meka biblioteka knjiga 22
1
∞ Sibila Petlevski i Fraktura 2007. All rights are represented by Fraktura, ZapreπiÊ Roman Moj Antonio Diavolo prvi je put objavljen pod nazivom Francuska suita 1996. u izdanju Meandra. U ovome je izdanju proširen, dopunjen i izmijenjen. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-037-1
2
Sibila Petlevski
MOJ ANTONIO DIAVOLO francuska suita u Å¡est stavaka
Fraktura 3
4
VRATA TAJNE Prélude
5
6
U
pravo sam snimila dvadeset minuta filma kame rom naslonjenom na poluotvoreno staklo auto mobila. Neka æena muze kozu uz rub ceste iz istog vimena iz kojeg siπe jare. Oko nje djeca. Spora je to voænja kroz geto koji zovu narodna Ëetvrt, odmah uz fasade i rub nik iza kojeg se jedan za drugim gusto niæu kvadrati privatnosti. Ljudi sjede naslonjeni na zid i nijemo gle daju; drijemaju. Tko Êe u vruÊ afriËki sumrak znati spava li onaj tamo Ëovjek s nogama nehajno ispruæenim na kolnik, ili je bolestan, ili umire, ili je veÊ mrtav. Teæak, ljepljiv vjetar s natruhom svjeæine s mora koja u hipu nestaje uguπena zadahom kanalizacije, raznosi smrad tijela u grËu praænjenja. PromiËu kadro vi niskih gradskih nastambi; tepisi i πarene krpe izne sene ispred mraËnih otvora umjesto vrata. Teπko je reÊi jesu li to kuÊe u gradnji ili ruπevine. Zrakom se πiri smijeh pomijeπan sa znojem. Ne vidim izvor zvuka. Kao da i nije zvuk, nego neπto drugo, nepoznato. Odakle dolazi? Iz mraËnih prolaza, iza prozorskih otvora? Gdje li su ta glasna, nasmijana usta? Sve πto vidim galerija
7
je nepomiËnih lica. U prvim redovima, izloæeni pogle du, zajedno s ribama, voÊem, vreÊama, kartonima, ka πetama, gumama, hrpama smeÊa, kamena i cigle, sjede, leæe, stoje ili se njiπu u lijenom ritmu ljudi-maske. Ti ljudi, nestvarni iza stakla automobila, za mene su mo deli napravljeni od crvotoËnog tamnog drveta, peËene zemlje i mesa koje se raspada ispod usjajene, kao bu banj napete koæe. Omotani u jarko obojenu odjeÊu, pretvaraju se u πarene mrlje. Gube tijela u sumraku. Njihov je smijeh zarazan. Dolazi brzo. Bræi je od kole re i smrti. Tako valjda taj jadni narod uspijeva preæivjeti; od smijeha koji se πiri iz nevidljivog izvora. Izlazim meu njih i upadam u njihov æivot do gleænja. Snimam ih. Oni za to traæe novac. Praπina koju zovu pijeskom sa da je meu mojim noænim prstima. HoÊe li me prihva titi? Muπkarac u dugoj plavoj sutani svira al-ud. Drugi, krupni Ëovjek, takoer u dugoj plavoj sutani udara ritam velikim dlanovima po jareÊoj koæi tarambuke, ili nekog malog tamtama. Sa æica arapske lutnje otkida se njeæna, hipnotiËka melodija koja podræana bubnjem pokuπava do u nedogled produljiti svoje trajanje; u koncentriËnim krugovima, do gubitka osjeta. Taj osjet utrnuÊa zasad je sve πto dijelimo, jer ne dijelimo osjeÊaje. Niπta naπ ne veæe i niπta nas ne obavezuje: ni vjera, ni obiËaj, ni zakon. Govorimo razliËitim jezicima i zamiπljamo razliËite stvari, pa Ëak i ono Ëemu se nadamo nije isto. Moje uho od fragmenata njihove glazbe skla 8
da πto mu je milo. Za mene je to preludij. Preludij fran cuske suite. Tko zna πto je za njih? *** Ovim ulomkom zavrπavam dnevnik Crnog kontinenta. Vratila sam se iz mrtvih, sa sjevera, iz planina Kabilije proπaranih snijegom. Napokon sam se vratila, ali ne kuÊi u Hrvatsku, nego joπ dublje u Afriku, s osjeÊajem da je to moja posljednja postaja, i s vjeËnim pitanjem: “HoÊe li me prihvatiti?” Osim privatnih zapisa, sa sobom nosim joπ jedan dnevnik: onaj πto ga je u Alæiru, u diplomatskoj sluæbi Napoleona III., pisao iluzionist Jean Eugéne RobertHoudin. Bilo je to u vrijeme Druge francuske imperije. “Politika je oduvijek pribjegavala trikovima. Ni sada nije drukËije”, rekao mi je jednom prilikom Azulay. Upoznala sam ga pred viπe od deset godina, u vrijeme krvavih nereda u kabilskom selu Ait-Aissi. Hvalio se da njegovo ime u doslovnom prijevodu znaËi “Ëovjek blaga pogleda”. “Iza serije blistavih trikova za lakovjerne, stoji ËeliË na logika odnosa moÊi u ovome svijetu u kojem je sve pojednostavljeno do besmisla. Na kraju od Ëitavog boga tog tkanja ljudskog æivota ostaju samo jasno suprotstav ljene nacionalne boje i robni simboli s træiπta vjere.” Azulay je bio deËko iz Orana kojeg je posvojila pustinjska Berberka, stara æena koja ga je odabrala za muæa. 9
Na kraju nije æivio ni u gradu, ni u pustinji koju je toli ko volio, nego gore, u alæirskim planinama, meu pobu njenicima. Svako toliko siπao bi kilometar niæe, u selo svojega djeda. Imao je potrebu reÊi: svi mi Berberi koje Arapi zovu narodom “napuπtenih od boga”, ljudi smo Ëuda: marokanski i alæirski Amazigi, Tuarezi iz Malija, Nigera, Alæira i Libije. PriËao mi je o drvenim vratima ukraπenim srebrom i usaenim u polurazruπen zid. “Nema ni kvake, ni πajki, Ëak ni kljuËanice. I svakih pedeset godina pojave se nova. Iza tih vrata obiËni muslimani vide odgovore, a mi Berberi samo mraËni prostor s pauËinom na ulazu.” Neki vide i manje od toga: ulaz bez pauËine, ulaz u prostor nevidljive komore kojoj nitko ne zna svrhu. I joπ manje: Ëudo koje ne vodi nikamo, koje je samo sebi svrhom. Ponekad vrata izrone usred pustinje. I ljudi se pitaju ima li zapravo iËega iza tih vrata? Moæe li se taj objekt, ta nenadana prepreka, tajnovita zabrana, πto god veÊ bilo, moæe li se To zaobiÊi kao i sve ostalo na ovome svijetu? Jedni misle da treba pod nemilosrdnim suncem, usred neopisive æege, pod svaku cijenu prodrijeti u zonu nevidljive tame, dubokog mraka koji navodno mogu spoznati samo istinski vjernici. Drugi misle da ne treba ni traæiti kljuË, jer iza tih vrata i tako nema niËega. Lakπe je zaobiÊi, kaæu. Puno je logiËnije zaobiÊi komad Ëuda zabijen u pijesak i izgubiti se u niπtavilu pustinjske slobode. I u borbi polumjeseca i kriæa, i u ovoj danaπnjoj pobuni tamaziπkog dijalekta protiv arapskog jezika, go10
vorio je Azulay, uvijek je bila i ostala rijeË o krvavom odnosu magijske slobode ugraene u tradiciju i slijepe dogme ucijepljene u vjeru. “Berberske tradicije”, ponovio bi on, “i snaæne dog me ucijepljene u onu istu muslimansku vjeru koju i mi pobunjenici ispovijedamo.” Pokuπavao mi je objasniti razlike u pristupu vjeri u Kabiliji, od devetnaestostoljetnog ustanka muslimana protiv francuskih kolonijalista do “Crnog proljeÊa” ka bilskih Berbera. On je bio Ilellan Igewen ∑ iz kaste “slo bodnih ljudi glazbenika”. Imao je tri obitelji: jednu u gradu, gdje vlada patrijarhat, drugu u pustinji, gdje i danas æene odluËuju i biraju, treÊu u hladnim planinama, gdje se skrivaju zavjerenici naoruæani staromodnim puπkama, neki od njih, odnedavno, opasani eksplozivom. Upoznali smo se sluËajno. Izmeu nas se stvorio poseban odnos. Ili sam barem ja tako mislila. Azulay je, naime, bio moj otmiËar. *** Situacija u kojoj se nalaze oteti najgora je na samom poËetku. Teroristi su nervozni i nesigurni, lako gube æivce; ponekad bez pravog povoda. To je u psiholoπkom smislu najteæi trenutak za otete. Moæe doÊi do nasilja, Ëak i ako ste potpuno pasivni. Jednom kad ste postali talac, vaπa je najbolja obrana pasivna suradnja. Sigurno ste prestraπeni, ali pokuπajte saËuvati pri sebnost i organizirati misli. Racionalno ponaπanje po 11
veÊava πansu za preæivljavanje. ©to viπe vrijeme odmiËe, to je veÊa moguÊnost da Êete se izvuÊi æivi. Nastojte ostvariti odnos s otmiËarima. Ne rasprav ljajte o politici. Obitelj je univerzalna tema za razgo vor. Ako znate njihov jezik, sluπajte o Ëemu govore. Po kuπajte otkriti kakvi su njihovi stavovi. Ako vam se obrate, iskoristite πto ste vidjeli i Ëuli. Upamtite πto viπe karakteristiËnih osobina svojih otmiËara; pratite nji hove navike, naËin na koji govore, kako koraËaju, kako se odnose jedni prema drugima. Pripravite se na dug boravak u zarobljeniπtvu i pamtite koliko je vremena proπlo. Vaπi Êe vas otmiËari pokuπati dezorijentirati. Oduzet Êe vam sat, dræat Êe vas u sobi bez prozora, servirat Êe vam hranu u neuobiËajena vremena. Osluπkujte πumove izvana i na osnovi njih nastojte odrediti jeste li u gradu ili na selu. Ponekad je moguÊe pogoditi doba dana po razlikama u temperaturi, prema ponaπanju ljudi; smanjenoj ili poveÊanoj paænji vaπih Ëuvara. Tu je i buka prometa; trube i zviæduci vlakova, pa zvukovi prirode kao πto je pjev ptica, kreket æaba, podnevno cvrËanje cvrËaka i veËernje zrikanje zrika vaca. Uspostavite vezu s drugim taocima, ako ih ima. Ostavite im poruku. Ako to ukljuËuje prevelik rizik, onda odustanite. Iskoristite vrijeme koliko je moguÊe za obavljanje 12
sitnih zadataka; za tjelovjeæbu, ako ste pokretni; za sanjarenje, ako ste pri sebi; za pospremanje ili jedno stavno premetanje predmeta, ako ste u prilici. Pojedite sve πto vam nude; Ëuvajte snagu. Pod svaku cijenu saËuvajte samopoπtovanje. Ako je prostorija u kojoj ste zatvoreni skuËena, on da razmiπljajte, molite, planirajte. Dræite duh budnim; Ëitajte πto god vam doe pod ruku. Piπite, Ëak i ako vam nije dopuπteno saËuvati ono πto se napisali. Ako vam ne daju pribor za pisanje, onda u glavi smiπljajte reËe nice i slaæite stihove, pokuπajte se sjetiti nekog ulomka iz Svete knjige. Slaæite namjeπtaj po zamiπljenoj sobi, igrajte mentalni tenis (kao πto je, navodno, Ëinio jedan sretno osloboeni talac), gradite u mislima kuÊu na moru. Vjerojatno Êete gubiti na teæini. Poduzet Êe sve da izgubite osjeÊaj za prostor i vrije me. Vaæno je saËuvati pribranost. Moæe vam se dogoditi da vas optuæe za πpijunaæu. Moæe vam se dogoditi da vas ispituju dugo i na razne neugodne naËine. Moæda Êe vas staviti u samicu. Morate u glavi imati jasan plan. Kako biste imali neku, pa makar i slabu priliku za bijeg, morate biti u izvrsnoj tjelesnoj kondiciji i duhom pripravni djelova ti prije nego πto oni uspiju konsolidirati poloæaje. Dobro je raspolagati znanjem o tehnikama pre æivljavanja. Prije nego πto se odluËite, morate biti svje sni objektivnih okolnosti: hoÊete li zbog svojih tjelesnih 13
obiljeæja i boje koæe upadati u oËi, govorite li jezik lju di koji tamo æive i ako govorite, poznajete li ga dovolj no dobro? Ako imate naglasak, kojem se kraju moæe pripisati? Promislite o posljedicama prije nego πto se odvaæite na akciju. Pokuπaj bijega u veÊini je sluËajeva uzaludan. Moæda ipak vrijedi pokuπati. Odluka je samo vaπa. U sluËaju organiziranog napada na vaπe otmiËare, vaæno je ostati miran i ukloniti se s puta. Ne Ëinite nagle pokrete. Ne poduzimajte niπta na osnovi Ëega bi vas vaπi osloboditelji ili napadaËi vaπih otmiËara, tko god oni bili, mogli zabunom ubrojiti me u otmiËare, raniti ili ubiti. OkonËanje bilo koje talaËke situacije ukljuËuje rizik. »ak i kad je rijeË o dobrovoljnoj predaji terorista, atmosfera je napeta, a raspoloæenja ljudi promjenjiva su. Slijedite precizne upute koje vam daju, svejedno tko ih daje: policija, vojska, paravojska ili vaπi prvi otmiËari. Slijedite upute bespogovorno. Moæda od vas zatraæe da izaete s rukama dignutim u zrak. Moæda vas pretraæe. Moæda Êe se prema vama odnositi grubo sve dok ne bude nedvojbeno utvren vaπ identitet, a situacija u potpunosti razjaπnjena. Moæda vaπa situacija nikada neÊe biti razjaπnjena. Dobro zapamtite: sigurnost je u broju. Izbjegavajte izlaziti sami. Kad vozite, pridruæite se konvoju. Sprem nik za gorivo mora biti uvijek barem napola pun. Ako 14
vozite autocestom, dræite se srednje trake; tako je teæe natjerati vas da skrenete. Izbjegavajte voænju zabaËe nim seoskim putevima i opasnim gradskim kvartovi ma. *** “Prespavat Êeπ ostatak æivota”, kaæe mi. “Tko se ne probudi prije zore na prvi dan Tafsuta, neÊe se probuditi do kraja æivota.” Tafsut je kabilsko proljeÊe. U planinama Djurdjure proljeÊe poËinje rano, veÊ u veljaËi. Ne znam koliko je vremena proπlo otkad sam ovdje. “Zar je proπla Ëitava godina?” pitam. Po tko zna koji put kaænjena mrakom, s krpom na oËima, ne mogu odrediti ni koje je doba dana. Leæim u polusnu. Ruka preko mojih usta zadnje je Ëega se sje Êam, i trzaj glave u stranu, nakon Ëega je i moj vrat mogao biti prerezan na isti onaj rutinski naËin na koji su bili zaklani ostali, toga travnja. *** ToËno znam datum: bilo je to 20. travnja, na godiπnjicu pobune. Jednostavno su nas izvukli iz vozila. Tek πto smo se probili iz gomile obezglavljene suzavcem, nismo takoreÊi ni izaπli iz grada, odakle smo trebali krenuti dalje iz okruga Tizi-Ouzo, dvadesetak kilometara na sjever prema selima i svetiπtu Sidi Belua. Iz naπe ekipe 15
prvo je snimatelj pao na koljena kao zaklano govedo. Moje dugo, besmisleno, dvostruko zarobljeniπtvo poËelo je s dlanom preko usta, nakon Ëega je uslijedio trzaj vrata i vreÊa na glavi. Ponekad, zapravo sve ËeπÊe, imam dojam da mi je ta prokleta vreÊa i dalje nataknuta preko oËiju i osjeÊam kako mi se lijepi za usnice pri svakom udahu. Budim se s krpenom teæinom na licu. Mrak me prati Ëak i kad jasno vidim. Ako je iπta dobro proizaπlo iz onoga πto mi se dogodilo, onda je to vjeπtina kojom po potrebi aktiviram obrambeno sljepilo. Dok gledam, odbijam vidjeti. To je moja burka. To je ta lekcija koju sam tamo nauËila. Tako izbjegavam odgovornost. To mi napokon daje osjeÊaj slobode. Kad kaæem sloboda, mislim na apsolutnu slobodu ∑ onu koja dopuπta nesretnom malom Ëovjeku da skapa nizaπto, daleko od rodnog kraja, kao sluËajna, kolateralna ærtva, bez herojske iluzije da umire za neki ideal, za svrhu veÊu od sebe. A ta svrha, tjeπim se, ona negdje postoji, da, stvarno postoji, kao Vrata Ëuda zabijena u pjeπËanu dinu, samo πto na kraju uvijek bude iznevjerena, pretvorena u jeftinu laæ, banalnu do boga i natrag, i prodana, u doslovnom smislu, zajedno s ljudima. *** Moæe se umrijeti bilo gdje. Nekako se uvrijeæilo miπ ljenje da je to najbolje obaviti u vlastitoj zemlji. SjeÊam se poËetka rata u Hrvatskoj: topniËke vatre, taktiËki rasvijetljena neba prije bombardiranja, odbrojavanja 16
minuta πtopericom poËevπi od na radiju javljenog vremena polijetanja bombardera do prve eksplozije; sjeÊam se prvih tenkova u æitu, prvih spaljenih sela, prvih ruku vezanih æicom, prvih prerezanih vratova, prvih iskopanih oËiju, prvih nanizanih uπiju, prvih odrezanih sisa, prvih crijeva rasutih granatom, prvih glava razbijenih kundakom, prvih kokoπi zabavljenih kljucanjem mozga u rano jutro nakon pokolja, prvih redova raskreËenih æenskih bedara, zatim drugih, treÊih, Ëetvrtih, tko zna kojih po redu nizova tih neimenovanih æena s bedrima drhtavim u krvi i prvih boca smrskanih izmeu guzova, prvih plodova iπËupanih iz trbuha trudnica i prvih πte naca uπivenih u njihove ispraænjene utrobe i prvih kuÊ nih greda u plamenu za koje nam se tada Ëinilo da su spontano nastali goruÊi znakovi kriæa koji Êe nam posvijetliti put iz tog pakla, pa smo plakali toplim suzama nade. I novina se sjeÊam, kako sam ih skupljala da se ne zaboravi kako je to toËno bilo i kada je bilo, kojeg dana i sata, gdje, i kako su se zvali oni Ëija sam lica mislila da Êu zauvijek pamtiti. Izrezivala sam, podcrtavala i zajedno s ocem slagala listove jedne na druge i dræala prst na mjestu Ëvora dok ih je on konopcem vezao u snopove. Na kraju, veÊ 1993. godine ∑ sve sam spalila. I otiπla. *** Najbolje je umrijeti uzalud. Daleko od svrhe i svega ostalog. Kad bolje pogledaπ, tako se i æivi ∑ zapisala sam u dnevnik. 17
*** Pridruæila sam se onoj istoj ekipi koja je po Hrvatskoj i Bosni skupljala materijale za dokumentarac. Netko im je rekao da bi trebali sa mnom razgovarati i tako smo se sastali. Dugo sam govorila u kameru. “Moæete li opisati πto su vam tamo radili?” upitao je Sylvain. Isti onaj kojeg su 1995., nepune dvije godine poslije, na alæirskoj cesti, izvukli iz dæipa i zaklali pred mojim oËima na izlazu iz grada Tizi-Ouzo. To njegovo pitanje kao da je palo s neba. “Gdje?” “Samo polako.” Zbunila sam se. Mislio je da oklijevam jer mi je teπ ko. “Znam da vam nije lako izgovoriti ...” “©to?” prekinula sam ga. Priπla je redateljica: “Moæemo snimiti samo audio ako vam je neugodno gledati u kameru dok govorite o tome. Za to vrijeme Êemo puπtati arhivske snimke.” Tek tada sam shvatila da je doπlo do nesporazuma. Dobrih deset minuta njihove paænje i mojeg daha bilo je potroπeno uzalud. “Ali vi ste ipak bili silovani?” upitala je ta mlada æena s neskrivenom nervozom u glasu. “Ne”, odgovorila sami i zastala kao da razmiπljam. “Ne joπ.”
18
“Onda oprostite”, rekla je umorno. “Sylvan, briπi to!” Prezrela sam njih i njihovu voajersku misiju u kojoj kao da se sabrala sva potkoæna nadmoÊ genetskog koda potomaka bivπih kolonijalista. OsjeÊaj gnuπanja nije me sprijeËio da pristanem na drugi oblik suradnje. U poËetku sam pomagala u prijevodu, zajedno smo putovali po izbjegliËkim naseljima, poslije smo se zbliæili. Bili su to, sve u svemu, obiËni, srdaËni ljudi koji su obavljali svoj posao kako su najbolje znali. Kad se ukazala prilika da s njima otputujem u Alæir, nisam previπe razmiπljala: novac je bio presudan. To je bilo moje logiËno objaπnjenje: tako sam sama pred sobom opravdala odlazak. Danas mislim da su razlozi bili psiholoπki, a ne egzistencijalni, da su imali veze s razoËaranjem koje je u meni raslo postojanim tempom i samo je Ëekalo trenutak kad Êe se preliti preko ruba moje male dræave kao iz vodokotliÊa kojem je popustio ventil i otisnuti me na puËinu velike svjetske kloake. *** ©estog veljaËe u gradu Tizi-Ouzo netko je ispalio πaræer metaka u kavani, zatim je u drugoj podmetnuta bomba. Petnaestoga je predsjednica berberske æenske udruge, s kojom sam razgovarala nekoliko dana ranije, upucana u glavu, dvadeset prvog je blokiran ulaz u sveuËiliπte da se sprijeËe studentske demonstracije. Onda je dva-
19
deset i drugog oæujka ubijeno sedmero militanata, pa je trideset i prvog eksplodirao automobil-bomba. »ak i kad svjedoËenje zla postane navikom, svako toliko s vrha ledenog brijega svete ravnoduπnosti odlomi se po komad, po jedna oπtra siga boli i raspe se pred nogama, na banalnom putu kojim nas vodi rutina preæivljavanja. ©to je na tom putu postigla æena prosuta mozga? Sva pitanja koja smo joj mogli postaviti bila su od samog poËetka vaænija od njezinih odgovora. Tim pitanjima nije ni trebao odgovor. Izricanje istine unosi nemir. U temelju komunikacije s njom bio je nesporazum, uostalom kao i u onoj izbrisanoj snimci razgovora koji sam vodila s tim istim ispitivaËima da bih napokon, u Ëinu samoubilaËkog prezira spram sebe i Ëitavog svijeta, postala dio njihova tima. Osjetila sam da je razlika izmeu mene i nje samo u tome πto æena prostrijeljene glave viπe nije morala odgovarati, a mene viπe nitko niπta nije pitao. To πto se dogaalo, o Ëemu smo pisali, πto smo snimali, nije me se moralo neposredno ticati, jer sve je veÊ bilo vieno ∑ tamo odakle sam doπla. Ne mogu reÊi da nisam bila svjesna svake pojedinosti, svakog aspekta besmislene situacije u kojoj sam se naπla i bilo me strah, priznajem, najviπe od svega bojala sam se da je nadnica za taj moj strah preniska i da Êu dvostruko potvrditi uzaludnost svega πto postoji u meni i oko mene; stradati sramotno daleko od one grobne parcele koju Ëuvaju kosti mojih predaka, izbjeÊi jednom ærvnju i pasti u drugi ærvanj za usitnjavanje ideala.
20
O autorici
Sibila Petlevski, knjiæevnica i znanstvenica roena 11. svibnja 1964. godine u Zagrebu. Diplomirala kompa rativnu knjiæevnost i engleski jezik s knjiæevnoπÊu na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu (1988.), te magistrirala (1991.) i doktorirala (1996.) na istom fakultetu s temama iz podruËja teatrologije. Predaje dra matologiju na Akademiji dramske umjetnosti SveuËiliπta u Zagrebu. Ëlanica Upravnog odbora Meunarodnog PEN-a, dopisna Ëlanica francuske pjesniËke akademije L’Académie Mallarmé. Poezija i proza prevedene su joj na desetak svjetskih jezika. Dobitnica godiπnje Nagrade Vladimir Nazor za knjiæevnost 1993., Nagrade Petar BreËiÊ za teorijsku dramaturgiju 2002. godine. Autorica knjiga poezije Skok s mjesta (1990.), Sto aleksandrijskih epigrama (1993.), Babylon (2000.), He avy Sleepers, (2000.), Libitina (2002.) i Spojena lica (2006.) i romana Francuska suita (1996.), Koreografija patnje (2002.), NoÊni trening (2006.), te više znanstvenih knjiga.
277
278
Sadržaj
VRATA TAJNE Prélude
5
LEONARDOV PROZOR Allemande
39
VERONESE ZELENO Courante
57
DELFINOV POTPIS Sarabande
159
FANTASTI»NI SOIRÉE Menuet
191
POSTAJA PIERREFITTES Gigue
201
O autorici
277
279
Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura i korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Kratis, Sveta Nedelja Godina izdanja 2007., studeni (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-037-1 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 649534 Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
www.fraktura.hr E-mail: fraktura@fraktura.hr Tel: +385 1 335 78 63; Fax: +385 1 335 83 20
280
281
282