Muškarci koji mrze žene

Millennium I. svezak

j 1i

j 2i

Stieg Larsson

Muπkarci koji mrze æene prevela sa πvedskog Æeljka »ernok

Fraktura j 3i

Naslov izvornika Män som hatar kvinnor ∂ 2005 by Stieg Larsson First published by Norstedts, Sweeden in 2005 Published by agreement with Norstedts Agency ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2008. ∂ za prijevod Æeljka »ernok i Fraktura, 2008.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-071-5 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 796957

j 4i

PROLOG Petak, 1. studenog

j 5i

j 6i

Bio je to dogaaj koji se ponavljao svake godine. Primatelj cvijeta sada je navrπio osamdeset i dvije godine. Kada je cvijet stigao, otvorio je paket i razmotao ukrasni papir. Nakon toga je podigao telefonsku sluπalicu i nazvao broj bivπega policijskog inspektora koji se nakon umirovljenja preselio i æivi blizu jezera Siljan. Njih dvojica nisu bila samo istih godina, bili su i roeni na isti dan ∑ πto bi se, u ovom kontekstu, moglo smatrati ironiËnim. Policijski inspektor znao je da Êe dobiti poziv nakon πto doe poπtar oko jedanaest sati, pa je pio kavu dok je Ëekao. Ove je godine telefon zazvonio veÊ u pola jedanaest. Podigao je sluπalicu i pozdravio, ali se nije predstavio.

“Doπao je.” “©to je ove godine?”

“Ne znam koji je to cvijet. Dat Êu ga na identifikaciju. Bijele je boje.”

“Pretpostavljam da nema nikakva pisma?”

“Ne. Niπta drugo, samo cvijet. Okvir je jednak kao i proπle godine. Jedan od onih jeftinih koje sam moraπ sastaviti.”

“Poπtanski πtambilj?”

“Stockholm.”

“Rukopis?”

“Kao i uvijek, tiskana, velika slova. Ravna i uredna.”

Tu je tema bila iscrpljena i obojica su nekoliko minuta πutjela, svaki sa svoje strane æice. Umirovljeni se policijski inspektor naslonio na stolicu dok je sjedio za kuhinjskim stolom i puπio lulu. j 7i

Znao je da se od njega viπe ne oËekuje da postavi neko kljuËno ili pronicavo inteligentno pitanje koje bi bacilo novo svjetlo na taj dogaaj. To je vrijeme davno proπlo i razgovor izmeu dvojice staraca imao je viπe obiljeæja rituala vezanog za misterij koji nijedna druga osoba na cijelom svijetu nije imala nikakve æelje rije­ πiti.

Latinski je naziv bio Leptospermum (Myrtaceae) rubinette. Radilo se o ne baπ impresivnom grmu s malim listovima poput vrijesa i dva centimetra velikim cvjetovima s pet latica. Bio je otprilike dvanaest centimetara visok.

Cvijet potjeËe iz srediπnje Australije i brdovitih dijelova, gdje ga se moæe naÊi kako raste u otpornim grmovima. U Australiji ga zovu Desert Snow. Kasnije Êe struËnjakinja iz botaniËkog vrta u Uppsali konstatirati da je rijeË o neobiËnoj biljci koja se rijetko uzgaja u ©vedskoj. U svom izvjeπtaju botaniËarka je napisala da je biljka iz porodice grmova manuka i da je se Ëesto zna za­mijeniti s njenim rasprostranjenijim “roakom” Leptospermum scoparium, koji raste posvuda po Novom Zelandu. Po rijeËima stru­Ënjakinje, razlika je u tome πto rubinette ima mali broj mikroskopski sitnih ruæiËastih toËkica na vrhovima latica, πto cvijetu daje blijedo ruæiËastu nijansu.

Rubinette je po svemu zbunjujuÊe skroman cvijet. Nema nikakve komercijalne vrijednosti. Nema nikakvih poznatih ljekovitih svojstava i ne moæe prouzroËiti halucinogene vizije. Nije jestiv, nije upotrebljiv kao zaËin i od njega nije moguÊe proizvesti boje.

Ali ima odreeno znaËenje za prastanovnike Australije, Aboridæi­ ne, koji podruËje i floru oko Ayers Rocka smatraju svetim. Zbog toga se Ëini da je jedini razlog za postojanje tog cvijeta da uËini okoliπ ugodnijim svojom promjenjivom ljepotom.

U svom je izvjeπtaju botaniËarka iz Uppsale navela da je Desert Snow rijedak u Australiji, dok ga u Skandinaviji gotovo i nema.

Sama nije nikada vidjela tu biljku uæivo, ali nakon πto je pitala nekoliko kolega za savjet, saznala je da su je pokuπali uzgojiti u jednom vrtu u Göteborgu i da je moguÊe da je uzgajaju zaljuj 8i

bljenici u biljke i amateri botaniËari u svojim malim staklenicima posvuda po ©vedskoj. Razlog zaπto ju je teπko uzgojiti u ©vedskoj jest taj πto biljka preferira blagu i suhu klimu i mora se dræati u kuÊi u zimskoj polovici godine. Ne odgovara joj tlo koje sadræava vapno i zahtijeva navodnjavanje odozdo, ravno iz korijena. Zahtijeva vjeπtinu.

To πto je uvijek bila rijeË o rijetkom cvijetu u ©vedskoj trebalo bi teoretski uËiniti potragu za porijeklom upravo tog primjerka la­ kπom, ali u praksi, bio je to nemoguÊ zadatak. Ne postoje nikakvi popisi koje bi se moglo konzultirati, nikakve dozvole koje bi se moglo provjeriti. Nije postojao nitko tko je znao koliko je privatnih uzgajatelja uopÊe pokuπalo uzgojiti tu zahtjevnu biljku ∑ mogla je biti rijeË o samo nekoliko ljudi, ali i o nekoliko stotina zaljubljenika u cvijeÊe koji imaju pristup sjemenju ili biljkama.

Mogla se kupiti od fiziËke osobe ili putem poπtanske narudæbe od nekog drugog uzgajivaËa ili botaniËkog vrta iz bilo kojeg dijela Europe. Mogla je Ëak biti i donesena direktno iz Australije s nekog putovanja. Drugim rijeËima, identificirati baπ te uzgajivaËe meu milijunima ©veana koji imaju mali staklenik ili teglu s cvijeÊem na prozoru dnevne sobe, bila bi beznadna misija.

Bio je to samo jedan u nizu tajnovitih cvjetova koji su uvijek stizali u debeloj kuverti 1. studenoga. Vrste su svake godine bile drugaËije, ali uvijek je bila rijeË o lijepim i Ëesto priliËno rijetkim cvjetovima. Kao i uvijek, cvijet je bio preπan, paæljivo postavljen na papir za slikanje akvarela i stavljen iza stakla u jednostavnom okviru dimenzija 29 x 16 cm.

Tajna oko tog cvijeÊa nikada nije bila objavljena u medijima ili u javnosti, veÊ je bila poznata samo uskom krugu ljudi. Tri desetljeÊa ranije godiπnji dolazak cvjetova bio je objekt analiza u Dræavnom forenziËkom laboratoriju, koje su provodili struËnjaci za otiske prstiju i grafolozi, detektivi i skupine roaka i prijatelja primatelja poπiljke. Sada je broj sudionika drame spao na samo tri osobe: ostarjelog slavljenika, umirovljenog policajca i, naravno, nepoznaj 9i

tu osobu koja je slala taj poklon. S obzirom na to da su se prve dvije meu navedenim osobama nalazile u tako respektabilnim godinama da je bilo krajnje vrijeme da se pripreme na neizbjeæno, krug interesenata uskoro Êe se, dakle, i smanjiti.

Umirovljeni policajac bio je iskusni veteran. Nikada neÊe zaboraviti svoje prvo uhiÊenje, zatvaranje agresivnoga i vrlo pijanog radnika ËeliËane prije nego πto napravi joπ viπe nevolja sebi ili nekome drugom. Tijekom svoje karijere u zatvor je stavljao ilegalne lovce, zlostavljaËe supruga, prevarante, kradljivce automobila i teπko alkoholizirane ljude. Sretao je provalnike, pljaËkaπe, preprodavaËe droge, silovatelje i barem jednog viπe ili manje po­ remeÊenog tipa s dinamitom. Sudjelovao je u devet istraga ubojstava s predumiπljajem ili ubojstava u afektu. Pet od njih bila su one vrste kad ubojica sam nazove policiju i pun pokajanja prizna da je ubio æenu ili brata ili nekog drugog sebi bliskoga. Provedene su tri istrage; dvije su bile rijeπene u roku nekoliko dana, a jedna, uz pomoÊ dræavne kriminalistiËke policije, nakon dvije godine.

Deveti je sluËaj rijeπila policija, to jest istraæitelji su znali tko je ubojica, ali dokazi su bili toliko slabi da je tuæitelj odluËio staviti sluËaj na stranu. Na inspektorovo nezadovoljstvo, sluËaj je uskoro proglaπen zastarjelim. Ali, sveukupno gledano, mogao je iza sebe vidjeti impresivnu karijeru i osjeÊati se zadovoljnim onime πto je postigao.

Ali bio je sve samo ne zadovoljan.

Za inspektora je sluËaj s preπanim cvjetovima bio trn u oku ∑ jedini preostali zadatak koji ga je frustrirao i kojemu je posvetio neizmjerno mnogo vremena.

Situacija je bila dvostruko besmislena zato πto ni nakon doslovno tisuÊu sati razmiπljanja na poslu i izvan njega nije mogao Ëak ni sa sigurnoπÊu utvrditi da je zloËin poËinjen.

Obojica muπkaraca znala su da je osoba koja je stavila cvijet u okvir nosila rukavice tako da ne ostanu otisci prstiju ni na okviru ni na staklu. Znali su da je nemoguÊe pronaÊi poπiljatelja. Znali su da je okvir moguÊe kupiti u duÊanima fotoopremom ili papirj 10 i

nicama po cijelom svijetu. Jednostavno nije bilo nikakvih tragova koje bi bilo moguÊe slijediti. A poπtanski æig se mijenjao; paket je najËeπÊe bio poslan iz Stockholma, ali tri puta je bio poslan iz Londona, dva puta iz Pariza, dva puta iz Kopenhagena, jednom iz Madrida, jednom iz Bonna i jednom, πto je bilo najneobiËnije, iz Pensacole u SAD-u. Dok su svi drugi gradovi bili poznati glavni gradovi, Pensacola je bila toliko nepoznata da je inspektor bio prisiljen potraæiti grad u atlasu.

Nakon πto su se oprostili, osamdesetdvogodiπnji je slavljenik du­ go mirno sjedio i promatrao taj lijepi, ali beznaËajni australski cvijet kojemu joπ uvijek nije znao imena. Tada je podigao glavu i pogledao zid iznad pisaÊeg stola. Tamo su visjela Ëetrdeset i tri preπana cvijeta uokvirena iza stakala, poredana u Ëetiri reda po deset cvjetova u svakome, plus nezavrπeni red s Ëetiri slike. U gornjem redu nedostajala je jedna slika. Mjesto broj devet zjapilo je prazno. Desert Snow trebala bi biti fotografija broj Ëetrdeset i Ëetiri.

Prvi put dogodilo se neπto πto je razbilo njegovo uobiËajeno postupanje svih tih godina. Odjednom, i bez upozorenja, poËeo je plakati. I njega je iznenadila ta iznenadna provala osjeÊaja nakon gotovo Ëetrdeset godina.

j 11 i

j 12 i





1950.

1928.



1946.



Cecilia





1918. † 1955. 

Gustav



1946.

Alexander

1922.

1948.

Anita

1912. † 1974.



Gregor = Gerda

1939.

1925. † 1992.



Birger

1911.

Harriet





Harald = Ingrid

1948.

† 1965.

Gottfried = Isabella  1927.

Koenig

1906. † 1959.



 1886. † 1964.

 1885. † 1969.

Fredrik = Ulrika

1884. † 1956.



Johan

Birger =

Martin



1907. † 1940.

Richard = Margareta

Gottfried



1920.

1921. † 1958. 

Henrik = Edith

Obiteljsko stablo Vangerovih

PRVI DIO

POTICAJ 20. prosinca ∑ 3. sijeËnja

18% æena u ©vedskoj bilo je izloæeno prijetnji nekog muπ karca

j 13 i

j 14 i

I. Petak, 20. prosinca

Suenje je neizbjeæno zavrπilo i sve πto je moglo biti reËeno, bilo je reËeno. Ni na trenutak nije posumnjao da Êe ga proglasiti krivim.

Pismena je presuda puπtena u javnost u deset sati ujutro u petak i sada je samo preostao zavrπni zakljuËak novinara koji su Ëekali u hodnicima suda.

Mikael Blomkvist ih je vidio kroz otvorena vrata i nekoliko sekundi odugovlaËio s hodanjem. Nije æelio raspravljati o presudi koju je upravo dobio, ali pitanja su bila neizbjeæna, a on je ∑ prije od svih ∑ znao da moraju biti postavljena i da se na njih mora dobiti odgovor. Takav je, dakle, osjeÊaj biti zloËinac, pomislio je. Biti s krive strane mikrofona. Od nelagode se promeπkoljio i pokuπao se prisiliti da se nasmijeπi. Reporteri su mu uzvratili smijeπak i prijateljski kimnuli, bilo im je gotovo neugodno.

“Da vidimo... Aftonbladet, Expressen, TT, TV4 i ... otkuda ste vi.... aha, Dagens industri. Mora da sam postao slavan”, konstatirao je Mikael Blomkvist.

“Dajte izjavu, Kalle Blomkvist”, rekao je reporter iz jednih veËernjih novina.

Mikael Blomkvist, Ëije je puno ime bilo Carl Mikael Blomkvist, uvijek se morao prisiliti da ne zakoluta oËima kada bi Ëuo taj nadimak. Jednom, prije dvadeset godina, kad su mu bile dvadeset i tri i kada je upravo poËeo raditi u novinama preko ljeta, Mikael Blomkvist je, ne svojom zaslugom, sluËajno razotkrio skupinu pljaËkaπa banaka koji su tijekom dvije godine izveli pet zapaæenih napada na banke. Da se u svim sluËajevima radilo o istoj bandi, j 15 i

nije bilo dvojbe; njihova specijalnost bila je da dou u mali grad i s vojniËkom preciznoπÊu opljaËkaju jednu ili dvije banke odjednom. Nosili su maske s likovima iz Disneylanda, te tako, ne posve nejasnom policijskom logikom, bili prozvani Bandom Paje Patka.

Ali novine su ih prekrstile u Medvjeu ligu, πto je zvuËalo malo ozbiljnije s obzirom na to da su u dva navrata okrutno i bez ikakva obzira prema ljudima, ispalili upozoravajuÊe hice i prijetili prolaznicima ili previπe radoznalima. ©esti se prepad dogodio u jednoj banci u pokrajini Östergöt­ land, usred ljeta. Jedan se novinar lokalnog radija sluËajno naπao u banci baπ u vrijeme pljaËke i reagirao prema pravilniku. »im su pljaËkaπi napustili banku, otiπao je do telefona i nazvao radioemisiju vijesti uæivo.

Mikael Blomkvist provodio je nekoliko dana s poznanicom u vikendici njenih roditelja u blizini Katrineholma. Kako je toËno uspio spojiti sve Ëinjenice, nije znao objasniti Ëak ni kada ga je policija ispitivala, ali u trenutku kada je Ëuo vijest, sjetio se sku­pine od Ëetiri muπkarca u vikendici udaljenoj nekoliko stotina me­ta­ra od njihove. Vidio ih je nekoliko dana ranije kako igraju badminton na livadi kada je s prijateljicom iπao kupiti sladoled i proπao pokraj njihove kuÊe.

Sve πto je vidio bila su Ëetiri plavokosa mladiÊa u dobroj formi, u kratkim hlaËama i golih torza. Bilo je oËito da su bodibilderi i neπto kod tih mladih igraËa badmintona navelo ga je da ih joπ jednom dobro pogleda ∑ moæda zato πto su igrali po najveÊoj pripeci i s nekakvom nasilniËkom, fokusiranom energijom. Nije izgledalo kao da to rade da im proe vrijeme i zbog toga ih je Mikael primijetio.

Nije bilo racionalnog razloga da posumnja da su pljaËkaπi ban­ ke, ali svejedno je proπetao i sjeo na jedno brdaπce s kojega je imao pogled na njihovu vikendicu te je konstatirao da je u tom trenutku bila prazna. Proπlo je nekih Ëetrdesetak minuta prije nego πto su se deËki dovezli i parkirali volvo u dvoriπtu. »inilo se da im se æuri i vukli su svaki svoju sportsku torbu, πto nije moralo znaËiti niπta drugo nego da su se negdje kupali. Ali jedan od njih se j 16 i

vratio do auta i izvadio neku stvar koju je brzo prekrio sportskom jaknom, a Ëak i sa svoje relativno udaljene promatraËnice Mikael je mogao utvrditi da je rijeË o staroj dobroj automatskoj puπci AK 4, upravo onakvoj s kakvom se mnogo druæio za vrijeme svoga jednogodiπnjeg vojnog roka koji je nedavno zavrπio. Nazvao je policiju i ispriËao im πto je primijetio. Bio je to uvod u trodnevnu opsadu vikendice koja je bila intenzivno praÊena u medijima, s Mikaelom u prvom planu i s finim novinarskim honorarom od nekih veËernjih novina. Policija se utaborila u kamp-prikolici na imanju pokraj vikendice u kojoj je stanovao Mikael.

Medvjea je liga dala Mikaelu toËno onaj zvjezdani status u struci koji je trebao kao mladi novinar. Druga strana medalje bila je ta da se druge veËernje novine nisu mogle suzdræati da ne stave naslov “Kalle Blomkvist rijeπio zloËin”. Podrugljivi tekst napisala je starija kolumnistica i sadræavao je brojne aluzije na mladog detektiva iz knjige Astrid Lindgren. Uz sve to, novine su stavile mutnu sliku na kojoj Mikael stoji poluotvorenih usta i podignutog kaæiprsta i daje nekakve upute policajcu u uniformi.

Ustvari mu je samo pokazivao gdje se nalazi poljski zahod.

UopÊe nije bilo bitno πto Mikael Blomkvist nikada u æivotu nije ko­ristio ime Carl, niti potpisao neki svoj tekst imenom Carl Blomkvist. Od tog je trenutka, na svoj oËaj, meu kolegama novinarima bio poznat kao Kalle Blomkvist ∑ nadimak koji je izgovaran s oπtrom porugom, ne neprijateljski, ali ni osobito prijateljski. Svaka Ëast Astrid Lindgren ∑ oboæavao je njene knjige, ali mrzio je na­dimak.

Trebat Êe mu nekoliko godina i mnogo veÊe novinarske za­sluge prije nego πto nadimak poËne blijedjeti, ali svejedno bi uvi­jek ustuknuo kada bi to ime bilo izgovoreno u njegovoj blizini.

Mirno se nasmijeπio i pogledao novinara u oËi.

“Ma, izmisli neπto. Ti ionako izmiπljaπ svoje tekstove.”

Ton nije bio neugodan. Svi su se oni viπe-manje poznavali, a Mikaelov najveÊi kritiËar odluËio je da se neÊe pojaviti. Nekad je radio s jednim od njih, a na nekoj zabavi nekoliko godina ranije, gotovo mu je uspjelo zavesti onu æenu s TV4. j 17 i

“Dobro ste dobili po glavi”, konstatirao je mladi novinar Dagens Industri.

“Itekako”, priznao je Mikael. ©to drugo da kaæe?

“Kako se osjeÊate?”

Usprkos ozbiljnosti situacije, ni Mikael, ni stariji novinari nisu mogli da se na to pitanje ne nasmijeπe. Mikael je izmijenio pogled sa æenom s TV4. Kako se osjeÊate, pitanje koje su Ozbiljni novinari uvijek smatrali da pripada Smijeπnim sportskim reporterima jer to je jedino pitanje koje znaju postaviti Zadihanom sportaπu koji je upravo protrËao kroz cilj. Ali tada se ponovno uozbiljio.

“Naravno, mogu samo æaliti πto sud nije donio drugaËiju presudu”, odgovorio je malo formalno.

“Tri mjeseca zatvora i 150.000 kruna kazne. To je priliËno mnogo”, rekla je æena s TV4.

“Preæivjet Êu.”

“HoÊete li moliti Wennerströma za oprost? Rukovati se s njime?”

“Ne, ne vjerujem. Moje miπljenje o poslovnom moralu gospodina Wennerströma nije se znatno promijenilo.”

“ZnaËi, joπ uvijek tvrdite da je prevarant?” pitao je brzo deËko iz Dagens Industri.

Iza tog je pitanja leæao moguÊi citat s potencijalno poraznim naslovom i Mikael se mogao poskliznuti na tu koru banane da reporter nije signalizirao opasnost time πto mu je malo prepoletno gurnuo mikrofon u lice. Mikael je nekoliko sekundi razmiπljao πto da odgovori.

Sud je upravo presudio da je Mikael Blomkvist povrijedio Ëast financijera Hans-Erika Wennerströma. Optuæen je za klevetu.

Suenje je okonËano i nije se imao nikakve namjere æaliti na presudu. Ali πto bi se moglo dogoditi kada bi neoprezno ponovio svoje tvrdnje veÊ na stubama suda? Mikael je shvatio da ne æeli znati odgovor na to pitanje.

“Smatrao sam da imam dobre razloge za objavljivanje tih informacija. Sud nije dijelio to miπljenje i, naravno, moram prihvatiti njegovu presudu. Sada Êemo u redakciji dobro prodiskutirati j 18 i

presudu prije nego odluËimo πto Êemo uËiniti. Viπe od toga nemam za reÊi.”

“Ali zaboravili ste da novinar mora predoËiti dokaze za svoje tvrdnje”, rekla je ona s TV4 s naznakom oπtrine u glasu. Tvrdnju se stvarno nije moglo negirati. Bili su dobri prijatelji. Lice joj je bilo neutralno, ali Mikaelu se Ëinilo da moæe vidjeti naznaku razoËarane distanciranosti u njenim oËima.

Mikael Blomkvist ostao je tamo stajati i odgovarao na pitanja joπ nekoliko muËnih minuta. Pitanje koje je, neizgovoreno, ostalo visjeti u zraku, ali koje nijedan novinar nije htio postaviti (mo­ æda zato πto je bilo toliko neugodno i neshvatljivo) bilo je kako je Mikael mogao napisati tekst koji je bio u potpunosti neistinit.

Svi okupljeni novinari, s iznimkom novinara na zamjeni iz Dagens Industri, bili su veterani s bogatim poslovnim iskustvom. Za njih je odgovor leæao iza granice razumijevanja.

TV4 ga je postavila pred vrata suda i ponovila svoja pitanja nasamo pred kamerom. Bila je viπe prijateljski nastrojena nego πto je zasluæivao i bilo je dovoljno citata da svi novinari budu zadovoljni. PriËa Êe zavrπiti na naslovnicama, bilo je to neizbjeæno, ali morao se prisiliti da se sjeti da tu nije bila rijeË o najveÊem medijskom dogaaju godine. Reporteri su dobili ono πto su htjeli i vratili se svaki u svoju redakciju.

Namjeravao je proπetati, ali bio je vjetrovit prosinaËki dan, i veÊ je bio sav smrznut nakon intervjua. Tek kada je ostao stajati sam na stubama suda, podigao je pogled i ugledao Williama Borga kako izlazi iz svog automobila, u kojem je sjedio za vrijeme trajanja intervjua. Pogledi su im se sreli, a onda se William Borg nasmijeπio.

“Vrijedilo je doÊi samo da te vidim s tim papirom u rukama.”

Mikael nije odgovorio. William Borg i Mikael Blomkvist poznavali su se petnaest godina. Nekada su zajedno radili na zamjeni kao novinari rubrike gospodarstva u nekim jutarnjim novinama.

Moæda se tu radilo o nedostatku kemije meu njima, ali to je j 19 i

rezultiralo neprijateljstvom koje se protegnulo na cijeli æivot. Borg je u Mikaelovim oËima bio loπ reporter i naporna, pokvarena i osvetoljubiva osoba koja je muËila sve u svojoj okolini glupim vicevima i davala prezirne izjave o starijim, i samim time iskusnijim reporterima. »inilo se da osobito mrzi starije reporterke. U to su se vrijeme prvi put posvaali, nakon Ëega je bilo joπ nesuglasica, a doπlo je i do razilaæenja na osobnoj razini.

Tijekom godina Mikael i William Borg neprestano su nalije­tali jedan na drugoga, ali su tek krajem 1990-ih postali pravi neprijatelji. Mikael je napisao knjigu o novinarstvu koje se bavi gospodarstvenim temama i marljivo citirao mnoge glupe Ëlanke koje je Borg potpisao. U Mikaelovoj verziji Borg je ispao napuhani Ëovjek koji misli da sve zna, a sve informacije krivo shvati, i koji je pisao Ëlanke u kojima je dizao u nebesa internetske kompanije koje su ubrzo nakon toga propadale. Borgu se nije sviala Mikaelova analiza i kada su se jednom sluËajno sreli u kafiÊu na Söderu, gotovo su se potukli. Otprilike tada je Borg napustio novinarstvo i sada je radio kao informator za mnogo veÊu plaÊu u tvrtki za koju je, uza sve ostalo, bio zainteresiran industrijalac Hans-Erik Wennerström.

Upravo je htio produæiti dalje, kada se tu zaustavio autobus broj 40 i on je uskoËio u njega, samo da se makne s tog mjesta.

Siπao je na Fridhemsplanu i neodluËan ostao stajati na autobusnoj postaji, joπ uvijek dræeÊi presudu u ruci. Na kraju je odluËio da Êe otiÊi do kafiÊa Anna, pokraj ulaza u podzemnu garaæu policijske postaje.

Manje od pola minute nakon πto je naruËio kavu s mlijekom i sendviË, poËele su podnevne vijesti na radiju. Prilog o njemu bio je treÊi po redu, nakon bombaπa samoubojice u Jeruzalemu i vijesti da je vlada osnovala komisiju koja Êe istraæiti navodno stva­ ra­nje kartela u graevinskoj industriji.

Novinar Mikael Blomkvist iz Ëasopisa Millennium osuen je u Ëetvrtak ujutro na tri mjeseca zatvora zbog klevete industrijalca Hans-Erika Wennerströma. U zapaæenom Ëlanku, objavljenom j 20 i

ranije ove godine, o takozvanoj aferi Minos, Blomkvist je tvrdio da je Wennerström koristio dræavna sredstva koja su bila namijenjena za ulaganje u industriju u Poljskoj, za trgovinu oruæjem. Mikaelu Blomkvistu dosueno je da mora platiti i 150.000 kruna odπtete.

Wennerströmov advokat Bertil Camnermarker u jednom je komentaru rekao da je njegov klijent zadovoljan presudom. “Bio je to stvarno teæak sluËaj klevete”, rekao je.

Presuda se protezala na dvadeset i πest stranica. Opisani su raz­lozi zaπto je Mikael po petnaest toËaka optuæen za klevetu biznis­mena Hans-Erika Wennerströma. Mikael je ustvrdio da ga je sva­ka od tih toËaka optuæbe stajala 10.000 kruna i πest dana u zatvoru. Ne ukljuËujuÊi troπkove suenja i honorar njegovu odvjetniku. Nije imao snage ni poËeti raËunati do koje Êe se svote taj raËun popeti, ali je konstatirao da je moglo biti i gore: sud ga je odluËio osloboditi po sedam toËaka optuæbe.

Dok je Ëitao izjave u presudi, imao je sve teæi i neugodniji osjeÊaj u æelucu. To ga je iznenadilo. »ak i kad je suenje tek zapoËelo, znao je da Êe biti proglaπen krivim, osim ako se ne dogodi neko Ëudo. U to vrijeme o tome nije bilo nikakve sumnje i pomirio se s tom miπlju. Sjedio je ta dva dana suenja priliËno ravnoduπan, i jedanaest je dana, ne osjeÊajuÊi niπta osobito, Ëekao da sud donese presudu i sroËi tekst koji je sada dræao u rukama.

Tek je sada, kada je suenje bilo zavrπeno, osjeÊao kako ga je preplavila nelagoda.

Kada je odgrizao komadiÊ sendviËa, osjetio je kako mu se kruh nadima u ustima. Bilo mu je teπko progutati zalogaj i odgurnuo je sendviË u stranu.

Bilo je to prvi put da je Mikael Blomkvist osuen za neki zloËin ∑ prvi put da je uopÊe bio osumnjiËen ili optuæen za neπto. Ustvari, presuda nije bila niπta osobito. Laka kategorija. Ipak nije bila rijeË o oruæanoj pljaËki, ubojstvu ili silovanju. Ali, financijski gle­ dano, presuda je bila osjetna. Millennium nije bio predvodnik u svijetu medija s bezgraniËnim kapitalom, magazin je preæivljavao na marginama, ali presuda nije znaËila katastrofu za njega. Pro­ j 21 i

blem je bio u tome πto je Mikael bio i suvlasnik Millenniuma, dok je istovremeno bio, stvarno idiotski, i novinar i odgovorni urednik magazina. Kaznu od 150.000 kruna Mikael je namjeravao platiti iz vlastita dæepa, πto Êe veÊim dijelom pojesti njegovu uπte­ evinu. Novine su plaÊale troπkove suenja. S mudrim kuÊnim budæetom uspjet Êe to preæivjeti.

Razmiπljao je o moguÊnosti da proda stan, ali to bi ga stvarno zaboljelo. Krajem sretnih osamdesetih godina, u doba kada je bio zaposlen na puno radno vrijeme i imao relativno dobra primanja, potraæio je stan. TrËao je uokolo obilazeÊi stanove koji su se nudili i odbacio veÊinu njih, a onda je naletio na potkrovni stan od 65 kvadrata na poËetku Ulice Bellmansgatan. Prijaπnji ga je vlasnik poËeo ureivati kako bi se u njemu moglo æivjeti, ali je iznenada dobio posao u nekoj internetskoj tvrtki u inozemstvu i Mikael je mogao jeftino kupiti objekt u renoviranju.

Mikael je odbacio skice arhitekta i struËnjaka za ureenje prostora i sam zavrπio posao. Uloæio je novac u ureenje kupaonice i kuhinje, a za ostalo mu se fuÊkalo. Umjesto da stavi parkete i postavi unutarnje zidove kako bi pregradio stan u planirani dvosobni, ispolirao je krovne grede, prebojio grube zidove i prekrio najgore mane s nekoliko akvarela Emanuela Bernstonea. Rezultat je bio potpuno otvoreni prostor, s dijelom za spavanje iza police za knjige te prostorom za jelo i dnevnom sobom uz malu Ëajnu kuhinju. Stan je imao dva stropna prozora i joπ jedan na boËnoj strani kuÊe s pogledom preko krovova prema Riddarfjärdenu i staroj gradskoj jezgri Gamla Stan. Mogao je vidjeti dio vode kod Slussena i imao pogled na gradsku vijeÊnicu. U danaπnjoj situaciji ne bi si mogao priuπtiti takav stan i zato ga je stvarno æelio zadræati.

Ali to πto je riskirao da izgubi stan nije bilo niπta prema tome πto je poslovno pretrpio pravi udarac Ëije Êe posljedice dugo popravljati. Ako se uopÊe daju popraviti.

Bila je rijeË o povjerenju. U dogledno vrijeme mnogi Êe urednici oklijevati treba li objaviti tekst koji je on potpisao. Joπ je

j 22 i

uvijek imao dovoljno prijatelja u struci koji Êe prihvatiti da samo nije imao sreÊe i da je to bilo sluËajno, ali viπe si nije mogao priuπtiti ni najmanju pogreπku.

Ono πto ga je najviπe peklo bilo je poniæenje.

Imao je sve dæokere u rukama, ali ih je izgubio protiv polukrimi­ nalca u Armanijevu odijelu. Hulje od burzovnog meπetara. Yuppi­ eja s poznatim odvjetnikom koji se cerio tijekom cijelog suenja.

Kako je sve moglo poÊi tako krivo?

Afera Wennerström poËela je tako obeÊavajuÊe na sjedalu æute jahte Mälar 30 ivanjskog poslijepodneva prije godinu i pol. Sve je bila sluËajnost kojoj je povod bio jedan bivπi kolega novinar, sada glasnogovornik æupanijske uprave, koji je htio impresioni­rati svoju novu curu i ne razmiπljajuÊi unajmio jahtu Scampi na neko­ li­ko dana za neplanirano, ali romantiËno jedrenje po stockholmskom arhipelagu. Cura, koja se nedavno doselila iz Hallstaha­mma­ ra kako bi studirala u Stockholmu, nakon prvotnog je neÊkanja do­pustila da je nagovori, pod uvjetom da i njena sestra i sestrin deËko idu s njima. Nitko iz trija iz Hallstahammara nije nikada prije jedrio. Problem je bio u tome πto je i Blomkvistov bivši kolega bio viπe entuzijastiËan nego iskusan jedriliËar. Tri dana prije polaska sav je oËajan nazvao Mikaela i nagovorio ga da ide s njima kao peti Ëlan posade i odgovoran za navigaciju.

Mikaelu se prvo nije sviao prijedlog, ali dao se nagovoriti nakon πto mu je obeÊano nekoliko dana odmora u arhipelagu uz, kako se to kaæe, dobru hranu i ugodno druπtvo. Ali od tih laænih obeÊanja nije bilo niπta i jedrenje je preraslo u mnogo veÊu ka­ tastrofu nego πto je mogao zamisliti. Jedrili su lijepom, ali ne­ dramatiËnom rutom od otoka Bullandö kroz prolaz Furusund brzinom od nekih pet metara u sekundi, ali nova je cura svejedno odmah dobila morsku bolest. Njena se sestra poËela svaati sa svojim deËkom i nitko od njih nije pokazao ni najmanje interesa da nauËi iπta o jedrenju. Ubrzo je postalo oËito da je Mikael taj od kojega se oËekuje da se brine o brodu dok su drugi pridono-

j 23 i

sili dobronamjernim, ali uglavnom besmislenim savjetima. Nakon πto su prve noÊi prenoÊili u jednom zaljevu na Ängsöu, bio je spreman usidriti se u Furusundu i vratiti se kuÊi autobusom. Samo su ga njihove oËajniËke molbe zadræale na brodu.

Oko dvanaest sati sljedeÊeg dana, dovoljno rano da je bilo joπ nekoliko slobodnih mjesta, usidrili su se uz mol za goste na Arholmi. Roπtiljali su i upravo pojeli ruËak kada je Mikael primijetio jednu jedrilicu M-30 od æute plastike koja je uplovila u zaljev samo uz pomoÊ glavnog jedra. Brod je polagano plovio dok je jedriliËar pogledom traæio mjesto uz mol. Mikael je bacio pogled oko sebe i konstatirao da je prostor izmeu njihova Scampija i jednog jedrenjaka s desnog boka broda vjerojatno jedino mjesto i da Êe biti upravo dovoljno veliko za usku M-30. Ustao je na krmi i pokazao; jedriliËar na M-30 podigao je ruku u zahvalu i krenuo prema molu. Usamljeni jedriliËar koji se ne namjerava optereÊivati paljenjem motora, primijetio je Mikael. ZaËuo je zveËanje lanca sa sidrom i nekoliko sekundi kasnije veliki se jarbol spustio, dok se jedriliËar kretao kao opeËeni πtakor kako bi usmjerio kormilo ravno u slobodni prostor i istovremeno dobacio kraj uæeta na mol.

Mikael se popeo na rub palubne ograde i rukom mu signalizirao da moæe priÊi. Pridoπlica je posljednji put popravio kurs i savrπeno uklizao do krme Scampija, gotovo bez brzine. Tek u trenutku kada je novopridoπlica Mikaelu bacio uæe, vidjeli su da se poznaju i oduπevljeno se nasmijeπili.

“Bok, Robban”, rekao je Mikael. “Zaπto ne koristiπ motor i tako ne ostruæeπ boju sa svih brodova u luci?”

“Bok, Micke. I Ëinilo mi se da si mi nekako poznat. Motor bih vrlo rado koristio kad bih ga samo mogao pokrenuti. Prokletnik je crko joπ kod Rödlöga prije dva dana.”

Rukovali su se preko ograde.

Proπla je cijela vjeËnost otkada su Mikael Blomkvist i Robert Lindberg bili prijatelji, Ëak vrlo dobri prijatelji, u gimnaziji Kungsholmen sedamdesetih godina. Kao πto se to Ëesto dogodi sa starim prijateljima, sve se raspalo nakon mature. Krenuli su svaki j 24 i

svojim putem i sreli se jedva kojih pet-πest puta u posljednjih dvadeset godina. Do ovog susreta na molu u Arholmi proπlo je barem sedam ili osam godina od posljednjeg susreta. Sada su sa zanimanjem prouËavali jedan drugoga. Robert je bio preplanuo, raπËupane kose i imao je dvotjednu bradu.

Mikael je odmah osjetio kako je mnogo bolje volje. Kada su glasnogovornik i njegovo glupo druπtvo otiπli na kopno kako bi plesali oko ivanjskog stupa pokraj trgovine na drugoj strani otoka, on je ostao sjediti na M-30 s haringama i Ëaπicom rakije u ruci, razgo­varajuÊi o svemu i svaËemu sa starim πkolskim prijateljem.

NaveËer, kada su odustali od borbe s nepoznatim arholmskim komarcima i preselili se dolje u kabinu, te nakon poveÊeg broja ispijenih Ëaπica, razgovor je prerastao u prijateljsku prepirku o moralu i etici u poslovnom svijetu. Obojica su izabrala karijere koje se na neki naËin fokusiraju na dræavne financije. Robert Lind­ berg je nakon gimnazije pohaao ekonomski fakultet i krenuo u svijet bankarstva. Mikael Blomkvist je zavrπio na novinarstvu i posvetio velik dio svog posla razotkrivanju sumnjivih poslova upravo u bankarskom i poslovnom svijetu. Poveo se razgovor o moralnom pitanju odreenih otpremnina koje su davane devedesetih godina. Nakon πto je hrabro branio neke od najpoznatijih otpremnina, Lindberg je spustio Ëaπu i protiv svoje volje kon­ statirao da se ipak u poslovnom svijetu joπ uvijek krije pokoja korumpirana hulja. Odjednom je pogledao Mikaela ozbiljnim pogledom.

“Ti, koji si istraæivaËki novinar i piπeπ o privrednim prekrπajima, zaπto ne piπeπ niπta o Hans-Eriku Wennerströmu?”

“Nisam znao da postoji neπto πto bi se o njemu moglo pisati.”

“Kopaj. Kopaj, kvragu. Koliko si upoznat s programom SIB?” “Pa, to je nekakav program pomoÊi iz devedesetih godina za pomoÊ industriji u dræavama bivπeg IstoËnog bloka da se osove na noge. Ukinuli su ga prije nekoliko godina. Nisam o tome imao πto pisati.” j 25 i

“SIB je kratica za Styrelse för Industriellt Bistånd*, projekt koji je podræala Vlada i koji su vodili predstavnici desetak velikih πvedskih kompanija. SIB je dobio dræavne garancije za niz projekata o kojima su se dogovorili s vladama u Poljskoj i baltiËkim zemljama. Sindikati su tu dræali jedan kut kao garanciju da Êe, slijedeÊi πvedski model, na Istoku ojaËati i radniËki pokret. Formalno gledano, bio je to projekt pomoÊi koji je graen prema naËelu ‘pomaæemo vam da si sami pomognete’ i koji je vladama na Istoku trebao dati moguÊnost da saniraju vlastitu ekonomiju.

Ali u praksi se radilo o tome da su πvedske kompanije dobile dræavne subvencije kako bi uπle i etablirale se kao suvlasnici kompanija u istoËnim dræavama. Onaj prokleti krπÊanski ministar jako je zagovarao SIB. Trebali su osnovati tvornicu papira u Krakovu, poboljπati metalnu industriju u Rigi, otvoriti tvornicu cementa u Tallinu i tako dalje. Novac je podijelila uprava SIB-a, koja se sastojala iskljuËivo od predstavnika teπke kategorije iz bankovnog i industrijskog svijeta.”

“Dakle, bila je rijeË o novcu poreznih obveznika?”

“Otprilike 50% Ëinile su dræavne dotacije, ostalo su dale banke i industrije. Ali nije to bila neka idealna djelatnost. Banke i kompanije raËunale su na to da Êe ostvariti popriliËnu dobit. Koga bi vraga inaËe uopÊe ulazile u to?”

“O koliko se novca radilo?” “»ekaj, sluπaj ovo. SIB se uglavnom bavio poπtenim πvedskim kompanijama koje su se htjele probiti na istoËno træiπte. Bile su to velike kompanije kao ABB, Skanska i takve. Nikakvi πpekulanti, drugim rijeËima.”

“Tvrdiπ li da se Skanska ne bavi spekulacijama? Nije li njihov glavni direktor dobio otkaz zato πto je dopustio nekima od svojih deËki da profuÊkaju pola milijarde kruna na burzi? A πto je s onom histeriËnom kupovinom nekretnina u Londonu i Oslu?”

*

Upravni odbor za pomoÊ industriji.

j 26 i

“Ma da, idioti postoje u svakoj kompaniji u svijetu, ali znaπ na πto mislim. To su ipak kompanije koje neπto proizvode. Kraljeænica πvedske industrije i sve to.”

“I kako se Wennerström uklapa u sve to?”

“Wennerström je dæoker u svemu tome. Dakle, rijeË je o tipu koji je doπao niotkuda, koji nema nikakve pozadine u teπkoj industriji i koji ustvari nije imao πto tu traæiti. Ali zaradio je golemo bogatstvo na burzi i investirao u stabilne kompanije. Uπao je na straænja vrata, da tako kaæem.”

Mikael je natoËio joπ rakije Reimersholms u svoju Ëaπu i naslonio se u kabini i pokuπao se sjetiti πto je sve znao o Wennerströmu.

A to ustvari nije bilo osobito mnogo. Roen je negdje u Norrlandu, gdje je sedamdesetih godina osnovao investicijsku kompaniju. Neπto je zaradio i preselio se u Stockholm, gdje je, u sretnim osamdesetim godinama, u rekordnom roku napravio karijeru.

Osnovao je Wennerström grupu, koja je prekrπtena u Wennerstroem Group kada su otvoreni uredi u Londonu i New Yorku i kom­ pa­nija se poËela spominjati u istim Ëlancima kao i Beijer. Trgovao je dionicama i vrijednosnim papirima, ulazio u riskantne poslove i poËeo se pojavljivati u tabloidima kao jedan od naπih mno­ gobrojnih novih milijardera koji su imali potkrovne stanove na Stran­dvägenu, fantastiËne vikendice na otoku Värmdö i jahtu od dvadeset i tri metra, koju je kupio od bivπe zvijezde tenisa kad je zapala u novËane poteπkoÊe. Ekonomist, jasno, ali cijele osamdesete godine bile su desetljeÊe ekonomista i πpekulanata na træiπtu nekretnina i Wennerström se nije isticao viπe od ostalih. Ustvari, baπ obrnuto; ostao je nekako skriven iza velikih igraËa. Nije imao Stenbeckovo pretjerano ponaπanje i nije ga bilo po svim novinama kao Barnevika. Rijeπio se nekretnina i umjesto toga poËeo naveliko investirati po IstoËnom bloku. Kada je raskoπ devedesetih zavrπila, a direktori su jedan za drugim bili prisiljeni uzeti otpremninu, Wennerströmova je kompanija zaËuujuÊe dobro poslovala. Bez ijednog skandala. ©vedska priËa o uspjehu, kako je to zakljuËio sam Financial Times.

j 27 i

“Bilo je to 1992. godine. Wennerström se odjednom javio SIB-u i poruËio im da æeli novac. Predstavio im je plan, naizgled utemeljen na lokalnim interesentima u Poljskoj, a bila je rijeË o uspostavljanju industrije za proizvodnju ambalaæe za prehrambenu industriju.”

“Dakle, tvornica konzervi.”

“Ne baπ, ali tako neπto. Nemam pojma koga je poznavao u SIB-u, ali je bez problema iπetao sa πezdeset milijuna kruna.”

“Ovo poËinje biti uzbudljivo. Da pogodim, to je posljednji put da je itko vidio taj novac.”

“Krivo”, rekao je Robert Lindberg. UpuÊeno se nasmijeπio prije nego πto se osnaæio s joπ nekoliko kapljica rakije.

“Ono πto se zatim dogodilo klasiËna je priËa iz poslovnog izvjeπtaja. Wennerström je stvarno osnovao tvornicu ambalaæe u Poljskoj, toËnije reËeno, u Lodzu. Kompanija se zvala Minos. SIB je dobio nekoliko entuzijastiËnih izvjeπtaja tijekom 1993., a nakon toga niπta. Godine 1994. Minos je odjednom propao.”

Robert Lindberg je treskom spustio praznu Ëaπicu na stol kako bi naglasio kako je kompanija propala.

“Problem sa SIB-om bio je u tome da nisu bile uspostavljene neke Ëvrste smjernice kako se o projektu treba izvjeπtavati. SjeÊaπ se kako je tada bilo? Svi su bili tako optimistiËni nakon pada Berlinskog zida. Uvest Êe se demokracija, prijetnja nuklearnim oruæjem je zavrπila, a boljπevici Êe preko noÊi postati pravi kapitalisti. Vlada Êe uspostaviti demokraciju na Istoku. Svi su kapitalisti htjeli sudjelovati u izgradnji nove Europe.”

“Nisam znao da su kapitalisti bili toliko voljni baviti se dobrotvornim radom.”

“Vjeruj mi, to je bilo ono na πto su se palili. Rusija i IstoËni blok su, osim Kine, valjda jedino preostalo veliko træiπte. Industrija nije imala niπta protiv da pomogne Vladi, pogotovo ako je morala uloæiti samo mali dio novca. Sve skupa, SIB je progutao oko trideset milijardi kruna poreznih obveznika. Novac se trebao

j 28 i

vratiti u buduÊnosti s dobitkom. Formalno je SIB bio Vladina inicijativa, ali utjecaj industrije bio je toliki da je upravljaËki odbor SIB-a praktiËki samostalno radio.”

“Razumijem. Ima li i tu neke priËe?”

“Strpljenja. Kada je projekt zapoËeo, nije bilo nikakvih problema oko financiranja. ©vedsku joπ uvijek nije zadesio πok kamata.

Vlada je bila zadovoljna πto sa SIB-om moæe pokazati velika πved­ ska ulaganja u demokraciju na Istoku.”

“To je, dakle, bilo pod vladavinom konzervativaca.”

“Ne mijeπaj politiku u to. RijeË je o novcu i potpuno je svejedno izabiru li ministre socijaldemokrati ili konzervativci. Dakle, punim jedrima naprijed, a onda je doπao problem s valutom i nakon toga su poËeli neki novi ludi demokrati ∑ sjeÊaπ li se Novih demokrata? ∑ cendrati kako nema dovoljno uvida u ono Ëime se SIB bavi. Jedan od njihovih bedaka pomijeπao je SIB i SIDU i mislio da je rijeË o nekoj dobrotvornoj pomoÊi, kao onoj pomoÊi Tanzaniji. U proljeÊe 1994. sastavljeno je vijeÊe koje je trebalo pregledati djelovanje SIB-a. Tada su veÊ postojale primjedbe na razne projekte, a jedna od prvih kompanija koje su pregledali bio je Minos.”

“I Wennerström nije mogao pokazati kamo je novac otiπao.”

“Naprotiv. Wennerström je podnio apsolutno savrπeno izvjeπÊe u kojemu je pisalo da je 54 milijuna investirano u Minos, ali da se pokazalo da postoje preveliki strukturalni problemi u zaostaloj Poljskoj da bi moderna industrija ambalaæe mogla funkcionirati i da je njihovu tvornicu ambalaæe praktiËki izgurao s træiπta sliËan njemaËki projekt. Nijemci su bili na najboljem putu da pokupuju cijeli IstoËni blok.”

“Rekao si da je dobio 60 milijuna kruna.”

“ToËno. Novac od SIB-a funkcionirao je kao beskamatna po­ su­dba. Ideja je vjerojatno bila da kompanija otplati dio novca nakon odreenog broja godina. Ali Minos je propao i projekt je bio neuspjeπan, za πto se Wennerströma nije moglo kriviti. Tu su stupile na snagu dræavne garancije i Wennerströmu je nadoknae­

j 29 i

na πte­ta. Jednostavno reËeno, nije trebao vratiti novac koji je izgubljen kada je Minos propao, a on je mogao dokazati i da je izgubio jednaku svotu vlastita novca.” “»ekaj, da vidim jesam li dobro shvatio. Vlada je stavila na raspolaganje milijarde kruna poreznih obveznika i posluæila ih diplomatima koji su otvorili vrata. Industrija je dobila novac i iskoristila ga u ulaganje u korporacije od kojih su onda pobrali rekordni profit. Jer tako nekako to obiËno bude. Neki pobijede, a neki plaÊaju raËune, a mi znamo tko igra koje uloge.”

“Ti si cinik. Posueni je novac trebalo vratiti dræavi.”

“Rekao si da je to bila beskamatna posudba. To, dakle, znaËi da porezni obveznici nisu dobili nikakav udio od toga πto su dali lovu. Wennerström je dobio 60 milja, od kojih je 54 investirao. ©to se dogodilo s preostalih šest milijuna?”

“U istom trenutku kada je postalo jasno da Êe projekt SIB biti prekontroliran, Wennerström je poslao Ëek od šest milijuna SIB-u kako bi vratio razliku. I time je stvar, barem s pravnog glediπta, bila rijeπena.”

Robert Lindberg je utihnuo i upitno pogledao Mikaela.

“To zvuËi kao da je Wennerström glupo profuÊkao malo SIBova novca, ali u usporedbi s pola milijarde koja je nestala iz Skan­ ske ili s priËom o onoj otpremnini direktora iz ABB-a, koja je iznosila skoro milijardu kruna ∑ to je stvarno uznemirilo ljude ∑ ovdje se ne Ëini kao da se tu ima mnogo toga za pisati”, konstatirao je Mikael. “Danaπnjim je Ëitateljima stvarno dosta tekstova o nekompetentnim burzovnim meπetarima, Ëak i ako je rijeË o novcu poreznih obveznika. Ima li neπto viπe u cijeloj toj priËi?”

“Postaje sve bolje i bolje.”

“Kako znaπ sve to o Wennerströmovim poslovima u Poljskoj?”

“Devedesetih sam godina radio u TrgovaËkoj banci. Pogodi tko je proveo istragu za predstavnika banke u SIB-u?”

“A tako. PriËaj dalje.”

j 30 i

“Dakle... da sve zbrojim. SIB je dobio objaπnjenje od Wennerströma. Napisani su dokumenti. Ostatak novca je vraÊen. Baπ to πto je vratio tih πest milijuna bilo je vrlo mudro. Ako ti netko doe doma s vreÊom punom love koju ti æeli dati, onda kvragu, misliπ da je poπten Ëovjek.”

“Prijei na stvar.”

“Ma gledaj, Blomkvist, pa u tome je stvar. SIB je bio zadovoljan Wennerströmovim izvjeπtajem. Bila je rijeË o investiranju koje je otiπlo k vragu, ali nije bilo nikakvih primjedbi na to kako je posao obavljen. Pregledali smo raËune i dokumente o transferu novca i sve papire. Sve je bilo vrlo detaljno dokazano. Vjerovao sam u to. Moj πef je vjerovao u to. SIB je vjerovao u to i Vlada nije imala niπta dodati.”

“I u Ëemu je stvar?”

“Tu priËa postaje osjetljiva”, rekao je Lindberg i odjednom izgledao πokantno trijezan. “S obzirom na to da si ti novinar, ovo je off the record.”

“Ma daj. Ne moæeπ mi ispriËati sve te stvari, a onda mi reÊi da to ne mogu prenijeti dalje.”

“Naravno da mogu. Ovo πto sam ti do sada ispriËao potpuno je javno. Moæeπ pogledati izvjeπtaj ako æeliπ. Ostatak priËe, ono πto ti nisam ispriËao, moæeπ, naravno, napisati, ali ja moram ostati anonimni izvor.”

“Da, da, ali po opÊoj terminologiji off the record znaËi da ja saznam neπto u povjerenju, ali ne smijem o tome pisati.”

“Ma fuÊka mi se za terminologiju. Napiπi πto god hoÊeπ, ali ja sam tvoj anonimni izvor. Slaæemo se?”

“Naravno”, odgovorio je Mikael.

Kasnije je, naravno, shvatio koliko je taj odgovor bio po­gre­ πan.

“U redu. Dakle, ta priËa s Minosom dogaala se prije deset godina, nakon pada Zida i kada su boljπevici postali poπteni kapitalisti. Ja sam bio jedna od osoba koje su pregledale Wennerströmovu djelatnost i cijelo mi se vrijeme Ëinilo da u svemu tome ima neËeg sumnjivog.” j 31 i

“Zaπto nisi niπta rekao kad si provodio reviziju?”

“Raspravljao sam o tome sa svojim πefom. Ali stvar je bila u tome da nije bilo niËega konkretnog za πto bih se mogao uhvatiti. Svi su papiri bili u redu. Mogao sam samo potpisati izvjeπtaj.

Ali svaki put nakon toga kada bih u novinama naletio na Wennerströmovo ime, pomislio bih na Minos.”

“A tako.”

“Nekoliko godina kasnije, sredinom devedesetih, moja je banka imala neke poslove s Wennerströmom. Ustvari, priliËno velike poslove. I nisu bili baπ uspjeπni.”

“Prevario vas je za novac?”

“Ne, niπta tako grubo. I mi i on smo zaradili na tim poslovima.

Nego... ne znam toËno kako bih to objasnio. Sada priËam o vlastitom poslodavcu, a to ne æelim. Ali imao sam neki osjeÊaj, osjeÊaj kojega se nisam uspio rijeπiti, da tako kaæem, i nije bio pozitivan.

Wennerström u medijima ispada kao neki Ëudesni gospodarstveni prorok. Od toga æivi. To je njegov kapital, to πto mu se vjeruje.”

“Znam na πto misliπ.”

“Moj je dojam bio da je tip jednostavno blefer. Nije osobito nadaren za ekonomiju. Naprotiv, Ëinio mi se neshvatljivo plitkim u nekim pitanjima. Imao je nekoliko stvarno oπtrih mladih ratnika koji su mu bili savjetodavci, ali o njemu osobno stvarno sam mislio sve najgore.”

“OK.” “Prije nekoliko godina otputovao sam u Poljsku po sasvim drugom poslu. Naπe je druπtvo veËeralo s nekoliko investitora iz Lodza, a ja sam zavrπio za stolom s gradonaËelnikom. Razgovarali smo o tome kako je teπko osoviti poljsku ekonomiju na noge i sve to, i tu sam ja spomenuo projekt Minos. GradonaËelnik je neko vrijeme izgledao kao da nema pojma o Ëemu priËam, kao da nikada nije Ëuo za Minos, ali onda se sjetio da se radilo o nekom bezveznom malom posliÊu od kojega nikada nije niπta bilo. Odbacio je to uza smijeh i rekao, citiram ga doslovno, da ‘ako je to

j 32 i

sve πto πvedske investicije mogu postiÊi, onda Êe naπa zemlja brzo propasti’. Slijediπ me?”

“Po izjavi se daje naslutiti da je gradonaËelnik Lodza pametan tip, no nastavi.”

“Ta mi je fraza ostala tutnjati u glavi. SljedeÊeg sam jutra imao sastanak, ali sam ostatak dana bio slobodan. Iz Ëiste radoznalosti otiπao sam pogledati tu zatvorenu tvornicu u jednome malom selu pokraj Lodza, koje je imalo gostionicu u sklopu trgovine i poljski zahod u dvoriπtu. Velika tvornica Minos samo πto se nije sruπila. Bila je to stara skladiπna zgrada od valovitog lima koju je Crvena armija izgradila pedesetih godina. Upoznao sam jednog Ëuvara na posjedu koji je znao malo njemaËkoga i saznao sam da je jedan od njegovih roaka radio u Minosu. Roak je æivio u blizini pa smo otiπli do njega. »uvar je iπao sa mnom da mi prevodi. Zanima li te πto je rekao?”

“Jedva se suzdræavam da ne puknem od radoznalosti.”

“Minos je pokrenut u jesen 1992. godine. Bilo ih je maksimalno petnaest zaposlenih, veÊina njih stare babe. PlaÊa je bila oko 150 kruna mjeseËno. Prvo nije bilo strojeva, tako da je zaposleni­ ma bilo nareeno da raπËiste ruπevinu. PoËetkom listopada sti­gla su tri stroja za izradu kartonskih kutija iz Portugala. Bili su stari, istroπeni i potpuno zastarjeli. Vrijednost starog æeljeza nije mogla biti veÊa od koje tisuÊe. Strojevi su joπ uvijek radili, ali su se stal­ no kvarili. Naravno, nije bilo rezervnih dijelova, pa je Minos stalno imao zastoje u proizvodnji. NajËeπÊe bi bilo tako da bi netko od zaposlenih priskoËio u pomoÊ i provizorno popravio stroj.”

“E to veÊ poËinje sliËiti na pravu priËu”, priznao je Mikael. “©to je Minos uopÊe proizvodio?”

“Tijekom 1992. i pola 1993. proizvodili su najobiËnije kartonske kutije za praπak za rublje i kutije za jaja i takve stvari.

Nakon toga su proizvodili papirnate vreÊice. Ali tvornici je stalno nedostajalo sirovine, tako da tu ne moæemo govoriti o nekoj velikoj proizvodnji.”

j 33 i

“Sve to ne zvuËi kao neka velika investicija.”

“Sve sam izraËunao. Sveukupni troπkovi iznajmljivanja tvornice bili su 15.000 kruna za dvije godine. PlaÊe su mogle biti maksi­ malno 150.000 kruna, ma tu sam velikoduπan. Kupnja strojeva i transport... jedan kamion koji je dostavljao kutije za jaja... moja procjena je 250.000 kruna. Tu dodaj uredske troπkove za dozvole, malo putovanja lijevo-desno, oËito je samo jedna osoba iz ©vedske posjetila selo nekoliko puta. Pa, recimo da je cijela operacija koπtala manje od milijuna. Jednoga dana, u ljeto 1993., predradnik je doπao u tvornicu i rekao da se zatvara, a ubrzo nakon toga doπao je maarski kamion i odvezao strojeve. I Minos gotov.”

Tijekom suenja Mikael je Ëesto mislio na tu ivanjsku veËer. VeÊim je dijelom veËeri ton razgovora bila πkolska, prijateljska prepirka, baπ kao dok su bili u gimnaziji. Kao tinejdæeri imali su iste probleme koji muËe djecu te dobi. Kao odrasli, bili su ustvari stranci, u osnovi vrlo razliËiti ljudi. Tijekom veËeri Mikael je razmiπljao o tome kako se ustvari nije mogao sjetiti zaπto su bili tako dobri prijatelji u gimnaziji. SjeÊao se Roberta kao tihog i povuËenog djeËaka, neshvatljivo srameæljivog prema djevojkama. Kao odra­ stao bio je uspjeπan... u svakom sluËaju, penjao se na ljestvici u svijetu bankarstva. Mikael ni na trenutak nije pomislio da njegov prijatelj ima stajaliπta koja su dijametralno suprotna svemu u njegovoj slici svijeta.

Mikael se rijetko kada opijao, ali taj je sluËajni susret pretvorio neuspjeπno jedrenje u ugodno poslijepodne tijekom kojega se razina rakije u boci opasno pribliæavala dnu. Upravo zato πto se razgovor odvijao tim πkolskim tonom, Mikael isprva nije uzimao Robertovu priËu o Wennerströmu zaozbiljno, ali konaËno su se probudili novinarski instinkti. Odjednom je napeto sluπao Robertovu priËu i doπao do nekih logiËnih pitanja. “»ekaj malo”, zamolio ga je Mikael. “Wennerström je glavno ime meu burzovnim meπetarima. Ako nisam u krivu, on je i milijarder...” j 34 i

“Procjenjuje se da Wennerstroem Group sjedi na otprilike 200 milijardi kruna. Namjeravaπ me pitati zaπto bi se jedan milijarder uopÊe bavio time da prijevarom doe do dæeparca od jadnih 50 milijuna.”

“Ma, viπe, zaπto bi riskirao sve takvom oËitom prijevarom?”

“Ne znam moæe li se reÊi da je prijevara baπ tako oËita; uprava SIB-a, bankari, Vlada i revizori iz Parlamenta, svi su prihvatili Wennerströmov izvjeπtaj.”

“Svejedno je rijeË o nevaænoj svoti.”

“Nedvojbeno. Ali razmisli; Wennerstroem Group je investicijska kompanija koja se bavi svime na Ëemu se moæe brzo zaraditi: raznim vrstama vrijednosnih papira, valutom... svim æivim. Wennerström je kontaktirao SIB 1992. godine, upravo kada je træiπte bilo na putu za propast. SjeÊaπ li se jeseni 1992.?”

“Itekako. Nisam imao fiksnu kamatnu stopu na kredit za stan, a kamate dræavne banke porasle su 500% u listopadu. Kamate su mi se tijekom jedne godine poveÊale za 19%.”

“Da, to su bila vremena”, nasmijeπio se Robert. “I ja sam prokleto mnogo izgubio te godine. A Hans-Erik Wennerström, baπ kao i svi drugi sudionici na burzi, hrvali su se s istim problemima. Kompanija je imala milijarde u raznim papirima, ali zapa­ njujuÊe malo gotovine. Odjednom viπe nisu mogli posuditi nove svemirske cifre. UobiËajeno je u takvom sluËaju prodati neπto nekretnina i lizati si rane nakon gubitka, ali 1992. odjednom nitko æiv nije htio kupiti nekretnine.”

“Nedostatak gotovine.”

“ToËno tako. A Wennerström nije bio jedini koji je imao takve probleme. Svaki poslovni Ëovjek...”

“Ne zovi ih poslovnim ljudima. Zovi ih kako god hoÊeπ, ali ako ih zoveπ poslovnim ljudima, onda to vrijea ozbiljno zvanje.” “...burzovni meπetari onda, imali su problema s nedostatkom gotovine... Ovako je to iπlo: Wennerström je dobio 60 milijuna kruna. ©est milijuna je vratio, ali tek nakon tri godine. Izdaci za Minos nisu mogli biti viπe od milijuna. Samo kamate na 60 milij 35 i

juna u tri godine priliËno su velike. Ovisno o tome kako je uloæio novac, mogao je udvostruËiti ili udeseterostruËiti SIB-ov novac.

Onda to viπe nisu gluposti. Nazdravlje.”

j 36 i

O autoru

Stieg Larsson, švedski pisac i novinar, roen 1954. godine, odrastao je u švedskoj provinciji na sjeveru zemlje u mjestašcu Norsjö.

Odgajali su ga baka i djed do djedove smrti 1962.

Nakon što je završio školovanje i odslužio vojsku, zaposlio se kao novinar i jedan od prvih zadataka bilo mu je izvještavanje o graanskom ratu u Eritreji. Nakon povratka iz Afrike, gdje se zarazio malarijom, poËeo je raditi kao grafiËki dizajner i urednik u novinskoj agenciji Tidningarnas Telegrambyr, gdje je ostao dvadeset godina.

Prije književniËke karijere bio je poznat po borbi protiv rasizma i desniËarskog ekstremizma. Bio je jedan od najboljih svjetskih poznavatelja desniËarskih ekstremistiËkih skupina i snažno se bo­ rio protiv njihova utjecaja. Sredinom osamdesetih pokrenuo je nenasilni program Stop the Racism. Zakladu Expo utemeljio je 1995. te je postao glavni urednik njezina Ëasopisa Expo. »asopis je bio na neprestanu udaru i pod prijetnjama desniËarskih ekstremista, kao i sam Larsson.

Prve tri knjige iz serije Millennium, Muškarci koji mrze žene, Djevojka koja se igrala vatrom i Kule u zraku, Stieg Larsson dovršio je neposredno prije iznenadne smrti od srËanog udara 9. studenog 2004., na dan Kristalne noÊi.

Te tri knjige postale su svjetski fenomen te najpopularnije i najprodavanije europske knjige posljednjeg desetljeÊa. Prva knjiga nagraena je 2005. najprestižnijom nagradom za kriminalisti­ Ëke ro­mane u Skandinaviji Glasnyckel, druga knjiga dobila je 2006. j 559 i

nagradu Švedske akademije detektivskih romana, a treÊom knjigom Larsson je ponovno osvojio nagradu Glasnyckeln, Ëime je postao tek drugi autor koji ju je osvojio dva puta.

j 560 i

O prevoditeljici

Æeljka »ernok roena je 1973. godine. Diplomirala je engleski jezik i knjiæevnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je završila i dodatni studij πvedskog jezika i knjiæevnosti. Od 1997. do 2003. polazila je ljetne te­Ëajeve πvedskog jezika i skandinavske kulture u ©vedskoj i Finskoj. Kao stipendistica sveuËiliπta Mä­lar­ dalen poha­a­la je 2003. teËaj kre­ativnog pisanja u Tärna Fol­khög­ skola u ©vedskoj. Godine 2003./2004. sudjelovala je u pro­jektu ©vedskog instituta Switch Balkan - Norden, za koji je prevela odabrane pjesme Line Ekdahl i Catharine Gripen­berg, sudjelovala na teËaju za prevoditelje za Gotlandu i na sajmu knjiga u Göteborgu. Izabrane pjesme objavljene su joj u πvedskom fanzinu Novella i Vijencu. Objavila je knjigu poezije Kad se previπe nagneπ kroz prozor vlaka, Zagreb, 2005.

Od 2001. aktivno se bavi prevoenjem πvedske knji­æev­nosti.

Do sada su joj objavljeni prijevodi: Liza Marklund, Pakleni Stroj, 2001., Liza Marklund, Studio sex, 2003., Unni Drougge, Ispovijedi Helle Hell, 2003., Katarinna Mazetti, Momak sa sela, 2004., Jonas Gardell, Odrastanje komiËara, 2004., Per Olov Enquist, Posjet kraljeva lijeËnika, 2005., Erlend Loe, Naivan. Super., 2005., Li­za Marklund, Raj, 2005., Jonas Gardell, NLO je sletio, 2006., Per Olov Enquist, Knjiga o Blanche i Marie, 2007. i Carl-Johan Vallgren, Povijest jedne Ëudesne ljubavi, 2007.

j 561 i

j 562 i

Sadržaj

Prolog 5 Prvi dio Poticaj 13 Drugi dio Analiza posljedica 129 TreÊi dio Koalicije 265 »etvrti dio Neprijateljsko preuzimanje 425 Epilog Godišnji revizijski izvještaj 537 O autoru 559 O prevoditeljici 561

j 563 i

Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Urednik Seid SerdareviÊ Lektura Ana LaiÊ Korektura Margareta MedjureËan GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Fotografija na naslovnici ∂ Ashley MacLean i Traci Matlock Godina izdanja 2012., veljaËa (peto izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-071-5 Svjetski bestseleri, knjiga 12 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

j 564 i

j 565 i

177,45 kn

j 566 i