Moj život

vladimir velebit moj Ĺživot

I

Moj Ĺživot

II

vladimir velebit moj Ĺživot

vladimir velebit moj Ĺživot

III

Vladimir Velebit

Moj Ĺživot uredio i napisao predgovor Tvrtko Jakovina

Fraktura

IV

vladimir velebit moj život

© Vera Velebit i Fraktura, 2016. © za predgovor Tvrtko Jakovina i Fraktura, 2016.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-801-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 944173

vladimir velebit moj život

V

Sadržaj Velebit Titove diplomacije VII Bibliografija XXIX Nešto o početku 3 Rano djetinjstvo 31 Zagreb, 1919.

57 Čakovec – U građanskoj školi 63 Varaždinska gimnazija 79 Univerzitet 101 Sudac 193 Zagreb, politički aktivizam i odlazak u partizane 209 Foča (travanj – svibanj 1942.)

271 Izlet u Hercegovinu – početak lipnja 1942 289 Dugački marš prema Bosanskoj krajini (svibanj – lipanj 1942.)

297 Oficir za vezu s britanskom vojnom misijom 349 London, 1944.

389 Beograd, 1945. godine 443 Povećanje obitelji 475 Rezolucija Informbiroa i odlazak iz vanjskih poslova 495 Povratak u operativu 511 Na dužnosti u Velikoj Britaniji 543 Povratak u Beograd 567 Ženeva 601

VI

U aktivnoj mirovini Povratak u Zagreb Kazalo imena O autoru

vladimir velebit moj Ĺživot

645 755 797 811

vladimir velebit moj Ĺživot

Vladimir Velebit Moj Ĺživot

1

2

vladimir velebit moj Ĺživot

vladimir velebit moj život

3

Nešto o početku Već se godinama borim sam sa sobom i mišlju trebam li za svoje unuke napisati ono što znam i čega se sjećam o svojoj obitelji ili ne. Je li to zaista važno? Moje vrijeme sada više ne košta ništa. Nemam više nikakvog zaduženja, ne moram raditi za svoje uzdržavanje. Sasvim je svejedno kako ću utrošiti vrijeme do svoje smrti.

Potječem iz malograđanske porodice. Građanstvo u njoj je novo, tek stečeno. S jedne je strane seljačko podrijetlo prilično blizu. Moj jedan pradjed s majčine strane bio je još pravi seljak koji je svoju zemlju sam obrađivao. A ni s očeve strane nisam mnogo dalje odmakao. Tu je moj čukundjed bio još pravi seljak. A s druge strane umiješali su se trgovci i činovnici, tako da je iz te mješavine ispala ona smjesa koju je dosta teško točno definirati. Treba li je nazvati malograđanskom ili činovničkom? Svakako je tipična za period urbanizacije i brzog prijelaza seljaštva u gradove koji obilježava 19. i 20. stoljeće na jugoistoku Europe.

Dokumentima je utvrđeno da je zadruga Velebita početkom 19. stoljeća živjela u selu gornja Pastuša na Baniji. Pastuša pripada općini Jabukovac i nalazi se u petrinjskom kotaru. Selo leži na južnim obroncima Petrove Gore. Kao većina seoskih zadruga i zadruga porodice Velebit raspala se tijekom 19. stoljeća. Moj čukundjed Josif još je živio i radio u zadruzi, dok je njegov sin a moj pradjed Ilija izašao iz zadruge i sudjelovao u njenom dijeljenju.

O Josifu znam samo da je bio kaplar u Drugoj banskoj graničarskoj pukovniji. Imam pismenih dokumenata o tome da je bio u ratovima

4

vladimir velebit moj život

koje je Austrija vodila protiv Francuske u sjevernoj Italiji na prijelazu između 18. i 19. stoljeća. I on je, siromah, bio austrijska topovska hrana u njenim čestim i po pravilu neuspješnim ratovima. Dijelio je sudbinu mnogih svojih zemljaka, graničara, da žrtvuje svoj život, svoju mladost i zdravlje za njemu nedostupne ciljeve takozvanih habsburških interesa. Graničarska vojska bila je u 18. i 19. stoljeću glavni i najčvršći dio austrijske vojske. Srpski i hrvatski graničari u tom su razdoblju sačinjavali oko dvije trećine cjelokupne austrijske vojske. Bili su najjeftiniji vojnici tako da je, kako kažu, Napoleon bio oduševljen tim austrijskim modelom.

Josif Velebit na dan 31. prosinca 1800. teško je ranjen na sedlu Tonale za vrijeme jedne manje borbe između graničara i Napoleonovih vojnika.

Tonale je u Valtellini nedaleko današnje granice između Italije i Švicarske. Ježim se pri pomisli koliko je teških marševa izdržao moj jadni predak dok je iz Pastuše došao sve do granice Švicarske, da mu tamo francuska kugla razmrska nogu. Iz pričanja moga djeda Dušana znam da je mom Josifu tada amputirana noga te se vratio u rodnu Pastušu živ, izmučen, ali bez jedne noge. On sigurno nikad nije doznao kakvim je dinastičkim interesima poslužilo da se njemu, zdravom i mladom seljaku s Banije odreže noga. Bez noge nije više bio u stanju obavljati teške seljačke poslove. Invalid graničarske vojske nije morao postati prosjak, kao što je to bio običaj u većini tadašnjih vojska. Zadruga se brinula za njegovo izdržavanje, a postavljen je za čuvara šuma. Dodije­ ljen mu je i konj da bi lakše mogao obavljati svoj novi posao. U njemačkim dokumentima je njegovo zvanje nazvano Berittener Waldaufseher, što odgovara mom opisu. Ne znam je li bio oženjen prije odlaska u Italiju. Ima dokaza o tome da je postao otac četiriju sinova. Najstariji Ilija rođen je 1805., njega slijede Nikola rođen 1810., Petar rođen 1822. i konačno Pavao 1826. Neobjašnjeno ostaju veliki razmaci između rođenja tih sinova. Možda se više puta ženio, pa su sinovi rođeni od više žena? To nisam uspio ustanoviti. Mene zanima samo prvi i najstariji sin Ilija jer je on moj pradjed. On je kao i svi drugi krajišnici s osamnaestom godinom počeo svoju vojničku karijeru. Prošao je sve činove od običnog vojnika pa sve do kapetana. Time je završio svoje službovanje

vladimir velebit moj život

5

u graničarskoj vojsci. Pronašao sam da je u dva navrata sudjelovao u ratovima u sjevernoj Italiji i to 1848. i 1857., dakle u ratovima protiv Pijemonta i onom protiv Francuza pod Napoleonom III. Izgleda da je i on bio ranjen, ali o tome ne znam ništa pobliže. Za razliku od svog oca, koji je pohvaljen za hrabrost u borbama s Francuzima, izvještaji o njegovom držanju pred neprijateljem govore samo o tome da je izvršavao svoju dužnost. Nadam se da je bio razumniji od svog oca i da se nastojao vratiti u rodnu Pastušu s objema nogama. Ima podataka i o tome da je sudjelovao u borbama protiv pobunjenih Mađara 1848.

Sigurno je da je poslije tih ratova službovao u rodnom kraju i da je kupio kuću na periferiji grada Petrinje. Bila je to drvena kuća sagrađena od hrastovine kao što su to bile gotovo sve kuće u onom kraju. Sigurno je bila na periferiji grada jer mi je moj djed Dušan pričao kako je njegova majka Katarina branila kuću od turskih napadača kad je jednom pradjed bio odsutan u ratu. Ta je priča potvrđena od Adama Pribičevića koji je u jednom svom članku u Srpskom književnom glasniku govorio o hrabrosti svoje tetke, kapetanice Velebit, koja je djecu i kuću branila i obranila pucajući s raznih prozora na turske napadače koji su dolazili iz bliske Bosne. Mislim da je hrabra Katarina bila druga žena Ilijina.

Ona je bila kći Waldaufsehera Bijelića iz Dvora na Uni. Imala je još jednu sestru Kristinu. Kristina je bila mnogo mlađa od Katarine i udala se za učitelja Pribičevića. Od nje potječe dinastija Pribičevića počevši od najstarijeg sina Valerijana, episkopa, drugog sina Svetozara, profesora i poslije potpredsjednika vlade SHS i jednog od osnivača bivše Jugoslavije, pukovnika Milana, hrabrog vojnika a u isto vrijeme sanjara i romantičara, te najmlađeg Adama, novinara i političara. Adam je pod starost, postao zaslijepljeni nacionalist i završio kao jedan od političkih savjetnika i istomišljenika Draže Mihailovića.

Izgleda da Ilija nije imao djece u svom prvom braku. Katarina mu je rodila 1851. sina Dragutina poslije kojeg je brzo slijedio drugi sin Dušan, rođen 1853. i to 5. ožujka. On je počeo seriju rođenih početkom ožujka u našoj porodici. U naše “martovce” spadaju moj sin Duško rođen 8. i moja unuka Ksenija rođena 6.

6

vladimir velebit moj život

Dušan je imao još jednog mlađeg brata Josifa i mlađu sestru Jelenu.

Jedino je Jelena, osim djeda Dušana, doživjela starost. Ona se udala za profesora Kremu, Hrvata, i rodila mu četiri kćeri i dva sina. Živjeli su u Zagrebu u Reinerovoj* ulici, a poslije smrti Kreme tetka Jelena se preselila u Gornji grad na Markov trg. Sve do njene smrti ona je bila središte porodice. Kod nje se svaki član uže ili šire obitelji, kad je došao u Zagreb morao javiti barem jedanput tjedno. Bila je vatrena Srpkinja i svi oni članovi obitelji koji su bili pravoslavni mogli su biti sigurni da će uživati njenu posebnu pažnju i ljubav. Od njene četiri kćeri samo se jedna, Ljuba, udala za Srbina. A i ona je ostala bez djece. Tako da je čitavo izravno potomstvo tete Jelene bio hrvatsko. Uvijek sam imao dojam da je teta Jelena posebno voljela moju sestru Kseniju i mene, jer smo bili potomci njenog jedinog preostalog brata Dušana.

Moj djed Dušan rodio se u selu Kuljanima, banijskom selu blizu tadašnje turske granice u kojem je njegov otac Ilija u to vrijeme vjerojatno službovao. Iz djedovih priča proizlazi da su se oni doista brzo preselili u Petrinju, jer je djed već osnovnu školu polazio u Petrinji. Koliko je Banija bila militarizirana, može se zaključiti već iz okolnosti da je škola u kraju nastanjenom isključivo Srbima i Hrvatima bila na njemačkom jeziku i da su djeca već od prvog razreda morala učiti kako rukovati oružjem. Djed mi je govorio da je kundak puške, kad mu je visjela na ramenu, strugao po zemlji. Djed nije bio jako visok rastom, a tadašnje puške bile su dugačke i teške. Nošenje tako glomazne puške morala je biti prava muka za djecu iz osnovne škole. Djed Dušan bio je prvi od Velebita koji je prošao puni školski ciklus. Četiri godine osnovne škole, isto toliko niže gimnazije i na kraju četiri godine vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt). Ipak, smatram da je njegov otac Ilija taj koji je ostvario skok iz niže u višu klasu, on se rodio seljak a umro je kao oficir, kapetan, dakle malograđanin. Poslije završene osnovne škole djed je morao imati deset ili jedanaest godina. Pala

*

Danas Žerjavićeva ulica. (op. ur.)

vladimir velebit moj život

7

je odluka da će on nastaviti svoje obrazovanje. Znam samo da je Dušan bio jedini od Ilijinih sinova koji je poslije osnovne škole nastavio školovanje i koga su usmjerili na vojničko zvanje. Poslan je u Rijeku gdje se nalazila niža vojna realka (Militär Unterrealschule). Morao se rastati od roditelja, braće i prijatelja i poći u daljinu iz koje se možda neće nikada vratiti. Nisam siguran je li ikada više vidio svoje roditelje. Djed je morao nastaviti školovanje samo zato što su vojne škole za djecu oficira bile besplatne. Inače se Ilija ne bi mogao osmjeliti da pošalje sina na više školovanje.

Iz Petrinje za Rijeku djed je dijelom išao pješice, a dijelom se vozio nekim vojnim konvojem. Iz nekih razloga škola je 1866. premještena iz Rijeke u Melk na Dunavu u Gornjoj Austriji. Godinu sam ustanovio jer mi je djed rekao da je bio u Melku za vrijeme Austrijsko-pruskog rata. U tom ratu Bavarska je bila saveznik Austrije. Pored Melka vodila je željeznička pruga kojom su putovali vlakovi s bavarskim trupama na njihovom putu na sjever – prema Pruskoj. Djed mi je to pričao u drugoj formi. On mi je govorio da su se on i njegovi drugovi čudili što bavarski vojnici imaju svi nekako okrugla lica i nemaju kosu, kad su virili iz prozora prolazećih vlakova. Najzad su dječaci utvrdili da to zaista nisu bila lica, već stražnjice Bavaraca. Ondašnji vlakovi nisu imali nužnike, pa su se morali natrčati kroz prozore. Ta djedova anegdota pomogla mi je da točno utvrdim vrijeme njegovog školovanja u Melku.

Njegova škola je privremeno bila smještena u velikom zdanju cistercitskog sa­mostana. Zgrada stoji još i danas na obalama Dunava i spada među najmarkantnije građevine na srednjem Dunavu.

Poslije Melka djed je poslan u najbolju i najčuveniju austrijsku vojnu školu u akademiji Marije Terezije u Bečkom Novom Mjestu. Godine 1872. uspješno je završio akademiju i postavljen je 17. kolovoza 1872. za potporučnika u 12. ulanskom puku, čiji je počasni pukovnik bio kralj Franjo II., vladar obiju Sicilija. Ne mislim da je djed tražio da ga pošalju u konjicu, i to u puk u kojem su oficiri većinom bili plemići. On je raspoređen tamo po ključu uspjeha u vojnoj akademiji. Premda nije bio među prvima, nalazio se ipak u prvoj polovini pitomaca, pa je automatski poslan u konjicu. Djed je uskoro uvidio da sa svojom plaćom bez

8

vladimir velebit moj život

dodatnih prihoda od kuće ne može nastaviti služenje u tom elitnom puku. Morao je nabaviti konja, sedla i svu drugu opremu, a nije imao sredstva da sve te potrebne stvari nabavi. Ne znam da li mu je bilo žao, o tome mi nikad nije govorio, ali poslije nekog vremena morao je tražiti premještaj iz konjice u pješadiju. Mislim da je još kao potporučnik premješten u 16. pješadijski puk koji se nalazio u Hrvatskoj. Sredinom sedamdesetih godina morao je nekako doći u Trst. Nisam siguran je li tamo bio garnizon jednog dijela njegovog puka ili je došao kao na­ stavnik u vojnu školu. Znam, iz pričanja, da je nekoliko godina bio nastavnik geografije u nekoj vojnoj školi. Nagađam da je sredinom sedamdesetih godina došao u Trst jer je tamo živjela moja baka Jelisaveta Marno von Eichenhorst. Ona je rođena 1857. pa je sredinom sedamdesetih imala oko dvadeset godina. Pojavio se odmah teško rješiv problem polaganja kaucija. Austrijske vojne vlasti dobro su znale da oficirske plaće nisu dovoljne za podmirenje troškova jedne porodice na onoj visini društvenih standarda koji je po njihovom mišljenju bio obavezan za carskog oficira. Radi osiguranja potrebne visine prihoda za jednu oficirsku obitelj donijeli su propis da se niži oficiri ne mogu ženiti ako ne polažu kao garanciju ili kauciju određenu svotu novaca čiji će kapital, odnosno prihod od tog kapitala, omogućiti oficiru i njegovoj obitelji da živi na višem nivou. Na taj način prisiljavali su mlađe oficire da se žene djevojkama iz imućnih kuća, propisali im da provode život na višem nivou, a da to ništa ne košta vojni budžet ili državnu blagajnu. Već sam govorio o tome da je djed bio iz vrlo siromašne porodice i da je morao promijeniti rod oružnih snaga jer nije bio u stanju sa svojom plaćom podmirivati troškove života konjičkog oficira. Nažalost, i baka Jelisaveta bila je iz siromašne porodice. Njen otac bio je, u doba kad se upoznala s djedom Dušanom, general-major mornaričke pje­ šadije u miru. No on, osim svoje penzije, nije imao ništa nego još dvije kćeri. Najstarija Ema bila je razvedena, dok je srednja Virdžinija bila udata za nekog gospodina Protivenskog, koji je kao mlad mornarički oficir morao napustiti mornaricu jer ni on, a ona još manje, nije imao sredstava za potrebnu kauciju. Prešao je u građansku službu i zaposlio se u dvorskoj kancelariji u Beču. Sve to nije pomoglo da Dušan i Jelisaveta

vladimir velebit moj život

9

riješe svoj problem i uklone veliku prepreku svojoj ljubavi i sreći. Zanimljivo je da je austrijska imperijalistička politika pomogla da se dosta brzo i lako riješi taj veliki problem. U drugoj polovini 19. stoljeća austrijske političke aspiracije premjestile su se sa zapada na istok.

Austrijska vlada požurila se ostvariti pravo zaključeno na Berlinskom kongresu. Počela je odmah s vojnom okupacijom priželjkivanih područja. Zanimljivo je kako je taj važni političko-diplomatski događaj u tadašnjoj Europi povezan sa sudbinom naše porodice. Može se čak postaviti pitanje da li bi se loza Velebita nastavila onako kako se to zaista dogodilo da nije došlo do okupacije Bosne. Evo zašto. Za upravljanje i umirenje tek okupirane Bosne Austriji je bio potreban admi­ nistrativni aparat kojim nije raspolagala. Moralo se pronaći tisuće obrazovanih ljudi lojalnih Austriji, a podobnih da se služe narodnim, srpsko-hrvatskim jezikom. Takav rezervoar kadrova postojao je samo u činovničkom aparatu Hrvatske i u austrijskom oficirskom koru u kojem su služili mnogi oficiri podrijetlom iz hrvatskih ili srpskih porodica. Kako bi privukli poznavatelje srpsko-hrvatskog jezika da se prijave na službu u novookupiranim područjima, davane su različite privilegije. Jedna od ponuđenih privilegija bila je suspenzija propisa o kauciji prilikom ženidbe mlađih oficira. Djed Dušan uvidio je kako je time i njemu pružena jedinstvena prilika da se oženi svojom odabranicom. Tražio je i dobio premještaj u novu austrijsku žandarmeriju u Bosni. Istina je da je njegova karijera išla silaznom putanjom. Od elitnog konjanika postao je pješak, a od pješaka provincijski žandar.

No to je bio jedini način da ostane oficir i da se u isto vrijeme oženi siromašnom djevojkom.

Prema dokumentima u našem posjedu, djed je sredinom 1879. zatražio dozvolu da se ženi uz dispenzaciju inače potrebne kaucije. Rješenje je moralo razmjerno brzo stići, jer su se siječnja 1880. vjenčali Dušan i Jelisaveta.

Otac moje bake Jelisavete bio je Austrijanac, mislim da je bio pod­ rijetlom iz Donje Austrije. Imao je još četvero braće i svi su postali austrijski oficiri. Dakle, tipična činovničko-oficirska familija. Prema

10

vladimir velebit moj život

mojim podacima, braća su završila karijere u činovima između majora i pukovnika, jedino je moj pradjed postigao generalski čin. Služio je u austrijskoj mornaričkoj pješadiji. To je bila iskonska forma jedinica koje danas Amerikanci nazivaju marines. Bila je to elitna pješadija koja je činila dio posade broda i stupala bi u borbu kod operacija iskrcavanja ili tijekom pomorskih bitaka, kad bi brodu uspjelo da posebnim kukama privuče i fiksira neprijateljski brod i pošalje svoje borce – pješake da preskoče na palubu neprijateljskog broda te ga zarobe ili unište.

Pradjed, čije je krsno ime bilo Adolf, morao je u mladosti služiti u Boki kotorskoj. Samo tako mogu objasniti zašto se oženio Bokeljkom, mojom prabakom Agnezom rođenom contessa Smechia. O porodici Smechia znam vrlo malo. Vjerojatno su se isprva zvali Smečić, ali kad su se pod mletačkim gospodstvom potalijančili promijenili su prezime u Smechia. Bili su podrijetlom iz Baošića gdje su posjedovali skromnu kuću važno proglašenu dvorcem. Od venecijanske republike su, iz meni nepoznatih razloga izdignuti u plemstvo i dobili titulu conte. Vjerojatno su prije bili imućni. Baka Jelisaveta mi je više puta govorila kako je njen pradjed ili djed prodavao velike količine srebrnog posuđa po težini. Ako je ta priča istinita, onda svjedočimo tome da su Smechie početkom 19. stoljeća bili još imućni, ali da su iz nekih razloga osiromašili tako da su bili prinuđeni prodati svoju srebrninu. Sigurno je da su bili slavenskog podrijetla, jer su svi uz talijanski vrlo dobro govorili i srpsko-hrvatski.

Kad govorim “svi”, mislim na rođake moje bake, Emilija i Atilija. Njih sam upoznao kao dijete u Beču. Oni su bili visoki činovnici u austrijskoj činovničkoj hijerarhiji. Emilio je bio sudac austrijskog vrhovnog suda za Dalmaciju, a poslije sloma Austrije prešao je u Zagreb gdje je bio sudac Stola sedmorice, odjela za Dalmaciju. Bio je veseo i duhovit čovjek, uvijek spreman na šalu. Premda je sigurno bio prešao pedesetu godinu kad smo mama, moja sestra i ja došli u Beč 1915., on je uvijek našao vremena da se sa mnom našali, nešto mi prijateljski kaže ili mi ispriča neku veselu pričicu. Bio je oženjen Bečankom, vrlo obrazovanom gospođom koja se zvala Olga. Odlično je svirala klavir. Ljubav za glazbu zbližila ju je s mojom majkom, također dobrom pijanisticom. One su često, da ne kažem redovno, zajedno četveroručno svirale. Divni,

vladimir velebit moj život

11

venecijanski tabernakul, koji je kod Vladimira, potječe iz njegove kuće.

Njegov mlađi brat Atilio bio je hrom. I on je daleko dotjerao u činovničkoj hijerarhiji. Bio je dvorski savjetnik u ministarstvu financija.

Imao je sina koji se oženio nasljednicom najveće austrijske tvornice šešira i koji se iz Beča preselio u Milano, a mislim da je imao i kćer koja je postala odvjetnica u Beču. Zanimljivo je da oni nisu pokušali svoje manje vrijedno venecijansko plemstvo zamijeniti austrijskim. Možda su bili tako pametni da im do toga nije bilo stalo. Ako još ima potomaka porodice Smechia, oni žive u Italiji, bilo u Milanu ili Rimu.

Pradjed Adolf Marno izrodio je sa svojom ženom tri kćeri. Najstarija Ema imala je dosta buran i, za one malograđanske uvjete u kojima je živjela i odrasla, neobičan život. Meni su samo poznati neki fragmenti. Čini se da je bila udana za jednog mornaričkog oficira, ali se zaljubila u veoma stasitog i lijepog no veoma ograničenog kolegu svog muža.

Njen ljubavnik zvao se Lazar Sukić, a poslije je podignut u plemstvo i dobio predikat “von Sukić”. Podrijetlom iz jedne srpske porodice iz Srijema, on je cio svoj život proveo služeći austrijsku mornaricu i završio je kao kontraadmiral i komandant pulskog mornaričkog arsenala.

Napuštanje muža radi ljubavnika bio je strašan skandal u ono doba.

Sirota teta Ema nije izgubila samo muža i zajednički stan, već ju je njen otac Adolf, čovjek vrlo konzervativnih nazora, otjerao iz roditeljske kuće. Teta Ema je bila hrabra žena, njena je ljubav bila duboka i ona nije klonula. Zarađivala je svoju koricu kruha šivanjem i vezenjem. I tako je na rubu bijede čekala da joj prvi muž umre, da bi se tek 1916. pod starost udala za Lazara. Ja sam je upoznao tek 1914. kad nas je mama, poslije izbijanja Prvog svjetskog rata, iz Temišvara dovela kod bake Ide, svoje mame, u Trst. Sukićevi su imali vrlo lijep stan na Piazza Venezia u Trstu. Moja sestra Ksenija i ja bili smo svake nedjelje pozvani kod Sukićevih na kavu i Kugelhupf *. Taj kolač pekla je njihova odlična kuharica Marija, rodom iz Maribora. Marija se uvijek ponosila svojim

*

Njem. Kugelhupf, kuglof, kolač okrugla oblika. (op. ur.)

12

vladimir velebit moj život

bratom koji je bio policijski narednik, Wachtmeister, u Mariboru. Moram spomenuti da je Sukić bio i moj krsni kum. Čitao je samo bečke novine “Neue freie Presse” i stalno govorio kako će uskoro Europa biti preplavljena od Kineza. Tu tezu su tada zvali die gelbe Gefahr – žuta opasnost. Bila je prilično rasprostranjena teza u koju je vjerovao i njemački car Wilhelm. Premda je na austrijskim ratnim brodovima Sukić posjetio sve kontinente, on nije znao zanimljivo pričati o svojim putovanjima. Uvjeren sam da je bio vrlo dobar čovjek, ali kako sam već spomenuo, vrlo ograničen. Brak im je bio savršen. Teta Ema je to tumačila svojom potpunom podložnošću svim njegovim željama. Imala je običaj pričati da, kad bi ponijela kišobran u šetnju, odmah bi ga otvorila ako bi Lazo rekao da pada kiša, a ustvari je sijalo toplo sunce. Ema je umrla prije svog Laze. Život Emine mlađe sestre Virdžinije bio je vrlo jednostavan i tih, bez dramatskih okreta. I ona se mlada udala za jednog mornaričkog oficira.

Govorili su da je sudjelovao u velikoj bici kod Visa. U bici je austrijska mornarica sa zastarjelim brodovima pod komandom admirala Tegetthoffa potpuno porazila talijansku flotu, opremljenu modernim bro­ dovima, ali slabo vođenu. Virdžinijin zaručnik morao je napustiti mornaricu jer ni oni nisu imali novaca da polože potrebnu kauciju.

Prešao je u civilnu službu i postao činovnik carske kancelarije u Beču.

Bio je boležljiv i umro je dosta rano. Tetka Virdžinija nastavila je živjeti u Beču u Mariahilfer Straße, sve do svoje smrti. Kod nje je kao podstanar živio njen šogor Artur Protivenski. Miran gospodin, prokurist u jednoj privatnoj firmi, bio je strastveni fotograf amater.

Ona je bila, slično teti Jeleni Krema, jedna od onih tetaka koje okupljaju članove rasute obitelji. Za vrijeme našeg boravka u Beču mi smo redovno odlazili k njoj i ondje susretali ostale članove obitelji.

O svom pradjedu, general-majoru austrijske vojske, znam da je bio sin carskog šumara Adolfa Marna zaposlenog na imanju carskog dvorca Laxenburg u blizini Beča. Vjerojatno je stari šumar dobro i uredno obavljao povjereni mu posao jer je za svoje zasluge zadobio plemstvo.

vladimir velebit moj život

13

Predikat mu je bio von Eichenhorst, što znači “hrastova šuma”. Iz tog se predikata lako može zaključiti da je plemstvo stekao vršeći posao povezan sa šumama. U obitelji se pričala anegdota o njegovoj bliskosti s carem Franjom I. jer su bili na ti. Jednom prilikom je navodno car bio nešto ljut na čukundjeda i rekao mu: “Marno, du Esel.”* Njegov portret, slikan od solidnog baroknog slikara Meyera, sada je u stanu moga sina Vladimira. Portret njegove supruge, koji je također kod Vladimira, ne predstavlja našu čukunbaku već drugu Adolfovu ženu.

Od Adolfova potomstva poznavao sam samo djecu jednog od njegovih sinova. Bilo ih je troje. Najstariji se opet zvao Adolf i bio austrijski artiljerijski pukovnik. Bio je neženja i naklonjen našoj obitelji, premda je bio gorljiv katolik. Ratovao je na jednom zaista neobičnom frontu.

Zapovijedao je artiljerijskom jedinicom poslanom u pomoć turskoj vojsci u Palestinu. Za vrijeme svog odmora u Beču često nas je posjećivao i pričao nam o Sueskom kanalu i doživljajima u borbi protiv Engleza.

Sjećam se da nam je iz Turske slao pakete sa živežnim namirnicama, jer je u to vrijeme Beč bio gladan. Imao je dvije sestre, a jedna je bila opatica, nadstojnica samostana u Beču, zvala se sestra Alfonza. I ona nas je pomagala hranom. Od nje smo dobivali neku vrstu šećernih bombona – fondana – koje nikako nisam volio, ali me mama tjerala da ih jedem jer su sadržavali šećer kojeg u Beču nije bilo. I sestra Alfonza je bila žrtva strogog propisa o potrebi kaucije za ženidbu mlađih austrijskih oficira. Kao djevojka zaljubila se u jednog oficira, ali nisu se mogli ženiti zbog pomanjkanja novaca, pa je ona otišla u samostan.

Drugu sestru nisam nikad osobno upoznao. Bila je poštarica u jednom malom mjestu u Donjoj Austriji.

Preko prabake Agneze Smechia u nekoj smo vrlo dalekoj rodbinskoj vezi s obiteljima Radoničić (u Ženevi živi jedan arhitekt iz te obitelji) i s obitelji Radimir (u Ženevi je Nada Radimir).

*

“Marno, ti magarče!” (op. ur.)

14

vladimir velebit moj život

Djed Dušan i baka Jelisaveta vjenčali su se u siječnju 1880. godine.

Pretpostavljam da baki Jelisaveti nije bilo lako kad je kao mlada žena stigla u zapuštenu tursku kasabu Derventu. Rođena u Veneciji ona je čitavu svoju mladost provela u Trstu. Spustiti se iz živog, mediteran­ skog i kulturnog Trsta u tužnu bosansku provinciju, svega godinu i pol poslije odlaska Turaka, za nju je moralo značiti pravi šok. Ne sjećam se, doduše, da se ikada tužila na vrijeme provedeno u Bosni. Baka nije govorila naš jezik. Naučila ga je za vrijeme života u našim krajevima, prvo u Bosni, a poslije u raznim garnizonskim gradovima Hrvat­ske.

Budući da baka nikad nije službeno učila srpsko-hrvatski, ona ga nije dobro znala. U prvom redu nedostajalo joj je poznavanje gramatike pa se borila s deklinacijama i konjugacijama. Nisam trebao reći da se borila, jer ona je veselo pričala i nije se ni najmanje brinula kako njen govor gramatički zvuči. Naučila je cijeli niz lokalnih turcizama koji su bizarno djelovali u njenom govoru. Kad sam već kod govora moje bake, moram reći da ona ni jedan jedini jezik nije potpuno savladala. Sigurno je polazila njemačke škole, pa se u njemačkom najbolje izražavala, ali ni njemački nije govorila bez grešaka. Sa sestrama je govorila i dopisivala se na talijanskom. No njen talijanski, premda vrlo tečan, vrvio je od venecijansko-tršćanskih pojedinosti. Koliko se sjećam, čitala je skoro isključivo knjige na njemačkom. Njena strast bilo je plemstvo i okrunjene glave Europe. Mislim da je poznavala genealogiju svih europskih dinastija. Znala je koja se princeza udala za kojeg princa, a osobito su je zabavljali ljubavni skandali među visokim plemstvom. Tragediju u Mayerlingu poznavala je iz mnogih različitih izvora. Nije prošao dan da nije neko vrijeme listala brojeve “Gotha Almanacha”. Imala ih je nekoliko. Mislim da je svake godine naručivala novi broj u kojem su bile evidentirane smrti i rođenja grofova i kneževa. Baruni i niže plemstvo nije ju toliko interesiralo. Znam samo da je često razmišljala bih li ja, kad odrastem, imao pravo postati carski komornik. Znam da je trebalo imati određeni broj predaka s plemićkim titulama, ali nikad nisam zapamtio koliko. Mene plemstvo nije nikada interesiralo ni u obitelji ni izvan nje.

Moj je dojam, prema pripovijedanju moje bake, da se ona dobro

vladimir velebit moj život

15

snašla. U Derventi je bilo još nekih obitelji s njemačkim kao razgovornim jezikom, kotarski liječnik i načelnik, pa mi se čini da je baka s njihovim damama uspostavila društveni kontakt i bila prilično zadovoljna. Već prve godine svog bračnog života, 5. listopada 1880., rodila je sina Ljubomira. On joj je bio i ostao jedino dijete. Ni ona nije imala prilike dugo se brinuti oko sina i njegovog odgoja. U oficirskim obiteljima podrijetlom s vojne granice nije se mnogo pitalo koju će karijeru izabrati sin. Bilo je prihvaćeno pravilo da će poći u vojne škole i spremiti se za vojno zvanje. Osim seljaka-graničara i trgovca, na granici je bio otvoren put za vrijednu i inteligentniju djecu samo u tri zanimanja.

Mogli su postati svećenici, učitelji ili vojnici oficiri. Velebiti su od Josifa i Ilije optirali za oficire, kao što su Pribičevići bili učitelji. Važan razlog za tako uzak izbor zanimanja predstavljali su i troškovi obrazovanja.

Obitelji su, u pravilu, bile brojne premda su djeca u velikom dijelu umirala već u prvim godinama života. Plaće su bile vrlo niske, tako da u prosječnom obiteljskom budžetu nije ostalo ništa za odgoj djece. Obrazovanje djece moralo je ići na državni trošak gdje god je to bilo moguće. Država je opet vodila svoju politiku i bila spremna uložiti samo u obrazovanje onih zvanja koja su njoj bila potrebna. Vojne škole bile su najjednostavnija rješenja. One su preuzimale dječake u dobi od sedam do deset godina i vodile računa o njima sve dok nisu iz složene mašine vojno-stručnog obrazovanja ispadali gotovi mladi potporučnici, novo i svježe topovsko meso za carsku vojsku.

Takav put čekao je i mog oca Ljubomira. Njega su već u ranoj mladosti poslali u vojne škole prvo u Sarajevo, a poslije u Güns*.

Dok vjerujem da se baka Lizetta snašla u Derventi, djed Dušan je, uvjeren sam, uživao. On je tamo imao samostalnu komandu. Bio je komandant cijele žandarmerijske posade derventskog kotara. Zaboravio sam koliko je imao žandarskih stanica u kotaru, ali mislim da ih je bilo oko četrnaest. Nije nad sobom imao neposrednog starješinu, već je sam, bez tuđeg miješanja, bio odgovoran za red i poredak u kotaru.

*

Hrv. Kiseg, grad u Mađarskoj, Kőszeg. (op. ur.)

16

vladimir velebit moj život

Kotar je bio nastanjen miroljubivim stanovništvom, jer mi djed nikad nije govorio o nekim problemima. Čini mi se da nije bilo ni razbojničkih bandi u djedovom rajonu. Nikad mi nije govorio o potjerama ili borbama s odmetnicima. Glavno zanimanje i zabava djeda Dušana bio je lov.

Poslije okupacije Bosne oduzeto je oružje svim građanima. Lovačke dozvole dobivali su rijetki i to, kako mi se čini, po djedovom izboru.

Djed Dušan nije bio veoma visok, ali čvrsto građen i snažnih mišića.

Bio je odličan mačevalac, a čini se i vrlo dobar strijelac. Kad sam se s njim 1914. kupao u vojnom plivalištu u Trstu, u dobi od preko šezdeset godina djed je s tornja salto mortale skakao u more. Baka Lizetta pričala mi je da je njihova smočnica uvijek bila puna divljači. Osim srna, zečeva i peradi djed je za vrijeme svog boravka u Derventi ulovio i dva medvjeda i sedam vukova. Za obilazak svojih žandarmerijskih stanica djed je imao kola i konje. Vožnja tim kolima nije uvijek predstavljala zadovoljstvo, kad se pomišlja da građenih putova skoro nije ni bilo. Djed je jedanput zimi, zajedno s konjima i kolima, s puta kliznuo u napola smrznutu rječicu Ukrinu, pa su ga konji jedva izvukli iz vode. Na osnovi djedovog kazivanja ja sam kao dijete imao predodžbu da je djed u Derventi živio kao ruski pomejščik*. Kad mu se prohtjelo, išao je na jahanje ili u lov, a kad bi se umorio od tih zabava došao je u Derventu koju večer provesti u društvu svojih prijatelja. Vjerojatno je njegov život tamo sasvim dru­ ga­čije izgledao, imao je sigurno svojih briga i problema, napora i od­ govornosti. Ali iz njegovih sjećanja koja je na mene prenosio sve je izgledalo kao sunčan i nadasve zanimljiv odmor. Bosanski period života moga djeda jedini je o kojem je volio pričati, dok ostatak života, izuzev kratke crtice iz ranog djetinjstva, kao da nije postojao. Stoga ni ja ne mogu ništa više o tome napisati. Mislim da je djed kao major napustio bosansku žandarmeriju i otišao u Bjelovar. Vjerojatno je neko kraće vrijeme službovao negdje u Mađarskoj, ali o tome nemam podataka.

Znam da je bio komandant pješadijskog puka u Zadru oko 1907. jer je njegov boravak u tom garnizonu povezan s mojim rođenjem. Iz meni

*

Rus. pomeščik, veleposjednik u carskoj Rusiji. (op. ur.)

vladimir velebit moj život

17

nepoznatih razloga moja majka je nekoliko tjedana prije mog rođenja došla u posjetu svekru i svekrvi i u Zadru dočekala moje rođenje.

Ne znam je li moj otac Ljubomir polazio školu u Derventi. Znam samo da je već vrlo rano poslan u neku vojnu školu, u Sarajevo. Za razliku od školovanja djeda Dušana koje sam u priličnoj mjeri upamtio, skoro ništa ne znam o školama koje je polazio moj otac. Moj opći dojam je da je moj otac bio slabiji đak od djeda. On nije dospio do cijenjene vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu, već je pohađao neke drugorazredne vojne škole. Jedina anegdota iz očevog školovanja je njegova priča da nikad nije dobio štrudlu od jabuka, njegov najmiliji kolač. Tata je pričao da je uvijek bio zbog nečega kažnjen, tako da je morao stajati pod portretom cara u blagovaonici dok su se njegovi kolege častili štrudlom.

Zbog niže kvalitete vojnih škola moj otac nije imenovan potporučnikom poslije završetka svog školovanja, već je postao samo zastavnik.

To još nije bio punopravno priznat oficirski čin, ali je dozvoljavao prelazak u oficire ako je kandidat zadovoljio na stažu. Moj otac još nije imao punih devetnaest godina kad je poslan u ergelu u Slavoniji – Ku­ tjevo, kako bi naučio vještinu odgajanja konja. Austrijska vojska još je u početku našeg stoljeća imala veliko povjerenje u konjicu i radila mnogo na poboljšavanju konjskih rasa i njihovom odabiranju i prilagođavanju za potrebe konjice. Moj je otac vrlo dobro naučio tu vještinu i cijeli svoj život volio je konje i konjski sport. Ja sam mu se često divio kako on na prvi pogled prepoznaje konje i pamti ime konja. Poslije, kad je bio komandant konjičkog puka u kojem je bilo više od šest stotina konja, on je gotovo svakog konja poznavao, znao njegovo ime i poznavao njegove osobine, bilo dobre ili rđave.

Vjerujem da je moj otac pet-šest godina službovao u uzgajalištima konja u Hrvatskoj i Mađarskoj. Za to vrijeme vrlo je dobro naučio mađarski jezik. Nakon tog pokusnog perioda, da ga tako nazovem, otac je premješten u 5. ulanski puk, čiji je počasni pukovnik bio ruski car Nikola II. Puk je bio razmješten u Varaždinu i Čakovcu. U njemu je većina oficira bila iz hrvatskog plemstva. Hrvatski književnik Miroslav Krleža često se služio ovim pukom kao primjerom preživjelog feudalizma

18

vladimir velebit moj život

u Hrvatskoj. Taj je puk posprdno nazivao pukom hrvatske džentri klase, tj. provincijskog plemstva. Moj otac dospio je iz Varaždina u Trst gdje je živjela moja majka. To se dogodilo oko 1902. godine.

Otac moje majke Olge bio je čistokrvni Slovenac. Zvao se France i bio je rodom iz zaselka Gatine kraj većeg sela Grosuplja. Ta sela leže južno od Ljubljane, a udaljena su svega dvadesetak kilometara od glavnog grada Slovenije. Prezime mog djeda bilo je Šeme. Pradjed je bio bezemljaš. Oženio se udovicom koja je bila vlasnica kuće i imanja u Gatini.

S njom nije imao djece, a ona je dosta rano umrla. Pradjed je naslijedio njeno imanje i oženio se ponovno s nekom Urškom, s kojom je imao dva sina. Stariji je bio moj djed France, dok se mlađi zvao Janez. Djed je pošao prvo u katoličku gimnaziju jer je bila želja skoro svih slovenskih seljaka, koji su imali bistru djecu, da im sin postane svećenik. Međutim moj djed France nije imao naklonosti za taj poziv. Nakon služenja svog redovnog roka u vojsci podnio je molbu za produženo služenje i prevođenje u aktivnu vojnu službu. Tako je postao oficir. Imanje je prepustio svom bratu Janezu. Zadržao je ljubav za svoju rodnu kuću i cijelog svog života novčano je pomagao brata da dokupi još zemlje i još bolje uredi i dotjera roditeljsku kuću. Nepredvidiva sudbina odvela ga je osamdesetih godina prošlog stoljeća na službu u Dubrovnik. U Dubrovniku se družio s jednim mladim zemljakom, profesorom Borsnikom. Ova dvo­ jica, ili ih je možda bilo više, posjećivala su dubrovačku obitelj Dra­ šković koji su imali tri kćeri za udaju. Borsnik se oženio s najstarijom kćerkom, dok je Šeme uzeo srednju koja se zvala Ida. Iz tog braka proizašla je moja majka Olga rođena 21. listopada 1885. u Dubrovniku.

Borsnikova žena rano je umrla i počiva u obiteljskoj grobnici kod Tri crkve na Boninovu. Baka Ida imala je svega šesnaest godina kad se udala. Ona je rođena 20. prosinca 1867. u Berđansku na Krimu. Taj zemljopisni paradoks postaje razumljiv kad se zna da je u 18. i 19. stoljeću bilo jeftinije uvoziti krušna žita iz Ukrajine nego prenositi ih kolima preko Dinarskih Alpa iz Slavonije. Morski transport bio je naj­ jeftiniji, naročito kad se koristilo jedrenjake. Vješti dubrovački trgovci to su brzo otkrili, a dosta njih osnovalo je svoje agencije u Rusiji. Oni

vladimir velebit moj život

19

su na ruskom tržištu kupovali pšenicu i brinuli se da ta roba bude natovarena na dubrovačke brodove i otpremljena u Dalmaciju. Ti poduzetnici obično su kombinirali trgovinu s brodovlasništvom. Bili su trgovci i prijevoznici u isto vrijeme. Među te dobre dubrovačke trgovce spadala je i obitelj Drašković. Oni nisu bili dubrovački patriciji ni starosjedioci. Mislim da sam u djetinjstvu čuo kako su se Draškovići doselili u Dubrovnik iz Hercegovine ili iz Crne Gore. Vjerojatno su bili prvo pravoslavne vjere, ali su se iz oportunizma, kao prilagodljivi trgovci, priključili katoličanstvu. Osim kuće na Krimu imali su nekoliko kuća u Dubrovniku. Druga polovina 19. stoljeća bila je kobna za je­ drenjake. Tehnički napredak donio je parni stroj i vijak kao moderno pogonsko sredstvo za brodove. Spori jedrenjaci koji su ovisili o ćudi vjetrova nisu mogli konkurirati modernim i brzim parobrodima. Taj nepovoljni preokret doživjela je i kuća Draškovića. Moj pradjed Evgenij Drašković odlučio je likvidirati svoje jedrenjake i napustiti trgovinu žita. Bio je, izgleda, odlučan i radikalan kapitalist. Odlučio se za modernizaciju. Unovčio je svoje brodove i sve kuće u Dubrovniku i odselio se s obitelji u Trst. Taj grad postao je središte austrijske trgovačke mornarice, tu su osnovane nove parobrodske kompanije. Pioniri moderne austrijske mornarice bili su gotovo isključivo naši ljudi, što svjedoče prezimena: Tripkovići, Kožulići, Topići i mnogi drugi. Pradjed Drašković investirao je novac zarađen u Rusiji i u Dubrovniku dijelom u nekretnine kupujući kuće, a dijelom u brodove. Postao je suvlasnik u nekim brodovima poduzeća “Tripković”. Premda ništa sasvim sigurnog ne znam o poslovima Draškovića, čuo sam pričanje o jednom njegovom velikom poslovnom promašaju koji ga je zamalo koštao čitavu njegovu imovinu. Budući da je imao samo još dvije kćeri, moju baku Idu i njenu mlađu sestru Emu koje nisu pokazale nikakvog interesa za upravljanje imovinom, on je odlučio olakšati im posao na taj način što će prodati sve svoje kuće u Trstu. Navodno ih je imao oko desetak. Toliko kuća tražilo je iskusnog upravitelja pa i posebno računovodstvo. Dakle, pra­ djed je mislio da je sve to suviše složeno za njegove kćeri, pa je to imanje polako rasprodao. Dobivenim novcem kupovao je carske ruske vrijednosne papire jer se sjećao svojih dana u Rusiji kad se ta ogromna država

20

vladimir velebit moj život

počela gospodarski buditi i kad je obećavala brz i siguran gospodarski procvat. Osim ruskih, kupovao je i kineske papire, jer je i Kina poslije pada carstva i Sun Jat-senove revolucije imala potencijalne kapacitete za nagli gospodarski razvitak. Ocjenjujući tako te dvije moćne države i njihovu početnu razvojnu energiju Drašković nije loše rasuđivao. Nije mogao predvidjeti da će boljševička revolucija sahraniti ruski kapitalizam i progutati ambiciozne zapadne investicije u rusko gospodarstvo.

Nije mogao predvidjeti ni rasulo u Kini nastalo poslije Sun Jat-senove smrti. Želio je svojim kćerima omogućiti da komotno sijeku kupone akcija i da imaju sigurne dohotke, a postigao to da je Prvi svjetski rat obezvrijedio sve njegove investicije i da su ruski i kineski vrijednosni papiri mogli služiti samo za potpalu. Drašković je, ipak, zadržao jednu kuću u Trstu. Bilo je to kuća u Via dei santi Martiri na broju 8. Starinska stambena zgrada na četiri kata. U svakom katu bila su po dva stana.

Drašković je jedan, četverosobni stan na drugom katu, zadržao za sebe i tu je poslije smrti svoje žene živio sa svojom svastikom, neudanom tetkom Anom. Njega i tete Ane sjećam se kao kroz maglu kad smo se mama, sestra i ja 1914. doselili u Trst kod bake Ide nakon izbijanja rata.

U istoj kući na četvrtom katu uzela je baka Ida za sebe manji stan kad je postala udovica 1912. U taj stan baka je primala moju sestru i mene kad smo dvadesetih godina dolazili k njoj na ljetovanje. U prizemlju je bila vinarija. Osim te kuće, pradjedu su još ostali udjeli u brodovima.

Mislim da su stanarina za iznajmljene stanove i dobitak od brodova davali Draškoviću toliko prihoda da je mogao ugodno i bezbrižno živjeti. On je doista doživio duboku starost jer je umro za vrijeme trajanja rata 1917. godine s više od devedeset godina. Sahranjen je na tršćanskom vojnom groblju u grobnici mog djeda Šemea, svog zeta, koji je umro pet godina prije njega.

Djed Šeme nije ostao dugo u Dubrovniku. Po pravilu austrijska voj­ ska je dosta često premještala svoje oficire. Znam da je djed službovao u češkom gradiću Znojmo jer je tamo moja mama počela polaziti u školu. Poslije je bio premješten u mjesto Riva na sjevernom, tada austrijskom dijelu jezera Garda. Konačno je i on završio u Trstu. Trst je nekom igrom sudbine postalo stjecište obitelji iz koje vučemo svoje

vladimir velebit moj život

797

Kazalo imena A Abdić, Fikret 727 Adamič, Louis 155 Adanja, Katarina 737 Adeane, Robert 564 Adum, Romeo 311 Adžija, Božidar 254 Agabekov, Branka 753 Agebekov, Jurij 753 Akihito 580 Aleksandar Veliki 725 Alexander, Harold 444-447, 456 Alsop, Joseph 517 Amery, Julian 689-690 Andrassy, Ljudevit pl. 116 Andrejević, Đorđe 722 Andreotti, Giulio 529 Apostolski, Mihailo 707 Aralica, Stojan 696-697 Arcibašev, Mihail Petrovič 99 Arko, Branko 131 Arko, Vladimir 131 Arneri, Nini 727 Arneri, Vice 727 Aschenauer, Moritz 174 Atherton Terence 279-280 Atherton, Terence 279-280 Attlee, Clement 389-390 Augustinčić, Antun 378 Auty, Phyllis 648 Averoff, Evangelos 653

B Babić, Dragan 767 Babić, Ljubo 593-595, 597, 703 Babić, Mira 193 Babović, Spasenija Cana 315 Baće, Maks 377 Baće-Milić, Maksimilijan 488 Baćović, Petar 284 Bailey, Steven William 411, 469 Bakarić, Vladimir 454, 793 Bakić, Mitar 407, 432, 501 Balogh, Thomas 563 Banac, Ivo 746 Bandi, Halasz 33 Banjanin, Bogo 217 Barbusse, Henri 123 Barišić, Marijan 376, 563 Barjaktar, Meto 181-182 Bartók, Béla 491 Bartoš, Milan 716 Bauer, Katerine 625 Baum, Dragutin 574-575, 581, 587, 590 Baum, Vladimir 614 Bayne, Ned 651, 665 Beaumont, Frank 463, 570 Bebler, Aleš 471-473, 478, 499, 623-624 Becić, Branko 555-558, 735, 750, 753, 782, 789, 792 Becić, Ljubica 591, 649

798 Becić, Vladimir 636 Begović, Vlajko 325 Belošević, Božo 83-84, 96 Belošević, Cvijeta 84 Beneš, Edvard 395, 467 Ben-Gurion, David 765 Benson, Melvin 351 Berglindh, Ulla 795-796 Berisavljević, Živan 688 Berlin, Isaiah 563 Berus, Anka 683 Bešlić, Ana 729 Biber, Dušan 705, 753 Bičanić, Rudolf 391, 395-396, 400 Bierut, Bolesław 477, 479-480 Bijelić, Zina 277 Bjelinski, Bruno 217 Bjelinski, Egon 217 Black, Eugene R. 514-518, 522-524, 641 Blagojević, Borislav 716 Blagojević, Nelly 716 Blažević, Jakov 683 Blis, Erika 218 Blis, Mirko 218 Bobot, Rajko 751 Bodiroga, Vasilije 282 Bogdanović, Bogdan 702 Bogićević-Nikezić, Zora 731, 767 Bonaparte, Napoleon 4 Bonham Carter, Helen Violet 393 Borojević, Svetozar 33 Bosnić, Pajo 112, 666-667 Bošnjak, Saco 208, 213, 219 Botev, Hristo 181 Božović, Borislav 493 Božović, Božo 727 Brajović, Anđelka 789 Branković, Đurađ 770 Branković, Vuk 770 Brecelj, Marijan 597 Brežnjev, Leonid 616

vladimir velebit moj život Brilej, Joža 483-485, 533, 559 Brkić, Duško 338 Brod, Filip 416 Brooke, Alan 392 Brosio, Manlio 561 Brown, George 550 Broz, Aleksandar Mišo 408 Broz, Josip Tito 205, 216-217, 221-223, 225-228, 233, 235, 248-249, 251-252, 257, 259-260, 262, 265, 270, 272, 274, 276-277, 279–282, 284, 287, 289-290, 292, 297-298, 300-301, 304-306, 309-310, 313, 317, 319, 323-326, 329, 334, 336, 341-343, 345-347, 349-361, 364, 366-368, 371, 375, 377-379, 381, 383-385, 387, 389, 395-396, 398-399, 401-404, 406-411, 413-416, 419-421, 423-425, 427-433, 435-436, 439, 443450, 452-453, 464-465, 468-471, 473, 475-480, 483, 488-490, 492-493, 495-496, 501, 507-508, 510, 519, 526-528, 533, 544-547, 552, 568, 571, 573, 575, 587, 616, 635-636, 646, 668- 669, 677-678, 687, 693, 697-701, 705, 709-710, 719- 720, 726, 730, 732, 741-742, 753, 757, 764, 769, 773 Brüning, Heinrich 165 Budisavljević Broz, Jovanka 527, 677, 700, 709 Budisavljević, Srđan 249 Buljan, Vice 319 Buonarroti, Michelangelo 794 Burton, Nicol 654 C Cankar, Izidor 422, 431 Caplan, Isador 793 Carić, Ksenija 92

vladimir velebit moj život Carr, Raymond 647 Carter, Guy Lloyd 403 Ce-tung, Mao 581 Chamberlain, Neville 413 Chossudovsky, Evgeny 604 Churchill, Randolph 357 Churchill, Winston 253, 347, 381-383, 389, 392-401, 409-410, 415, 419-421, 423-425, 430, 436, 438-439, 445, 452, 469, 544-545, 625, 648, 688, 693, 696, 705 Cicmil, Obrad 454 Cincar-Marković, Aleksandar 238 Clarke, John 463, 648, 688 Clark, Elizabeth 568-569 Clark, Kenneth 569 Clementis, Vladimír 502 Clerides, Glafcos 651 Clissold, Stephen 225 Conne, Bernard 759 Corbett, Jim 718 Cripps, Stafford 393 Crkvenac, Miro 93, 96, 155 Crnadak, Milivoj 85, 212 Crnobori, Marija 675 Crnobrnja, Bogdan 238, 339, 593 Crnojević, Arsenije III. 771 Cvetković, Dragiša 138, 183, 233-234, 238 Cviličević, Grgur 520 Cvjetanović, Branko 728 Č Čalić, Dušan 338 Čehov, Anton Pavlovič 99 Černej, Darko 450-451, 467, 735 Čikvadze, Nataša 738 Čolaković, Rodoljub 669-670, 720 Čulić, Davor 529-530

799 Ć Ćepelić, Dragan 154 D Dakić, Radoje 280 Daniel, Howard 607 Danon, Oskar 303 Dapčević, Peko 446, 457 d’Astier de La Vigerie, Emmanuel 387 Davičo, Oskar 670 Davidović, Ljubomir 234 Davidson, Basil 351, 720 Deakin, Livia (Pussy) 386, 464 Deakin, William Dampier 346-347, 350-352, 355-358, 363-364, 367, 376, 386, 392, 398, 416-417, 422, 464, 471, 562, 613, 646, 647, 698, 705- 706, 710, 767, 788 Dedijer, Stevan 394-395, 768 Dedijer, Vladimir 274-276, 310, 350, 358-359, 373-376, 394, 425, 646, 710 Degas, Edgar 549 De Gasperi, Alcide 525 Denitch, Bogdan 796 Denktash, Rauf 651-653 Dermastia, Marijan 513 de Senarclens, Pierre 678 de Seyne, Phillip 618-619 Deutscher, Isaac 325, 563 Dimitrijević, Vojin 743 Dimitrov, Georgi, 475 Dinnyés, Lajos 491 Dioklecijan 740 Divild, Joca 461 Dixon, Pierson 423 Dobrska, Nikki 624 Dobrski, Julian 613, 624 Dolanc, Stane 699, 701 Domingo, Placido 717 Donovan, William J. 399 Doo Kingue, Michel 715

800 Dostojevski, Fjodor Mihajlovič 99 d’Oultremont, Teddy 789 Dragičević, Veljko 281 Drapšin, Petar 291 Drašković, Evgenij 21, 23, 37, 53 Drulović, Kaja 724 Drulović, Milojko 724 Dugonjić, Rato 597 Dugonjić, Tanja 597 Dujmušić, Ankica 96 Dunđerski, Đoka 58 Dušanović, Klara 728 Dušanović, Milan 728 Đ Đerđa, Josip 482-483, 670-671 Đilas, Milovan 286-287, 318, 325-326, 328-330, 333-334, 378, 471, 476, 488, 492, 495-498, 502, 510, 547, 635, 698 Đokić, Vojislav 270 Đorđević, Aleksandar 183, 185 Đorđević, Dimitrije 747 Đorđević, Krista 426 E Eden, Anthony 383, 419, 452, 527 Eisenhower, Dwight D. 381, 394, 696 Eisner, Walter 604 Elath, Eliahu 485, 630 Elizabeta II. 544 Elliot, William 403 F Fagen, Melvin 604, 789 Farrish, Linn 359 Faruk I. 590 Ferenčić, Dunja 715 Ferić, Mirjana 735 Ferkić, Roy 747 Feštetić, Eugen (grof) 70, 75 Fierlinger, Zdeněk 491

vladimir velebit moj život Filipović, Milenko 516 Finžgar, Fran Saleški 21 Fotez, Marko 675 Franco, Francisco 679 Frangeš, Marko 218 Frangeš Mihanović, Robert 218 Franjo I. 13 Franjo II. 7 Franjo Josip I. 53, 750 Frol, Ivo 673-674 Frol, Olga 674 Furlan, Boris 391 G Gaddafi, Muammar al 661 Gainbain, Nikola 625 Gaitskell, Hugh 551, 562 Gale, Hardo 108, 111 Garašanin, Milutin 740 Gaster, Bertha 375 Gavella, Branko 235 Gavrilović, Milan 234, 449 Gavrilović, Vuka 418 Gazzari, Luizito 130, 133, 459 Georgievski, Ljubčo 767 Geršković, Leon 322 Gheorghiu-Dej, Gheorghe 489 Giap, Vo Nguyen 579 Glaise von Horstenau, Edmund 331-332 Glaser, Ljiljana 718 Glaser, Vladimir Jurko 718 Goethe, Johann Wolfgang von 49, 129 Goldšmit, Žiga 451, 485 Golubović, Radonja 488 Gorškov, Anatolij 379 Gošnjak, Ivan 519 Gottwald, Klement 464, 467 Gračić, Mica 728 Graovac, Nikola 712 Gregorčić, Simon 21 Gregorić, Pavle 683

vladimir velebit moj život Griffin, Jim 793 Grims, Marijan 90, 98 Grivas, Georgios 653 Grol, Milan 439, 443 Groza, Petru 488 Gubbins, Colin 648 Guzina, Ružica 521 Guzina, Vojin 515, 520-521, 574-575, 581-582, 585, 587, 590 H Haas, Herta 216-217, 221, 225, 252, 340, 342, 728 Hagen, Walter 325 Hajduka, Đorđe 658 Halban-Griffin, Modly 563, 647 Hammarskjöld, Dag 598, 601, 611 Harcourt, William Edward (Viscount) 376 Harding, John 714 Harriman, Averell 517 Harrison, Geoffrey W. 558-559, 688 Hayward, Max 647 Hebrang, Andrija 267, 305, 308, 698 Hedin, Sven 60 Heine, Heinrich 49 Henniker-Major, John 648, 688-689, 733 Hirohito 580 Hirschler, Rudi 84-85, 459 Hitler, Adolf 165, 230, 233, 236, 253, 276, 310, 317, 341, 371, 383, 428, 447 Hofer, Andreas 37 Holjevac, Većeslav 504 Horvat, Joža 131, 791 Horvat, Ljerka 217 Horvat, Renata 131, 791 Horvat, Zdenko 217, 236 Hribar, Artur 752 Hruščov, Nikita 437, 584, 616 Hudson, Duane Tyrell (Bill) 279, 281

801 Humo, Olga 360 Huntington, Ellery C. 430 I Ilić, Ljubica 6 Ismay, Hastings 397 Ivana Orleanska 420 Ivančević, Rafo 733 Ivandija, Marijan 217 Ivanović, Vane 793 Ivan Pavao II. 792 Iveković, Mladen 78, 123, 151, 308, 450, 523, 525, 633 Ivković, Ljubiša 144, 463 J Jackson, Teddy 647 Jakšić, Mato 386 Jakšić, Pavle 720 Jamnički, Božo 60 Janežič, Joža 460 Janković, Petar 793 Janković, Vera 793 Janša, Janez 778 Jaramazović, Lajčo 729 Javits, Jacob 640, 645 Javorski, Bato 698 Jellicoe, George 613, 793 Jesensky, Koloman 131 Jevđević, Dobroslav 284 Jevtić, Bogoljub 166, 183-185 Johnson, Joseph E. 628-629, 632-633, 637, 640, 645, 681 Jokanović, Maja 719 Jordanić, Božo 102 Jovanović, Arso 45, 152-153, 276-277, 289, 357, 360, 407, 457 Jovanović, Dragoljub 152 Jovanović, Joca 153, 161-162 Jovanović, Ljubiša 213 Jovanović, Senka 277 Jović, Borisav 777

802 Jović, Mirko 781 Joyce, Jane 516 Joyce, Robert 516, 519 Jurjević Baja, Ante 727 K Kadijević, Veljko 777 Kajfeš, Josip 217 Kaldor, Nicholas 563 Kaman, Milan 82, 92 Kandinski, Vasilij 735 Karađorđević, Aleksandar I. 54, 132, 166, 374 Karađorđević, Aleksandra 398 Karađorđević, Pavle 138, 233 Karađorđević, Petar II. 238, 367, 371, 391, 409-410, 415, 417, 420, 443 Karanović, Srđan 696 Kardelj, Edvard 264-265, 411, 436-439, 443, 457-458, 464, 471, 478, 502, 510, 523-524, 532-533, 555, 563, 604, 698 Karlo I. Austrijski 25, 54 Karpel, Gustav 433-434, 461 Kaser, Michael 789 Kelemen, Eva 638 Kennedy, John F. 614 Kennedy, Ted 645 Kereković, Savo 364-366 Keršovani, Otokar 254 Kidrič, Boris 501, 505-507, 515-516, 523, 531 Kindersley, Richard 647 Kljajić, Filip 295 Kljun, Edo 782 Knight, Donald 363, 366 Koen, Milanče 418 Kœnig, Marie-Pierre 395 Koestler, Arthur 517 Kohn, Andrija 67 Kolak, Rudolf 668 Kolendić, Anton 703, 744

vladimir velebit moj život Komar, Slavko 788 Končar, Rade 265-266, 301, 756 Konjhodžić, Mahmud 656 Kopač, Dušana 60 Kopač, Jurica 60, 218, 227, 267 Kopač, Ljerka 214 Kopač, Vojo 60, 214-215, 218, 220, 231-232, 236-237, 255, 524 Kopčok, Stanislav 213, 512, 634 Kopić, Barica 755 Kopinič, Josip 223, 226, 229, 235, 254, 267 Kopinič, Stela 222 Korać, Veljko 414 Korać, Vitomir 204 Korbel, Josef 464, 466-467 Korenčić, Mirko 218 Kornejev, Nikolaj Vasiljevič 379, 406, 436 Körner, Theodor 49 Korošec, Anton 778 Korsky, Ivan 224, 254 Korsky, Vladimir 213, 215, 223, 634 Kosanović, Sava 421-423, 439, 469, 483, 484, 487 Kostelecky, Vaclav 602 Kostrenčić, Marko 115 Kovačević, Nikola 426 Kovačević, Pavle 291, 293 Kovačević, Sava 426 Kovač, Pavle 84, 454 Krajačić-Stevo, Ivan 701 Krajger, Boris 528 Krajger, Jelka 528 Kral, Angela 117 Kraljević, Miroslav 756 Krašovac, Stane 484 Kraut, Ivica 65 Kreačić, Miro 743 Kreačić, Otmar 741, 743 Kreč, Branko 139 Krekić, Bariša 745, 747

vladimir velebit moj život Krema, Franjo 6 Krema, Jelena 6, 12, 59, 98, 374 Krizman, Bogdan 155 Krizman, Hinko 85 Krizman, Milena-Seka 200 Krleža, Bela 213, 492, 634, 636-637 Krleža, Miroslav 17, 213, 633-636 Kršinić, Frano 555 Krstulović, Vicko 377, 727 Kučić, Jure 557 Kučić, Mira 622-623 Kuharić, Franjo 792 Kukoč, Ivica 741, 744 Kukoč, Zagorka 741, 744 Kumičić, Eugen (Genči) 237 Kun, Bela 72 Kunc, Drago 83 Kunc, Ela 83 Kunc, Zinka 213, 634, 702-703 Kvaternik, Slavko 245 Kveder, Dušan 457 L La Guardia, Fiorello 477 Lalović, Miloš 512, 671 Lang, Rikard 792 Laski, Harold 394 Latinović, Lazar 580 Layton, Walter 393 Lazarević, Božo 385 Lazar Hrebeljanović 770 Lebedev, Viktor 395 Le Corbusier 604 Lee, Morris 637, 640 Lee, Sabra 637 Leković, Mišo 753 Lenjin, Vladimir 146, 149, 724 Leontić, Ljubo 220, 448, 450-451, 543 Leontić, Ljubomir 450 Lepe, Đurđica 103 Lepe, Vlado 103 Lessing, Gotthold Ephraim 49

803 Levak, Seka 676, 756 Licht, Sonja 759 Lie, Trygve 451 Lindsay, Frank 519 Lončar, Budimir 741-742 London, Jack 115 Luj XIV. 771 Lukačević, Ljiljana 788 LJ Ljubičić, Nikola 701 M Maček, Vladko 139, 234, 249, 316, 470 Maceljski, Nada 480 Maclean, Charles 795 Maclean, Fitzroy 356-359, 367-368, 377, 381, 384, 386, 389-392, 395-398, 400-403, 406-407, 409, 411, 414-416, 420, 422, 430, 435, 690, 704, 710, 732-734, 745, 768, 790, 794-795 Maclean, Veronica 704, 732-734, 768, 790, 794 Magarašević, Saša 218 Mahin, Fjodor 320 Makiedo, Sergio 355, 728, 766 Makiedo, Vera 648, 794 Maksimović, Nikola 217 Malešević, Branko 257 Mamula, Branko 699 Mandić, Ante 443 Mandić, Nikola 652, 783, 785 Manola, Srećko 457 Manos, Aspasia 398 Marasović, Riko 531, 555-556, 691, 696, 744 Marić, August 257, 258 Marković, Ante 777-778 Marković, Moma 695 Marno, Adolf 12

804 Marno von Eichenhorst, Adolf 10-11, 13 Marno von Eichenhorst, Adolf (artiljerski pukovnik) 13 Marno von Eichenhorst, Alfonza 13 Marno von Eichenhorst, Jelisaveta 10, 14-16, 23, 32, 43, 45, 57, 79, 102, 122, 133, 155, 206, 232, 250, 684 Marno von Eichenhorst, Johann 750 Martin, Kingsley 394, 562 Martinović, Milan 450 Marušič, Drago 414 Marušić, Maša 666 Marušić, Slobodan 167 Marušić, Vanja 726 Marx, Karl 146, 149, 314 Masaryk, Jan 467 Masleša, Veselin 150-152 Maxwell, Robert 625-626 May, Karl 46, 49 M’Bow, Amadou-Mahtar 683 Memić, Mustafa 703 Merlin, Ema 38, 40-41, 55, 210, 657 Merlin, Gabriella 38, 41, 51, 88, 127, 129 Merlin, Michelangelo 38, 52, 89, 105, 148, 570, 574, 750 Merlin, Nicolo 38 Merlin, Oplinia 561, 574, 750 Mesarović, Žoca 729, 732 Mesić, Marko 454 Mešterović, Đura 278 Mešterović, Julka 281 Mićunović, Veljko 570 Mihailović, Draža 5, 248, 279, 284, 315, 344, 391-392, 398, 410-412, 432, 469, 477, 648, 669, 690, 759, 775 Mihajlović, Kosta 742 Mikulić, Branko 699 Milanov, Predrag 213 Miles, H. C. P. 376

vladimir velebit moj život Miletić, Petko 223 Milojević, Miloje 359-360, 369, 374 Milosavljević, Ljubinka 292 Milošević, Sima 298 Milošević, Slobodan 648, 742, 745, 770, 771, 774-778 Milovanović, Vasilije 516, 655 Milovanović, Vojna 655 Milunović, Milo 697 Milutinović, Ivan 381, 433 Min, Ho Ši 578 Mirković, Borivoje 238 Miškulin, Mile 185 Mitrović, Dušan 304 Mladić, Ratko 578 Mohorovičić, Josip 450 Moljević, Stevan 775 Molotov, Vjačeslav 437-438, 464, 492, 502, 585 Morse, David A. 619-620, 622, 625, 628-629, 658-659, 674, 678, 707, 715, 734 Morse, Mildred 625 Motika, Antun 736 Muftić, Lutvo 171, 174 Murtić, Edo 726 Mussolini, Benito 233, 310, 524 Myrdal, Gunnar 591, 602 N Napoleon III. 5 Naser, Gamal Abdel 575, 590 Nazor, Vladimir 424 Nedeljković, Radoje 280 Nedić, Milan 315, 426 Nehru, Džavaharlal 575, 587 Nenezić, Radojica 339 Nešić, Bata 418 Nešković, Blaško 264 Nikezić, Marko 729-732, 763- 764, 766 Nikezić, Pero 729 Nikola II. (ruski car) 17

vladimir velebit moj život Nikolić, Nikola 426 Nikoliš, Gojko 310, 335, 719 Nikoliš, Margo 719 Ninčić, Đuro 418, 692 Ninčić, Momčilo 352 Nixon, Richard 641 Noel-Baker, Philip 679 Nojman, Dragi 678 Norton, Clifford 548 Nötel, Rudolf 653, 789 Novaković, Ljubo 279, 280 O Obrenović, Milan 772 Odić, Slavko 312 Oreščanin, Bogdan 242, 556, 719 Oreščanin, Sonja 718-719 Ott, Hans 307, 334-335, 337 P Pacciardi, Randolfo 525 Pallua, Emilio 60, 659 Palmer, Gerald 548-549, 564, 610 Palmer, Roundell (lord Selborne) 392 Panov, Ilija 180 Papež, Marija 64 Papo, Isidor 219, 309-310, 571, 682, 708 Patterson, Richard 443, 473 Pauker, Ana 489 Paunović, Davorjanka 272, 277, 407, 409, 526 Paunović, Vladimir 112 Pavarotti, Luciano 717 Pavelić, Ante 249, 261, 273, 635, 692, 774 Pavelić, Ante (zubar) 184 Pavelić, Ivo 133, 184, 210, 217-218, 224, 236-237, 251, 746-747, 749, 752 Pavelić, Lolo 211, 218

805 Pavelić, Nikola 58, 133, 185, 193, 198, 207, 210, 255, 746 Pavelić, Radovan 103, 218 Pavlič, Stane 575 Payart, Jean 464 Peake, Charles 493 Pecotić, Bogdan 727, 790 Pekić, Pavle 313 Penezić Krcun, Slobodan 280 Pepper, Claude 518 Perendija, Vasa 418 Perko, Mara 69 Perović, Elma 69, 156 Perović, Herta 713 Perović, Latinka 730 Perović Popović, Leposava 728, 768 Perović, Radislav 69, 156 Perović, Sonja 69, 156 Pešić, Bogdan 556, 565, 569, 626, 708, 760 Pešić, Ivan 569 Pešić, Marko 569 Pešić, Olga 569, 760 Petovar, Tanja 759, 796 Petrić, Ivo 133 Petrović, Đurđica 722, 737, 745 Petrović, Dušan (Šane) 426 Petrović, Ksenija 6, 11, 21, 32, 41, 104, 127, 134, 137, 155, 205, 218, 247, 251, 459, 524, 568, 590-591, 625, 657, 671-672, 683-684, 690-693, 697, 756, 788 Petrović, Mihajlo 391 Petrović. Milanče 463 Petrović, Nikola 444 Petrović, Nikola I. 163 Petrović, Vojislav (general) 172 Petrović, Vojislav (zet) 134, 205, 247, 251, 434-435, 483, 591, 625, 657, 672, 683-684, 695 Pijade, Moša 223, 299, 304, 342-343, 669, 698

806 Pinkas, Mile 638 Pirc, Franjo 372 Pirjevec, Jože 739 Pirković, Marija 713 Plazzeriano, Hrvoje 98, 103, 119, 130 Politeo, Ivo 246 Poljanac, Branko 385 Pongrac, Rudi 108, 114 Popara, Miro 291-293 Popović Đani, Ivo 281 Popović, Koča 162, 274, 278, 285, 295, 325-327, 329, 519-520, 551-554, 559-560, 567, 570, 768, 783 Popović, Milentije 292, 367, 373, 375, 378-380, 407, 512, 523 Popović, Nenad 285 Popović, Radmila 162, 184 Popović, Vladimir 450, 479, 515-516, 520, 582, 583 Popper, Steve 787 Pospiš Baldani, Ruža 720 Pot, Pol 577 Prebisch, Raul 612-613 Premeru, Duje 226 Premeru, Mario 228 Pribičević, Adam 5, 174, 180 Pribičević, Bosiljka 59 Pribičević, Dorothy 728 Pribičević, Kristina 5, 174 Pribičević, Milan 5, 60, 180 Pribičević, Ruža 177 Pribičević, Stanko 728 Pribičević, Stojan 59, 374, 691 Pribičević, Svetozar 5, 175, 178 Pribičević, Valerijan Vaso 5, 175, 180 Prica, Ognjen 233, 254 Prica, Srđa 570 Prica, Zlatko 735 Primožič, Franc 559 Primuž, Vjekoslav 450 Protega, Milenko 219 Protivenski, Artur 8, 12

vladimir velebit moj život Protivenski, Virdžinija 8, 12, 51 Prpić, Branko 760 Prpić, Ivan 666-667 Purić, Božidar 398 R Rac, Koloman 60 Radić, Stjepan 119, 259 Radimir, Nada 13 Radimir, Vjera 268 Rajk, László 502 Rajković, Toma 530, 558 Rajman, Zvonko 139 Randić, Nikola 377 Ranković, Aleksandar 273-275, 277, 284, 290, 292, 298, 305-306, 308-309, 312, 322, 326, 343, 381, 385-386, 396, 407, 465, 471-472, 477, 488, 492, 498, 510 Ranković, Anđa 277 Ranković, Ladislava (Slavka) 422 Ravnihar, Evgenij (Jože) 414 Refsum, Dunja 622-624, 732, 795-796 Refsum, Sigvald 623, 732 Reiching, Oto 131, 135, 212 Reiner, Ben 789 Reinhardt, George Frederick 517 Reynolds, John 745 Ribar, Ivan 491 Ribar, Ivo Lola 262-265, 267-268, 271-272, 274, 279, 281, 353, 359-360, 364-367, 697 Ribarž, Vladimir 450 Ribnikar, Jara 743 Ribnikar, Vladislav 743 Ripka, Hubert 395 Ristić, Borisav 431 Ristić, Duško 120 Ristić, Marko 450, 484, 487, 510, 513, 704 Ristić, Ševa 704 Roberts, Walter 753

vladimir velebit moj život Rockefeller, David 641 Rodin, Rafael 768, 790 Rolović, Vladimir 596 Romano, Marinka 722 Roosevelt, Franklin Delano 253 Rosen, Martin 516 Rossen, Stein 789 Rusinow, Dennison 650-651, 705-706 Rusinow, Mary 706 Rutić, Ivka 213 Rutić, Joža 213, 634 S Sadčikov, Ivan 464 Sardelić, Mirko 384 Savić, Branka 407 Savić, Pavle 280-281, 378, 646 Schiller, Friedrich 49 Schillings, Carl Georg 718 Schlesinger, Alfred 120 Scott, Norman 788-789 Sebilleau, Pierre 672-673 Sekulić, Ljubiša 715 Selassie, Haile 564 Serb, Lacije 451 Sernec, Dušan 443 Seseglija, Josip 66, 68, 78, 81, 83 Seton-Watson, Hugh 374 Seton-Watson, Robert 374 Sevette, Pierre 606 Sforza, Carlo 525 Shafir, Eitan 637 Shantz, Harold 464 Shtylla, Behar 444 Shukria, Ali 727 Sieff, Marcus 640 Sihanouk, Norodom 577 Sikorski, Władysław 416 Simić, Stanoje 471, 484, 570 Simon, Roger 746-747 Simović, Dušan 238, 401 Simpson, Heddy Monique 689

807 Simpson, Leonard 625-626, 688-689 Sinclair, Archibald 393 Skok, Petar 93 Skrbić, Vera 219 Slansky, Rudolf 467 Smechia, Agnez 10, 13 Smechia, Atilio 10, 11 Smechia, Emilio 10 Smechia, Olga 10 Smirnov, Vladimir 324 Smodlaka, Josip 376, 384, 424, 444, 525 Smodlaka, Slaven 525 Soldatić, Dalibor 526, 531 Sondermajer, Branka 718 Sorge, Richard 253 Sotlar, Tone 367 Spaho, Mehmed 778 Spinelli, Pietro 607 Srebrenjak, Ivan Antonov 265 Srejović, Dragoslav 735, 740 Srzentić, Dragica 413, 448, 450 Staljin, Josif Visarionovič Džugašvili 253, 274-276, 317-318, 343, 386, 425, 430-431, 436-439, 467, 471, 488-489, 491-492, 495-496, 498, 506, 529, 563, 616, 698, 739 Stambolić, Ivan 745 Stamboliski, Aleksandar 152 Stamenković, Dragi 714 Stamenković, Radoš 572 Stanič, Stane 740, 759 Stanivuković, Teodor 204-205, 215-216, 218, 461 Stanivuković, Uroš 461 Stanovnik, Janez 557 Steed, Wickham 374 Stefanović-Ćeća, Svetislav 296 Stefanović, Moma 695 Stefanović, Risto 413 Steiner, Stjepan 692 Stepinac, Mijo 215

808 Stevenson, Ralph 411, 435, 452 Stewart, Dugald 203, 668, 675 Stewart, Michael 648 Stewart, Sybil 203, 675 Stilinović, Marijan 276, 285-286, 306-307, 338-339 Stirling, David 733 Stojadinović, Milan 219, 233 Stožir, Hrvoje 219 Strachey, John 562 Strauss, Frederick 607 Strecker, Arthur 326 Street, Vivian 357-358 Strozir, Hrvoje 130 Stuart, William F. 347, 351 Sukarno 574, 575 Sulzberger II, Cyrus Leo 375, 654-655 Sulzberger, Marina Tatiana 375 Sun Jat-sen 20 Šuput, Mišo 785 Syers, Kenneth 351 Š Šalamon, Ervin 681 Šarić, Zuza 267 Šćepanović, Jefto Čajo 386 Šegrt, Vlado 294 Šeme, France 18, 22, 107, 458, 657 Šeme, Ida 18, 20, 22, 37, 42, 47, 81, 87, 121, 211, 232, 247, 251, 454 Šeme, Janez 18, 21, 45, 47, 557 Šeme, Jozef 21 Šeme, Lena 122 Šeme, obitelj 26 Šeme, Urška 18 Šepić, Dragovan 409, 411, 432 Šestan, Vlado 559 Šilović, Nana 456 Šilović, Srećko 235, 252 Šilović, Tanja 362 Šimunović, Ana 657 Škrivanić, Gavrilo 409

vladimir velebit moj život Šohaj, Slavko 720 Šolaja, Simo 303 Štajduhar, Rudi 715 Štambuk, Zdenko 577 Šubašić, Ivan 249, 399-401, 409-411, 413-415, 417, 419, 421-423, 425, 427-428, 431-439, 443, 448-450, 452-453, 468-469, 471, 646, 766 Šubić, Lena 47 Šumanović, Sava 206 Šumanović, Zora 206 Šumonja, Miloš 664 Šutej, Juraj 439 Švabić, Mihailo 292 T Tafall, Osorio y 679 Tartalja, Mihovil 310 Tekić, Ruža 156 Tepavac, Mirko 758 Terzić, Velimir 313, 322-323, 378, 449 Tesla, Nikola 421 Tesoro, George 663 Težak, Božo 82, 95, 98, 726 Thant, U 611, 618-619 Thompson, Llewellyn E. 558 Thorpe, Marion 793 Tićak, Berto 655 Tiljak, Ljudevit 254 Todorović, Boško 284 Tolbuhin, Fjodor 444 Tolstoj, Lav Nikolajevič 99 Tomasevich, Jozo 747-748 Tomašević, Nebojša Bata 712 Tomić, Stevo 767-768 Tomljenović, Jurica 130, 219 Topić Mimara, Ante 746 Trailović, Dragoljub 675 Trailović, Mira 675, 702, 738 Trajković, Dragoljub 153, 159, 161 Trajković, Ljubica 159

vladimir velebit moj život Trifunović-Birčanin, Ilija 284 Trueta, Josep 562 Tuđman, Franjo 768, 792 Tuomioja, Sakari 592, 598, 602, 604 U Urban, Mira 651, 656, 671, 690, 739, 781-782 Urban, Stjepan 651, 671 Uzunović, Nikola 571 V Vajda, Elmer 80, 105 van Beethoven, Ludwig 735 van Dyck, Anthony 549 Vance, Cyrus 654 Vasić, Dragiša 775 Vasiljković, Dragan 767 Velebit, Dragutin 5 Velebit, Dušan 7, 9, 14, 17, 25, 32-33, 36, 44, 50, 77, 79, 110, 131, 133, 155, 178, 206, 232, 250 Velebit, Duško 5, 503, 521-522, 528, 530, 568-569, 621-623, 625, 649, 654, 656, 671, 691, 693, 695, 704, 712, 744, 750, 758, 763, 767 Velebit, Ilija 7, 15, 79 Velebit, Josif 3-4, 15 Velebit, Katarina 5 Velebit-Nguzen, Ksenija (unuka) 5 Velebit, Laurence 642-643, 657, 665-666, 691, 705, 732, 753, 760, 783, 788 Velebit, Ljubomir 15, 17, 26, 332 Velebit, Mija 691, 704 Velebit, Nikola 4 Velebit, Nikola (unuk) 702, 788 Velebit, Olga 18 Velebit, Pajo 79 Velebit, Pavao 4 Velebit, Petar 4 Velebit, Tanja 704

809 Velebit, Vera 237, 260, 293, 426, 459, 484, 487, 489-490, 493, 496-497, 503, 509-510, 520-523, 525-530, 532, 547-548, 554-555, 558, 561, 563-566, 568, 571, 573-574, 599, 602-604, 608-610, 614-615, 619-620, 622-625, 636-638, 640-643, 646-653, 655-656, 658, 663, 666, 670-672, 675-676, 678, 681-682, 687-691, 693-694, 696-698, 700, 702-709, 712-713, 716-718, 720-721, 723-724, 726, 729, 731-732, 734-736, 738-739, 744-745, 747, 750-751, 753, 755-758, 760-763, 766-769, 781-796 Velebit, Vladimir 289, 326, 332, 342, 496, 606 Velebit, Vladimir (sin) 11, 13, 490, 496-497, 522, 527, 529, 566, 569-571, 573, 603, 617, 620-626, 642-643, 656-657, 663-666, 682, 691, 693, 705, 716-717, 732, 746, 750, 753, 758-762, 783, 787-788 Velebit, Vladimir (unuk) 666, 702 Vesely, Karl 51 Vidas, Branka 783 Vidić, Dobrivoje 570, 648 Vilfan, Josip 21 Vilfan, Joža 21, 650, 739 Višinski, Andrej 488 Vlahov, Dimitrije 764, 765 Vlahov, Gustav 758, 764-766 Vogelnik, Dolfe 387, 390, 394 Vojnović, Ivo 97 Vomacka, Lea 70 Vomacka, Milan 70 von Halban, Hans 563 von Plattensteiner, Erich 41 von Ribbentrop, Joachim 317 von Sukić, Ema 8, 12, 25-26, 37, 570

810 von Sukić, Lazar 12, 25, 37, 657 von Tegetthoff, Wilhelm 12 Vračun, Danica 104 Vratuša, Anton 544 Vrbanić, Đuka 104, 115, 132, 212, 219 Vrbanić, Marijana 104 Vucinich, Wayne S. 748 Vujasinović, Todor 721 Vujović, Mitar 413 Vukčević, Niko 450 Vukmanović –Tempo, Svetozar 491, 575-576, 580, 582-583, 589-590, 704, 741 Vukosavljević, Sreten 431 W Walston, Catherine 550 Walston, Harry 549-551, 564, 648, 689, 713, 769 Walston, James 550 Watts, Nita 605 Weidenfeld, George 640 Weiss, Anuška 68, 78, 80, 83, 98 Weissmann, Adolf 604, 609, 627, 641 Weissmann, Ernest 604, 614, 691 Weissmann, Lota 604 Whetherly, Robin 363, 364-366 Wilhelm II. (njemački car) 12 Wilson, Duncan 689 Wilson, Henry Maitland 358-359, 368-370, 381-382, 389, 410, 413-417, 420-421 Wisner, Frank 517, 519 Wolak, Bela 73-74, 85, 101, 122, 459 Wolak, Viktor 122, 127

vladimir velebit moj život Wolf, Stjepan 64, 70, 76, 83 Woodman, Dorothy 393, 562 Y Yvernot, Ljiljana 735 Z Zabolocki, Boris 159 Zagorac, Veda 205, 215, 462 Zaninović, Joe 747 Zec, Miloš 339 Zečević, Vladimir 384, 407 Zelenka, Anton 620 Zellweger, Eduard 464 Zemljak, Jože 527 Zlatarić, Branko 543 Zmajić, Josip 755-757 Zmajić, Smilja 756 Zogović, Radovan 182, 635 Zopfman, Zoltan 107 Zoričić, Milovan 488 Zorić, Tina 794 Zrinski, Petar 114 Ž Žanko, Miloš 387 Žanko, Vanja 387, 451 Žeželj, Milan 479 Žganec, Vinko 80 Živković, Ljubomir 139 Žujović, Sreten 120, 274, 283, 293, 315, 486, 698 Žujović, Zoran 276 Žulj, Bero 727

vladimir velebit moj život

811

O autoru Vladimir Velebit rođen je u Zadru 19. kolovoza 1907. Njegovi preci bili su časnici u austrougarskoj vojsci, pradjed Ilija i djed bili su generali, a i otac Ljubomir umirovljen je u istom činu 1941. Kao dijete živio je diljem Monarhije. Školovanje je započeo u Temišvaru i nastavio u Trstu, zatim Beču, Zagrebu i Čakovcu. Pravni fakultet završio je u Zagrebu te radio kao sudac u Nišu, Leskovcu, Prištini, Kičevu i Šidu. Godine 1937. vraća se u Zagreb, gdje započinje odvjetničku karijeru, dolazi u intenzivniji kontakt s Komunističkom partijom te sudjeluje u nizu važnih akcija, od kojih su najznačajnije suradnja s Josipom Kopničem te poznanstvo s Josipom Brozom Titom, Hertom Haas, Ivom Lolom Ribarom i drugima.

Početkom 1942. Vladimir Velebit odlazi u partizane, gdje radi na pravnoj organizaciji, a 1943. postaje oficir za vezu sa stranim vojnim misijama. U svibnju 1944. odlazi u London i obavlja mnoge pregovore.

U koalicijskoj vladi Tito-Šubašić u ožujku 1945. postavljen je za ministra inozemnih poslova.

U travnju 1948., suočen s optužbom da je engleski špijun, podnosi ostavku. Vodi Komitet za ugostiteljstvo i turizam. Godine 1951. postaje veleposlanik u Rimu, a 1952. u Londonu. Od 1956. do 1960. radi na raznim poslovima u Beogradu. Na poziv glavnog tajnika OUN-a postaje izvršni tajnik Europske ekonomske komisije OUN-a sa sjedištem u Ženevi. Tu dužnost obavlja od 1960. do 1970., kada odlazi u mirovinu.

Kao emisar Carnegijeve fondacije u izraelsko-palestinskom sukobu odradio je posljednji diplomatski zadatak.

812

vladimir velebit moj život

Nakon umirovljenja živio je u Zagrebu, a ljeti u Malom Lošinju.

Umro je u Zagrebu 29. kolovoza 2004.

Objavio je knjige Sećanja, Globus, Zagreb, 1983., i Tajne i zamke II. svjetskog rata, Prometej, Zagreb, 2002.

vladimir velebit moj Ĺživot

813

814

vladimir velebit moj život

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Urednik Seid Serdarević Lektura i korektura Lidija Vešligaj Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Maja Glušić Izrada kazala imena Srđan Grbić Godina izdanja 2016., listopad Tisak Denona, Zagreb ISBN 978-953-266-801-8 Biblioteka Platforma, knjiga 57 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 Fraktura je dobitnik Nagrade Londonskog sajma knjiga i Booksellera za najboljeg međunarodnog nakladnika 2015.

vladimir velebit moj Ĺživot

815

816

vladimir velebit moj Ĺživot