj Gornjega i Donjega Egipta, ljubimac boæice istine, potomak one iste osamnaeste kuÊe iz koje je potjecao i vladar zvan “Amun je zadovoljan”, dao ju je iskopati iz pustinjskoga pijeska u kojemu je taj orijaπki kip leæao gotovo posve zameten i zatrpan, a sve to na osnovi upute πto mu bijaπe dana u snu prije nego πto je stupio na prijestolje. Ali ga je Ëak i kralj Hufu, tisuÊu

Autor se i ovdje namjerno koleba s oblikom imena, pa ga Ëas naziva “Usiri”, Ëas opet “Usir”. (op. prev.) *

- 20 -

petsto godina prije, iz Ëetvrte kuÊe, koji je nedaleko od njega bio podigao veliku piramidu kao svoj nadgrobni spomenik i tom prigodom sfingi prinio ærtvu, veÊ je on sfingu bio zatekao kao ruπevinu, a o vremenima kad je ne bijaπe tu ili barem kad joj nos joπ bijaπe Ëitav, nitko viπe niπta nije znao.

Nije li sam Set isklesao u kamenu tu Ëudnu zvijer koju su poslije smatrali likom boga Sunca i nazivali je “Hor u brdu svjetla”? To je zacijelo moguÊe, jer Set, kao i Usiri, njegova ærtva, vjerojatno ne bijaπe oduvijek bog, nego je prvo jednom bio samo Ëovjek, i to kralj zemlje EgipÊana.

U naputku koji Ëesto susreÊemo stoji kako je izvjesni Menes ili Hor-Meni otprilike πest tisuÊa godina prije naπeg raËunanja vremena utemeljio prvu egipatsku dinastiju, a kako prije toga bijaπe “preddinastijsko doba” - kako je on, Meni, prvi ujedinio Gornju i Donju zemlju, papirus i ljiljan, crvenu i bijelu krunu, te kao prvi kralj vladao Egiptom, Ëija je povijest i poËela tom vladavinom - u tom je naputku vjerojatno svaka rijeË laæna jer se kralj Meni oπtrijem i prodornijem pogledu razotkriva kao puka vremenska kulisa. Herodotu su egipatski sveÊenici objasnili kako pisana povijest njihove zemlje seæe unatrag 11.340 godina od njegova doba, πto bi za nas znaËilo nekih Ëetrnaest tisuÊa godina i pogodan je podatak u svrhu da­le­ koseænog raskrinkavanja navodne prapoËetne vaænosti kralja Menija. Povijest Egipta sadræava razdoblja nemoÊi i raspada, kao i razdoblja moÊi i sjaja, epohe bezvlaπÊa i vladavine mnogih, kao i epohe veliËanstvena sabiranja svih snaga, pa nam biva sve jasnije kako su se ti naËini postojanja odveÊ Ëesto smjenjivali a da bi kralj Meni mogao biti prvim zastupnikom jedinstva zemlje. Razdoru, koji je on zalijeËio, prethodilo je neko starije jedinstvo, a ovome opet neki stariji razdor: ne moæe se kazati koliko Êe se Ëesto u ovome nizu ponavljati “starije”, “opet” i “dalje”, nego samo to da je prvo jedinstvo po svoj prilici - 21 -

procvjetalo pod dinastijom bogova Ëiji sinovi vjerojatno bijahu onaj Set i Usiri te da povijest Usira kao ærtve, pri­ ËajuÊi bajku o ubojstvu i komadanju tijela, zapravo cilja na borbe za prijestolje πto su se onomad vodile lukavstvom i zloËinom. Bijaπe to proπlost koja je poduhovljenjem i posablaπnjenjem postala mitskom i teoloπkom, proπlost πto je postajala sadaπnjicom i predmetom pijetetna obo­ æavanja u liku neke odreene æivotinje, u liku onih sokola i πakala koji su se njegovali u starim prijestolnicama egipatskih zemalja, Butou i Enhabu, a u kojima su se na tajanstven naËin trebale oËuvati duπe onih biÊa iz pradavnine.

4 “Iz Setovih dana” - mladome Josipu sviao se taj izraz, a i mi dijelimo njegovu ugodu; jer i mi, kao i stanovnici zemlje egipatske, smatramo taj izriËaj vrlo primjenjivim i naprosto za svaku priliku zgodnim - dabome, pri ruci nam je kamo god pogledali u podruËju ljudskoga æivljenja, pa se, kad bolje promotrimo, i samo podrijetlo svih stvari gubi negdje u Setovim danima.

U trenutku od kojega poËinje naπe pripovijedanje jednom priliËno proizvoljnom trenutku, ali odnekud se mora krenuti i sve drugo ostaviti za sobom, inaËe bismo i mi sami morali poËeti od “Setovih dana” - bijaπe Josip veÊ pastir i Ëuvao je stoku sa svojom braÊom, iako mu taj zadatak bijaπe povjeren tek ograniËeno i s poπtedom: na paπnjacima kod Hebrona Ëuvao je s njima oËeve ovce, koze i goveda kad bi mu se to htjelo. Kako su izgledale te æivotinje i u Ëemu su se razlikovale od onih koje mi dræimo i Ëuvamo? Ni u Ëemu. Bijahu to ista prijazna i mirna stvorenja, na istome stupnju uzgoja koji i mi poznajemo, a cjelokupna povijest pripitomljivanja, recimo goveËeta od - 22 -

O autoru

Thomas Mann (Lübeck 6. lipnja 1875. - Zürich 12. kolovoza 1955.) jedan je od najvažnijih pisaca 20. stoljeÊa.

S njegovim je djelima njemaËki moderni roman uvršten u vrh svjetske literature, a pozitivan odjek njegova slojevita djela širom svijeta gotovo je nenadmašan. Nagraen je Nobelovom nagradom 1929. BježeÊi pred nacizmom, otišao je u egzil, što je utjecalo i na profinjenost njegova jeziËnoga umjetniËkog izriËaja. U Europu se vratio tek 1952.

Umro je 1955. u Zürichu.

Prvu pripovijetku “Gefallen” Thomas Mann objavio je 1894., a 1898. i prvu zbirku pripovijedaka Mali gospodin Friedemann. Godine 1901. objavio je svoje najveÊe prozno djelo, koje je kritika doËekala s oduševljenjem, roman Buddenbrookovi, kroniku patricijske obitelji koja u susretu s umjetnošÊu i duhovnom kulturom zakljuËuje svoje propadanje. Prikaz propadanja graanskih tradicija toliko je produbljen da se u svijetu romana našla cijela graanska Europa sredine 19. stoljeÊa. Drugu zbirku pripo­vijedaka Tristan objavio je 1903. U pripovijetki “Tonio Kröger” gradi opreku izmeu umjetnika ili boema i konzervativnoga graanina, karakteristiËnu za veÊi dio njegova stvaranja. Godine 1905. oženio se Katharinom Pringsheim, s kojom Êe imati šestero djece, od kojih Êe troje postati pisci. U sve veÊoj esejistiËkoj produkciji elaborira svoju umjetniËku poziciju. U najpoznatijemu novelistiËkom djelu, pripovijetki “Smrt u Veneciji” (1912.), doseže vrhunac njegovo umijeÊe da gustim tkivom simboliËkih motiva stvori osebujnu atmosferu.

- 427 -

Izbijanjem Prvoga svjetskog rata pridružuje se nacionalom valu oduševljenja ratom. Vrhunac njegova nacionalno-konzervativnoga politiËkog stava, zbog kojega se sukobio s bratom Heinrichom Mannom, zbirka je esejistiËko-politiËkih priloga pod naslovom Betrachtungen eines Unpolitischen. Takav politiËki stav odbacuje u doba Weimarske Republike te se priklanja demokratskim uvjerenjima. Nova politiËka i duhovna orijentacija oËita je i u romanu »arobna gora (1924.), na kojem je radio od 1913. Kao protivnik nacionalsocijalista 1933. napušta NjemaËku, 1936. oduzeto mu je njemaËko državljanstvo i poËasni doktorat u Bonnu. Godine 1938. emigrira u SAD, gdje dovršava dvadesetih godina zapoËetu romanesknu tetralogiju Josip i njegova braÊa te piše roman Lotta u Weimaru. Nakon Drugoga svjetskog rata objavljuje roman Doktor Faustus, u kojem duboko zahvaÊa u njemaËku prošlost kako bi pokušao odgovoriti na pitanje zašto plemenita Êudljivost u darovitih Nijemaca katkad poprima znaËajke fanatizma. Slijede parodistiËki roman Izabranik te Ispovijesti varalice Felixa Krulla, koji je ostao nedovršen.

- 428 -

O prevoditelju

Milan SokliÊ roen je 1. studenog 1955. u Tuzli, gdje je pohaao gimnaziju. Filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je 1980. Od 1980. do 1983. predavao je tzv. marksizam i sociologiju u srednjoj školi u Lukavcu kod Tuzle. Godine 1983. osuen je na pet godina zatvora po Ëlanu 133 (neprijateljska propaganda) kao anarholiberalist te je izdržavao kaznu u zatvo­ ru u FoËi do 1985. Magistrirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu s temom Kantova me­tafizika prirode.

Bio je struËni suradnik i tajnik Centra za filozofska istraživanja Akademije znanosti i umjetnosti BiH. PoËetkom rata u Bosni i Hercegovini izbjegao je u NjemaËku. Godi­ ne 1994. doktorand je na Filozofskom fakultetu u Mün­ che­nu, s disertacijom pod naslovom Dinamizam i mehanizam u Kantovoj i Schellingovoj filozofiji prirode. Od 1994. do 2006. radio je kao profesor za južnoslavenske jezike i kulturu pri Marshall Centru u Garmisch-Partenkirchenu. Od 2006. živi u Puli.

Piše filozofske eseje i priËe, prevodi s njemaËkoga i engleskoga. Važniji prijevodi: Immanuel Kant, MetafiziËka polazna naËela prirodnih znanosti; Peter Sloterdijk, Tetovirani život; James Lovelock, Živi planet.

- 429 -

- 430 -

Sadržaj

Predigra: Silazak u pakao Jakovljeve povijesti

5 55

Prvo poglavlje: Kraj zdenca Drugo poglavlje: Jakov i Ezav TreÊe poglavlje: PriËa o Dini »etvrto poglavlje: Bijeg Peto poglavlje: U Labanovoj službi ©esto poglavlje: Sestre Sedmo poglavlje: Rahela

57 121 153 187 249 291 343

Kazalo imena i zemljopisnih naziva

403

O autoru

427

O prevoditelju

429

- 431 -

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Grafomark, Zagreb Godina izdanja 2008., studeni (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-069-2 Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

- 432 -

- 433 -

- 434 -