Juda

Amos Oz

Juda Juda

“Pravo remek-djelo, roman mudrosti, melankolije i humora.�

Hannes Stein, Die Welt

-1-

Od istog autora u izdanju Frakture: Iznenada u dubini šume Kako izliječiti fanatika Među svojima Pantera u podrumu Priča o ljubavi i tmini Prizori iz seoskog života Rimovanje života i smrti Židovi i riječi (s Fanijom Oz-Salzberger)

-2-

Amos Oz

Juda prevela s hebrejskog Andrea Weiss Sadeh

Fraktura -3-

Naslov izvornika Judas © 2014, Amos Oz © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2016. © za prijevod Andrea Weiss Sadeh i Fraktura, 2016.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-799-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 943175

-4-

1.

O

vo je priča iz zimskih dana svršetka pedeset devete i početka šezdesete godine. U ovoj priči ima grijeha i požude, iznevjerene ljubavi i jednog religioznog pitanja koje je ostalo bez odgovora.

Na ponekim zgradama još se vide ožiljci rata koji je prošao gradom prije deset godina. U pozadini se čuje svirka daleke harmonike ili tankoćutni zvuci usne harmonike u predvečerje iza nabitih škura.

U mnogim jeruzalemskim stanovima još se uvijek na zidu dnevnog boravka može naći vrtlog Van Goghovih zvijezda ili nemir njegovih čempresa, na podu su još uvijek razastrti slamnati tepisi, a naopako okrenute knjige Dani Ciklaga ili Doktor Živago leže otvorene na kauču od spužve prekrivenom tkaninom s orijentalnim uzorkom i kukičanim jastucima s čvorićima. Čitave večeri u sobi gori naftna peć plavičastim plamičcima. U kutu sobe u minskoj čahuri raste cvjetni aranžman od drača.

Početkom prosinca Šmuel Aš prekinuo je studij na sveučilištu u namjeri da se odseli iz Jeruzalema zbog neuspjele ljubavi, istraživačkog rada koji nije napredovao, a ponajviše zbog toga što je financijsko stanje njegova oca bilo sve lošije, pa je Šmuel bio prisiljen potražiti posao.

Bio je korpulentan mladić, uspravna držanja, imao je dvadeset pet godina i bio je sramežljiv, osjetljiv, socijalist, imao je astmu i sklonost da se zaljubi u tren oka i isto tako brzo razočara. Ramena su mu bila teška, vrat kratak i debeo, a takvi su bili i njegovi prsti: debeli i kratki kao da svakome od njih nedostaje jedan članak. Iz -5-

svih pora na licu i vratu Šmuela Aša nezaustavljivo je izbijala kovrčava brada nalik na žicu za ribanje lonaca. Ta se brada spajala s njegovom divljom kosom na glavi i zapetljanim uvojcima na prsima.

Iz daljine je uvijek izgledao, i ljeti i zimi, kao da se kupa u vlastitom znoju. No izbliza se, na ugodno iznenađenje promatrača, dalo osjetiti da Šmuelova koža ne bazdi znojem, već ugodnim mirisom pudera za bebe. U trenutku se znao zapaliti za nove ideje pod uvjetom da su dolazile u ruhu britka jezika i proturječja. No isto se tako brzo zamarao, možda zbog toga što je imao povećano srce i astmu.

Oči bi mu se u svakoj prilici brzo i lako ispunile suzama i to mu je uzrokovalo snažan osjećaj nelagode, čak i srama: kod ograde je neumorno mijaukao mačić u zimskoj noći, možda je izgubio svoju mamu, i taj mu je mačić uputio srcedrapajući pogled i nježno se privio uz njegovu nogu, a Šmuelove oči smjesta su se zamaglile. Ili kad je na kraju nekog osrednjeg filma o osamljenosti i očaju u Kinu Edison najproblematičniji lik pokazao obilje svoje ljudskosti, Šmuel je smjesta osjetio kako mu suze stišću grlo. Ako bi na izlazu iz bolnice Šaarei Cedek spazio mršavu ženu s djetetom, potpune mu strance, kako stoje zagrljeni i jecaju, i njega bi smjesta uhvatio plač.

U to vrijeme smatralo se da je plač ženska stvar. Muškarac obliven suzama budio je odbojnost, čak i blago gađenje, baš kao i žena kojoj su na bradi rasle dlake. Šmuel se jako sramio te svoje slabosti i ulagao je puno napora da je potisne, no bez uspjeha. Duboko u srcu i sam se znao pridružiti podsmijehu koji je izazivala njegova preosjetljivost te se pomirio s činjenicom da njegova muževnost ima urođenu manu i stoga će gotovo sigurno njegov život proći uzalud i neće ispuniti nikakvu svrhu.

No što ti to radiš, pitao se ponekad u navali gađenja prema samom sebi, što ti zapravo radiš osim što se samosažalijevaš? Na primjer onog si mačića mogao staviti pod kaput i donijeti ga u svoju sobu. Tko ti je to branio? A ženi koja je plakala s djetetom mogao si jednostavno prići i upitati je možeš li joj ikako pomoći. Ili si -6-

mogao posjesti dijete s knjigom i keksima na balkon dok ti i ta žena sjedite jedno blizu drugoga na krevetu u tvojoj sobi i ona ti šaptom povjerava svoje nedaće i što sve možeš pokušati učiniti da joj pomogneš.

Nekoliko dana prije no što ga je ostavila, Jardena mu je rekla: “Ti si ili kao neki zaigrani psić, bučan, skače posvuda, petlja se pod nogama, čak i kad sjediš na stolcu, čini se da čitavo vrijeme pokušavaš uloviti vlastiti rep, ili potpuno suprotno – danima nepomično ležiš u svom krevetu kao neprovjetreni poplun.”

Ovime je Jardena aludirala na Šmuelov stalni umor, a s druge strane, na nekakvu urođenu pokretljivost koja se mogla vidjeti po načinu njegova hoda u kojem se uvijek naziralo prikriveno trčanje: stube je preskakao gutajući po dvije u jednom dahu. Prometne ulice prelazio je poprečno, užurbano, gorljivo, ne pogledavši ni lijevo ni desno, kao da se baca u samo središte meteža, sa svojom bradatom kovrčavom glavom isturenom kao da ulazi u srce bitke i tijelom usmjerenim naprijed. Uvijek je izgledalo kao da se njegove noge svom snagom trude dostići tijelo koje želi dostići glavu, kao da noge strahuju da ako ne stignu na vrijeme, Šmuel će već zamaknuti za ugao ulice i ostaviti ih posred ceste. Tako je trčao svakog dana, uspuhan, grozničav, ne zato što se bojao da će zakasniti na predavanje ili politički sastanak, već zato što je svakog trenutka, ujutro i uvečer, htio što prije završiti sa svim obavezama, prekrižiti sve stavke zapisane na listu s dnevnim rasporedom. I konačno se vratiti u mir i tišinu svoje sobe. Svaki dan njegova života činio mu se kao nesuvisla utrka s preprekama koja se vrti ukrug, od silom prekinutog sna ujutro pa do povratka pod poplun.

Jako je volio propovijedati svojim sugovornicima, napose svojim prijateljima s kolegija Obnova socijalizma. Volio je objašnjavati, definirati počela, ulaziti u kontradikcije, opovrgavati i iznositi novosti. Govorio je nadugačko i naširoko, s užitkom, žarom i zanosom.

No kad bi mu odgovorili, kad bi došao red da on odgovori na ideje -7-

drugih, smjesta bi postajao nestrpljiv, nesposoban slušati, i preplavio bi ga takav umor da su mu se oči sklapale i glava mu je padala na snažna prsa.

I Jardeni je volio držati svakojake ushićene govorancije, pobijati uvriježena mišljenja i propitkivati norme, donositi zaključke iz pretpostavki i pretpostavke iz zaključaka. No kad je ona nešto njemu govorila, njegovi kapci počeli bi se spuštati već za dvije-tri sekunde. Optuživala ga je da je uopće ne sluša, a on je to poricao, onda je ona zatražila da joj ponovi to što mu je ovoga trena rekla, a on bi promijenio temu i počeo s njom razgovarati o Ben Guri­ onovim pogreškama. Bio je dobra srca, velikodušan, dobronamjeran i mek kao vunena rukavica, uvijek je činio sve da bude koristan drugima, no također je bio zbunjen i nestrpljiv: zaboravio bi gdje je objesio drugu čarapu, što je od njega zapravo htio kućevlasnik ili kome je posudio bilješke s predavanja. No nikad se nije zbunio kad bi krenuo bez pogreške citirati riječi koje je Kropotkin uputio Ničijajevu nakon njihova prvog sastanka, i što je rekao nakon drugoga. Ili koji je od Isusovih apostola bio najšutljiviji.

Premda su joj bili simpatični njegov nezauzdan duh, njegova bespomoćnost i ono što joj se činilo kao pseća osobina raspamećenosti, veselja i razuzdanosti, kao da je veliki odbačeni pas koji se uvijek na poziv dolazi pomaziti i zaslini joj čitava koljena, Jardena je ipak odlučila prekinuti s njim i prihvatiti bračnu ponudu svog bivšeg dečka, marljivoga, šutljivoga hidrologa po imenu Nešer Šaršavski, stručnjaka za prodiranje vlažnih zračnih masa, koji je gotovo uvijek znao pogoditi njenu sljedeću želju. Nešer Šaršavski kupio joj je zgodnu maramu za rođendan po kršćanskom kalendaru, a zatim joj je, prije dva dana, kupio i zelenkasti ćilim za rođendan po židovskom kalendaru. Čak se sjećao rođendana njenih roditelja.

-8-

2.

O

tprilike tri tjedna prije Jardenine svadbe Šmuela je preplavio očaj zbog izgubljenog doktorata “Isus u očima Židova”, kojem je isprva pristupio s ogromnim oduševljenjem, sav naelektriziran od siline uvida koji je zabljesnuo njegov um u trenutku odabira teme radnje. No kad je počeo provjeravati podatke i pregledavati izvornike, smjesta je uvidio da njegov trenutak prosvjetljenja ne donosi nikakvu novost, već da je postojao u tiskanom obliku još i prije no što se on rodio, od početka tridesetih godina u rukom napisanoj zabilješci na stranici teksta koji je sastavio njegov veliki učitelj, profesor Gustav Jom-Tov Ajzenšlum.

I na kružoku socijalističke obnove nastala je kriza: kružok se održavao bez iznimke svake srijede u osam navečer u čađavom kafiću niska stropa u jednoj od stražnjih uličica u četvrti Jagia Kapaim. Tamo su se sastajali zanatlije, vodoinstalateri, električari, ličioci i radnici u tiskari i ponekad igrali dame te je stoga baš taj kafić članovima kružoka izgledao kao manje-više proletersko mjesto. I premda se ličioci i serviseri radioprijamnika nisu nikad pridru­ žili stolu članova kružoka, ponekad bi neki od njih nešto primijetio s udaljenosti od dva stola, a i obratno, ponekad bi neki od članova kružoka ustao i bez straha se približio stolu igrača dame da zatraži od radničke klase vatre za cigaretu.

Nakon duljeg vremena napetosti gotovo svi sudionici kružoka prihvatili su iskaz Dvadesetog kongresa sovjetske Komunističke partije u vezi sa Staljinovim diktatorskim režimom, no bila je tamo -9-

šačica samopozvanih koja je zahtijevala od članova da preispitaju ne samo svoju odanost Staljinu već i svoj odnos prema počelima diktature proletarijata koja je utemeljio Lenjin. Dvojica članova otišla su tako daleko da su spomenula ideje mladoga Marxa kao izazov Marxovoj željeznoj teoriji iz starijih dana. Kad je Šmuel pokušao umiriti zahuktalu situaciju, četvero od šestero članova kružoka iznijelo je svoje neslaganje te su objavili osnivanje nove samostalne ćelije. Među tih četvero odmetnutih bile su i jedine dvije djevojke u kružoku, bez kojih je sve izgubilo smisao.

Tog istog mjeseca Šmuelov je otac izgubio parnicu u dugogodišnjem procesu protiv svojeg bivšeg poslovnog partnera u maloj tvrtki (Šahaf i partner, d.o.o., izrada zemljovida i fotografija iz zra­ ­ka). Njegovi su roditelji bili prisiljeni ukinuti mjesečnu potporu kojom se uzdržavao još od početka studija. Sišao je u dvorište, potražio i pronašao u udubini iza kanti za smeće nekoliko kartonskih kutija, odnio ih u svoju unajmljenu sobu u četvrti Tel Arza i svakog dana neuredno u njih ubacivao po nekoliko knjiga, odjevnih i osobnih predmeta. No još uvijek nije imao pojma kamo bi uopće mogao odavde otići.

Ponekad se uvečer znao prošetati kišnim ulicama bauljajući kao ojađeni medvjed kojeg su prenuli iz zimskog sna. Svojim teškim hodajućim trkom prolazio je opustjele ulice u centru grada, šibane vjetrom i hladnoćom. Koliko je samo puta dočekao mrak zarobljen pljuskom u nekoj sporednoj uličici četvrti Nahalat Ševa buljeći u željeznu kapiju ispred kuće u kojoj Jardena više nije stanovala.

Ponekad bi ga noge pogreškom odvele do nekih zimom okovanih, zabačenih četvrti koje nije poznavao, Nahalot, Beit Israel, Ahva ili Musrara, gacao je po lokvama i zaobilazio kontejnere za smeće prevrnute na vjetru. Nekoliko puta gotovo se svojom raskuštranom, snažno isturenom glavom zabio u betonski zid koji razdvaja izrael­ ski od jordanskog Jeruzalema, kao da ga želi probosti rogovima.

- 10 -

Rastreseno se čudio gledajući natpise koji su ga iz zahrđalih spletova bodljikave žice obavještavali: Stani! Granica pred tobom!

Oprez, minsko polje! Opasnost – ničija zemlja! I također: Pozor – pred tobom je područje izloženo vatri neprijateljskih snajpera! Šmuel je oklijevao između tih natpisa kao da mu je netko stavio pred nos bogati jelovnik iz kojeg mora odabrati najdraže jelo.

Gotovo je svake večeri tako tumarao mokar do kože dok mu je iz raskuštrane brade kapala voda, tresući se od hladnoće i beznađa, sve dok naposljetku ne bi umoran i malaksao ponovo dopuzao do svoga kreveta te se tamo skutrio do sljedeće večeri: umarao se lako, možda zbog svog povećanog srca. A onda je opet, s dolaskom sumraka, ustajao otežalih udova, navlačio odjeću i kaput još vlažan od noćašnjeg lutanja, i noge bi ga ponovo ponijele do kraja grada, u Talpiot, u Arnonu. Tek kad je nabasao na kontrolnu točku prije vrata kibuca Ramat Rahel i sumnjičavi ga je čuvar odmjerio od glave do pete, u trenu se pribrao, okrenuo na peti i stao vraćati kući nervoznim, užurbanim koracima nalik na uljudni trk. Po povratku je pojeo dvije kriške suhoga kruha i kiselo mlijeko, razastro svoju mokru odjeću te se opet uvukao i zakukuljio u deku dugo se uzalud pokušavajući ugrijati. Na kraju ga je savladao san i spavao je sve do sljedeće večeri.

Jednom je sanjao da se sastao sa Staljinom. Sastanak se održao u stražnjoj sobi niska stropa u čađavom kafiću kružoka socijalističke obnove. Staljin je profesoru Gustavu Ajzenšlumu naredio da izbavi Šmuelova oca iz svih nedaća i novčanoga gubitka, a Šmuel je, iz neobjašnjivog razloga, vidio Staljina izdaleka, s krova samostana Dormicion na vrhu planine Cion, preko kraja zapadnog zida koji je ostao zarobljen na teritoriju s druge strane granice, na području jordanskog Jeruzalema. Nikako nije uspijevao objasniti Staljinu nasmijana brka zašto su Židovi zapravo izopćili Isusa i zašto se još uvijek toga drže i uporno mu okreću leđa. Staljin je Šmuela nazvao

- 11 -

Judom. Na kraju tog sna na tren je zatitrao slabašni lik Nešera Šaršavskoga, koji je Staljinu uručio poklon u obliku šteneta koje je cviljelo iz limene kutije. Zbog tog cvileža Šmuel se probudio s tupim osjećajem da njegovi nejasni pokušaji da objasni situaciju ne samo da su sve pogoršali, već su u Staljinu izazvali podsmijeh i sumnju.

Kiša i vjetar udarali su o prozor njegove sobe. Limena nadstrešnica za rublje obješena izvana na balkonske rešetke šuplje je udarala o rukohvat dok je pred jutro jačala oluja. Dva psa udaljena od njegove kuće, a možda i jedan od drugoga, čitave noći nisu prestajala s lavežom koji se povremeno pretvarao u zavijanje.

Tako mu je palo na pamet da napusti Jeruzalem i ode pronaći neki lagan posao u nekoj zabiti, možda kao noćni stražar na planinama Ramon, među kojima se, kako je čuo, osniva novo pustinjsko naselje. No u međuvremenu mu je u ruke prispjela pozivnica za Jardenino vjenčanje: izgleda da se njoj i Nešeru Šaršavskom, njezinu pokornom hidrologu, stručnjaku za opskrbu kišnicom, žurilo da stanu pod svadbeni baldahin. Nisu se mogli strpjeti ni do kraja zime. Šmuel ih je dakle odlučio iznenaditi, iznenaditi čitavo njihovo društvo, te prihvatiti poziv za svadbu: protivno svim nepisanim pravilima, on će se samo stvoriti tamo, razdragan, glasan, nasmijan, tapšat će goste po ramenu, gost, a ne uzvanik, pojavit će se baš usred bračne ceremonije pod baldahinom gdje obično stoje samo najuži članovi obitelji i najbliži prijatelji, a zatim će se svim srcem pridružiti slavlju nakon obreda, stopiti se s općim veseljem i za vrijeme umjetničkog programa izvesti imitaciju velikih rabina pod pogledom punim osude profesora Ajzenšluma.

No ujutro na dan Jardenine svadbe Šmuel je dobio snažan napadaj astme i jedva se odvukao do ambulante, gdje su mu uzaludno pokušali pomoći respiratorom i koktelom lijekova protiv alergije.

Kad mu se stanje još više pogoršalo, prevezli su ga u bolnicu Bikur Holim.

- 12 -

Sate u kojima su se odvijali Jardenina svadbena ceremonija i slavlje Šmuel je proveo na Hitnoj pomoći. Poslije je proveo čitavu noć dišući kroz priljubljenu masku s kisikom. Sutradan je odlučio bez odgode otići iz Jeruzalema.

- 13 -

- 14 -

3.

P

očetkom prosinca, na dan kad je u Jeruzalemu počeo padati rijetki snijeg pomiješan s kišom, Šmuel Aš obavijestio je svog profesora Gustava Jom-Tova Ajzenšluma kao i ostale profesore s Odsjeka za povijest i religijsku znanost da prekida studij. Vani su se valjali gusti komadi magle koji su Šmuela podsjećali na nakupine prljave vate.

Profesor Ajzenšlum bio je sitan i ukočen čovjek s naočalama debelih stakala kao dno pivske krigle te oštrih, uglatih kretnji koje su podsjećale na marljivu kukavicu koja se iznenada pojavljuje iza vratašca zidnog sata. Bio je potpuno šokiran nakon što je saslušao što Šmuel Aš namjerava.

“Ma kako to! I na koji način! Što nas je odjednom spopalo? Isus u židovskim očima! Pa nema dvojbe da ćemo u tom području raz­ otkriti jedno čitavo novo plodonosno polje! U Gemari! U dodacima Gemare! U Spisima mudraca! U narodnim pripovijetkama! U srednjem vijeku! Sigurni smo da će novost našeg doprinosa biti od velike važnosti! No? Onda? Možda da ipak malo pomalo počnemo istraživati? Bez ikakve dvojbe, smjesta se moramo pribrati i otresti te negativne ideje da dezertiramo usred samog čina!”

Govorio je izdišući kroz nosnice na stakla svojih naočala i naizmjenično ih žustro brišući izgužvanim rupčićem. A zatim je iznenada, usred gotovo silovitog rukovanja, rekao posve drugačijim, pomalo posramljenim glasom: “No ako smo, ne daj Bože, upali u neku vrstu materijalnih poteškoća, zacijelo ćemo doći u mogućnost - 15 -

da na najdiskretniji način i s umjerenošću zatražimo skromnu potporu.” Ponovo je divlje stisnuo Šmuelovu ruku tako da su mu kosti lagano krcnule te ga je opet obuzeo gnjev: “Nećemo samo tako odustati od svega! Ni od Isusa, ni od Židova, a također ni od vas! Vratit ćemo vas na stazu unutrašnjeg zova vaše misije!”

Izašavši iz sobe profesora Ajzenšluma, Šmuel se nehotice smiješio jer se sjetio svih studentskih zabava na kojima je on uvijek briljantno igrao ulogu Gustava Ajzenšluma koji odjednom iskače kao kukavica na oprugama iza vratašca zidnog sata i svima se obraća kao i uvijek u prvom licu množine didaktičnim tonom, čak i svojoj ženi u spavaćoj sobi.

Iste večeri Šmuel Aš napisao je oglas u kojem je vrlo povoljno, zbog neplaniranog preseljenja, ponudio mali bakelitni radioprijamnik marke Philips, pisaći stroj Harms Baby te rabljeni gramofon s dvadesetak ploča: klasična glazba, jazz i šansone. Taj je oglas izvjesio na plutenu oglasnu ploču pored stuba koje vode u kafić u podrumu zgrade Kaplan. Zbog nagomilanih oglasa i raznih reklama morao je svojim oglasom potpuno prekriti onaj ispod, manji od njegova: to je bio plavkasti papirić koji je Šmuel uočio po tome što je bio ispisan s pet-šest redaka urednog i oku ugodnog ženskog rukopisa.

Nakon toga je krenuo gotovo kasom, s raskuštranom isturenom ovnovskom glavom koja kao da želi pobjeći od debelog vrata pod sobom, prema autobusnim postajama koje su se nalazile ispred ulaza u kampus. No nakon četrdesetak-pedesetak prijeđenih koraka, prolazeći pored skulpture Henryja Moorea, željeznog lika debele, zelenkaste, masivne žene koja leži čitava tijela prekrivena maramom gruba tkanja, odjednom se prestravljeno osvrnuo i odjurio nazad do zgrade Kaplan, do oglasne ploče pored stuba kafića. Njegovi debeli prsti hitro su strgnuli njegov oglas o rasprodaji predmeta

- 16 -

kako bi mogao pročitati jednom i još jednom ono što je prije nekoliko trenutaka sam sakrio od svojih očiju: prijedlog za osobnu vezu

Studenta društvenih znanosti, samca, osjećajnoga sugovornika kojeg zanima povijest možemo besplatno primiti na stan te mu osigurati skromno mjesečno primanje ako je voljan praviti društvo u trajanju od otprilike pet sati svake večeri sedamdesetogodišnjem invalidu, obrazovanom čovjeku širokih vidika. Invalid je uglavnom sposoban brinuti se o sebi te mu je potrebno društvo ponajviše za razgovor, a ne za pomoć. U svrhu osobnog razgovora i predstavljanja, molimo, dođite od nedjelje do četvrtka između četiri i šest poslijepodne na adresu Put rabina Albaza 17 u četvrti Šaarei Hesed (upitajte za Ataliju).

Zbog posebnih okolnosti kandidat će se morati unaprijed pismeno obvezati na diskreciju.

- 17 -

- 18 -

A

mos Oz rođen je kao Amos Klausner 4. svibnja 1939. u Jeruzalemu. Jedan je od najvažnijih suvremenih izraelskih pisaca.

Odrastao je u Jeruzalemu u Ulici Amos u četvrti Kerem Avraham, u kojoj je smještena radnja najvećeg broja njegovih romana. Ozovi su stavovi izrazito pacifistički u sferi politike i socijalnodemokratski u sferi socijalne ekonomije. Jedan je od prvih Izraelaca koji je zago­ varao rje­šavanje izraelsko-palestinskog sukoba nakon Šesto­dnev­ nog rata. Učinio je to još 1967. u članku “Zemlja naših preda­­ka” u novinama Davar. Jedan je od utemeljitelja pokreta Peace Now. Njegova prva zbirka priča Gdje šakali zavijaju izlazi 1965., a prvi roman Možda drugdje 1966. Do sada je objavio tridesetak knjiga priča, romana i eseja, među kojima se po­sebno ističu Moj Michael, Planina lošeg savjeta, Soumchi, Crna kutija, Fima, Pantera u podrumu, Isto more, Priča o ljubavi i tmini, Rimovanje života i smrti, U zemlji Izrael, Izrael, Palestina i mir i Kako izliječiti fanatika. Djela su mu prevedena na više od četrdeset svjetskih jezika.

Redovito objavljuje eseje o politici, književnosti i miru. Pisao je za Davar, Yedioth Ahronoth, New York Review of Books i sve važnije svjetske dnevne novine. Amos Oz dobitnik je niza prestižnih nagrada – Izra­elske nagrade za književnost, Mirovne nagrade njemačkih nakladnika i knjižara, Goetheove nagrade grada Frankfurta, francuske nagrade Senders, Heineove nagrade, Legije časti, Nagrade Princ Asturias, Nagrade Franz Kafka i mnogih drugih važnih svjetskih nagrada i priznanja.

- 317 -

- 318 -

A

ndrea Weiss Sadeh rođena je u Zagrebu, gdje je studirala engleski i francuski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu. Od 1994. do 1997. pohađala je Umjetnički koledž “Beit Berl” u Izraelu u usmjerenju likovni pedagog u neformalnom odgoju. Od 1997. do 2002. na Sveučilištu u Tel Avivu studirala je humanističke znanosti (povijest umjetnosti, filozofiju i povijest Europe). Godine 2008. pohađala je edukaciju za art terapeuta. Danas predano vodi radionice art terapije za žene koje je sama osmislila u Centru Staze (www.centarstaze.com). U svemu što radi važno joj je jasno prenijeti poruku ljubavi i kreativnosti koje osnažuju ljudski duh. Članica je Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Prevodi s engleskog i hebrejskog jezika. Prevela je knjige Zeruye Shalev Ljubavni život, Muž i žena i Kasna obitelj, Etgara Kereta Pizzerija Kamikaze i druge priče te Amosa Oza Prizori iz seoskog života, Među svojima, Priča o ljubavi i tmini i Kako izliječiti fanatika.

- 319 -

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednica Iva Karabaić Lektura i korektura Margareta Medjurečan Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Roko Crnić Godina izdanja 2016., listopad Tisak Denona, Zagreb ISBN 978-953-266-799-8 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 Fraktura je dobitnik Nagrade Londonskog sajma knjiga i Booksellera za najboljeg međunarodnog nakladnika 2015.

- 320 -

- 321 -

Kad mu nakon bankrota roditelji više ne mogu financirati studij, zaručnica se iznenada uda za drugoga, a kružok socijalista raskoli se zbog podrške Staljinu, Šmuel Aš prepušten je sam sebi. Javlja se na zagonetni oglas i počinje praviti društvo starom invalidu uselivši se u njegovu oronulu kuću na rubu Jeruzalema s pogledom na Dolinu raspeća. Uz vremešnog Valda u kući živi zagonetna Atalia, a Šmuel se nađe u procjepu između očaranosti ženom gotovo dvostruko starijom od sebe i želje da u djelu o Isusu i Židovima konačno iznese smjelu tezu o Judi i njegovoj izdaji.

U svojem novom romanu Juda Amos Oz još jednom dokazuje zašto je jedan od najboljih pripovjedača današnjice. Kroz priču o mladiću na životnom raskršću iznosi provokativnu ideju o kršćanstvu i izdajicama, ne zaobilazi ni visoku cijenu izraelsko-arapskog sukoba, a njegov poziv na suosjećanje otapa srca čitatelja.

“Oz je nenadmašan, maštovit kroničar unutarnjih i vanjskih transformacija svoje zemlje.”

New York Times Book Review

149,00 kn

- 322 www.fraktura.hr