MOEBIUSOVA TETR ALOGIJA PriËe s dva lica
MYSTERIUM Roman Himba drugo je lice priËe.
B 1b
Od istih autora u izdanju Frakture: Imprimatur Secretum Veritas Salajeve sumnje Salajevo jaje Tajne konklava
B 2b
Monaldi & Sorti
MYSTERIUM prevela s talijanskog Mirna ÂťubraniĂŠ
Fraktura B 3b
Talijansko izdanje nije tiskano. Prvo izdanje u Nizozemskoj na nizozemskom tiskala je nakladniËka kuÊa De Bezige Bij iz Amsterdama. Naslov izvornika Mysterium ∂ 2011 by Rita Monaldi and Francesco Sorti ∂ za hrvatsko izdanje Fraktura, 2012. ∂ za prijevod Mirna »ubraniÊ i Fraktura, 2012. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-417-1 CIP zapis dostupan je u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem 822176
B 4b
Za naših trideset prevoditelja u cijelome svijetu, tajnike najskrivenijih namjera. Sa zahvalnošÊu, poštovanjem i ljubavlju. Mariju Merlinu, prevoditelju sa srcem, in memoriam.
B 5b
B 6b
ZNA M Znam imena odgovornih. Znam imena “vrha” koji je upravljao. Znam imena koja su vodila. Znam imena skupine moÊnika. Znam imena onih koji... Znam imena ozbiljnih i važnih osoba. Znam sva ta imena i znam sve te Ëinjenice. Znam. Ali nemam dokaze. Znam zato što sam pisac koji pokušava naslutiti ili zakljuËiti sve ono što se ne zna ili se prešuÊuje; koji usklauje Ëak i davne dogaaje, koji iznova sastavlja dezorganizirane i fragmentarne dijelove jedne cjelovite, povezane politiËke slike, koji obnavlja logiku ondje gdje naizgled vladaju proizvoljnost, ludost i tajna. Sve je to dio mojega zanimanja i duha mojega zanimanja. Vjerujem da je teško da “nacrt romana” bude pogrešan, odnosno da se ne odnosi na stvarnost, i da netoËne budu njegove referencije na stvarna djela i dogaaje. Vjerujem da i mnogi drugi romanopisci znaju ono što kao romanopisac znam i sam. Jer rekonstrukcija istine nije baš naroËito teška... (Iz: Pier Paolo Pasolini, Što je ovaj državni udar?, Corriere della sera od 14. studenog 1974.)
B 7b
B 8b
Tajni kov prol o g Ne treba omalovažavati kao neznatne one stvari bez kojih velikih ne bi moglo biti. Jedna je od njih tajnik. Bit zanimanja tajnika jest objasniti zamisli u pisanom obliku. Ane oski je Ëin pretoËiti prvi izvor i srž i zamisli božanskoga gospodara u jezik koji se dade prevesti na papir potezima tinte. Svojim perom tajnik Ëini jasnom i razgovijetnom onu prethodno bezobliËnu materiju tue zamisli; prividom pisma daje sjaj onoj tamnoj ideji koja, dobivši svjetlo i duh, Ëini da davne stvari djeluju suvremeno, koja olakšava pregovore, usklauje vremena, utvruje sjeÊanje i, ondje gdje tajnikov zapis stigne, sažima svijet. Stoga je tajnik aneoski dio politiËke moÊi, svojevrsna sila. Dostojanstvo tajnika teolozi su usporedili s anelima najbližima Bogu. Tajnik nema portreta. Tijelom, pokretima, odijelom i rijeËima on uobliËuje vlastiti život u sjeni, u neoËevidnosti, u anonimnosti, u dragovoljno odabranoj samoÊi. Lišen je obilježja grada ili regije i oko svoje zdrave i robusne konstitucije podiže oklop od ozbiljna crna, u mladenaËkoj dobi možda i siva sukna, kako savjetuje Castiglione. Bez maËa i perjanice, uskraÊuje si uglaene razgovore i gozbe, ozbiljan je, pošten i skroman u svakom djelu, kad god je to moguÊe, izbjegava razgovor i voli objedovati u samoÊi. Na taj naËin, tajnik se poput puža kradom priËvrsti i zbliži sa svojim gospodarom. Negda su ga zvali pisar. U današnje vrijeme njegovo ime potjeËe od rijeËi secretum, što oznaËava pisaÊi stol i pismohranu kneževa, Ëuvara tajnih spisa. Tajnik od samoga poËetka svjedoËi zbivanjima u državi svoga vladara, ali i razmišljanjima koja ta zbivanja prate, gledajuÊi kako se ona B 9b
pohranjuju u grudi vladara kao u najËvršÊu stijenu ili, bolje reËeno, kao u sigurnost presvete sakristije, na koju naizgled nalikuje i naziv njegove profesije. Meutim, na oprezu je: izmeu tajnika i njegova gospodara nema prijateljstva, osim onoga formalnog, prividnog, koje se sastoji od varljivih skokova i stalna loptanja koje na varku služenja odgovara varkom poštovanja. Biti miljenik i tajnik loše ide jedno uz drugo: da bi se uzdao u tebe, knez u tebe neÊe imati povjerenja: mrzi te kao dušmana jer mu se Ëini da u rukama držiš njegovu slobodu premda ti je u njih sam povjerio svoju savjest. Plemenitost tajnika stoga je nepostojana i nestalna i lako se može razderati. Kako preporuËuje i Giusto Lipsio, postojanost i razborite taktike izbavljaju od klopki, patnji i željezne šake moÊi. Gdje ustrebaju oprez i predostrožnost, tajnik tad hini da razumije i zna, škrt je na rijeËima i dvosmislen, kakav je bio Salustije Krisp Mlai, tajnik cara Tiberija, o kojemu Tacit govori u svojim Analima: u njemu je postojala skrivena snaga duha i intelekta dovoljna da ga osposobi za velike stvari, to snažnija što ju je više sakrivao ispod tobožnje sklonosti spavanju i lijenosti. Služba tajnika upuÊena je u sve ostale službe, ali nijedna druga služba nije upuÊena u službu tajnika, tako da se tajnik razumije u poslove sviju drugih, a pritom se nitko ne razumije u njegove. Posre dujuÊi kao glavni Ëlan savjetniËkog vijeÊa svog vladara, tajnik izvan tog vijeÊa mora imati uši i um, ali ne i jezik. Kao onome koji je zadužen za poslanice i šifrirane kodove uredâ, zapovjeeno mu je da šuti. Cijeli njegov život šutljivo je nagovaranje.
B 10 b
RAZGOVORI KR AJNJE KORISNI Opremljeni
R AZLAGANJIMA BILJEŠKAMA PRIMJERIMA & DIJALOZIMA iz dogaaja godine Gospodnje 1646. za uporabu gospodiËiÊu
Attu Melaniju iz Pistoje Glazbeniku tosk anskog nadvojvode na fr ancuskome dvoru
n B 11 b
B 12 b
R azg ovor I . U kojem se jednim pismom pripovijeda o prvom putovanju u Pariz u potrazi za slavom i ËašÊu, i na taj se naËin objašnjavaju predznaci pripovijesti. Mnogopoštovanom kapetanu Girolamu Sozzifantiju, vitezu Reda Sve toga Stjepana Ekscelencijo, Privrženom i goruÊom ljubavlju Vašega tajnika, ovim svojim iz vješÊem odgovaram na Vaš zahtjev za vjerodostojnim i preciznim prikazom putovanja na koje je gospodiËiÊ Atto Melani, Vaše kumËe povjereno mi na skrb, otišao u mjesecu studenome 1644. iz Rima u Pariz, gdje su ga Ëekali Njegova Eminencija kardinal Mazarin, francuski prvi ministar, i Kraljica, Vaša roakinja. Prema uputama, navest Êu svaku vjerodostojnu okolnost koju sam saznao osobno ili od drugih. Sve kako bih zadovoljio Vašu želju da budete redovito obaviješteni o gospodiËiÊu Attu. Stigavši u savršenu zdravlju ovamo u Marseille, tek što nismo poËeli putovanje kopnom do Pariza. TrenutaËno mogu samo reÊi da put nije bio kratak jer smo ceste zatekli u nesretnu stanju, a hrana je u francuskim gostionicama krajnje loša i oskudna, što gospodiËiÊa Atta slabo priprema na napore jednoga tako dugog putnog plana. Ali Vaša preuzvišena Ekscelencija može raËunati na moju neumornu volju da savr šeno privedem svršetku zadaÊu koju ste mi tako velikodušno povjerili. Dakle, on i ja smo obojica 22. prošloga studenog krenuli iz Rima prema Firenci po tenora Jacopa Melanija, Attova starijeg brata, i sopranisticu gospou Francescu Costu koju nazivaju La Checca, a koje po nalogu kardinala Mazarina oËekuju u Parizu zajedno s drugim B 13 b
glazbenicima i glumcima, kako bi sudjelovali u glazbenim i pjesniËkim predstavama. Stigavši u Livorno, ukrcali smo se na trgovaËku galiju do Genove, gdje smo pristali, da bismo se na koncu iskrcali u Marseilleu i odatle nastavili kopnom do Pariza. Na galiji se naoše još neki književnici i glazbenici. Kapetan trgovaËke galije iznenadio se što manjak prostora i udobnosti nije nimalo pokvario dobro raspoloženje meu putnicima. Miroljubiv suživot, osobno sam mu objasnio, posljedica je Ëinjenice da se veÊina njih veÊ meusobno zna jer su zajedno svirali ili glumili u Lažnoj luakinji, glazbenoj komediji koju je napisao gospodin Giulio Strozzi, a koja je prije više od tri godine doživjela neËuven uspjeh u Teatru Nuovissimo u Veneciji, te Êe se prikazivati u Parizu na kraljevskome dvoru u znak darežljiva poštovanja Njegove Preuzvišenosti toskanskoga nadvojvode prema francuskoj kraljici, Vašoj roa kinji, i kardinalu Mazarinu, francuskome prvom ministru. Tijekom putovanja na pomoÊi nam je bio monsinjor Alessandro Fabri, tajnik kardinala Mazarina, na povratku s konklave na kojoj je za nasljednika pokojnog pape Urbana VIII. Barberinija izabran Inocent X. Pamfilije. Monsinjor Fabri priliËno je uslužna osoba i u svemu nam je najbolje pomogao ne ostavivši nijednu našu želju nezadovoljenom. Uz to mogu izvijestiti da su svi putnici dostojni poštovanja (odnosno, svi osim brodske posade, trgovaca koji su prevozili svoju robu i prljave bagre galijota okovanih za vesla) uvijek hvalili Kraljevstvo Nje gove Preuzvišenosti nadvojvode Medicija, koji je najmudriji, najËasniji i najËišÊi od svih vladara. Svi su ponovili da Njegova presvijetla Preuzvišenost, kao i svaki mu prethodnik iz kuÊe Medici, bolje od svih drugih pomaže vjeru, Ëasne obiËaje i dobro ponašanje svakog svog podanika i da zaslužuje najveÊu pohvalu. Istini za volju, moram objasniti da je gospodiËiÊ Atto isprva nerado napustio Rim jer je ondje uvelike obogaÊivao svoje umijeÊe i usvajao suptilnu vještinu pjevanja zahvaljujuÊi poduci maestra Luigija Rossija, njegove supruge Costanze, harfistice i pjevaËice, te ponajboljega rimskoga kastrata, Ëuvenog Marcantonija Pasqualinija zvanog Malagigi. U Rimu se gospodiËiÊ Atto pobrinuo dati najbolje od sebe upravo na zadnjem koncertu, u palaËi Barberini, u rezidenciji neÊaka po kojnoga pape. Bila je to spomena vrijedna veËer u prisutnosti mnogobrojnih plemiÊa i kardinala; samoj gospodi Malagigiju i Rossiju od zadovoljstva napretkom njihova uËenika zasuzile su oËi i uvjeravam B 14 b
Vašu Ekscelenciju da je naš mladi kastrat u ušima rimskih kneževa ostavio neizbrisivo sjeÊanje na sebe, priskrbivši veliku slavu presvijetloj kuÊi Medici. Prvi dan putovanja morem iz Livorna u Genovu bio je otežan veoma snažnim vjetrom s istoka koji nas je odmah izbacio iz rute, tako da smo se netom prije veËeri morali usidriti na otoku Gorgona, najmanjem u arhipelagu, vlasništvu Njegove Preuzvišenosti nadvojvode Ferdinanda, kao što su i svi drugi otoci na Toskanskome moru. Tijekom prve noÊi putovanja, koju smo proveli usidreni na Gorgoni, prema Vašim sam uputama stalno pazio da se gospodiËiÊ Atto odmori kako valja i da ga ne uznemiruju neznanci ili pomamne misli, i on je spavao veoma dobro. Sutradan se posada dragovoljaca (ime koje u stvarnosti priliËno slabo pristaje besramnim veslaËima plaÊenicima na koje se odnosi) spustila na otok s krËazima kako bi se snabdjeli vodom. Nažalost, jednog od putnika koji je s posadom izišao na kopno kako bi protegnuo noge ugrizla je zmija. BuduÊi da je lijeËniËka oprema na našoj lai bila priliËno ograniËena, brodski je ranarnik odluËio ostaviti ranjenika na Gorgoni gdje Êe moÊi uživati u lijeËenju i odmoru potrebnima za njegov oporavak te poslije biti odveden u Toskanu, Ëim bude u stanju podnijeti kratko putovanje brodom. GospodiËiÊa Atta, zaokupljena vježbanjem pjevanja za najveÊu slavu Vaše presvijetle Preuzvišenosti, ta je nezgoda uËinila radoznalim, ali ga, sreÊom, nije previše uznemirila. Ostatak putovanja odvio se bez velikih smetnji, zahvaljujuÊi vremenu koje se proljepšalo i vjetru koji nam nije predstavljao veliku zapreku. GospodiËiÊ Atto kratio je vrijeme vježbajuÊi uz pratnju male gitare, kartajuÊi i pišuÊi neke arije samo za glas koje Êe, Ëim to bude moguÊe, poslati Njegovoj presvijetloj Preuzvišenosti nadvojvodi (istinu govoreÊi, još se ne usuuje, nesiguran u svoje tvorevine). Meutim, nije zanemario ni Ëitanje svezaka koje sam ponio sa sobom za njegovu naobrazbu i zabavu. Ukratko, mogu potvrditi da se Vaš uËenik ponašao doista dobro tijekom cijeloga putovanja i da ga nijednom nisam vidio da Ëini ili govori išta neprikladno, te da je poslušao sve moje savjete i da bi se moglo reÊi da nijedan mladiÊ njegove dobi ponašanjem ne bi zaslužio veÊu hvalu. B 15 b
GospodiËiÊ je iskrena srca, uvijek zadovoljan onime što mu volja našega Gospodina stavi na put, i putovanje u Francusku prihvatio je s najveÊom radošÊu u srcu. Preuzvišeni nadvojvoda i njegov brat mnogopoštovani knez i namjesnik mogu biti zadovoljni svojim mladim štiÊenikom i Vašim kumËetom, uzdajuÊi se da Êe im on i dalje ostati vjeran i služiti interesima Nadvojvodstva. Neka Bog saËuva veliËanstvenu vrlinu kastrata koji svijetu daruju najbožanstvenije glasove koje ljudsko uho može Ëuti! Sam njihov aneoski izgled nadima srca Ëežnjom da prodru u nepoznate zakutke božanske milosti i u njoj se u cijelosti razliju. Na taj naËin oni služe Vašoj presvijetloj Preuzvišenosti svom svojom umjetnošÊu i svojim brojnim vrlinama! Nisu li možda uËinjeni eunusima za kraljevstvo nebesko, prema nauku evanelista?
R azg ovor I I . Gdje se, dvije godine poslije, iznova iskušava sreÊa u Parizu. Proklet neka je dan kad te upoznah, glazbo, vjeËna smrti onoga tko na dvoru tobom se bavi. Kako pucaju žice, što mi ne pukne i grud? Zaneseno pjevajuÊi, mladi moj Atto, izvijao si unatrag svoja djeËaËka prsa, dok su tvoje duge ruke i tanki prsti kastrata risali spirale u molbu nebu koje se na horizontu stapalo s plavetnilom mare nostruma, Našega mora, kako su ga drevni Rimljani voljeli zvati. Hladan prosinaËki povjetarac napadao ti je grlo, nisi se smio na to odvažiti. Imao si onu bluzu od damasta rumenkaste boje, koju si prvi put odjenuo u Rimu one Ëuvene veËeri u palaËi Barberini, kad su od pljeska umalo otpale freske sa zidova, a koju si ponekad odijevao, a ponekad ne, misleÊi da ti donosi sreÊu. Bio je prosinac 1646.; prošle su dvije godine od našega prvog putovanja u Pariz. Sad smo bili gosti na galiji francuske vojne mornarice, vitkoga trupa i neobiËno bogatih uresa, poËevši od raskošne figure B 16 b
koja je krasila pramac. Malobrojni mornari na brodu, veslaËke klupe zauzete samo dopola, vjetar koji je sveËano nadimao jedra jednoga jedinog jarbola. Putovanje je tek poËelo. Odredište za iskrcavanje u Francuskoj ovaj put nije bio Marseille, nego vojna luka Toulon. U njoj Êu morati napisati uobiËajeno pismo kapetanu Sozzifantiju, mom gospodaru i tvom kumu, kako bih ga uvjerio da je sve dobro prošlo. Još smo uvijek krstarili Ëetverokutom mora izmeu Livorna, Korzike i Orbetella, naglašenim otocima Giglio, Pianosa, Elba, Capraia i Gorgona, izvanredno bogatima ribom, korisnima za naziranje gusarskih laa i ujedno za zatoËenje zloËinaca i sirotih luaka; otocima prije svega presudnima za vojnu sigurnost Nadvojvodstva, koja s pomoÊu njih nadzire pomorski promet izmeu Ligurije i Tirenskog mora, a time i izmeu Francuske i španjolske potkraljevine Dviju Sicilija. Vježbao si Ëuvenu ariju za dva glasa iz Lažne luakinje, koju si pjevao dvije godine prije u Parizu i još prije toga u Veneciji, kao petnaestogodišnjak. Tvoj drug u duetu toËno je zapjevao, komiËnom nazalnom glasinom, u ulozi kraljevne Deidamije: Što mrmljaš, poluËovjeËe? Zatim je prasnuo u smijeh. Bio je to Barbello, mali bucmasti Venecijanac, kastrat glatke kestenjaste kose kao u paža i dugih šiški gotovo preko oËiju, obraza namazanih bjelilom, s lažnim madežima, koji je obožavao ismijavati tvoju ženskastu narav, kakvu je i sam imao, jer te svojim provokacijama znao itekako rasrditi. “Evo lovora, evo palmi i ukrasa”, zapjevao je potom posve ozbiljan, navodeÊi kao i obiËno stihove Marinova Adonisa koje je uvijek držao u svojoj torbi od navoštena platna od koje se nije odvajao. “Smrznut Êete se, gospodiËiÊu Atto”, upozorio sam te. “Ako sad izgubite glas, gospodiËiÊu, bolje vam je da se bacite s lae i nikad ne stignete u Pariz. Uz to, izbacite iz glave jednom zauvijek tu Lažnu luakinju. U Francusku se ovaj put ide raditi jedna nova glazbena komedija. Ili griješim?” Dok ti je Barbello stavljao krunu na glavu, dobacio si mi mrk pogled. MuËila te pomisao da nemaš pojma što Êe ti dati da pjevaš u Parizu. Ovo drugo putovanje prema slavi na francuskome tlu istodobno B 17 b
te oduševljavalo i ispunjavalo tjeskobom. HoÊe li tvoj drugi nastup na dvoru biti jednako zapažen kao onaj otprije dvije godine? HoÊe li poluËiti jednake pohvale? Duboko u sebi, gajio si smiješnu bojazan da Êe ti podvaliti neku sporednu ulogicu. Sa svim svojim sjajnim kontaktima ni sam tvoj uËitelj Marc’Antonio Pasqualini, znan kao Malagigi, koji je putovao s nama, nije uspio saznati ništa. Papinski nuncij u Francuskoj odavno je pisao u Rim da se u Parizu priprema balet za vojvodu Anžujskog, pobjednika u bitci za Rocroi, i svi su veÊ taj balet proglasili dostojanstvenim i raskošnim, iako o njemu nisu znali ništa (ono lijepo kod Francuza njihovo je oduševljenje, uvijek je govorio Pasqualini). Glazbenim djelima pak nije se nazirala ni sjena. »im je stigao u luku Livorno, Malagigi se raspitao kod svih ostalih pjevaËa koji su jednako kao i mi danima Ëekali da se ukrcaju. Tijekom dugih odmora u jednoj gostionici u luci, dok sam ja hodao amo-tamo po pristaništu ne bih li saznao je li vrijeme za ukrcavanje, razmijenili su sve moguÊe obavijesti, pa i najgora ogovaranja, ali na kraju nitko nije imao pojma što ih Ëeka, onako natiskane u lau, na putu prema dalekom Parizu po nalogu kardinala Mazarina. U zadnjem trenutku, iz prostornih razloga (tako je pretpostavio Malagigi), ukrcali su nas na razliËite brodove. NajveÊi dio pjevaËa, ukljuËujuÊi tvog brata Jacopa, krenuo je nekoliko dana prije nas trgovaËkim brodom koji je plovio za Marseille. Malagigija, Barbella, sopranisticu Rosinu Martini i tebe, sa mnom u pratnji, nekoliko su puta uzalud pozvali na pristanište i ostavili da ondje Ëekamo satima. To nas je nemalo razdražilo dok se, nakon moga trËkaranja od jednog priveza do drugog, najzad nisam vratio s obaviješÊu da smo pozvani na palubu veliËanstvene vojne galije. Ispri ËavajuÊi se zbog Ëekanja, kapetan mi je rekao da je Njegova Eminencija kardinal Mazarin izriËito zahtijevao da vas Ëetvero, najcjenjeniji virtuozi koje se Ëekalo na dvoru, putujete uz što je moguÊe manje neudobnosti. Stoga je za vas odabran taj veliËanstveni brod francuske vojske koji se vraÊao u luku Toulon nakon vojnih operacija protiv španjolskih laa na Toskanskome moru. Ponos zbog takvoga tretmana malo je ublažio tvoje i Malagigijeve strahove i umirio vas u vezi s kardinalovim namjerama. Ipak, crv sumnje vratio se na brod i malo-pomalo te izjedao. Opat Francesco Buti, koji je trebao napisati libreto nove opere, i autor glazbe, B 18 b
tvoj dragi uËitelj Luigi Rossi, veÊ su godinama bili u Parizu i vrtjeli palËevima. Kako ne bi bio baš posve besposlen, Rossi je skladao neke kantate za jedan glas, ali Mazarin mu o operi nije rekao ni slovca; no istodobno mu je skoro svakodnevno nalagao da piše u Rim kako bi požurio slanje pjevaËa. Kardinal je preko svojih posrednika vršio pritisak i u Italiji, gomilajuÊi talijanske pjevaËe na francuskim laama, vojnima ili trgovaËkima, koje su krstarile toskanskim vodama, ali ništa drugo osim toga. U planu za naredne mjesece bio je samo onaj Ëuveni balet za vojvodu Anžujskog, u kojemu nije bilo mjesta ni za petinu svih pjevaËa koje je Mazarin naruËio. »emu onda gotovo bahato inzistirati u Rimu kod pape, i u Firenci kod Medicijevih, i umalo izazvati diplomatski incident? Kardinal je Firentincima napisao i to da kraljica Ana ne može izdržati bez tebe. Meutim, nešto tu nije bilo kako treba; za pisanje libreta i glazbe, za orkestralne dionice, za probe, osmišljavanje i postavljanje kulisa bili su potrebni mjeseci i mjeseci. To je znaËilo da Êeš, jednom kad stigneš u Pariz, i ti, dragi Atto, dugo i neobjašnjivo ostati besposlen. U tvom sam pogledu vidio istu onu zbunjenost i nespokoj kao i kod svih drugih glazbenika. Nisi imao vremena za gubljenje. Tvoja se karijera razvijala najveÊom brzinom; svaki mjesec, svaki tjedan mogao je donijeti velik uspjeh i osigurati ti trajnu slavu zahvaljujuÊi kojoj Êeš ostatak života živjeti od rente. Možda ti Kralj dade neku nadarbinu, mirovinu, mjesto kanonika? »emu onda iÊi u Pariz kako bi ondje dangubio? Koji je vrag tom kardinalu u glavi? “Gubi se, idiote!” povikao si Barbellu nastojeÊi ga pogoditi nogom: nakon što ti je ponudio prezreni lovor, ubacio ti je u hlaËe komad hladne, mokre alge i pobjegao grohotom se smijuÊi. Rastrgan izmeu smijeha i bijesa, ali dobro pazeÊi da me poslušaš i najzad zaštitiš vrat od vjetra, ogledao si se oko sebe i iz tog je pogleda zraËila sva tvoja zbunjenost. Naravno, raskošna francuska vojna galija koja nas je vozila bila je nešto posve drugo od onoga škripavog talijanskog trgovaËkog broda koji nas je primio tijekom prvog putovanja. Ovaj put nismo morali spavati posve odjeveni u tovarnom prostoru, ispod klupa veslaËa, neudobno skvrËeni na nekoliko bala slame, s prozorËiÊima uskima poput puškarnica. Ja i ti, kao i ostali putnici, imali smo mali zasebni smještaj, B 19 b
jednak onome Ëasnika na brodu. Osim toga, bila je to nevelika ali izvanredno oËuvana laa, s ugraviranim balustradama, bogato pozla Êenim trupom, a na krmi je imala raskošnu svjetiljku od obojena stakla, neobiËno skupocjene izrade. »ak su i lopate vesala galijota, s arabeskama na objema stranama, bile dostojne dobra stolara. Ali ti si veÊ postao ravnodušan prema tim divotama. Na tom brodu na otvorenome moru nedostajao ti je Luigi Rossi, veliki maestro koji te u Rimu uveo u tajne finese pjevanja, tako da si sad jedva Ëekao stiÊi u Pariz, gdje Êe ti on možda objasniti i zagonetku nerazumljivih Mazarinovih planova. Nedostajala ti je njegova supruga Costanza, rio kosa harfistica i pjevaËica koja te tako Ëesto pratila na podukama kod Rossija. Nedostajao ti je pogled na veliËanstvene, bahate rimske kneževe koji izlaze iz koËija dok im lakaji krËe put udarcima biËem, kardinale u purpurnim reverendama i sjajnim cipelama, Eminencijo, da Vam poljubim prsten, poËastite me svojom zaštitom... Sedam ili osam dana putovanja iz Livorna u Toulon, i odatle dalje kopnom. Loša hrana, još gori san: napor koji bi iscrpio i najizdržljivije. Tijekom prvog putovanja dobro si podnosio ljuljanje broda; sad si pak veÊ prvoga dana triput povratio. Pred oËima su ti bile samo sjajne, do gola obrijane glave galijota, prokleta mršava rebra turskih robova i suncem istrošena poprsja posade, veslaËi plaÊenici dugih brkova vlažnih od znoja i nepodnošljiv vonj vojnih brodova, rigotine i izmeta, za koje svi govore da su gori nego na crnaËkim laama. Izmeu dvaju zamaha veslom, robovi pljuju na pod i mrko gledaju prema tebi i Malagigiju: žene na brodu donose nesreÊu, a kamoli kastrati. I na kraju, možda, na galiji ti je nedostajala Ëar skromnih noÊi na otvorenom kad si, bez udobnosti maloga kaštela na krmi, bio jednako zaštiÊen od hladnoÊe zahvaljujuÊi vatri na palubi, marvi koja je putovala s nama, svojoj mladosti i, prije svega, ženama. La Checca je ovaj put veÊ bila u Parizu; žalio si za majËinskim vještinama kojima su pjevaËice dugoga staža poput nje znale postiÊi da se osjeÊaš još uvijek pomalo kao muškarac, u zaklonu diskretna pokrivaËa, ispod crnog svoda zvjezdanog neba na otvorenome moru. Ondje si, tijekom našega prvog putovanja u Pariz, bio uistinu dobro opslužen. Na brodu je s nama trebala biti njezina sestra Margherita Costa iz Venecije, koju si želio upoznati, buduÊi da se glas o njoj kao pjevaËici i kurtizani proširio cijelim Rimom. NeobiËno, ali Margheriti nije bilo traga. Rekli B 20 b
su nam da se veÊ ukrcala za Francusku i prije no što smo mi stigli u Livorno. Meutim, dobro sam poznavao tajnu tvoga mladenaËkog srca: još kao petnaestogodišnjak, kad si veÊ nekoliko godina bio u krajnje privatnoj službi nadvojvodine braÊe, u Veneciji si bio uveden u radosti ljubavi, one prave, upravo zahvaljujuÊi operi Lažna luakinja. Na tvom sam licu gotovo mogao proËitati sjeÊanja na onaj san o strasti i pljesku, tvoj veliki venecijanski uspjeh, pet godina prije. U tjednima pokusa opazila te Barbara Strozzi, glazbenica i pjevaËica, nezakonita kÊi pjesnika Giulija Strozzija, libretista Lažne luakinje. Šest godina starija od tebe, Strozzijeva je za ljubavnika imala bogata plemiÊa koji ju je uzdržavao i s kojim je netom zatrudnjela, onog Giovannija Vidmana kojemu je njezin otac Ëak posvetio libreto Lažne luakinje. Ali bez obzira na to, zaljubila se u tebe, pa je Venecijom kružila satira o vama dvoma: Ispovijedati i biti razliËite su stvari, no ja je još uvijek smatram Ëednom, jer ona, koja kao žena odgojena u slobodi vrijeme može provoditi s bilo kojim dragim, svejedno svu svoju sklonost daje kastratu. Njezin ljubavnik nije mario za vašu strast, jednako kao što mu nije bila važna Barbarina izvanbraËna trudnoÊa: zabavljalo ga je da jedna od njegovih ljubavnica uživa s malim kastratom od petnaest godina. Me utim, tvoja je situacija bila posve drugaËija: tvoje ljubakanje sa Strozzijevom pukim Ëudom nije došlo do ušiju tvoga ljubomornoga gospodara Mattiasa de’ Medicija, koji je stigao u Veneciju kako bi prisustvovao tvom nastupu na premijeri u Teatru Nuovissimo, toliko posjeÊenom da kazalište samo što se nije rasprsnulo: Akademija degl’Incogniti, kojoj su pripadali svi venecijanski velikaši, ukljuËujuÊi i Giulija Strozzija, bezumno je razglasila taj dogaaj. Sad su ti dani gotovi, preša vremena zdrobila ih je u prašinu, nestala je Barbara, nestalo sve. Na ovoj francuskoj galiji mogao si uživati samo u plahoj blizini mlade Rosine Martini, nove sopranistice pune divljenja, koju je angažirao kardinal Mazarin. Drugih žena na galiji nije bilo; dalo se naslutiti da bi Barbello rado provodio noÊi uz tvoj bok, samo da je uspio nadvladati tvoje gaenje. B 21 b
Ženama se, zna se, sviaju kastrati. Ali kastrat kojem se sviaju žene opasna je stvar, doe li to do ušiju njegovih gospodara. I moglo bi odvesti i tebe i mene u propast. I zato sam te, oËinskom odluËnošÊu izvukavši Rosininu ruku iz tvoje, praÊen pobjedniËkim Barbellovim pogledom, odveo prema malom kaštelu na krmi gdje sam ti kanio održati bukvicu, ali kratku i mirnu, jer ne treba velik mozak da se shvati što se skriva iza revnosti kojom tebe, moj Atto, nadvojvoda i njegova braÊa plaÊaju, ugošÊuju, ukrašavaju, preporuËuju, otimaju se za tebe. Ne moram ti valjda ponavljati ono što svi u Firenci znaju?
BI L J EŠK A U kojoj se rasvjetljava kako je kuÊa Medici prakticirala sodomiju što iz zabave, a što iz obijesti ili državnih interesa: u prvom sluËaju djelima, u drugom vjerovanjima, a u treÊem rijeËima. Naš ljubljeni nadvojvoda Ferdinando Medici, kojeg je otac rano ostavio siroËetom i koji je ostao sam s grubom i hladnom majkom, Marijom Magdalenom Austrijskom, u mladosti je iznenada dobio vruÊicu od koje je danima buncao. Kad se oporavio, obuzela ga je protuprirodna strast prema svakome lijepom pažu oko njega. »ini se da je ta ista ta janstvena groznica, s jednakim zlosretnim sodomistiËkim posljedi cama, nesmiljeno uhvatila sve pripadnike obitelji Medici. I to još od vremena Lorenza VeliËanstvenog i njegova brata Giuliana, koji su osje Êali tu istu prljavu strast prema svojim prijateljima, meu kojima Ëak i krajnje vrsnu slikaru Sandru Botticelliju i ljupku pjesniku Agnolu Polizianu. Uzalud su oni rijetki i dragocjeni obiteljski kapelani koji i sami nisu sudjelovali u tome prljavom poroku govorili o avolskoj opsjednutosti i nudili molitve za osloboenje: te su se njihove ponude uvijek izvrgavale ruglu i omalovažavale. PriËa se da je jedan od tih svetih ljudi, iskoristivši privatnu misu u kuÊi Medici, nenadano izmolio nekoliko posebnih molitvi za istjerivanje vragova koje je vidio sakrivene u dušama nadvojvode Ferdinanda i njegova brata Matthiasa, i priËa se da su oba ta kneza najednom doista povratila, silovito izbacujuÊi smr dljive tekuÊine, Ëak i glavu žabe krastaËe, pred prestravljenim oËima okupljenih. SveÊeniku je odmah bilo silom zabranjeno nastaviti i jedina B 22 b
trajna posljedica tog pokušaja egzorcizma bila je ta da je sam sveÊenik nekoliko dana poslije pronaen zaklan od nepoznate ruke. U mladosti se nadvojvoda ponajviše zabavljao s veoma mladim kne zom Venose. Obišli su Europu uzduž i poprijeko, posjeÊujuÊi obiteljske roake i znance: ujaka cara, drugog ujaka austrijskog nadvojvodu, Ëak i papu u Rimu. Po povratku s tog putovanja prepuna uživanja, mladi je Ferdinando preuzeo upravljanje Toskanskim nadvojvodstvom, i to na naËin koji mu je najviše odgovarao. Jedne ga je veËeri nenadano posjetila majka nadvojvotkinja, dok se on grijao ispred kamina. Sva uzrujana, objavila mu je da su joj prijavili tajno protuprirodno zlostav ljanje tijela u gradu Firenci. Izvukla je popis s imenima upletenih osoba, sve samih moÊnika i utjecajnih ljudi, oštro zahtijevajuÊi od sina da budu kažnjeni. Nadvojvoda je popis proËitao i ne trepnuvši te odgovorio da njegova gospoa majka nije dobro obaviještena: na popisu nedostaju i druge osobe koje su na jednak naËin zastranile. Ustao je, uzeo pero sa stola, umoËio ga u tintarnicu, a zatim posve mirno na vrh popisa velikim slovima napisao vlastito ime. Nakon toga je taj list papira vratio majci u ruku. Nadvojvotkinja: “To Ëinite samo kako biste njih spasili!” Nadvoj voda: “Kakvu kaznu želite za te ljude?” A ona: “Spalite ih žive!” Ferdinando je tad ponovno uzeo popis, zgužvao ga u lopticu i bacio u vatru u kaminu. Zatim je rekao: “Evo, sad možete biti zadovoljni. A odsad nadalje, gospoo majko, ne razmišljajte više o dvorskim poslima i nikad mi više nemojte iznositi sliËne sluËajeve, koji služe samo kako bi unijeli nered u moje države.” Nadvojvotkinja se strašno uvrijedila. Uzela je iz palaËe svoje naj ljepše dragulje, zlato i srebro, i otišla u NjemaËku. Kad je stigla do planina u blizini Trenta, pozlilo joj je u jednoj gostionici i nedugo zatim je umrla. Osam godina poslije Ferdinando se oženio vojvotkinjom Viktorijom della Rovere, bogatom nasljednicom, koja je rodila malog Cosima koji Êe jednog dana na vlasti naslijediti Ferdinanda. Ali to nije baš naroËito promijenilo oËeve sklonosti i priËa se da su supružnici veÊ konzumirali zadnju svau te da druge djece, barem zasad, iz tog braka neÊe biti. Nadvojvotkinja je svog supruga više puta zatekla u sobi s mladim paževima s kojima se zabavljao na najrazliËitije naËine. On se pretvarao B 23 b
da ne zamjeÊuje ženinu srdžbu i nastavljao po svome. Zabavljao se lumpajuÊi po Firenci, potiËuÊi svoje najhirovitije ljubavnike (a takvi su ga najviše podjarivali) da se uvuku u privatne kuÊe kako bi oskvrnuli ovu ili onu djevojku, dok bi on pohotno uživao u prizoru skriven iza vrata, ponekad riskirajuÊi život samo kako bi si priuštio to zadovoljstvo. Jedne noÊi, dok je u nekoj niši špijunirao jednog od svojih miljenika u spolnom odnosu u koji ga je on sam gurnuo, jedna je svijeÊa zapalila zastore braËne ložnice i razbuktao se požar u kojemu umalo nije na stradao sam nadvojvoda. Drugom zgodom, kad su ga njegovi naËas ostavili samoga na ulici, dvojica neupuÊenih razbojnika ranila su ga nožem i da ispod odijela nije imao prsluk, jamaËno bi izgubio glavu. Odakle je dolazila sva ta bezoËnost? Kako je knez takva ugleda mogao hodati ulicom i pokazivati stražnjicu a da ne osjeÊa da mu je time uma njeno dostojanstvo? »injenica je da su upravo Medicijevi u Firenci homoseksualnost uËinili neËim lijepim i poželjnim, i veoma prestižnim. Ovo uzdizanje pederluka provedeno je oružjem jedne samo naizgled daleke znanosti: filologije, iliti prouËavanja književnih tekstova antike. U Firenci je doista živio pjesnik Agnolo Poliziano, zaËetnik moderne filologije. Poliziano je bio opÊepoznat kao homoseksualac i ljubitelj djeËaËiÊa, što je bilo vidljivo i iz njegovih djela. U svojim pjesmama na latinskome i grËkome Ëeznuo je za Coridonom i Plavokosim kovrËav cem; volio je Ëak i otkrivati sodomistiËke sklonosti svojih glasovitih prijatelja kao što su Botticelli i Donatello. Bez obzira na to, Lorenzo de’ Medici uzeo ga je za uËitelja svojih sinova, a poslije mu dao dodijeliti firentinsku katedru za klasike, posebno za one grËke. Poliziano je izmislio novu metodu za prouËavanje antiËkih tekstova: rekonstrukciju rodoslovnoga stabla svih rukopisa koji su stigli do nas, kako bi se shvatilo koji je prepisan iz kojega te se na taj naËin rekon struirala povijest. Ta mu je metoda priskrbila pohvale i slavu u cijeloj Europi (iako nije nedostajalo onih koji su ga optuživali za plagijat i ozbiljne pogreške); tako se dogodilo da je ista ruka podigla barjake uËenosti i izopaËenosti. Poliziano i ostali iz njegove klike hvalili su se da je pederast bio veliki Mecenat, prijatelj cara Augusta koji je hranio Vergilija i Horacija. Kleli su se da je Aleksandar Veliki za prijatelje imao Hefestiona i eunuha B 24 b
Bagoasa. Historia Augusta, za koju su svi znali da je lažna, uvjeravala je da je car Hadrijan svog Antinoja volio do te mjere da ga je posmrtno proglasio božanstvom. Stigavši iz Rima i Atene magiËnim dodirom nalik na onaj kralja Mide, homoseksualnost i pederastija pretvorili su se u zlato. Ta izmi šljotina otad caruje neosporena i dopušta da je se naziva i pedofilijom, odnosno ljubavlju prema djeci kojoj je, naprotiv, najgora neprijateljica. Ovo je bio neoËekivani cilj koji su dostigli oni koji prakticiraju ne prirodnu ljubav: primiti ga u stražnjicu postalo je herojsko djelo koje treba obaviti s lovorovom krunom na sljepooËnicama i citrom u ruci. Ti još to nisi mogao znati, mladi moj Atto, ali pustolovina koju Êemo proživjeti nauËit Êe nas koliko je lažan bio taj tobožnji antiËki svijet i koliko konstruiran s lukavošÊu kako bi pokvario srca u sadašnjosti i buduÊnosti. Glup je i kukaviËki obiËaj sodomita bacati blato poroka, u kojem sami plivaju, na svakoga drugog Ëovjeka i stvar, tako da u noÊi poroka svi izgledaju jednako. I stoga, kako bi izbjegao gnušanje koje su prljave navike sodomita izazivale u narodu, zgražanje koje je prijetilo najednom se preobraziti u pobunu, nadvojvoda je, kao još i njegovi pradjedovi, naokolo širio glasine da je cijela Firenca, Ëak i cijela Toskana, homoseksualna. Nitko nije mogao pobjeÊi od glasina koje su širili klevetnici, plaÊenici obite lji Medici. Uz istinita razuzdana ljubakanja pederasta koja su se odvijala u uskom krugu Medicijevih, raspredale su se lažne priËe o Firentincima i Toskancima, i što su pretjeranije i drskije bile, to im se više vjerovalo. Nitko više nije bio sklon uperiti prstom u prave sodomite, gradske gospodare i njihove drugove Botticellija, Donatella, Michelangela, Ben venuta Cellinija, Pulcija, Poliziana (koji je uz to Ëak bio uËitelj djece Lorenza VeliËanstvenog), ili protiv Machiavellija, velikog tajnika Re publike. »ak su i imenima davali bezoËan žig svojim obiËajima, kao onaj slikar iz Siene, Giovan’Antonio Bazzi, koji se zbog neprestanog opÊenja s djeËacima nazvao Sodoma. Jesi li ikad vidio Botticellijevo lice na njegovu Poklonstvu kraljeva? Naravno da si ga vidio, moj Atto, znam da jesi, jer kad se to dogodilo, bio si zajedno s potpisnikom ovih redaka. Na krajnjoj desnoj strani slike mogao si uoËiti njegov autoportret, spuštenu, izobliËenu vjeu, B 25 b
poluotvorene usne mlada homoseksualca, pohotno oko koje namigu juÊi uzvraÊa pogled promatraËu dok se na drugoj strani slike Lorenzo VeliËanstveni, Poliziano i Pico della Mirandola, pod krinkom konja nika, naginju jedni nad druge pod izlikom prijateljskih gesti. Trebam li te podsjeÊati, moj Atto, na gnjusne sonete koje su Pico i njegov Giro lamo Benivieni pisali jedan drugome? Na grob u koji se ovaj drugi dao pokopati zajedno s prvim? Na nadgrobnu ploËu koja u crkvi Svetog Marka veliËa njihovu idilu? Francesca di Lazzara de Medicija, Lorenzovog roaka i uredno ože njena muškarca, sedam je puta prijavilo jednako toliko priležnika. Machiavellija su prijavili jer ga je bludnicama stavljao u guzicu, što je zabranjeno, ali veoma se dobro znalo da je s prijateljima u pismima razgovarao i o njihovim mladenaËkim sodomijama. Kako bi se ublažila zaprepaštenost puka raspojasanošÊu njihovih gospodara, kao gljive su nicale opscene glasine o firentinskom narodu koje su lukavi plaÊenici spremno šaputali od usta do usta: toskanski trgovci navodno uživaju u svojim pomoÊnicima, uËitelji u uËenicima, starci u mladiÊima, gradski Ëelnici u graanima, moÊnici u poniznima. Te su se klevete brzo proširile svijetom, pa su u prošlim vremenima Nijemci za sodomita govorili florenzer, a pederastija je nazvana toskanskim porokom. I zato su, kako bi uËvrstili klevete po nadvojvodinoj želji, gradski gospodari rekvirirali djeËaËiÊe i djeËake, od šest do šesnaest godina. Željeli su da budu ponizni, jer onaj koji je na visokom položaju daje, a onaj na niskome prima. Vodili su ih u šetnju u majicama u kojima im se vidio pupak i hlaËama koje su se otvarale i sprijeda i straga. Nazivali su ih kuËkama, pederËiÊima, kurvama. Narod ih je pak nazivao sodomi tima, sisavcima, sladoguscima. Kad bi narasli i shvatili da su obilježeni i da je njihov život veÊ taj, nisu imali drugog izbora doli prodavati se u bordelima. Prema Medicijevima, cijela Firenca dahtala je od pedera stiËne uspaljenosti, kao neki golem pulsirajuÊi mjehur: širili su glasinu da oni kojima dojadi bijedan bordel ili privatna kuÊa to Ëine noÊu na ulici, po vrtovima, u odvodnim kanalima, u Giottovu zvoniku i Ëak u kupoli Duoma, za koju su, štoviše, tvrdili da im je jedno od omiljenih mjesta. Kad bi se u Firenci naglo prekinuo brak u kojemu ima djece, odmah
B 26 b
bi se lukavo proširila glasina da se to nije dogodilo zbog bludnice ili ljubavnice suparnice, nego zbog sodomita i sladoguzaca. U najboljem sluËaju, zlobno se raspredalo, muževi bi od svojih žena željeli stra žnjicu, a ne više drugo. Neke od tih priËa znaš i ti: kao što je ona o tvom sugraaninu, vitezu Flaminiju Pappagalliju iz Pistoje, kojeg je pozvao nadvojvoda osobno kako bi ga obavijestio da njegova žena na sve strane govori da joj on više ne daje svoju alatku osim straga i u usta. Jadnik se, i ne posumnjavši na spletku, vratio kuÊi sav izvan sebe i britvom zaklao nedužnu i bezazlenu suprugu, ne zatraživši od nje objašnjenje. On pak smaknut je rezanjem glave prije no što je uspio zamijetiti da je zajedno sa suprugom bio žrtva dijaboliËne nadvojvodine propagande. Tako se danas svi u Toskani sjeÊaju nesretnog viteza Flaminija Pappa gallija kao pokvarena pederasta. Mrtvi se ne mogu braniti. Još otkako su u Firencu došli prije tristo godina Medicijevi šalju noÊne bande po gradu kako bi sodomizirale one koji okasne i tako privukle pozornost na sebe, Ëime se potkrepljuje kleveta da cijela Firenca dijeli taj neËasni porok, a istovremeno skreÊe pozornost stra žara sa sodomitskih prepada njihovih vladara. Jedno stoljeÊe poslije grad Firenca, koji je još uživao znatne gradske slobode, uveo je NoÊne Ëasnike, magistraturu sa zadatkom da bdije nad porokom anusa. Fi renca je imala miliciju, namještenike i sredstva za plaÊanje špijuna; svi ranarnici bili su pod obvezom prijaviti svakoga s probušenom rupom ili pijetlovim krestama, vuËcima koje ukrašavaju anus pedera. Na kraju su Medicijevi uspjeli ishoditi da se NoÊni Ëasnici ukinu bez mnogo prosvjeda naroda: proširili su glasinu da je na djelu uhvaÊen Ëak i stari Doffo di Nepo degli Spini, nekadašnji stjegonoša pravde koji je osnovao tu magistraturu. S punih sedamdeset godina, tvrdila je propaganda, navodno je silovao nekog momËiÊa od Ëetrnaest godina, zajedno sa šezdesetogodišnjim Ciamberlanom di Giovannijem, nje maËkim podvornikom veoma moÊnog Palle Strozzija. Umjesto NoÊnih Ëasnika, grad su poËeli nadzirati Osmorica Ëuvara i »uvari zakona, diskretniji suci, i gle Ëuda, njihovi su se registri nakon nekog vremena izgubili.
n B 27 b
Želiš li još? Dakle, ti, Atto, nisi ništa drugo osim dragocjena komada besramne branjevine. »uvaj se, jer su Pistojci, tvoji sunarodnjaci, modri od zavisti zbog tvog uspona, na sva zvona udarili tvoju žalosnu strast prema ženama i svu gorËinu koju zbog toga nosiš u srcu. Uostalom, nisi li ti osobno objavio, kad si napunio osamnaest godina, da više neÊeš pjevati ženske uloge? Pistojom kruži ova pjesmica puna pakosti koje dobro poznaješ, satira nazvana O Attu Melaniju, glazbeniku kastratu iz Pistoje, sinËiÊu jednog zvonara, a u kojoj se nalazi strofa koja te proglašava ljubavnikom žena: VeÊ se javno zna da vam igre nisu mrske, a od igara najveÊma vam se svia kartanje s damama. Dostojni ste zbog te želje, al neÊete pobijediti i prvom Êe vam korbaË pasti. Dajte, mislite na zvonik. Pazi, jer veÊ prije dvije godine dva su mlaa nadvojvodina i Mattiasova brata bjesnila kao risovi kako ti ne bi otišao u Francusku Mazarinu zbog Lažne luakinje: Giovan Carlo, Leopold i Anna bojali su se da Êe te izgubiti, a s tobom i zabavu koju im pružaš tijekom i nakon milozvuËnih veËeri u njihovim sobama. Anna je planula najviše od svih jer, kako je rekla, s tobom gubi svog druga za duete. Ne samo milozvuËne duete, što obojica znamo. Kad si je poslije išao posjetiti u Innsbruck gdje je postala supruga austrijskog nadvojvode, iz kivnje ti nije uputila nijednu rijeË u dva mjeseca koliko si ondje boravio, niti te ikad pozvala da pjevaš u njezinoj sobi, nego je kao utjehu zbog tru dniËkih problema radije uzimala druge pjevaËe. Kad smo ušli u mali kaštel na krmi, krenuo sam s ulagivanjem: “GospodiËiÊu, ne biste se smjeli umarati preko mjere. Morate Ëuvati svoju umjetnost. SjeÊate se?” “SjeÊam se”, suho si odgovorio.
B 28 b
Rita Monaldi i Francesco Sorti spisateljski su i braËni par, autori niza povijesnih romana napisanih nakon desetogodišnjeg istraživanja, Ëiji su prvi nastavci Imprimatur, Secretum i Veritas postigli svjetski uspjeh. Rita Monaldi klasiËna je filologinja specijalizirana za liturgijski jezik KatoliËke crkve. Bila je izvanredni profesor na sveuËilištima u Rimu i BeËu te radila u talijanskom parlamentu. Od 1993. radi kao novinarka za razliËite novine i Ëasopise u Italiji i Austriji. TeoretiËar glazbe Francesco Sorti struËnjak je za baroknu glazbu, autor znanstvenih studija o operi u Rimu u 17. stoljeÊu. Bio je suradnik kulturnih programa talijanske državne televizije R AI i Radio Vatikana. Kao klasiËni gitarist nastupao je na radiju i televiziji. Rita Monaldi i Francesco Sorti žive u Rimu i BeËu.
B 735 b
B 736 b
Mirna »ubraniÊ roena je u Zagrebu 1968. Diplomirala je engleski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu SveuËilišta u Zagrebu 1992. godine. Od 1995. do 2005. radila je u ZagrebaËkom kazalištu mladih kao izvršni producent, a od osnutka Festivala plesa i neverbalnog kazališta u SvetvinËentu 2000. izvršni je producent tog festivala. Prevela je više od pedeset knjiga s engleskog i talijanskog jezika. »lanica je Društva hrvatskih književnih prevoditelja.
B 737 b
Andrea Sacchi, Apolon kruni Marcantonija Pasqualinija, ulje na platnu, 1641., Metropolitam Museum of Art, New York/fotografija ∂ Photo SCALA, Firenca
B 738 b
sadržaj Znam
7
Tajnikov prolog
9
Razgovor i. Razgovor ii. Bilješka Razlaganje Razgovor iii. Razgovor iv. Razgovor v. Bilješka Razgovor vi. Razgovor vii. Razlaganje Razgovor viii. Razgovor ix. Razgovor x. Razgovor xi. Razgovor xii. Razgovor xiii. Razgovor xiv. Razgovor xv. Razgovor xvi. Dijalog Razgovor xvii. Razgovor xviii.
13 16 22 29 32 35 40 44 47 53 59 64 69 70 73 77 80 85 88 95 99 107 110 B 739 b
Razgovor xix. Bilješka Razgovor xx. Razgovor xxi. Razgovor xxii. Razgovor xxiii. Razgovor xxiv. Razgovor xxv. Razgovor xxvi. Dijalog Razgovor xxvii. Razgovor xxviii. Razgovor xxix. Razgovor xxx. Razgovor xxxi. Razgovor xxxii. Razgovor xxxiii. Razgovor xxxiv. Razgovor xxxv. Dijalog Dijalog Razgovor xxxvi. Bilješka Razgovor xxxvii. Razgovor xxxviii. Razgovor xxxix. Bilješka Razgovor xl. Razgovor xli. Razgovor xlii. Bilješka Razgovor xliii. Razgovor xliv. Razgovor xlv. Dijalog Bilješka Razgovor xlvi.
117 121 137 139 141 145 148 150 152 154 160 163 165 170 173 176 178 185 188 191 200 206 208 217 219 221 229 234 236 238 242 256 258 260 265 268 272 B 740 b
Bilješka Bilješka Razgovor xlvii. Dijalog Razgovor xlviii. Razgovor xlix. Razgovor l. Razgovor li. Razgovor lii. Dijalog Razgovor liii. Razgovor liv. Razgovor lv. Razgovor lvi. Bilješka Razgovor lvii. Razgovor lviii. Razgovor lix. Razgovor lx. Dijalog Razgovor lxi. Razgovor lxii. Razgovor lxiii. Razgovor lxiv. Razgovor lxv. Razgovor lxvi. Razgovor lxvii. Razgovor lxviii. Razgovor lxix. Razgovor lxx. Razgovor lxxi. Razgovor lxxii. Razgovor lxxiii. Bilješka Dijalog Dijalog Razlaganje
276 282 292 295 301 305 307 309 313 322 333 334 336 339 342 351 353 358 360 362 376 378 379 385 387 390 392 398 402 403 404 407 410 413 414 417 420 B 741 b
Razgovor lxxiv. Razlaganje Razgovor lxxv. Razgovor lxxvi. Razlaganje Razgovor lxxvii. Razlaganje Razlaganje Razgovor lxxviii. Razgovor lxxix. Razgovor lxxx. Razgovor lxxxi. Razgovor lxxxii. Razgovor lxxxiii. Razgovor lxxxiv. Razgovor lxxxv. Razgovor lxxxvi. Razgovor lxxxvii. Bilješka Razgovor lxxxviii. Razgovor lxxxix. Razgovor xc. Razgovor xci. Razgovor xcii. Razgovor xciii. Razgovor xciv. Razgovor xcv. Razgovor xcvi. Razgovor xcvii. Razgovor xcviii. Razgovor ic. Razgovor c. Razgovor ci. Razgovor cii. Razgovor ciii. Razgovor civ. Razgovor cv.
421 423 425 427 429 437 439 443 447 454 463 469 470 472 479 483 493 497 501 505 510 512 520 528 530 552 554 557 558 560 582 598 601 602 604 606 608 B 742 b
Razgovor cvi. Razgovor cvii. Razgovor cviii. Razgovor cix.
616 626 632 643
Napomena autora
654
Dodatak i. Tajna zvana Bouchard
655
Dodatak ii. Izmišljeno vrijeme
668
Epitaf
702
Napomene
703
Bibliografija
716
O autorima
735
O prevoditeljici
737
B 743 b
Nakladnik Fraktura, ZapreπiÊ Za nakladnika Sibila SerdareviÊ Glavni urednik Seid SerdareviÊ Urednik Roman SimiÊ BodrožiÊ Lektura i korektura Jelena TopËiÊ GrafiËka urednica Maja GlušiÊ Dizajn i prijelom Fraktura Godina izdanja 2012., studeni (prvo izdanje) Tiskano u Hrvatskoj ISBN 978-953-266-417-1 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20
B 744 b
B 745 b
B 746 b