Ljubavni život

Zeruya Shalev Ljubavni æivot

P1 p

copyright ∂ by Zeruya Shalev, 1997 Worldwide Translation Copyright ∂ by The Institute for the Translation of Hebrew Literature Naslov izvornika: Hayei Ahavah

copyright ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2007.

Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-010-4

P2 p

Zeruya Shalev

Ljubavni ĂŚivot prevela s hebrejskog Andrea Weiss Sadeh

Fraktura P3 p

P4 p

Prvo poglavlje

On nije moj otac, ni moja mati, zaπto mi onda otvara vrata njihove kuÊe, svojim tijelom ispunjava uzak otvor, dræi kvaku na vratima, i ja poËinjem uzmicati, izgleda pogrijeπila sam kat, no ureπena ploËica uporno svjedoËi da je to njihova kuÊa, ili bar da je bila, i pitam slabaπnim glasom, πto se dogodilo mojim roditeljima, a on πirom otvara svoja velika usta, siva, niπta im se nije dogodilo, Jara, moje mu ime titra u ustima kao riba u mreæi, i ja nahrupim unutra, ruka mi se protrlja o njegovu glatku hladnu ruku, prolazim kroz praznu dnevnu sobu, otvaram zatvorena vrata njihove spavaÊe sobe.

Kao da su zateËeni, okreÊu svoja lica prema meni, i vidim da ona leæi na krevetu, glava joj je omotana kuhinjskom krpom s cvjetnim uzorkom, i rukom dræi Ëelo kao da Êe otpasti, a moj otac sjedi na rubu kreveta, u ruci mu se ziba Ëaπa vode, giba se u jednoliËnu ritmu s jedne strane na drugu, i na podu se, izmeu njegovih nogu, veÊ skupila nervozna malena lokva. ©to se dogodilo, pitam, i ona kaæe, ne osjeÊam se dobro, i moj otac kaæe, prije dvije minute osjeÊala se sjajno, i ona proguna, vidiπ, on mi opet ne vjeruje. ©to je rekao lijeËnik, pitam, i moj otac kaæe, kakav lijeËnik, zdrava je ko bik, da sam bar ja tako zdrav, i ja uporno nastavljam, ali pozvali ste lijeËnika, zar ne? On mi je otvorio vrata, zar ne?

Kakav lijeËnik, smije se moj otac, to je moj prijatelj Arie Even, zar ga se ne sjeÊaπ? I moja majka kaæe, zaπto bi ga se sjeÊala, nije se joπ ni rodila kad je otiπao iz zemlje, i moj se otac podiæe, idem P5 p

prema njemu, nije mi ugodno ostaviti ga sama. »ini mi se da se on sasvim dobro snalazi, kaæem ja, ponaπa se kao gazda u kuÊi, i moja majka poËinje kaπljati, oËi joj postaju suzne, i on joj nestrpljivo gura Ëaπu vode koja je gotovo prazna i ona krklja, ostani sa mnom, ©lomo, nije mi dobro, no on je veÊ na vratima, Jara Êe ostati s tobom, kaæe i ugazi u prozirnu lokvu, zaπto inaËe postoje djeca.

Ona uzrujana ispija preostalu vodu, i protresa iznad glave mo­ kru krpu, i rijetka kosa proviruje u paperjastim jeæurcima, koji pobuuju bol, i dok ih pokuπava spustiti na Ëelo mislim o pletenici koju je imala, debeloj pletenici, s kojom je iπla svagdje, ispunjena æivotom kao maËje mladunËe, i kaæem joj, zaπto si je odre­zala, to je bilo kao odrezati nogu, bi li tako lako odrezala svoju nogu? I ona kaæe, viπe mi nije pristajala, nakon πto se sve promijenilo, i ispruæi se u krevetu, gleda nervozno na sat, koliko dugo on joπ namjerava sjediti ovdje, dosta mi je leæanja u krevetu usred bijela dana.

Ti doista nisi bolesna, iznenaena sam, i ona se smijulji, naravno da ne, samo ne podnosim tog tipa, i ja odmah kaæem, ni ja ga ne podnosim, jer dodir njegove ruke s mojom pecnuo me kao ubod, i Ëak provjeravam je li ruka otekla ili pocrvenjela, a onda pitam zaπto.

To je duga priËa, kaæe ona, tvoj otac mu se divi, prije trideset godina zajedno su studirali, on mu je bio najbolji prijatelj, no ja sam uvijek smatrala da se Arie igra njime, Ëak da ga iskoriπtava, Ëini mi se da on uopÊe nije sposoban niπta osjeÊati. Eto, godinama nam se nije javljao i odjednom se pojavio jer treba tatu da mu neπto sredi za æenu.

Ali rekla si da on ne æivi ovdje, kaæem i shvatim da ga branim, no ona je bijesno nastavila, toËno, bili su u Francuskoj, i tek su se sada vratili, no kad postoji dobra volja, veza se moæe oËuvati i odande, i njeno se lice skupilo na veliËinu srediπta koncentrirane uvrede, trokut pokriven borama, staraËkim borama, i s njima moje djetinjstvo, s oËima stisnutima od nepovjerenja, zapraπenima kao prozori koje godinama nisu Ëistili, koje Ëuvaju lijep ravan nos, P6 p

koji sam i ja od nje naslijedila, i ispod njega usnice razvuËene u gorËinu, blijede, koje su se s vremenom praznile, kao da su usisane unutra. ©to je radio u Francuskoj, upitala sam, i ona je promrmljala, isto πto i na svakom drugom mjestu, zapravo niπta. Tata je uvjeren da je on tamo bio u nekoj misiji vezanoj uz sigurnost, neπto strogo povjerljivo, ali po mome miπljenju on je samo æivio na raËun svoje bogate æene, obiËna niπtarija koja se oæenila radi novca, i sad se vratio ovamo da bi se razmetao europskim manirama koje je pokupio, i vidjela sam da su njene oËi fiksirane na ogledalo na nasuprotnom zidu, gledaju kako joj rijeËi izlaze iz usta, prljave, otrovne, i opet sam pomislila, Bog zna πto mi je sposobna reÊi, i poËela sam se guπiti kraj nje pa sam rekla, moram iÊi, a ona je izustila, joπ ne, pokuπavajuÊi me zadræati uza se kao πto je pokuπala zadræati njega, priËekaj tren dok on ne ode, i upitala sam zaπto, i ona je djeËjim pokretom slegnula ramenima, ne znam zaπto.

Jak miris francuskih cigareta dizao se iz dnevne sobe, i moj otac, koji nikad nije dopuπtao da se kraj njega puπi, izgledao je omotan i obavijen teπkim dimom, zgrËen na kauËu, a u njegovu uobiËajenome mekom naslonjaËu razbaπkario se njegov gost, pun ugode i zadovoljstva, i promatrao moj ulazak u sobu. SjeÊaπ se Jare, uvjerava moj otac, gotovo preklinje, i gost kaæe, sjeÊam je se kao bebe, ne bih je prepoznao, i podiæe se prema meni iz­ne­­ naujuÊe gipko i pruæa mi svoju lijepu ruku, s dugim tamnim prstima, s kotrljajuÊim osmijehom, ti uvijek oËekujeπ najgore? I objaπnjava mom ocu, kad me spazila na vratima, pogledala me kao da sam vas oboje ubio a ona je sljedeÊa, i ja sam rekla, toËno, i moja se ruka odvojila od njegove, teπka i zateËena kao ruka nekoga tko se upravo onesvijestio, jer ju je ispustio iznenada, prije no πto sam bila spremna, i opet sjeo u naslonjaË, njegove sive ledene oËi pretraæuju moje lice, i pokuπavam sakriti lice u kosi, sjedam preko puta njega i kaæem svom ocu, æuri mi se, Joni me Ëeka kod kuÊe. Kako ti je majka, pita gost, i glas mu je dubok i izazovan, ja kaæem, ne baπ dobro, i moj nakrivljeni osmijeh bjeæi, P7 p

kao i uvijek kad laæem, i moj ga otac gleda sa sjajem u oËima, znaπ da smo zajedno iπli na fakultet kad smo bili mladi, kaæe on, joπ mlai od tebe, Ëak smo neko vrijeme skupa stanovali, ali oËi gosta nisu uzvratile sjaj, kao da ga te iste uspomene mnogo manje odu­ πevljavaju, i moj otac ne odustaje, Ëekaj malo, skaËe s kauËa, mo­ ram ti pokazati naπu fotografiju, kao i uvijek u njemu proπlost budi golemo uzbuenje, gotovo uvredljivo.

Iz druge sobe dopiru zvukovi njegova traæenja, otvaraju se ladice, knjige treskaju o pod, proËiπÊavaju tiπinu kod nas, gustu tiπinu, neugodnu, i gost pali joπ jednu cigaretu, Ëak i ne pokuπava razgovarati, promatra me svojim budnim pogledom, izazovnim i beπÊutnim istodobno, njegova prisutnost ispunjava sobu, i po­ kuπavam mu uzvratiti blistavim pogledom, ali moje oËi ostaju nisko, ne usuuju se popeti do otkopËanih gumba na njegovoj koπulji, koja otkriva taman i gladak torzo, i lutaju oko njegovih nogu, do njegovih uπiljenih ulaπtenih cipela, koje se upravo izruguju. A izmeu njih je velika crna vreÊica, i na njoj pozlaÊenim slovima piπe, Lijeva Obala, pariπka odjeÊa, i ja gutam hihot, ki­ coπtvo koje odande dolazi zbunjuje me, kako se to slaæe s ovim grubim proraËunanim licem, i smijeh mi zapinje u grlu pa kaπljem od neugode, traæeÊi πto bih rekla, i na kraju progovorim, sigurno neÊe pronaÊi, nikad niπta ne pronae.

NeÊe pronaÊi, jer je fotografija kod mene, potvruje gost πa­ ptom, i upravo se zaËuje udarac koji slijedi psovka, i moj otac πepajuÊi ulazi u sobu, s ladicom koja mu je pala na nogu, pa gdje moæe biti, ta fotografija, i gost ga podsmjeπljivo gleda, pusti, ©lomo, kakve veze ima, i ja se rasrdim, zaπto mu ne otkrije da je fotografija kod njega, i zaπto mu ja ne otkrijem, i kako on zna da neÊu otkriti, kao par lopova pratimo nadobudnu potragu, sve dok ja viπe ne mogu i ustajem, Ëeka me Joni kod kuÊe, opet kaæem, kao da je to lozinka, lozinka moga spasa. ©teta, æali moj otac, htio sam ti pokazati kakvi smo bili, i gost kaæe, ona to ne treba, ni ti to ne trebaπ, i ja kaæem, toËno, iako zapravo æelim vidjeti kako je nekad izgledalo njegovo tamno izraæajno lice, i otac me prati do vrata, πepajuÊi i πapÊuÊi, nije stvarno bolesna, zar ne? Samo se P8 p

pretvara, zar ne? I ja kaæem, ma kakvi, stvarno je bolesna, moraπ pozvati lijeËnika.

Stube kojima se ulazi u zgradu bile su prekrivene glatkim liπÊem koje je poËelo truljeti, i oprezno sam gazila po njihovu nijemom vrenju, dræeÊi se Ëvrsto za prohladan rukohvat, joπ juËer je bilo vreo pod mojim dlanovima, a danas je prestao topli vjetar i nebo je pomalo kiπilo, rijetka jesenja neobvezujuÊa kiπica, i stigla sam na glavnu cestu u doba kad vozaËi poËinju paliti svjetla, i svi automobili izgledaju isto, i svi se ljudi Ëine sliËnima, i ja sam ih pomijeπala, pa sve nas je prozrela ova veËer, moju majku, koja je zatoËena u spavaÊoj sobi, mog oca, koji se omata velovima dima prijatelja iz mladosti, i Jonija, koji me Ëeka kod kuÊe, oËi mu se sklapaju od umora ispred raËunala, i ©iru, koja stanuje ovdje nedaleko, baπ u ovoj uliËici, zapravo veÊ sam kraj njene zgrade, i dolazim u iskuπenje da provjerim je li kod kuÊe. »ini mi se da joj imam mnogo toga ispriËati, iako smo danas u podne priËale, na fakultetu, i pritisnem zvono ali nema odgovora, i bez obzira na to uporno nastavljam, moæda se tuπira ili je u zahodu, i pokuπavam priÊi zaobilazno, kroz straænje dvoriπte zgrade, kucam po spuπtenim ro­letama, dok ne zaËujem mjauk i kroz kuhinjski prozor k meni doe Tolja, ©irin maËak, veÊ mu je dojadilo biti sam po cijeli dan, i ja ga gladim a on prede, uspravlja sivi rep, i milovanje me malko smiruje, kao i njega, i lijeæe kraj mojih nogu i Ëini mi se da je zadrijemao, ali nije, njegov uzdignuti rep prati me dok izlazim iz dvoriπta, odmiËem potamnjelom uliËicom, jedina svjetiljka koja je tamo na tren zatitra i zgasne.

Tolja, makni se od mene, kaæem mu, sad Êe ti se vratiti ©ira, ali on me uporno ispraÊa, kao previπe pristojan domaÊin koji opte­ reÊuje svojega gosta, i mislim o tome kako sada moj otac ispraÊa svojega gosta, lijepi se na njega kao na slatku uspomenu, i uËini mi se da oni prelaze cestu preda mnom, moj otac kratkim hitrim koracima, njegove krhke udove guta mrak, te kraj njega gost, divljim koracima, njegovo bronËano lice odrjeπito i napadaËko, njegova srebrna kosa blista u noÊi kao reflektor, i trËim prema njima dok su mi za leima maËji mjauci, i prekoravam ga, gubi se P9 p

odavde, Tolja, daj se veÊ vrati kuÊi, i za njima prelazim cestu, najednom me presijeca πkripa koËnica, slabaπan udarac i vrata automobila se otvaraju, i netko viËe, Ëiji je maËak? I drugi glas odgovara, to sad viπe nije vaæno, zaπto bi bilo vaæno.

Bjeæim odande, ne usuujem se pogledati unatrag, pred sobom vidim svog oca i gosta kako koraËaju bliski i zagrljeni, glava mog oca miluje πiroko rame, ali ne, to nisu oni, dok ih zaobilazim trËeÊi, vidim da je to par, muπkarac i æena koji nisu mladi, ali izgleda da je njihova ljubav mlada, i posrÊem na buËnom odvojku za naπu Ëetvrt, s mene lijeva znoj kao krv maËka koji me slijedi na odvojku, u napadaËkom skoku, i znam da Êe teÊi i teÊi i tek se kraj naπih vrata zaustaviti. ©to se dogodilo, KrtiËice, pita on, lice mu je toplo, mek mu je trbuh omotan pregaËom, i vidim stol prostrt za veËeru, noæ i vilica pristojno Ëekaju na crvenom ubrusu, i umjesto da budem sretna, ljuta sam, ne zovi me tako, koliko sam ti veÊ puta rekla da mi je dojadilo da me tako zoveπ, i njegove se oËi zamagle uvredom i kaæe, pa ti si poËela s tim imenima, i ja kaæem, pa πto, ja sam takoer s tim prestala a ti ne, juËer si me tako nazvao pred ljudima, i svi su pomislili da smo retardirani. Boli me πto drugi misle, mumlja on, stalo mi je do toga πto mi mislimo, i ja kaæem, kad Êeπ veÊ jednom shvatiti da nema mi, ima ja i ti, i svatko ima pravo na svoje misli, i on uporno nastavlja, ali nekad si voljela da te tako zovem, i ja bjesnim, dobro, pa promijenila sam se, zaπto se i ti ne uspijevaπ promijeniti, i on kaæe, ja Êu se promijeniti kad ja budem htio, ti mi ne moæeπ odreivati, i protestno grabi svoj tanjur i sjeda pred televizor, i promatram stol koji je zaËas izmijenio svoje postojanje, odjednom se pretvorio u stol za jednoga, i mislim koliko je tuæno biti sam, kako samo ©ira to moæe, i onda se sjetim njezina maËka, debeljuπkastog razmaæenog Tolje, mekanog i krznenog kao jastuk, i kaæem, nisam gladna, i otiem u spavaÊu sobu i legnem na krevet i mislim, πto Êemo sada bez svojih malih slatkih nadimaka, on mene viπe neÊe zvati KrtiËice i ja njega viπe neÊu zvati ©takorËiÊu, pa kako Êemo onda uopÊe razgovarati.

P 10 p

»ujem da zvoni telefon, i njegov mek glas podiæe sluπalicu, i onda on ue u sobu i kaæe, ©ira je na telefonu, i kaæem, reci joj da spavam, i on kaæe, ali ona te treba, i pruæa mi sluπalicu koja se klima. Nestao je Tolja, plaËe ona, i susjedi su rekli da je netko ovdje prije pregazio maËku i bojim se da je to on, i ja proπapuÊem, smiri se, to je sigurno neki drugi maËak, Tolja se ne udaljava od kuÊe, i ona plaËe, imam osjeÊaj da je to bio on, uveËer me uvijek Ëeka, i ja kaæem, ali Tolja jedva da izlazi iz kuÊe, i ona kaæe, osta­ vila sam kuhinjski prozor otvoren, jer je ujutro joπ bilo vruÊe, nisam mislila da bi mogao izaÊi, koji bi razlog mogao imati da izae, πto mu je falilo kod kuÊe.

Sigurno je pod krevetom ili tako neπto, kaæem joj, znaπ kakve su maËke, skrivaju se i pojavljuju kad ih je volja, idi sad spavati i sutra ujutro Êe te probuditi, i ona proπapuÊe, da bar, i opet poËne plakati, on je bio moja beba, bez njega sam izgubljena, moraπ doÊi da mi ga pomogneπ traæiti, i ja kaæem, ali ©ira, tek sam sad stigla i nemam se snage pomaknuti, daj da priËekamo do sutra, ali ona je uporna, i na kraju kaæem, dobro.

Pokraj vrata pitao je, πto s hranom koju sam pripremio, njegove oËi razoËarane povrh usta koja ævaËu. Komad rajËice upleo se u rijeËi i titrajuÊi se objesio na njegovu bradu, i ja sam rekla, moram pomoÊi ©iri da potraæi svog maËka, i on je rekao, uvijek se æaliπ da ne kuham i uvijek kad kuham ne jedeπ. ©to da sad radim, uzrujala sam se, da si joj rekao da spavam, sad ne bih trebala otiÊi, vjeruj mi da bih radije ostala kod kuÊe, i on je nastavio predano ævakati, kao da ævaËe ono πto sam rekla, premeÊe rijeËi u ustima, bulji u televizor, i pogledala sam ga za rastanak i izaπla, uvijek kad sam ga ostavljala Ëinilo mi se da ga viπe neÊu vidjeti, da je ovo posljednji put, i sve te stotine puta kad sam se prevarila nisu izbrisale tu izvjesnost nego su je samo pojaËale, samo poveÊale strah da se to jednom ne dogodi. ©ira je sjedila u kuhinji, s glavom na prljavom stolnjaku, kosa joj se mijeπala s mrvicama. Toliko sam se toga bojala, plakala je, i na kraju je sve joπ straπnije nego πto sam mislila, i ja sam rekla,

P 11 p

priËekaj prije no πto ueπ u korotu, doi da ga prvo potraæimo, i poËela sam plaziti po kuÊi traæeÊi ga pod krevetima, u ormarima, i vikala sam kao luakinja, Tolja Tolja, kao da Êu time πto se jako trudim pronaÊi ga okajati svoju krivnju, pa trebala sam ga vratiti kuÊi, ili ga barem udaljiti od ceste, i tako sam uporno puzala, Ëuperci praπine prekrili su me kao da sam se preruπila u ovcu, proklinjuÊi onu sekundu kad sam odluËila navratiti k njoj, zaπto nisam iπla ravno kuÊi, zaπto sam se toliko æurila ispriËati joj, sve dok me nisu zaboljela koljena i rekla sam, dosta, hajde da potraæimo va­ni.

Kad smo izaπle, stisnula se uza me, njeno njeæno tijelo ukoËeno, proπaptala je, hvala πto ideπ sa mnom, ne znam πto bih bez tebe, njene rijeËi zabijaju u moje tijelo oπtre ËavliÊe krivnje, i hodale smo malim ulicama pokraj glavne ceste i vikale, Tolja To­lja, i svaki put kad bi iz kante za smeÊe iskoËio maËak ona bi napeto zgrabila moju ruku i zatim je pustila u razoËaranju, i na kraju nije bilo izbora i pribliæile smo se polako glavnoj cesti, i ona je rekla, ti idi pogledati, ja ne mogu, i traæila sam izmeu jureÊih svjetala, hladnih, parova samih zluradih oËiju, i niπta nisam vidjela, tako su brzo uklonili odande veliko tijelo, razmaæeno, prepuno povjerenja, s dugim brkom koji je uvijek skrivao smijeπak, izmiπljen a opet tako stvaran.

To mi samo pokazuje koliko sam usamljena, rekla je kad smo sjele na klupu kraj zgrade, imaπ sreÊu da nisi sama, i osjetila sam nelagodu, kao i uvijek kad se spomene ta tema, jer ona je Jonija upoznala prije, i uvijek mi se Ëinilo da je zaljubljena u njega, i eto ja sam joj uzela i njega i maËka. Sada joj viπe nisam mogla u πali reÊi, uzmi Jonija a meni daj maËka, kao πto sam joj obiËavala reÊi kad mi se Tolja umiljavao, podsjeÊao me na sve maËke koje sam voljela u æivotu, uvijek sam se bolje snalazila s maËkama nego s muπkarcima, ali Joni se nije sloæio da imamo maËku jer po njegovu miπljenju to nikad ne zavrπi dobro, i eto bio je u pravu, no zapravo πto uopÊe zavrπava dobro. Od siline crnih misli bilo mi je teπko disati, i onda je sa smeÊem siπla susjeda s gornjega kata,

P 12 p

i ©ira ju je upitala, moæda ste vidjeli Tolju, i susjeda je odgovorila, Ëini mi se da sam ga vidjela prije sat-dva kako ide za visokom djevojkom kovrËave kose, i njene ruke koje pokuπavaju odrediti visinu djevojke i duæinu kovrËa zamrznute preda mnom, i ja se preplaπim, zaπto se nisam presvukla, ili skupila kosu, i ©ira me gleda i susjeda me gleda, i kaæem, ne, nisam ja, nisam ovdje bila danas, bila sam kod svojih roditelja, zaboga, tamo sam se zadræala jer je kod njih sjedio Ëovjek zastraπujuÊeg lica, i susjeda kaæe, neka æena sliËna tebi svakako je bila ovdje i maËak je poπao za njom prema cesti. »ula sam prije da su ovdje pregazili maËku, promumljala je ©ira, i susjeda je rekla, to sad veÊ ne znam, i uπla je u zgradu ostavljajuÊi me samu s njom, i rekla sam, ©ira, za ime Boæje, rekla bih ti, i ona me presjekla ledenim glasom, nije mi vaæno πto se dogodilo, ja samo æelim svog maËka. Vratit Êe se, preklinjala sam, vidjet Êeπ da Êe se vratiti do jutra, i ona je rekla, umorna sam, Jara, æelim spavati, i glas joj se opet slomio, kako Êu spavati bez njega, navikla sam s njim spavati, njegovo predenje me smiruje, i rekla sam, onda Êu ja spavati s tobom, i prest Êu kao maËka, i ona je rekla, daj prestani, moraπ se vratiti Joniju, uvijek se trudila biti obzirna prema njemu, pokazujuÊi svoju ljubav zaobilaznim putovima, i ja sam rekla, Joni Êe se snaÊi, ja Êu ostati s tobom, ali ona je rekla, ne, nemoj, i Ëula sam teπku sumnju u njezinu glasu, zaguπljivu, moram se s time suoËiti sama, πapnula sam sitnim glasom, joπ ima nade da Êe se vratiti, i ona je rekla, znaπ da nema.

Na povratku sam mislila, uvijek Êu nijekati, i nitko osim mene neÊe znati, i ako nijeËem dovoljno dugo, istina Êe se saviti, uzmaknuti pred laæi, i sama neÊu znati πto se toËno tamo dogodilo, i mislila sam na uæas koji me preplavio tamo na skliskim stubama, kako katkad prestigne svoj uzrok, i pokuπala sam se sjetiti πto je bilo toliko prijeteÊe na tom licu, i nisam se sjeÊala lica, samo straha, i kao uvijek u takvim trenucima mislila sam s olakπanjem na dragog Jonija, slatkog, eto sad Êemo zapoËeti veËer ispoËetka, i pojest Êu sve πto je pripremio, mrvicu neÊu ostaviti na tanjuru,

P 13 p

ali izvana sam vidjela da je u kuÊi mraËno, Ëak je i televizor bio ugaπen, i samo je telefon budan, uporno zvoni, i podigla sam ga, uplaπena da je to opet ©ira, no bila je moja majka.

Joπ je tu, πaptala je bijesnim glasom, i kaæem ti da mi tata to radi namjerno, sigurna sam, æeli vidjeti tko Êe se prvi slomiti, umirem od gladi i ovdje sam zarobljena zbog njega, i rekla sam, pa izai naËas u kuhinju, u Ëemu je problem, i ona je rekla, ali ne æelim ga vidjeti. Onda jednostavno hodaj zatvorenih oËiju pa ga neÊeπ vidjeti, predloæila sam, a ona je zaurlala, ali tako Êe on mene vidjeti, zar ne shvaÊaπ? Ne æelim da me vidi, i ja sam rekla, ne brini se, mama, neÊe dovijeka ostati kod vas, i uπla sam u mraËnu spavaÊu sobu. Joni je tamo leæao smireno diπuÊi sklopljenih oËiju i stavila sam mu ruku na Ëelo i πapnula, laka ti noÊ, ©takorËiÊu.

P 14 p

Biljeπka o spisateljici

Zeruya Shalev roena je 1959. u kibucu Kinneret. Magistrirala je teologiju. Radi kao knjiæevna urednica u nakladniËkoj kuÊi Keshet.

Za svoje bestselere, Ljubavni æivot i Muæ i æena, nagraena je Zlatnom i Platinastom knjiæevnom nagradom izraelske Udruge izdavaËa te nagradom ACUM (1997., 2003. i 2005.). Oba romana bila su na vrhu top-ljestvica bestselera u nekoliko zemalja.

Zeruya Shalev osvojila je njemaËku knjiæevnu nagradu Corine (2001.) i francusku nagradu Amphi (2003.), a za roman Muæ i æena nominirana je za nagradu Femina 2002. godine. Svoju trilogiju o meuljudskim odnosima zavrπila je 2005. romanom Ka­sna obitelj, koji je pisala oporavljajuÊi se od teπkih ozljeda zadobivenih tijekom samoubilaËkog napada na autobus koji se zbio nedaleko od njezine kuÊe. Æivi u Jeruzalemu s treÊim suprugom i dvoje djece.

P 275 p

P 276 p

Biljeπka o prevoditeljici

Andrea Weiss Sadeh roena je 1969. u Zagrebu gdje je zavrπila studij engleskog jezika i knjiæevnosti i francuskog jezika i knji­æev­ no­sti na Filozofskom fakultetu. Od 1994. do 1997. studirala je na UmjetniËkom koledæu “Beit Berl” u Hod Ha Sharonu u Izraelu i uspjeπno zavrπila program crtanja i slikanja, pedagoπki smjer.

Od 1997. do 2002. na SveuËiliπtu u Tel Avivu studirala je humanistiËke znanosti, te uspjeπno zavrπila studij filozofije, povijesti umjetnosti i povijesti Europe (B.A. humanistiËke znanosti). Nakon is­kustva rada u meunarodnom ogranku ameriËke kompanije u Izraelu, te rada u likovnoj kreativnoj radionici za djecu i odrasle, takoer u Izraelu, od 2002. radi kao voditeljica likovne radionice za odrasle “Staze” pri Æidovskoj opÊini u Zagrebu. Prevodi s engleskog i hebrejskog jezika. Objavljen joj je prijevod knjige eseja Amosa Oza Kako izlijeËiti fanatika (Fraktura, ZapreπiÊ, 2006.)

P 277 p

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Fraktura, Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Fotografija na naslovnici copyright ∂ Najin Tisak Grafomark, Zagreb Godina izdanja 2007. (prvo izdanje) www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20 ISBN 978-953-266-010-4 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 628556 Svjetski bestseleri knjiga 2

P 278 p

P 279 p

P 280 p