Mama kuha ručak, tata čita novine by Fraktura

vrijeme majčinstva, vrijeme pisanja

Barbara Pleić Tomić Mama kuha ručak, tata čita novine

Mama kuha ručak, tata čita novine

barbara pleić tomić, mama kuha ručak, tata čita novine

vrijeme majčinstva, vrijeme pisanja

Barbara Pleić Tomić

Mama kuha ručak, tata čita novine

Fraktura

barbara pleić tomić, mama kuha ručak, tata čita novine Recenzentice dr. sc. Željka Matijašević, red. prof. dr. sc. Dubravka Zima, izv. prof.

© Barbara Pleić Tomić i Fraktura, 2020. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. All rights are represented by Fraktura, Croatia. ISBN 978-953-358-205-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 1054882

vrijeme majÄ?instva, vrijeme pisanja

M ajÄ?inst vo u teoriji i praksi

barbara pleić tomić, mama kuha ručak, tata čita novine

dobar savjet zlata vrijedi

Dobar savjet zlata vrijedi: priručnici za roditelje u teoriji i praksi

Priručnici za roditelje su savjetodavna literatura koja dijeli mno ge karakteristike s ostalim tekstovima usmjerenima na po boljšanje ili usavršavanje određenog aspekta osobnog ili profesionalnog života. Svrstavanje roditeljskih priručnika u nišu self-help literature vidljivo je i iz konkretnog pozicioniranja navedenih naslova na policama knjižnica i knjižara, na kojima prostor dijele sa savjetodavnim priručnicima usmjerenima na postizanje ciljeva na drugim životnim poljima, poput romantičnih i bračnih odnosa, profesionalnog napretka te “rada na sebi” u širem smislu. Osim toga, žanrovsko je srodstvo u većini slučajeva vidljivo i na nizu formalnih osobina poput jezika i stila, neizostavnih primjera iz “stvarnog života” te koracima, točkama, miljokazima i šalabahterima koje je potrebno slijediti za postizanje najboljeg učinka predloženih metoda. Unutar samog žanra prisutna su određena odstupanja u tonu, poput igranja na kartu najnovijih rezultata znanstvenih istraživanja (reprogramiranje dječjeg mozga disciplinom, spajanje neurona i sinapsi na optimalan način), prirodnosti i intuitivnosti ili stila koji se vrlo dobro uklapa u trend “života kao ulaganja” koji Renata Salecl u Tiraniji izbora

barbara pleić tomić, mama kuha ručak, tata čita novine

smješta u kategoriju “Moj život, moja korporacija”.1 Primjerice navedeni bi se citat iz jednog od roditeljskog priručnika, sa svojim naglašavanjem svjesnih odluka, definiranih namjera te kratkoročnih i dugoročnih ishoda, bešavno mogao uklopiti u metajezik razvoja poslovnih vještina: Želimo postupati hotimično, s jasno definiranom namjerom i donositi svjesne odluke na temelju načela o kojima smo promislili i unaprijed ih odrediti. Postupati promišljeno znači razmotriti više mogućnosti, a zatim izabrati promišljeni pristup koji vodi prema našim željenim ishodima. Kod discipline bez drame kratkoročni je vanjski ishod uspostavljanje reda i granica ponašanja, a dugoročni je unutarnji ishod razvijanje životnih vještina.2 Možda upravo žanrovska pripadnost obiteljskom stablu self-helpa čini čitateljsku recepciju priručnika za roditelje toliko kontradiktornom. Kao što ističe Salecl, stručni savjeti koji bi trebali povećati našu izvrsnost i razinu zadovoljstva “zapravo mogu povećati čovjekovu tjeskobu i nesigurnost”.3 S obzirom na odgovornost i težinu zadaće roditeljstva, logično je zaključiti kako upravo ta životna sfera zahtijeva maksimalni angažman i konzul

Salecl, Renata (2012), str. 30. Siegel, Daniel J. i Payne Bryson, Tina (2017), str. 27. 3 Salecl (2012) navodi primjer američke autorice i urednice Jennifer Niesslein koja je dvije godine slijedila savjete iz raznovrsne self-help literature, od mršavljenja i uređenja vlastitog doma do majčinstva i bračnih odnosa, što je rezultiralo tjeskobom, napadima panike i općenito znatno smanjenim osjećajem životnog zadovoljstva. 1

dobar savjet zlata vrijedi

tiranje svih dostupnih resursa da bi se osigurao savršen roditeljski učinak s najboljim mogućim ishodom za dijete. Kako upozorava Frank Furedi, [k]ada je toliko toga na kocki, roditelji osjećaju snažan mo ralni poticaj da primjenjuju što je moguće suvremenije prakse odgoja djece. Rezultat toga je da su roditelji postali ovisni o informacijama i savjetima profesionalnih stručnjaka za skrb i odgoj djece. 4 Nevolja je u tome što se lijepo i koherentno upakiran sadržaj roditeljskih priručnika često teško primjenjuje na turbulentni kaos svakodnevnih roditeljskih praksi. Čak su i raznovrsni potencijalni razvojni i odgojni problemi na stranicama priručnika izloženi u urednim redovima teksta, unutar precizno omeđenih kućica i potkrijepljeni lijepo osmišljenim primjerima iz “stvarnog života”; ništa se ne prelijeva preko rubova stranica, ne gužva racionalno i optimistično uvjerenje kako je svaki navedeni korak težak ali ostvariv, ne para zagovore tolerancije i strpljivosti. Uz autorski je glas na stranicama priručnika uvijek prisutan netko treći – neka nevidljiva majka ili otac koji uistinu zna kako slijediti sva pravila i smjernice dobrog roditeljstva te koj⁞a, za razliku od čitatelj⁞ice, priručnike sigurno ne iščitava kao zbirku vlastitih pogrešnih koraka i propuštenih prilika. Dosljedno slijeđenje sa vjeta iz roditeljskih priručnika također zahtijeva izuzetno visoku razinu osviještenosti i neprestano racionalno propitivanje vlastitih reakcija kako bi se izabrala ona najprikladnija. (Dobro)

Furedi, Frank (2008), str. 108.

barbara pleić tomić, mama kuha ručak, tata čita novine

roditeljstvo manje je spontana aktivnost, a više “vođeni projekt kojem je na čelu stručnjak”5, odnosno dolazi do onoga što Christopher Lasch opisuje kao “proletarizaciju roditeljstva”, odnosno “povijesni proces prijenosa autoriteta odgoja s leđa roditelja na leđa stručnjaka – psihologa, socijalnih radnika, sociologa, liječnika, pedagoga itd.”6 Ako svaki trenutak predstavlja priliku za aktivno obogaći vanje djetetova života i stimulaciju njegovog kognitivnog, emocionalnog i psihološkog razvoja, ako “svaka uspavanka, svako hihotanje i svaka igra ku-kuc izaziva pucketanje u njegovim živčanim putovima utirući temelje za nešto što će jednoga dana postati sklonost umjetnosti, talent za nogomet ili stvaranje i zadržavanje prijateljstava”7, nedopustivo je dječji rast i razvoj per cipirati kao nešto prepušteno slučaju. Druga, tamna strana istog tog novčića pomisao je o tome kako je svaki trenutak u kojemu roditelj⁞ica reagira neprikladno mogući uzrok dugoročne psihološke štete, kako je “svaka interakcija potencijalno traumatična.”8 U knjizi Anxious Parents (Nervozni roditelji) Peter Seams upozorava kako se roditeljska “razina zabrinutosti povećava opadanjem određenih tradicionalnih putokaza i pojavom masovnog tržišta vanjskih stručnjaka i savjetnika, kojemu se roditelji obraćaju i kako bi primirili vlastitu tjeskobu i kako bi precizno definirali sve ono o čemu bi se još trebalo brinuti”.9 U potrazi za savjetom nije neobično nabosti još poneku neurotičnu točku

Vidmar Horvat, Ksenija (2017), str. 21. Ibid. 7 Kantrowitz, Barbara (1997), prema Honoré, Carl (2009), str. 31. 8 Psihologinja Spiegel, Lisa, prema Paul, Pamela (2008), str. 57. 9 Seams, Peter (2003), str. 12, prema Paul, Pamela (2008), str. 280. 5 6

dobar savjet zlata vrijedi

vlastite roditeljske (ne)kompetencije, a izlet k polici s roditeljskim priručnicima završiti tjeskobnim spoznavanjem aspekata roditeljstva koji čitatelj⁞ici do tada nisu ni padali na pamet (kao kada mi primjerice za oko zapne priručnik Kako istinski voljeti svoje dijete). Razina novostečene tjeskobe također je dvostruka – izazvana novim potencijalno problematičnim žarištem u odnosu prema djetetu te osjećajem šire roditeljske neadekvatnosti – kako je uopće bilo moguće ne misliti o nečemu toliko važnom? Kako bi ostvario i potvrdio vlastitu legitimnost, savjetodavni priručnik za roditelje nužno mora definirati i uspostaviti stručni autoritet. Osim znanstvenih titula i naobrazbe koje potvrđuju kvalificiranost autor⁞ice za savjetodavnu ulogu, ovo pozicioniranje potvrđuje se nauštrb svih ostalih stručnih autoriteta kojima bi se roditeljski subjekt mogao okrenuti. U priručnicima je nemoguće izbjeći povremeno prozivanje “drugih nekompetentnih stručnjaka” čiji su savjetodavni pristupi iz pozicije autor(itet)a čije se stranice trenutačno listaju manjkavi, neučinkoviti ili pot puno promašeni. Sintagme poput “neki zavedeni stručnjaci”10, “u nekim knjigama o djeci piše… ali to nije točno”11, “povezujuće roditeljstvo je nešto što bi roditelji prirodno radili sami po sebi, kad ne bi bili pod utjecajem raznih ‘stručnjaka’”12, “koliko samo stručnjaka s kompetencijama u odlučivanju, u službama za mla de, savjetovalištima, istraživačkim jedinicama… štete djeci, majkama”13, imaju dvostruk učinak. S jedne strane, autor⁞icu

Karp, Harvey (2007), str. 79. Ibid., 35. 12 Sears, William i Martha (2010), str. 49. 13 Bergmann, Wolfgang (2009), str. 32. 10 11

barbara pleić tomić, mama kuha ručak, tata čita novine

nastoje pozicionirati kao jedini pravi izbor za roditelj⁞icu koj⁞a želi najbolje svome djetetu dovođenjem u pitanje kompetencije ostalih sudion⁞ica u borbi za dio tržišnog kolača. Čak ni ljubav prema djeci ne može u potpunosti neutralizirati jednostavnu činjenicu da autor⁞ice zarađuju od svog savjetodavnog angažmana; iza svake ukoričene odgojne ideologije nužno stoji i prodajni postotak. U knjizi Parenting, Inc. Pamela Paul detaljno analizira različite aspekte brzorastućeg tržišta okrenutog roditeljima i djeci, od kojih značajan dio čini upravo savjetodavna industrija, umrežena s brojnim drugim proizvodima namijenjenima djeci, od organskih kašica, preko nosiljki i edukativnih igračaka do bezbrojnih tečajeva i radionica za učenje jezičnih, glazbenih, sportskih i društvenih vještina. Kako navodi Paul: prisiljeni smo trošiti zbog opomena stručnjaka, savjeta profesionalaca u području roditeljstva i bezbrojnih, zastrašujuće uvjerljivih reklama koje tvrde kako će određeni proizvodi, usluge, aktivnosti i okružja rezultirati sretnijim, pametnijim, zdravijim i sigurnijim djetetom. Emo cionalno stabilnijim i društveno uspješnijim djetetom. Boljim djetetom.14 S druge strane, dovođenje u pitanje svih ostalih autoriteta na tržištu rezultira dubokom roditeljskom nesigurnošću – sigurnost stručnog autoriteta ponovno je zamijenjena kolebljivom manjkavošću vlastitog izbora. Osim toga, kod većine roditeljskih priručnika postoji autorska

Paul, Pamela (2008), str. 10.

dobar savjet zlata vrijedi

potreba za svojevrsnom mimikrijom vlastite savjetodavne prirode, odnosno težnjom uspostave ravnoteže između znanstvene stručnosti i intimne spontanosti. “Ova knjiga, premda poučava, ne nameće rješenja ‘prema knjizi’, već savjetuje da se uvijek i u svakoj situaciji ravnate ‘prema djetetu’”, piše Penelope Leach u uvodu u Vaše dijete.15 “Ne postoji ‘ispravan’ način da bi se odgojilo sretno dijete”, naglašava dr. Richard C. Woolfson na početku priručnika Kako imati sretno dijete.16 “Mi ovdje ne govorimo o tome jesu li određeni odgojni pristupi ispravni ili pogrešni”, upozorava autorski duo iza Discipline bez drame.17 Citat iz Vašeg djeteta u tom je smislu posebno znakovit: Ova knjiga ne postavlja pravila, zato što pravila nema. Ne govori vam što da činite jer ja ne mogu znati što biste vi trebali činiti. Ali nudi vam složene i, po mom mišljenju, zadivljujuće raznovrsne postupke koje je možda vaša šira obitelj primjenjivala u odgoju. Uz to vam nudi još neke, složenije, također zadivljujuće rezultate istraživanja razvoja djeteta.18 Iako Leach tvrdi da joj nije namjera postavljati pravila i navoditi upute, sama priroda roditeljskih priručnika pretpostavlja postojanje i postavljanje određenih smjernica, okvira i, htjeli-ne htjeli,

Leach, Penelope (2004), str. 9. Woolfson, Richard C. (2008), str. 7. 17 Siegel, Daniel J. i Payne Bryson, Tina (2017), str. 85. 18 Leach, Penelope (2004), str. 15. 15

barbara pleić tomić, mama kuha ručak, tata čita novine

pravila. Leach diferencijaciju od ostalih priručnika pokušava postići i igranjem na kartu prisnosti, odnosno preuzimanjem uloge zamjenske šire obitelji ili glasa prethodnih generacija, ali time se savršeno uklapa u povijesne karakteristike žanra19, na čiju su popularnost i utjecaj utjecali upravo društveni faktori poput slabljenja veza između proširene obiteljske zajednice i međugeneracijskih odnosa, ponajviše zahvaljujući prostornoj mobil nosti (selidbama) te kapitalističkom sustavu rada – bake i djedovi možda su zaposleni kao i roditelji te se ne mogu ili ne žele posvetiti brizi za unučad. Na početku gotovo svakog priručnika nalazi se svojevrsno odricanje od odgovornosti kojem je funkcija dvostruka – s jedne se strane minimalizira odgovornost u slučaju neuspjeha primije njenih tehnika (svako je dijete posebno i roditelji se moraju ravnati po njegovim individualnim potrebama i karakteristikama), a s druge je utjeha roditeljima da su, da parafraziramo besmrtnu konstataciju doktora Benjamina Spocka, kompetentniji nego što misle20 (oni najbolje poznaju svoje dijete i mogu procijeniti kako preporučene tehnike prilagoditi njegovom temperamentu i potrebama). Takvo inzistiranje na uspostavi partnerstva između stručnog autoriteta i roditelja suprotstavljeno je pozicioniranju znanstvenog autoriteta koji ipak zna više i bolje od njih – na posljetku, da se roditelji uistinu uvijek osjećaju najkompetentnijima za donošenje odluka o odgoju i skrbi za dijete, ne bi ni bilo

Za pregled promjena i razvoja žanra savjetodavne literature za roditelje (većinom orijentiran na Veliku Britaniju i SAD) vidi: https://www.encyclopedia.com/children/encyclopedias-almanacs-transcripts-and-maps/ child-rearing-advice-literature. 20 Spock, Benjamin (1974), str. 1. 19

dobar savjet zlata vrijedi

potrebno konzultirati priručnike. Osim toga, slično kao i kod pitanja pluralnosti autoriteta, i ova strategija može rezultirati tjeskobom čitatelj⁞ice koj⁞a se autoritetu okreće upravo zbog sum nje i nesigurnosti u vlastite odluke – ako i sam glas autoriteta upozorava na nesigurnosti i dvoznačnosti u sustavu kako bi onda tek roditelj⁞ica mog⁞la iznaći najbolje moguće rješenje za dijete? Kao što je spomenuto, uzlet savjetnika za roditelje velikim su dijelom uzrokovale i povijesne promjene u obiteljskoj strukturi i sustavu rada. Osim toga, promjena dominantnih oblika komunikacije s usmenih na pisane (a potom i elektroničke) pridonijela je pozicioniranju stručnosti izvan okvira obitelji. Jedan je od rezultata ovog procesa i činjenica da se savjeti starijih generacija više ne prihvaćaju kao zrnca mudrosti, već vrlo često odbacuju kao upravo suprotno: “Oni tada nisu imali toliko informacija. Tada je toliko malen broj istraživanja bio proveden na djeci, bilo je tako malo izvora. Preferirali su formulu, za ime božje! Nisu imali pojma što rade.”21 U opisu programa Odgovorno roditeljstvo na stranicama udruge RODA između ostalog se navodi kako je svrha programa upoznavanje roditelja “s alternativama tradicionalnih, često po djecu omalovažavajućih i štetnih metoda discipliniranja te alternativama uobičajenih roditeljskih odabira koji su odgovorni prema djetetu, obitelji, društvu i široj zajednici”.22 Dakle roditeljske prakse prethodnih generacija ne percipiraju se samo kao zastar-

Paul, Pamela (2008), str. 82. Dostupno na: http://www.roda.hr/udruga/programi/odgovorno-roditeljstvo/. 21

barbara pleić tomić, mama kuha ručak, tata čita novine

jele, neshvatljive i apsurdne, već kao i potencijalno opasne i štet ne. Međutim u toj je procjeni roditeljskih praksi prethodnih generacija uglavnom odsutna svijest o vlastitom kratkoročnom i ograničenom položaju u povijesnom lancu struja i trendova u roditeljstvu i odgoju djece. Kao da ne uzimaju u obzir da ni trenutačno dominantne ideologije roditeljstva nisu zauvijek zadane, nepogrešive i otporne na propitivanja, odnosno da je prilično izvjesno da će i nas jednoga dana naša djeca optužiti da smo sve radili pogrešno. U članku koji se bavi, iz današnje perspektive, bizarnim roditeljskim praksama i stručnim savjetima iz 19. i ranog 20. stoljeća, sveučilišna profesorica i autorica knjige Perfect Motherhood: Science and Childrearing in America (Savršeno majčinstvo: znanost i briga o djeci u Americi) Rima Apple upozorava kako se pridjev “glupo” nikako ne bi smio primjenjivati na navedene prakse, s obzirom na to da su u vrijeme u kojemu su se primjenjivale roditeljima zvučale itekako logično: “Sada nismo ništa pametnij⁞e. Jednostavno imamo više informacija. Više znanja jednostavno predstavlja više poznatih pojedinosti, ali nam nikada ne daje cijelu sliku.”23 Međutim prevrednovanje roditeljskih metoda nije rezervirano samo za usmene savjete prethodnih generacija (koje su se i same barem djelomično oslanjale na ukoričene, “službene” stručne prakse). Do odbacivanja starih ideologija i praksi roditeljstva dolazi i na stranicama priručnika, koji su i sami neizbježno proizvodi svoga vremena i društvenih okolnosti i stoga predstavljaju bogat izvor informacija o načinima na koje se kroz vrijeme

Oneill, Therese (2013).

dobar savjet zlata vrijedi

mijenjala percepcija djece, odgoja, obrazovanja i roditeljskih i rodnih uloga, kao i vrijednosti i standardi koji su se primjenjivali na različite aspekte skrbi o djeci. Te se promjene dobro vide na temi prehrane djece, osobito one najmlađe. Iako se namirnice koje se preporučuju za dječju konzumaciju u priručnicima dosljedno opisuje kao “zdrave”, “hranjive” i “kvalitetne”, zanimljive su promjene u percepciji toga što točno pridjevi zdravo i kvalitetno znače kada se pripisuju pre hrambenim proizvodima. Usporedi li se primjerice stav prema šećeru i soli te porijeklu namirnica kroz priručnike iz različitih perioda, vidljivo je kako je, s uzletom trenda preferiranja or ganskih, ekoloških namirnica, isti narativ prodro i u poglavlja priručnika posvećena dječjoj ishrani, u kojima se proizvodi iz biološkog uzgoja predstavljaju kao roditeljski imperativ ili barem ideal. Slično je sa šećerom – u izdanju Spockovog priručnika iz 1971. posebno je poglavlje posvećeno različitim vrstama šećera koje je moguće dodati u mliječne formule, poput običnog kri stalnog šećera, smeđeg šećera, melase i laktoze, a koje propisuje liječnik, odlučujući se za onu za koju “smatra da je najprikladnija za vaše dijete”.24 Prijedlozi recepata za mliječne dječje kašice u prir učniku Prva godina života u izdanju Saveza društava “Naša djeca” iz 1997. (a koji se dijelio u rodilištima, što mu daje dodatni pečat “službenosti” u smjernicama oko odgoja djece) mahom sadrže šećer ili prerađene proizvode poput keksa:

Spock, Benjamin (1974), str. 66.

barbara pleić tomić, mama kuha ručak, tata čita novine

Mliječne kašice MLIJEKO-KEKSI 100 g mlijeka (jedna manja šalica) 5 g šećera (1 žličica) 5 g keksa (mljeveni ili zdrobljeni) Mlijeko i šećer kuhati 5 minuta, a zatim dodati kekse, pustiti da prokuhaju. Prema potrebi propasirati.25 Usporedimo to s priručnikom Iz Rodina kljuna udruge Roditelji u akciji iz 2012. (koji se također dijelio u pojedinim zagrebačkim rodilištima) u kojemu se preporučuje eliminacija soli i šećera iz dječje prehrane: primjerice recept za tortu predloženu za proslavu prvog djetetovog rođendana uključuje sastojke poput griza ili palente te kašice od voća ili povrća.26 Osim toga, naglasak je na organskim namirnicama iz domaćeg uzgoja, a ni na gotove dječje kašice ne gleda se kao na idealno rješenje zbog udjela rižinog škroba te soli ili šećera koje mogu sadržavati, iako su one, barem nominalno, pripravljene od ekološki provjerenih namirnica. Promjene je zanimljivo pratiti i kod dodatne dječje opreme: spomenuti priručnik Saveza društava “Naša djeca” posvećuje posebnu pažnju “dječjem jastuku ili dekici”, odnosno “ampideklu” za koji je “u nas već po tradiciji nezamislivo da ga majka ne kupi”, a za koji je potrebno kupiti najmanje tri navlake, od kojih su “dvije obične, a treća skuplja, za izlaske, najčešće s obiljem čipke”.27 Osim toga, ista knjiga platnene pelene predstavlja kao

Grgurić, Josip i Paravina, Emil (1997), str. 68. Iz Rodina kljuna – Savjeti i informacije roditeljima (2011), str. 42-57. 27 Grgurić, Josip i Paravina, Emil (1997), str. 72. 25

dobar savjet zlata vrijedi

još uvijek najčešću varijantu, dok se uzgred napominje kako “obitelji kojima financijska situacija to dopušta mogu danas kupiti razne vrste pelena za jednokratnu upotrebu”. Riječ je o jednom od rijetkih primjera u kojemu se obiteljska ekonomska situacija izrijekom spominje i dovodi u vezu s izborima u području dječje opreme i potrepština. Treba spomenuti i zaokret u upotrebi platnenih, odnosno jednokratnih pelena – ovaj priručnik zapravo predstavlja svojevrstan labuđi pjev platnenih pelena kao mainstreama; jednokratne pelene postaju i ostaju prvi izbor većine kućanstava s malom djecom, dok platnene pelene svoj povratak doživljavaju tek relativno nedavno, ovoga puta kao alternativni, manje uobičajen izbor uz koji se vezuju vrijednosne i ideološke značajke koje se nisu pojavljivale u situaciji u kojoj su predstavljale jedinu ili dominantno dostupnu varijantu. Ekonomska računica koja stoji iza brojnih aspekata roditeljstva rijetko se naglašava u savjetnicima za roditelje. Organske su namirnice izvrstan primjer. Paul u svojoj knjizi iznosi računicu prema kojoj je prehrana djece takvim namirnicama do sedamnaeste godine u SAD-u 2007. iznosila dodatnih 50.000 dolara.28 Uzmu li se u obzir cijene hrane, a osobito hrane iz biouzgoja te prosječni životni standard u Hrvatskoj, kao i jednostavna činjenica da nemaju sve obitelji vlastiti vrt ili mogućnost dobavljanja svih proizvoda od rođaka s OPG-a, jasno je da organska prehrana djece mnogima predstavlja ideal koji je nemoguće dosegnuti. Čini se da je roditeljsku tjeskobu uzrokovanu idejom o pesticidima i ostalim otrovima koje djeca svakodnevno unose u tijelo nemo-

Paul, Pamela (2008), str. 87.

barbara pleić tomić, mama kuha ručak, tata čita novine

guće izbjeći; čak su i pokušaji utjehe u priručnicima osuđeni na dvosmislenost koja potiče suptilnu roditeljsku krivnju: Jedini način da izbjegnete pesticide je da kupujete organski uzgojenu hranu: organski proizvedenu dječju hranu u staklenkama ili kutijama i organski uzgojeno povrće i voće kada sami kuhate… Želite li igrati na sigurno, ali ipak ne toliko sigurno, pobrinite se za to da djetetu nudite što raznovrsniju hranu, kupovnu i domaću.29 Sigurno, ali ne toliko sigurno formulacija je koja je u izravnom sukobu s ideološkim pretpostavkama prema kojima je osiguravanje apsolutno najboljeg na svim područjima gotovo moralna roditeljska dužnost. Pitanje klasne i ekonomske moći neizostavno je povezano s roditeljskim praksama, i to na načine koji daleko nadilaze nabavu konkretnih i opipljivih komada dječje opreme poput kolica, odjeće i obuće ili igračaka, te je prešutno prisutno i na stranicama roditeljskih savjetnika. Nemoguće je izbjeći klasnu obilježenost priručnika i utjecaj ekonomskog statusa na izbore, ili manjak izbora, u sferi roditeljstva, odnosno činjenicu da elementi poput “razlika u raspoloživom roditeljskom dohotku te pismenosti (danas bismo mogli reći elektroničke pismenosti i dostupnosti informacija, op. a.) ograničavaju dostupnost stručnih znanja različitim društvenim segmentima”.30 Ograničavajući su faktor i konkretni materijalni uvjeti koji su čest preduvjet dosljednom

29 30

Leach, Penelope (2004), str. 167. Prema Mechling, Jay (2019).

dobar savjet zlata vrijedi

provođenju stručnih savjeta i prilagođavanju propisanim normama roditeljstva. K tome, mnogobrojni savjeti iz prevedene literature često objektivno nisu primjenjivi u drugim društvenim kontekstima i sustavima. Željka Jelavić primjerice ističe “zanimljiv transfer praksi i vrijednosti zapadnjačkih društava jer su autori roditeljskih, majčinskih priručnika koje se može naći na našem tržištu knjiga uglavnom sa Zapada”31 i navodi primjere američkih i britanskih praksi neprimjenjivih u tadašnjoj Jugoslaviji (a i dan-danas) primjerice odlazak u ljekarnu po bočicu već pripremljene hrane ako majka ima probleme s dojenjem djeteta. Kao indikativan primjer iz suvremenih priručnika nameće se primjerice popis stavki na koje bi trebalo obratiti pažnju pri likom “odabira” vrtića, kod kojega se, u domaćem kontekstu, kao jedini kriteriji postavljaju raspoloživost slobodnih mjesta i prikladna lokacija, osobito ako je riječ o upisu djeteta u gradski vrtić.32 Iako su stručni diskursi, poput onoga u roditeljskim savjetnicima, “prostor discipliniranja i uspostavljanja norme”33, čini se kako je i unutar takvog sustava nemoguće izbjeći ili potpuno potisnuti točke višeznačnosti i nesigurnosti, kao i činjenicu da na roditeljske izbore, vrijednosti i prakse utječe čitav niz faktora koji, slučajno ili ciljano, nisu u bližem fokusu većine takvih priručnika. Štoviše, upravo “nesigurnost, kao usputni proizvod kompleksnoga i heterogenoga tijela stručnjaka, svojim nepotreb-

Marjanović, Suzana (2009), str. 74. S druge strane, tradicija i dostupnost lokalno ili državno subvencioniranih vrtića koja postoji u Hrvatskoj nedosanjani je san u primjerice Sjedinjenim Američkim Državama. 33 Vidmar Horvat, Ksenija (2017), str. 119. 31

barbara pleić tomić, mama kuha ručak, tata čita novine

nim znanjem i odgovorima na sve probleme koji se posebno briž no usađuju u roditelje, djeluje kao ulje mehanizma zasnovanog na samoobnavljanju”34, odnosno potiče i opravdava prisutnost “službenih” i priznatih roditeljskih ideologija. Međutim, usprkos njihovom preskriptivnom karakteru, zadanim smjernicama, normama i pravilima, i nakon konzultacija savjetodavnih priručnika često nam ne preostaje ništa drugo nego se opetovano suočavati sa zastrašujućom i uzbudljivom spoznajom da je roditeljstvo područje trajne nesigurnosti.

Ibid.

vrijeme majčinstva, vrijeme pisanja

303

O autorici

Barbara Pleić Tomić rođena je u Rijeci 1985. godine. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, na kojem trenutno pohađa Poslijediplomski doktorski studij znanosti o književnosti. Bavi se ponajviše studijama majčinstva i dječjom i adolescentskom književnošću te njihovim vezama s feminističkom teorijom i popularnom kul turom. Jedna je od urednica i autorica na internetskim portalima Muf i Krilo. Živi i radi u Zagrebu.

304

barbara pleić tomić, mama kuha ručak, tata čita novine

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednica Marija Ott Franolić Lektura i korektura Lidija Vešligaj Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Hana Vrca Godina izdanja 2020., veljača Tisak GZH, Zagreb ISBN 978-953-358-205-4 Biblioteka Platforma, knjiga 85 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

vrijeme majÄ?instva, vrijeme pisanja

305

306

barbara pleić tomić, mama kuha ručak, tata čita novine

Majke doživljavamo sretnima, ispunjenima ljubavlju prema djeci, za dovoljnima svojom ulogom koja se prikazuje i kao najveće postignuće u ženskome životu. Tabu je govoriti čak i neutralno, a osobito ne gativno o majčinstvu. Nizom osobnih primjera, teorijski potkrije pljenih, analizom društvenih događaja, filmova, popularnih serija i književnih djela, Barbara Pleić Tomić prikazuje sve kontradikcije majčinstva, odupirući se njegovoj romantiziranoj slici. Knjiga Mama kuha ručak, tata čita novine tematizira važnu ali ne vidljivu ulogu očeva u odgoju, analizira roditeljske priručnike, propituje zanemareni odnos majčinstva i prava na pobačaj te trend slavnih majki koje, putem medija i društvenih mreža, svoje majčin stvo aktivno koriste za kreiranje vlastitog profesionalnog identi teta. Autorica ističe ambivalentne osjećaje koje majke imaju prema djeci, klaustrofobiju roditeljske ljubavi te odnos majčinstva i kre ativnog rada. Kako očuvati vlastiti identitet, prostor i vrijeme za sebe i stvaranje nakon utapanja u pelenama i cjelodnevne brige za dijete? Konkretna institucionalna i društvena potpora rijetko prati mitologiju svetosti majčinstva i političke apele za rađanjem što većeg broja djece. Možda ne znamo kad smo spremne postati majkama, možda u odnosu prema djeci ne možemo biti savršene, možda nas roditeljska uloga ispunja zebnjom, strahom i grižnjom savjesti, ali lakše je kad znamo da nismo same, da o tome promišljaju i drugi, i to argumen tirano i razložno kao što to čini Barbara Pleić Tomić u knjizi Mama kuha ručak, tata čita novine.

149,00 kn ISBN 978-953358205-4

9 789533 582054

www.fraktura.hr

Biblioteka Platforma