Jednostavna priča zarez sto stranica

Jednostavna priča zarez sto stranica inačica s isukanim mačevima

-1-

Knjige Pétera Esterházyja u izdanju Frakture: Ništa od umjetnosti Poboljšano izdanje Njemačka u šesnaestercu Harmonia cælestis Hrabalova knjiga Ista priča

-2-

Péter Esterházy

Jednostavna priča zarez sto stranica inačica s isukanim mačevima prevela s mađarskog Xenia Detoni

Fraktura -3-

Naslov izvornika Egyszerű történet vessző száz oldal – a kardozós változat © 2013 by Péter Esterházy © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2015. © za prijevod Xenia Detoni i Fraktura, 2015.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-648-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 911082

-4-

[stranica prva] prolog

Minula mi desetljeća pokazuju kako sam uzalud mislio da je to takozvano autobiografiziranje kod mene tek forma ili intonacija, a da su mi književni ili književnima smatrani postupci daleko apstraktniji od onoga što se u nominalnoj subjektivnosti očituje.

Ma­­kar vi, dragi čitatelji, uglavnom i dalje mislite da sam ja* ja.** Nek’ vam bude. Ali se onda neću moći ispetljati ni iz obitelji, što, nota bene, nikad nisam ni htio, osim što mi se čini bitnim da mi se, kako je vrijeme odmicalo, kut promatranja ponešto mijenjao, jer sam svoj dvogled čas stavljao na gorski greben, čas na dno goleme mađarske depresije, a čas u nježnu i tihu jamicu nekog ženskog alabastrenog ramena pa se onda shodno tome mijenjala i obitelj o kojoj sam upra­ ­vo pričao. (Kad je ona, uostalom, i nastala upravo iz pričanja...)

Na što ćete se vi samo vragoljasto nasmiješiti i vrlo znakovito odmahnuti rukom. Ja*** to prihvaćam, i neću se baš jako ritati protiv toga.

Ne kažem da sam sve prokužio, no nemojte ni vi biti toliko sigurni da ste me pročitali. Iako ja jesam otvorena knjiga, vi svejedno

* Lili Csokonay, ili bolje rečeno Karlo V., Božjom voljom moćni vladar polovice svijeta, knez Asturije i Nyékládháze. (Šala!) – P. E. (a ovaj sam način fusnotiranja vidio i kod Jánosa Aranya /J. A./) ** P. E. – P. E. *** Karlo VI.; a znamo li mi išta o Karlu VI.? (Šala!) – P. E. -5-

ne znate što je u njoj, iako je lako moguće da to ne znam ni ja. Ali zato igram s otvorenim kartama. Doduše, koju ono igru?

Volio bih, štoviše, ambicioniram, to mi je hybris, da izvijestim o sreći koja je zadesila mojeg oca u zadnje dvije dekade njegova života. Da mi to bude plijen.* To da je taj čovjek (kome zahvaljujem svoj život itd., itd., no to je već bilo) kojega su silovitost povijesti i vlastita slabost u više navrata istisnule iz vlastitog života, slijedom čega mu je točno ta izopćenost postala i život, našavši se opet i opet na ničijoj zemlji, nezaštićen i cvokotav (tko je vidio to cvokotanje? ja** nisam) u samoći, tako da kad god pomislim na to, mogao bih briznuti u plač, dakle, da je taj čovjek ipak umro sretan. Ne vjerujem da je ikad prije bio sretan (kao ni to da je sretnom učinio ženu, moju mamu, s kojom je živio).

Sreća nam ne umanjuje grijehe, ni njegove, ako ih je imao, ni moje, ako ih imam. A imam ih. Pritom težinu izrečenog ne umanjuje ni to što, razumije se, ne možemo baš posve točno znati tko je sretan, a tko to nije.

Svoj sam rad nastojao prilagoditi praksi Kjella Askildsena: “Nisam pisao ni o čemu što se dogodilo meni. Trudio sam se ne napisati rečenice koje su mi već i ranije padale na pamet. Dok drugi one kasnije upotrebljive rečenice skupljaju u bilježnice, ja s njima činim upravo suprotno. Kod pisanja se računa samo pisanje i njegovo magijsko, nemjerljivo vrijeme.”

Kipling predlaže (čitao sam o tome u očaravajuće blistavom a nevelikom romanu Pričaj im o bitkama, kraljevima i slonovima Mathiasa * Salingerov izraz. – P. E. ** Karlo VII. Tko je pak taj, who the fuck? Tko drugi nego onaj koji je uz pomoć Jeanne d’Arc istjerao Engleze iz gotovo cijele Fran­cuske!

-6-

Énarda): pričaj im o bitkama, kraljevima, konjima, vragovima, slo­ novima i anđelima, no pritom nemoj zaboraviti ni priče o ljubavi i sličnim stvarima... Ići ću, dakle, redom: bitka, kralj, kljuse, đavo, anđeo, ljubav; bit će tu svega. Samo da još riješim što ću sa slon­om.

Sad hajd’, pripašimo mačeve!

P. E.

-7-

-8-

Prošlost kuca u meni poput drugog srca.

John Banville: More*

* Prijevod Mije Pervan. – X. D. -9-

- 10 -

[stranica druga]

Blij zijn,* biti radostan. Bodra su slova proklizavala po procvalom inju na staklu prozora karoce, zalijetala se i spoticala, dio se od jednog čak i odlomio. Ruka koja ih je iscrtavala bila je zacijelo zgrčena. Obamrla i mlitava ruka. Fina i slabašna. Ali uporna, jer je po svim četirima staklenim plohama urezala: blij zijn. A i otmjena, kad je kao pisaći pribor rabila facete briljanta ugrađenog u prsten. Dijamant je potjecao iz mletačke majstorske radionice Vincenta Peruzzija,** a vlasnik mu (kao i ruke) nekoć zapošljavao i neke pariške ljude kardinala Mazarina, no onda su mu dojadile neprestane pre­ pirke oko plaćanja, proizišle uglavnom iz kardinalove pohlepe za novcem.

Peruzzi je bio skup, no barem se s njim dalo božanstveno cjenka­ti.

Ako je netko provirio kroz praznine (ono ništa) koje su tvorile * Neki izvori navode drukčije, kažu da je to bilo zich verhengen, odnosno gelukkig zijn. Ja sam uzeo ono po Sándoru Apponyiju jer mi se čini pouzdanijim. (Hungarica: Ungarn betreffende im Auslande gedruckte Bücher und Flugschriften. Besorgt von L. Dézsi. Teplice i Wijk aan Zee, 1927.) No kako god bilo, klatili se mi u potrazi za sinonimima između Teplica i Wijk aan Zeea ili ne, ona prva riječ je radost! – P. E. ** Model koji je mnogo kasnije, tek u dvadesetom stoljeću, postao podlogom za Epplerov briljant. – P. E. - 11 -

slova, onda je još neko vrijeme mogao gledati u Prag koji je polako iščezavao iza njih, zlatni grad čudotvornih rabina, careva i zvjezdoznalaca, ali i vragoljasto privlačnih, brbljavih i veselih služavki, a da nije taj netko zapovjedio da se imaju kretati po skrovitim spo­ rednim cestama, i to vrlo oprezno, tada bi se i on sâm nemalo iz­ nenadio koliko im ti srdačno surovi borici gorja Železné hory postupno sve više zaklanjaju pogled.

- 12 -

[stranica treća]

Naša priča, da bi otpočela, uz svekoliki metež, smućenost i glavinjanje među povijesnim silnicama i htijenjima, izrečenim i neizrečenim, prepoznatim i neprepoznatim interesima, iskoristit će čak i te srdačno surove borike druge polovine sedamnaestog stoljeća.

Trećeg listopada, nedugo nakon* što su trupe fenomenalnog princa Eugena izvrsnom tehničkom pripremljenošću, praktičnošću koju bismo mogli nazvati čak zapadnjačkom, a i prinčevim mladenačkim ambicijama snažeći svoju elegantnu i malaksalu žeđ za krvlju, gotovo u cijelosti istjerale na višestoljetna osvajanja oguglale i zacijelo već prekomotne Turke iz tada još nepostojeće Srednje Europe,** ili nehajnije rečeno, iz prostranstava s onu stranu bečkog Landstra­ ssea;*** dakle, bio je to dan kad je Ludovik III., jedan od onih rijetkih Habsburgovaca koji nije ni Leopold, a ni Ferdinand i kome, možda baš zato?, usne nisu toliko mlohave kakvima se možemo, primjerice, diviti kod Velázquezovih infantkinja i raznih Filipa (a po čemu su Habsburgovci već izdaleka, čak i po ranojutarnjoj magli prepoznat* Uoči! – P. E. ** Koja tada još nije ni postojala! – P. E. *** Asien fängt bei der Landstrasse an; dakle da, što valja imati na umu, tamo počinje Azija, rekao je navodno Metternich, ili posve konkretnije, knez i grof Klemens Wenzel Nepomuk Lothar von Metternich-Winneburg zu Beilstein (1773.–1859.) – P. E. - 13 -

ljivi, jer se konji još i ne naziru, ali zato ona pomalo gadljiva mlohavost itekako da, to je ona stanovita ispupčena izokrenutost (?), obješenost za koju je teško naći pravo ime), nego su, upravo suprotno, okrugle i napućene, svijetle se i rumene poput trešnje; da­kle, kad je onodobni nizozemski regent, Rubensov veliki poklonik i zagovornik (vidi monumentalni fragment Princ Ludovik blaguje) potajice krenuo put Ugarske. Namjeravao se sresti s Pálom Nyá­ ryjem* koji se s jednakom lakoćom sporazumijevao, barem je tako bilo preneseno veličanstvu, kako s bečkim dvorom tako i sa svojim sunarodnjacima.

* Nije istovjetan onom Pálu Nyáryju. – P. E. - 14 -

Péter Esterházy rodio se 1950. u Budimpešti u jednoj od najstarijih mađarskih aristokratskih obitelji. Završio je gimnaziju u Budimpešti u jednoj od rijetkih nezatvorenih crkvenih škola u Mađarskoj.

Po završetku studija matematike i prirodnih znanosti neko je vrijeme radio kao sistem-inženjer, a od 1978. djeluje kao slobodni pisac.

Danas spada među najznačajnije i najprevođenije suvremene mađarske pisce. Prvu knjigu, eksperimentalni vijenac kratkih priča Fancsikó i Pinta, objavio je 1976., a nakon nje slijedi čitav niz romana, knjiga priča i eseja, među kojima valja istaknuti Proizvodni roman iz 1979. Slijedi iznimno uspješan i prevođen roman Mala mađarska pornografija, zatim Hrabalova knjiga, Pomoćni glagoli srca, Pogled grofice Hahn-Hahn. Dunavom nizvodno, Žena. Njegovo bez sumnje najveće i najzahtjevnije djelo roman je Harmonia cælestis. Numerirane rečenice iz povijesti obitelji Esterházy, za koji je dobio i najveća priznanja. Knjiga je dobila i literarni nastavak Poboljšano izdanje nakon što je Esterházy saznao da je njegov otac bio špijun komunističke tajne službe. Piščeva je trajna fascinacija osim književnosti i nogomet, pa je napisao i knjigu Njemačka u šesnaestercu. Njegova djela do sada su prevedena na više od trideset jezika. Nagrađen je nizom međunarodnih književnih nagrada i priznanja, između ostalih Nagradom Sándor-Márai, Vilenicom, Herderovom nagradom i Mirovnom nagradom njemačkih knjižara.

- 239 -

- 240 -

Xenia Detoni rodila se 1958. Radila je kao izvršna producentica i koordinatorica koncerata i festivala te urednica zvukovnih nosača klasične i suvremene glazbe pri Koncertnoj direkciji Zagreb, s po­ sebnim naglaskom na razvijanju hrvatsko-mađarskih kulturnih veza.

Prevoditeljica je pri susretima brojnih izaslanstava na visokoj i najvišoj razini za potrebe Državnoga protokola i nekoliko ministarstava Republike Hrvatske.

Objavila je niz prijevoda s mađarskoga na hrvatski, ali i obrnuto.

Među prevedenim djelima ističe se opus Imrea Kertésza, Čovjek bez sudbine (2003.), Kadiš za nerođeno dijete, Likvidacija i Jezik u progonstvu (2004.), Fijasko (2005.), Engleska zastava (2006.), Dnevnik s galije (2008.) i Dosje K. (2009.), zatim djela Pétera Esterházyja, Harmonia cælestis (2004.), Poboljšano izdanje i Njemačka u šesnaestercu (2006.) te Ništa od umjetnosti (2010.), kao i Ista priča (2003.), dvije pripovijetke čiji su autori Imre Kertész i Péter Esterházy te djela Pétera Nádasa Paralelne pripovijesti (2012.) i Knjiga sjećanja (2015.). Na popisu autora koje je prevodila nalaze se i György Dragomán (Bijeli kralj), László Darvasi (Tajna svjetska reprezentacija), Sándor Márai (Judit, tri lica jedne ljubavi, Zemlja, zemlja!, Ester, Ljubavnik u Bolzanu i Rastava na Budimu), Ferenc Fejto ˝(Sentimentalno putovanje), Attila Bartis (Spokoj), Krisztián Grecsó (Dobro došao!) i Miklós Vámos (Knjiga očeva). Prevodi i dramske tekstove te libreta opera.

- 241 -

Za svoj rad dobila je više nagrada i priznanja: nagradu Kiklop za prijevod godine 2005. (Péter Esterházy: Harmonia cælestis), Srebrni križ Republike Mađarske za promicanje mađarske kulture u inozemstvu (2009.) i godišnju Nagradu Iso Velikanović za prijevod romana Paralelne pripovijesti Pétera Nádasa (2012.).

- 242 -

Zahvaljujem Ministarstvu kulture Republike Hrvatske na stipendiji bez koje bi rad na prijevodu ovoga romana bio znatno teŞi. – X. D.

- 243 -

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Lektura i korektura Tamara Novak Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Roko Crnić Godina izdanja 2015., kolovoz Tisak Web 2 tisak, Sveta Nedelja ISBN 978-953-266-648-9 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 Fraktura je dobitnik Nagrade Londonskog sajma knjiga i Booksellera za najboljeg međunarodnog nakladnika 2015.

- 244 -

Péter Esterházy Ništa od umjetnosti roman prevela s mađarskog Xenia Detoni 224 stranice

U svome najnovijem romanu Ništa od umjetnosti Péter Ester­ házy iznova, ali sasvim drugačije, inovativno i s puno vrckavoga humora ispisuje možda najbolje stranice o nogometu u suvremenoj književnosti, no jednako tako i novu, drugačiju posvetu majci, koju je u knjizi oživio i od nje stvorio jedan od onih likova koje pamtimo cijeli život. To je majka koja je zaljub­ ljena u nogomet, ne boji se ničega, razgovara s nogometnim velikanima, bez srama nosi lude šešire, ona je prava žestoka navijačica, koja obožava svoj klub i, još više, svoje sinove.

Ništa od umjetnosti roman je o ljubavima, ispisan strastveno i bez zadrške. Péter Esterházy govori o najdubljim i najjačim emocijama bez patetike te nam stalno, i u najtežim trenucima, kada nam već naviru suze, nudi smiješak, veselje pripovijedanja i čitanja.

- 245 -

Péter Esterházy Poboljšano izdanje roman prevela s mađarskog Xenia Detoni 384 stranice

U siječnju 2000. godine Péter Esterházy otkrio je da je njegov otac, kojem je upravo podigao literarni spomenik u svom netom završenom remek-djelu Harmoniji caelestis, bio špijun ma­đarske komunističke tajne službe. Sa zadivljujućom hrabrošću Péter se Esterházy suočio s kompromitirajućim materijalima o svom ocu i o tom iskustvu napisao svojevrstan pri­dodatak Harmoniji - Poboljšano izdanje.

S mnogo humora, samoironije, ali nadasve žalosti Péter je Esterházy opisao to tragično i traumatično iskustvo. Otac, neokaljana figura piščeve mladosti, koji ga je stvorio i odredio kao pisca, u dokumentima se razotkriva kao najobičniji špicl.

Vrbovan 1957. do svoga je umirovljenja 1980. pod kodnim imenom Csanádi redovito pisao izvještaje tajnoj policiji.

Roman Poboljšano izdanje jasnije nego li bilo koji dokument otkriva sav užas i strepnje življenja pod komunizmom, sve pore društva i obitelji u koje se uvukla partija i koje je nemilosrdno razgrađivala. Uza sve to Poboljšano izdanje svojom literarnom vrijednošću nadilazi osobnu tragediju. Prepun tuge i boli roman pokazuje kako se teško suočiti sa sobom i svojom prošlošću, ali da je to moguće, da se može doživjeti pročišćenje i pri tom ne ostati uprljan sačuvavši ljubav prema ocu.

- 246 -