Jasenovac-tragika, mitomanija, istina

ZASLIJEPLJENI NACIONALIZAM NAJVEĆI JE ŠTETOČINA VLASTITOJ DRŽAVI I NARODU jasenovac – tragika, mitomanija, istina

1

Slavko Goldstein Jasenovac tragika, mitomanija, istina

Jasenovac

Tragika, mitomanija, istina

2

slavko goldstein

jasenovac – tragika, mitomanija, istina

Slavko Goldstein

Jasenovac tragika, mitomanija, istina suautor Ivo Goldstein

Fraktura

3

4

slavko goldstein

© za hrvatsko izdanje Slavko Goldstein, Ivo Goldstein i Fraktura, 2016.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-709-7 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 927315

jasenovac – tragika, mitomanija, istina

5

Ovu knjigu posvećujemo našim bližnjima koji su nestali u Jasenovcu i na svim drugim stratištima Holokausta.

Autori

6

slavko goldstein

jasenovac – tragika, mitomanija, istina

7

Takozvani “trostruki Jasenovac” “Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac” osnovano je u lipnju 2014. godine i, nakon dvije odbijenice i dvije žalbe, rješenjem Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba u travnju 2015. upisano je u Registar udruga Republike Hrvatske. Time je Društvo steklo zakonsko pravo za djelovanje po svojem statutu koji je sastavni dio registracije.

Gotovo istovremeno, objavljena je i prva knjiga u izdanju Dru­ štva Jasenovački logori – istraživanja. Na 268 stranica knjiga obuhvaća tri ranija rada članova Društva, donekle prilagođena za objavljivanje u ovoj prilici: Tri jasenovačka logora Vladimira Horvata, Sabirni i radni logor Jasenovac Igora Vukića i Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima Stipe Pilića i Blanke Matković, popraćeno ilustrativnom građom, predgovorom nakladnika, podacima o autorima, popisom izvora i kazalom imena. U organizaciji Društva autori marljivo obilaze hrvatske gradove, na javnim tribinama prezentiraju svoju knjigu i propagiraju njene stavove. Prema njihovim tvrdnjama, Jasenovac 1941.–1945. nije bio logor smrti u kojem su ustaše masovno ubijali Rome, Židove i Srbe po genocidnim kriterijima i Hrvate po političkim kriterijima. Navodno je bio samo običan sabirni, kažnjenički i radni logor u kojem se rijetka

8

slavko goldstein

po­jedinačna ubijanja broje tek na desetke ili stotine, a nikako na bezbrojne tisuće muškaraca, žena i djece nestalih u masovnim likvidacijama. Ne znam jesu li autori svjesni koliko takvim negiranjem žrtava duboko diraju u pijetetske osjećaje nas, direktnih potomaka jasenovačkih stradalnika i stotine tisuća pripadnika naših bližih i širih obitelji razasutih po Hrvatskoj, Bosni, Srbiji, Europi, Izraelu, Americi, po cijelome svijetu.

U nastupima po Hrvatskoj, autori knjige objašnjavaju sintagmu “trostruki Jasenovac” u imenu svoga Društva: prvi Jasenovac je ustaški logorski kompleks 1941.–1945.; drugi Jasenovac navodno je poslijeratni logor smrti pod upravom komunističke vlasti na prostoru bivšeg ustaškog logora; treći Jasenovac navodno je 1948.–1951. bio logor za političke protivnike tadašnjeg ju­ goslavenskog režima, pristaše staljinskog Informbiroa. Ali postoji i druga, suštinski dublja i istinitija interpretacija jasenovačke “trostrukosti”: genocid nad Romima, genocid nad Židovima i genocid nad Srbima, s dodatkom političkog zločina nad Hrvatima.

jasenovac – tragika, mitomanija, istina

9

Tvrdnje bez argumenata U prvome od tri teksta u knjizi pod naslovom Tri jasenovačka logora Vladimir Horvat objašnjava navodnu jasenovačku “trostrukost” koja je istaknuta u imenu njihova Društva i u naslovu njegova teksta. Za razliku od članaka ostalo troje autora, Horvatov se tekst donekle ističe površnošću, golim tvrdnjama bez argumentacije i grubim pogreškama u navođenju izvora. Već na svojim uvodnim stranicama Horvat citira saslušanje ustaškog ministra Mladena Lorkovića od 26. 1. 1946. pred Vrhovnim sudom Narodne Republike Hrvatske kojeg saslušanja nikad nije bilo.

Mladen Lorković ubijen je godinu dana ranije, od ustaške ruke, u travnju 1945. zbog sudjelovanja u pokušaju rušenja Pavelićeve vlasti, pa ne znam odakle Horvatu besmisleni podatak da je Lorković 1946. stigao pred Vrhovni sud NRH.1 I ne znam kako su urednici mogli propustiti takvu glupost u prvom, a zatim i u drugom izdanju njihove knjige.2 Za Vladimira Horvata općenito se može reći da je u ratnom stanju s podacima o jasenovačkim logorima. On krivo datira

Horvat i dr., Jasenovački logori, 14.

Tomasevich, Rat i revolucija u Jugoslaviji, 857-858, 882; Goldstein, Hrvatska 1918-2008, 350; Tko je tko u NDH, 238-239.

1

2

10

slavko goldstein

početak rada glavnog Logora III Ciglana (po Horvatu 23. kolovoz, a zapravo studeni 1941.).3 Njegov tekst pun je nevjerojatnih nebuloza, poput tvrdnji da se “obično kao glavne žrtve (Jasenovca) nabrajaju Srbi, Židovi i drugi, ali neke povijesne činjenice upućuju na zaključak da su to većinom bili Hrvati”4 ili da je poslijeratni “partizanski logor... imao znatno veći broj žrtava od ustaškog (logora)”5. Za raspravu o takvim apsurdima Horvat bi morao iz­ nijeti bar nekoliko provjerenih imena i prezimena žrtava ubijenih u poslijeratnom jasenovačkom logoru smrti, ali niti nakon dvadeset godina bavljenja tom temom ni Vladimir Horvat ni njegovi istomišljenici nisu pronašli ni jedno jedino takvo ime; nasuprot poimeničnom popisu od 83.145 žrtava ustaškog logora Jasenovac l941.–l945. godine za koji ni Horvat ni njegovi istomišljenici ne mogu tvrditi da je sve samo laž. Nijedna obitelj nikad se nije javila s informacijom da je netko od njenih bližnjih nestao u tom navodnom poslijeratnom jasenovačkom konclogoru i to je zapravo dovoljan dokaz da takvog poslijeratnog logora smrti u Jasenovcu nije ni bilo. Za Vladimira Horvata karakteristično je da bez ika­ kvog podatka, čak i bez indicija, ipak izmišlja dalekosežne zaključke. Nakon nekih iskaza o Staroj Gradiški on olako tvrdi: “Iz svega navedenoga posve je jasno (sic!) da je svih pet ustaških logora postalo partizanski logorski kompleks ili pravilnije sklop partizanskih logora Jasenovac.”6 O tom jasenovačkom poraću Stipo Pilić i Blanka Matković, autori trećeg dijela knjige Jasenovački

Horvat i dr., Jasenovački logori, 13.

Horvat i dr., Jasenovački logori, 15.

5 Horvat i dr., Jasenovački logori, 27.

6 Horvat i dr., Jasenovački logori, 29.

3

4

jasenovac – tragika, mitomanija, istina

11

logori – istraživanja, ipak pišu ozbiljnije i u po­manjkanju dokaza navode bar neke možebitne indicije, pa ću se radije baviti njihovim tekstom i ostaviti Horvata s njegovim maštarijama.

Nepostojanje bilo kakvih dokaza za nedokazive tvrdnje Horvat objašnjava rečenicom da “nepobitni pisani dokazi o tome nisu objavljeni, nego se vjerojatno brižno kriju ili su čak uništeni”7.

Prema jednoj savjesno rađenoj bibliografiji o ustaškom logoru Jasenovac do 2000. godine objavljeno je 1106 knjiga, 1482 memoarska zapisa i studijska članka, 108 zbirki dokumenata8, a u posljednjih 15 godina ta je obilna građa dodatno obogaćena. Sve je to potkrijepljeno desecima tisuća dokumenata koji se odnose na Jasenovac, a pohranjeni su u središnjim arhivima država koje su nastale na području bivše Jugoslavije i u pedesetak lokalnih arhiva. Među njima je i velik broj dokumenata ustaške prove­­ nijencije koji također jasno govore o smrtonosnom karakteru jasenovačkih logora l941.–l945. godine. Ako Vladimir Horvat sumnja čak i u tu ustašku dokumentaciju, preporučam mu da se raspita o njemačkoj dokumentaciji, kojoj bi morao vjerovati. Već od prvih tjedana NDH 1941. njemački obavještajci izvještavaju o krvavim ustaškim zločinima nad Srbima, a kasnije i o Jasenovcu i drugim logorima, s upozorenjima da to stvara nemire u cijelom području i može bitno štetiti njemačkim ratnim naporima.9 Dokumenti lokalnih arhiva na području bivše Jugoslavije evi­ dentirani su i u središnjim republičkim arhivima i s fotokopijama

Horvat i dr., Jasenovački logori, 33.

Mirković, Objavljeni izvori i literatura.

9 Vidi izvještaje njemačkog kapetana, obavještajca Hefnera, Folksdojčera iz Hrvatske, od 14., 15. i 26. VI. i 10. i 18. VII. 1941. u kojima upozorava svog šefa generala Glaisea von Horstenaua da ustaše nad srpskim stanovništvom 7

8

12

slavko goldstein

često su izmjenjivani radi proširenja dostupnosti, pa je sasvim nemoguće da je u toj isprepletenoj mreži netko mogao “brižno sakriti” ili čak “uništiti” kompletnu dokumentaciju o jednoj fazi jasenovačkih logora ne ostavivši za sobom nikakvog traga, kao što nam to sugerira Vladimir Horvat. Posebno zamjeram Horvatu što se u toj svojoj konstrukciji o nestajanju jasenovačkih dokumenata oslonio na jedan citat krajnje nepouzdane Ljubice Štefan i optužio Muzej Holokausta u Washingtonu za sudjelovanje u skrivanju i pljački dokumentacije. A istina je upravo suprotna: nakon što je tijekom Oluje ljeta 1995. dio muzejskih eksponata i dokumenata iz Jasenovca odnesen u Republiku Srpsku, pa dijelom poslan i u Washington, Muzej Holokausta u sporazumu s hrvatskom vladom pobrinuo se da se sva ta građa iz Banjaluke i Washingtona 2001. vrati u Jasenovac, gdje je komisijski stručno pregledana s konstatacijom da ništa bitnog ne nedostaje. Predstavnici hrvatske vlade uredno su zahvalili posrednicima Holokaust muzeja i nije baš jasno zašto to 15 godina kasnije Vladimir Horvat prešućuje i vjeruje klevetama Ljubice Štefan.10 Baveći se ratnim žrtvama samoga mjesta Jasenovac, Vladimir Horvat poziva se na inače vrlo pouzdanu knjigu Alojza Buljana i Franje Horvata Žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća na području bivšeg kotara/općine Novska (Grad Novska, općine Jasenovac i Lipov­ ljani, Grad Kutina – dio i Grad Sisak – dio). Iz nje citira samo listu “Žrtve komunizma i antifašizma” u kojoj je 146 imena i prezimena

čine “životinjske grozote” koje će “celu zemlju pretvoriti u usijano grotlo koje se ne može lako ugasiti” (Kazimirović, NDH u svetlu nemačkih dokumenata, 111-117).

10 Horvat i dr., Jasenovački logori, 26.

jasenovac – tragika, mitomanija, istina

13

s najvažnijim podacima o svakome od njih, a ispušta listu “Žrtve fašizma” s jednako precizno nabrojenih 336 imena i prezimena Jasenovčana, dijelom stradalih nedaleko svojih domova u samom jasenovačkom logoru.11 Istim sistemom jednostrane selekcije služi se i Igor Vukić, autor središnjeg dijela knjige Jasenovački logori – istraživanja.

Pri kraju svog članka Vladimir Horvat bavi se i “trećim Jasenovcem”, kojim autori i nakladnik objašnjavaju termin “trostrukosti” u imenu svog Društva i pred javnošću. Taj treći Jasenovac navodno je 1948.–1951. bio logor za pristaše Informbiroa. Za ovu tvrdnju Vladimir Horvat nema nijednog argumenta izuzev jedne jedine rečenice u knjizi dr. Ive Banca12 koja glasi: “Oficiri Jugoslavenske armije držani su u starom ustaškom koncentracionom logoru u Jasenovcu.”13 Iz daljnjeg Bančevog teksta vidljivo je da se to odnosi na Staru Gradišku, koja je 1942.–1945. godine bila u sastavu jasenovačkih logora, pa su mnogi autori, ne samo Banac, podatke o Staroj Gradiški ponekad uključivali u pojam “Jasenovac”.14 Činjenice o mjerama jugoslavenskih vlasti poduzetih protiv pristaša Informbiroa 1948.–1955. godine dobro su poznate, uključujući i najgrublje staljinističke metode tih postupaka. Logor na Golom otoku osnovan je 9. srpnja 1949., kad je tamo dopremljeno prvih 1200 zatočenika. Ukupno ih je do 1955. kroz taj logor i njegov odjel za žene na susjednom otoku Grgur prošlo oko

Buljan-Horvat, Žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća, 587-643.

Banac, Sa Staljinom protiv Tita, 232.

13 Horvat i dr., Jasenovački logori, 40.

14 Banac, Sa Staljinom protiv Tita, 231-234.

11

12

14

slavko goldstein

16.000, od kojih je blizu 400 tamo ostavilo i svoje živote. Hapšenja IB-ovaca počela su već i prije ustanovljenja logora na Golom, a bili su prolazno zatočeni po mnogim zatvorima u cijeloj Jugoslaviji, osobito u poznatim kaznionicama u Lepoglavi, Sremskoj Mitrovici, Zenici, u Petrovaradinskoj tvrđavi kraj Novog Sada i drugdje. Ustaški logor Stara Gradiška već je 24. travnja 1945. bio izdvojen iz jasenovačkog logorskog sustava i pod novom vlašću vratio se svojoj staroj funkciji kao zatvor i kaznionica, što je bio još iz doba Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine Jugoslavije.

U taj zatvor dopremani su oficiri Jugoslavenske armije koji su bili kažnjeni ili osumnjičeni kao pristaše IB-a. Najviše ih je tu bilo početkom 1951. godine, navodno oko 280, a zatim sve manje.

Međutim, na prostoru glavnog i najvećeg u sustavu jasenovačkih logora, na rubu sela Jasenovac, IB-ovci nikad nisu bili smješteni, jer poslije razaranja u proljeće 1945. na tom prostoru smještajnih mogućnosti više nije bilo. Godine 1948. bivši jasenovački Logor III bio je šikara i ledina, s nešto tragova i ostataka od ciglenog zida i nekadašnjih zgrada.15 Povijesno gledano, prilično je nevažno jesu li neki oficiri JA, kažnjavani ili samo osumnjičeni kao pristaše IB-a, bili za­ točeni u Staroj Gradiški ili na prostoru bivšeg ustaškog Logora III. O progonima stvarnih ili samo osumnjičenih IB-ovaca 1948.–1955. danas postoji golema literatura, s tisućama istra­ živačkih i memoarskih zapisa, s historiografskim studijama i literarnim obradama, i ništa više nije nepoznato. U toj gomili građe nigdje se nijednom riječi ne spominje jasenovački logor kao smještaj IB-ovskih zatočenika, izuzev već citirane jedne

15

Motl-Mihovilović, Zaboravljeni – posljednji jasenovački logoraši, 899.

jasenovac – tragika, mitomanija, istina

15

rečenice u knjizi dr. Ive Banca i u jednom tekstu Amerikanca D. A. Tomasica koji je Bančev izvor. Čemu je u tim okolnostima Vladimiru Horvatu potrebno izmišljati nepostojeći logor za IB-ovce baš u Jasenovcu? On se s tom temom muči na nekoliko završnih stranica svog teksta, a dokaza nigdje na vidiku. Radi se, po mojem mišljenju, o fanatiziranoj opsjednutosti jaseno­ vačkom “trostrukosti”, nekontroliranoj opsjednutosti koja za­ sljepljuje logiku, činjenice i istinu.

16

slavko goldstein

Situacija logora – položajni nacrt, bez oznake godine. Iz knjige Nataša Mataušić Jasenovac fotomonografija, nacrtao Grgo Gamulin, bivši logoraš logora Jasenovac. (Nacrt se čuva u Hrvatskom državnom arhivu.)

bibliografija

153

O autoru Slavko Goldstein rodio se u Sarajevu 22. kolovoza 1928., odrastao je u Karlovcu, a od 1947. živi u Zagrebu. Od proljeća 1942. do 1945. bio je partizan, u terenskim i borbenim jedinicama NOV-a, i odlikovan je Ordenom za hrabrost. Godine 1952. postaje član osnivačke redakcije Vjesnika u srijedu i odonda je neprekidno aktivan u novinarstvu, nakladništvu i javnom životu Hrvatske, a do 1990. i Jugoslavije. Bio je urednik kulturne rubrike Vjesnika u srijedu, urednik i komentator Radio Zagreba i glavni urednik izdavačkog poduzeća Stvarnost. Osnivač je i direktor Sveučilišne naklade Liber (1970.–1982.), urednik hrvatskih izdanja Cankarjeve založbe (1983.–1990.), osnivač i urednik Novog Libera (1990.–2015.) i glavni urednik časopisa Erasmus (1993.–1997.).

Bio je predsjednik Izvršnog odbora Poslovne zajednice izdavača i knjižara Hrvatske (1978.–1982.), predsjednik Židovske općine Zagreb (1986.–1990.), prvi predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke (1989.–1990.), predsjednik Kulturnog društva “Mi­roslav Šalom Freiberger” i predsjednik Savjeta Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (2001.–2005.). Objavio je više od šesto novinskih, publicističkih i esejističkih radova te predgovora i pogovora knjigama koje je uređivao, pisao je scenarije za dokumentarne i za igrane filmove (Signali nad gradom, Prometej s otoka Viševice, Akcija stadion i dr.), suautor je knjiga Okrug

154

bibliografija o autoru

Karlovac 1941, Holokaust u Zagrebu i Jasenovac i Bleiburg nisu isto te autor knjiga Prijedlog 85 i 1941 – Godina koja se vraća. Primio je niz nagrada za novinarsku, publicističku, nakladničku i filmsku djelatnost.

bibliografija

155

O suatoru Ivo Goldstein (Zagreb, 1958.) diplomirao je 1979. povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, magistrirao 1984. i doktorirao 1988. Godine 1980. postaje asistent-pripravnik na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je, prošavši sve stupnjeve, 2007. izabran u trajno zvanje redovnog profesora.

Bavio se bizantologijom i hrvatskom poviješću srednjega vijeka kao i poviješću Židova u Hrvatskoj, a od sredine devedesetih i različitim aspektima hrvatske povijesti 20. stoljeća. Objavio je dvadesetak knjiga te dvjestotinjak znanstvenih i stručnih radova u zemlji i inozemstvu.

O hrvatskom srednjem vijeku, između ostalih, objavio je knjige Bizant na Jadranu 6-9. stoljeće (1992.) te Hrvatski rani srednji vijek (1995.). Niz Goldsteinovih cjelovitih tekstova o hrvatskoj povijesti počinje 1999., kada objavljuje Croatia: A History (London – Montreal, 2. izd. 2001., 3. izd. 2011.), zatim hrvatsko izdanje – Hrvatska povijest (Zagreb, 2003., drugo i treće, dopunjeno i prošireno izdanje, Zagreb, 2008. i 2013.), slovensko – Hrvaška zgodovina (Ljubljana, 2008.) te albansko. U pripremi je i rusko izdanje.

U leksikografskom dijelu opusa ističu se suautorstvo (s Vladimirom Anićem) Rječnika stranih riječi (1999.) te suautorstvo (jedan od sedmorice) i članstvo u uređivačkom odboru Hrvatskog enciklopedijskog rječnika (2002.), dosad najopsežnijeg izdanja takve

156

bibliografija o suautoru

vrste u hrvatskoj leksikografskoj produkciji (1584 str.). U nizu knjiga posvećenih hrvatskoj povijesti 20. stoljeća navodimo samo neke: Holokaust u Zagrebu (s ocem Slavkom, 2001.), Židovi u Zagrebu 1918-1941 (2004.), Hrvatska 1918-2008. (2008.), Zagreb 1941-1945 (2011.) te najnovije djelo Tito (s ocem Slavkom, 2015.). Jedan je od dvanaestorice autora prvog sveska, autor osamdeset posto drugog sveska te glavni urednik Povijesti grada Zagreba I-II (2012./2013.). Najnovije mu je djelo Rama 1942. Tragedija jednog mikrokozmosa (Rama-Prozor, 2014.).

Dobitnik je Nagrade grada Zagreba 2005. za ukupni znanstveno-istraživački doprinos te posebno za knjigu Židovi u Zagrebu 1918-1941. Godine 2007. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za ukupni znanstveni doprinos. Od siječnja 2013. veleposlanik je Republike Hrvatske u Francuskoj i Monaku te pri UNESCO-u.

bibliografija

157

Sadržaj Jasenovac – tragika, mitomanija, istina Takozvani “trostruki Jasenovac” Tvrdnje bez argumenata Obrazac nacističkog Sachsenhausena Mit o “Maloj Floramye” i zapisi Erwina Millera Genocid nad Romima i Židovima Genocid nad Srbima “Dizanja” sela Pavelić smjenjuje Luburića “Mirna godina” i finale Poslijeratni Jasenovac Radna grupa Jasenovac Post scriptum

7 9 17 21 31 39 48 55 59 72 88 96

Dodatak 101 O broju žrtava jasenovačkog logorskog kompleksa 103 Ivo Goldstein Jasenovac i Bleiburg nisu isto 129 Slavko Goldstein

158

bibliografija

Bibliografija 147 O autoru O suautoru

153 155

bibliografija

159

160

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Legende uz fotografije Nataša Mataušić Fotografije Hrvatski povijesni muzej, Zagreb Lektura Ljiljana Cikota Korektura Margareta Medjurečan Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Maja Glušić Godina izdanja 2016., ožujak Tisak Denona, Zagreb ISBN 978-953-266-709-7 Biblioteka Platforma, knjiga 54 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 Fraktura je dobitnik Nagrade Londonskog sajma knjiga i Booksellera za najboljeg međunarodnog nakladnika 2015.

bibliografija

bibliografija

161

Na naslovnici Koncentracijski logor Jasenovac, veljača 1945. U prvom planu zgrada Glav nog skladišta. Iza nje lijevo Ciglana, desno zgrada Stolarije položena u smjeru sjever – jug i Upravne pisarne (na katu).

162

bibliografija

Jasenovac je već punih sedamdeset pet godina prije svega simbol za ustaški logor, a tek zatim o njemu se razmišlja kao o mjestu. O koncentracijskom logoru Jasenovac napisano je mnoštvo knjiga, a na popisu žrtava koji izrađuje Javna ustanova i spomen-područje Jasenovac krajem ožujka 2016. nalazilo se 83.145 imena. Nažalost, ni to ni brojna svjedočanstva nisu dovoljni, već posljednjih dvadesetak godina postoji potreba da se zločinački i genocidni karakter logora Jasenovac umanji ili negira. Knjiga Jasenovac – tragika, mitomanija, istina polemičan je i argumentiran odgovor na sve takve pokušaje.

Jasenovac – tragika, mitomanija, istina Slavka Goldsteina s posebnim člankom prof. dr. Ive Goldsteina “O broju žrtava jasenovačkog logorskog kompleksa” argumentirano, točno i nadasve precizno raščlanjuje sve aspekte logora Jasenovac. Jasenovac i njegove žrtve ne mogu i ne smiju biti predmet današnjih političkih obračuna. Jasenovac jest, kako je i kardinal Stepinac rekao, “sramotna ljaga za NDH”, on je mjesto posebnog pijeteta, te se o njemu može i mora pisati bez mitomanskih ideja, s razumijevanjem tragičnih sudbina pojedinačnih žrtava i njihovih obitelji, uvijek i prije svega imajući u vidu cjelovitu istinu.

129,00 kn

www.fraktura.hr

Biblioteka Platforma