Mjerenje svijeta by Fraktura

Daniel Kehlmann Mjerenje svijeta

P1p

Die Übersetzerin dankt der Robert Bosch Stiftung und dem Europäischen Übersetzer-Kollegium in Straelen für die Förderung. Prevoditeljica zahvaljuje Zakladi Roberta Boscha i Europskome prevoditeljskom kolegiju u Straelenu na potpori. Naslov izvornika: Daniel Kehlmann Die Vermessung der Welt ∂ 2005 Rowohlt Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura 2007. ∂ za prijevod Latica BilopavloviÊ i Fraktura 2007. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-028-9

P2p

Daniel Kehlmann

Mjerenje svijeta prevela s njemaĂ&#x2039;koga Latica BilopavloviĂ&#x160;

Fraktura P3p

P4p

Putovanje

U rujnu 1828. najveÊi njemaËki matematiËar prvi je put napustio svoj zaviËaj kako bi sudjelovao na kongresu prirodoslovaca u Berlinu. Naravno da nije htio nikamo otputovati. Mjesecima je to odbijao, no Alexander von Humboldt bio je ustrajan sve dok ovaj, u trenutku slabosti i u nadi da taj dan neÊe nikada osvanuti, konaËno nije pristao. Sada se profesor Gauss skrivao u krevetu. Kada ga je Minna pokuπala odande izvuÊi rekavπi da koËija Ëeka te da je pred njim dalek put, grËevito je obgrlio jastuk i pokuπao æmirenjem otjerati svoju æenu. Kada je ponovno otvorio oËi i vidio da je Minna i dalje ondje, proglasio ju je nesnosnom, ograniËenom i uzrokom nesreÊe njegovih poznih godina. BuduÊi da ni to nije pomoglo, odgrnuo je deku i spustio noge na pod. Srdit i tek ovlaπ opran, siπao je u dnevni boravak. Ondje ga je Ëekao sin Eugen sa spakiranom putnom torbom. Kada ga je Gauss ugledao, spopao ga je bijes; razbio je vrË koji je stajao na prozoru, lupao nogom o pod i lamatao rukama oko sebe. Nije se umirio Ëak ni kada su mu Eugen i Minna, svaki s jedne strane, stavili ruke na ramena i uvjeravali ga da Êe biti u dobrim rukama, da Êe se uskoro vratiti kuÊi, da Êe sve proÊi brzo poput ruæna sna. Sabrao se tek kada je njegova prastara majka, bukom prenuta iz sna, izaπla iz svoje sobe, uπtinula ga za obraz i upitala gdje li je njezin hrabri deËko. Rastao se od Minne bez srdaËnosti; kÊer i najmlaega sina odsutno je pogladio po glavi. Zatim je dao da mu pomognu pri ulasku u koËiju. P5p

Voænja je bila muËna. Nazvao je Eugena nesposobnjakoviÊem, oteo mu πtap za πetnju i svom ga snagom njime odalamio po nozi. Neko je vrijeme nabranih obrva gledao kroz prozor, zatim je upitao kada Êe mu se kÊi napokon udati. Zaπto je nijedan ne æeli, u Ëemu je problem? Eugen je maknuo dugu kosu s Ëela, objema rukama gnjeËio svoju crvenu kapu i izbjegavao odgovor. Gukni, rekao je Gauss. Da budem iskren, rekao je Eugen, moja sestra nije baπ ljepotica. Gauss je kimnuo, odgovor mu se Ëinio prihvatljivim. Zatraæio je neku knjigu. Eugen mu je pruæio onu koju je netom otvorio: NjemaËku umjetnost tjelovjeæbe Friedricha Jahna. Bila je to jedna od njegovih omiljenih knjiga. Gauss je pokuπao Ëitati, no veÊ nakon nekoliko trenutaka podigao je pogled i poæalio se na pomodarske koænate amortizere koËije; to je da Ëovjeku pozli joπ viπe nego inaËe. Uskoro Êe strojevi, objaπnjavao je, prenositi ljude od grada do grada brzinom ispaljenog projektila. Tada Êe put od Göttingena do Berlina trajati pola sata. Eugen je sumnjiËavo vrtio glavom. »udno je i nepravedno, rekao je Gauss, pravi primjer kukavne sluËajnosti egzistencije, πto se Ëovjek raa u odreenom vremenu te ostaje za nj vezan htio on to ili ne. To mu daje nepriliËnu prednost pred proπloπÊu i izvrgava ga ruglu u odnosu na buduÊ nost. Eugen je sneno kimao. »ak ni um poput njegova, rekao je Gauss, ne bi mogao niπta postiÊi u ranim erama ËovjeËanstva ili na obalama Orinoca, dok Êe mu se za dvjesto godina svaki tikvan moÊi rugati i izmiπljati o njemu apsurdne gluposti. Razmislio je, ponovno nazvao Eugena nesposobnjakoviÊem te se posvetio knjizi. Dok je on Ëitao, Eugen je napeto zurio kroz prozor kako bi prikrio lice izobliËeno gnjevom i uvrijeenoπÊu. P6p

U NjemaËkoj umjetnosti tjelovjeæbe bila je rijeË o gimnastiËkim spravama. Autor je iscrpno opisivao sprave koje je izmislio kako bi se ljudi mogli po njima pentrati. Jednu je nazvao konjem, neku drugu gredom, a jednu pak kozliÊem. Tip nije pri sebi, rekao je Gauss, otvorio prozor i bacio knjigu van. To je bila moja knjiga! povikao je Eugen. Upravo mi se takvom i Ëinila, rekao je Gauss, zaspao i nije se viπe budio sve do veËernje zamjene konjâ na graniËnoj postaji. Dok su se isprezali stari i uprezali novi konji, oni su u gostionici jeli juhu od krumpira. Neki mrπav muπkarac duge brade i upalih obraza, osim njih jedini gost, kradomice ih je odmjeravao sa susjednoga stola. Tjelesnost, rekao je Gauss, ljutit πto je sanjao gimnastiËke sprave, doista je izvor sveg poniæenja. Uvijek je smatrao znakom Boæjega zlurada humora Ëinjenicu πto je duh poput njegova zarobljen u boleæljivo tijelo, dok prosjeËna glava poput Eugena gotovo nikada ne pobolijeva. Kao dijete sam pretrpio teπke boginje, usprotivio se Eugen. Umalo da im nije podlegao. Joπ mu se vide oæiljci! Da, toËno, rekao je Gauss, to je zaboravio. Upro je prstom u poπtanske konje ispred prozora. Zapravo je smijeπno, izjavio je, kako bogatim ljudima za put treba dvostruko viπe vremena nego siromaπnima. Tko upotrebljava poπtanske konje, moæe ih izmijeniti nakon svake etape. Tko posjeduje vlastite, mora Ëekati da se odmore. Da, i? upitao je Eugen. Naravno, rekao je Gauss, da se to nekome tko nije svikao misliti Ëini samo po sebi razumljivim. Isto kao i Ëinjenica da mladiÊi nose πtap, a starci ne. Studenti nose πtap za πetnju, rekao je Eugen. To je uvijek bilo tako i tako Êe i ostati. Vjerojatno, rekao je Gauss i nasmijeπio se. ©utke su ælicom grabili juhu sve dok nije uπao æandar i zatraæio putne isprave. Eugen mu je pruæio svoju propusnicu: dvorski certiﬁkat u kojemu je pisalo da je on, iako student, bezopasan te P7p

da u pratnji oca smije stupiti na prusko tlo. Æandar ga je nepovjerljivo promotrio, pregledao putnu ispravu, kimnuo te se obratio Gaussu. Ovaj nije imao niπta. Nikakve isprave, upitao je æandar iznenaeno, nikakvo pismo, peËat, niπta? Gauss je rekao da mu joπ nikada takvo πto nije trebalo. Posljednji je put preπao granice Hannovera prije dvadeset godina. Onomad nije imao problema. Eugen je pokuπao objasniti tko su, kamo idu i na Ëiju æelju. Skup prirodoslovaca odvija se pod pokroviteljstvom Krune. Njegova je oca kao poËasnoga gosta u neku ruku pozvao sam kralj. Æandar je htio nekakve putne isprave. On to ne moæe znati, rekao je Eugen, ali njegovu se ocu dive u najudaljenijim zemljama, Ëlan je svih akademija, od rane ga mladosti nazivaju princem matematike. Gauss je kimao. Govori se, izjavio je, da je Napoleon zbog njega odustao od paljbe na Göttingen. Eugen je problijedio. Napoleon, ponovio je æandar. Dakako, rekao je Gauss. Æandar je neπto glasnije nego maloprije zatražio putne isprave. Gauss je naslonio glavu na ruke i nije se micao. Eugen ga je gurkao, no neuspjeπno. Meni je svejedno, mrmljao je Gauss, æelim kuÊi, posve mi je svejedno. Æandar je zbunjeno namjeπtao svoju kapu. Tada se umijeπao muπkarac sa susjednoga stola. Svemu Êe tome doÊi kraj! NjemaËka Êe biti slobodna i poπteni Êe graani neometano æivjeti i putovati, zdrava tijela i duha, i neÊe im viπe trebati nikakvi papiri. Nepovjerljiv, æandar je zatraæio njegove isprave. Upravo o tome i govorim, uzviknuo je muπkarac i stao kopati po dæepovima. Iznenada je skoËio, sruπio svoj stolac i izjurio. Nakon πto je nekoliko sekundi zurio u otvorena vrata, æandar se sabrao i pohitao za njim. P8p

Gauss je polako podigao glavu. Eugen je predloæio da odmah krenu dalje. Gauss je kimnuo i πutke pojeo ostatak juhe. Æandarska je kuÊica bila prazna, oba su se oruænika latila potjere za bradonjom. Eugen i koËijaπ zajedno su s mukom podigli brklju. Zatim su preπli na prusko tlo. Gauss je sada bio dobro raspoloæen, gotovo veseo. Govorio je o diferencijalnoj geometriji. Teπko se moæe naslutiti kamo joπ vodi put u zakrivljene prostore. On sâm shvaÊa to tek u grubim crtama, Eugen treba biti sretan πto je prosjeËan, njega samoga katkad obuzme strah. Potom je govorio o svojoj gorkoj mladosti. Imao je kruta, hladna oca, Eugen moæe biti sretan. RaËunao je joπ prije nego πto je progovorio. Jedanput je otac pogrijeπio brojeÊi plaÊu, na πto je on briznuo u plaË. Kada je otac ispravio pogreπku, odmah je umuknuo. Eugen je hinio zadivljenost, iako je znao da ta priËa nije istinita. Izmislio ju je i razglasio njegov brat Joseph. U meuvremenu ju je otac vjerojatno toliko puta Ëuo da je u nju i povjerovao. Gauss je stao govoriti o sluËajnosti, tom neprijatelju svega znanja kojega je uvijek htio pobijediti. Promatra li se izbliza, iza svakog se dogaaja vidi beskonaËna ﬁnoÊa kauzalnoga tkanja. Udaljimo li se dovoljno daleko, pojave se veliki uzorci. Sloboda i sluËajnost pitanje su srednje udaljenosti, stvar razmaka. Razumije li? Otprilike, rekao je Eugen umorno i pogledao na svoj dæepni sat. Nije bio sasvim toËan, no moralo je biti izmeu pola Ëetiri i pet sati ujutro. Meutim, nastavio je Gauss pritiπÊuÊi dlanovima bolna lea, pravila vjerojatnosti nisu ropska. To nisu prirodni zakoni, iznimke su moguÊe. Na primjer, intelekt poput njegova ili one nagrade na igrama sreÊe koje bez sumnje stalno osvajaju nekakvi πupljoglav ci. Katkad Ëak predmnijeva da i zakoni ﬁzike djeluju Ëisto statistiËki, dakle dopuπtaju iznimke: duhove ili telepatiju. Eugen je upitao πali li se on to. Ni sam to ne zna, rekao je Gauss, sklopio oËi i utonuo u dubok san. P9p

U Berlin su doπli sutradan kasno poslije podne. TisuÊe kuÊica bez srediπta i reda, pretjerano nabujala naseobina na najmoËvarnijemu mjestu u Europi. Tek su se nedavno poËele graditi raskoπne graevine: katedrala, nekoliko palaËa, muzej za nalaze s Humboldtove velike ekspedicije. Za nekoliko godina, rekao je Eugen, ovo Êe biti metropola poput Rima, Pariza ili Sankt Peterburga. Nikada, rekao je Gauss. Oduran grad! KoËija je tandrkala po loπoj kaldrmi. Konje je dvaput preplaπilo reæanje pasa, u sporednim ulicama kotaËi umalo da nisu zaglibili u vlaæan pijesak. Njihov je domaÊin stanovao u srediπtu grada, Packhof broj Ëetiri, odmah iza gradiliπta novoga muzeja. Da se ne bi izgubili, tankim im je perom bio nacrtao toËan plan. Netko mora da ih je spazio izdaleka i najavio, naime, Ëim su uπli u dvori πte, kuÊna su se vrata naglo otvorila i Ëetiri muπkarca pohrlila su im u susret. Alexander von Humboldt bio je nizak stari gospodin snjeæno bijele kose. Za njim je doπao tajnik s otvorenim pisaÊim blokom, glasnik u livreji i mladiÊ sa zaliscima koji je nosio nekakav stalak s drvenom kutijom. Kao da su to uvjeæbavali, zauzeli su poze. Humboldt je ispruæio ruke prema vratima koËije. Niπta se nije dogodilo. Iz unutraπnjosti vozila Ëulo se grozniËavo prepiranje. NeÊu, uzviknuo je netko, neÊu! Odjeknuo je tup udarac, zatim treÊi put: neÊu! Potom neko vrijeme niπta. Napokon su se vrata otvorila i Gauss je oprezno siπao na cestu. Ustuknuo je kada ga je Humboldt uhvatio za ramena i uzviknuo kakva je to Ëast, kakav velik trenutak za NjemaËku, za znanost, za njega samoga. Tajnik je biljeæio, muπkarac iza drvene kutije prosiktao je: Sada! Humboldt se ukoËio. To je gospodin Daguerre, πaptao je ne pomiËuÊi usnice. Njegov πtiÊenik, radi na ureaju koji Êe zarobiti trenutak na fotosenzitivni sloj srebrnog jodida i tako ga oteti prolaznosti vremena. Obavezno stojte mirno, molim! P 10 p

Gauss je rekao da æeli kuÊi. Samo trenutak, doπapnuo je Humboldt, petnaestak minuta, to je veÊ velik napredak. Joπ je donedavna mnogo dulje trajalo, kod prvih je pokuπaja mislio da mu lea neÊe izdræati. Gauss se htio izmigoljiti, no starËiÊ ga je iznenaujuÊe Ëvrsto dræao pro mrmljavπi: obavijestite kralja! Na to je glasnik odmah pohitao. Zatim, po svemu sudeÊi zato πto mu je to upravo proletjelo glavom: zabiljeæite, ispitati moguÊnost uzgoja tuljana u Warnemündeu, uvjeti se doimaju pogodnima, sutra me na to podsjetite! Tajnik je biljeæio. Eugen, koji je tek sada lagano πepajuÊi iziπao iz koËije, ispriËao se zbog toga πto stiæu u tako kasan sat. Ovdje ne postoji rani ili kasni sat, mrmorio je Humboldt. Ovdje postoji samo rad i upravo je u tijeku. SreÊom, joπ ima svjetla. Ne miËite se! Neki je policajac kroËio u dvoriπte i upitao πto se ondje zbiva. Poslije, prosiktao je Humboldt stisnutih usana. To je urotniËko okupljanje, rekao je policajac. Neka se odmah raziu ili Êe postupiti prema sluæbenoj duænosti. Humboldt je prosiktao da je on dvorski komornik. Molim? Policajac se prignuo. Komornik, ponovio je Humboldtov tajnik. Dvoranin. Daguerre je zamolio policajca da izae iz slike. Namrπtena Ëela, policajac je odstupio. Kao prvo, to sada moæe svatko reÊi, kao drugo, zabrana okupljanja vrijedi za sve. A onaj ondje, pokazao je na Eugena, oËito je student. To Êe biti posebno πkakljivo. Ako odmah ne nestane, rekao je tajnik, imat Êe probleme kakve si ne moæe ni zamisliti. Tako se ne razgovara sa sluæbenom osobom, rekao je policajac oklijevajuÊi. Imaju pet minuta. Gauss je zastenjao i otrgnuo se. Oh, ne, uzviknuo je Humboldt. Daguerre je lupio nogom o pod. Sada je trenutak izgubljen zauvijek! P 11 p

Kao i svi drugi, mirno je rekao Gauss. Kao i svi drugi. I doista: kada je Humboldt joπ iste noÊi, uz Gaussovo glasno hrkanje koje se iz susjedne sobe razlijegalo po cijelome stanu, poveÊalom prouËavao osvijetljenu bakrenu ploËu, nije na njoj baπ niπta razaznavao. Tek mu se nakon nekog vremena uËinilo da se ondje nazire splet sablasnih obrisa, nejasan crteæ neËega πto je izgledalo poput kakva potopljena krajolika. Usred svega ruka, tri cipele, rame, orukvica uniforme i donji dio neËijeg uha. Ili ipak ne? S uzdahom je bacio ploËu kroz prozor i Ëuo kako je tupo udarila o dvoriπno tlo. Nekoliko trenutaka poslije zaboravio ju je, kao i sve πto mu ne bi poπlo za rukom.

P 12 p

Alexander von Humboldt uæivao je slavu diljem Europe zahvalju juÊi ekspediciji u trope koju je bio poduzeo dvadeset i pet godina prije. Bio je u Novoj ©panjolskoj, Novoj Granadi, Novoj Barceloni, Novoj Andaluziji i Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama, otkrio je prirodni kanal izmeu Orinoca i Amazone, uspeo se na najviπu planinu poznatoga svijeta, sakupio tisuÊe biljaka i stotine æivotinja, neke žive, uglavnom mrtve, razgovarao s papigama, iskapao trupla, izmjerio svaku rijeku, planinu i jezero na svome putu, upuzao u svaku jamu i kuπao viπe bobica i popeo se na viπe stabala nego πto to itko moæe zamisliti. Bio je mlai od dvojice braÊe. Njihov otac, imuÊan pripadnik niæega plemstva, rano je preminuo. Njegova se majka savjetovala ni viπe ni manje nego s Goetheom kakvu izobrazbu treba pruæiti sinovima. Dvojica braÊe, odgovorio je ovaj, u kojima se istinski odraæava raznovrsnost ljudskih teænji, gdje se, dakle, na najuzoritiji naËin ostvaruju bogate moguÊnosti za djelovanje i uæitak, to je uistinu igrokaz stvoren da duπu ispuni nadom, a duh svakojakim razmiπ ljanjima. Tu reËenicu nitko nije razumio. Ni majka ni njezin majordom Kunth, mrπav gospodin velikih uπesa. Misli da je shvatio, napokon je izjavio Kunth, rijeË je o pokusu. Jedan se treba obrazovati za Ëovjeka kulture, drugi za Ëovjeka znanosti. A koji za πto?

P 13 p

Kunth je razmislio. Zatim je slegnuo ramenima i predloæio da bace novËiÊ. Petnaest dobro plaÊenih struËnjaka dræalo im je predavanja na sveuËiliπnoj razini. Mlaem bratu iz kemije, fizike, matematike, starijemu iz jezika i knjiæevnosti, obojici iz grËkoga, latinskoga i filozofije. Dvanaest sati dnevno, sedam dana tjedno, bez stanke ili praznika. Mlai brat, Alexander, bio je muËaljiv i slabunjav, na sve ga je trebalo ohrabrivati, ocjene su mu bile prosjeËne. Kada bi bio prepuπten sam sebi, lunjao je πumama, skupljao kukce i razvrstavao ih prema sustavima koje je sam smislio. S devet godina izradio je gromobran kakav je izumio Benjamin Franklin te ga priËvrstio na krov dvorca u kojemu su stanovali nedaleko od glavnoga grada. Bio je to drugi u NjemaËkoj uopÊe; prvi se nalazio u Göttingenu na krovu profesora fizike Lichtenberga. Jedino su ta dva mjesta bila sigurna pred nebesima. Stariji je brat bio nalik na anela. Umio je govoriti poput pjesnika i u ranoj je dobi pisao starmala pisma najpoznatijim glavama u zemlji. Tko god bi ga upoznao, nije mogao doÊi k sebi od divljenja. S trinaest godina govorio je dva jezika, s Ëetrnaest Ëetiri, s petnaest sedam. Nije nikada bio kaænjen, nitko se nije mogao sjetiti da je ikada uËinio neπto krivo. S engleskim izaslanikom razgovarao je o trgovinskoj politici, s francuskim o opasnosti ustanka. Jedanput je zakljuËao mlaega brata u ormar zabaËene sobe. Kada je sluga sutradan pronaπao maloga, napola onesvijeπte na, ovaj je tvrdio da se sam onamo zatvorio; znao je da u istinu nitko ne bi povjerovao. Drugom je prilikom otkrio bijeli prah u svome jelu. Dovoljno je poznavao kemiju da bi u njemu prepoznao otrov za πtakore. Drhtavim rukama odgurnuo je tanjur. S druge strane stola, stariji ga je pogledao s odobravanjem, svojim nedokuËivo svijetlim oËima. Nitko nije mogao poreÊi da u dvorcu ima duhova. Niπta spektakularno, samo koraci u praznim hodnicima, djeËji plaË niotkuda i katkad jedan gospodin nejasnih obrisa koji bi hrapavim glasom molio da od njega kupe vezice, male magnete za igru ili Ëaπu liP 14 p

munade. No jezovitije od sablasti bile su priËe o njima: Kunth je obojici djeËaka davao na Ëitanje knjige koje su govorile o redovnicima, otvorenim grobovima, rukama koje strπe iz bezdana, o eliksirima svarenima u podzemnome svijetu i seansama u kojima se mrtvaci obraÊaju sluπateljima ukoËenima od straha. Takve su stvari upravo onomad doπle u modu i bile su joπ dovoljno nove da navika nije pobjeivala strah. To je nuæno, objaπnjavao je Kunth, susret s mraËnom stranom dio je odrastanja, tko ne upozna metafiziËki strah, nikada neÊe stasati u njemaËkog muπkarca. Jedanput su nabasali na priËu o Aguirreu Mahnitome koji se odrekao svoga kralja te sam sebe proglasio carem. U nevjerojatno koπmarnoj plovidbi on i njegovi ljudi krstarili su Orinocom, na Ëijim je obalama nisko raslinje bilo tako gusto da nisu mogli kroËiti na kopno. Ptice su krijeπtale na jezicima izumrlih naroda, a kada bi podigli pogled, u nebu su se zrcalili gradovi Ëija je arhitektura otkrivala da njihovi graditelji nisu bili ljudi. U taj se kraj joπ nisu bili probili istraæivaËi i nije bilo pouzdanih karata. Ali on Êe to uËiniti, rekao je mlai brat. Otputovat Êe onamo. Svakako, odgovorio je stariji. Ozbiljno to misli! Ne sumnja u to, rekao je stariji i pozvao slugu da zabiljeæi dan i vrijeme. Jednoga Êe dana biti sretni πto su ovjekovjeËili taj trenutak. Fiziku i filozofiju predavao im je Marcus Herz, omiljeni uËenik Immanuela Kanta i suprug gospoe Henriette, Ëuvene po svojoj ljepoti. Ulio je dvije supstancije u stakleni vrË: tekuÊina je nakratko oklijevala prije nego πto Êe u jednom trenu promijeniti boju. Pustio je vodik da struji iz cjevËice, primaknuo plamen njezinu vrhu i vatra je uz ciktaj suknula. Pola grama, rekao je, plamen visok dvanaest centimetara. Kad god vas neke stvari plaπe, dobra je zamisao izmjeriti ih. U Henriettinu su se salonu jedanput tjedno sastajali uËeni ljudi, Ëlanovi takozvanog Saveza kreposti, razgovarali su o Bogu i svojim osjeÊajima, malo plakali i pisali pisma jedni drugima. P 15 p

Njihovi su se razgovori morali prema van dræati u tajnosti; no meusobno su se saveznici kreposti trebali otvoreno i iscrpno obavjeπtavati o svemu πto im se zbiva u duπi. Ako se nekome u duπi nije zbivalo niπta, morao je neπto izmisliti. Dvojica braÊe bili su najmlai tamo. I to je nuæno, govorio je Kunth, ni u kom sluËaju ne smiju izostati ni s jednog sastanka. To sluæi izobrazbi srca. IzriËito ih je ohrabrivao da piπu Henrietti: zapostavljanje sentimentalne kulture u ranim æivotnim fazama moæe uroditi neæeljenim posljedicama. Naravno, morali su mu pokazati svako pismo. Kao πto se i oËekivalo, bolja su bila pisma starijega brata. Henriette im je odgovarala uglaeno, nesigurnim djetinjim rukopisom. Njoj samoj bilo je tek devetnaest. Knjigu koju joj je poslao mlai vratila je neproËitanu: La Mettriejev L’homme ma chine. To djelo je zabranjeno, gnusan pamﬂet! Ne usuuje ga se ni otvoriti. Æao mi je zbog toga, rekao je mlai brat starijemu. To je znaËajna knjiga. Autor ozbiljno tvrdi da je Ëovjek stroj, iznimno vjeπto izraen sklop koji se automatski pokreÊe. I bez duπe, odgovorio je stariji. Hodali su dvorskim parkom; tanak sloj snijega prekrivao je ogoljela stabla. Ne, usprotivio se mlai. S duπom. S intuicijom i poetskim osjeÊajem za prostranstvo i ljepotu. No ta je duπa samo dio maπi nerije, doduπe najsloæeniji. Pita se nije li tome doista tako. Da su svi ljudi strojevi? Moæda ne svi, rekao je mlai zamiπljeno. Ali mi da. Jezerce je bilo zaleeno, kasnoposlijepodnevni suton bojio je u plavo snijeg i ledene sige. Mora mu neπto povjeriti, rekao je stariji. Svi su zabrinuti za njega. Njegova muËaljivost, njegova povuËenost. Njegov slab uspjeh na nastavi. O njima dvojici ovisi velik pokus. Nijedan od njih nema pravo odustati. Oklijevao je trenutak. InaËe, led je sasvim Ëvrst. Doista? Naravno. Mlai je kimnuo, duboko udahnuo i zakoraËio na jezero. Raz miπljao je bi li trebao recitirati Klopstockovu Odu klizanju. ©irom P 16 p

ispruæenih ruku doklizao je do sredine. Okrenuo se oko svoje osi. Njegov je brat stajao na obali lagano nagnut unatrag i promatrao ga. Odjednom je zavladala tiπina. Nije viπe niπta vidio, a hladnoÊa umalo da ga nije ostavila bez svijesti. Tek je tada shvatio da je pod vodom. Koprcao se. Glavom je lupio o neπto tvrdo, led. ©ubara mu se odvezala i otplutala, kosa mu se uzdigla, stopala su mu udarala o dno. Sada su mu se oËi priviknule na tamu. Na trenutak je promotrio ukoËeni krajolik: treperave vlati, iznad toga raslinje, prozirno poput vela, jednu jedinu ribu, do maloprije joπ ovdje, sada veÊ negdje drugdje, poput kakve varke. Zaveslao je rukama, pridigao se, ponovno lupio o led. Shvatio je da mu je preostalo tek nekoliko sekundi æivota. Pipao je, i baπ kada mu je ponestalo zraka, ugledao je tamnu mrlju iznad sebe, otvor; naglo je izronio, udisao, izdisao i pljuckao, oπtri bridovi leda rezali su mu dlanove, izdignuo se na povrπinu, povukao noge za sobom, prevalio se i ostao leæati hropÊuÊi i jecajuÊi. Okrenuo se na trbuh i stao puzati prema obali. Njegov je brat stajao ondje kao i prije, nagnut unatrag, s rukama u dæepovima, kapom nabijenom na lice. Pruæio mu je ruku i pomogao mu da ustane. NoÊu ga je obuzela groznica. Razabirao je glasove ne znajuÊi pripadaju li likovima iz njegovih snova ili ljudima koji su okruæivali njegov krevet te je i dalje Êutio hladnoÊu leda. Neki je muπkarac velikim koracima hodao sobom gore-dolje, vjerojatno lijeËnik, i govorio: izaberi, uspjeti ili ne, to je odluka, treba samo izdræati, nije li tako? No kada je htio na to odgovoriti, nije se viπe sjeÊao πto je bilo reËeno, umjesto toga ugledao je golemo more pod nebom koje je elektriËno æmirkalo, a kada je ponovno otvorio oËi, bilo je podne preksutraπnjega dana, zimsko je Sunce blijedo visjelo na prozoru, a groznica mu je popustila. Nakon toga ocjene su mu se poboljπale. UsredotoËeno je radio i naviknuo se pri razmiπljanju stiskati πake kao da mora pobijediti kakva neprijatelja. Promijenio se, pisala mu je Henriette, sada ga se malo boji. Zamolio je za dopuπtenje da jednu noÊ provede u praznoj sobi iz koje su se najËeπÊe Ëuli noÊni zvukovi. SljedeÊeg P 17 p

jutra bio je blijed i tih, a okomito preko Ëela ucrtala mu se prva bora. Kunth je odluËio da stariji brat treba studirati pravo, a mlai kameralistiku. Naravno, otputovao je s njima na SveuËiliπte u Frank furtu na Odri, pratio ih na predavanja i nadgledao njihov napredak. To nije bilo dobro sveuËiliπte. Ako netko niπta ne zna, a æeli doktorsku titulu, pisao je stariji Henrietti, neka mirne duπe doe ovamo. Osim toga, iz nikom poznatih razloga, u predavaonici se gotovo uvijek nalazi velik pas, Ëesto se Ëeπe i proizvodi zvukove. Kod botaniËara Wildenowa mlai je prvi put vidio osuπene tropske biljke. Imale su izrasline nalik na ticala, pupove poput oËiju i listove Ëija je povrπina na dodir imala teksturu ljudske koæe. Iz snova su mu se Ëinile poznatima. Secirao ih je, izraivao detaljne skice, ispitivao njihovu reakciju na kiseline i luæine te ih pomno preraivao u preparate. Sada zna, rekao je Kunthu, Ëime se æeli baviti. Æivotom. To mu ne moæe odobriti, kazao je Kunth. Na svijetu postoje druge zadaÊe osim jednostavnog postojanja. Sam æivot nije sadræaj egzistencije. Nije tako mislio, odgovorio je ovaj. Æeli istraæivati æivot, shvatiti neobiËnu upornost kojom proæima globus. Æeli ga prozreti. Tako je smio ostati i studirati kod Wildenowa. U sljedeÊem semestru stariji se brat prebacio na SveuËiliπte u Göttingenu. Dok je on ondje upoznao prve prijatelje, prvi put kuπao alkohol i dodirnuo æenu, mlai je pisao svoj prvi znanstveni rad. Dobar je, rekao je Kunth, ali joπ nedovoljno dobar da bi se tiskao pod imenom Humboldt. S objavljivanjem joπ valja priËekati. Tijekom praznika posjetio je starijeg brata. Na primanju kod francuskoga konzula upoznao je matematiËara Kästnera, njegova prijatelja, dvorskog savjetnika Zimmermanna i najvaænijega eksperimentalnog ﬁziËara NjemaËke, profesora Georga Christopha Lichtenberga. Ovaj mu je mlitavo stisnuo ruku i uz lagano ironiËan osmijeh upro pogled uvis prema njemu, grbav, no bespriP 18 p

jekorno lijepa lica, grumen mesa i inteligencije. Humboldt ga je upitao je li istina da piπe roman. I jest i nije, odgovorio je Lichtenberg s pogledom kao da vidi neπto πto Humboldt i ne sluti. Djelo se zove O Gunkelu, ne govori ni o Ëemu i uopÊe ne napreduje. »ini mi se da je pisanje romana, rekao je Humboldt, idealan naËin da se nestalnost sadaπnjosti ovjekovjeËi za buduÊnost. Aha, rekao je Lichtenberg. Humboldt je pocrvenio. Stoga je budalast pothvat kada autor, kao πto sada dolazi u modu, za mjesto radnje odabere daleku proπlost. Lichtenberg ga je promatrao sitnim oËima. Nije, rekao je potom. I jest. Na putu kuÊi braÊa su pokraj upravo izaπla Mjeseca ugledala drugi, tek neπto veÊi srebrni krug. Balon na vruÊi zrak, objasnio je stariji. Pilâtre de Rozier, suradnik braÊe Montgolﬁer, trenutaËno boravi u obliænjem Braunschweigu. Cijeli grad o tome govori. Uskoro Êe se svi ljudi vinuti u zrak. NeÊe htjeti, rekao je mlai. Previπe se boje. Netom prije odlaska upoznao se sa slavnim Georgom For sterom, mrπavim, kaπljucavim muπkarcem nezdrave boje lica. S Cookom je obiπao svijet i vidio viπe od ijedne druge osobe u NjemaËkoj; sada je bio legenda, knjiga mu je bila poznata diljem svijeta, a radio je kao knjiæniËar u Mainzu. Pripovijedao je o zmajevima i æivim mrtvacima, o nadasve uljudnim ljudoæderima, o danima u kojima je more bilo toliko bistro da su mislili da lebde nad bezdanom, o olujama, toliko æestokim da se nisu usuivali ni moliti. Melankolija ga je obavijala poput izmaglice. Previπe je vidio, rekao je. Upravo o tome govori parabola o Odiseju i sirenama. Niπta ne pomaæe vezivanje za jarbol, Ëak i oni koji uspiju umaknuti, ne oporave se od blizine tuine. Jedva da joπ moæe zaspati, sjeÊanja su presnaæna. Nedavno je primio vijest da su njegova kapetana, velikog i mraËnog Cooka, na Havajima skuhali i pojeli. Protrljao je Ëelo i upro pogled u kopËe svojih cipela. Skuhali i pojeli, ponovio je. P 19 p

I on bi volio putovati, rekao je Humboldt. Forster je kimnuo. Mnogotko to æeli. I svi poslije poæale. Zaπto? Zato πto nema povratka. Forster ga je preporuËio na Rudarsku akademiju u Freibergu. Ondje je Abraham Werner pouËavao da je unutraπnjost Zemlje hladna i Ëvrsta. Da su planine nastale kemijskim taloæenjem prilikom povlaËenja praoceana. Da vulkanska vatra nikako ne dolazi iz dubina nego je hrane goruÊa leæiπta ugljena, da je Zemljina jezgra od kruta kamena. Taj se nauk nazivao neptunizmom, a zagovarale su ga obje crkve, kao i Johann Wolfgang Goethe. U freiberπkoj kapeli Werner je naruËivao mise zaduπnice za svoje protivnike koji su joπ uvijek odbijali istinu. Jedanput je nekom sumnjiËavu studentu razbio nos, jednog drugog je, navodno, mnogo godina prije ugrizao za uho. Bio je jedan od posljednjih alkemiËara: Ëlan tajnih loæa, poznavatelj znakova kojima su se demoni pokoravali. Mogao je opet spojiti uniπteno, iz dima iznova oblikovati izgorjelo i iz razmrvljenoga cijelo, takoer je razgovarao s avlom i proizveo zlato. Svejedno se nije doimao inteligentnim. Naslonio se, zaæmirio i upitao Humboldta je li neptunist i vjeruje li u hladno srediπte Zemlje. Humboldt je to potvrdio. Onda se mora i oæeniti. Humboldt je pocrvenio. Werner je naduo obraze, zavjerniËki ga pogledao i upitao ima li draganu. To je samo smetnja, rekao je Humboldt. Ljudi se æene kada nemaju nikakve vaæne planove u æivotu. Werner se zapiljio u njega. Tako tvrde, brzo je dodao Humboldt. Krivo, naravno! Neoæenjen muπkarac, rekao je Werner, joπ nikada nije bio dobar neptunist. Humboldt je apsolvirao program Akademije u jednom tromjeseËju. Jutrom bi bio po πest sati pod zemljom, poslije podne bi

P 20 p

O autoru

Daniel Kehlmann roen je 1975. u Münchenu. Pohaao je isusovaËki kolegij u BeËu te studirao filozofiju i komparativnu književnost. Kao književnik debitirao je 1997. romanom Beer holms Vorstellung. Piše recenzije i eseje za Süddeutsche Zeitung, Frankfurter Rundschau, Frankfurter Allgemeine Zeitung i Ëa sopis Literaturen. Kao gostujuÊi i izvanredni profesor predaje poetiku u Mainzu, Wiesbadenu i Göttingenu. Za svoje pripovijetke i romane, koji su prevedeni na dvadesetak jezika, primio je brojne nagrade i priznanja. Meunarodni uspjeh postigao je veÊ romanom Ja i Kaminski (2003.) dok je roman Mjerenje svijeta (2005.) istovremeno postao bestselerom u nekoliko europskih zemalja. Roman je nagraen nagradama CandidePreis der Stadt Minden (2005.), Heimito von Doderer Litera turpreis (2006.), Literaturpreis der Konrad-Adenauer-Stiftung (2006.) i Heinrich-von-Kleist-Preis (2006.).

P 219 p

P 220 p

O prevoditeljici

Latica BilopavloviÊ roena je 1976. godine u Novoj Gradiški. U Zagrebu je završila jeziËnu gimnaziju te diplomirala njemaËki jezik i književnost i francuski jezik i književnost. Dobitnica brojnih priznanja i stipendija, Ëetiri semestra provela je na studij skoj stipendiji za usavršavanje njemaËkoga jezika na SveuËilištu u Mainzu. Boravila je na prevoditeljskoj stipendiji Ministarstva kulture Republike Francuske u Arlesu, prevoditeljskim radionicama u LCB-u, te u Europskom prevoditeljskom kolegiju u Straelenu. Redovito prevodi s francuskoga i njemaËkoga jezika za Hrvatsku televiziju. Do sada je objavila niz prijevoda meu kojima se istiËu prijevodi romana i knjiga priËa s njemaËkog i francuskog jezika: Monika Maron Animal triste, Patrick Modiano Mali Dragulj, Elke Schmitter Gospoa Sartoris, Atiq Rahimi Zemlja i pepeo, Serge Brussolo Peggy Sue i duhovi, Tamara Bach Djevojka s Marsa, Wladimir Kaminer Vojni rock, Wladimir Kaminer Ber linske ulice, Wladimir Kaminer Putovanje u Trulalu, Marica BodrožiÊ Tito je mrtav te prijevodi struËnih priruËnika.

P 221 p

P 222 p

Sadræaj

Putovanje

UËitelj

©pilja

Brojke

Rijeka

Zvijezde

103

Planina

117

Vrt

131

Glavni grad

141

Sin

157

Otac

165

Eter

171

Duhovi

183

Stepa

191

Drvo

213

P 223 p

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GraﬁËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Na naslovnici Alexander von Humboldt, “Vue du Cajambe”, iz putopisa “Vue des cordillieres”, Pariz, 1810. - 1815.; portret Alexandera von Humboldta prema slici Georga Friedricha Weitscha, 1806. ∂ akg-images Tisak Kratis, Sveta Nedelja Godina izdanja 2007., rujan (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-028-9 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 644764 Svjetski bestseleri knjiga 6 Objavljivanje ovog djela potpomogao je Goethe-Institut. The publication of this work was supported by a grant from the Goethe-Institut. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20

P 224 p

P 225 p

P 226 p ISBN 978-953266028-9