Kratka kronika porodice Weber

meka biblioteka knjiga 16

1

copyright ∂ Ludwig Bauer i Fraktura, 2007.

Prvo izdanje: Svjetlost, Sarajevo, 1990.

Sva prava pridræana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika.

Sva prava zastupa Fraktura.

All rights are represented by Fraktura, Croatia.

ISBN 978-953-266-017-3

2

LUDWIG BAUER

Kratka kronika porodice Weber roman

Fraktura 3

4

A kad smo poraz razglobili jako i protumaËili sve znano naπli smo da je naopako naπe roenje prikazano Josip Sever

5

6

©tovani ËitaoËe,

Opsjednut svojim Ëinom poput onog neurotiËnoga studenta sa sjekirom ispod kaputa, autor ne moæe da ne kaæe neπto unaprijed, nekoliko rijeËi - u svoju korist, naravno - da ne ponudi nekakav alibi, pa moæda Ëak i viπe od jednoga.

Ova je knjiga napisana na temelju ostavπtine porodice Weber koja je æivjela u Gradecu gotovo sto i dvadeset godina. Tu moram odmah opovrÊi tipiËnu asocijaciju koju rijeË ostavπtina budi. Ne radi se o ostavπtini koja bi imala posebnu materijalnu vrijednost. Radi se o povelikoj gomili papira, dokumenata, pisama, fotografija, biljeπki, nekoliko dnevnika, knjiæevnih radova i fragmenata i - na prvom mjestu - o nesreenoj i nepotpunoj, iako nadasve opπirnoj porodiËnoj kronici; vrijednom, ali nedovrπenom pokuπaju, ispisanom Gizelinom rukom u tri biljeænice tvrdih korica.

Od svih stvari koje je Gizela Weber dovukla na vrtnim kolicima one veËeri, neku opipljiviju materijalnu vrijednost mogao je imati samo engleski kovËeg za prekomorska putovanja, s mesinganim okovom na uglovima, u kojem su se papiri nalazili.

Poslije te veËeri Gizelu nisam viπe vidio. Koji dan kasnije planula je stara kuÊa na obali, s konstrukcijom od pocrnjelih hrastovih greda, i izgorjela je u noÊi. Taj dogaaj bio je neposredan povod da poËnem prouËavati ostavπtinu koju mi je Gizela povjerila. Iz toga se, nakon nekog vremena, rodila ideja da uobliËim ovu knjigu.

7

U poËetku sam vjerovao da Êu od Gizeline kronike napraviti djelo povijesnoga karaktera, rekonstrukciju ljudskih æivota koja Êe biti slika vremena. Kasnije sam shvatio da za takvo djelo nemam potrebne vjeπtine i dara, da se materijal opire takvom pristupu i da me viπe zanimaju sudbine nego epoha. Tako je, viπe vlastitom logikom nego mojom namjerom, nastao ovakav hibridni tekst: dijelom sinteza, prepriËavanje onoga πto je Gizela zapisala, ili sam sâm napabirËio, a dijelom nagaanje kako se dogodilo ono πto se dogodilo, kojim je rijeËima reËeno ono πto je reËeno itd.

- dakle, domiπljanje na rubu beletristike. Iz toga proistjeËu brojni nedostaci ove knjige. Na mnogo mjesta egzaktnost kronike zamagljena je impresijom, informacija se pretapa u interpretaciju.

Zanimljivo je da je Gizela uspijevala jasnije predoËiti dogaaje kojima nije bila neposredan svjedok od onih kojima jest. PribliæavajuÊi se naπem vremenu, ona je u kroniku unosila sve viπe sitnica koje su za Webere mogle imati neko posebno znaËenje, ali je to znaËenje izgubljeno za Ëovjeka sa strane, promatraËa. Na tim mjestima bio sam prisiljen najviπe odbacivati izvorni tekst; viπe od stotinu stranica izvornika nije naπlo put u ovu kroniku. IzostavljajuÊi de­talje, a slijedeÊi epizode, anegdote, dogaaje, neizbjeæno sam zapostavljao likove: bez konteksta koji je Gizela podrazumijevala, ostali su liπeni i literarne glatkoÊe i faktografske zaokruæenosti. NedoreËenosti knjige pridonosi i to πto se ona bavi Weberima samo dok su æivjeli u Gradecu.

Toliko o nedostacima. O vrlinama neka Ëitalac sudi sam.

Usprkos hibridnosti ove knjige, vjerujem da se nisam ogrijeπio o istinu. Bilo bi apsurdno na takav naËin pisati o Weberima. Oni nisu bili ljudi o kojima se uspomene Ëuvaju u muzejima.

8

I.

Oko porijekla i nacionalne, ili etniËke, pripadnosti Weberovih bilo je i ostalo mnogo nejasnoga i protuslovnog. Sudjelovanje u Kossuthovoj buni 1848. i 1849. donijelo je Vilmosu, prvom od Webera gradeËkih, ne samo progonstvo u gluhu hrvatsku provinciju nego i pridjevak Maara, Ma­ arskoga Rodoljuba, Ëak maarskoga nacionalista. On sam nije se smatrao Maarom. Govorio je da je buntovniËkoga porijekla, da mu je otac potjecao od πleskih tkalaca, ali je to porijeklo obrazlagao jedino svojim prezimenom.

U jednom pismu Vilmoπeve tetke Agneze, koja je æivjela u BeËu, susreÊe se drugaËija verzija porijekla Weberovih.

U tom pismu tetka se zgraæa nad Vilmoπevim “smucanjem po smrdljivim krËmama” i traæi od njega da bar pokuπa æivjeti “dostojno plave krvi pomeranskih knezova” koja teËe u njegovim æilama.

Iz dviju epizoda, o kojima Êe kasnije biti rijeËi, vidi se da su Weberovi doista posjedovali nekakvu staru, moæda Ëak franaËku povelju kojom su mogli dokazati svoje tzv.

Plemenito porijeklo. U prvoj od tih dviju epizoda povelja je gotovo omoguÊila Vilmosu da izgubi glavu, a u drugoj moæda je spasila glavu njegovom sinu Wilhelmu.

Osim tih dviju epizoda, Weberovi su povelju spominjali posprdno, ako su je uopÊe spominjali, govoreÊi da ju je Vilmoπev otac mogao jeftino kupiti na kakvom maarskom vaπaru. Iako je povelja vjerojatno bila autentiËna, radilo se 9

o tituli koja nije bila ni znaËajna ni znatna; Vilmoπev otac bio je laar na Dunavu, bez ugleda i novca, a nakon πto je zaglavio pod proljetnom santom, ostavio je udovici i de­ve­ to­godiπnjem jedincu napukli kuÊerak i πajku od hrastovih dasaka.

Vilmoπev sin Wilhelm rodio se u Gradecu, ali je poslije Ëetiri razreda puËke πkole nastavio πkolovanje u BeËu. Oti­ πao je 1882, u godini Darwinove smrti, a kad se vratio, sa sinom Wilhelmom Mlaim, Juniorom, kako su ga zvali, i karijerom beËkog inæenjera i industrijalca iza sebe, govorio je hrvatski s naporom i s akcentom stranca. UoËi Prvoga svjetskoga rata æenio se po drugi put, Barbarom Heine­ mann, kÊerkom gradeËkoga trgovca vinom. Tast mu je re­kao da se ponosi πto Êe dobiti zeta BeËliju i Austrijanca. Wil­ helm je na to slegnuo ramenima.

- A πto si ti onda? - upitao je stari Heinemann. - Sad, je li, svi smo mi hrvatsko-ugarski podanici, jasna stvar, ali ti ne moæeπ biti Maar, kao tvoj tata, moj prijatelj Vilmos, zar ne?

- Svi ljudi potjeËu od majmuna - odgovorio je Wil­ helm.

U isto vrijeme, Junior, roeni BeËlija, veÊ se vratio u BeË, studirao je u svom rodnom gradu, s prezirom govorio o socijalistiËkom nacionalizmu Otta Bauera, smatrao da je iste nacionalnosti kao Victor Hugo, to jest - europske, a policija njegovog rodnoga grada dræala ga je pod prismotrom kao Jugoslavena i srbofila.

SljedeÊe godine Junior je dobio polusestru Margaretu, a zatim su doπla polubraÊa, Rudolf, pa Jakob. Usporedo s prvim slovima uËili su voljeti polubrata. Kad su dorasli do ozbiljnijih knjiga, proËitali su sve πto je donio iz BeËa, iako Juniora nije bilo viπe meu njima. Oni viπe nisu bili Europejci, kao on, njihova domovina bio je Ëitav svijet.

10

1941. Weberi su postali ©vabe. *** »im se saznalo da Nijemci bombardiraju Beograd, Rudolf je sjeo na bicikl i poËeo je po Gradecu i okolici skupljati ljude za napad na zatvor. Ivan PiπkoriÊ, opÊinski sluæbenik i stari komunist, usprotivio se Rudolfovoj namjeri.

- Imaπ li direktivu? - pitao je.

- Ti si poludio! - odgovorio je Rudolf. - Hitler je napao Beograd, faπisti Êe sutra biti tu, a ti me pitaπ za direktivu!

- Ne treba prenagliti - rekao je PiπkoriÊ. - Naπima u zatvoru ne prijeti opasnost. ©to misliπ zaπto je Staljin potpisao pakt s Hitlerom? Staljin je pametan! Hitler neÊe dirati komuniste, to ti ja kaæem! Za sada joπ uvijek vaæi direktiva: Ëekati. Naπe je da poπtujemo sporazum. A ti bi ga, Rudi, morao dvostruko poπtovati: i kao komunist i kao ©vaba.

Rudolf je odmahnuo rukom i uzjahao bicikl. U zatvoru je bio njegov brat Jakob i dva prijatelja.

NaveËer je planuo krov na zgradi Prve hrvatske πte­di­o­ ni­ce. U dvoriπtu banke eksplodirala je bomba. I dok su æandarske cokule kloparale niz glavnu ulicu i vatrogasne se sirene pribliæavale banci, æandarmerijski narednik Milan Sova otvorio je kriomice zatvorska vrata Rudolfu i Ëetvorici æeljezniËara. NapadaËi su imali jastuËnice preko glave, piπtolje u rukama i nisu govorili, da im netko ne prepozna glas, ali Ëuvarima i nije trebalo niπta govoriti. Otvorili su Êelije u kojima su bili komunisti i posluπno zauzeli njihova mjesta.

Pred zoru upala je policija - trojica u uniformama, dvojica u civilu - k Weberovima, u staru kuÊu pokraj mosta.

Rudolf, u bijeloj koπulji s kariranom kravatom, igrao je 11

preferans sa svojim roakom Jozom Heinemannom i Jakobovim kolegom Karlom Engelom.

Papiri na stolu bili su ispunjeni dugaËkim kolonama brojki, a tri pepeljare bile su pune opuπaka.

Dvojica agenata u civilu pretraæila su kuÊu od podruma do tavana. Nisu naπli niπta πto bi govorilo u prilog njihovoj sumnji.

Kad su odlazili, jedan od uniformiranih rekao je svome drugu: - Bogati, zemlja je u ratu, a ovi se ©vabe kartaju!

Te su rijeËi moæda pothranile nerazumnu nadu Karla Engela. Povjerovao je da se na njemu moæe vidjeti da je pokrπten, πtoviπe - ponadao se da se moæe izdavati za Podunavskoga Nijemca. Varljiva nada navela ga je da odbije Rudolfov savjet da se pridruæi Jakobu u πumi: varljiva nada odvela ga je kasnije u logor Jasenovac i u smrt. »etiri dana kasnije prvi su njemaËki tenkovi protutnjali preko drvenoga mosta. Wilhelm Weber gledao ih je iz dvoriπta, zaklonjen grmovima jorgovana. S njim, zavaljen u platnenoj stolici, bio je Mijo HorvatiÊ, poπtanski Ëinovnik u miru. Kroz otvorena vrata verande Barbara Weber mogla je Ëuti kako dva starca razgovaraju.

- »udno je da prolaze ovuda - rekao je stari Hor­va­ tiÊ.

Izgovorio je to priliËno glasno, jer je bio nagluh, ali Wil­ helm nije odgovarao. U tom trenutku njegove misli mogle su biti sa sinom Rudolfom, kojega su na brzinu mobilizirali i odvezli nekamo na istok, tamo kamo su sada iπli tenkovi.

- »udno, velim, da prolaze ovuda - ponovio je bivπi telegrafist. - Zaπto ne idu glavnom cestom, kroz grad? Ono je ipak zidani most tamo.

- Zato i ne idu onuda - rekao je Wilhelm. - Ono je dobar most za ono za πto je graen. Ali tenkovi su teπki, a 12

cigla i kamen ne podnose vibracije. Hrastova je greda otpornija, ona se moæe tresti i πkripati, ali neÊe popustiti.

VeÊ popodne Gradecom se pronosio πapat kako je “stari ©vaba dobro znao za πto i za koga gradi svoj most”. *** Rudolf se vratio u poderanoj sivo-maslinastoj uniformi voj­ ske koja je kapitulirala. Stigao je bez puπke, ali s dva piπtolja, nekoliko bombi i ruksakom teπkim od metaka. Poljubio je æenu i sinËiÊa, presvukao se i odmah se javio drugovima.

Na sastanku, u najstroæoj tajnosti organiziranom u garderobi nogometnoga kluba “Spartak”, Rudolf je iznio prijed­ log i plan za podizanje ustanka. VujËa, koji je pred­sjedavao, nakostrijeπio je obrve i lupio dlanom o stol.

- Pa, bogamu, πto je to! Jesmo li mala djeca? Tebi kao da je pet, a ne dvadeset i pet godina! Onaj se tvoj brat igra u πumi Robina Hooda, a ti misliπ da si Ivana Orleanska. ©to je to u vama ©vabama da ste toliko gladni ratovanja?

Kad je Hitler pogazio svoju rijeË zadanu Staljinu, i Nijemci su uπli u Rusiju, PiπkoriÊ se sjetio Rudolfovoga plana ustanka. Moæda se PiπkoriÊev prijedlog podizanja ustanka mogao nazvati plagiranjem, ali je zahvaljujuÊi Rudolfovoj trezvenosti i logiËnosti, ustanak podignut s dosta sistema.

Prvo su pripremljena skroviπta u πumi, pa baza za snabdijevanje u neposrednoj blizini Babinoga Zuba Lijevog, s druge strane rijeke, organizirano je prenoπenje poruka, ra­ zo­ruæana je æandarmerijska stanica - sve kako je Rudolf planirao.

Rudolfu nisu dozvolili da se pridruæi GradeËkom odredu. U gradu je bio potrebniji.

- Ti nisi kompromitiran, tebi neÊe niπta. Osim toga, ti si ipak ©vaba!

13

Rudolf je ostao. »ekao je direktivu. Dani su bili dugi i spori. Opasnost da Êe ga, kao Nijemca, mobilizirati u SS postajala je svakim danom veÊa. NaveËer je sjedio na ne­ osvijetljenoj verandi i gledao siluetu oca. Otac je satima stajao na obali, oslonjen na πtap, sa psom pokraj svojih nogu, i gledao je rijeku, i most, i njemaËke kamione na mostu.

Rudolf je slutio πto Êe biti direktiva. Pretpostavljao je da i otac sluti isto πto i on. ProuËio je nacrt, pripremio eksploziv i detonator. »ekao je.

Wilhelm nije niπta pitao, nije niπta govorio. On nije imao povjerenja u rijeËi. RijeËi su mogle biti dobre za zbijanje πale, a ovo je bila ozbiljna stvar: most, njegov most.

Jedne se veËeri Rudolf s veslom u ruci spustio niz nasip. »ulo se pljuskanje vode, a onda se udaljilo u mraku, utihnulo. Ono πto nisu Ëule staraËke uπi, Ëuo je pas. Njegova njuπka bila je okrenuta prema mostu.

Wilhelm je priËekao da se Rudolf vrati, skine mokru odjeÊu, okupa se i legne. Kad se u prozoru ugasilo svjetlo, starac je uzeo smotak æice, sjekiru, klijeπta i veslo. Siπao je do rijeke i zaveslao protiv struje.

Ujutro je njemaËka patrola obiπla most. Bili su paæljiviji nego obiËno. Proπli su Ëamcem ispod mosta. Razruπili su πtapom nekoliko ptiËjih gnijezda. Opipali su svaki nosivi stup. Naginjali su se i gledali vodu kao da znaju da su na dnu usidreni demiæoni iz Wilhelmovoga podruma, napunjeni eksplozivom. Wilhelm je s nasipa gledao vojnike. Da je æica ostala tamo gdje ju je Rudolf bio stavio, vjerojatno bi je sad otkrili, nagaao je.

Rudolf je stajao na verandi, gledao most i oËeva lea.

Gizela je otresala krpu za praπinu i primijetila je da su Rudolfove ruke, kojima je stezao ogradu, bijele od grËa.

14

Poslije ruËka Rudolf se pokuπao iskrasti iz kuÊe. Otac se naπao pokraj vrata. Stavio je Rudolfu u ruke detonator i rekao: - Uzmi to i doi!

- Kako si mogao? - rekao je Rudolf. - Nisi to smio skidati. Ja moram sruπiti most!

- A kako bi uopÊe preπao cestu? Zar nisi vidio patrole?

Ovo nisu kraljevski æandari, ovo su Nijemci. Da bar nisi detonator postavio uzvodno.

Rudolf je uzdahnuo. - Nizvodno je naπa kuÊa. Nisam htio riskirati. Tu ste vi, Gizela... Ali se most sruπiti mora!

Wilhelm je odveo sina do rijeke.

- Za onaj balvan vezana je æica. Kad ga gurneπ prema rijeËnoj struji, voda Êe ga ponijeti, æica Êe se zategnuti, povuÊi osiguraË bombe, a bomba Êe aktivirati tvoj eksploziv.

Dok matica zategne æicu, ti moæeπ stiÊi gore u podnoæje nasipa. U trenutku eksplozije nitko neÊe gledati ovamo i tada pretrËi nasip.

- Dobro smiπljeno - rekao je Rudolf.

- Rusi kaæu da je ©vaba i majmuna izmislio!

Iz kuÊe se nije mogao vidjeti konvoj, ali se Ëulo kako tutnje motori. Dva motocikla preπla su preko mosta i za­ ustavila se na drugoj strani. Za njima je preπao otvoreni zeleni automobil, a onda je poËela prelaziti kolona. Prvo je iπao oklopni transporter, iza njega, na odstojanju, tenk...

Voda se zapjenila i poskoËila u vis prije nego πto se zaËuo zvuk. Most se nagnuo i zbacio sa sebe tenk, pa transporter.

Za njim se bacio joπ jedan transporter, s mjesta na kojem je trenutak ranije zapoËinjao most, a sada je zjapila praznina.

Pred kuÊom se zaustavio automobil i udarci su zabubnjali po vratima. Otvorila je Barbara Weber, Wilhelmova æena.

15

- Gdje su muπkarci? - pitao je glas hrvatski, s naglaskom osjeËkoga ©vabe.

- Hier - javio se Wilhelm s vrha stepenica, sa sapunicom na licu. - Ovdje sam.

Izmeu dvojice vojnika s maπinkama istupio je oficir.

- Odavde se vidi most - rekao je. - Vi morate znati tko je odgovoran za ovaj zloËinaËki napad na njemaËku vojsku!

Jeste li vidjeli nekoga da se mota oko mosta?

- Naravno - rekao je Wilhelm, i ispriËao je kako je ujutro grupica ljudi obilazila most, zavlaËila se ispod njega, ispitivala svaki stup.

- Vi mislite na ljude u njemaËkim uniformama?

- ZloËinci mogu imati bilo kakvu uniformu! - rekao je Wilhelm.

Oficir ga je trenutak oπtro gledao.

- Ako ne naemo krivca, strijeljat Êemo vas!

Wilhelm je podigao bradu koja se bijeljela od sapunice.

- Wir Deutsche führchten Gott, sonst nichts auf der Welt!

- odskandirao je. - Mi Nijemci bojimo se Boga, inaËe niËega na svijetu!

Oficir je naredio da pretraæe kuÊu. Nisu naπli niπta.

Rudolf je bio u skroviπtu iza ugraenog ormara, gdje su nekada skrivali zabranjene knjige.

- Idemo - rekao je oficir. Pokazao je rukom na Wilhelma. - Vi Êete s nama!

Iz sobe dotrËala je Barbara s poveljom u rukama. Pogledajte ovo, molim vas, Herr Hauptmann!

Oficir je razmotao povelju.

- Krasno! Srednji vijek! Von Weissenstein - to ste vi, vitez nasapunanog lika? Zaπto mi ovo dajete, gospoo?

- Da vidite da bi se, ako odvedete moga muæa, tome radovali samo oni koji mrze Nijemce. Nemojte ga odvesti, molim vas, ne bi bilo pravedno, on je neduæan!

16

- U ratu nitko nije neduæan, i u ratu nema pravde, gnädige Frau. Ali neka bude, ostavljam vam vaπega viteza!

- Djede, imaπ sapunicu na licu - rekla je Gizela kad su vojnici otiπli.

- Znaπ, dijete, svaki si klaun prije nastupa namalja lice - rekao je Wilhelm. - Hajde, Barbara, πto si se skamenila, popij Ëaπicu konjaka sa mnom... Nije bila loπa predstava!

“Mi Nijemci bojimo se Boga” - priznaj da je to krasno zvuËalo!

- Ne bi πkodilo da ga se malo bojiπ! - rekla je Barbara.

- I ti, Rudi, takoer!

- S Bogom Êemo veÊ nekako izaÊi na kraj - rekao je Wilhelm. - Teπko je s ljudima. Vidiπ kako Ëovjek pod stare dane mora praviti budalu od sebe. Nadam se da ipak nisam pravio od sebe preveliku budalu. U najmanju ruku, nisam vikao Heil Hitler.

17

224

O Autoru

Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Di­plo­mirao je slavistiku u Zagrebu, a πko­lo­vanje nastavio u Bratislavi i Pragu.

Bavio se pre­voenjem struËnih djela (me­u njima je i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku - J. Bober: »ovjek, stroj, druπtvo, Zagreb, 1967.) i beletristike; bio je profesor i uËitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavaËke ku­Êe (Globus, Zagreb) i knjiæevnog Ëasopisa (Naπa knjiga, Zagreb), analitiËar javnoga mnijenja i pro­pagandist, profesionalni vozaË, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Te­levizija UN), istraæivaË interkulturnih pitanja i kolumnist; na engle­skom je napisao Pregled aktivnosti Me­u­narod­ne agencije za atomsku ener­ giju, BeË, 1996. Prireivao je i ureivao razliËite knjige (uklju­­ËujuÊi antologije i izbore πkolske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze.

Prvu prozu objavio je kao gimnazijalac, na Radiju Zagreb krajem pedesetih, a 1973. dobio je za prvu tiskanu priËu tada uglednu Politikinu nagradu.

Objavio je više uspješnica za djecu ParnjaËa Co­lombi­na, 1979., Poliglot i pas, 1988., Tri medvjeda i gitara, od 1991. Ëak devet izdanja; Ronilac bisera, 2000., Istina o gusarskom kapetanu Karvasu, 2001., Vjeπtica Liza Hainburπka, 2002., Vila Zelenog jezera, 2003., Morski igrokazi, 2005., Bajkovi­ ti igro­kazi, 2005., Krava voli lava (s M. Radnichom), 2005., Maske do daske (s M. Radnichom), 2006., ali je 225

posebno ugledan kao romanopisac, autor romana Trag u travi, 1984., Trik, 1985., Dokaz da je zemlja okrugla, 1987., Kratka kronika porodice Weber, 1990., Biserje za Karolinu, 1997., Partitura za Ëarobnu frulu, 1999., Prevoenje lirske poezije - Romanetto Buffo, 2002., Don Juanova velika ljubav i ma­li balkanski rat, 2003., Zapisi i vremena Nikice SlaviÊa, 2007.

226

Do sada u mekoj biblioteci Miha Mazzini Slatki snovi Elke Schmitter Gospoa Sartoris László Darvasi Nabaviti æenu Ralf Rothmann VruÊina Ante TomiÊ & Ivica IvaniπeviÊ Krovna udruga Nicolas Remin Snijeg u Veneciji Heike Geißler Rosa Aleš »ar U kvaru Péter Esterházy NjemaËka u šesnaestercu László Darvasi Tajna svjetska reprezentacija Magdaléna Platzová Sol, ovce i kamenje Slobodni udarac, nogometne priËe Æivko SkraËiÊ Bobu bob John Maddox Roberts SPQR I., Kraljev gambit Igor ©tiks Dvorac u Romagni Ludwig Bauer Kratka kronika porodice Weber

227

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Gipa, Zagreb Godina izdanja 2007., srpanj (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-017-3 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 636110

www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

228

229

230