Labirint duhova by Fraktura

CARLOS RUIZ ZAFÓN Carlos Ruiz Zafón Labirint duhova

LABIRINT DUHOVA

Veliko finale sage zapoËete knjigom

Sjena vjetra

d 1D

Od istog autora u izdanju Frakture: Rujanska svjetla PonoÊna palaËa Princ Magle Marina ZatoËenik Neba Anelova igra Sjena vjetra

d 2D

CARLOS RUIZ ZAFÓN

L ABIRINT DUHOVA prevela sa πpanjolskog Ela Varoπanec

Fraktura d 3D

Naslov izvornika El Laberinto de los Espíritus ∂ Corelliana, S.L. 2016 ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2017. ∂ za prijevod Ela Varoπanec i Fraktura, 2017. Sva prava pridræana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-875-9 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem 965389

d 4D

Groblje zaboravljenih knjiga

Ova je knjiga dio ciklusa romana koji se isprepliÊu u knjiæevnom univerzumu Groblja zaboravljenih knjiga. Romane toga ciklusa povezuju likovi i radnje koji grade pripovjedne i tematske mostove, iako i svaki roman zasebno nudi dovrπenu, neovisnu i zaokruæenu priËu. Romani iz niza Groblja zaboravljenih knjiga mogu se Ëitati bilo kojim redom ili svaki za sebe, pa tako omoguÊuju Ëitatelju da istraæuje i zae u labirint ovih priËa kroz razliËita vrata i razli Ëitim putevima koji Êe ga zajedno odvesti u samo srce pripovijesti.

d 5D

Svaki je roman djelo fikcije. Ni Ëetiri nastavka Groblja zaboravljenih knjiga, premda nadahnuta Barcelonom dvadesetoga stoljeÊa, nisu iznimka. Ponekad je prikaz mjesta i vremena, scena ili okolnosti radnje prilagoen logici pripovjednoga svijeta kako bi, primjerice, Fermín mogao kuπati svoje omiljene voÊne karamele Sugus nekoliko godina prije nego πto su postale poznate ili kako bi se neki likovi mogli iskrcati s vlaka pod velebnim svodom kolodvora Estación de Francía.

d 6D

DANIELOVA KNJIGA

d 7D

d 8D

1. Te sam noÊi sanjao da se vraÊam na Groblje zaboravljenih knjiga. Ponovno sam imao deset godina i probudio sam se u svojoj staroj sobi osjeÊajuÊi da me napustilo sjeÊanje na lice moje majke. I znao sam, onako kako se znaju stvari u snovima, da krivnju za to snosim ja i samo ja, zato πto ga se nisam zasluæio sjeÊati i zato πto nisam bio sposoban osigurati mu pravdu. U snu, uskoro je u sobu uπao moj otac, uzbunjen mojim tjeskobnim krikovima. Otac, koji je u mome snu joπ uvijek bio mlad i imao sve odgovore svijeta, zagrlio me kako bi me utjeπio. Poslije, kada su prva svjetla obasjala maglovitu Barcelonu, izaπli smo iz stana. Iz nekog razloga koji nisam mogao dokuËiti, otac me dopratio samo do veæe. Tamo je pustio moju ruku i dao mi do znanja da je to put na koji moram krenuti sâm. PoËeo sam hodati, ali sjeÊam se kako su mi odjeÊa i cipele, pa Ëak i koæa, bili teπki. Svaki novi korak zahtijevao je viπe napora nego prijaπnji. Kada sam doπao do ulice La Rambla, shvatio sam da se grad zaustavio u vjeËnom trenutku. Ljudi su zastajali usred koraka i stajali tako skamenjeni, kao figure na nekoj staroj fotografiji. Golub, koji se spremao poletjeti, jedva je primjetno lepetao krilima. Peludna zrnca tvorila su niti koje su nepomiËno lebdjele u zraku kao praπina obasjana zrakom svjetlosti. Voda u fontani Canaletes sjala je u zrakopraznom prostoru i doimala se kao ogrlica od kristalnih suza. Polako, kao da pokuπavam hodati pod vodom, uspio sam se probiti kroz tu ureknutu Barcelonu zaustavljenu u vremenu do d 9D

praga Groblja zaboravljenih knjiga. Kada sam stigao onamo, zastao sam iscrpljen. Nisam mogao dokuËiti kakav je to nevidljivi teret koji se vukao za mnom jedva mi dopuπtajuÊi da se pomaknem. Zgrabio sam alku i kucao na vrata, ali nitko mi nije otvorio. ©akama sam nekoliko puta udario o velika drvena vrata. UnatoË tome, Ëuvar je ignorirao moj poziv. KonaËno sam se sruπio na koljena, iznemogao. Tek me tada, kada sam ugledao urok koji se bio vukao za mnom, obuzela grozna sigurnost da Êe grad i moja sudbina ostati vjeËno zaleeni u tom zaËaranom trenutku i da se nikada neÊu moÊi sjetiti lica svoje majke. I tad sam ga, kada me veÊ napustila sva nada, otkrio. KomadiÊ metala bio je skriven u unutraπnjem dæepu one πkolske jakne na kojoj su bili plavo izvezeni moji inicijali. KljuË. Pitao sam se koliko je vremena bio tamo, a da to nisam znao. KljuË je bio prekriven hrom i teæio je gotovo koliko i moja savjest. Na jedvite jade, koristeÊi obje ruke, uspio sam ga podiÊi do kljuËanice. Morao sam uprijeti svom snagom da ga okrenem. Kada sam veÊ mislio da neÊu uspjeti, brava je popustila i vrata su kliznula prema unutra. Zakrivljena dvorana, ispunjena svijeÊama koje su iscrtavale put, nalazila se na ulazu u staru palaËu. Zaπao sam u tamu i Ëuo kako se vrata iza mene zatvaraju. Tada sam prepoznao taj hodnik prekriven fantastiËnim stvorenjima i freskama anela koji su pro matrali iz sjena, ostavljajuÊi dojam da se kreÊu u ritmu mojih koraka. Prolazio sam hodnikom sve dok nisam stigao do luka koji je zavrπavao u visokom svodu, i zastao na ulazu. Labirint se uzdizao preda mnom kao kakva optiËka varka. Spirala ispunjena stepenicama, tunelima, mostovima i lukovima satkanima u beskonaËan grad izgraen od svih knjiga svijeta, uspinjala se do neizmjerne staklene kupole. Tamo je Ëekala moja majka, u podnoæju graevine. Izloæena u otvorenom sarkofagu, ruku prekriæenih na prsima, lica blijeda poput bijele haljine u kojoj joj je bilo umotano tijelo. Usne su joj bile zapeËaÊene, a oËi zatvorene. Leæala je nepomiËna na dalekom d 10 D

poËivaliπtu izgubljenih duπa. Primaknuo sam ruku da joj pogladim lice. Koæa joj je bila hladna kao led. Odjednom je otvorila oËi i zagledala se u mene pogledom prekrivenim koprenom uspomena. Kada je otvorila svoje potamnjele usne i progovorila, zvuk njezina glasa bio je tako prodoran da me pokosio kao kakav teretni vlak podigavπi me s tla i bacivπi me u zrak. Ostao sam lebdjeti u beskonaËnom padu dok je jeka njezinih rijeËi rastapala svijet. Daniele, moraπ reÊi istinu. Prenuo sam se iz sna i naπao se u polumraku spavaÊe sobe, sav obliven hladnim znojem, dok je Bea leæala ispruæena pokraj mene. Zagrlila me i pomilovala mi lice. “Ponovno?” πapnula je. Kimnuo sam i duboko udahnuo. “Govorio si. U snu.” “©to sam rekao?” “Bilo je nerazumljivo”, lagala je Bea. Pogledao sam je i nasmijeπila mi se, meni se uËinilo saæaljivo, ali moæda je smijeπak samo bio znak paænje. “Spavaj joπ malo. Budilica Êe zvoniti tek za sat vremena, a danas je utorak.” Utorak je znaËio da je moj red da vodim Juliána u vrtiÊ. Zatvorio sam oËi i pravio se da spavam. Kada sam ih ponovno otvorio, ugledao sam Beino lice kako me promatra. “©to je?” upitao sam. Nadvila se nad mene i njeæno me poljubila. Imala je okus cimeta. “Ni meni se ne spava”, mazno je rekla. PoËeo sam je polako svlaËiti. Baπ sam se spremao povuÊi pokrivaËe i baciti ih na pod, kada sam zaËuo lagane korake iza vrata spavaÊe sobe. Bea je zaustavila napredovanje moje lijeve ruke meu njezinim nogama i uspravila se oslanjajuÊi se na laktove. “©to je bilo, ljubavi?” d 11 D

Maleni Julián promatrao nas je s vrata oprezan i uznemiren. “Netko je u mojoj sobi”, promrmljao je. Bea je uzdahnula i raπirila ruke. Julián se poæurio potraæiti utoËiπte u majËinu zagrljaju, a ja sam odustao od putene nade. “Grimizni Princ?” pitala je Bea. Julián je pokajniËki kimnuo. “Tata Êe istog Ëasa otiÊi u tvoju sobu i izbaciti ga naglavaËke tako da se nikada viπe ne vrati.” Naπ mi je sin uputio oËajniËki pogled. Za πto sluæi otac ako ne za junaËke zadatke ovakva kalibra? Nasmijeπio sam mu se i namignuo. “NaglavaËke”, ponovio sam uz najljuÊi izraz lica koji sam mogao sloæiti. Juliánu se oteo smijeπak. IskoËio sam iz kreveta i proπao hodnikom do njegove sobe. Prostorija me toliko podsjetila na sobu koju sam ja imao nekoliko katova niæe kada sam bio njegovih godina da sam se na trenutak zapitao jesam li joπ uvijek zarobljen u snu. Sjeo sam na rub kreveta i upalio noÊnu lampu. Julián je æivio okruæen igraËkama, od kojih je neke naslijedio od mene, ali prije svega knjigama. Nije mi dugo trebalo da pronaem sumnjivca skrivenoga ispod madraca. Uzeo sam u ruke knjiæicu s crnim koricama i otvorio prvu stranicu.

Labirint duhova VII Ariadna i Grimizni Princ

Napisao i ilustrirao V ctor Mataix Viπe nisam znao kamo sakriti te knjige. Koliko god sam naprezao moædane vijuge da pronaem nova skroviπta, njuh mojega sina pronalazio ih je bez iznimke. U hodu sam listao knjigu i ponovno su me preplavile uspomene.

d 12 D

Nakon πto sam joπ jednom prognao knjigu na sam vrh kuhinjskog ormara, svjestan da Êe je moj sin pronaÊi i tamo, vjerojatnije prije nego kasnije, vratio sam se u sobu i pronaπao Juliána u majËinu naruËju. Oboje je utonulo u san. Zastao sam na pragu sobe kako bih ih promotrio, zaklonjen polumrakom. Sluπao sam njihovo disanje i pitao se πto li je to uËinio najsretniji Ëovjek na svijetu da bi zasluæio svoju sreÊu. Gledao sam ih kako spavaju isprepleteni, nesvjesni svijeta oko sebe, i nisam mogao ne prisjetiti se straha koji sam bio osjetio kada sam ih prvi put vidio tako zagrljene.

2. Nikada to nikome nisam ispriËao, ali one noÊi kada se rodio moj sin Julián, kada sam ga prvi put promatrao u majËinu naruËju, obuzetog blaæenim mirom onih koji joπ uvijek ne znaju na kakvo su to mjesto doπli, poæelio sam se okrenuti i pobjeÊi na drugi kraj svijeta. Tada sam joπ bio balavac, i vjerojatno je sve to za mene bilo previπe, ali uz sve izlike koje sam u stanju izmisliti, joπ uvijek osjeÊam gorak okus srama pred naletom kukaviËluka koji me tada svladao i koji, ni nakon svih ovih godina, nisam imao hrabrosti priznati onoj kojoj sam to najviπe dugovao. SjeÊanja koja zakopamo u tiπini nikada nas ne prestaju proganjati. Ja se tako sjeÊam sobe visokoga stropa i traËka zagasito æute svjetlosti koji je bacala stropna lampa oslikavajuÊi obrise kreveta na kojem je leæala djevojka od jedva sedamnaest godina s djetetom u naruËju. Kada je Bea, napola pri svijesti, podigla pogled i nasmijeπila se, oËi su mi se napunile suzama. Kleknuo sam pokraj kreveta i zario lice u njezino krilo. Osjetio sam kako me hvata za ruku i stiπÊe je s ono malo snage πto joj je ostalo. “Ne boj se”, πapnula je. Ali bojao sam se. I na jedan sramotni trenutak koji me progoni

d 13 D

do dana danaπnjeg, æelio sam biti bilo gdje na svijetu, samo ne u toj sobi i u toj koæi. Fermín je s vrata prisustvovao tom trenutku i mora da mi je, kao πto je obiËavao, proËitao misli i prije nego πto sam ih stigao pomisliti. Ne davπi mi vremena da otvorim usta, uhvatio me za nadlakticu i, ostavljajuÊi Beu i dijete u dobrom druπtvu svoje zaruËnice Bernarde, odveo me do dugaËkog uskog hodnika Ëiji se kraj gubio u polumraku. “Jeste li joπ uvijek æivi, Daniele?” upitao je. Lagano sam kimnuo dok sam pokuπavao doÊi do daha koji sam negdje po putu izgubio. Kada sam se pokuπao vratiti u sobu, Fermín me zaustavio. “Gledajte, iduÊi put kada tamo uete, trebali biste biti malo sabraniji. SreÊom, gospoa Bernarda joπ uvijek nije doπla k sebi, pa nije svjesna pola toga πto se oko nje dogaa. A sada, ako mi dopustite, vjerujem da bi nam malo svjeæeg zraka doπlo kao naruËeno, da se oslobodimo straha i onda pokuπamo joπ jednom s viπe srËanosti.” Ne priËekavπi odgovor, Fermín me uhvatio za nadlakticu i odveo hodnikom do stepenica koje su vodile do balustrade πto se nalazila izmeu Barcelone i neba. Hladan vjetar kao da je grizao dok mi je doticao lice. “Zatvorite oËi i triput duboko udahnite. Bez æurbe, duboko, kao da vam pluÊa dopiru sve do cipela”, savjetovao je Fermín. “To je trik koji mi je pokazao jedan tibetanski sveÊenik, prevarant samo takav, kojeg sam upoznao kada sam radio kao recepcionar i knjigovoa u jednom luËkom bordelËiÊu. Ko fol, besramnik nije znao kamo je zaπao.” Duboko sam udahnuo tri propisana puta, i joπ tri za svaki sluËaj, oËekujuÊi da Êu osjetiti dobrobiti svjeæega zraka onako kako su obeÊavali Fermín i njegov tibetanski guru. Osjetio sam kako mi se lagano zavrtjelo, ali Fermín me pridræao. “Nemojte mi sada pobenaviti. Æivnite malo, jer situacija zahtijeva smirenost, ali ne i ukoËenost.” Otvorio sam oËi, poda mnom su se prostirale puste ulice

d 14 D

i uspavani grad. Bilo je oko tri ujutro i bolnica San Pablo leæala je uronjena u mrtvilo tame, kao kakva utvrda Ëije su kupole, kule i lukovi protkali arabeskama maglu koja se spuπtala s visina gore Carmelo. U tiπini sam promatrao tu ravnoduπnu Barcelonu, vidljivu samo s bolnica, nesvjesnu strahova i nada njezina promatraËa, istovremeno puπtajuÊi da me proæme hladnoÊa i raπËisti mi misli. “Vjerojatno mislite da sam kukavica”, rekao sam. Fermín mi je uzvratio pogled slegnuvπi ramenima. “Ne dramatizirajte. Viπe mislim da ste pod stresom i puni strepnje, πto vam doe na isto, ali bolje zvuËi. NasreÊu, ovdje imam rjeπenje.” OtkopËao je baloner koji je zapravo bio beskonaËni bazar Ëuda, istovremeno sluæeÊi kao pokretna trgovina ljekovitoga bilja, muzej neobiËnih stvari i odlagaliπte naprava i relikvija spaπenih sa stotina buvljaka i bijednih rasprodaja. “Ne znam kako sa sobom moæete vuÊi svu tu kramu, Fermíne.” “Napredna fizika. S obzirom na to da moje suhonjavo tijelo Ëine veÊinom miπiÊno tkivo i koπËice, ovaj maleni arsenal ojaËava moje gravitacijsko polje i osigurava stabilnost u svim prilikama. I nemojte sada misliti da Êete me zbuniti skretanjem s teme, jer nismo se popeli ovamo prodavati zjake.” Nakon te objave, Fermín je iz jednog od svojih bezbrojnih dæepova izvadio hravu plosku i odvrnuo Ëep. Omirisao je njezin sadræaj kao da je rijeË o rajskim parama i nasmijeπio se s odobravanjem. Zatim mi je sveËano pruæio boËicu i kimnuo. “Pijte sada ili æalite zauvijek.” Nevoljko sam prihvatio plosku. “©to je to? Miriπi na dinamit.” “Gluposti. To je samo koktelËiÊ izmiπljen za oæivljavanje mrtvaca i deËkiÊa pokolebanih pred odgovornostima koje im donosi sudbina. RijeË je o majstorskoj formuli, mojih ruku djelo, razvijenoj na bazi anisovca i joπ nekih rakija pomijeπanih s jeftinim brendijem koji kupujem od jednookoga Ciganina koji prodaje

d 15 D

æestice, sve to uz dodatak nekoliko kapi voÊnoga likera i likera iz samostana s Montserrata kako bi dobio onaj nepogreπivi katalonski bouquet.” “Majko mila.” “Ajde, ajde! Na muci se poznaju junaci. Potegnite! Kao da ste vojnik na tajnom zadatku na svadbenom slavlju.” Posluπao sam i nagnuo taj pakleni uvarak koji je imao okus benzina sa πeÊerom. Napitak mi je zapalio grlo, no Fermín mi je, prije nego πto sam mogao doÊi k sebi, pokretom signalizirao da ponovim postupak. IgnorirajuÊi negodovanje i buru u mom æelucu, poæurio sam se ponovno potegnuti, zahvalan na smiraju i sabranosti koju mi je buÊkuriπ donio. “Kako je?” pitao je Fermín. “Bolje, zar ne? Ovo je okrepa πampiona.” Kimnuo sam, uvjeren, uzdiπuÊi dok sam otpuπtao gornje gumbe na koπulji. Fermín je iskoristio priliku da srkne malo buÊkuriπa i spremi plosku natrag u baloner. “Gutljaj rakijice ne πkodi ∑ u tvoje æile ona hrabrost vodi! Ali nemojte mi postati ovisni o ovom triku, jer alkohol je kao otrov za πtakore ili velikoduπnost: πto ga se viπe koristi, manje je uËinkovit!” “Ne brinite!” Fermín je pokazao na dvije kubanke koje su virile iz jednog od dæepova njegova balonera, ali mi je namignuo odmahujuÊi glavom. “Pripremio sam za danas ovaj par cigara Cohíba otuen in extremis iz humidora mojega buduÊeg tasta, gospodina Gustava Barcéloa, ali vjerujem da ih je bolje ostaviti za drugi put jer mi se ne Ëini baπ da ste u formi, a nije nam cilj da novoroenËe veÊ prvi dan postane siroËe.” Fermín me njeæno potapπao po leima i pustio da proe nekoliko trenutaka, dajuÊi vremena da mi njegov koktel prodre u krv i da mirnoÊa alkoholne sumaglice prikrije slijepu paniku koja me bila preplavila. »im je Fermín prepoznao izgubljen

d 16 D

pogled i proπirene zjenice koje prate otupljivanje svih osjetila, bacio se na govor koji je zasigurno pripremao cijelu veËer. “Daniele, prijatelju, æelio je dragi Bog, ili tko veÊ u njegovoj odsutnosti preuzima duænost, da je lakπe postati otac i donijeti dijete na svijet nego dobiti vozaËku dozvolu. Ta nesretna okolnost dovela je do toga da nevjerojatan broj kretena, niπkoristi i luaka smatra da ima dozvolu razmnoæavati se, a onda ti ponosni oËevi zauvijek upropaste nesretna stvorenja sramoteÊi ih po svijetu. Zbog toga, govoreÊi autoritetom koji proizlazi iz Ëinjenice da se i sam spremam pobrinuti da moja voljena Bernarda ostane trudna Ëim mi gonada i sakrament svetog braka, koji ona od mene zahtijeva sine qua non, to dopuste, pa Êu vas moÊi slijediti na tom silno odgovornom putu oËinstva. S tim autoritetom dakle mogu potvrditi da ovaj mladac na pragu zrelosti, unatoË slabaπnoj vjeri koju u ovom trenutku ima u sebe i u svoju sposobnost da bude pater familias, da taj mladac, to jest vi, Daniele Sempere Gispert, jest i bit Êe uzoran roditelj, iako je u tome poËetnik i generalno pomalo naivan.” Izgubio sam se negdje na pola te govorancije, moæda zbog eksplozivnoga napitka, a moæda zbog gramatiËke paljbe mojega dragog prijatelja. “Fermíne, nisam siguran da sam shvatio πto ste govorili.” Uzdahnuo je. “Æelio sam reÊi da znam kako vam u ovom trenutku malo fali da izgubite kontrolu nad analnim sfinkterom i da vas je sve ovo izbacilo iz ravnoteæe, Daniele, ali kao πto je rekla vaπa supruga svetica, ne trebate se bojati. Jer djeca, ili barem vaπe, donose u kuÊu radost i veselje, i ako Ëovjek u duπi ima barem malo Ëestitosti i Ëasti, i neπto pameti, pronaÊi Êe naËin da im ne upropasti æivot i da bude otac kojega se nikada neÊe trebati sramiti.” Pogledao sam ispod oka toga ËovjeËuljka koji bi æivot dao za mene i koji je uvijek za mene imao spremnu koju rijeË, ili koju tisuÊu rijeËi, da razrijeπi sve moje sumnje i povremene egzistencijalne krize.

d 17 D

“Da je barem sve tako jednostavno kao πto vi to predstavljate, Fermíne.” “Niπta πto u ovom æivotu vrijedi nije jednostavno, Daniele. Kada sam bio mlad, mislio sam da je za mirnu plovidbu æivotom potrebno dobro nauËiti tri stvari. Prvo: vezati vezice na cipelama. Drugo: svuÊi æenu kako spada. I treÊe: Ëitati, kako bi se svaki dan moglo upiti pokoju stranicu napisanu pametno i sa stilom. »inilo mi se da Ëovjek koji Ëvrsto stoji na zemlji, zna milovati i nauËi sluπati muziku æive rijeËi, æivi duæe i, prije svega, bolje. Ali godine su me nauËile da to nije dovoljno i da nam æivot ponekad ponudi moguÊnost da poæelimo biti neπto viπe od dvonoπca koji jede, vrπi nuædu i privremeno zauzima prostor na planetu. A danas je sudbina, vjeËno nesvjesna, odluËila vama ponuditi tu priliku.” Kimnuo sam glavom, neuvjeren. “A ako nisam dorastao zadatku?” “Daniele, ako nam je neπto zajedniËko onda je to da smo i vi i ja, blagoslovljeni nevjerojatnom sreÊom, pronaπli æene koje ne zasluæujemo. Jasno je kao dan da Êe na ovom putu kormilo Ëvrsto dræati one i da se mi samo moramo potruditi ne iznevjeriti ih. Kako vam se to Ëini?” “Volio bih vam vjerovati na rijeË, ali nije mi lako.” Fermín je odmahnuo glavom, ne uvaæavajuÊi moje sumnje. “Ne bojte se. Zbog alkoholne mjeπavine kojom sam vas napojio, oslabljena vam je ionako slaba sposobnost razumijevanja moje profinjene retorike. Ali vi znate da u ovim stvarima imam viπe utrka u nogama nego vi, a i da sam, opÊenito, uvijek u pravu.” “O tome nema rasprave.” “Naravno da nema, jer da i raspravljamo brzo biste posustali. Imate li povjerenja u mene?” “Naravno, Fermíne. Ja bih s vama i na kraj svijeta, pa znate to.” “Onda me posluπajte i imajte povjerenja u samoga sebe, kao πto ja imam.” Pogledao sam ga i polako kimnuo. d 18 D

“Jeste li doπli k sebi”, pitao je. “Mislim da jesam.” “Onda obriπite taj tugaljivi izraz s lica, provjerite jesu li vam testisi na mjestu i vratite se u sobu da zagrlite gospou Beu i svoga potomka kao Ëovjek koji ste zahvaljujuÊi njima upravo postali. Zato πto nema nikakve sumnje da onaj djeËak kojega sam imao Ëast upoznati pod lukovima trga Plaza Real jedne noÊi prije toliko godina, i koji me toliko puta dobrano uplaπio, mora sudjelovati u preludiju ove pustolovine. Jer moramo joπ πtoπta pro æivjeti, a ono πto nas Ëeka nije viπe djeËja igra. Jeste li uz mene? Do kraja svijeta? Jer tko nam jamËi da nije iza ugla?” Mogao sam ga samo zagrliti. “©to bih ja bez vas, Fermíne?” “»esto grijeπili. A sada da nastavimo s upozorenjima, imajte na umu da je jedna od najËeπÊih nuspojava konzumiranja mjeπavine koju ste upravo popili trenutni gubitak ponosa i pretjerana sentimentalnost. Zato, kada vas gospoa Bea pogleda nakon πto uete u sobu, uzvratite joj pogledom kojim Êete joj dati do znanja da je istinski volite.” “Ona to veÊ zna.” Fermín je strpljivo odmahnuo glavom. “Posluπajte me”, inzistirao je. “Nema potrebe da to izgovorite ako vas je sram, jer mi smo muπkarci takvi i testosteron ne pridonosi blagoglagoljivosti. Ali neka ona to osjeti. Jer takve je stvari vaænije pokazati nego reÊi. I ne samo petkom i svetkom, nego svaki dan. “Pokuπat Êu.” “Nemojte samo pokuπati, Daniele.” I tako, liπen, zahvaljujuÊi liku i djelu mojega prijatelja Fermína, vjeËnog i krhkog utoËiπta moje mladosti, krenuo sam natrag prema sobi u kojoj me Ëekala sudbina. Mnogo godina poslije u meni se probudila uspomena na tu noÊ kada sam se, skriven u zoru u straænjoj prostoriji stare knjiæare u ulici Santa Ana, pokuπavao joπ jedanput suoËiti s praznom d 19 D

stranicom ne znajuÊi odakle da poËnem sam sebi razjaπnjavati pravu istinu moje obitelji, pothvat kojemu sam bio posveÊen veÊ nekoliko godina, ali kojemu do sada nisam bio sposoban pridonijeti ni jednim jedinim smislenim retkom. Fermín, kojega je uhvatila nesanica koju je pripisivao probavnim problemima zbog pola kile Ëvaraka koje je bio pojeo, odluËio me posjetiti ranom zorom. Kada me vidio kako se muËim nad bijelom stranicom, naoruæan nalivperom iz kojega je kapalo kao iz rabljenog automobila, sjeo je pokraj mene i promotrio more zguævanih papira razasutih pod mojim nogama. “Bez uvrede, Daniele, ali imate li vi ikakvu ideju o tome πto radite?” “Ne”, priznao sam. “Moæda bi sve bilo drugaËije da probam s pisaÊom maπinom. U oglasu kaæu da je Underwood pravi izbor za profesionalce.” Fermín je na tren razmislio o propagandnom obeÊanju, ali je odluËno odmahnuo glavom. “Pisanje i tipkanje su dvije potpuno razliËite stvari.” “Baπ vam hvala na ohrabrenju. A πto Êete vi ovdje u ovo doba?” Fermín se potapπao po trbuhu. “Probavljanje cijeloga præenog svinjËeta naπkodilo mi je æelucu.” “Æelite li malo sode bikarbone?” “Bolje ne jer me od toga, da prostite, uhvati noÊna dijareja, a tek onda nema πanse da oka sklopim.” Ostavio sam nalivpero i svoj tisuÊiti pokuπaj da napiπem barem jedno upotrebljivo slovce, i pogledao svoga prijatelja u oËi. “Je li s vama sve u redu, Daniele? Mislim, osim neuspjeπnog napada na zamak knjiæevnosti...” Slegnuo sam ramenima. Kao i uvijek, Fermín se pojavio kada je najpotrebniji, ostajuÊi vjeran svojoj ulozi picarus ex machina. “Nisam sasvim siguran kako da vas pitam neπto πto me veÊ neko vrijeme muËi”, konaËno sam rekao. Rukom je pokrio usta i podrignuo kratko, ali slatko.

d 20 D

“Ako vas zanima pokoji trik iz spavaÊe sobe, samo bez srama jer, podsjeÊam vas, ja sam na tim stvarima doktorirao.” “Ne zanimaju me trikovi iz spavaÊe sobe.” “©teta, jer baπ sam Ëuo za nekoliko novih majstorija koje...” “Fermíne”, prekinuo sam ga, “mislite li da sam æivio æivot najbolje πto sam mogao?” Ostavio sam svoga prijatelja bez rijeËi. Spustio je pogled i uzdahnuo. “Nemojte mi reÊi da je to uzrok ove vaπe faze propalog Balzaca. Duhovna potraga i tako to...” “A zar pisanje ne sluæi tome da Ëovjek bolje razumije sebe i svijet?” “Ne, ako pisac zna πto radi, πto se u vaπem sluËaju...” “Fermíne, grozan ste ispovjednik! Pomozite mi malo.” “Mislio sam da pokuπavate postati pisac, a ne svetac.” “Recite mi istinu. Poznajete me otkada sam bio dijete. Jesam li vas razoËarao? Jesam li bio Daniel kojem ste se vi nadali? Kakav bi moja majka bila æeljela da budem? Recite mi istinu.” Fermín me zaprepaπteno pogledao. “Daniele, istina su gluposti koje Ëovjek govori kada misli da zna neπto o æivotu. Ja o istini znam isto koliko i o veliËini brassière koji nosi ona nezaboravna æena oπtra imena i zaπiljenih grudi koju smo gledali u kinu Capitol neki dan.” “Kim Novak”, rekao sam. “Neka je Bog i zakon gravitacije blagoslove. I ne, niste me razoËarali, Daniele. Nikada. Vi ste dobar Ëovjek i prijatelj. I, ako vas baπ zanima moje miπljenje, vjerujem da bi vaπa pokojna majka Isabella bila ponosna na vas i da bi vas smatrala dobrim sinom.” “Ali ne i dobrim piscem”, nasmijeπio sam se. “Gledajte, Daniele, vi ste isto toliko pisac koliko sam ja sveÊenik. I sami ste toga svjesni. I nema toga nalivpera ili pisaÊe maπine koji Êe to promijeniti.” Uzdahnuo sam i utonuo u dugu tiπinu. Fermín me promatrao, zamiπljen.

d 21 D

“Znate πto Êu vam reÊi, Daniele? Zapravo mislim da sam, i nakon svega πto smo zajedno proπli, ja i dalje isti onaj nesretni jadnik kojeg ste pronaπli na cesti i iz samilosti odveli doma, a vi ste i dalje onaj isti napuπteni djeËak koji bezglavo luta po svijetu nabasavajuÊi na bezbrojne tajne, uvjeren da Êe se, ako ih razrijeπi, moæda nekim Ëudom sjetiti lica svoje majke i otkriti istinu koju mu je svijet oteo.” Razmiπljao sam o njegovim rijeËima jer je pogodio u sridu. “I πto ako jest tako kako kaæete? Zar je to tako straπno?” “Moglo bi biti gore. Mogli biste biti pisac, kao vaπ prijatelj Carax.” “Moæda bih ga trebao pronaÊi i uvjeriti ga da on napiπe ovu priËu”, predloæio sam. “Naπu priËu.” “Isto ponekad kaæe i vaπ sin Julián.” Pogledao sam ga ispod oka. “©to kaæe Julián? ©to Julián zna o Caraxu? Jeste li vi to mome sinu govorili o Caraxu?” Fermín je glumio nevinaπce. “Ja?” “©to ste mu ispriËali?” “Sitnice. Sve skupa, neke nevaæne anegdotice. Problem je u tome πto je djeËak iznimno radoznao i bistar i, naravno, niπta mu ne promiËe te brzo povezuje stvari. Nisam ja kriv πto je dijete pametno. OËito je da se nije u vas uvrglo.” “Majko mila... I zna li Bea da ste djeËaku govorili o Caraxu?” “Ja se u vaπ braËni æivot ne mijeπam. Ali iskreno sumnjam u to da postoji mnogo stvari koje gospoa Bea ne zna ili ne predosjeÊa.” “Strogo vam zabranjujem da mom sinu govorite o Caraxu, Fermíne.” Stavio je ruku na prsa i ozbiljno kimnuo. “ZakljuËao sam usta i bacio kljuË. Neka na mene padne najcrnja kletva ako i u bunilu prekrπim ovaj sveti zavjet πutnje.” “A kada smo veÊ kod toga, ne spominjite ni Kim Novak... jer znam te, ptico.” d 22 D

“©to se toga tiËe, Ëist sam kao jutarnja rosa jer je tu temu otvorio djeËak, koji nije nimalo glup.” “Nevjerojatni ste.” “Skruπeno prihvaÊam vaπe nepravedne optuæbe jer znam da ih uzrokuje vaπa frustracija zbog vlastitih propusta. Ima li vaπe gospodstvo joπ koje ime koje æeli pridodati na crnu listu za branjenih imena osim Caraxa? Moæda Bakunjin? Ili Estrellita Castro?” “Zaπto ne odete spavati i ostavite me na miru, Fermíne?” “I ostaviti vas ovdje da se sami suoËite s opasnoπÊu? Zaboravite na to! U ovoj situaciji potrebna je barem jedna odgovorna odrasla osoba.” Fermín je promatrao nalivpero i brdo praznih papira koji su stajali na stolu, fasciniran kao da je rijeË o setu kirurπkih instrumenata. “Jeste li veÊ smislili πto Êete s ovim?” “Ne. Baπ sam krenuo o tome razmiπljati kada ste doπli vi i poËeli sa svojim nebulozama.” “Gluposti. Bez mene ne biste mogli napisati ni popis za kupnju.” KonaËno uvjeren, bio je spreman zasukati rukave i suoËiti se s golemim izazovom koji je stajao pred nama. Sjeo je pokraj mene i netremice me gledao, intenzivnim pogledom onih kojima gotovo da ne trebaju rijeËi da bi se razumjeli. “GovoreÊi o popisima: gledajte, ja o pisanju romana znam manje nego krava o baletu, ali Ëini mi se da bi se prije nego πto se poËne pripovijedati, trebalo napraviti popis onoga πto se æeli ispripovijedati. Popis inventara, recimo.” “Plan puta?” predloæio sam. “Plan puta naπkrabamo kada ne znamo baπ kamo idemo, pa tako uvjerimo sami sebe i joπ pokoju budalu da imamo neki cilj.” “Pa onda ideja i nije tako loπa. Samoobmana je tajna svakog nemoguÊeg poduhvata.” “Vidite? Mi smo nepobjediv dvojac. Vi biljeæite, a ja mislim.” “Pa poËnite razmiπljati na glas.” d 23 D

“U ovoj spravici ima dovoljno tinte za putovanje do pakla i natrag?” “Dovoljno da krenemo.” “Sada samo treba odluËiti odakle da poËnemo s popisom.” “Kako vam se Ëini da poËnemo s priËom o tome kako ste je upoznali?” upitao sam. “Kako sam upoznao koga?” “A πto mislite koga, Fermíne? Naπu Alisu u Barceloni Ëudesa.” Sjena mu je preπla preko lica. “Mislim da tu priËu nisam ispriËao nikome, Daniele. »ak ni vama.” “Ima li onda boljeg naËina da uemo u labirint?” “»ovjek bi trebao moÊi odnijeti pokoju tajnu sa sobom u grob”, prigovorio je Fermín. “Previπe tajni odvede Ëovjeka u grob prije vremena.” Fermín me zaËueno pogledao. “Tko je to rekao? Sokrat? Ja?” “Ne. Ovaj put to je, baπ prije nekoliko sekundi, rekao Daniel Sempere Gispert, Homo seljakus.” Fermín se zadovoljno nasmijeπio, pa skinuo omot s jedne voÊne karamele Sugus koju je zatim ubacio u usta. “Trebale su vam godine, ali polako uËite od majstora, nevaljalËe. HoÊete jednu?” Prihvatio sam Sugus jer sam znao da je to Fermínovo najvrednije blago i da mi iskazuje Ëast dijeleÊi ga sa mnom. “Jeste li Ëuli onu Ëestu izreku da je u ratu i ljubavi sve dopuπteno, Daniele?” “Nekoliko puta. »eπÊe od onih koji su viπe u ratu nego u ljubavi.” “Tako je. Zato πto je to, na kraju krajeva, odvratna laæ.” “Je li ovo onda ratna ili ljubavna priËa?” Fermín je slegnuo ramenima. “Koja je razlika?”

d 24 D

I tako je, pod okriljem noÊi, uz pomoÊ nekoliko Sugusa i Ëarolije sjeÊanja koja je prijetila da Êe popustiti pod maglom vremena, Fermín zapoËeo spajati konce kojima smo trebali isplesti kraj, i poËetak, naπe pripovijesti... Ulomak iz Labirinta duhova (Groblje zaboravljenih knjiga, IV. svezak) Juliána Caraxa. NakladniËka kuÊa Lumière, Pariz, 1992. Uredio Émile de Rosiers Castellaine

d 25 D

d 26 D

Carlos Ruiz Zafón roen je 25. rujna 1964. u Barceloni. Pohaao je isusovaËku školu Sarrià. Taj je got iËki dvorac u njegovu rodnom gradu, s tornjevima i tajnim hodnicima, budio njegovu djeËju maštu i želju za pripovijedanjem priËa. Radio je u reklamnoj agenciji. Godine 1993., kao dvadesetdevetogodišnjak, za svoj je prvi roman Princ Magle (1996.) primio književnu nagradu i ubrzo je objavio romane PonoÊna palaËa, Rujanska svjetla i Marina. Od 1994. živi u Los Angelesu, radi kao scenarist i piše za španjolske dnevne novine El País i La Vanguardia. Godine 2002. u Španjolskoj je postao književnom senzacijom, a njegov roman Sjena vjetra, Ëija se radnja odvija u Barceloni 50-ih godina 20. stoljeÊa, proglašen je knjigom godine. Dosad je preveden na više od Ëetrdeset jezika te prodan u desecima milijuna primjeraka. Nastavak Sjene vjetra, roman Anelova igra objavljen je na Svjetski dan knjige 23. travnja 2008. TreÊi roman iz serijala o Groblju zaboravljenih knjiga ZatoËenik Neba objavljen je u studenom 2011.

d 841 D

d 842 D

Ela Varošanec rodila se i odrasla u Zagrebu, gdje je završila KlasiËnu gimnaziju te studij komparativne književnosti i španjolskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu. Tijekom studija bila je na studijskom boravku u Mexico Cityju, gdje je pohaala Tecnológico de Monterrey, jedno od najprestižnijih meksiËkih sveuËilišta, usavršavajuÊi jezik i upoznajuÊi kompleksnu meksiËku kulturu. Osim toga provela je pola godine na usavršavanju na SveuËilištu Complutense u Madridu. Predaje španjolski u školama stranih jezika. Prevodi s engleskog i španjolskog. Za Nakladu Ljevak prevela je svjetsku uspješnicu Piper Kerman NaranËasta je nova crna (u suradnji sa Sanjom ŠÊibajlo), knjigu Odana, treÊi nastavak svjetski popularne trilogije Veronice Roth, te knjigu Eva, najnovije djelo autora Kolibe Williama P. Younga.

d 843 D

d 844 D

Sadržaj

Groblje zaboravljenih knjiga

Danielova knjiga

Dies irae

Bal pod maskama

Kyrie

Grad zrcala

197

Zaboravljeni

399

Agnus Dei

595

Isabellina bilježnica

693

Oslobodi me

719

In Paradisum

739

Barcelona

757

1964.

771

Juliánova knjiga

783

Epilog

837

O autoru

841

O prevoditeljici

843 d 845 D

Nakladnik Fraktura, ZaprešiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Glavni urednik Seid SerdareviÊ Urednik Roman SimiÊ Lektura i korektura Lidija Vešligaj GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn naslovnice Maja GlušiÊ Fotografije na naslovnici ∂ akg-images/Paul Almasy; Patrick Rouchon/akg-images Godina izdanja 2017., lipanj Tisak Feroproms, Zagreb ISBN 978-953-266-875-9 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 nazovi s mobitela

335

d 846 D

d 847 D

CARLOS RUIZ ZAFÓN

Ono što ovaj roman Ëini tako neodoljivo zanimljivim jest emotivna energija koju stvaraju usponi i padovi velike i raznolike postave nezaboravnih likova... ProšeÊite bilo kojom ulicom Zafónove Barcelone i ugledat Êete sjene prošlosti i tajne sadašnjosti, upisane u gradsko tkivo i u živote njegovih stanovnika.

Nakon svjetskog i hrvatskog megahita Sjena vjetra Carlos Ruiz Zafón napisao je novi roman Anelova igra, koji je u svijetu veÊ nadmašio prodavanost njegova prvijenca. Anelova igra roman je u kojem se savršeno prepleÊu misteriozna i ljubavna priËa, knjiga koja se doslovno ne ispušta iz ruku.

Pun spletaka i emocija, ZatoËenik Neba izvanredan je roman u kojem se niti Sjene vjetra i Anelove igre sabiru u Ëari književnosti te nas vodi prema enigmi skrivenoj u srcu Groblja zaboravljenih knjiga. Autor oživljava Barcelonu i njezine misterije, grad koji je uz neponovljive junake i knjige takoer protagonist magiËnoga Zafónova pisanja.

SJETI SE ZAŠTO VOLIŠ »ITATI! Labirint duhova pripovijest je koja Êe vas protresti, roman o strasti, intrigama i pustolovinama kojim se završava proslavljena Zafónova saga o Groblju zaboravljenih knjiga i na Ëijim Êe se stranicama odigrati veliko finale te razriješiti sudbine likova koje smo zavoljeli u Sjeni vjetra. Labirint duhova iznimna je posveta svijetu knjiga i svima koji bez njih ne bi mogli živjeti: zadivljujuÊi spomenik umijeÊu priËanja priËa, veliËanstveno mjesto susreta književnosti i života.

d 848 D

d 849 D

Došao je trenutak da se rasvijetle sve tajne Groblja zaboravljenih knjiga. U Barceloni 50ih godina prošlog stoljeÊa Daniel Sempere više nije onaj djeËak koji je otkrio svezak što Êe mu zauvijek promijeniti život. Sada je muškarac u Ëijoj je duši zagonetka prerane smrti njegove majke Isabelle otvorila mraËan ponor od kojega ga pokušavaju spasiti njegova supruga Bea i vjerni prijatelj Fermín. I dok se Daniel gubi u svome labirintu, zlokobna zavjera širi se do samoga srca Režima. Lijepa Alicia Gris, ranjena duša roena u sjenama Graanskog rata, pojavit Êe se da Sempereove povede sve do srca tame, mjesta gdje Êe, uz užasnu cijenu, saznati tajnu obiteljske povijesti. Labirint duhova roman je na Ëijim Êe se stranicama razriješiti sudbine likova koje smo zavoljeli u Sjeni vjetra, ali i iznimna posveta svijetu knjiga i svima koji bez njih ne bi mogli živjeti: zadivljujuÊi spomenik umijeÊu priËanja priËa, veliËanstveno mjesto susreta književnosti i života.

Sjeti se zašto voliš Ëitati!

249,00 kn

d 850 D