Knjige Jakubove

preko sedam granica, pet jezika

i tri velike religije, ne raËunajuÊi one male.

OLGA TOKARCZUK IspriËano po mrtvima, po autorici nadopunjeno metodom

konjekture, iz puno razliËitih knjiga

preuzeto, a tako–er i potpomognuto imaginacijom, koja je najveÊi Ëovjekov prirodni dar.

M Mudrima za memorijal, kompatriotima za refleksiju, laicima za pouku, – melankolicima– 906 pak za razonodu.

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA

Veliko putovanje

KNJIGA KOMETA

ili

KNJIGA METALA I SUMPOR A

Knjige Jakubove

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

Knjige Jakubove

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA

KNJIGA PUTA

KNJIGA KOMETA

KNJIGA METALA I SUMPOR A

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

KNJIGA IMENA

– 905 –

pet jezika

i tri velike religije, ne raËunajuÊi one male.

OLGA TOKARCZUK preveo s poljskog Mladen MartiÊ IspriËano po mrtvima, po autorici nadopunjeno metodom

konjekture, iz puno razliËitih knjiga

preuzeto, a tako–er i potpomognuto imaginacijom, koja je najveÊi Ëovjekov prirodni dar.

M Mudrima za memorijal, kompatriotima za refleksiju, laicima za pouku, melankolicima pak za razonodu.

Fraktura – 904 –

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA

preko sedam granica,

KNJIGA KOMETA

Veliko putovanje

KNJIGA METALA I SUMPOR A

ili

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

Knjige Jakubove

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

Sufinancirano sredstvima programa Europske unije Kreativna Europa

KNJIGA PIJESKA

Potpora Europske komisije za izradu ove publikacije ne podrazumijeva slaganje sa sadržajem, koji odražava isključivo autorove stavove, a Komisija se odriče odgovornosti za sve uporabe informacija koje su u njoj sadržane.

KNJIGA PUTA

The European Commission support for the production of this publication does not constitute endorsement of the contents which reflects the views only of the authors, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.

KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A

Naslov izvornika Księgi Jakubowe

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

© Copyright by Olga Tokarczuk © Copyright by Wydawnictwo Literackie, Kraków © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2018. © za prijevod Mladen Martić i Fraktura, 2018.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-983-1

KNJIGA IMENA

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 999403

– 903 –

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

KNJIGA METALA I SUMPOR A

KNJIGA KOMETA

– 902 – KNJIGA PUTA

Roditeljima

KNJIGA IMENA

KNJIGA PIJESKA

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA

KNJIGA PUTA

KNJIGA KOMETA

KNJIGA METALA I SUMPOR A

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

KNJIGA IMENA

– 901 –

I otad je već tako – Jenta vidi sve.

– 900 –

KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A

Jenta se budi, a tȁ bila je već skoro mrtva. Sada to jasno osjeća, to je poput bola, riječne matice, treperenje, upiranje, gibanje.

U okolicu srca vraća se delikatna vibracija, srce kuca slabo, ali ravnomjerno, sigurno u sebe. U Jentine isušene i koščate grudi utječe ponovno toplina. Jenta trepće očima i s mukom podiže kapke. Vidi nad sobom nadvijeno zabrinuto lice Eliše Šora. Pokušava mu se nasmiješiti, ali svojim licem ne vlada baš toliko. Eliša Šor je namršten, promatra je prijekorno. Usta mu se miču, ali do Jentinih ušiju ne dopire nikakav glas. Odnekud se pojavljuju ruke – veliki dlanovi staroga Šora koji posežu za njezinim vratom i putuju pod gunj. Šor nespretno pokušava okrenuti onemoćalo tijelo na bok i zaviriti ispod njega, na plahtu. Ne, Jenta ne osjeća njegov napor, osjeća samo toplinu i prisutnost bradatog oznojenog muškarca.

Potom iznenada, kao nečim pogurnuta, Jenta sve gleda odozgo – sebe samu i prorijeđenu kosu na vrhu Šorove glave, jer u tome mu je natezanju s njezinim tijelom s glave spala kapa.

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

Progutani papirić zastaje u jednjaku negdje u blizini srca. Natapa se slinom. Crna, posebno pripravljena tinta polagano se razlijeva i slova gube svoj oblik. U čovjekovu tijelu riječ puca nadvoje, na supstanciju i bistvo. Kada prva nestane, potonje, ostajući bez oblika, daje se upiti tjelesnim tkivima, jer bistvo neprestano traži materijalnog nositelja; čak i ako će to postati uzrokom mnogih nesreća.

KNJIGA IMENA

Prolog

KNJIGA PIJESKA

KNJIGA MAGLE

1.

I. Knjiga magle KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA

KNJIGA PUTA

KNJIGA KOMETA

KNJIGA METALA I SUMPOR A

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

KNJIGA IMENA

– 899 –

– 898 –

KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE

Kraj je studenog, rano ujutro. Velečasni dekan stoji na trijemu župnoga dvora i čeka kočiju. Navikao je ustajati u zoru, ali ovaj se put osjeća napola prisebno i zapravo ne zna kako se ovdje našao – sam pred morem magle. Ne sjeća se ni kako je ustao, ni kako se odjenuo, ni je li već jeo. Začuđeno promatra svoje solidne cipele, koje vire ispod habita, i ponešto iskrzane skute izblijedjela vunenoga kaputa, i rukavice koje drži u dlanu. Navlači lijevu, iznutra se čini toplom i savršeno mu pristaje uz ruku, kao da se dlan i rukavica poznaju već odavno. Odahne s olakšanjem. Dodiruje torbu obješenu preko ramena, mehanički opipava pravokutne pregibe, tvrde, podebljane poput ožiljaka pod kožom, i polagano se prisjeća što je unutra – teški, poznati, dragi oblik. Nešto dobro, nešto što ga je ovamo donijelo, neke riječi, neki znaci – sve je to u dubokoj vezi s njegovim životom. O da, već zna što je tamo, i ta mu svijest počinje polagano zagrijavati tijelo, a magla kao da zbog toga postaje providnija. Iza njega tamni otvor vrata, jedno krilo zatvoreno, zacijelo je već zastudjelo, možda je čak i mraz oprljio šljive u voćnjaku. Iznad vrata nejasan natpis – vidi ga ne gledajući, jer zna što je tamo napisano, pa sâm je to naručio; dva su obrtnika iz Podhajaca tijekom cijeloga tjedna dubli slova u drvo, dao im je naime da kićeno izvedu:

KNJIGA IMENA

1752., Rohatyn

KNJIGA KOMETA

KNJIGA PUTA

1.

KNJIGA PIJESKA

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

U riječi “ponovo”, što ga jako uzrujava, slovo “N” napisano je obrnuto, poput svoga zrcalnog odraza.

Razdražen time po tko zna koji put, velečasni silovito vrti glavom – i to ga napokon razbudi. To izvrnuto slovo je “ ”... Koji nemar!

Neprestano im valja promatrati ruke, nadzirati ih na svakom koraku.

A kako su ti obrtnici Židovi, napravili su taj natpis nekako po židovski, slova su previše vitičasta, izvijena. I još se jedan od njih prepirao da se i takvo “N” može naći, da je čak i ljepše, jer prečka ide odozdo nagore i slijeva nadesno, po kršćanski, a obrnuto bi bilo baš po židovski. Sitna uzrujanost vraća mu čula i sada velečasni Benedykt Chmielowski, dekan rohatynski, vidi odakle je imao taj osjećaj da još spava – stoji u magli koja je boje njegove posteljine, sivkasta; zagasita bjelina koje se već dopala prljavština, goleme količine sivila koje čine podstavu svijeta. Magla je nepomična, nepropusno ispunjava cijelo dvorište, naziru se kroz nju poznati oblici velike kruške, zidića, a dalje – kola s košarom od vrbova pruća. To je običan nebeski oblak koji se spustio na zemlju i prilegao uz nju trbuhom. Čitao je o tome jučer u Comeniusu.

Sada sluša poznato kloparanje i štropot koji ga neumitno za sva­ koga putovanja uvode u stanje stvaralačke meditacije. Tek nakon zvuka izranjaju iz magle Roszko koji vodi konja za uzdu i dekanova laka kočija. Ugledavši je, velečasni osjeća nalet energije, udara rukavicom o dlan i penje se na sjedište. Roszko, mučaljiv kao i vazda, popravlja ormu i dobacuje svećeniku dug pogled. Magla posivljuje njegovo lice i velečasnom se čini starijim no ikad, kao da se postarao tijekom noći, a mlad je to dječak.

Na kraju kreću, ali kao da stoje na mjestu, o kretanju svjedoče samo ljuljanje kola i umirujuća škripa. U toliko su se navrata vozili tim putom, tijekom tolikih godina, da više ne trebaju promatrati krajolik i nikakve im orijentacijske točke neće zatrebati. Velečasni zna da su se sada izvezli na put koji ide rubom šume i tako će se vući sve do raskrižja gdje stoji kapelica, koju je, uostalom, podignuo velečasni prije puno godina, kada je preuzeo župu u Firlejówu. Dugo je razmišljao o tome koga smjestiti u tu kapelicu i na pamet su mu padali Sveti Benedikt, njegov zaštitnik, ili Onofrije, remeta kojega – 897 –

– 896 –

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE

je u pustinji palma čudesno hranila datuljama, a anđeli mu svakog osmog dana s neba prinosili s neba Tijelo Kristovo. Jer je i Firlejów trebao svećeniku biti takvom pustinjom, kada je ovamo doputovao nakon godina poučavanja sina Njegove Visosti gospodina Jabłonowskog, Dymitra. No nakon što je problem razmotrio, svećenik je ipak zaključio da se kapelica ne gradi za njega i zadovoljenje njegove taštine, već za prosti puk da ima na raskrižju putova gdje otpočinuti i odakle upraviti svoje misli nebu. Pa se na zidanom obi­jeljenom postolju našla Majka Božja Kraljica Svijeta s krunom na glavi. Pod njezinom se šiljatom cipelicom uvijala zmija.

Ali danas i ona nestaje u magli, i kapelica, i raskrižje. Vide se samo vršci stabala, znak da je magla počela opadati.

“Pogledajte, velečasni, Kaśka ne želi hodati”, veli turobno Roszko kada je kočijica stala. Roszko silazi s kozla i prekriži se nekoliko puta naširoko.

Potom se naginje i zaviruje u maglu, kao da gleda u vodu. Ispod njegova crvenog, premda već pomalo izblijedjelog zobuna viri košulja.

“Ne znam kuda voziti”, govori.

“Kako ne znaš? Ta već smo na rohatynskoj cesti”, kaže začuđeni svećenik.

Pa ipak! Silazi sa sjedala i slijedi slugu, obilaze bespomoćno kola, upirući oči u bjelinu. Čini im se da nešto vide, ali oči, koje se ne mogu ni za što uhvatiti, počinju izvoditi šale. Ma vidi ti što ih je snašlo! Pa to je kao izgubiti se u vlastitu džepu.

“Tiho!” reče iznenada svećenik i podiže prst uvis, osluškujući.

I stvarno, odnekud s lijeve strane, iz pramenova magle, dopire slabi žubor vode.

“Vozimo za tim žuborom. To teče voda”, odlučuje svećenik.

Sada će se polagano vući duž rijeke zvane Gniła Lipa. Voda će ih navoditi.

Ubrzo se svećenik umiruje u kočijici, pruža noge pred sebe i dopušta očima da lutaju po moru magle. Smjesta pada u putnu zamišljenost, jer čovjek najbolje razmišlja putujući. Polagano, otežući, oživljava mehanizam njegova uma, poskakuju zupčanici i poluge,

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

upućujući u pokret nemirnicu, isto kao u satu koji stoji kod njega u plebaniji na trijemu, kupljen u Lavovu; skupo ga je platio. Za tren će se oglasiti bim-bom. Nije li i svijet izašao iz takve magle, počinje se pitati. Tȁ židovski povjesnik Josip Flavije drži da je svijet stvoren ujesen, za vrijeme jesenskog aequinoctiuma. Može se tako suditi, jer u raju je bilo voća; ako je jabuka visjela na stablu, mora da je bila jesen... Ima u tome neke osnove. Ali začas mu na pamet pada druga pomisao: Kakav je to argument? Zar svemogući Bog nije mogao tako obične frukte stvoriti ekstra, u bilo koje godišnje doba?

Kada stignu do glavne ceste za Rohatyn, uključuju se u bujicu pješaka, konjanika i svakovrsnih zaprega, koje izranjaju iz magle poput figurica od kruha što se mijese na Božić. Srijeda je, sajmeni dan u Rohatynu, voze seljačka kola natrpana vrećama sa žitom, krletkama s peradi, svakojakim poljodjelskim plodovima. Između njih čilim korakom marširaju kramari sa svom mogućom robom – njihove tezge, sada domišljato složene, daju se nositi na plećima poput obramica, a za tren će postati stolovi puni šarenih tkanina, drvenih igračaka, jaja kupljenih po selima za četvrtinu cijene... Seljaci vode i koze i krave na prodaju – životinje, uplašene vrevom, opiru se u kaljužama. Prestižu ih u trku kola pokrivena poderanom ceradom, puna bučnih Židova koji jure na sajam u Rohatyn iz cijele okolice, a za njima se probijaju bogate karuce, kojima je u magli i gužvi na cesti teško sačuvati dostojanstvo – svijetlo lakirana vratašca crna su od blata, a kočijašu u modroj pelerini kao da je slabo, nije se nadao vidjeti takvu strku i sada očajnički pogledom traži priliku da siđe s te đavolske ceste.

Roszko je tvrdoglav i ne daje se izgurati u polje, drži se desne strane i vozeći jednim kotačem po travi, a drugim po cesti, vješto napreduje. Njegovo se tužno duguljasto lice rumeni i na njega se spušta nekakva patnička grimasa. Svećenik ga pogledava i prisjeća se gravire koju je gledao još jučer – na njoj su se vidjeli prokleti i na licu su imali iste grimase kao sada Roszko.

“Propustite velečasnog župnika. Nu pašli! Ustranu, muži!” dere se Roszko.

Izrastaju pred njima prva zdanja, iznenada, bez upozorenja. Vidi – 895 –

– 894 –

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A

Evo i Rohatyna.

Počinje od potleušica, kućica od gline pokrivenih slamnatim strehama, koje kao da pritišću kućerke zemlji; no što su bliže trgu, kućice su strojnije, krovovi postaju sve profinjeniji, te na kraju prela­ze u drvenu šindru kuća od ćerpiča. Tu su također i fara, domi­ nikanski samostan, na trgu crkva Svete Barbare, a za njom dvije sinagoge i pet pravoslavnih hramova. Oko trga stoje poput gljiva maleni kućerci, a u svakom neka radnja. Krojač, užar, krznar, sve Židovi, a do njih pekar prezimena Hljeb, što uvijek razveseli velečasnog dekana jer upućuje na neki skriveni red koji bi mogao biti vidljiviji i dosljedniji, a tada bi i ljudi živjeli čestitije. Pored je dom oružara zvanog Dragi; fasada se izdvaja imućnošću, zidovi su svježe obojeni u plavo, a iznad ulaza visi veliki zahrđali mač – vidi se da je dobar zanatlija taj Dragi, a mušterije su mu imućne. Slijedi sedlar, koji je pred vratima izložio drvene nogare, na njima pak lijepo sedlo, stremeni su valjda srebrni, jer baš blistaju.

Posvuda se osjeća ugodan miris slada, prožima svu robu izloženu na prodaju. Može ga se najesti kao kruha. U predgrađima Rohatyna, u Babińcama, ima nekoliko malenih pivovara, odatle se svom okolicom širi taj zasićujući zapah. Puno sitničarija ovdje prodaje pivo,

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

se da magla mijenja osjećaj udaljenosti, jer kao da je time zatečena i sama Kaśka. Iznenada poskakuje, trzajući rudo, i da nije odlučne Roszkove reakcije i njegova biča, izvrnula bi kočijicu. Možda su Kaśku uplašile iskre koje frcaju s kovačkog ognja ili nemir konja što čekaju na svoj red za potkivanje...

Dalje se nalazi krčma, traljava i jadna, slična seoskim kolibama.

Poput vješala strši nad njom bunarski đeram, probijajući se uvis kroz maglu, a kraj mu nestaje negdje visoko. Svećenik vidi da su se tu zaustavile prašne kare, umorni kočijaš spustio je glavu skoro do koljena i ne skače s kozla, a nitko ne izlazi ni iz njih. I već stoji pred njima visoki, mršavi Židov, a uz njega male djevojčice raščupane kose. Samo toliko vidi velečasni dekan, jer magla guta sve pored čega prolazi; nekamo to propada, nestaje kao rastopljena snježna pahuljica.

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

a bolji dućani imaju na skladištu i žesticu, i medovinu, uglavnom jaču. Magazin židovskoga trgovca Vakšula nudi vino, pravo ugarsko i pravo rajnsko, i ono malo kiselkasto koje ovamo dovoze čak iz Vlaške.

Velečasni prolazi duž tezgi sklepanih od svih mogućih materijala – dasaka, komada na debelo tkanog platna, pletenih koševa, pa čak i lišća. Neka dobra žena s bijelom maramom na glavi prodaje tikve s kolica i njihova jarkonarančasta boja privlači djecu. Do nje druga hvali prge sira poredane na listovima hrena. Dalje stoji puno drugih piljarica koje se bave trgovanjem, jer su obudovjele ili imaju muževe pijance: uljaruše, solaruše, tkalje. Proizvode ove paštetarke velečasni običava kupovati i sada se trgovkinji ljubazno smiješi. Iza nje su dvije tezge urešene zelenim granama, što znači da se tamo prodaje svježe svareno pivo. A ovdje je bogata sitničarija armenskih trgovaca – lijepi, lagani materijali, noževi u ukrašenim koricama, i odmah soljena ili sušena riba čiji omamljujući miris prožima vunene turske ćilime.

Dalje iz kutije obješene na mršavim ramenima čovjek u zaprašenom halatu prodaje jaja na tucete upakirana u košiće spletene od trava.

Drugi nudi jaja po šezdeset komada, u velikim koševima, po konkurentnoj, skoro pa veleprodajnoj cijeni. Bejgli su obješeni po cijeloj pekarskoj radnjici – jedan je nekome ispao u blato i sada ga s apetitom jede maleni psić.

Trguju ovdje čime se da. Također i cvjetastim platnima, maramama i šalovima ravno s bazara u Stambolu, cipelicama za djecu, voćem, orasima. Muškarac uz plot nudi plug i čavle u raznim veličinama, od takvih poput pribadače pa do velikih, za gradnju kuće.

Uz njega je jedra žena s uštirkanim oglavljem rasprostrla čegrtaljke za noćne stražare: malene – takve čiji zvuk podsjeća više na svirku cvrčaka nego na poziv za san, i velike – a te bi, obrnuto, probudile i mrtvaca.

Koliko li se puta Židovima zabranjivalo trgovanje stvarima vezanim uz Crkvu. Grmjeli su u toj stvari i svećenici, i rabini, ali uza­ lud. Pa su ovdje i lijepi molitvenici, s vrpčicom među stranicama, s na koricama prelijepo utisnutim srebrnim slovima, koja se kada po njima prijeđeš jagodicom prsta, čine topla i živa. Čist, skoro pa – 893 –

– 892 –

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE

elegantan muškarac s krznenom kapom drži ih kao neku relikviju – omotane u tanki papir, bež boje, da ovaj prljavi, magloviti dan ne umrlja njihove nevine, kršćanske stranice što mirišu po tiskarskoj boji. Ima i voštanice, pa čak i sličice svetaca s aureolama.

Velečasni prilazi jednom od putujućih prodavača knjiga, nadajući se da će pronaći nešto na latinskom. No sve su židovske, jer uz njih leže stvari čiju namjenu velečasni ne zna. Što pogled odluta dalje u pokrajnje uličice, to veća bijeda izviruje na površinu, kao prljavi prst iz poderane cipele; bijeda priprosta, tiha, pognuta do zemlje. To više nisu dućani, sitničarije, već čatrlje kao za pse, sklepane od tankih dasaka pokupljenih odsvakud po smetlištima. U jednoj od njih postolar popravlja cipele već puno puta šivene, đonjene i krpljene. U drugoj, svoj povješanoj željeznim loncima, zasjeo je kotlokrpa. Lice mu je mršavo i upalo, kapa prikriva čelo puno nekakvih smeđih mrlja. Bojao bi se velečasni dekan popravljati kod njega lonce da dodirom prsta toga nesretnika neka strašna bolest ne prijeđe na druge. Pokraj starac brusi noževe i sva­ kojake srpove i kose. Njegova se radionica sastoji od kamenoga kola obješenog o vrat. Kada dobije predmet za brušenje, spušta na zemlju primitivan drveni stalak – nekoliko kožnatih remena čini od toga jednostavan stroj čiji kotač pokretan rukom liže metalne oštrice.

Ponekad iz toga stroja poleti nekoliko pravih pravcatih iskri padajući u blato, čemu se naročito vesele prljava, šugava djeca. Svojim zanatom zaradi skoro pa ništa. Može se uz pomoć toga kotača utopiti u rijeci, takva je dobit od njegova posla. Žene u prnjama skupljaju po ulici triješće i balegu za ogrjev.

Teško je po tim dronjcima razlikovati je li ovo bijeda židovska, pravoslavna ili katolička. Da, bijeda nema ni vjere ni narodnosti.

Si est, ubi est? pita sam sebe velečasni, razmišljajući o raju. Zasigurno ne ovdje u Rohatynu, ni – čini mu se – nigdje na podolskom ozemlju. A ako bi netko pomislio da je u velikim gradovima bolje, grubo bi se prevario. Doduše, velečasni u Varšavu ili Krakov nije nikada u životu dospio, ali zna ponešto od redovnika, bernardina Pikulskoga, iskusnijeg u putovanjima od njega, ili iz onoga što čuje ponegdje po kurijama.

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A

Raj, iliti vrt užitaka, na lijepo je i neznano mjesto prenio Bog. I kako je zapisano u Arca Noe, raj je negdje u zemlji Armenaca, visoko u planinama, a opet, Brunus tvrdi da je sub polo antartico, pod Južnim polom. Znakom blizine raja četiri su rijeke: Gihon, Pišon, Eufrat i Tigris. A ima i takvih autora što raj, ne mogavši mu pronaći mjesto na zemlji, smještaju u zrak, na petnaest lakata iznad planina.

Ali to se velečasnom čini prilično blesavim. Jer kako to? Zar bi ga oni što žive na zemlji ispod raja odozdo gledali? Zar bi zurili svecima u pete?

S druge pak strane, ne može pristati uz one koji pokušavaju pronositi neistine da sveti tekst o raju valja prihvaćati samo u mističnom značenju, to jest da ga treba uzimati u duhovnom ili alegorijskom smislu. Velečasni – ne samo zato što je svećenik već i iz vlastitog dubokog uvjerenja – drži da Sveto pismo valja shvaćati doslovno.

O raju zna skoro sve, jer nije kasnije od prošloga tjedna dovršio poglavlje svoje vrlo ambiciozne knjige, poglavlje kompilirano iz svih knjiga koje posjeduje u Firlejówu, a ima ih sto trideset. Po neke je putovao i do Lavova, pa čak i u Lublin.

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

Evo uglovnice, skromne – ovamo ide. Tako ga je savjetovao fra Pikulski. Dvokrilna niska vrata širom su otvorena; od njih dopire zapah mirodija, neobičan posred smrada konjskih govana i jesenje vlage, i još jedan izazovan miris, velečasnom poznat već otprije – kaffe. Velečasni kaffe ne pije, ali mora se s njom napokon pobliže upoznati.

Velečasni pogledava iza sebe, tražeći pogledom Roszka; vidi ga kako s turobnom pozornošću prevrće kožuhe, a dalje – cijelo sajmište zaokupljeno samo sobom. Nitko ne gleda velečasnog, svi su zauzeti trgovanjem. Galama i vreva.

Iznad ulaza u zgradu vidi se prilično nevješto izveden cimer: ŠOR SKLADIŠTE ROBA

KNJIGA IMENA

– 891 –

– 890 –

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE

Potom slijede hebrejska slova. Uz vrata visi metalna pločica, a do nje nekakvi znakovi, i velečasni se prisjeća da Athanasius Kircher u svojoj knjizi kaže kako Židovi, kada žena rodi i boje se vještice, ispisuju na zidovima riječi: “Adam, Hava. Huc – Lilit”, što treba zna­čiti: “Adame i Eva, dođite amo, a ti, Lilit, to jest vještice, bježi.”

To mora da je to. Zacijelo se i ovdje nedavno rodilo dijete.

Velečasni prekoračuje visoki prag i sav uranja u topli miomiris mirodija. Traje časak dok mu se oči ne sviknu na mrak, jer svjetlost ovamo propušta samo maleni prozorčić, zatrpan usto teglama.

Za tezgom stoji dječak kojemu je tek izbio mašak, ima pune usnice koje isprva blago podrhtavaju na pojavu svećenika, a potom se pokušavaju oblikovati u neku riječ. Posve je zatečen.

“Kako se zoveš, dječače?” pita velečasni odvažno da bi pokazao kako se u tome mračnom, niskom dućančiću osjeća sigurno i potaknuo junošu na razgovor, ali ovaj ne odgovara. “Quod tibi nomen est?” ponavlja stoga službeno, ali latinski, koji bi trebao služiti spo­ razumijevanju, zvuči odjednom odviše svečano, kao da je svećenik ovamo došao izvoditi egzorcizme, poput Krista u Evanđelju po Luki, koji tim istim pitanjem časti opsjednutoga. Ali dječak samo još šire otvara oči i ponavlja “bh, bh”, a potom iznenada strugne za police, zanjihavši vijenac češnjaka obješen o čavao.

Velečasni se ponio nepametno; nije trebao očekivati da će se ovdje govoriti latinski. Pogleda se kritički – ispod kaputa vire crni gumbići habita napravljeni od kostrijeti. Toga se zacijelo uplašio dječak, raz­mišlja svećenik – sutane. Smješka se i prisjeća biblijskoga Jeremije, koji također umalo nije izgubio glavu i promucao: Aaa, Domine Deus ecce nescio loqui! – Gospode Bože, evo ne umijem govoriti.

Otada velečasni u mislima naziva dječaka Jeremijom. Ne zna što učiniti kada taj iščezne tako nenadano. Pa se osvrće po dućanu, zakapčajući gumbe kaputa. Fra Pikulski je taj koji ga je nagovorio da dođe ovamo; poslušao je, ali sada mu se ne čini da je to bilo dobra zamisao.

Nitko ne ulazi izvana, na čemu velečasni u mislima zahvaljuje Bogu. Ne bi to bila uobičajena slika – katolički svećenik, rohatynski

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

dekan, u židovskom dućanu čeka da bude uslužen poput malograđanke. Savjetovao ga je fra Pikulski da ode rabbiju Dubsu u Lavov, i sam mu je odlazio i puno je od njega saznao. I velečasni je otišao i tamo, ali je starom Dubsu valjda već bilo dosta katoličkih svećenika koji ga ispituju o knjigama. Bio je neugodno zatečen molbom i ono što je velečasnog Benedykta najviše zanimalo ili nije imao ili se pravio da nema. Namjestio je ljubazan izraz lica i zavrtio glavom, cmokćući. A kada ga je velečasni upitao tko bi mu mogao pomoći, Dubs je odmahnuo rukama i okrenuvši glavu unazad, kao da netko iza njega stoji, dao na znanje da ne zna, a i kada bi znao, ionako ne bi rekao. Potom je fra Pikulski objasnio velečasnom da je riječ o židovskoj herezi, a premda se oni sami hvale da u njih nema hereze, izgleda da ta jedna predstavlja iznimku i da je iskreno mrze, bez uvijanja u pamuk.

Na kraju mu je Pikulski savjetovao da ode Šoru. Velika kuća s dućanom na trgu. No pritom je velečasnog pogledao nekako prijekorno, ironično, ili se velečasnom tako učinilo. Možda je te židovske knjige trebalo nabavljati preko Pikulskoga? Iako ga velečasni dekan ne voli previše. Ne bi se sada morao ovdje stidjeti i znojiti.

Ali ima u velečasnom puno inatljivosti, pa je pošao sam. I bilo je još nešto ne baš razborito – umiješala se u cijeli slučaj mala igra riječi; tko će povjerovati da takve stvari utječu na svijet. Velečasni je marljivo radio na jednom poglavlju Kirchnera, gdje se spominje veliki vol Šorobor. I možda ga je sličnost riječi dovukla ovamo – Šor i Šorobor. Čudni su putovi Gospodnji.

Ali gdje su te čuvene knjige, gdje je ta pojava što budi strahopoštovanje? Dućan izgleda kao obična sitničarija, a vlasnik je, navodno, potomak glasovitog rabina, veleštovanog mudraca Zalmana Na­f­ talija Šora. A ovdje češnjak, trave, posude s mirodijama, staklenke i bočice, a u njima začini svih fela – istucani, mljeveni ili još u svojemu prirodnom obliku, poput tih štapića vanilije ili čavlića klinčića, kuglica muškatnih oraščića. Po policama na izbor izložene bale materijala – valjda su to svila i atlas, vrlo jarki, privlače pogled. Velečasni razmišlja ne bi li mu štogod od toga ponekad zatrebalo, ali već mu pozornost privlači neugledan natpis na omašnoj tamnoze– 889 –

– 888 –

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE

lenoj staklenki: “Herba the”. Već zna što će zatražiti kada napokon netko pred njega izađe – malo toga bilja koje ga dovodi u bolje ras­ položenje, što u velečasnog dekana znači da može raditi bez umaranja. A usto i popravlja probavu. I kupio bi malo klinčića da njima začini večernje kuhano vino. U zadnje su noći bile tako hladne da mu promrzle noge nisu dopuštale da se usredotoči na pisanje. Traži pogledom neku klupu, a tada se sve počinje događati u jednom te istom trenu: iza polica se pomalja dobro građeni, bradati muškarac u dugoj vunenoj halji, ispod koje vire turske cipele šiljatih vrhova.

Preko ramena mu je prebačen tanki tamnomodri ogrtač. Žmirka, kao da je izašao iz bunara. Iza njegovih leđa radoznalo viri onaj Jeremija, koji se ranije uplašio, i još nekakva dva lica, vrlo slična Jeremijinu obličju, ljubopitljiva i rumena. A s druge strane, u vratima s trga, upravo je zastao dječarac, ili pak mladi muškarac, jer mu je po licu obilno izrasla kozja bradica. Oslanja se o dovratak i prediše, vidi se da je dotrčao najbrže što je mogao. Besramno probada dekana pogledom i smiješi se vragolanski pokazujući zdrave, široko razmak­ nute zube. Velečasni nije siguran je li taj smiješak možda podrugljiv.

Draža mu je dostojanstvena pojava u ogrtaču i stoga joj se obraća izvanredno ljubazno: “Oprostite mi, milostivi gospodine, na ovom upadu...”

Onaj ga gleda napeto, ali već za tren izraz lica polagano mu se mijenja. Pojavljuje se na njemu nešto nalik na osmijeh. Velečasni odjednom shvaća da ga ne razumije, pa sada počinje drugačije, latinski, radosno uvjeren da je pronašao svojega. Židov polagano prenosi pogled na mladića u vratima, onog zadihanog, a taj smjelo ulazi, popravlja jaknu od tamnoga sukna.

“Ja ću prevoditi”, obznanjuje neočekivano dubokim glasom s mekim rusinskim zapijevanjem i pokazujući prstom velečasnoga, uzbuđeno govori da je to pravi, najpraviji svećenik.

Velečasnom nije palo na pamet da će mu zatrebati prevoditelj, nekako nije na to pomislio. Smeten je i ne zna kako se iz toga izvući, jer cijela stvar, u nakani delikatna, iznenada postaje javna i učas će se ovamo sjatiti cijelo sajmište. Najradije bi odavde izašao u hladnu maglu što vonja po konjskoj balezi. Počinje se osjećati opkoljenim

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A

u toj niskoj izbi, u zraku gustom od zapaha mirodija, a usto s ulice već netko radoznalo zaviruje da provjeri što se tu zbiva.

“Razgovarao bih s poštovanim Elišom Šorom, ako mi dopusti”, kaže. “Nasamo.” Židovi su zatečeni. Razmjenjuju među sobom nekoliko rečenica, Jeremija nestaje i vraća se tek nakon dulje stanke pune nepodnošljive šutnje. Očito je velečasni dobio dopuštenje i sada ga vode iza regala.

Prate to nekakva sašaptavanja, laki topot dječjih nogu, prigušeni hihoti – kao da su iza tankih zidova gomile drugih ljudi koji kroz pukotine u drvenim stijenkama sada radoznalo zure u velečasnog dekana rohatynskog što tumara po zakucima židovske kuće. Usto se pokazuje i da je dućančić na trgu tek pročelje puno razgranatije strukture, nalik na pčelinju košnicu: sobe, hodnici i stube. Cijela je kuća veća i sazdana oko unutarnjega dvorišta, koje velečasni vidi samo krajičkom oka kroz maleni prozorčić u izbi u kojoj nakratko zastaju.

“Ja sam Hryćko”, oglašava se, dok tako hodaju, mladić s bradicom. Velečasni postaje svjestan da kada bi se čak i htio povući, ne bi znao ni kako izaći iz ovoga pčelinjeg doma. Zbog te se pomisli počinje znojiti i tada se škripeći otvaraju jedna od vrata i na njima se pojavljuje suhonjavi muškarac u najboljim godinama, svijetla, glatka, nedokučiva lica, sa sijedom bradom, u halji do koljena, na nogama mu vunene čarape i crne papuče.

“Ovo je rabbi Eliša Šor”, šapće Hryćko ustreptalo.

KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

Soba je mala, niska i vrlo skromno namještena. U sredini se nalazi širok stol, na njemu leži rastvorena knjiga, a uz nju u nekoliko gomila druge – pogled velečasnoga lakomo promiče po njihovim hrptima, nastojeći pročitati naslove. Velečasni općenito malo zna o Židovima, a te rohatynske poznaje samo iz viđenja.

Velečasnom se odjednom učini simpatičnim što su obojica nevelika rasta. Pred visokima se osjeća uvijek nekako zbunjeno. Staju jedan nasuprot drugome i na tren velečasni ima dojam da je i onaj također zadovoljan tom sličnošću. Židov sjeda meko, smiješi se i pokazuje rukom klupu za velečasnoga.

– 887 –

– 886 –

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE

“S dopuštenjem i u ovim neobičnim okolnostima dolazim vam, milostivi gospodine, posve incognito, čuvši puno o vašoj velikoj mudrosti i erudiciji...”

Hryćko zastaje na pola rečenice i pita velečasnog: “In-co-gnito?”

“Nego što, što znači da supliciram diskreciju.”

“A što je to? Su-pli-ciram? Dis-kre-ciju?”

Velečasni ušuti, neugodno zatečen. Kakvoga je tumača dobio, očito je da ga ne razumije. Pa kako će onda razgovarati? Na kineskom? Nastojat će govoriti jednostavno.

“Molim da sačuvate tajnu, jer tȁ ne krijem da sam rohatynski dekan, katolički svećenik. Ali prije svega autor.” Riječ “autor” naglašava podizanjem prsta. “I radije ne bih danas ovdje razgovarao kao duhovnik, već upravo kao autor koji ustrajno radi na stanovitu opusculumu...”

“O-pu-scu-lum?” sustigao ga je upitni Hryćkov glas.

“Neveliku djelcu.”

“Aha. Oprostite mi, velečasni, ja nisam vičan poljskom, već samo običnom jeziku, kako ljudi govore. Znam onoliko koliko sam čuo oko konja.”

“Od konja?” čudi se velečasni neizmjerno, srdit na lošega prevoditelja.

“No, s konjima radim. Trgovina.”

Hryćko govori pomažući si rukama. Muškarac ga gleda tamnim, nedokučivim očima, a velečasnom pada na pamet da možda ima posla sa slijepcem.

“Stotinjak već autora pročitavši od korica do korica”, nastavlja velečasni, “što tu i tamo posuđujući, što prikupljajući, osjećam da mi je puno knjiga promaknulo te im nikako ne uspijevam pristupiti.”

Sada zastaje i čeka da se onaj oglasi, ali Šor samo kima s blagim osmijehom iz kojega se ništa ne razabire.

“A kako čuh da vi, milostivi gospodine, imate ovdje posve dobru knjižnicu, ne hoteći vas ni za što na svijetu inkomodirati...” – isprav­ lja se odmah nerado – “...smetati ili zamarati, prikupio sam hrabrost, protivno običajima, ali na korist drugih, da dođem ovamo i...”

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE

Zašuti, jer se vrata naglo otvaraju i u tu nisku sobu bez ikakve najave ulazi žena. Za njom unutra zaviruju, šapćući, lica napola vidljiva u mraku. Zacvili na tren malo dijete, a potom naglo utihne, kao da se sve trebalo usredotočiti na ženu: otkrivene glave okružene bujnim kovrčama, korača odvažno, pogleda uperena nekamo pred sebe, ne gledajući uopće muškarce; nosi na pladnju krčag i sušeno voće. Ima na sebi široku cvjetastu haljinu, a na njoj vezenu pregaču.

Kucka špičastim cipelicama. Sitna je, ali skladna, njezina figura privlači pogled. Za njom tapka malena djevojčica noseći dvije čaše.

Gleda velečasnog s takvim zaprepaštenjem da nepažljivo nalijeće na onu što ide pred njom i pada. Čaše se kotrljaju po podu, dobro da su od debeloga stakla. Žena ne obraća pozornost na dijete, umjesto toga baci jedan pogled na velečasnog, brz i drzak. Sjaje tamne, mrač­ne oči, velike i nekako bezdane, a zastrašujuće bijelu kožu prekriva u jednom trenu rumenilo. Velečasni dekan, koji nema dodira s mladim ženama, osjeća se zatečen tim iznenadnim upadom; guta slinu. Žena glasno stavlja na stol krčag i tanjur te čaše podignute sa zemlje i, opet gledajući preda se, izlazi. Treskaju vrata. Hryćko, prevoditelj, također izgleda zbunjeno. Eliša Šor skače međutim, podiže dijete, posjeda ga sebi na koljena, ali djevojčica se otima i nestaje za majkom.

Velečasni bi dao glavu da je cijeli taj ulazak žene i djeteta bio samo zato da ga mogu pogledati. Takvo što! Katolički svećenik u židovskoj kući! Egzotičan poput salamandra. Pa što onda? Zar me ne liječi liječnik Židov? I zar mi ljekarije ne miješa također Židov?

A pitanje knjiga nekako je također pitanje higijene.

“Knjige”, govori velečasni pokazujući prstom na hrptove ležećih na stolu folijanata i elzevira. Na svakom od njih zlaćanom su bojom ispisana dva znaka koja velečasni drži inicijalima vlasnika, umije raspoznati hebrejska slova: ‫שײץ‬

KNJIGA IMENA

Poseže za svojom kartom u tom putovanju narodu Izraela i oprezno stavlja pred Šora donesenu knjigu. Smiješi se trijumfalno, jer to je – 885 –

Rzeczpospolita Polska – povijesno ime za Poljsku nastalo prijevodom s latinskoga. (op. prev.) *

– 884 –

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE

Turris Babel Athanasiusa Kirchera, djelo veliko kako po sadržaju tako i po formatu, i velečasni je puno riskirao dovlačeći ga ovamo.

A da je palo u ovo smrdljivo rohatynsko blato? A da mu ga je oteo neki tat na sajmištu? Bez njega velečasni dekan ne bi bio onaj koji jest, već bi prije ostao neki ograničeni plovan, isusovački učitelj na gospodskom dvoru, tašti službenik Crkve, prstenovan i nesklon svijetu.

Primiče knjigu bliže Šoru, kao da mu predstavlja svoju ženu.

Sada blago kucka po drvenim koricama.

“Imam ih više. Ali Kircher je najbolji.” Otvara napamet i gleda crtež Zemlje prikazane kao kugla, s dugim, vitkim stošcem Babilonske kule na njoj.

“Kircher dokazuje da Babilonska kula, čiji opis imamo u Bibliji, ne bi mogla biti tako visoka kako je prikazano. Kula koja seže sve do sfere Mjeseca poremetila bi sav red u kozmosu. Njezina osnova, oslonjena o zemaljsku kuglu, morala bi biti golema. Zaklonila bi Sunce, što bi imalo katastrofalne posljedice za sva stvorenja. Ljudi bi morali uporabiti sve zalihe drva i gline na Zemlji...”

Velečasni osjeća kao da izgovara herezu i zapravo ne zna zašto to govori mučaljivom Židovu. Želi da ga taj uzme za prijatelja, ne neprijatelja. Ali hoće li to biti moguće? Možda se mogu sporazumjeti, iako si ne poznaju ni jezike, ni običaje, ni sebe uzajamno, ni osmijehe, geste ruku što čine znakove, ništa; možda bi se onda mogli sporazumjeti uz pomoć knjiga? Nije li upravo to jedini mogući put?

Kad bi ljudi čitali iste knjige, živjeli bi u istome svijetu, međutim žive u drugačijima, kao ti Kinezi o kojima je pisao Kircher. A ima i takvih, sva sila, koji uopće ne čitaju, tima je um posve uspavan, misli jednostavne, životinjske, kao u ovih seljaka praznih očiju. Kada bi on, svećenik, bio kraljem, odredio bi gospodi jedan dan za čitanje, cijeli bi seljački stalež primorao na knjige i odmah bi Rzeczpospolita* drugačije izgledala. Možda je to čak pitanje alfabeta – što ne

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

postoji samo jedan, već ih je puno, a svaki drugačije gradi misli.

Alfabeti su poput opeka – od jednih, pečenih i glatkih, nastaju katedrale, od drugih, glinenih i hrapavih, obične kuće. I premda je latinski zasigurno najsavršeniji, čini se, eto, da Šor ne poznaje latinštinu. Pokazuje mu stoga prstom graviru, a potom još jednu, i još, i vidi da se on saginje nad njima s rastućom radoznalošću, dok na kraju odnekud ne izvuče stakla spretno usađena u metalnu žicu – velečasni Chmielowski i sam bi želio takva, mora ga upitati gdje ih može naručiti. I prevoditelj se pokazuje zainteresiranim, pa se sva trojica saginju nad graviru.

Velečasni ih pogledava zadovoljan što ih je uhvatio na udicu i vidi u tamnoj Židovljevoj bradi zlatne i kestenjave vlasi.

“Mogli bismo razmjenjivati knjige”, predlaže.

Kaže da ima u svojoj knjižnici u Firlejówu još dva djela velikoga Kirchera, Arca Noe i Mundus subterraneus, zaključana, predragocjena da bi se za njima posezalo svakodnevno. Zna i da postoje i drugi naslovi, ali ih poznaje samo iz gdjekojih bilješki. I puno je još mislilaca prošloga svijeta sakupio, također i – dodaje da bi polaskao – židovskoga historiografa, Josipa.

Nalijevaju mu iz krčaga kompot i primiču tanjurić sa suhim smo­ kvama i datuljama. Velečasni ih uzima u usta nabožno, odavno ih nije jeo – nezemaljska slast smjesta mu popravlja raspoloženje. Shva­ ­ća da bi već trebao iznijeti svoje pitanje, krajnje je vrijeme, stoga guta poslasticu i prelazi na stvar; i prije no što završi, već zna da je prerano izletio i da ovdje neće puno postići.

Možda to prepoznaje po iznenadnoj promjeni u Hryćkovu ponašanju. Dao bi glavu da mladić onome što prevodi dodaje i ponešto svoje. Ne zna samo jesu li to nekakva upozorenja ili obrnuto – nešto što podupire velečasnog. Eliša Šor neznatno se povlači na stolcu, naginje glavu unazad i zatvara oči, kao da se upušta u konzultaciju sa svojom unutarnjom tminom.

Traje to sve do trenutka kada – protiv svoje volje – velečasni razmjenjuje pogled razumijevanja s mladim prevoditeljem.

“Rabbi sluša glasove starijih”, šapće prevoditelj, a velečasni kima kao da razumije, iako ne razumije. Možda doista taj Židov ima neki – 883 –

– 882 –

KNJIGA IMENA

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

KNJIGA METALA I SUMPOR A

KNJIGA KOMETA

KNJIGA PUTA

KNJIGA PIJESKA

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA

magijski dodir s raznim vrazima, zar ih je malo među Židovima, svih tih demona i lilita. To Šorovo oklijevanje i zatvorene oči uvjeravaju velečasnoga da bi bilo bolje da ovamo nije ni dolazio. Situacija je delikatna i netipična. Samo da se ne izvrgne infamiji. Šor ustaje i okreće se zidu, saginje glavu i stoji tako neko vrijeme.

Velečasni već postaje nestrpljiv – je li to znak da treba otići? Hryćko je također zažmirio i njegove duge mladenačke trepavice bacaju sada sjenu na obraze obrasle mekim zulufima. Možda su zaspali? Vele­ časni se tiho nakašljava, njihova mu je šutnja oduzela i posljednje ostat­­ke samopouzdanja. Već žali što je ovamo došao. Šor se odjednom, posve mirno, kreće prema ormarima i otvara jedan od njih. Pobožno izvlači debeli folijal oslikan istim simbolima kao i sve druge knjige pa ga stavlja na stol pred velečasnog. Otvara knjigu straga i prevrće listove. Velečasni vidi lijepo izvedenu naslovnu stranicu...

“Sefer ha-Zohar”, izgovara pobožno i vraća knjigu u ormar.

“Tko bi to velečasnom pročitao...” javlja se Hryćko veselo.

KNJIGA METALA I SUMPOR A

Velečasni ostavlja Šoru na stolu dva sveska svoje Nove Atene kao zalog buduće razmjene. Kucka po njima kažiprstom, potom pokazuje na sebe – cilja u samo središte svojih prsa: “Ja sam to napisao. Trebali biste pročitati kada biste znali jezik. Puno biste saznali o svijetu.” Čeka Šorovu reakciju, ali on samo blago izvija obrve.

KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

Velečasni Chmielowski i Hryćko izlaze zajedno na hladan, neugodan zrak. Hryćko još nešto brblja, a velečasni ga ozbiljno promatra – njegovo mlado lice sa zamecima buduće brade i duge izvijene trepa­ vice koje mu daju pomalo djetinji izgled, na kraju i njegovo seljačko odijelo.

“Ti si Židov?”

“E, nisam...” odgovara Hryćko sliježući ramenima. “Ja sam odav­ ­de, iz Rohatyna, evo iz ove kuće. Recimo, pravoslavni.”

“Pa odakle znaš njihov govor?”

Hryćko se primiče bliže i hoda skoro rame uz rame s velečasnim, očito se osjeća ohrabrenim na tu povjerljivost. Priča kako su mu – 881 –

– 880 –

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE

otac i majka umrli od kuge 1746. Poslovali su sa Šorom, otac je bio obrtnik, štavio je kože, a kada je umro, Šor se založio za Hryćka, njegovu baku i mlađega brata, Ołeśa, iskupio očeve dugove i preuzeo brigu o troje susjeda. I tako žive u susjedstvu, sada ima više posla sa Židovima no sa svojima, i nekako ni sam ne zna kada je pojmio taj njihov jezik, te njime govori kao svojim, tečno, što često dobro dolazi u raznim pitanjima i poslovima, jer Židovi, osobito stariji, nerado prilaze poljskom i rusinskom. Židovi nisu takvi kako o njima pričaju, a Šorovi naročito. Ima ih puno i kuća im je topla, gostoljubiva, uvijek dadnu nešto za jelo i čašicu votke kada je hladno. Sada Hryćko uči zanat svoga oca da bi preuzeo njegovu štavionicu, uvijek će za tim biti potrebe.

“A zar nemaš neku kršćansku rodbinu?”

“Ma imam, ali daleko i ne mare baš za nas. E, a ovo je moj brat, Ołeś.” Pritrčava im možda osmogodišnji dječačić, sav pjegav. “Nemojte se, velečasni, brinuti za nas nepotrebno”, govori veselo Hryćko. “Bog je stvorio čovjeka s očima sprijeda, a ne pozadi glave, što znači da se čovjek treba baviti onim što će biti, a ne onim što je bilo.”

Svećenik to doista prihvaća kao dokaz Božje providnosti, iako se ne sjeća gdje je to u Pismu bilo rečeno.

“Nauči uz njih jezik, pa ćeš prevoditi knjige.”

“Ma kakvi, velečasni gospodine, mene ne vuče knjigama. Dosadno mi je čitati. Ja bih se radije bavio trgovinom, to mi se sviđa.

Najbolje konjima. Ili kao Šorovi: votkom i pivom.”

“Jao meni, ti si se već uz njih iskvario...” kaže velečasni.

“A što, zar je to lošije od drugih roba? Ljudima je piće potrebno, jer je život težak.”

Drobi još nešto hodajući za velečasnim, iako bi ga se velečasni već rado riješio. Benedykt Chmielowski okreće se licem prema sajmištu i pogledom traži Roszka, najprije kod kožuhâ, a potom po cijeloj tržnici, ali prispjelo je još ljudi i pronaći kočijaša zapravo je nemoguće. Stoga odlučuje sam otići do kočije. Prevoditelj se sada toliko uživio u svoju ulogu da mu još objašnjava neke stvari, vidljivo zadovoljan što to može. Tako priča da se priprema velika svadba

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA

u domu Šorovih, jer se Elišin sin (onaj kojega je velečasni vidio u dućanu, onaj tobožnji Jeremija, a zapravo Izak) ženi kćerkom moravskih Židova. Uskoro će stići cijela njihova obitelj i puno rođaka iz okolice, iz Buska, Podhajaca, Jezierza i Kopyczyńca, a također iz Lavova i možda čak i Krakova, iako je kasno doba godine i po njemu se, Hryćku, bolje vjenčati ljeti. I priča Hryćko brbljavac da bi bilo dobro kada bi i velečasni mogao doći na to vjenčanje, a potom to očigledno zamišlja, jer prasne u smijeh, isti onakav kakav je velečasni najprije uzeo za podrugljiv. Dobiva groš.

Hryćko gleda groš i u trenu nestaje. Svećenik stoji, no začas će uroniti u sajmište kao u uzburkanu vodu i utonuti u njega, prateći slastan miris pašteta koje se prodaju negdje u blizini.

KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

– 879 –

– 20 –

KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE

Ova se knjiga ne bi nikada pojavila u ovom obliku bez pomoći puno ljudi. Želim zahvaliti svima koje sam tijekom nekoliko godina zamarala pričama o frankistima, a koji su – zahtijevajući objašnjenja – postavljali prava pitanja i samim time pomagali mi da shvatim složen i višerazinski smisao ovoga romana.

Zahvaljujem izdavaču na strpljenju, Waldemaru Popeku – na pozornom i pronicavom čitanju, Wojciechu Adamskom – na ulaženju u trag mnogim anakronizmima i provjeri mnoštva sitnih pojedinosti bez kojih se roman uvijek čini nezačinjenim. Hvala Henryku Salawi na benediktinskom uredničkom poslu, Aleku Radomskom pak – na stvaranju izuzetne grafičke opreme Knjiga Jakubovih.

Posebno sam zahvalna Pawełu Maciejki na dragocjenim napomenama u vezi s judaističkim pitanjima i problemima koji se tiču doktrine Jakuba Franka.

Hvala Karolu Maliszewskom što je umio poetski provesti Nahmanovu “Molitvu” kroz vremena i mjesta. Kingi Dunin – na prvom čitanju, kao i obično.

Gospodinu Andrzeju Link-Lenczowskom hvala na pronicavoj povijesnoj konzultaciji.

Ilustracije koje su se našle u ovoj knjizi zahvaljujem pristupu u zbirke Zakładu Narodowego im. Ossolinskih u Wrocławu koji mi je omogućio ravnatelj Biblioteke Adolf Juzwenko, a Dorota Sidorowicz-Mulak pomogla mi je da se snađem u njihovoj golemoj količini. Puno hvala!

Moja mama, koja je jako intelektualno radoznala osoba, čitajući

KNJIGA IMENA

Zahvale

KNJIGA PIJESKA

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA

prvu verziju, skrenula mi je pozornost na nekoliko sitnih, ali bitnih pojedinosti svakidašnjice i na tome sam joj vrlo zahvalna.

Iznad svega pak zahvaljujem Grzegorzu na njegovim tragalačkim, štoviše detektivskim talentima; to umijeće čeprkanja po najmanje očitim izvorima podmetnulo mi je mnoštvo zamisli i niti. A njegova strpljiva i poticajna prisutnost neprestano mi je dodavala snage i nade da ću knjigu privesti kraju.

KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

– 19 –

– 18 –

KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

Olga Tokarczuk (Sulechòw, 1962.), poljska književnica, scenaristica, feljtonistica, psihologinja, sveučilišna nastavnica i društvena aktivistica, nedvojbeno je najcjenjenije i najprevođenije ime suvremene poljske književnosti. Diplomirala je psihologiju na Varšavskom sve­ učilištu. Nakon studija zaposlila se u Savjetovalištu za duševno zdravlje u Wałbrzychu. Kao spisateljica debitirala je 1979., a od 1989. pisanjem se bavi profesionalno. Prvi joj se roman (Putovanje ljudi knjige) u knjižarama pojavio 1993. Vodila je radionice kreativnog pisanja na Jagiełłonskom sveučilištu u Krakovu i na Sveučilištu u Opolu, a jedna je od utemeljiteljica i višegodišnja suorganizatorica poljskog Festivala priča.

Djela Olge Tokarczuk dosad su prevedena na tridesetak stranih jezika, od engleskog, francuskog, njemačkog, talijanskog, španjolskog do turskog, kineskog, japanskog i hindua, te objavljena u više od sto izdanja, od kojih neka i na hrvatskom (Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju, Pravijek i ostala vremena, Dom danji dom noćni i Ormar). Doživjela su također i mnoga kazališna uprizorenja te televizijske i filmske ekranizacije. Tokarczuk je osvojila mnoge naj­ uglednije poljske i međunarodne književne nagrade. Roman Bieguni iz 2008., nagrađen iste godine nagradom Nike, nakon što je pod naslovom Flights izašao u Velikoj Britaniji, a ubrzo i u novim prijevodima i u Australiji te Sjedinjenim Državama, dobio je 2018. nagradu Man Booker.

Roman Knjige Jakubove dosad je preveden na švedski, češki, srpski i slovenski jezik, a uskoro izlazi i na nizozemskom. Trenutačno se

KNJIGA PUTA

KNJIGA PIJESKA

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA

prevodi na još devet jezika. Autorica i njezin švedski prevoditelj Jan Henrik Swahn osvojili su Međunarodnu književnu nagradu Kulturhuset Stadtteatern u Stockholmu koja im je dodijeljena 2017.

Roman je nagrađen nagradom Nike, pa je Olga Tokarczuk prva dvostruka laureatkinja “poljskoga književnog Nobela”.

KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

– 17 –

– 16 –

KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

Mladen Martić, dramaturg i književni prevoditelj, rođen je 1949. u Zagrebu. Studirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa te Hrvatskog novinarskog društva. S poljskoga je preveo četrdesetak dramskih tekstova (Mro­ żek, Różewicz, Herbert, Gombrowicz, Grochowiak, Iredyński, Gierałtowski, Głowacki, Tym, Bardijewski, Mularczyk, Kołakowski, Ameyko, Mossakowski, Grabowski, Sikorska-Miszczuk, Wieczorkowski-Rettinger, Słobodzianek…), dvadesetak romana (Saramanowicz, Lem, Krajewski, Gombrowicz, Miłoszewski, Mentzel, Tokarczuk, Bator, Potoroczyn, Myśliwski, Herling-Grudziński, Sapkowski…), knjige reportaža R. Kapuścińskog (Putovanja s He­ rodotom i Car), autobiografije S. Mrożeka (Baltazar) i W. Gombrowicza (Posmrtna autobiografija, sastavio W. Bolecki), Razgovore o Bogu i čovjeku sociologa Z. Baumana i teologa S. Obireka, Bestijarij W. Gombrowicza u izboru W. Boleckog te velik broj eseja i kraćih proza raznih autora. Prijevodi su mu igrani u većini hrvatskih kazališta, na ljetnim festivalima, radiju i televiziji te dosad doživjeli više od četrdeset uprizorenja.

Za prijevod romana Witolda Gombrowicza Trans-Atlantik nagrađen je godišnjom nagradom Iso Velikanović za najbolji prijevod na hrvatski jezik u 2009. godini.

KNJIGA PUTA

KNJIGA PIJESKA

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA

KNJIGA PUTA

KNJIGA KOMETA

KNJIGA METALA I SUMPOR A

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

KNJIGA IMENA

– 15 –

899

1.

1752., Rohatyn

898

2.

O fatalnoj opruzi i ženskoj bolesti Katarzyne Kossakowske O krvi na svili Bijeli kraj stola u staroste Łabęckog

878 876 873

3.

O Ašeru Rubinu i njegovim mračnim mislima Pčelinja košnica, to jest kuća i obitelj rohatynskih Šorova U bet midrašu Jenta ili loš trenutak za smrt Što čitamo u Zoharu O progutanom amuletu

4.

Marijaš i faraon Polonia est paradisus Judaeorum...

O plebaniji u Firlejówu i u njoj nastanjenom grešnom pastiru Velečasni Chmielowski pokušava napisati pismo milostivoj gospođi Drużbackoj – 14 –

867 865 860 856 852 851 848 845 843 833

KNJIGA KOMETA

I. Knjiga magle

KNJIGA METALA I SUMPOR A

900

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

Prolog

KNJIGA IMENA

Sadržaj

KNJIGA PUTA

KNJIGA PIJESKA

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA

Elżbieta Drużbacka piše velečasnom Chmielowskom

Biskup Sołtyk piše pismo papinskome nunciju Zelik

832 830 826

II. Knjiga pijeska

821

KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE

5.

O tome kako od Božjega umora nastaje svijet 820 Moja mladost 810 O karavani i kako sam sreo reba Mordkea 805 Moj povratak u Podoliju i čudna vizija 803 O putovanju s Mordehajem u Smirnu zbog sna o kozjim brabonjcima 802

6.

O stranom svatu u bijelim čarapama i sandalama

Nahmanova priča u kojoj se prvi put pojavljuje Jakub

Isoharova škola i tko je zapravo Bog. Nastavak

priče Nahmana ben Levija iz Buska

O prostaku Jakubu i porezima

O tome kako se Nahman ukazuje Nahmanu,

to jest sjeme tame i jezgra svjetlosti

O kamenju i bjeguncu strašna lica

O tome kako Nahman zaluta Jenti i zaspi na

podu uz njezin krevet

O daljnjim Jentinim putovanjima u vremenu

O strašnim posljedicama nestanka amuleta

O čemu govori Zohar

Peseleina priča o podhajačkom jarcu i čudnoj travi

Velečasni Chmielowski piše Milostivoj Gospođi

Drużbackoj u siječnju 1753. godine, iz Firlejówa

796

7.

760

Jentina priča

KNJIGA IMENA

– 13 –

794 788 784 781 779 776 770 768 766 765 763

725 720

10.

Tko je taj koji sakuplja bilje na gori Atosu

717

733

11. Kako u gradu Krajovi Molivda-Kossakowski

susreće Jakuba 709

Priča Presvijetloga Gospodina Molivde,

Antonija Kossakowskog, grba Gak,

nadimka Gavran 706

O tome što privlači ljude jedne drugima i stanovita

usuglašavanja na temu putovanja duša 702

Priča o Jakubu i prstenu 697

Pabirci. Što smo vidjeli kod Molivdinih bogumila 695 12.

O Jakubovu pohodu na grob Natana iz Gaze 689 O tome kako Nahman slijedi Jakubove tragove 688 O tome kako se Jakub odmjerava s Antikristom 684 Kako izgleda ruah ha-kodeš kada duh silazi u čovjeka 681 O tome zašto Solun ne voli Jakuba 677 Pabirci. O solunskoj kletvi i Jakubovu svlaku 674 Pabirci. O premetanju trokutova 670

– 12 –

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA

O vjenčanju u Nikopolu, tajni pod baldahinom i koristi od toga što si stranac U Krajovi. O trgovanju na blagdane i o Heršeleu, kojega višnja dovodi u dvojbu O biseru i Hani

KNJIGA PUTA

745

KNJIGA KOMETA

9.

747

KNJIGA METALA I SUMPOR A

Med, ne pojedi ga previše, ili učenje u Isoharovoj školi u Smirni, u turskoj zemlji Pabirci. O tome čime smo se bavili u Smirni židovske godine 5511. i kako smo susreli Molivdu, a tako-der i o tome da je duh poput igle koja buši rupu u svijetu

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

8.

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA

O susretu s Jakubovim ocem u Romaniju, a tako-der i o starosti i razbojniku 667 O Jakubovu plesu 664

III. Knjiga puta

659

KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

13.

O toplom prosincu 1755. godine, to jest mjesecu tevetu 5516., o zemlji Polin i kugi u Mielnici 658 Što vide bistre oči svakovrsnih uhoda 655 “Troje mi je nedokučivo, a četvrto ne razumijem.” Mudre izreke 30,18 651 Gospodinove stražarice 647 Pabirci Nahmana iz Buska zapisani kriomice od Jakuba 645 O tajnim radnjama u Lanckoruńu i zlonamjernom oku 642 Kako je Geršom uhvatio otpadnike 640 O poljskoj kraljevni Gitli Pinkasowoj 639 O Pinkasu i njegovu postiđenom očaju 637

14.

O kamieniečkom biskupu Mikołaju Dembowskom, koji ne zna da je u cijeloj stvari efemerida O tome kako velečasni Chmielowski brani pred biskupom svoje dobro ime O čemu piše Elżbieta Drużbacka velečasnom Chmielowskom u veljači godine 1756. iz Rzemienia na Wisłoki Velečasni Chmielowski Elżbieti Drużbackoj Što Pinkas zapisuje, a što ostaje nezapisano O Seder ha-heremu, to jest o redoslijedu kletvi O Jenti, koja je uvijek prisutna i sve vidi Biskup kamieniečki Mikołaj Dembowski piše pismo papinskom nunciju Serri, a njegov tajnik pridodaje još nešto i u svoje ime

– 11 –

635 630

626 624 622 619 617

613

– 10 –

590 587 584 581

577 572 568

566 565 562

560 558

KNJIGA MAGLE

O godini 1757. i o tome kako će se uglaviti stanovite pradavne istine ljeti u Kamieniecu Podolskom, na kamieniečkoj debati O spaljivanju Talmuda O tome kako fra Pikulski objašnjava velikašima načela gematrije O novoimenovanom nadbiskupu Dembowskom, koji se sprema na put O životu pokojne Jente zimi 1757. godine, to jest te u kojoj je spaljen Talmud, a potom i knjige nedavnih potpaljivača O doživljajima Ašera Rubina sa svjetlošću, a njegova starog pak – s vukom O poljskoj kraljevni u kući Ašera Rubina O tome kako se okolnosti mogu okrenuti naopako. Katarzyna Kossakowska piše biskupu Kajetanu Sołtyku Pompa funebris. 29. siječnja 1758. godine O prolivenoj krvi i gladnim pijavicama Gospođa Elżbieta Drużbacka velečasnom Chmielowskom, ili o savršenosti nesavršenih formi Velečasni dekan Benedykt Chmielowski piše Presvijetloj Gospi Elżbieti Drużbackoj

604 601 598 595 593

KNJIGA PIJESKA

16.

KNJIGA PUTA

Kako se u Kamieniecu nekadašnji minaret pretvara u stup s Majkom Božjom O čemu razmišlja biskup Dembowski pri brijanju O dvjema Hajinim naravima Oblici novih slova O Krisi i njegovim planovima za budućnost

KNJIGA KOMETA

15.

KNJIGA METALA I SUMPOR A

Biskup Dembowski piše biskupu Sołtyku 610 U međuvremenu pak...

607 Kako se ispunjavaju loša pretkazanja Gitline maćehe 606

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA

O neočekivanom gostu koji noću posjećuje velečasnog Chmielowskog O špilji u obliku slova alefa

556 555

17.

KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A

Pabirci. Moje ljubavne dvojbe 553

Kako smo u Giurgiuu nagovarali Jakuba

na povratak u Poljsku 549

Velečasni Benedykt plijevi mravinac 538 Bjegunac 536

Bjegunčeva priča. Židovsko čistilište 534

Kako rođaci utvrđuju zajedničku frontu

i kreću u rat 531

Molivda polazi na put i razgledava

kraljevstvo nestalnih ljudi 524

Kako Molivda postaje glasnikom

u teškoj stvari 520

O korisnoj i beskorisnoj istini

i prangijaškoj pošti 517

Kossakowska, kamieniečka kaštelanka,

piše preuzvišenom biskupu lavovskom

Łubieńskom, senatoru 514

Fra Pikulski piše preuzvišenom biskupu

lavovskom Łubieńskom, senatoru 512

Antoni Molivda – Kossakowski Njegovoj

Ekscelenciji biskupu Łubieńskom 510

Noževi i vilice 508

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

18.

KNJIGA IMENA

O tome kako Iwanie, malo selo na Dnjestru, postaje republika O rukavima svete košulje Šabetaja Cevija O tome kako djeluje Jakubov dodir O čemu razgovaraju žene pri čerupanju kokoši Tko će se naći u ženskom krugu Natmureni Hanin pogled opaža u Iwaniu sljedeće pojedinosti –9–

506 503 500 499 498 496

471

19. O repatici koja uvijek najavljuje kraj svijeta

i dovodi Šekinu 470

O Jankelu iz Glinna i kobnom zapahu mulja 467

O Naopakim Činima, svetoj šutnji i drugim

iwanjskim zabavama 463

Priča o dvije ploče 459

Pabirci Osam mjeseci Božje zajednice

u Iwaniu 457

O Dvojstvu, Trojstvu i Četvorstvu 454

O gašenju svijeća 450

Čovjek koji nema ni komadić vlastite zemlje

zapravo nije čovjek 449

O uzdodrži i učenju poljskoga jezika 448

O novim imenima 447

O Pinkasu, koji u potrazi za kćeri silazi

u pakao 445

Antoni Molivda-Kossakowski piše

Katarzyni Kossakowskoj 440

Katarzyna Kossakowska Antoniju Molivdi-Kossakowskom 438

O križu i plesu u bezdanu 437

–8–

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA

480 478 477

KNJIGA KOMETA

IV. Knjiga kometa

495 487 483

KNJIGA METALA I SUMPOR A

O tome kako Molivda posjećuje Iwanie Milost Božja koja doziva iz tame u svjetlost Molba nadbiskupu Łubieńskom O tome da su božansko i grešno međusobno trajno povezani O Bogu “Mlynar meglie brashno”

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A

20. Što vidi Jenta pod svodom lavovske katedrale

17. srpnja 1759. godine

O Ašerovoj obiteljskoj sreći

Sedma točka dispute

Tajni znak prstom i tajni znak okom

Katarzyna Kossakowska piše biskupu

Kajetanu Sołtyku

O brigama velečasnog Chmielowskog

O Pinkasu, koji ne shvaća kakav je grijeh počinio

O ljudskom povodnju koji zalijeva ulice Lavova Majorkoviči

Nahman i njegovo ruho od dobrih djela

Računi monsinjora Mikulskoga i sajam

kršćanskih imena

O tome što se velečasnom Chmielowskom

događa u Lavovu

Pod cimerom Tiskare Pawła Józefa

Golczewskog, Ovlaštenog Tipografa

Njegova Kraljevskog Veličanstva

O pravim proporcijama Krštenje

O obrijanoj bradi Jakuba Franka i novom licu

koje se pomalja ispod nje 21.

436 432 430 426 425 423 420 418 416 415 413 411

406 403 400 398

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

O tom kako ujesen 1759. godine Lavov

pogađa zaraza 397

Što Molivda piše rodici Katarzyni Kossakowskoj 391

Katarzyna Kossakowska usuđuje se

uznemirivati moćnike ovoga svijeta 389

O gaženju kovanica i okretanju ključa

ždralova nožem 388

Pabirci. Kod Radziwiłła 384

O tužnim doga-dajima u Lublinu 379

KNJIGA IMENA

–7–

358 352 348 346 344 342 341

Kako se lovi kod Hieronima Floriana Radziwiłła 331 Pabirci. O tri puta priče i o tome kako priča postaje djelo 327 Hano, razmotri u srcu 320

V. Knjiga metala i sumpora

317

24.

316

Mesijanska machina, kako djeluje

O tome kako u veljačku noć 1760. godine Jakub

stiže u Częstochówu

Kako izgleda Jakubov zatvor Flagelanti

Sveta slika koja skriva, a ne otkriva

Pismo na poljskom

Posjet u samostanu

Upupa dicit

O tome kako Jakub uči čitati i otkuda Poljaci

–6–

315 312 309 306 303 302 297 295

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA

362 359

KNJIGA KOMETA

23.

372 369 366 363

KNJIGA METALA I SUMPOR A

Krčma na desnoj obali Visle

O događajima u Varšavi i o papinskom nunciju

O Katarzyni i njezinu uredovanju u Varšavi

Katarzyna Kossakowska piše rođaku

Što je posluženo na Badnju večer kod Kossakowske

Avača i dvije lutke

Lutka za Salusiu Łabęcku. Priče velečasnog

Chmielowskog o knjižnici i svečanom krštenju

Fra Gaudenty Pikulski, bernardin, ispituje naivne

Fra Gaudenty Pikulski piše primasu Łubieńskom

Modri župan i crveni kontuš

Što se događalo u Varšavi kada je Jakub nestao

Pljujte na tu vatru

Ocean pitanja koji potapa čak i najčvršći brod

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

22.

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA

O tome kako Jan Wołowski i Mateusz Matuszewski kao sljedeći dolaze u Częstohówu u studenom 1760. godine Drużbacka Prečasnom Benedyktu Chmielowskom Dekanu Rohatynskom, Tarnów, Božić 1760. godine Teško zlatno srce Elżbiete Drużbacke žrtvovano Crnoj Madonni

KNJIGA PUTA

25.

KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

Jenta spava pod rodinim krilima

O tome kako Jenta mjeri grobove

Pismo Nahmana Jakubowskog Gospodinu

u Częstochówu

Beštovi darovi

Arišev dvor u Wojsławicama i zubi Zwierzchowskoga

O kazni i kletvi

Kako pretkazuje Haja

Edom se ljulja u temeljima

O tome kako međuvlađe utječe na promet

kočija na Krakowskim przedmieściu

Pinkas redigira Documenta Judaeos

Koga Pinkas susreće na trgu u Lavovu

Zrcalo i obično staklo

Svakodnevni život u zatvoru i o držanju

djece u kutijama

Rupa u bezdan, ili posjet Tove i njegova

sina Haima Turka 1765. godine

Elżbieta Drużbacka piše iz samostana

bernardinki u Tarnówu posljednje pismo

prečasnom kanoniku Benedyktu

Chmielowskom u Firlejów

O Molivdinu povratku u život

O putujućim špiljama

O neuspjelim izaslanstvima i priči koja

opsjeda samostanske zidine –5–

294

292 291 288 286 285 280 277 275 273 272 270 268 267 265 260 257

251 247 244 241

26.

Jenta čita putovnice 228 O obitelji Dobruška u Prossnitzu 224 O novom životu u Brnu i tiktakanju satova 220 O Mošeu Dobruški i Levijatanovoj gozbi 214 O kući uz katedralu i dostavi djevojaka 210 Pabirci. Kako loviti u mutnom 205 Riječi Gospodinove 200 Ptičica koja iskače iz burmutice 198 Tisuću komplimenata ili o vjenčanju Mošea Dobruške alias Thomasa von Schönfelda 196 O caru i ljudima odasvud i niotkud 194 O medvjedu iz sna Avače Frank 191 O životu na visinama 189 Stroj koji igra šah 185

27.

Kako je Nahman Piotr Jakubowski postao veleposlanik Povratak biskupa Sołtyka Što se događa u Gospodinovoj družbi u Varšavi Anzeige, to jest dojava Kava s mlijekom, posljedice ispijanja Kila i Gospodinove riječi O sklonosti tajanstvenim opitima s materijom Sve vrste pepela, ili kako napraviti zlato u kućnoj radinosti Kako Gospodinovi snovi vide svijet O udvaranju Franciszeka Wołowskog O Samuelu Ascherbachu, sinu Gitle i Ašera

–4–

181 178 177 170 167 161 158 154 152 149 147

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA

229

KNJIGA KOMETA

VI. Knjiga daleke zemlje

KNJIGA METALA I SUMPOR A

O odlasku Milostive Hane u veljači 1770. godine i o mjestu njezina vječnog počinka 235 Pabirci. Opsada 233

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A KNJIGA DALEKE ZEMLJE

28.

Ašer u bečkoj kavani ili Was ist Aufklärung? 1784.

145 O zdravstvenim aspektima proricanja 140 O figuricama od kruha 137 Odbačena prosidba Franciszeka Wołowskog mlađeg 136 Posljednja audijencija kod cara 133 Thomas von Schönfeld i njegove igre 131 Pabirci. Sinovi Jakuba Franka. Molivda 126 Posljednji dani u Brnu 121 Molivda u potrazi za sredinom svoga života 118 Nastavak priče Antonija Kossakowskog zvanog Molivda 114

29.

O kukcolikom narodiću koji napučuje Offenbach na Majni O isemburškom Schlossu i njegovim ozeblim stanarima O kuhanim jajima i knezu Lubomirskom Kako vučica Zwierzchowska održava red u zamku Nož optočen tirkizima O kući za lutke Pogibeljni miomiris likera od maline i muškata O velikim planovima Thomasa von Schönfelda Tko je Gospodin kada više nije onaj koji jest O grijesima Rocha Franka O nešiki i Božjem cjelovu Glasine, pisma, dojave, uredbe, izvješća

30.

Smrt poljske kraljevne, korak po korak Varšavski stol za trideset osoba Živjeti kao i svi drugi Heiliger Weg nach Offenbach

KNJIGA IMENA

–3–

107 105 102 98 96 92 90 84 81 78 76 73 69 65 64 62

44

Jakubowski i knjige smrti

Ewa Frank spašava Offenbach od

napoleonske pljačke Lubanja

O susretu u Beču

Samuel Ascherbach i njegove sestre

Biblioteka braće Załuski i velečasni kanonik

Benedykt Chmielowski

Mučeništvo Juniusa Freya Djeca

Ljupka djevojčica svira na spinetu

O stanovitom rukopisu Putešestvije Nove Atene Jenta

42 41 40 39 38 37 34 32 31 29 29

Bibliografska bilješka 24 Zahvale 20

O autorici O prevoditelju

18 16

–2–

KNJIGA MAGLE KNJIGA PIJESKA

31.

KNJIGA PUTA

45

KNJIGA KOMETA

VII. Knjiga imena

KNJIGA METALA I SUMPOR A

O ženama koje namaču noge 55 Pabirci. O svjetlosti 52

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

KNJIGA IMENA

1.

KNJIGA MAGLE

1.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

KNJIGA PIJESKA

Knjiga je objavljena uz potporu Grada Zagreba.

KNJIGA PUTA

This publication has been supported by the ©POLAND Translation Program.

Knjiga je objavljena uz potporu programa ©POLAND Translation Program.

KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednica Iva Karabaić Lektura i korektura Margareta Medjurečan Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Maja Glušić

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

Na ovitku © Avalon_Studio / 2018 iStockphoto LP Godina izdanja 2018., srpanj Tisak Gamalux, Zagreb ISBN 978-953-266-983-1 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015

KNJIGA IMENA

www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

–1–

KNJIGA IMENA

KNJIGA DALEKE ZEMLJE

KNJIGA METALA I SUMPOR A

KNJIGA KOMETA

KNJIGA PUTA

KNJIGA PIJESKA

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA MAGLE

1.

KNJIGA PIJESKA KNJIGA PUTA KNJIGA KOMETA KNJIGA METALA I SUMPOR A

Nesigurna vremena sredinom osamnaestog stoljeća nedaleko od turskih granica pravi su trenutak da se pojavi novi Mesija. Ime mu je Jakub Lejbovič, sin je rabina iz Černovica, unuk neumrle Jente, vješt trgovac i karizmatičan propovjednik. Njegova učenja prilično su neortodoksna, a granice morala široke, pa rabinima ubrzo postane trn u oku. Mijenjajući strane i vjere, Jakub, koji u međuvremenu uzima prezime Frank, svoju će vjernu sljedbu pokušati odvesti prema oslobođenju...

Knjige Jakubove Olge Tokarczuk nova su dimenzija književnosti, a neki bi rekli i više od književnosti: one su istodobno uzbudljivi povijesni roman, intrigantna obiteljska saga i relevantna društvena kronika. Rijetki su pisci koji mogu ovako živo dočarati prošlu epohu i uz oko za detalj napraviti nenadmašni kaleidoskop likova i zbivanja. Pred nama tako stoji stara Poljska u kojoj su jedni uz druge postojali kršćanstvo, judaizam i islam, a u pozadini se naziru razlozi današnjih poljskih i europskih problema. Maestralno djelo koje potvrđuje da je Olga Tokarczuk zaslužila nagradu Man Booker za 2018.

KNJIGA DALEKE ZEMLJE KNJIGA IMENA

249,00 kn

www.fraktura.hr