More pravog kapetana by Fraktura

Zvonko Todorovski More pravog kapetana

-1-

-2-

Zvonko Todorovski

More pravog kapetana

Fraktura -3-

copyright ∂ Zvonko Todorovski i Fraktura, 2008. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. Sva prava zastupa Fraktura. All rights are represented by Fraktura, Croatia. ISBN 978-953-266-067-8 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 681227

-4-

More pravog kapetana roman o Sjenovitomodrom

-5-

-6-

Kada je Franko otvorio oËi i ugledao trijem nepoznate æeljezniËke stanice, shvati da je napokon stigao. SreÊom, mogao je spavati poput vojnika, Ëim bi zatvorio oËi, tako da je prespavao zamorno putovanje vlakom obilazeÊi proljetno zelene restorane Port Elizabetha πto su se nizali po rubovima strmih obalnih terasa kaplandske obale. Odagnao je napad Sjenovitomodroga, koje mu je poku πalo uÊi kroz prozor vagona ignoriravπi njegovo predivno prikradanje tako πto je koncentrirao pogled na vrhove svojih cipela sve dok se vlak uz πkripu, cvileæ i snaæni trzaj nije zaustavio. Iako umoran od posjeta dalekoj juæno afriËkoj luci, spretno je skoËio s visokih stuba æeljezniËkog vagona i, projurivπi kroz Ëekaonicu, zaustavio se tek na drugoj strani kolodvorske zgrade. Iako je bio budan, slike sna sporo su otjecale iz svijesti, pa zato oprezno kroËi na zebru jer je automobil mogao biti i privid. Trebalo je paziti i na Sjenovitomodro. Svako njegovo pribliæavanje suæavalo bi razliku izmeu sna i zbilje do neprepoznatljivosti, pa je predstavljalo neobiËnu opasnost za svijest, a obrana od njega troπila je golemu energiju. No i to je spadalo u naËin æivota i Franko se s vremenom privikao na suæivot s nepobjedivim neprijateljem. Pogledao je ulijevo, pa udesno. S obje strane cesta je bila prazna. Preπao je cestu zakoraËivπi na πiroki poploËeni nogostup omeen s desne strane uskim zelenim pojasom breza i ukrasnoga grmlja. Franko se lako snalazio u gradu u -7-

kojemu nije bio veÊ tri godine. Lucija je bila na unaprijed dogovorenom oËnom pregledu kod lijeËnika, pa ga nije mogla doËekati na æeljezniËkoj stanici. Hodao je prekrit titravim sjenama breza, promatrajuÊi ograde od kovanog æeljeza πto su Ëuvale mir secesijskih vila s obnovljenim proËeljima. Iako je bilo pola dvanaest, grad je djelovao neobiËno tiho unatoË æivom prometu pred njegovim oËima. Slike Port Elizabetha teπko su hlapile iz Frankova sjeÊanja. Dan je bio sunËan i, unatoË teæini omanje putne torbe pune biljeænica, bilo je ugodno protegnuti noge nakon sjedenja u zaguπljivom vlaku. U nekoliko trenutaka nesigurnosti Franka zbog tiπine obuze dvojba nije li Sjenovitomodro izvelo neku lukavπtinu pa on zapravo hoda u vlastitom snu, no onda odahnu sjetivπi se lijeËniËkog pregleda svoje sestre Lucije. Svoje je snove poznavao kao svoje dæepove, pa je zato znao da se u snu ne bi mogao sjetiti takvog detalja. Iza raskriæja, s desne strane protezao se golemi tamnozeleni pojas zelenila. Preπao je jednu pa drugu ulicu, a onda nastavio πirokom asfaltiranom stazom πto je okru æivala park. KoraËao je ispod kroπanja gustog drvoreda sve dok se nije zaustavio kraj velike bijele crkve sa sunËanim satom naslikanim na tornju. Na besprijekorno njegovanom travnjaku izmeu crkve i platana πarenilo se djeËje igraliπte. Produæivπi joπ nekoliko koraka, doπao je do meteoro loπkog stupa i shvatio da je stigao do kraja parka. Stup je bio lijep, napravljen tako da traje vjeËno poput spomenika. Postolje je bilo od kamena, a kuÊiπte i krov od lijevanog æeljeza, tako da se savrπeno stopio s drveÊem. OËitao je temperaturu i barometar Ëija je kazaljka pokazivala na lijepo vrijeme, a onda se okrenuo. Da je uËinio joπ nekoliko koraka i skrenuo ulijevo od meteoroloπkog stupa, odmah bi doπao do fakulteta, a samim time i do -8-

trga, no Franku se hodalo pa je izabrao duæi i ljepπi put, oko parka. Hodao je polako pokraj klupa i njegovanih cvjetnih nasada, a sve je izgledalo neobiËno zbog tiπine koju nije mogao objasniti. Iako je hodao stazom uz park, goleme su kroπnje bile tako guste da se nebo vidjelo u komadiÊima. Skrenuo je desnom stranom parka prema srediπtu grada. Zbog æubora okrugle fontane veÊ je iz daljine prepoznao varaædinsko kazaliπte. ©um vode priguπivao je mahniti cvrkut ptica s nadvitih grana okolnog drveÊa i ta ga je mjeπavina zvukova i sunËanog vremena podsjetila na gradove u kojima je bio. Produæio je joπ pedesetak koraka, a potom se, proπavπi boËnu stranu kazaliπta s glavnim ulazom, zaustavio ispred semafora. Preko puta je ugledao poπtu. Skrenuo je pogled i slijeva osmotrio golemu i oËuvanu sivu fasadu Ëiju namjenu nije prepoznao, a onda se zbunjeno okrenuo prema proËelju kazaliπne zgrade, Ëiji je gornji dio bio prekriven jedva vidljivom mreæom protiv golubova. Ispred njega je bila crkva svetog Nikole, prepoznatljiva po crvenu stoæastom krovu na zvoniku. DuÊanska nije bila dugaËka ni πiroka ulica. Te su osobine pruæale posebnu draæ Frankovu kretanju jer su izlozi trgovina s obje strane uske ulice prikazivali projekciju vlastita hodanja. Na kraju DuÊanske Franko proËita s plave ploËe na zidu sluæbeni naziv ulice: Ulica Ivana Gun duliÊa. Gotovo istog trena zaustavio se ugledavπi Varteksovu robnu kuÊu. Bila je to niska graevina koja je u svom prizemlju, niæem od razine tla, ispod niskog trijema poduprtog zdepastim stupovima udomila malu terasu joπ manjega kaﬁÊa. S lijeve se strane protezao FranjevaËki trg s palaËom zgrade æupanije. Prema njezinu ruæiËastom pro Ëelju dizao je ruku s druge strane bronËani Grgur Ninski, zaklonjen kockasto potkresanim kroπnjama lipa. Sve je bilo uredno, nedavno obnovljeno i Ëisto. -9-

Skrenuo je udesno i oko mu se zadovoljno zaustavi na skladnom tornju gradske vijeÊnice s patinastim zelenilom bakrenih dijelova krova. Iako ovdje nije bio veÊ dugo, niπta se nije promijenilo. Prostor trga izgledao mu je poznato poput dnevne sobe. Desnu stranu trga ograniËile su barokne palaËe, a na uglu goleme æute zgrade uz vijeÊnicu ugleda stolove natkrite kvadratnim, bijelim suncobranima. Bila je to Gradska kavana. U Gradskoj kavani u podne se trebao susresti sa svojom Lucijom, koja je, iako rodom SpliÊanka, po boraviπtu veÊ odavno bila prava Varaædinka. “Izgled proπlosti uvelike ovisi o sadaπnjosti!” pomisli odjedanput Franko, zaprepaπteno zastavπi na kraju reËenice πto mu je niotkuda bljesnula u glavi. Terasa je bila blizu i s olakπanjem sjede za najbliæi slobodni stol. Uzdahnuo je zadovoljno, dok se uzbuenje izazvano pojavom tako lijepe misli polako smirivalo. Svakom je SpliÊaninu teπko otiÊi iz Splita, no promatrajuÊi vrevu trga, Franko se uvjerio da je uËinio dobru stvar time πto je smogao snage da ode. ©to je drugo i mogao? Bio je to jedini naËin da iz temelja izmijeni naËin æivota koji se veÊ dugo nije poklapao s predodæbom koju je imao o njemu. Kako se predodæbe o neËemu teπko mogu mijenjati, jedino πto je mogao uËiniti bilo je izmijeniti sadaπnjost. “Je li moguÊe da promjenom okoline Ëovjek moæe sagledati vlastitu proπlost?” upitao se Franko. Iskreno je vjerovao u to, ËestitajuÊi sebi zbog oËitosti istine koju u Splitu nije mogao pojmiti. Problem je, kao i uvijek, bio u golemu stablu zbog kojega nije mogao vidjeti πumu. Najzad se pojavio konobar. NaruËio je kavu, a onda je zadovoljno protegnuo noge ispod stola. Iz glave mu nije izlazila misao koja ga je tako zgromila. ©to je viπe razmiπljao, to mu je svijet postajao jasniji, kao da je netko u mraËnoj sobi otvorio πkure. Bilo je istine u tome da

- 10 -

slike iz proπlosti uvijek promatramo kroz prozore sada πnjosti. “Ha, πto, zar nije tako?” pomisli zadovoljno Franko. O prozirnosti tih stakala ovisilo je kako Êe izgledati njegova proπlost! Ovdje, u ovom gotovo njemaËki Ëistom gradu uz Dravu, koji se Ëak i po navijaËima razlikovao od Splita, u gradu gdje je Mediteran bio kulturoloπki pojam izgubljenog raja, promijenio je svoje okruæenje najviπe πto je mogao. U Varaædinu Êe napokon razmiπljati s Ëeænjom o moru i svemu πto je volio u proteklom æivotu. U Splitu te Ëeænje nije bilo, jer kako Ëeznuti za morem kada je nadohvat ruke? Znao je da Êe ovdje moÊi sve ono πto u Splitu nije mogao. Sve Êe duæine ponovno izmjeriti hodom unatrag, jer Frankov æivot i nije bio niπta drugo doli krivudavo zamrπena i zarasla πumska staza, isprekidana sjenovitim grmovima zaborava. Sadaπnjost i buduÊnost, dvije niti razliËitih duljina i boja, bile su namotane u jedno klupko, a s tim pletivom u dæepovima nije mogao isplesti nit za povratak. Volio je gledati u bunar proπlosti jer je znao da nije bezdan. Ako se dovoljno dugo gledalo u dubinu, uvijek se na drugom kraju, na rubu maloga kruga mogla opaziti mrlja vlastita lica. Jedino je tako mogao motriti u sebe otprije i spoznati pravu istinu o sebi. Jedino je iz sadaπnjeg trenutka Varaædina s vrha bunara mogao gledati u vlastitu zrcalnu proπlost na dnu. Split se najbolje vidio iz Va raædina, a sadaπnjost je najbolje govorila o proπlosti. Trgnuo se osmotrivπi terasu kavane, no nije ugledao sestru. Trgom je jurilo mnoπtvo djece i Franko iznenada shvati da je prvi dan πkole. Prije nije zapaæao takve detalje i zbog vlastitog otkriÊa osjeti veliko zadovoljstvo. Iznad niæih krovova πto su obrubili suprotnu stranu trga pogle-

- 11 -

dao je u modrilo neba. Bio je to jedan od onih dana prezrelog ljeta kad sunce od zraka Ëini gustu aromatiËnu smjesu πto se jedva udiπe i traje vjeËno. Iza njega, s tornja vijeÊnice, muklo je odzvonilo podne. SmijuÊi se i gurajuÊi bicikle, kraj njegova stola prooπe dvije studentice, te unatoË brujanju gomile svuda uokolo, Franko osjeti neobiËan mir i spokoj. Milijarde izdvojenih rijeËi πto su se kovitlale srediπnjim trgom Ëinile su æivot nepoznatoga grada tako razumljivim i poznatim. Samo πto je ispio posljednji gutljaj kave, spazi Luciju kako se æivahno pribliæava sa suprotne strane trga. Iako je bio godinu dana stariji od sestre, ona je izgledala starije. Posve je posijedjela, i dok je srebrna boja kose Franku davala izgled izvjesne naoËitosti, Luciju je pak pretvorila u simpatiËnu bakicu iz priËe, iako ona s Mihom nije imala djece. “Evo, u πta se pritvori æivot!” pomisli sjetno Franko gledajuÊi kako mu se sestra sitnim koracima uæurbano pribliæava. Odahnuo je vidjevπi da je sama. Udala se za zastavnika Mihu Levstika, melankoliËnog muπkarca, dok je joπ sluæio u Splitu, pa su se tako, zahtjevom njegove sluæbe sedamdesetih, i preselili u Varaædin i tu ostali. Franku nikada nije bilo jasno kako je mogla izdræati sve te godine uz Mihu. Uvijek mu se Ëinilo da Miha zapravo potajno piπe sonete i toga se nikad nije mogao osloboditi. Ako je postojao Ëovjek posve suprotan Luciji, onda je to bio Miha, glavni razlog zbog Ëega ih je Franko tako rijetko posjeÊivao u Varaædinu. Sestra je gotovo uvijek dolazila u Split. Lucija je u mladosti bila vatrena, temperamentna i brbljava cura koju je gotovo sve na svijetu moglo nasmijati, dok je Miha i prema Lucijinim rijeËima bio tih kao mahovina. Nije brbljao, nije pio ni puπio, nije glasno pjevao, a prepirku je mrzio viπe od svega. Zbog svih tih osobina na poslu su mislili da je umiπljen. Iako je cijeli æivot - 12 -

nosio uniformu, za Mihu se jedva moglo reÊi da je vojnik. Radio je kao intendant baveÊi se mrkvom, mesom i graπ kom te je 1987. otiπao tako i u mirovinu s nekim smijeπnim odlikovanjem koje su dobivali svi zastavnici prve klase. Iako nije mnogo razgovarao s Mihom jer se sa πutljivim Mihom i nije moglo razgovarati, sestra je o svom muæu uvijek davala dovoljno podataka. Franko se najviπe Ëudio tome πto je Miha unatoË svemu zavrπio kao sretan Ëovjek: posvetio se svojoj najveÊoj strasti, koju je morao tajiti sve vrijeme sluæbe - promatranju ptica jakim vojniËkim dalekozorom! “Drago mi je, Franko, da te vidin!” zagrlila je sestra brata jer, iako su se Ëuli Ëesto telefonom, nisu se vidjeli godinu dana. “Sidi, Lucija. Ni ne znaπ kako je meni drago”, ponovio je Franko sestrine rijeËi primakavπi uljudno sestri stolac. “Sve Êemo nadoknadit Ëa smo propustili. Da mi je ko pri dvajst godin reka da Êu ﬁnit ode, reka bi mu da je lud!” “To si reka ka da je Varaædin kamenolom!” nasmije se Lucija gledajuÊi svoga brata koji je unatoË godinama joπ uvijek bio naoËit muπkarac. “Ne znaπ ti u koji si lipi grad doπa, ima ti tu i teatar. samo nima majici ‘Splitskog lita’ nego lumbrele ‘Barokne veËeri’! I vode ima, iako, znan… Ni Drava more. E, da ne zaboravin, juËer san bila u dom sa socijalnon radnicon. Sve su uredili, dobija si jednu lipu kamaricu.” “»eka san, Ëeka i doËeka!” uskliknu Franko zadovoljno. “Fala ti, Luce, jer da ni tebe bilo, ne znan Ëa bi uËinija! U Split ti nima mista ni za lik, a i da ga ima, ne bi tamo osta.” “Asti, a Ëa ti se dogodilo?” upita ga Lucija poslije krat ke stanke koju je naËinio konobar spuπtajuÊi na stol Lucijin sok od kruπke. “A Ëa bi se dogodilo? Niπta, niπta se ni dogodilo”, odgovori Franko, zbunjeno pogledavajuÊi u sestru. - 13 -

“»a bi se dogodilo?” ponovi zaËueno Lucija gradeÊi zaprepaπtenje. “Cili se æivot nisi maka od Splita, ma ni do Kaπtela, a sad se najedanput seliπ i to ne ka drugi, u Zagreb, nego u Varaædin. Da si mlaji, parilo bi mi se da od Ëegagod biæiπ!” “Od sebe ne moπ pobiÊ, ma Splita mi je, kako bi ti reka - do odi!” podigao je Franko dlan sve do brade. “Moran se malo maknit da ne gledan cili æivot iste stvari. Isti judi, iste kuÊe, malo promine mi triba, i to ne samo mista. Ako to znaËi biæat, onda san pobiga, moja Luce, je, jemaπ prav… Znaπ i sama kakvi je Split… SpliÊanima nikad nije uzvratija iston miron!” “A drago mi je da si doπa pameti, makar pod stare dane”, pogleda ga sestra kimajuÊi glavom. Ona je bila æivuÊi dokaz da se moæe lijepo æivjeti i u nekom drugom gradu na svijetu osim Splita. Vidjelo se da je zadovoljna bratovim odgovorom. “Ma, Lucija, pusti sad te stvari, kako je Miha?” skrenu Franko na manje osjetljivu temu. Za Mihu je pitao iz puke uljudnosti, samo da ne bi uvrijedio sestru, iako je ona dobro znala da on zbog neke svoje predrasude ne podnosi Mihu od dana kad su se upoznali. “A! Ka i uvik”, reËe Lucija mahnuvπi rukom. “Ima svoje zvirice i kanoËal i cili se dan vrti po Dravi. Njemu ti je, ako Êemo pravo, puno lipo i zato ga oni penπjunati ni ne volidu baπ preveÊ. Smeta in Ëa se on veseli i to ne sakrije jer bi po njima svak triba bit nesritan, a Miha… On ti je najsritniji Ëovik na cilemu svitu, barenko koliko ih ja znan i to mu tako lipo stoji, ka najlipπi kapelin! Jedanput na misec napravimo vija do Slovenije, tamo u Novo Mesto… Jesi Ëuja za Novo Mesto? E… On ti tamo ima svojte i tako ti nama pasaje æivot. Ja ne bi ka ti mogla sad sve izokrenit, ovako mi je dobro… Svaki mi je dan isti ka Ëa je i juËer bija i ka Ëa Êe siguro bit i sutra, ako

- 14 -

Bog da. To me smirije… Navikneπ se na to ka Ëa san se navikla na iste kale.” Franko nije znao πto bi rekao na sestrinu iskrenost. ©utio je i gledao u praznu πalicu za kavu. Da je barem mogao ispiti gutljaj obiËne vode, uËiniti neπto s rukama, to bi mu pomoglo. Bio je tako zbunjen iznenadnom sestrinom iskrenoπÊu da je zaboravio i na lulu. Ovako je samo sjedio i πutio, ne znajuÊi πto bi odgovorio. Preplavio ga je val neke sjete jer se nisu vidjeli godinu dana, a on ne zna πto bi joj rekao! Pogledao je u Luciju gotovo bojaælji vo, a onda ugledao naoËale. “A Ëa je bilo kod likara?” upita Franko izvukavπi se u posljednji tren iz neugodne πutnje. “A Ëa bi bilo… Niπta… PoveÊala se dioptrija, a πtaπ, tribaju mi jaËi oËali”, reËe Lucija, veÊ odavna pomirena s vremenom. SreÊom, Lucija nije primijetila Frankovu zbunjenost. Utonula u svoje misli, zamiπljeno je gledala u neku toËku na stolu. Odjedanput se trgnula iz zamiπljenosti, i kao da se nekamo æuri, popila sok i ustala. “Ajmo Ëa, pokazaÊu ti di se ide do staraËkega doma. Iz ponistre ti se vidi lipi park i lipa veliπka poljana! Ode imaπ zelenila koliko oπ pa neπ morat sadit cviÊe na sularu. Ajmo proÊ kraj skule, lako Êeπ se snaÊ!”

- 15 -

- 16 -

O autoru

Roen 1960. godine u Prizrenu. Osnovnu i srednju školu pohaa u Varaždinu i Koprivnici, a nezavršeni studij filo zofije u Zagrebu. Crta stripove i ilustracije, izrauje gra fike. Stripove objavljuje u Poletu, ST-u, Siriusu, Kapitalu i Patku, a uz to se profesionalno bavi grafiËkim oblikovanjem. Izlagao je na desetak samostalnih izložbi, od kojih je prva, u Galeriji studentskog centra, pod nazivom Novi kvadrat nekad i danas… 1984. godine, a posljednja u galeriji Dora Art u Varaždinu 1997. godine. Od 1991. pa do 1997. u Varaždinu ureuje i vodi galeriju Forum mladih, koja predstavlja nadarene mlade likovne poËetnike iz cijele Hrvatske. U Zagreb dolazi 1999., kad se poËinje profesionalno baviti pisanjem. »lan je Društva hrvatskih književnika te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu i Starom Gradu na otoku Hvaru. Roman za mladež Mirakul od mora objavio je 2002., a za roman Prozor zelenog bljeska, objavljen 2003., na graen je nagradom Grigor Vitez te nagradom Sfera za najbolji znanstvenofantastiËni roman za djecu, koju dodjeljuje Udruženje za znanstvenu fantastiku. Taj je roman iste godine nominiran za meunarodnu nagradu Mali Princ u Tuzli. Za svoj treÊi roman Mrlja dobio je nagradu Mato Lovrak za najbolji roman za mladež objavljen 2004. godine. Krajem 2005. objavljen je MandraË, roman o Petru HektoroviÊu, a 2007. Plavi trubaË, roman za djecu,

- 131 -

i Vjetrovi Lampeduze, pomorski pustolovni roman za mladež. Piše scenarije za animirane ﬁlmove i stripove koje crta Magda DulËiÊ, te djeËje radioigre. 2003. izvedena je radio igra Mrlja, a 2007. izvedena je u Panoptikumu i radioko medija More pravog kapetana u dva dijela te je na treÊem programu dramatiziran roman MandraË. U Starom Gradu na Hvaru profesionalna kazališna skupina Uhlod pod vodstvom Tahira MujiËiÊa izvela je 2007. dramolet Ko medija od Petra ili noÊ Ëudesnih krijesnica u Ëast godine Petra HektoroviÊa.

- 132 -

- 133 -

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura Ana LaiÊ Korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Tisak Grafomark, Zagreb Godina izdanja 2008., listopad (prvo izdanje) ISBN 978-953-266-067-8 Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

- 134 -

- 135 -

- 136 -