Knji탑evna konferencija
-1-
Od istog autora u izdanju Frakture: Duhovi Varamo
-2-
César Aira
Književna konferencija prevela sa španjolskog Nikolina Židek
Fraktura
-3-
Naslov izvornika El congreso de literatura © César Aira 1999 Objavljeno prema sporazumu s Michael Gaeb Literary Agency © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2014. © za prijevod Nikolina Židek i Fraktura, 2014. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. ISBN 978-953-266-605-2 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 893517
-4-
prv i dio
Nit iz Macuta
-5-
-6-
Na nedavnom putu u Venezuelu imao sam priliku diviti se slavnoj “Niti iz Macuta”, jednom od čuda Novoga svijeta, ostavštini nepoznatih gusara, turističkoj atrakciji i zagonetki bez od govora. Čudan, stoljećima neodgonetnut spomenik domišljatosti što je u međuvremenu postao dio Prirode, koja je na ovim prostorima jednako bogata kao i sve obnove koje pokreće. Macuto je jedno od obalnih mjesta koja se nižu u podnožju Caracasa, pored Maiquetíje, gdje se nalazi zračna luka u koju sam sletio. Pri vremeno su me smjestili u Las Quince Letras, moderni hotel izgrađen ispred gostionice i re storana istog imena, na samoj obali. Moja je soba imala pogled na more, istovremeno golemo i prisno Karipsko more, plavo i blistavo. “Nit” je prolazila na sto metara od hotela; otkrio sam je s prozora i otišao je vidjeti. U djetinjstvu sam, kao i sva djeca u Amerikama,
-7-
gutao najrazličitije pretpostavke o Niti iz Macuta, koja je svijet gusarskih romana činila stvarnim, opipljivim, živim tragom. Njezine crteže i fotografije donosile su enciklopedije (moja se zvala Blago mladosti* i svoje ime nije zavrijedila nigdje kao na tim stranicama), a ja sam ih precrtavao u bilježnice. I u svojim igra ma razvezivao čvorove, otkrivao tajnu… Poslije sam gledao TV-dokumentarce o Niti, kupio pokoju knjigu na tu temu i mnogo puta u svojim studijima venezuelske i karipske književnosti naletio na nju jer je ona tamo lajtmotiv. Također sam, kao i svi (premda bez posebnog interesa), pratio vijesti koje su novine donosile o novim teorijama, novim pokušajima odgonetanja zagonetke… No već i sama činjenica da se uvijek iznova pokušavalo bila je dovoljan dokaz da su prijašnji pokušaji propali.
El Tesoro de la Juventud (Blago mladosti) ili Enciclopedia de conocimientos (Enciklopedija znanja) bila je enciklopedija za djecu i mlade Latinske Amerike u 20. stoljeću. Izašla je u dvadeset svezaka. Riječ je o adaptaciji enciklopedije The Book of Knowledge, koju je uredio Amerikanac M. W. Jackson oko 1910. (op. prev.) *
-8-
Prema davnoj legendi, Nit je služila da se s dna mora podigne blago, plijen nemjerljive vrijednosti koji su onamo pohranili gusari. Je dan od gusara (nijedno istraživanje u kronikama i arhivima nije ga uspjelo identificirati) zacijelo je bio prvorazredni znanstveno-umjetnički genij, svojevrsni Leonardo među mo replovcima, kad je izmislio tako čudesan instrument koji je služio da se plijen sakrije, ali ga je istovremeno mogao i izvući. Sprava je bila genijalno jednostavna. Kao što i samo ime kaže, bila je to jedna jedina “nit”, ustvari uže od prirodnih vlakana razapeto na oko tri metra iznad vodene površine morske uvale čija se najdublja točka nalazi blizu obale Macuta. Jednim se krajem Nit gubila u uvali, prolazila kroz neku vrstu prirodnoga kamenoga kolotura u stijeni što se uzdizala kojih dvjesto metara od obale, omatala se pomičnim čvorovima oko također prirodnog obeliska na kopnu i otuda se uspinjala na dva brdašca planinskog lanca, da bi se potom vratila na “obelisk”, u trigonometrijskoj mreži. Tijekom stoljećâ sprava je ostala netaknuta – bez potre be da je se obnavlja ili posebno održava – što-
-9-
više, nepobjediva pred grubim, čak i surovim postupanjima tragača za blagom (takvi smo svi), pred grabežljivcima, znatiželjnicima i legijama turista. Ja sam bio samo još jedan u nizu… Kako će se pokazati, posljednji. Već i samo stajanje is pred Niti u meni je budilo blago uzbuđenje. Nije bitno što znamo o nekom slavnom predmetu: biti u njegovoj prisutnosti posve je drugačija priča. Valja naći osjećaj stvarnosti, smaknuti s nje veo snova, koji je sama njezina suština, i biti na visini trenutka, na Everestu trenutka. Izlišno je reći da sam nesposoban za takav pothvat, ja pogotovo. Pa ipak, ondje je stajala Nit… prelijepa u svojoj nepobjedivoj krhkosti, napeta i tanka, zarobivši stari sjaj moreplovstva i pustolovina. Mogao sam se uvjeriti da je istina sve što se o njoj govorilo: da nikada nije posve tiha. U olujnim noćima pjevala je od vjetra, a oni koji su je čuli za uragana ostali su doživotno opsjednuti njezinim zavijanjem kozmičkog vuka. Svi morski povjetarci zasvirali su tu liru od samo jedne žice, podsjetnik na vjetar. Ali čak i tog popodneva, kad nije bilo ni daška vjetra (da je nekoj ptici bilo otpalo
- 10 -
pero, palo bi pravocrtno), njezin je žamor od jekivao. Bili su to visoki i niski mikrotonovi, duboko unutar tišine. Moja prisutnost ispred tog spomenika imala je goleme posljedice, objektivne, povijesne; ne samo za mene nego i za svijet. Moja diskretna, neprimjetna, prolazna prisutnost, mene, gotovo pa tek još jednog turista u nizu… Jer tog sam popodneva riješio zagonetku, pokrenuo usnuli mehanizam i izvukao blago s dna mora. Nisam genij niti sam iznimno nadaren, ma kakvi. Naprotiv. Ustvari (pokušat ću to objasniti), svaki se um oblikuje prema svojim iskustvima, sjećanjima i znanjima, a ono što ga čini jedinstvenim jest ukupni zbroj i iznimno osobna priroda prikupljanja svih podataka koji ga čine takvim kakav jest. Svaki je čovjek vlasnik uma s moćima, koje mogu biti velike ili male, ali uvijek su jedinstvene, njemu svojstve ne. I te ga moći čine sposobnim za “pothvat”, banalan ili grandiozan, koji samo on može ostvariti. U ovom su slučaju svi pogriješili smatrajući da je potreban puki kvantitativni napredak inteligencije i domišljatosti, a ustvari je bio potreban jednaki omjer i jednoga i drugoga, ali
- 11 -
odgovarajuće kvalitete. Moja inteligencija, u što sam se uvjerio na vlastitu štetu, vrlo je ograničena. Jedva da mi je bila dostatna da se održim na površini uzburkanih životnih voda. Ali jedinstvena je u svojoj kvaliteti; i to ne zato što sam ja tako naumio, nego zato što tako mora biti. To se događa i događalo se svim ljudima, uvijek i posvuda. Ali jedan primjer uzet iz svijeta kulture (a iz kojega ga drugog svijeta uzeti?) može to razjasniti. Jedinstvenost intelektualca može se naprosto utvrditi iz skupa knjiga koje je pročitao. Koliko na svijetu ima ljudi koji su pročitali ove dvije knjige: Filozofiju životnog iskustva A. Bogdanova* i Fausta Estanislaa del Campa**? Ostavimo po strani razmišljanja koja su mogla pobuditi te dvije knjige, njihove od jeke i shvaćanje, koji su nužno osobni i neprenosivi. Usmjerimo se na krutu činjenicu: da se obje poklope u istom čitatelju, nevjerojatno je
Aleksandar Bogdanov (1873.–1928.), bjeloruski fizičar, filozof, pisac znanstvene fantastike i revolucionar. (op. prev.) ** Estanislao del Campo (1834.–1880.), argentinski vojnik, vladin dužnosnik, pjesnik i pisac. (op. prev.) *
- 12 -
jer pripadaju dvama odvojenim područjima kulture, a da nijedna od njih ne pripada redu svjetskih klasika. Pa ipak, moguće je da je ove dvije knjige pročitao tucet ili dva tuceta inteligencija raštrkanih u vremenu i prostoru. No dovoljno je dodati treću, recimo La Poussière des Soleils Raymonda Roussela*, pa će se i taj broj drastično smanjiti. Ako nije “jedan” (odnosno ja), nije ni daleko od toga. Možda je “dva”, a tog drugog ja bih imao razloga zvati mon semblable, mon frère. Još jedna, četvrta knji ga, i već mogu biti siguran da sam sâm. A ja nisam pročitao četiri knjige; bilo ih je tisuću koje su slučajem ili znatiželjom dospjele u moje ruke. A osim knjiga, da ne izađem iz područja kulture: ploče, slike, filmovi… Sve to, uz potku mojih dana i mojih noći još otkako sam se rodio, dalo mi je mentalni sklop različit od bilo kojeg drugog. I slučajno se dogodilo da je baš taj sklop bio potreban za rješavanje problema Niti iz Macuta; da bi ga se
Raymond Roussel (1877.–1933.), francuski pjesnik, romanopisac, dramatičar, glazbenik i šahist. (op. prev.) *
- 13 -
riješilo s najvećom lakoćom, s najvećom prirodnošću, kao što je zbrojiti dva i dva. Da bi ga se riješilo, rekao sam, ne da bi ga se postavilo; nikako ne želim reći da je nepoznati gusar koji ga je smislio bio moj intelektualni blizanac. Nemam blizanca i zato sam bio u stanju pro niknuti u srž zagonetke koju su prije mene uzalud rješavale stotine učenjaka i tisuće pohlepnika tijekom četiriju stoljeća, s kudikamo izdašnijim sredstvima, koja su u posljednje vrijeme obuhvaćala ronioce, sonare, računala i multidisciplinarne ekipe. Ja sam bio jedini, u određenom smislu – predodređeni. Ali, moram napomenuti, ne jedini u doslovnom smislu. Svatko tko bi imao ista iskustva kao i ja (ali baš sva, jer je nemoguće unaprijed odrediti koja su bila presudna) mogao je učiniti isto što i ja. Ne bi čak bilo potrebno ni da iskustva budu doslovno “ista”, jer iskus tva imaju svoje istovrijednice. Stoga se previše ne hvastam. Sve je zasluga slučaja koji me doveo, baš mene, na pravo mjesto: u Las Quince Letras, jednog popodneva u studenom, nekoliko sati besposlenoga (propustio sam let u zračnoj luci i morao čekati do
- 14 -
César Aira (Coronel Pringles, Argentina, 1949.) možda je i najplodniji argentinski pisac, a svakako jedan od najcjenjenijih južnoameričkih autora današnjice. Dosad je objavio više od osamdeset djela, a njegovi romani te knjige pripovjedaka i eseja prevedeni su na više svjetskih jezika. Od 1967. živi u Buenos Airesu, gdje je predavao na sveučilištima (Rimbauda i Mallarméa) te uređivao i prevodio knjige s francuskog i engleskog.
- 119 -
- 120 -
Nikolina Židek rođena je 1976. u Zagrebu. Di plomirala je španjolski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je konferencijsko prevođenje (je zična kombinacija španjolski i engleski) na Pa riškome katoličkom sveučilištu u Madridu te završila trogodišnji tečaj konferencijskog prevođenja (jezična kombinacija španjolski i en gleski) u Centru za obuku usmenih i pisanih prevoditelja u Buenos Airesu. Od 2004. do 2009. živjela je i radila u Madridu, a od 2009. do 2013. u Buenos Airesu. Stalno je zaposlena kao profesionalni diplomat u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH. Među njezinim prijevodima ističu se Lengua de ruiseñor, Panorama del cuento croata contemporáneo (Panorama suvremene hrvatske priče), prijevod priča četiriju hrvatskih suvremenih autora (Maja Hrgović, Delimir Rešicki, Roman Simić Bo-
- 121 -
drožić i Zoran Malkoč) za španjolsko izdanje časopisa Relations Hrvatskog društva pisaca, Siete dramas croatas contemporáneos (španjolski prijevod sedam suvremenih hrvatskih drama po izboru Darka Lukića), izdan u Buenos Airesu, Priče o kronopijima i famama: upute za pjevanje i plakanje Julija Cortázara i Fidel Castro: moj život. Biografija u dva glasa Ignacija Ramoneta. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
- 122 -
Sadr탑aj
prvi dio Nit iz Macuta
5
drugi dio Konferencija 21 O autoru O prevoditeljici
119 121
- 123 -
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.
Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Roman Simić Bodrožić Lektura i korektura Margareta Medjurečan Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Roko Crnić Godina izdanja 2014., prosinac (prvo izdanje) Tisak Zrinski d.d., Čakovec ISBN 978-953-266-605-2 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20
- 124 -
Čitajte još u izdanju Frakture
Péter Nádas Knjiga sjećanja s mađarskog prevela Xenia Detoni Ahmet Hamdi Tanpınar Spokoj s turskoga preveo Enver Ibrahimkadić Julia Franck Zapad s njemačkog prevela Latica Bilopavlović Vuković Erwin Mortier San bogova s nizozemskog prevela Romana Perečinec Jón Kalman Stefánsson Nebo i pakao s islandskog prevela Doroteja Maček Josip Mlakić Božji gnjev Omer Rak Arkana Fausta Vrančića Šibenčanina Miljenko Jergović Levijeva tkaonica svile
- 125 -
Joseph Roth Radetzky marš s njemačkog preveo Milan Soklić Patrick Modiano Ulica mračnih dućana s francuskog prevela Ana Kolesarić Ivana Šojat-Kuči Jom Kipur Tatjana Gromača Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti Amos Oz Prizori iz seoskog života s hebrejskog prevela Andrea Weiss Sadeh Ognjen Sviličić Glava velike ribe Josip Mlakić Svježe obojeno Damir Zlatar Frey Kristalni kardinal Patrick Modiano Mali Dragulj s francuskog prevela Latica Bilopavlović Vuković Neven Orhel Iskra Javier Cercas Anatomija jedne pobune sa španjolskog prevela Silvana Roglić Sami Michael Aida s hebrejskog prevela Laila Šprajc
- 126 -