2
Naπa putovanja Boris DeæuloviÊ * Draæen »uliÊ * Jurica PaviËiÊ * Milorad BibiÊ Mosor * Ivica IvaniπeviÊ * Goran ZloiÊ * Æivko SkraËiÊ * Ante TomiÊ * Æeljko BariπiÊ * Renato BaretiÊ * Zlatko Gall * Alem Δurin
Fraktura Sa(n)jam knjige u Istri -3-
Tajna Aachenske katedrale Ÿ 2008. Boris DeæuloviÊ Putovanje 1978. ∞ Vjetar / Putovanje 2008. ∞ Lozje Ÿ 2008. Draæen »uliÊ ©koj Ellis Ÿ 2008. Jurica PaviËiÊ Blenda i ekspozicija Ÿ 2008. Milorad BibiÊ Mosor Put putujem, a æao mi... Ÿ 2008. Ivica IvaniπeviÊ Zlatno sidro Ÿ 2008. Goran ZloiÊ DoruËak na travi Ÿ 2008. Æivko SkraËiÊ Nasmijeπi se strancu Ÿ 2008. Ante TomiÊ Road trip ∞ od Splita do Stockholma Ÿ 2008. Æeljko BariπiÊ Enerdæajz! Ÿ 2008. Renato BaretiÊ Teπko mi je putovati ili (I Got A Kick On) Route 66 Ÿ 2008. Zlatko Gall Ima me, nema me Ÿ 2006. ∞ 2008. Alem Δurin Ÿ za ovo izdanje Fraktura i Sa(n)jam knjige u Istri 2008. Sva prava pridræana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se umnoæavati ili javno reproducirati bez prethodnog dopuπtenja nakladnika. ISBN 978-953-266-076-0 CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 685554
-2-
Boris DeæuloviÊ TAJNA AACHENSKE KATEDRALE ili kako sam u marjanskoj crkvici otkrio vrata novog svijeta, diriæablom poletio iz Kabula, plovio na splavi Meduze, preæivio oluju na Tierra del Fuego, lovio mamute u Sibiru, ronio meu resoperkama, upoznao marπala Georgija KonstantinoviËa Æukova, gledao lomaËu za Savonarolu i grudi Leukipovih kÊeri, letio u Geminiju 6 i otkrio gdje æivi noÊ
Pitali su me jednom postoji li knjiga koja me trajno odredila i pokazala mi put, knjiga koja je bila kljuËna za moje razumijevanje svijeta. Ima, rekao sam, jedna takva knjiga, tako velika (gotovo dvadeset kilograma teπka, pet tisuÊa stranica debela i od trideset milijuna sitnih slova napisana) da ju je trebalo πtampati u πest debelih svezaka kako bi se uopÊe dala Ëitati. ©to god da sam u æivotu napravio i πto nisam, πto god da Êu tek uraditi i πto neÊu, gdje god da sam putovao i gdje nisam, kamo god da Êu na put i kamo nikad neÊu, sve je nekako poËelo iz te Ëarobne knjige, Ëije su mi velike smee korice, s neobiËnim, misterioznim zlatnim znakom po sredini, bile teπkim vratnicama vanjskog svijeta. U to smo vrijeme æivjeli u maloj, vlaænoj podstanarskoj kuÊici na Bambinoj glavici, pod juænim padinama Marjana. Grad je bio samo nekoliko autobusnih stanica daleko, a ja ga nisam vidio. Znao sam, istina, veÊ tada da -5-
svijet nije ravna ploËa (bilo je oËigledno da je priliËno neravna), ali i to da cijela stane u prozor naπe kuhinje. Na sjeveru, moj je poznati svijet bio omeen strmim liticama sa spiljom svetoga Jere, na jugu tajanstvenom palaËom druga Tita, sa zapadne strane morem i skrovitom uvalom Kaπjuni, do koje se spuπtalo strmom stazom kroz grmlje divljih kupina, a s istoËne djeËjim vrtiÊem, u kojemu Êu jednoga babljeg ljeta krajem πezdesetih godina otkriti da sestra i ja nismo jedina djeca na svijetu. I kad nam je toga ljeta Neil Armstrong iz drvenoga crno-bijelog televizora πkripavim glasom oduπevljeno priËao kako je planet Zemlja odozgo tek mala plava kugla od mora i oblaka, ja sam vrlo dobro znao o Ëemu govori. Otprilike isto tako izgledala je Zemlja gledana s Bambine glavice. U tom svijetu, prvom od mnogih koje Êu kasnije spoznati, nije bilo velikih zgrada, ulica i automobila. Umjesto kasnih autobusa, pjesme pijanaca, sirena hitne pomoÊi i noÊnih zvukova grada, mene su budili lavovi i pantere, zavijanje vukova, krikovi pavijana, rika tigrova i drugih zvijeri πto su æivjele u πumi pred naπom kuÊom. Malo tko mi i danas to vjeruje, ali rijeË je jednostavno bila o tome da se u gustoj borovoj πumi pred naπom kuÊom, gore na obodu Marjana, nalazio zooloπki vrt. »uvari su u proljeÊe obiËavali u prirodu puπtati srne, i kao djeËak znao sam ih nalaziti na pojilima na rubu πume. Vjerovao sam tada da se i Bambina glavica, stijena pod kojom je bila naπa mala kuÊica, zove po Bambiju. Tako su moj prvi svijet nastanjivale divlje zvijeri, domaÊe kokoπi, dvije maËke, pas i jedna koza, i viπe smo u -6-
susjedstvu imali afriËkih majmuna nego ljudi. Ipak, znao sam da u πumi ima i njih. Moralo je biti ljudi tamo negdje. Na rubu male udoline pred kuÊom, u dnu borove πume, nalazila se Gospa od Sedam æalosti, crkvica vazda zakljuËanih vrata. Gospinih zaËudnih sedam æalosti bile su mi jednako zagonetne i nedokuËive kao i unutraπnjost njene zatvorene crkvice, u koju nikad nisam uspio uÊi. Mogao sam tek viriti kroz prorez na vratima u koji su ljudi ubacivali milodare u novËanicama od pet ili deset dinara, koje je moj barba Ivo dugom æicom izvlaËio, pravdajuÊi se da je taj novac potrebniji njemu nego Gospi i da ga je poπtenije ostaviti konobarici u krËmi na vrhu Bosanske ulice nego toj ∫noj gospoi s djetetom. Kroz prorez se vidio samo komadiÊ kamenog poda, posijan srebrnim kovanicama i πarenim novËanicama: Gospinu kuÊicu, izvana ne veÊu od naπe kuhinje, neprovidna je tmica iznutra Ëinila velikom poput rimske katedrale. Jedno od ukupno dva moguÊa objaπnjenja, da ste mene pitali, bilo bi da u njoj danju æivi noÊ, mrkla i gusta, pa kad joj doe vrijeme, kad SunËeva lopta zavrπi u golautu tamo iza »iova, kroz onaj prorez iscuri, prokulja i prekrije sav svijet. Po drugoj, poneπto ozbiljnijoj i tada svakako prihvatljivijoj teoriji, zakljuËane vratnice male crkve u dnu πume bile su kapija nepoznatoga vanjskog svijeta. Nije ta mala, bijela kuÊica bila zagonetna samo iznutra. Njeni su vanjski zidovi bili sasvim prekriveni neobiËnim porukama pisanim drhtavim rukama nepoznatih ljudi koji su se molili i zahvaljivali Gospi za ozdravljenje -7-
od bolesti, udaju kÊeri, zaposlenje muæa, roenje zdrave djece, upis na fakultet i sve one stvari kojima se veÊ bavi Gospa od Sedam æalosti. Te su poruke bile meu prvim stvarima koje sam Ëitao kad sam s Ëetiri godine nauËio neobiËne, kvrgave znakove, najveÊe otkriÊe svog æivota ∞ slova. »itati sam nauËio sriËuÊi naslove u Slobodnoj Dalmaciji, ali poruke na crkvici Gospe od Sedam æalosti bile su neπto drugo, to su bila slova pisana rukama æivih ljudi, dokaz da ljudi iz πume zaista postoje. Deπifrirao sam te poruke Champollionovom straπÊu i Ëitao ih kao romane o Tarzanu, priËe o πumskim ljudima i njihovim nesreÊama koje su, kako se iz zahvala moglo iπËitati, sve zavrπavale sretno, zahvaljujuÊi naπoj susjedi, Ëudotvornoj Gospi, prvom superheroju mog djetinjstva. Takav je bio svijet s kraja πezdesetih, u πumi pod brdom na kraju grada u kojemu sam æivio a da to nisam ni znao. KljuËni dogaaj mogao je stoga biti onaj kad me otac prvi put odveo u to tajanstveno mjesto u πumi, kad sam saznao da tu, u Gradu, æive ljudi iz πume, i da je to Metropolis naπe Gospe. Ili onaj dan kad me barba Ivo prvi put odveo na Hajdukov Stari plac i u neobiËno mjesto πto ga je on zvao krËmom ∞ crkvicu ne veÊu od naπe marjanske, u kojoj je Gospa dijelila ljudima vino, a djeci mlijeko. Mogao je to biti i onaj dan kad je majka od poduzeÊa dobila stan na Gripama, kad smo se konaËno doselili u Grad i kad sam krenuo u πkolu. To, meutim, nije bio svijet o kojemu sam maπtao osluπkujuÊi lavove i ËitajuÊi poruke πumskih ljudi. Djeca u πkoli bila su jednaka kao ona u vrtiÊu, samo malo veÊa, -8-
kuÊe su bile jednake kao one oko starog vrtiÊa, samo malo veÊe, Ëak su i borovi oko tvrave na Gripama bili jednaki kao oni na Marjanu, samo malo veÊi. Jedino crkva u susjedstvu nije bila jednaka, nego samo veÊa: bila je novija i ruænija od naπe πumske crkvice, i na njenim zidovima nije pisalo niπta. Sveti Roko iz Ulice Osmog korpusa ∞ stari prevarant Ëiji su zidovi bili bijeli i prazni, koji nikada nikoga nije izlijeËio ni upisao na fakultet ∞ nije bio do koljena naπoj Gospi od Sedam æalosti. Dan koji je promijenio sve bio je onaj kad je otac donio kuÊi veliki paket i iz njega izvadio πest golemih knjiga. Bilo je to nevino vrijeme vedroga socijalistiËkog poleta, kad su æeljezare dijelile knjiæevne nagrade, a radnici brodogradiliπta i strojobravari poput mog oca, umjesto klima-ureaja i televizora na kredit kupovali knjige: svako hrvatsko domaÊinstvo joπ uvijek iz toga doba Ëuva sabrana djela Cronina, Dostojevskoga ili Pearl Buck. Pokraj uredno sloæenih kompleta od 1. do 8., keramiËkih krigli s likom vojaka ©vejka (uspomene sa sindikalnog putovanja u »ehoslovaËku), plastiËnih amforica s ljetovanja na Hvaru i porculanskih balerina, policama masivnih hrastovih regala i danas dostojanstvom starih mudraca vlada πest velikih smeih knjiga u kojima je ∞ joπ pamtim oËeve rijeËi ∞ “sva pamet ovoga svijeta”. To da se u knjigama Ëuva ljudska pamet znao sam i prije, tako sam otprilike i shvatio njihov smisao, ali to da postoji knjiga u kojoj se Ëuva sva pamet svijeta duboko se dojmilo moga djeËjeg uma, koji je ljudsku pamet nevino doæivljavao tako velikom da je i knjiga u kojoj bi bila pohranjena morala biti takva (barem dvadeset kilo-9-
grama teπka, pet tisuÊa stranica debela i s trideset milijuna sitnih slova napisana) da bi je trebalo πtampati u πest debelih svezaka. Nikad poslije nijednu knjigu nisam otvorio s toliko neizdræivo slatkog straha ∞ jesam li veÊ tada znao da se ljudske pameti valja bojati? ∞ kao tog poslijepodneva, poslije ruËka, kad sam podigao teπku smeu koricu prvog sveska i proËitao naslov: ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA ∞ 1 ∞ A-Δus ∞ ZAGREB MCMLXVI ∞ JUGOSLAVENSKI LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD. PreskoËio sam nekoliko stranica s nerazumljivim etimoloπkim elementima i pre∫ksalnim morfemima te se konaËno probio do poËetka priËe, do stranice na kojoj se koËilo veliko slovo A, do dana danaπnjeg najljepπe slovo koje sam ikad vidio. VeÊ na prvoj stranici velike knjige svjetske pameti, na vrhu njenoga prvog stupca, pod velikim rimskim A i usuprot njegovoj kraljevskoj eleganciji, postrojila se vrsta nezgrapnih, kvrgavih slova kakva sam veÊ negdje vidio. Bio je to, kako sam proËitao, gra∫Ëki prikaz razvoja slova A ∞ od egipatskoga hijeroglifa, preko staroga kretskog i arhajskog latinskog, do glagoljice i bosanËice ∞ ali ja sam u tih dvadesetak neobiËnih znakova prepoznao ljudsku ruku, ista ona nespretna slova kakvima su svoje priËe pisali ljudi iz πume. Bio je to uzbudljiv poËetak, poput lozinke za ulazak u Ëudesni svijet koji se krio iza teπkih, smeih vratnica vanjskog svijeta, s misterioznim zlatnim znakom za koji Êu tek mnogo kasnije saznati da je tek stilizirani akronim Jugoslavenskoga leksikografskog zavoda. - 10 -
Tog trenutka, ËitajuÊi historijski razvoj slova A kao poruku, shvatio sam da su to ona ista vrata kroz koja sam virio u mraËnu neznan, i da sam konaËno naπao kljuË Gospe od Sedam æalosti. Najzad, i unutraπnjost katedrale u Aachenu na fotogra∫ji u dnu iste te prve stranice bila je upravo onako izazovna, velika i zagonetna kakvom sam zamiπljao unutraπnjost zakljuËane crkvice na rubu marjanske πume. OËarao me taj prizor: pogled na unutraπnjost katedrale πto ju je u Aachenu dao sagraditi Karlo Veliki provlaËio se u dubinu fotogra∫je kroz toËno πest neobiËnih, crno-bijelim okvirima nadsvoenih lukova, kao kroz πest odaja ljudske pameti. Dugo sam gledao tu fotogra∫ju, shvaÊajuÊi da ti lukovi zapravo vode duboko unutra, u knjigu, u njenih πest svezaka. KroËio sam unutra i viπe nikad nisam izaπao. U πest odaja, u kojima je pamet svijeta bila paæljivo sloæena po abecedi, otkrio sam djecu drugaËiju od one u vrtiÊu i ljude drugaËije od njihovih roditelja, otkrio sam borove drugaËije od onih na Marjanu i kuÊe drugaËije od onih u gradu, Ëak i crkve drugaËije, starije, veÊe i ljepπe od naπih. Da, bio je to svijet upravo onakav o kakvome sam maπtao osluπkujuÊi lavove i ËitajuÊi poruke πumskih ljudi. VeÊ na drugoj stranici svoga putovanja vidio sam prekrasnu, veliku bijelu graevinu arhitekta Paula Abadieja, crkvu nerazumljiva imena Sacré-Coeur, i odluËio da Êu jednog dana otputovati u Pariz i popeti se njenim strmim stubiπtem. Na sljedeÊoj sam stranici vidio slike Abd elKadera i Abdula Hamida II., muπkaraca s maramama na glavama i kiÊenim odorama kakve nikad dotad nisam - 11 -
vidio, i odluËio da Êu, kad narastem, upoznati te ljude. Hodao sam dalje, kroz fantastiËan novi svijet, i vidio Abu Simbel, egipatski hram uklesan u æivoj stijeni, baπ kao naπ Sveti Jere na Marjanu, samo veÊi, pa miπiÊavog Michelangelova Adama s jednakim piπulincem meu nogama kakav je moj, samo manji. Upoznao sam Johna Adamsa, ameriËkog predsjednika koji je sa smijeπnom bijelom perikom izgledao kao moja baka Kata, i vidio Addis Abebu, daleki grad koji ima veliki toranj i straπni top: na svaku stanicu tog putovanja stizao sam ËvrπÊi u odluci da jednog dana tamo otputujem i vidim sve te ljude, gradove, hramove, tornjeve i topove. Doπao sam tako do Afrike, golemog otoka proπaranog zelenim, plavim, æutim i naranËastim linijama. Otac mi je objasnio da su te linije granice dræava, da su crne toËkice zapravo gradovi, da su tanke plave linije rijeke, da je, uostalom, veÊ kasno i da se enciklopedija ne Ëita po redu, od prve do zadnje stranice, kao bajke braÊe Grimm, veÊ da se odgovori na pitanja u njoj traæe po abecedi. “Na primjer, Split”, rekao je otac, uzeo posljednji, πesti svezak, Ska-Æv, i otvorio ga na 88. stranici: “ ‘Split, grad i luka u srediπnjem dijelu istoËne jadranske obale, 84.405 stanovnika’. Evo, ovo je Split” ∞ pokazao je veliku crno-bijelu fotogra∫ju, uprijevπi zatim prstom u toËku negdje u njenom vrhu, “a ovo ovdje je naπa kuÊa.” Bio sam potpuno opËinjen. Ne samo da je u enciklopediji cjelokupne svjetske pameti bila i naπa kuÊa, skrivena u borovoj πumici oko tvrave na Gripama, nego sam u enciklopediji bio i ja, i sestra i otac i majka bili su unutra, i baka Kata s nama, i toËno sam nas petoro vidio na - 12 -
kraju dugog popisa od 84.405 stanovnika Splita, onih pet na kraju. Tada, vidjevπi nas i naπu kuÊu, tek kao jednu siÊuπnu bijelu mrlju na jednoj od osam stotina stranica jedne od ukupno πest teπkih knjiæurina, shvatio sam joπ dvije vaæne stvari: da taj svijet zaista postoji i da je nepojmljivo velik. S novim saznanjima o kartogra∫ji i abecednoj upotrebi ljudske pameti, uputio sam se u sljedeÊu pustolovinu, i voen kaæiprstom, krenuo na veliko putovanje. Uputio sam se iz Jugoslavije i traæeÊi na karti svijeta prstom najbliæi grad, stigao u Rim, svezak 5., P-Sjo, stranica 479.: “glavni grad Republike Italije i najveÊi grad na Mediteranu, 2.188.160 stanovnika, leæi u srediπtu valovite ravnice Campagna Romana, kroz koju protjeËe rijeka Tiber”. ProËitao sam cijelu priËu o geografskom poloæaju, industrijskim granama, kulturnim spomenicima i historiji grada, razgledao fotogra∫je Campidoglia i Trga svetog Petra, pa prstom po karti nastavio dalje na zapad i stigao u Madrid, svezak 4., Lagh-Oæ, stranica 162.: “glavni grad ©panjolske i srediπte istoimene pokrajine, 2.558.583 stanovnika; najviπa prijestolnica Evrope, leæi na visini 580-699 m, smjeπten je gotovo u srediπtu dræave, uz lijevu obalu rijeke Manzanares, na obroncima gorja Sierra del Guadarrama”. ProËitavπi priËu o Madridu, produæio sam kaæiprstom po karti svijeta do Lisabona, “glavnog grada Portugala i glavne luke u blizini uπÊa rijeke Tejo u Atlantski ocean, 809.800 stanovnika”, spustio se do Gibraltara, “arapski Dæebel al Tarika, Tarikovog brda, 6 km2, 24.287 stanovni- 13 -
ka”, jednim potezom prsta preskoËio uski morski tjesnac i naπao se u Rabatu, “politiËkom i administrativnom centru Maroka na utoku rijeke Bou Regreg”, pa nastavio Afrikom preko Marakeπa i Ifnija, umaknuo drumskim razbojnicima i pobjeπnjelim slonovima jureÊi sve dalje, do Dakara, Luande i Capetowna, “glavnog grada i luke provincije Kaapland i JuænoafriËke Republike, 732.487 stanovnika”. Otisnuo sam se iz Capetowna i zaplovio golemim oceanom, brodio prstom preko Tristan da Cunhe, “britanske kolonije Saint Helena, 188 stanovnika”, i Juæne Georgije, “gorovitog vulkanskog otoka preteæno pokrivenog ledom”, preæivio orkansku oluju i doplovio do Ognjene zemlje, “Tierra del Fuego”, pa na sjever preko obje Amerike, put pod kaæiprst, iz grada u grad, preko rijeka, morskih prolaza i πarenih granica, krstario sam golemim prostranstvima Sovjetskog Saveza, lovio mamute u Sibiru, podizao logore na Himalajima, borio se s morskim psima u Indijskom oceanu, prstom ostavljao trag u pijesku Saudijske Arabije, kupao se u tajanstvenom Mrtvom moru, penjao na egipatske piramide i istraæivao grËke hramove. Moglo je biti dva poslije ponoÊi kad sam se preko So∫je i Beograda konaËno vratio kuÊi, u Split. Pun dojmova priËao sam sutradan barbi o Ëudesima svijeta koji sam proputovao i veliËanstvenim gradovima koje sam na tom putu vidio. Bilo je to moje prvo putovanje u æivotu. Zapravo poËetak velikog putovanja, pustolovine koja nije zavrπena do danas. - 14 -
Od tada, πest teπkih svezaka Enciklopedije leksikografskog zavoda, πto su je svi zvali “Krleæina enciklopedija”, po nekom starom mudracu koji ju je napisao, bili su mi najdraæe igraËke. Otac je kasnije kupio i debeli, zeleni atlas svijeta pa su moja putovanja postala duæa: sad sam olovkom prelazio preko velikih geografskih karata i prolazio kroz gradiÊe, gazio rijeke i penjao se planinama zapisujuÊi u biljeænicu dnevnik ekspedicije. PoËeo sam skupljati razglednice i lijepio ih u dnevnik, gutajuÊi iz velikih knjiga sve o tim dalekim gradovima, ali i njihovim osnivaËima i osvajaËima, graditeljima i ruπiteljima. Upoznao sam Aleksandra Makedonskog, Bismarcka i Cezara, upoznao sam Vespazijana, Zrinskoga i marπala Æukova, bio sam tamo kad su biËevali Isusa i kad je spaljen Savonarola, i kad je Napoleon prebacivao ostatke Velike armije preko Berezine, vidio sam eksploziju atomske bombe i bitku u Navarinskom zaljevu, spuπtao se kanuom niz Viktorijine slapove i razgovarao s kamenim glavama Rapa Nuija, plovio sam sa starim Vascom i borio se sa Samsonom protiv Filistejaca, lebdio sam svemirom u Mercuryjevoj kapsuli, logorovao s Muhamedom i na krilatom biku iz Chorsabada letio izmeu trinaest dimnjaka zeniËke æeljezare, bio sam na BeËkom kongresu i na mirovnim pregovorima u Brest-Litovsku, igrao bilijar s Lujem XIV., s Posejdonom sam u paleozoiËkom moru lovio resoperke, penjao se na Staru dæamiju u Hivi i odozgo svojim oËima svjedoËio otmici Sabinjanki i Leukipovih kÊeri, Ëije su gole grudi bile prve koje sam u æivotu vidio. Razumnom Ëovjeku moæe zvuËati smijeπno kad mu - 15 -
kaæeπ da si maπtati nauËio iz enciklopedije, ali razumni ljudi ionako ne maπtaju. Da su pametni koliko i razumni, znali bi da maπti treba Ëvrsto tlo i duga pista da uzleti i poleti visoko. Znali bi da maπta raste iz znanja i da joj znanje treba kao slikaru boje. Jer, nauËit Êu to kasnije, davno je Sokrat, sin kipara Sofroniska sa 64. stranice πestog sveska (Ska-æv), saznao da niπta ne zna, davno su pametni ljudi sa svakom novom spoznajom otkrivali koliko malo znaju. ©to su viπe znali, znali su sve manje, a πto su manje znali, viπe su maπtali. Bi li Ëovjek mogao maπtati o letenju kad ne bi znao da ljudi ne mogu letjeti, i bi li ikad poletio da nije maπtao o letenju? ©to sam dublje uranjao u suhe enciklopedijske reËenice, rastvarale su mi se sve πire poljane maπte, πto sam dublje lutao crno-bijelim fotogra∫jama, boje su bile æivlje i jasnije, ponekad tako neobiËne da im ni naziva nisam znao. GledajuÊi Taj Mahal, nauËio sam maπtati o takvim nevienim palaËama da im sliËnih nije bilo na svih pet tisuÊa stranica svjetske pameti, ËitajuÊi astronomske karte, nauËio sam maπtati o svemiru tako velikom da ne bi stao ni u crkvicu Gospe od Sedam æalosti. Maπta, uostalom, i nije niπta drugo doli sposobnost graenja novih cjelina od raznih elemenata reproduktivne i apstrahirajuÊe svijesti. Znam to, jer tako piπe u Ëetvrtom svesku, Lagh-Oæ, na stranici 264., pod “maπta”, toËno izmeu “maπine” i “matematike”. Kao πto znam da ni “maπina” ne bi bilo bez ljudi koje je “matematika” nauËila maπtati o Ëudesnim strojevima kojima Êe putovati tako lako i tako brzo kao da prstom klize po karti svijeta.
- 16 -
LutajuÊi enciklopedijom, skupio sam toliko tih, kako se zovu, elemenata reproduktivne i apstrahirajuÊe svijesti, da sam od njih mogao sagraditi πto god sam htio: kuÊu od morske mjeseËine, svemirski brod koji ide na tiπinu, stroj za osunËavanje nedjelja, klavir πto svira u bojama ili, recimo, crkvicu za Ëuvanje noÊi. Upoznao sam na tim putovanjima vanjski svijet, ljepπi i uzbudljiviji od svih o kojima sam maπtao pod Bambinom glavicom, osluπkujuÊi lavove i ËitajuÊi poruke πumskih ljudi. Nakon enciklopedije i atlasa, otac je na kredit kupio tri velika sveska glasovite OpÊe povijesti umjetnosti Gine Pischel, a ja sam u toj velikoj knjizi ljudske maπte veÊ bio kod kuÊe, glavinjao peÊinama s crteæima nalik porukama prethistorijskoj Gospi, skitao Boschovim paklom i plutao na splavi Meduze, bio sam na plaæi kraj Pafosa kad je iz morske pjene izaπla Boticellijeva Venera, bio sam u Parizu kad je Sloboda juriπala s barikada, bio sam iza zidiÊa kad su strijeljali Goyine pobunjenike, sve do treÊeg sveska, u kojemu se moja razigrana maπta radosno predavala novim cjelinama od Mooreovih oblika, Picassovih linija, Pollockovih mrlja i Mondrianovih boja. Moja slika svijeta bila je zavrπena, i kad sam poslije πirom rastvorio njegova vrata i napustio onu kuÊu na 88. stranici, da negdje meu pet tisuÊa stranica naem svoju, ja sam bio spreman. Danas, gotovo Ëetrdeset godina kasnije, taj svijet viπe nije isti. U ono vrijeme imao je tri milijarde i dvjesto osamdeset i pet milijuna stanovnika, danas ima dvostruko viπe. Neki od tih tri milijarde ljudi iz enciklopedije
- 17 -
postali su nam loπi, neki su zlikovci postali dobri. »ovjekovo znanje naraslo je od tada petnaest puta ∞ devet desetina cjelokupnoga danaπnjeg ljudskog znanja nastalo je nakon πto je Krleæina enciklopedija veÊ odπtampana. Nema u njoj ni Boba Dylana ni Ramonesa, a kamoli mikroprocesora i mape ljudskoga genoma, ali danas viπe nema ni cijelih dræava, nema Rodezije, Zaira, Sovjetskoga Saveza, »ehoslovaËke, naranËaste i plave linije na kartama nisu viπe tamo gdje su bile kad sam ih kao dijete prelazio jaπuÊi s∫nge, izbrisani su na njima cijeli gradovi, sravnjeni poput iranskog Bama i potopljeni umjetnim jezerima, poput kineskog Yongana i prelijepoga vojvoanskoga gradiÊa Orπave, ili su im jednostavno promijenili naziv, pa viπe nema Staljingrada ni Titograda, Sajgona ni Karl Marx Stadta; nestali su cijeli narodi, izumrli su u meuvremenu pueblo Indijanci iz plemena Pojoaque, istrijebljene su brojne biljne i æivotinjske vrste, ne postoji viπe ameriËki dubinski losos, plavi golub s Mauricijusa, javanski tigar ni istarska riovka, nema nekih Ëudesnih graevina, spomenika i umjetnina iz stare enciklopedije, ne postoji viπe Stari most u Mostaru ni Ferhadija u Banja Luci, ne postoje viπe gigantski kameni Bude iz Bamyana. »ak je i onaj Ëarobni hram s poËetka mojih putovanja, veliËanstveni egipatski Abu Simbel, u meuvremenu izrezan i premjeπten na drugo mjesto, a cijeli je vrh otoka Sumatre na 161. stranici 3. sveska (Helio-Lage) ∞ tamo gdje sam se kao dijete klizao niz neobiËne krovove kuÊa u Pandangi ∞ razornim potresom pomaknut gotovo Ëetrdeset metara jugozapadno.
- 18 -
Kasnije sam putovao tragovima djeËjega kaæiprsta iz Enciklopedije, vidio sam Sacre-Coeur u Parizu i Michelangelova Adama, kupao se u Mrtvome moru i na istoj onoj plaæi na Cipru iz Ëije je morske pjene izronila Afrodita, vidio sam Rim i Trg svetog Petra, gole Sabinjanke i Boschov pakao, upoznao neobiËne ljude u maramama, penjao se na egipatske piramide i njujorπke nebodere, istraæivao grËke hramove i u Jeruzalemu zastao na svakoj od sedam stanica Gospine æalosti. Vidio sam kako se promijenio svijet iz Enciklopedije leksikografskog zavoda: nema u njoj ruænih betonskih kuÊa πto su kasnije izrasle pod piramidama u Gizi, ni velikih viseÊih autocesta πto su u Kairu ispreplele mreæu oko velikog Ramzesa; nema u enciklopediji sjajnih staklenih kula Potsdamerplatza, kao πto nema ni Berlinskog zida i zlokobnih straæarnica nad njime; ne postoji viπe mitski newyorπki Radio Row na donjem Manhattanu, sruπen one godine kad je πtampana Krleæina enciklopedija, a nema viπe ni bijelih tornjeva World Trade Centera, sagraenih na tom mjestu. Promijenio se svijet iz Enciklopedije leksikografskog zavoda, a valjda sam se promijenio i ja. Postao sam stariji i pametniji, nauËio razlikovati znanje i pamet, i shvatio da nisam uËio iz knjige ljudske pameti, nego ljudskog znanja. Jer, davno je Heraklit (11. stranica treÊeg sveska, Helio-Lage) shvatio da znanje ne opameÊuje. Ja sam to shvatio priliËno rano, veÊ s osam godina, kad sam dobio brata, a Split je u Krleæinoj enciklopediji ostao na 84.405 stanovnika. Iz Ëinjenice da stari Krleæa, stari mudrac ko-
- 19 -
ji sve zna, a ne zna da u Splitu æivi 84.406 stanovnika, nauËio sam da se u aachenskoj katedrali ne Ëuvaju odgovori, veÊ pitanja. NauËio sam na tom putovanju mnogo nepotrebnih stvari, ali i zapamtio da ljudski mozak joπ uvijek u jednoj jedinoj sekundi procesuira milijun puta viπe informacija nego πto ih se Ëuva u svim svjetskim bibliotekama zajedno. NauËio sam da ljudi koji znaju nisu uvijek pametni, kao i da pametni ljudi ponekad jednostavno ne znaju. I da svijet u koji sam onomad kroËio i nije tako nevin i gostoljubiv kakvim mi se tada Ëinio, i da je takav upravo zbog ljudi koji su svojom pameÊu i znanjem od raznih elemenata reproduktivne i apstrahirajuÊe svijesti gradili tek svoje spomenike i maπtali o slikama u enciklopediji, u kiÊenim uniformama, pod idiotskim kapama i smijeπnim perikama. Leksikografska strast gurnula me u novinarstvo, a maπta mi je omoguÊila da Ëitam izmeu suhih enciklopedijskih redaka i od njih “gradim nove cjeline”. OsluπkujuÊi lavove oko sebe i ËitajuÊi na zidovima poruke nesretnih ljudi, i danas sa straπÊu djeteta maπtam o nekom drugom, pravednijem i ljepπem svijetu. Onaj mali, plavi, sav od mora i oblaka, πto ga s Mjeseca moæete vidjeti vireÊi kroz ozonske rupe, nije isti, i ne bi bilo dobro da jest. Pa iako se njegovi tajanstveni portali nalaze na internetu umjesto na bijelim πumskim crkvicama, koje se sad zovu Google od Sedam æalosti, iako se u tanke proreze na njihovim vratima umjesto novca ubacuju brojevi kreditnih kartica, a u njih se viri upisi-
- 20 -
vanjem traæenih pojmova, jedna je stvar ostala ista kao nekad: tim se svijetom i danas putuje prstom djeËje ruke. Da, to je isti onaj stilizirani mali kaæiprst na vaπemu monitoru, kojim lutate traæeÊi najbræu vijest ili najbliæi grad, preskaËete u djeliÊu sekunde morske tjesnace i oceane, penjete se na egipatske piramide, ronite meu resoperkama i ostavljate trag u pijesku Saudijske Arabije. Ja, meutim, ako mi ne trebaju baπ rezultati izbora u Turkmenistanu ili neka takva tehniËka novotarija, joπ uvijek nekako viπe povjerenja imam u πest debelih knjiga Krleæine enciklopedije. Oprezno otvorim teπke korice s tajanstvenim zlatnim simbolom i uem u katedralu u Aachenu, pa polako, s noge na nogu, tumaram kroz onih πest neobiËnih lukova, kroz njenih πest velebnih odaja, iz jedne u drugu, traæeÊi pitanja za svoje odgovore. Kad mi se baπ æuri, na 24. stranici se pridruæim braÊi Montgol∫er, ili se ukrcam na D’Arlandesov balon, ili se na sljedeÊoj stranici ukrcam na Giffardov zraËni brod, ili uhvatim diriæabl grofa Ferdinanda von Zeppelina, pa se otisnem nebom iznad Kabula i krenem u potragu. I svaki put kad stignem na kraj, na obale Æutog mora, na posljednjoj stranici posljednje knjige, kad spustim diriæabl u zaljev Liaotung i zaklopim veliku smeu knjigu, zatvaram vrata one crkvice na rubu πume, kapiju vanjskog svijeta, i uËas sam opet znatiæeljni klinac pred Gospom od Sedam æalosti, na poËetku novog putovanja, nad uvalom Kaπuni, kao iznad hladnog pliÊaka Æutog mora, tamo gdje sam jednom davno otkrio da svijet nije ravna ploËa nego plava kugla, i da nakon slova Æ uvijek dolazi
- 21 -
ono gordo, veliko A, poput svjetionika u zaljevu Liaotung, s kojeg se vidi cijeli Marjan, od Aachena do Æupanje, i cijeli svijet, od Titove vile do Zooloπkog vrta. Ni svijet tog djeËaka viπe nije isti. Split je tri-Ëetiri puta veÊi nego tada, mala je vlaæna podstanarska kuÊica pod Bambinom glavicom postala urbana vila, u πumi preko puta viπe ne æive lavovi i tigrovi, nema kokoπi, koza, ni srna na pojilima, a naπa skrovita plaæa na Kaπjunima nasuta je tonama zemlje i pretvorena u parkiraliπte za lijene kupaËe iz Grada. Pa ipak, ako se s ceste iznad uvale popnete u borovu πumu, vidjet Êete jednu crkvicu vazda zakljuËanih vrata, Ëiji su vanjski zidovi i danas prekriveni neobiËnim porukama pisanim drhtavim rukama nepoznatih ljudi, kojima se mole i zahvaljuju Gospi za ozdravljenje od bolesti, udaju kÊeri, zaposlenje muæa, roenje zdrave djece, upis na fakultet i sve one stvari kojima se veÊ bavi Gospa od Sedam æalosti. Ljudska je nesreÊa ostala ista, baπ kao i gusti mrak koji Êete vidjeti kroz prorez na vratima crkvice. To je mrak ljudskog neznanja i nepameti, to ste, naravno, shvatili, kao πto sad znate i to da je tanki trag svjetla na kamenom podu sve πto smo od te tame uspjeli osvijetliti. I prekriti srebrnim kovanicama i πarenim novËanicama. Svejedno, ako vas neki klinac pred crkvicom bude pitao πto je unutra, nemojte mu reÊi niπta o neobiËnim crno-bijelim lukovima njenih πest zagonetnih odaja, πest svezaka ljudskog znanja, πest, dakle, Gospinih æalosti, i onoj sedmoj, posljednjoj i najveÊoj, petnaest puta veÊoj od svih onih πest zajedno, onoj πto se upravo piπe.
- 22 -
Recite mu da danju unutra æivi noÊ koja Êe, kad joj doe vrijeme, kad SunËeva lopta zavrπi u gol-autu tamo iza »iova, izaÊi da se prostre nad Marjanom. I da Êe onda u crkvicu, kroz tanani prorez, uÊi bijeli dan i prespavati tu do jutra, sanjajuÊi dugaËko putovanje i fantastiËne pustolovine, daleke gradove i nezamisliva Ëudesa koja Êe sutra na tom putu vidjeti. Kasnije Êe ionako sam shvatiti da je to jedina prihvatljiva teorija.
- 23 -
Sadræaj
Boris DeæuloviÊ TAJNA AACHENSKE KATEDRALE
5
Draæen »uliÊ PUTOVANJE 1978. ∞ VJETAR PUTOVANJE 2008. ∞ LOZJE
25 32
Jurica PaviËiÊ ©KOJ ELLIS
35
Milorad BibiÊ Mosor BLENDA I EKSPOZICIJA
51
Ivica IvaniπeviÊ PUT PUTUJEM, A ÆAO MI...
63
Goran ZloiÊ ZLATNO SIDRO
69
Æivko SkraËiÊ DORU»AK NA TRAVI
73
Ante TomiÊ NASMIJE©I SE STRANCU
79
Æeljko BariπiÊ ROAD TRIP ∞ OD SPLITA DO STOCKHOLMA
87
Renato BaretiÊ ENERDÆAJZ! - (JEBO PUTOVANJE!) - 139 -
109
Zlatko Gall TE©KO MI JE PUTOVATI ILI (I GOT A KICK ON) ROUTE 66
115
Alem Δurin IMA ME, NEMA ME
123
O autorima
129
- 140 -