Lovac na zečeve

#1 SVJETSKI BESTSELER

LOVAC NA ZE»E VE Lovac na zečeve

©E S T I SLU»A J INSP EK T OR A JOONE L INNE

s1s

Od istog autora u izdanju Frakture: Hipnotizer Paganinijev ugovor Svjedok vatre Noćna mora Uhoda

s2s

Lars Kepler

Lovac na zeÄ?eve prevela sa ĹĄvedskog Sandra Ljubas

Fraktura

s3s

Naslov izvornika Kaninjägaren Copyright © Lars Kepler 2016 Objavljeno prema sporazumu sa Salomonsson Agency © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2019. © za prijevod Sandra Ljubas i Fraktura, 2019.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-358-100-2 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 1020170

s4s

Rano je jutro. Površina vode u zaljevu mirna je i blista poput četkanog čelika. Luksuzne vile drijemaju, samo njihovi bazeni i vrtna rasvjeta svjetlucaju kroz visoke ograde i granje.

Neki pijanac s bocom vina u rukama pješači putom uz obalu. Zaustavi se pred bijelom kućom čija duguljasta staklena stijena gleda na morski zaljev. Vrlo pažljivo spusti bocu nasred puta, prekorači jarak, popne se preko crne željezne ograde i uđe na posjed.

Zatetura preko travnjaka, zastane i njišući se zagleda u velike prozore u kojima se zrcali svjetlost podnih lampica s terase i naziru tamni obrisi unutarnjeg namještaja.

Nastavi prema kući i mahne porculanskom vrtnom patuljku visokom pola metra. Zaobiđe daščanu ogradu, ali spotakne se o jednu podnu drvenu dasku. Udari u nju koljenom, ali uspije se osoviti na noge.

Voda u bazenu svijetli kao da se zapravo radi o svijetloplavoj staklenoj ploči.

Muškarac se nestabilno zaustavi uz rub bazena, otkopča raspor na hlačama i počne mokriti u bazen, a zatim se teturajući okrene prema tamnoplavom vanjskom namještaju i pusti da mlaz poteče preko jastučića, naslonjača i okruglog stola.

Sve se puši od urina na prohladnom zraku.

Zakopča hlače i ugleda bijelog zeca koji skakuće po travnjaku, a zatim nestane pod jednim grmom.

Smiješeći se vrati se prema kući, prođe kraj vrata na verandi, osloni se na ogradu, spusti do travnjaka, a onda zaustavi i okrene.

s5s

Njegov um kroz maglu pokušava razumjeti što je to upravo vidio.

Promatrala ga je neka osoba neobičnog oblika lica odjevena u crno.

Nalazila se ili unutra u tami kuće ili je pak bila izvan kuće, ali ga je promatrala kroz zrcalni odraz.

s6s

1. petak, 26. kolovoza

Kišica polako sipi s tamnog neba. Prigušena gradska svjetla dosežu tridesetak metara iznad krovova. Ne puše vjetar i čini se kao da osvijet­ ljene kapljice tvore zamagljenu kupolu nad četvrti Djursholm.

Nad svjetlucavom vodom u zaljevu Germaniaviken uzdiže se golema vila.

U njoj upravo jedna mlada djevojka oprezno poput životinje korača po lakiranome parketu i iranskome tepihu.

Zove se Sofia Stefansson.

Nemirno bilježi svaki detalj.

Na naslonu kauča odložen je crni daljinski upravljač. Oko njega je omotana ljepljiva vrpca kako poklopac za baterije ne bi ispadao. Staklene su čaše na stolu ostavile slabašne okrugle otiske. Neki se stari flaster zalijepio za resice velikog tepiha.

Pod zaškripi iza Sofije kao da joj se netko u sobi prikrada s leđa.

Na visokim petama i duž mišićavih listova ima mrlje od vlažnog kamenog puta. Noge su joj još uvijek istrenirane iako je prestala igrati nogomet prije dvije godine.

Sofia u dlanu sakrije suzavac kako ga muškarac koji je čeka ne bi vidio. Ponovi si da je sama odabrala ovu situaciju, da ima kontrolu nad njome i da želi biti ovdje.

Muškarac koji joj je otvorio vrata stoji kraj naslonjača i drsko je prati pogledom.

Sofijine su crte lica simetrične i ima mladenački punašne obraze.

Na sebi ima plavu haljinu otkrivenih ramena. Od vrata se spušta niz presvučene dugmadi i završava joj između grudi. U ritmu s njezinim

s7s

povišenim bilom maleno se zlatno srce na lancu diže i spušta u udubini na vratu.

Zna da se može ispričati i objasniti da se ne osjeća dobro, da mora poći kući. To bi ga vjerojatno živciralo, ali morao bi prihvatiti.

Muškarac kraj naslonjača gleda je ojađenom glađu od koje joj u želucu zatreperi strah.

Odjednom joj se učini da ga je već prije susrela. Možda je bio kakav viši menadžer kojega je u prolazu srela na nekom od svojih radnih mjesta ili otac nekog kolege iz razreda od prije mnogo godina.

Sofia se zaustavi nedaleko od njega, nasmiješi mu se i osjeti kako joj srce ubrzano lupa. Planira ostati na sigurnoj udaljenosti dok ne iščita njegov ton i pokrete.

Dlanom se pridržava za naslon, a na njemu se ne vide nikakvi znakovi nasilnosti: ima njegovane nokte, a jednostavni vjenčani prsten malo je izgreben nakon dugog braka.

“Lijepa kuća”, kaže i s lica makne blistavi uvojak kose.

“Hvala”, odgovori on i makne ruku s naslona.

Ne može mu biti više od pedeset godina, ali kreće se teško i sjetno poput kakvog starca u svom starom domu.

“Došla si taksijem?” upita je i proguta knedlu u grlu.

“Da”, odgovori ona.

Ponovno zašute. Iz susjedne sobe odjeknu dva tiha polu-otkucaja ure njihalice.

S uvenulog ljiljana u vazi nečujno opadne prah boje crvenoga šafra­­na.

Sofia je prilično rano shvatila da je privlače seksualne situacije. Sviđao joj se osjećaj da je cijenjena i odabrana, ali zapravo se nikada ni u koga nije zaljubila.

“Jesmo li se već prije upoznali?” upita ga ona.

“To sigurno ne bih zaboravio”, odgovori on i sumorno se nasmiješi.

Muškarčeva prosijeda plava kosa tanka je i začešljao ju je preko glave.

Mlohavo mu se lice malo sjaji, a na čelu ima duboku boru.

“Skupljaš umjetnine?” upita ga i kimne prema zidu.

“Zanima me umjetnost”, odgovori.

Njegove svijetle oči promatraju je iza uokvirenih naočala. Ona se

s8s

okrene, potajice ubaci bočicu suzavca natrag u torbu, a zatim priđe velikoj slici u zlatnom okviru.

Slijedi je, zaustavi joj se malo preblizu i diše kroz nos. Sofia se trzne kada podigne svoju desnu ruku kako bi pokazao na sliku.

“Devetnaesto stoljeće... Carl Gustaf Hellqvist”, poduči je. “Umro je mlad, imao težak život, pretrpio mnogo boli i primao terapiju električnim šokovima... ali bio je fantastičan umjetnik.”

“Fascinantno”, odvrati mu tiho.

“Meni je”, kaže muškarac i pođe prema blagovaonici.

Sofia pođe za njim sablasna osjećaja da je polako mami u stupicu, da se tromom polaganošću smanjuje otvor za njom, izlaz kroz koji bi mogla pobjeći, a koji centimetar po centimetar zatvaraju veliki zupčanici.

Prostrana prostorija s nizom prozora odvojenih prečkama koji gledaju na zaljev namještena je nepotrebnim naslonjačima i sjajnim ormarićima.

Vidi da se na rubu ovalnog blagovaonskog stola već nalaze dvije čaše crnog vina.

“Mogu li ti ponuditi čašu vina?” upita je i ponovno se okrene prema njoj.

“Radije bih bijelo vino, ako imaš”, odgovori ona u strahu da će je pokušati drogirati.

“Može šampanjac?” upita je ne spuštajući pogled s nje.

“Može”, odgovori ona.

“Onda ćemo piti šampanjac”, odluči on. Čovjek se u domu potpunog stranca sav stisne jer svaka soba može biti stupica i svaki predmet oružje.

Sofiji su draži hoteli jer tamo postoji mogućnost da će je netko čuti ako zove upomoć.

Slijedi ga do kuhinje kada odjednom začuje neobičan zvuk visoke frekvencije. Ne može odrediti odakle dolazi. Čini se da muškarac nije zamijetio taj zvuk, ali ona se zaustavi i usmjeri pogled prema tamnim prozorima. Taman otvori usta kao da će zaustiti nešto kada kockice leda zvecnu udarivši o staklenu stijenku čaše.

“Jesi li siguran da nikoga nema kod kuće?” upita ga.

s9s

Razmišlja o tome kako bi, ako se što dogodi, brzo mogla skinuti cipele i potrčati prema ulaznim vratima. Vjerojatno je mnogo okretnija od njega i ako bi ostavila kaput na vješalici i samo trčala, uspjela bi pobjeći.

Ona stoji na dovratku vrata koja vode do kuhinje, a on izvadi bocu Bollingera iz vinskog kabineta, izvuče pluteni čep i natoči im šampanjac u dvije uske čaše. Pričeka dok se pjena ne spusti i natoči još malo, a onda joj priđe.

s 10 s

2.

Sofia popije gutljaj šampanjca, osjeti njegovu aromu u ustima i sluša kako se mjehurići u čaši polako rasplinu. Nešto je natjera da ponovno usmjeri pogled prema nizu kuhinjskih prozora. Možda je srna, pomisli.

Mračno je vani. U odrazu vidi užarene kuhinjske obrise i muškarčeva leđa. Vidi glatku površinu kuhinjskih elemenata, stalak za noževe i zdjelu s limunima.

Muškarac ponovno podigne čašu, otpije i ruka mu tek neznatno zadrhti kada pokaže prema njoj.

“Otkopčaj malo haljinu”, kaže tiho.

Sofia iskapi čašu, pogleda trag svog ruža na njezinom rubu i odloži je na stol. Zatim lagano otkopča dugme s prve rupice.

“Imaš grudnjak na sebi”, kaže on.

“Da”, odgovori ona i otkopča i drugo dugme.

“Koje veličine?” “Šezdeset C.” Muškarac stoji na mjestu i gleda je smiješeći se, a Sofia osjeti svrab pod pazusima jer se počela znojiti.

“Kakve gaćice imaš?”

“Od svijetloplave svile.”

“Mogu li vidjeti?”

Ona oklijeva, što on zamijeti.

“Oprosti”, kaže brzo. “Jesam li previše izravan? Je li to problem?”

“Prvo bismo trebali riješiti novac”, kaže ona i pokuša zvučati i odlučno i prirodno.

“Razumijem”, kratko joj odvrati.

“Bolje je početi s...”

s 11 s

“Platit ću ti”, prekine je, ali u glasu mu se čuje da ga je to nadražilo.

Kada je sa svojim stalnim klijentima, najčešće je sve jednostavno, ponekad čak i zabavno. Ali s novim je klijentima uvijek vrlo napeta.

Počne razmišljati o svemu onome što se može dogoditi i o stvarima koje su se već dogodile, kao o onom ocu dvoje djece iz Täbyja koji ju je ugrizao za vrat i zaključao u garažu.

Oglašava se na mrežnim stranicama Ružičaste stranice i Stockholmske djevojke. Gotovo svi koji kontaktiraju s njom sasvim su neozbiljni. Naj­ češće se javljaju s vulgarnostima, obećanjima da će dobiti odličan seks i prijetnjama s nasiljem i kaznama.

Uvijek sluša svoje instinkte prije no što započne s nekom korespon­ dencijom. Ova je poruka bila dobro napisana, konkretna, ali s poštovanjem. Rekao je da se zove Wille, broj mobitela bio mu je sakriven i živio je na mondenoj adresi.

U trećoj je poruci objasnio što želi raditi s njom i koliko je spreman za to platiti.

To je shvatila kao upozorenje.

Ako predobro zvuči, nešto nije u redu. U ovom svijetu nema dobitka na lutriji, a čak i da ga ima, bolje je propustiti jedan fantastičan posao nego se izložiti riziku.

Pa ipak je sada tu.

Muškarac se vrati i pruži joj kuvertu. Ona brzo prebroji novac i gurne kuvertu u torbu.

“Hoće li to biti dovoljno da mi pokažeš gaćice?” kaže.

Nasmiješi se kako bi mu pokazala da naravno da hoće i blago objema rukama uhvati haljinu. Polako je podigne iznad koljena. Protrlja porub haljine o najlonke iznad bedara, a onda se zaustavi i pogleda u njega.

On joj ne uzvrati pogled, već zuri između njezinih nogu, a ona polako nastavi podizati haljinu do struka. Pod najlonkama boje kože svilena tkanina gaćica svjetluca poput sedefa.

“Jesi li obrijana?” upita je nešto promuklijim glasom.

“Depilirana.”

“Potpuno?”

“Da”, odgovori ona jednostavno.

“To zacijelo boli?” zainteresirano je upita.

s 12 s

“Čovjek se navikne”, kimne ona.

“Kao i na mnoge druge stvari u životu”, šapne on.

Ona ponovno spusti haljinu brišući znoj s dlanova kada zagladi tkaninu preko bedara.

Iako je dobila novac, ponovno se počne osjećati nervozno.

Možda zbog tog visokog iznosa.

Platio je pet puta više nego ijedan njezin prijašnji klijent.

U poruci joj je pojasnio da će platiti više za diskreciju i posebne želje, ali ovo je ipak daleko iznad razumnih granica.

Kada joj je objasnio što želi, pomislila je da to ne zvuči tako opasno.

Sjeti se jednog muškarca uplašena pogleda koji je odijevao majčino donje rublje i htio da ga nogom udara u prepone. Platio joj je da se popiša na njega dok on leži na podu i plače od boli, ali nije mogla. Samo je uzela novac i pobjegla.

“Ljudi se pale na razne stvari”, kaže Wille posramljeno se smiješeći.

“Naravno da se nikoga ne može prisiliti... Pa onda platiš za to, mislim, ne računam na to da će se tebi stvarno sviđati to što činiš.”

“Ovisi, i ja mogu uživati ako je muškarac pažljiv”, slaže mu.

Naravno da Sofia u svom oglasu obećava potpunu diskreciju, ali jednu mjeru opreza ipak poduzima. Kod kuće drži dnevnik u koji upisuje imena i adrese ljudi s kojima je dogovorila susret kako bi je mogli pronaći ako nestane.

Usto je Wille bio Tamarin klijent netom prije no što je napustila svijet eskorta, udala se i preselila u Göteborg. Sofia zna da bi Tamara ostavila upozorenje na forumu za seksualne radnike da se loše ponašao prema njoj.

“Samo da ne misliš da sam ogavan i odbojan”, kaže i približi joj se jedan korak. “Mislim, ti si nevjerojatno lijepa i mlada... znam kako ja izgledam. Dobro sam izgledao dok sam bio tvojih godina, ali...”

“Dobro izgledaš i sada”, uvjeri ga ona.

Sofia pomisli na to koliko je puta čula kako ljudi govore da eskort dame moraju biti poput psihologa, ali većina muškaraca koje upozna ne govore ni o čemu osobnom.

“Hoćemo li poći u spavaću sobu?” ljubazno upita muškarac koji je rekao da se zove Wille.

s 13 s

3.

Sofia osjeti da joj se piški kada pođe za njim uz široke drvene stube.

Tanke mesingane šipke na svakoj stubi pridržavaju mekani tepih na mjestu. Lakirani rukohvat svjetluca pod svjetlošću velikog lustera koji visi sa stropa.

Sofia je isprva namjeravala uzimati samo ekskluzivne klijente, one koji su spremni platiti više iznose za čitavu noć i koji žele društvo na zabavama ili putovanjima.

U tri godine koliko je već radila kao eskort dama imala je dvadesetak takvih poslova, ali većina njezinih klijenata ipak samo želi da im ga popuši nakon posla, a prije no što se vrate svojim obiteljima.

Velika je spavaća soba svijetla i njezinu glavninu čini veliki bračni krevet s prekrasnom svilenom posteljinom sive boje.

Na ženinoj strani kreveta nalazi se roman spisateljice Lene Andersson i bočica ekskluzivne kreme za ruke, a na Willeovoj strani iPad s otiscima prstiju na tamnom staklu.

Pokaže joj crno kožnato remenje koje je pripremio oko nogu kreveta. Vidi da nije potpuno novo, koža je malo popucala i boja se počela guliti.

Soba se dvaput zatrese i u glavi joj se sve izokrene uz trzaj. Ona pogleda u njega, ali on djeluje sasvim ravnodušno.

Na kutovima usana ima bijele mrlje od paste za zube ili pastila za osvježavanje daha.

Stube zaškripe i on baci brz pogled na hodnik, a onda se ponovno zagleda u nju.

“Moram se moći pouzdati u to da ćeš me pustiti kada god poželim”,

s 14 s

objasni joj on otkopčavajući košulju. “Moram biti siguran da me nećeš pokušati opljačkati ili samo pobjeći sada nakon što si dobila svoj novac.”

“Naravno”, kaže ona.

Prsa su mu prekrivena svijetlim dlakama i očigledno pokušava uvući trbuh dok ga ona gleda.

Sofia razmišlja o tome kako će ga zamoliti da ode u kupaonicu nakon što ga zaveže. U nastavku je spavaće sobe. Vrata su odškrinuta i u zrcalu vidi odraz tuša i zlatni mozaik zida. “Želim da me zavežeš i da si uzmeš onoliko vremena koliko ti treba, ne volim nasilje ni prisilu”, objasni joj on.

Sofia kimne i skine cipele. Kada ponovno ispravi leđa, osjeti blagu vrtoglavicu. Brzo ga pogleda u oči i podigne haljinu do pupka. Od nje osjeti statički elektricitet. Gurne palce pod rub najlonki i povuče ih prema dolje. Nestane osjećaja stezanja oko bedara i tanka joj se tkanina lagano zgužva oko listova.

“Možda bi ti radije da ja tebe vežem?” upita je on i nasmije se svojoj zamisli.

“Ne, hvala”, odgovori ona i počne otkopčavati haljinu.

“Prilično je ugodno”, našali se i malo zategne jedan remen.

“Ne radim takve stvari”, objasni ona pristojno.

“Nikada nisam iskušao kako je to biti na drugoj strani... Bio bih ti spreman platiti dvostruko više ako bi to učinila”, nasmije se kao da ga sama ta pomisao iznenađuje i uzbuđuje.

Nudi joj više novca nego što zaradi u dva mjeseca, ali odviše je opasno ležati zavezan. “Što kažeš?” nasmije se.

“Ne”, odgovori ona osjetivši i kajanje i olakšanje.

“U redu”, odvrati on brzo i pusti remen.

Kopča remena zazvecka kada se remen zanjiše oko noge kreveta. “Želiš li da se u potpunosti razodjenem?”

“Pričekaj malo”, odgovori on i neobično je pogleda kao da nešto traži.

“Je li u redu ako odem na toalet?”

“Samo malo”, kaže i pritom zvuči kao da pokušava usporiti vlastito disanje.

s 15 s

Sofia osjeti kako su joj usne neobično hladne. Kada podigne ruku i opipa ih, vidi da se on nacerio od uha do uha.

Priđe joj, snažno je uhvati za bradu i pljune joj direktno u lice. “Što to radiš?” upita ga i u glavi osjeti uspavljujuću vrtoglavicu.

Noge joj odjednom popuste i tako snažno tresne na pod da samu sebe ugrize za jezik. Prevrne se na stranu, osjeti kako joj se krv skuplja u ustima i vidi da on stoji nad njom i otkopčava svoje samtene hlače.

Sofia nema dovoljno snage da otpuže. Nasloni obraz na pod i u prašini pod krevetom ugleda mrtvu muhu. Srce joj toliko snažno kuca da joj sve tutnji u ušima. Shvati da ju je nekako drogirao.

“Ne čini to”, zadihano kaže, a onda joj se zatvore oči.

Prije no što Sofia ostane bez svijesti, prođe joj kroz glavu da bi je mogao ubiti i da je taj trenutak možda posljednji koji će doživjeti.

s 16 s

Lars Kepler pseudonim je književnice Alexandre Coelho Ahndoril i njezina supruga Alexandera Ahndorila. Pod tim pseudonimom 2009. objavljuju kriminalistički roman Hipnotizer, a sljedeće godine jednako uspješan nastavak Paganinijev ugovor. Svjedok vatre iz 2011. treći je, Noćna mora iz 2012. četvrti, Uhoda iz 2014. peti, a Lovac na zečeve iz 2016. šesti u nizu romana o inspektoru Jooni Linni. Ovaj serijal objavljen je u 40 zemalja i prodan u milijunima primjeraka. Film snimljen po romanu Hipnotizer svjetsku je premijeru imao na festivalu u San Sebastianu 2012. godine.

Alexandra Coelho Ahndoril rođena je 1966. u švedsko-portugalskoj obitelji. Odrasla je u Helsingborgu. Njezin prvi roman Zvjezdani dvorac, objavljen 2003., nagrađen je nagradom Catapult. U Švedskoj je prodan u više od deset tisuća primjeraka. Druga knjiga Brigitta i Katarina objav­ ljena je 2006., a treći roman Master 2009. godine. U svojim djelima bavi se istraživanjem čovjekova sukoba sa znanosti, religijom i politikom.

Redovito piše kolumne za glavne švedske dnevne novine.

Alexander Ahndoril švedski je dramaturg i romanopisac. Rođen je 1967. u Stockholmu. Autor je osam romana i petnaest kazališnih komada. Njegov je najpoznatiji roman Redatelj (2006.), priča o redatelju Ingmaru Bergmanu.

Bračni par Ahndoril živi u Stockholmu s tri kćeri.

s 513 s

s 514 s

Sandra Ljubas (1992.) diplomirala je njemački jezik i književnost te švedski jezik i kulturu (prevoditeljski smjer) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2017. Trenutačno studira lingvistiku na po­slijediplomskom doktorskom studiju Humanističkih znanosti na Sveučilištu u Zadru.

Bavi se prevođenjem i istraživačkim radom, prvenstveno iz područja računalne lingvistike i strojnog prevođenja. Suautorica je Švedsko-hrvatskog rječnika leksičkih inovacija (2018.).

s 515 s

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednica Iva Karabaić Lektura i korektura Lidija Vešligaj Prijelom Maja Glušić Godina izdanja 2019., veljača Tisak Znanje, Zagreb ISBN 978-953-358-100-2 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

s 516 s

s 517 s

Kad eskort-dama Sofia Stefansson stigne klijentu koji je spreman platiti pet puta viπe od uobiËajene tarife, muËi je loπ predosjeÊaj.

Svejedno ostane, no sado-mazo seansa u bogatoj stockholmskoj Ëetvrti krene po zlu, a Sofia postaje neæeljeni svjedok ubojstva ministra vanjskih poslova. UbojiËino ponaπanje prkosi svakoj logici, a policija je uvjerena da je rijeË o teroristiËkoj prijetnji. Jedina osoba koja bi mogla sprijeËiti smrtonosni niz, bivπi policijski inspektor Joona Linna, sluæi viπegodiπnju zatvorsku kaznu. Na premijerovu intervenciju pruæa mu se prilika da zaradi ranije puπtanje na slobodu, no ubilaËki pohod nastavlja se s nesmiljenom æestinom.

LOVAC NA ZE»EVE, πesti u nizu iz serijala o inspektoru Jooni Linni, punokrvni je triler s uistinu neoËekivanim obratom. BraËni par Ahndoril, koji se skriva iza pseudonima Lars Kepler, ovim je romanom dokazao da nastavci mogu biti sve uzbudljiviji i nepredvidljiviji.

HipnotizirajuÊe!

Više od 13 milijuna prodanih primjeraka

149,00 kn ISBN 978-953358100-2

9 789533 581002

www.fraktura.hr s 518 s