Kad bijah pun tame

Djela Mirka KovaËa knjiga petnaesta

1

Djela Mirka KovaËa: Cvjetanje mase Gubilište Elita gora od rulje Evropska trulež Knjiga pisama Pisanje ili nostalgija Grad u zrcalu Malvina Ruganje s dušom Uvod u drugi život Ruže za Nives Koen Kristalne rešetke Vrata od utrobe Isus na koži

2

Mirko KovaË

Kad bijah pun tame scenarij, drama, komedija

Fraktura

3

Copyright ≈ Mirko KovaË i Fraktura, 2011.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

All rights are represented by Fraktura, Croatia.

ISBN 978-953-266-346-4 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 787239

4

Kad bijah pun tame doga Ä? a se u lipnj u 1973. godi n e

5

6

prva scena

Okrenem se do ruba ležaja, na podu je portablica marke olivetti, otipkam naslov Usamljenost u dvoje, ne mogu se sjetiti Ëiji je to stih, ali me taj stih opsjeda otkako sam s Petrom. Otipkam to ležeÊi i vraÊam se na svoje mjesto, privijam se uz Petru, želim se stopiti s njom.

Petra Ëita moju knjigu koju napadaju kao “vulgarnu i erotsku”, premda se u svim kritikama provlaËe politiËke osude. Kao da se nastavlja sudbina moje prve knjige.

Dok Petra Ëita, gledam na ovitku svoju fotku. Izgledam kao osu­ enik.

Potkrovlje je prostrano, u kutku široki jogi na podu, uz boËni zid uska polica za knjige i alt deutsch ormar u lošem stanju, kupljen na buvljaku. Radni stol zatrpan knjigama. Na stolu je velika pisaÊa mašina olympia, pokraj nje razasute cigarete. Niski zidovi pot­ krovlja obloženi su policama na kojima su knjige, gramofonske ploËe, razni predmeti s buvljaka, starinski gramofon s mesinganom školjkom, moderna glazbena linija, radio kasetofon, itd.

7

Kuhinjica je odmah kod ulaznih vrata. Na širem potpornom stupu stari zidni telefon, ali samo kao ukras. To je lijep antikni primje­ rak. Telefon kojim se služim, crne boje i marke iskra, stoji na maloj polici priËvršÊenoj uza zid, ima dugaËak gajtan i može se nositi u svaki kutak stana. Zid iznad telefona ižvrljan je raznim brojevima, imenima i crtežiÊima.

Postoje još jedna uža vrata dreËavo žute boje. To su vrata kupa­ onice.

Snop svjetla pada kroz otvoreni krovni prozor.

S obje strane jogija pepeljare pune opušaka, razbacane knjige, novine, ilustrirani Ëasopisi, cipele, odjeÊa, papiri, lampa, šalice, tanjuriÊi, ljuske od jaja. Tu je i jedna kaciga, vojniËki šljem.

I portablica s udjenutim papirom i nekoliko otipkanih redaka.

U zdjeli na podu krupne soËne trešnje. Pomaknem knjigu koju Petra drži u ruci i Ëita ležeÊi. Hranim je trešnjama, jede ih tako lijepo i erotiËno. Uživam u njoj, u svemu što ona radi.

Ja: (ljubeÊi je) Petra Sakra! Tko ti je dao to ime?

Petra: Ja. Ja: Ima li neko znaËenje?

Petra: Ima. Ja: Koje?

Petra: Sveti kamen.

Ja: Petra Sakra - sveti kamen.

Petra: Može i kamena svetica.

Ja: Ili svetica - kurvica.

8

Ispružim ruku do police, ukljuËim radio.

Glazba s radija.

Grlim Petru, ali osjeÊam da je gubim. Zaronim glavu u njezin trbuh, potom izmeu nogu. VraÊam se do njezinih grudi. Ona me odgurne, bez grubosti.

Ponovno analiziram njezino tijelo.

Ona Ëita moju knjigu; izusti naglas jednu reËenicu.

Petra: “Volio bih da sam Êelavo dijete na tvojim dojkama.” Hm, ne shvaÊam. (odlaže knjigu, mršti se) Ili ne razumijem.

Ja: Ne svia ti se?

Petra: Ne znam. Takvo što nisam nikad Ëitala.

Ja: Ali si Ëitala knjige? Išla si u neku školu?

Petra: Misliš da je za Ëitanje potrebna škola? (nasmije se i vraÊa se knjizi, još kratko Ëita, ponovno odustaje) Ne ide dalje. (zavitla knjigu koja pada na štednjak). Nije to literatura.

Ja: Uh, ti znaš što je literatura! Zadržimo se na onome što ti jesi.

Petra: A to je?

Ja: (stanka) Dobra maËka. I ništa više.

Petra: Baš ništa više? Nikakvo ljudsko biÊe? Koza? Možda bih bila netko da mi se svia tvoja knjiga? Ali, ne svia mi se.

Petra se pridigne, povuËe se do uzglavlja kreveta, naslanja se le­ ima uza zid, skupi noge, obujmi ih rukama, naslanja bradu na koljena. Zoblje trešnje. Gleda me nekako prezirno.

Ili mi se to Ëini.

9

Petra: “Volio bih da sam Êelavo dijete na tvojim sisama.” Ako je to erotika, onda sam i ja svetica. ∆elavo dijete na sisi! Odvratna slika. O Ëemu ti uopÊe pišeš?

Ja: O Ëemu pišem? (stanka) Takva se pitanja ne postavljaju piscima.

Ustanem i napravim nekoliko nemirnih pokreta. Gol sam. Prila­ zim pisaÊem stolu, sagibam se i usnama grabim jednu cigaretu, odlazim do kuhinjice i tu pripaljujem cigaretu uvijek na isti naËin, na ringli plinskog štednjaka. Hodam gol po sobi; nekontrolirano uvlaËim dimove i najednom zakašljem.

I Petra skoËi s ležaja. Oboje smo goli.

Petra: Ili samo provociraš te pijane impotentne ideologe i službenike koji dižu galamu na neka sranja da dokažu kako njihov posao nije uzaludan.

Ona ogrne kuÊnu haljinu, krene prema kupaonici, ali zakratko zastane.

Petra: Ševe opisuješ kao da nikad nisi ševio.

Ulazi u kupaonicu. Zatvaram vrata da ne slušam prskanje vode, šum tuša.

Htio sam joj reÊi da mnogo toga izmeu nas ne štima. Nisam želio zapoËinjati svau.

Naslanjam Ëelo na vrata, potom se bacam na jogi, njušim jastuk, upijam njezine mirise. Umatam se u pokrivaË, valjam se i otko­ trljam s ležaja na pod.

Zvoni telefon.

Umotan u pokrivaË prilazim do telefona, gledam ga sa strahom.

Podižem slušalicu. »ekam. »ujem disanje, Ëujem ženski smijeh.

10

Stanka.

Glas: Kaži nešto!

Ja: Lena! (stanka) Odavno ti nemam što reÊi. Što Lena hoÊe?

Ne znam što Lena hoÊe. Bili smo u braku, imamo preslatku pe­ togodišnju djevojËicu Enu. I to je jedino što vrijedi iz toga braka.

Malena Ena naslijedila je majËin muziËki talent, veÊ svira vio­ lonËelo, Lenin instrument.

druga scena

Staro glomazno pokuÊstvo. Na komodi lijep primjerak menore.

U tome stanu i ja sam živio, a da nikad nisam bio naËistu volim li tu ženu. Lena je sitna, crnoputa. Roditelji su joj stradali u na­ cistiËkom logoru. Živi s bakom i malom Enom.

Lena je stalno u nekom grËu, hoda s telefonom u ruci i slušalicom na uhu. VuËe za sobom dugaËki telefonski gajtan, zapetljava se i otpetljava u tim žicama.

Lena: Nemaš mi što reÊi? Ili ne možeš?

Ja: Zašto ne bih mogao?

Lena: Pa ako je neka drolja s tobom, onda ne možeš.

Ja: Zašto bi sa mnom bila drolja. Ili misliš da je svaka žena drolja?

Lena: Ne, ne mislim. Drolje su samo one koje su s tobom.

Ja: Pa i ti si bila sa mnom. Bila si udana za mene. Rodila si mi kÊerkicu. Ali nisi drolja. Što ti hoÊeš od mene? Pa mi smo sretno rastavljeni.

11

Šutnja. Potom zajedljiv smijeh.

Cijelo vrijeme dok Lena razgovara, naša kÊerkica sjedi za stolom i crta. Prisluškuje razgovor.

U blagovaonicu ulazi baka Eva. Otmjena gospoa u dubokoj starosti. Stoji i pije Ëaj iz šalice.

Lena: Ako baš hoÊeš znati, ja stvarno jesam sretna. Jako, jako sretna.

Ja: Drago mi je. Hvala Bogu da si sretna. NeÊeš više prenositi depresije na moju kÊerkicu.

Lena: HoÊeš li da Ëuješ zašto sam sretna.

Ja: Samo kratko. Imam ovdje nekoga. Šutnja.

Ja: Halo.

Lena: (najprije mirno, potom histeriËno) E, pa, sretna sam, jer sam te definitivno otkvaËila, jer sam te zaboravila, jer sam smogla snage pljunuti na tvoju knjigu u kojoj spominješ i moju obitelj.

Stidim se te knjige. I sve Êu uËiniti da nikad ne doe u ruke moje kÊeri.

Stara gospoa Eva odmahuje glavom, ne svia joj se tako svadljiv ton.

Otpije gutljaj iz šalice.

Mala Ena dolazi do klavira i poËne udarati po dirkama da bi zaglušila majËine rijeËi.

12

tre∆a scena

Petra izlazi iz kupaonice, u kuÊnom je ogrtaËu. Zastane kod vrata.

Gleda me.

Zalupim slušalicu.

Ona protrese svoju mokru kosu. Suši je fenom.

Petra: Što hoÊe ta mala židovska fufa? Ta glazbenica bez sluha? Što ona hoÊe?

Ja: Zašto si zloËesta?

Petra: (nasmije se) Iskušavam te. Da vidim kako braniš svoju pogrešku.

Ja: Kao što vidiš, ne reagiram. Jedina moja pogreška to sam ja. Svaka moja žena, cura, ljubav, bila je bolja od mene.

Petra: Furaš se na samilost. Potrošila sam zalihe samilosti. Ne mogu ti pomoÊi. Živim za sebe i još pokušavam razmrsiti samu sebe.

Nastojim je poljubiti. Odbija me. Usmjeri fen na moje lice, vrtim se oko nje i padam na jogi. OËekivao sam da Êe i ona pasti na mene i da Êemo voditi ljubav. Ali ona zastane, kao da se boji jogija, kao da je nad provalijom. Kao da ne želii pasti u moj za­ grljaj.

Petra: Zašto smo uopÊe zajedno?

Ja: Ništice se privlaËe.

Petra: Daj, ne seri. Ništice ne znaju da su ništice.

Dovršava sušenje kose, odlaže fen. Prilazi do štednjaka. Knjiga se namjestila tako da je samo trebalo otvoriti plin i baciti iskricu, a onda promatrati kako gori. Ali ona uzima knjigu.

13

Petra: (Ëita) “Ovo je prolazna soba za žene nabijene seksom…” Što sam ja ovdje? Što Êu ja ovdje?

Ja: Da ne odeš! Ako odeš, ostajem sam.

Petra: (lista knjigu, Ëita) “Ona skladna i privlaËna žena postala je vulgarna. Nisam još spavao sa ženom koja raspolaže tolikom koliËinom prostaËkih rijeËi.”

Ponovno baca knjigu, hoda bosa, raskopËa se njezin kuÊni ogrtaË ispod koga bljesnu obnažena bedra. Govori uzbueno, u dahu.

Petra: I mene uzbuuju prostaËke rijeËi. I ja vrištim. Mijenjam se dok vodim ljubav. Moram ti reÊi da me u ovim tvojim sranjima nešto vrijea kao osobu. Ne znam što! Možda kao ženu.

Ja: (viËem) Zabrani knjigu, jebote!

Petra: (smije se) Da sam ja neka vlast, zabranjivala bih samo loše knjige.

Ona se užurbano oblaËi. Promatram je. Ulazi u tijesne traperice.

OblaËi pripijenu majicu. IstiËu se grudi i uopÊe savršeno tijelo.

Još je promatram.

Stalno je promatram.

Grabim je i privlaËim k sebi. Pokušavam je svuÊi. Pokušavam raskopËati njezine hlaËe.

Spadne mi pokrivaË. Ona se istrgne iz ruku napasnika.

Ponovno se ogrnem.

Ja: Sad si zakopËana kao svetica. Kako uopÊe doÊi do tebe?

Petra: Jednostavno. Ljubavlju! (smije se) VjerujuÊi u ono što želiš.

14

Ja: Postaje uzbudljivo i ovo naše jesmo-nismo, odeš-vratiš se!

Petra: Mrzim uzbudljiv život. I shvati da ja živim u samoj sebi.

Gledam je požudno i pušim igrajuÊi se modrikastim kolutovima dima. Kao da i nju pali ta moja požuda. Gledamo se na isti naËin, s istim željama, erotiËno, uzbudljivo.

Zazvoni telefon.

To ugasi onu iskricu obostrane požude. Ne osvrÊem se na telefon, jer mislim da je ponovno Lena. Petra krene prema telefonu.

Petra: To je za mene.

Ja: (zaËueno) Za tebe?

Zar ona daje nekome ovaj telefon? Petra podiže slušalicu. Javlja se muški glas.

Ona je ozarena, uznemiri se, udalji se od mene noseÊi telefon.

Nekako je uzbuena, vrckasta. Kao da Êe pobjeÊi. Otvara vrata, izlazi na hodnik.

Petra: (ozareno) Stigao si? I odmah si me nazvao. Pa, ti si divan.

Ja: Dala si mu broj mog telefona!

Petra mi daje znak rukom da šutim, da se smirim.

Petra: (u slušalicu) Moramo se što prije vidjeti.

Petra se vraÊa, zatvara vrata. Primaknem se kao da Êu istrgnuti telefon iz njezinih ruku.

Pa ipak, to neÊu uËiniti; ne smijem dopustiti da iz mene provali ljubomora. Ili bijes.

15

Ili taština.

Ja: Tko ti je to?

Ona me privuËe i ljubi u usta. Smiruje me. Poklopi rukom sluša­ licu.

Petra: (tiho mi se obraÊa) Sam si rekao da nas dvoje jesmo-nismo. (nastavlja u slušalicu) Odmah dolazim. (smije se, stanka, ponovno se smije) Da, da. (smije se) Ponijet Êu svoje grudi, tijelo, noge, guzu. Svoje lijepo lice. (smije se) Sve svoje sa sobom nosim. ∆ao.

Ja: (istrgnem joj telefon iz ruku) Ovo je moj telefon.

Petra: Sad bježim. Moram žuriti. Imaš li nešto love za taksi?

Ja: (dajem joj lovu) Tko je on?

Petra: Modni fotograf. IzaÊi Êu na naslovnici jednog inozemnog magazina.

Ja: Gola?

Petra: Potpuno gola.

Ja: Erotika u mojoj knjizi je smeÊe, a tvoje kurvanje umjetnost.

Petra: Neko novo vrijeme. Umjetnost je u službi drkanja. Moja Êe naslovnica visjeti u kasarnama, zatvorima, kabinama velikih kamiona.

Ja: (ljubomorno, nervozno) Postoji li nešto što nas dvoje spaja?

Petra: Isto ono što nas i razdvaja.

Ona krene prema vratima, pokušam je zgrabiti za rame. Otrgne se. Stoji kod vrata, drži kvaku u ruci.

Ne uspijevam se savladati, probija ljubomora, neka povrije­nost.

Ne znam koliko mi je stalo do nje, ali me neodoljivo privlaËi.

16

Ja: Vrati mi kljuË od stana. Odmah.

Najradije bih kleknuo, obgrlio njena koljena i molio je da ne ode.

Ona me drsko gleda. Otvara vrata. Izlazi.

Ja: (viknem) Vrati mi kljuË.

Petra: Jebi se.

Krenem za njom, bos i ogrnut pokrivaËem. Ona ubrza korak.

Vratim se i nazujem japanke.

PotrËim niza stube. Lovim je. Napravim veliku galamu na stubi­ štu, viËem za njom.

Više ne trËim da bih je zaustavio, to je nemoguÊe, samo mi je potrebno ispuhati se, promijeniti stanje u kome se nalazim.

Petra istrËi na ulicu.

»etvrta scena

Vani je ugodno, toplo, sunËano. Slijedim je, ali ona odmiËe.

Spadne mi jedna japanka, zastanem, natiËem je na nogu. Stojim na ulici i gledam za njom.

Ispred kafiÊa u mom kvartu sjede moji prijatelji. Lukica kao i uvijek Ëita novine, povremeno ih spusti da pogleda što se zbiva i vrati se Ëitanju. Ili samo na svoj naËin, uvijek ozbiljan, izvali nešto, obiËno neku psovku. On se malokad smije. Tu su Edo i Tonko; svi su mi dragi prijatelji. Edo je najstariji, ima oko 55 godina, glumac-epizodist u kazalištu i na filmu, dok je Tonko novinar.

Edo ustaje i privodi me u kafiÊ. Svi mi žele ugoditi. Namjeste me

17

u pletenu stolicu. Podmetnu mi jastuËiÊ iza lea. Nježni su prema meni. Jedino me Lukica ne zamjeÊuje, Ëita novine.

Edo: Što Êeš popiti?

Ja: Veeeeliki kapuËino.

Edo pljesne dlanom o dlan. Konobar stoji na vratima kafiÊa. Baci opušak na pod; zgnjeËi ga nogom. Prilazi do Ede. Konobar: Ti dobro znaš da me pljeskanje nervira. Nismo u cirkusu. Ne pozivaš psiÊa da skoËi kroz obruË. Mahni, zovi, zviždi - samo nemoj pljeskati.

Edo: IspriËavam se. Znam da te to nervira. Jedan veliki kapuËino za našeg prijatelja. Moramo ga malo okrijepiti poslije ševe.

Konobar: Sve je u redu. Samo nemoj naruËivati pljeskanjem.

Edo: Ti bi morao istaknuti napis: zabranjeno pozivati konobara plješÊuÊi dlanovima.

Konobar: To nije dobro stilski. Dovoljno je: molim, ne plješÊite konobaru!

Konobar odlazi i vraÊa se s kapuËinom na poslužavniku.

Potom i on plješÊuÊi dlanovima otjera goluba koji sleti na stol.

Tonko bi htio zaviriti ispod mog pokrivaËa, ali ja mu to ne dopu­ štam, udarim ga po ruci, poËnemo se naguravati. Želi me razgo­ lititi, ali ja se branim.

Tonko: »itao sam neke pizdarije oko tvoje knjige. To se, bogami, zakuhalo. Mogao bi završiti u pržunu.

Ja: Jesi li Ëitao moju knjigu?

Tonko: Ne Ëitam knjige. Ja sam novinar.

18

Ja: Sanjao sam da me Tito osobno isljeuje. Pitam ga u snu: “Što je s tvojim dželatima, tvojim psima? Zar više nemaš nikoga?”

Lukica: (pogleda me preko novina) To si sanjao? Jebo te san.

Tonko: Ali, što je sporno u toj knjizi?

Ja: Otkud znam. Možda nekoliko bezazlenih aluzija.

Edo: Ako te zatvore, ostavljaš mi gajbu. Dobro?

Ja: Dogovoreno.

Udaramo se sportski dlanovima. I dok lagano guštam pijuÊi kapu­ Ëino, zaËuje se pištanje tokija-vokija i glas koji nešto obavještava dvojicu pozornika dok se lagano gegaju. Zastanu ispred kafiÊa.

Poznajemo ih.

Jedan od njih je mlad, gotovo djeËak, drugi je krupan, može imati nekih trideset pet godina. Mlai kimne glavom prema meni, zeza se na raËun moje “toge” u koju sam umotan.

MLAĐI: Neka nova moda?

Tonko: On je sljedbenik Hare Krishne.

MLAĐI: Koja mu je to?

Tonko: Nije to ženska. To je neki hinduski Bog. Stariji: Da je pravi sljedbenik, nosio bi narandžasti ogrtaË.

Tonko: Kako to znaš?

Stariji: Pa ja sam ih hapsio, jebo ih ti. To su neprijatelji socijalizma.

Nasmijemo se. Milicionari produže, nestaju u drugoj ulici.

Još Ëujemo glasove i zvukove iz tokija-vokija.

19

Zagrebu, ondje radi za film i televiziju te objavljuje romane Ruganje s duπom i Vrata od utrobe, za koji dobiva niz nagrada, izmeu ostalih, tada uglednu NIN-ovu nagradu za najbolji roman godine. Roman izlazi u dæepnom izdanju u nakladi od trideset tisuÊa primjeraka. U drugoj polovini osamdesetih sve se viπe angaæira protiv MiloπeviÊeva reæima i srpskog nacionalizma, s Filipom Davidom i istomiπljenicima osniva Nezavisne pisce i distancira se od srpskog Udruæenja knji­ æevnika, sudjeluje u osnivanju Beogradskoga kruga te iz Beograda surauje sa zagrebaËkim tjednikom Danas, jednim od najtiraænijih i najpopularnijih tjednika toga vremena. U Beogradu na jednom skupu ©eπeljevi pristaπe razbijaju mu glavu, dobiva prijetnje, pa krajem 1991. napuπta Beograd te dolazi u Hrvatsku, u Rovinj, gdje i danas æivi. Postaje stalni suradnik splitskog tjednika Feral Tribune te nepromijenjenim tempom nastavlja pisati protiv hrvatskoga nacionalizma. U Rovinju piπe svoje najbolje knjige: Kristalne reπetke, Grad u zrcalu, pripovijetke Ruæe za Nives Koen, novu verziju Ruganja s duπom te dvije drame, izvedene u Crnogorskome narodnom po­ zo­riπtu u Podgorici. S Filipom Davidom objavljuje Knjigu pisama 1992-1995. Dobitnik je mnogih meunarodnih i domaÊih nagrada, izmeu ostalih, Herderove nagrade, nagrade Tucholsky, slovenske nagrade Vilenica, bosanskih nagrada Bosanski steÊak i Meπa Selimo­ viÊ, crno­gorske nagrade 13. jul te hrvatskih nagrada Vladimir Nazor i August Šenoa. Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Od 2003. nakladniËka kuÊa Fraktura objavljuje Djela Mirka KovaËa. Dosad su objavljene knjige Isus na koæi (izabrane drame) (2003.), Vrata od utrobe (2003.), Kristalne reπetke (2004.), Ruæe za Nives Koen (pripovijetke) (2005.), Uvod u drugi æivot (2006.), Ruganje s duπom (2007.), Malvina (2007.), Grad u zrcalu (2007.), Pisanje ili nostal­ gija (2008.), Knjiga pisama (2008.), Evropska truleæ (2009.), Elita gora od rulje (2009.), Gubilište (2009.) i Cvjetanje mase (2010.).

318

Sadržaj

Kad bijah pun tame Lucijin BožiÊ Danilo SrËana kap

5 77 187 277

O autoru

317

319

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn Nedjeljko Špoljar, Sensus Design Factory Prijelom Fraktura Godina izdanja 2011., studeni (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-346-4 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

320

321

322