Noćna mora

Page 1

“Vješto napisan i vrlo uzbudljiv triler.” UNT “U žanru krimića Lars Kepler premoćno je najbolji.” Göteborgs Posten “Tko se usudi ući u Keplerov mračni svijet, bit će obilato nagrađen.” Skånskan “Triler toliko napet da sam gotovo doživjela slom živaca.” Emilie McMeekan, Evening Standard

K RIM IN A LISTI» K I R O MAN

“Upozorenje: kad jednom otvorite knjigu, nećete je moći prestati čitati.” Sundsvalls Tidning “Sve četiri knjige o Jooni Linni imaju važan nazivnik: priču koja je vođena i napisana stilom koji nema mane.” Nerikes Allehanda

NO∆NA MORA

“Najbolja knjiga do sada. Drži čitatelja prikovanim uza se od prve stranice.” The Crime House s 1s


s 2s


Noćna mora

s 3s


Knjige Larsa Keplera HIPNOTIZER PAGANINIJEV UGOVOR SVJEDOK VATRE NO∆NA MORA UHODA

s 4s


LARS KEPLER

NO∆NA MORA prevela sa švedskog Željka Černok

Fraktura s 5s


Naslov izvornika Sandmannen © Lars Kepler, 2012. © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2017. © za prijevod Željka Černok i Fraktura, 2015. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. Prvi put objavljeno na hrvatskom u ožujku 2015. u izdanju Frakture. ISBN 978-953-266-857-5 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 957917

s 6s


Noć je i vjetar donosi snijeg s mora. Jedan mladić hoda po visokom željezničkom mostu u smjeru Stockholma. Lice mu je blijedo poput zamagljena stakla. Traperice su mu skorene od smrznute krvi. Hoda između tračnica i prekoračuje pragove. Pedeset metara ispod njega zaleđeni zaljev izgleda poput komada tkanine. Bijelo drveće i cisterne za naftu u luci jedva se vide; snijeg pleše u svjetlu koje bacaju kranovi u dubini. Niz mladićevu lijevu podlakticu teče topla krv sve do dlana i kaplje s vrhova prstiju. Začuje se šum i zujanje kad se noćni vlak počne približavati tom dva kilometra dugačkom mostu. Mladić posrne, sjedne na tračnicu, ali onda se ponovno uspravi i krene dalje. Vlak stiže u naletu zraka, kovitlanje snijega smanjuje vidljivost. Lokomotiva je stigla već do sredine mosta kad vozač primijeti mladića na tračnicama. Potrubi i vidi kako on samo što ne padne, a onda zakorači ulijevo na druge tračnice i uhvati se za tanku ogradu. Odjeća mu leprša oko tijela. Most mu se jako trese pod nogama. Nepomično stoji razrogačenih očiju držeći se rukom za ogradu. Svuda oko njega samo snijeg koji se kovitla i zastrašujući mrak. Krvava ruka mu se gotovo smrznula i zalijepila na ogradu kad odluči krenuti dalje. Njegovo ime je Mikael Kohler-Frost. Nestao je prije trinaest, a prije sedam godina proglašen je mrtvim.

s 7s


s 8s


1. Zatvoreni psihijatrijski odjel Bolnica Löwenströmska

Željezna se ograda zatvori iza novog liječnika uz teški zveket. Odjek­­ne metalni eho koji se proširi dalje niz spiralne stube. Kad odjednom nastupi potpuna tišina, Andersu Rönnu prijeđu trnci preko leđa. Danas počinje raditi na zatvorenom psihijatrijskom odjelu bolnice. U tom strogo izoliranom bunkeru već trinaest godina živi ostarjeli Jurek Walter. Osuđen je na zatvorsku kaznu koja uključuje posebna testiranja u slučaju puštanja na slobodu. Mladi liječnik ne zna mnogo o pacijentu, osim da je dobio dijagno­ ­zu: “Shizofrenija, nespecificirana. Kaotično razmišljanje. Akutne psiho­ tične epizode koje se ponavljaju, s bizarnim i vrlo nasilnim ponašanjem.” Anders Rönn pokaže svoju iskaznicu u prizemlju, preda im svoj mobitel i objesi ključ željeznih vrata u ormarić, a onda mu stražarica otvori prva sigurnosna vrata koja vode kroz prolaz. Uđe unutra, pričeka da se vrata za njim zatvore, a onda priđe sljedećim vratima. Začuje se pištanje i stražarica mu otvori i ta vrata. Anders se okrene i mahne joj, a onda produži dalje hodnikom prema sobi za osoblje ovog odjela. Glavni liječnik Roland Brolin nabijen je muškarac u pedesetim godinama spuštenih ramena i kratke kose koja strši u zrak. Stoji i puši ispod ventilatora u čajnoj kuhinji i lista članak o razlici u plaćama za muškarce i žene objavljenom u časopisu Udruge zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi. “Jurek Walter nikada ne smije ostati nasamo s nekim od osoblja”, kaže glavni liječnik. “Ne smije sresti druge pacijente, ne smije primati posjete i nikada ne smije izaći na odmorište. Ne smije ni...” s 9s


“Nikada?” pita Anders. “Pa teško da je dopušteno zatvoriti nekoga...” “Ne, nije”, prekine ga Roland Brolin. “Što je on ustvari učinio?” “Samo lijepe stvari”, odgovori Roland i krene prema hodniku. Iako je Jurek Walter najgori serijski ubojica kojeg je Švedska ikada imala, javnosti je potpuno nepoznat. Dokumenti koji postoje o njemu u gradskoj vijećnici i na sudu nedostupni su i još uvijek klasificirani kao tajni. Anders Rönn i glavni liječnik Roland Brolin prođu kroz još jedna sigurnosna vrata i jedna mlada žena tetoviranih ruku i ispirsanih obraza im namigne. “Vratite se živi”, kaže im kratko. “Ne brini se”, kaže Roland tiho Andersu. “Jurek Walter je mirni, stariji čovjek. Ne udara i ne podiže glas. Naše glavno pravilo je da nikada ne ulazimo u njegovu ćeliju. Ali Leffe, koji je bio dežuran noćas, primijetio je da je napravio nož i sakrio ga pod madracem i to naravno moramo konfiscirati.” “Kako ćemo to učiniti?” upita Anders. “Prekršit ćemo pravila.” “Ući ćemo u njegovu ćeliju?” “Ti ćeš ući u njegovu ćeliju... i lijepo ga zamoliti da ti da nož.” “Ja ću ući...?” Roland Brolin se glasno nasmije, a onda mu objasni da će se praviti da mu daju njegovu regularnu injekciju Risperdala, ali će ga umjesto toga predozirati Zypadherom. Glavni liječnik provuče karticu kroz još jedan čitač i ukuca kod. Začuje se pištanje i brava sigurnosnih vrata zabruji. “Čekaj”, kaže Roland i izvadi kutijicu sa žutim čepićima za uši. “Rekao si da ne viče.” Roland se umorno nasmiješi kad pogleda svog novog kolegu, a onda teško uzdahne prije nego što mu počne objašnjavati. “Jurek Walter će ti se obratiti, vrlo mirno, sigurno i ljubazno”, kaže mu ozbiljnim glasom. “Ali kasnije navečer, dok budeš vozio kući, skres 10 s


nut ćeš na suprotni trak i sudariti se s kamionom... ili ćeš otići u željezariju i kupiti sjekiru prije nego što odeš po djecu u vrtić.” “Bi li me to trebalo uplašiti?” nasmiješi se Anders. “Ne, samo upozoriti”, kaže Roland. Anders obično nije takve sreće, ali kada je pročitao oglas u Liječničkim novinama da traže osobu za zamjenu na puno radno vrijeme na zatvorenom psihijatrijskom odjelu bolnice Löwenströmska, srce mu je odmah jače zakucalo. Do tamo mu treba samo dvadeset minuta autom, a raditi na zamjeni tako dugo moglo bi dovesti do ugovora na neodređeno vrijeme. Nakon što je odradio civilku u bolnici u Skaraborgu i klinici u Hu­ ddingeu, živio je od povremenih poslova na zamjeni u klinici okružne bolnice Sankt Sigfrid. Duga putovanja na posao i neredovito radno vrijeme nije bilo moguće kombinirati s Petrinim poslom u Upravi za slobodne aktivnosti i Agnesinim autizmom. Prije samo dva tjedna Anders i Petra sjedili su za kuhinjskim stolom pokušavajući smisliti kako da sve organiziraju. “Ovako dalje ne ide”, rekao je on sasvim mirno. “Što da radimo?” prošaptala je ona. “Ne znam”, odgovorio je Anders i obrisao joj suze s obraza. Osoba koja pomaže Agnes u vrtiću ispričala im je da je Agnes imala težak dan. Nije htjela pustiti svoju čašu s mlijekom i druga djeca su joj se smijala. Nije htjela prihvatiti da je užina gotova zato što Anders nije došao po nju kao i obično. Krenuo je po nju ravno s posla, ali je stigao u vrtić tek u šest sati. Agnes je cijelo vrijeme sjedila u blagovaonici držeći čašu. Kad su stigli kući, Agnes je ostala stajati u svojoj sobi i gledati u zid iza kućice za lutke i pljeskati na svoj introvertirani način. Ne znaju što je tamo vidjela, ali ona kaže da se tamo pojavljuju sivi štapići koje mora izbrojiti i zaustaviti. To radi kad se jako boji. Ponekad to potraje samo deset minuta, ali te je večeri bila prisiljena stajati tamo i brojiti duže od četiri sata prije nego što su je uspjeli staviti na spavanje.

s 11 s


2.

Zatvore se i zadnja sigurnosna vrata i oni krenu hodnikom prema toj jedinoj od tri sobe za izolaciju koja je u upotrebi. Neonke bacaju svjetlo na linoleum. Tapete su izlizane na metar visine od kolica na kojima prevoze hranu. Glavni liječnik spremi svoju iskaznicu i pusti Andersa da prvi prođe kroz ta debela metalna vrata. Kroz neprobojno staklo Anders vidi mršavog muškarca kako sjedi na plastičnoj stolici. Odjeven je u plave traperice i traper košulju. Lice mu je obrijano, a oči neobično mirne. Brojne bore koje mu prekrivaju blijedo lice sliče na raspucalo sasušeno blato u koritu isušene rijeke. Jurek Walter osuđen je za samo dva ubojstva i jedan pokušaj ubojstva, ali postoje vrlo jake indikacije da je povezan s još devetnaest ubojstava. Uhvaćen je na djelu prije trinaest godina u šumi Lill-Jansskogen dok je pokušavao nasilno ugurati pedesetogodišnju ženu u lijes zakopan u zemlju. Održavao ju je na životu u lijesu gotovo dvije godine. Imala je strašne ozljede, bila je pothranjena, mišići su joj zakržljali, rane od ležanja bile su stravične, a zadobila je i teške ozljede mozga. Da policija nije pronašla i uhitila Jureka Waltera kod lijesa, vjerojatno ga nitko ne bi uspio zaustaviti. Sada glavni liječnik uzme tri bočice sa žutim prahom, doda vodu u svaku, promućka ih i napuni injekciju. Stavi čepiće u uši, a onda otvori prozorčić na vratima. Metal zazveči i oni osjete težak miris betona i prašine.

s 12 s


Opuštenim glasom glavni liječnik kaže Jureku Walteru da je vrijeme za njegovu injekciju. Muškarac podigne bradu i polako ustane sa stolice, pogleda prema otvoru na vratima i krene prema njima otkopčavajući košulju. “Stani i skini košulju”, kaže Roland Brolin. Jurek Walter i dalje polako hoda prema njima i Roland zatvori prozorčić i brzo ga zaključa. Jurek zastane, otkopča i zadnji gumb košulje i pusti je da padne na pod. Tijelo mu izgleda kao da je nekada bilo u jako dobroj formi, ali sada mišići i naborana koža otromboljeno vise. Roland ponovno otvori prozorčić. Jurek Walter priđe vratima i ispruži žilavu ruku sa stotinama staračkih pjega. Anders mu očisti nadlakticu alkoholom. Roland više nego brzo isprazni injekciju u mekani mišić. Jureku se ruka trzne od iznenađenja, ali on je ne povuče dok ne dobije dopuštenje. Liječnik brzo zatvori i zaključa prozorčić, izvadi čepiće iz ušiju, nervozno se nasmiješi, a onda zaviri unutra. Jurek Walter tetura prema krevetu, a onda zastane i sjedne. Odjednom pogleda prema vratima i Rolandu injekcija ispadne iz ruke. Pokuša je uhvatiti, ali se otkotrljala preko betonskog poda. Anders zakorači prema njoj i podigne je, a kad se obojica usprave i ponovno okrenu prema zatvoreničkoj sobi, vide da je unutarnja strana neprobojnog stakla zamagljena. Jurek je dahnuo na staklo i prstom napisao “Joona”. “Što piše?” upita Anders tiho. “Napisao je Joona.” “Joona?” “Koji to vrag znači?” Izmaglice nestane i sad vide Jureka Waltera kako sjedi kao da se nije pomaknuo. Gleda u ruku gdje je dobio injekciju, promasira mišić, a onda ih pogleda kroz staklo. “Je li još nešto pisalo?” pita Anders.

s 13 s


“Vidio sam samo...” Kroz debela vrata odjekne životinjski urlik. Jurek Walter se spustio na koljena ispred kreveta i urla. Žile na vratu su mu napete i natečene. “Koliku si mu dozu dao?” pita Anders. Jureku Walteru se oči izokrenu tako da se vide samo bjeloočnice, pokušava se za nešto uhvatiti, ispruži nogu, ali ne uspije zakoračiti nego posrne unatrag, udari glavom u uzglavlje kreveta, zaurla i tijelo mu se počne trzati od grčeva. “Isuse”, prošapće Anders. Jurek spuzne na pod, nekontrolirano udara nogama, ugrize se za jezik, krv mu kapa po prsima, a onda dašćući ostane ležati na leđima. “Što ćemo učiniti ako umre?” “Kremirat ćemo ga”, odgovori Brolin. Jurekovo tijelo protrese nova serija grčeva, ruke mu nekontrolirano mašu po zraku, a onda se spuste. Brolin pogleda na sat. Znoj mu teče niz obraze. Jurek Walter zacvili, prevrne se na bok, pokuša ustati, ali ne može. “Možeš ući unutra za dvije minute”, kaže glavni liječnik. “Stvarno, ulazim unutra?” “Uskoro će biti sasvim bezopasan.” Jurek puže na sve četiri, krv i slina cure mu iz usta. Zanjiše se, usporeno puzi dalje, a onda se sruši na pod i ostane ležati.

s 14 s


3.

Anders gleda kroz debelo staklo na vratima. Jurek Walter već deset minuta nepomično leži na podu. Tijelo mu više ne tresu grčevi. Glavni liječnik izvadi ključ, stavi ga u bravu, oklijeva, pogleda kroz prozorčić pa otključa vrata. “Uživaj”, kaže. “Što ćemo ako se probudi?” pita Anders. “Ne smije se probuditi.” Brolin otvori vrata i Anders uđe unutra. Vrata mu se zatvore za leđima i brava zarošti. U sobi smrdi po znoju, ali i po još nečemu. Kiselkasti miris octa. Jurek Walter nepomično leži, ali po laganom podizanju leđa može se vidjeti da diše. Anders se drži podalje od njega iako zna da je u dubokom snu. Akustika je neobična, napadna, kao da se zvukovi pojavljuju i prije nego što napravi pokret. Njegov liječnički ogrtač tiho šuška sa svakim korakom. Jurek brže diše. U umivaoniku kaplje iz slavine. Anders je stigao do kreveta, bacio pogled na Jureka, a onda se spustio na koljena. Krajičkom oka spazi glavnog liječnika kako ga uplašeno gleda kroz staklo, a onda se sagne i pokuša vidjeti što ima ispod kreveta. Nešto leži na podu. Još se malo približi, dobro pogleda Jureka, a onda legne potrbuške na pod.

s 15 s


Više ne može držati Jureka na oku. Mora mu okrenuti leđa kako bi mogao potražiti nož. Ispod kreveta dopire tek malo svjetla. Mucice prašine nepomično stoje uza zid. Ne može prestati zamišljati kako je Jurek Walter upravo otvorio oči. Nešto je zagurano između drvenih prečki kreveta i madraca. Teško je razaznati o čemu se radi. Anders se protegne, ali ne može dosegnuti. Prisiljen je leći na leđa i uvući se pod krevet. Prostor je tako tijesan da ne može okrenuti glavu. Uvuče se unutra. Osjeti dno kreveta kako mu se utiskuje u prsni koš sa svakim novim udisajem. Prsti pipaju. Mora se još malo dublje uvući. Koljenom zapne za letvicu kreveta. Otpuše prašinu s lica i pomakne se još dublje unutra. Odjednom se iza njega u sobi začuje tupi tresak. Ne može se okrenuti i provjeriti o čemu se radi. Samo nepomično leži i osluškuje. Diše tako brzo da mu je teško razaznati druge zvukove. Oprezno ispruži ruku, vršci prstiju mu dodirnu taj predmet, ugura ih dublje i uspije ga izvaditi. Jurek je napravio kratak nož vrlo opasne oštrice od komada metalne lajsne pričvršćene uz pod. “Požuri”, vikne mu glavni liječnik kroz prozorčić. Anders se pokuša izvući van, gura i ogrebe obraz. A onda zapne, ne može dalje, ogrtač mu je zapeo i ne može se izvući iz njega. Začuje usporene Jurekove pokrete. Možda mu se samo učinilo. Anders povuče što jače može. Šavovi se zategnu, ali ne popuštaju. Shvati da je prisiljen ponovno se uvući unutra kako bi otkvačio tkaninu gdje je zapela. “Što radiš?” poviče Roland Brolin uspaničenim glasom. Maleni prozor ponovno zazveči i zatvori se. Anders vidi da mu je džep zapeo za jednu olabavljenu letvicu. Brzo

s 16 s


ga otkvači, uzme zraka i počne se izvlačiti. Hvata ga sve veća panika. Ogrebe trbuh i koljena, uhvati se jednom rukom za rub kreveta i izvuče se van. Zadihan se okrene i brzo nespretno uspravi s nožem u ruci. Jurek leži na boku, jedno oko mu je poluotvoreno u snu i slijepo zuri u njega. Anders brzo priđe vratima, pogleda liječnikovo prestravljeno lice kroz staklo i pokuša se nasmiješiti, ali u glasu mu se čuje stres kad kaže: “Otvori vrata.” Roland Brolin umjesto toga otvori prozorčić: “Prvo mi daj nož.” Anders ga upitno pogleda, a onda mu pruži nož. “Još si nešto pronašao”, kaže Roland Brolin. “Nisam”, odgovori Anders i pogleda prema Jureku. “Pismo.” “Nema tamo ničeg drugog.” Jurek se pokuša preokrenuti i tiho dašće. “Provjeri mu džepove”, kaže liječnik uz nervozni osmijeh. “Zašto?” “Zato što je ovo pretres.” Anders se okrene i oprezno priđe Jureku Walteru. Oči su mu ponovno zatvorene, ali naborano je lice orošeno znojem. Protiv svoje volje, Anders se nagne nad njim i popipa mu jedan džep. Tkanina košulje se jače napne preko ramena i Jurek tiho zagunđa. U stražnjem džepu hlača je plastični češalj. Drhtavim rukama Anders nastavi pretraživati druge džepove. Znoj mu kaplje s nosa. Mora jako trepnuti. Jurekova velika šaka se nekoliko puta stisne. U džepovima nema ničega. Anders pogleda prema staklu i odmahne glavom. Ne može vidjeti stoji li Brolin ispred vrata. Neonka u ćeliji sjaji poput sivog sunca na staklu. Mora van.

s 17 s


Već je predugo ovdje. Anders ustane i požuri prema vratima. Liječnik nije tamo. Anders se približi staklu i pogleda van, ali ništa ne vidi. Jurek Walter brzo diše, poput djeteta koje ružno sanja. Anders lupa po vratima. Ruke mu gotovo nečujno bubnjaju po tom debelom metalu. Ponovno zalupa. Ništa se ne čuje, ništa se ne događa. Pokuca vjenčanim prstenom po staklu kad odjednom ugleda sjenu kako raste preko zida. Trnci mu prođu po leđima i rukama. Okrene se dok mu srce sve jače kuca, a adrenalin kola tijelom. Ugleda Jureka Waltera kako se polako uspravlja. Lice mu je otromboljeno, bulji ravno ispred sebe. Još uvijek krvari iz usta i usnice mu izgledaju neobično crvene.

s 18 s


Lars Kepler pseudonim je književnice Alexandre Coelho Ahndoril i njezina supruga Alexandera Ahndorila. Pod tim pseudonimom 2009. objavljuju kriminalistički roman Hipnotizer, a sljedeće godine jednako uspješan nastavak Paganinijev ugovor. Svjedok vatre iz 2011. treći je, Noćna mora iz 2012. četvrti, dok je Uhoda iz 2014. peti u nizu romana o in­spektoru Jooni Linni. Serijal je objavljen u 40 zemalja i prodan u mili­junima primjeraka. Film snimljen po romanu Hipnotizer svjetsku je premijeru imao na festivalu u San Sebastianu 2012. godine. Alexandra Coelho Ahndoril rođena je 1966. u švedsko-portugalskoj obitelji. Odrasla je u Helsingborgu. Njezin prvi roman Zvjezdani dvorac, objavljen 2003., nagrađen je nagradom Catapult. U Švedskoj je prodan u više od 10.000 primjeraka. Druga knjiga Brigitta i Katarina objavljena je 2006., a treći roman Master 2009. godine. U svojim djelima bavi se istraživanjem čovjekova sukoba sa znanosti, religijom i politikom. Alexander Ahndoril švedski je dramaturg i romanopisac. Rodio se 1967. u Stockholmu. Autor je osam romana i petnaest kazališnih ko­ mada. Njegov je najpoznatiji roman Redatelj (2006.), priča o redatelju Ingmaru Bergmanu. Bračni par Ahndoril živi u Stockholmu s tri kćeri.

s 485 s


s 486 s


Željka Černok (1973.) diplomirala je engleski i švedski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao stipendistica Sve­ učilišta Mälardalen studirala je kreativno pisanje u Švedskoj. Objavila je zbirku poezije Kad se previše nagneš kroz prozor vlaka. Prevela je romane P. O. Enquista, Tove Jansson, Kjella Westöa, Hjalmara Söderberga, Erlenda Loea, Frode Gryttena, Ellen Mattson, Stiega Larssona, Stevea Sem-Sandberga, Larsa Keplera, Majgull Axelsson, Torg­ny­­ja Lindgrena, Roberta Åsbacke, Helene Henschen i mnogih drugih. Prevodi priče i poeziju sa švedskog i engleskog jezika za brojne festivale i predstavljanja. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

s 487 s


Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednica Iva Karabaić Lektura Antonija Vidović Korektura Mislav Brolich Prijelom Maja Glušić Dizajn naslovnice Roko Crnić Fotografija na naslovnici Tjaša Kalkan Godina izdanja 2017., travanj Tisak Kolo, Ukrajina ISBN 978-953-266-857-5 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 nazovi s mobitela

335 s 488 s


KRIMINALISTI»KI ROMANI

Jedan od najstraπnijih trilera ikada napisanih.

ProËitajte i ostale romane o sluËajevima inspektora Joone Linne!

Napeti triler koji se teπko moæe pustiti iz ruku.

www.fraktura.hr

Jedan od najuzbudljivijih πvedskih romana.

ZastrašujuÊe πtivo u kojem Êete uistinu uživati.

s 489 s


Opasni serijski ubojica Jurek Walter veÊ je godinama izoliran na zatvorenom psihijatrijskom odjelu stockholmske bolnice. Mladi nadobudni lijeËnik koji se tek zaposlio ondje ne smatra da je stari suhonjavi zloËinac posebno opasan, pa prekrπi sigurnosni protokol. U meuvremenu Mikael Kohler-Frost, kojeg su smatrali Walterovom ærtvom, pronaen je kako se probija kroz snijeg po æeljezniËkoj pruzi na osami. Kad policija od njega sazna da je trinaest godina proveo zatoËen u mraku sa svojom sestrom Felicijom te da nikada nije vidio otmiËara, cijeli sluËaj dobiva novu dimenziju. Kako spasiti djevojku i je li Jurek Walter stvarni krivac, pitanja su na koja treba odgovoriti inspektor kriminalistiËke policije Joona Linna, dok njegova kolegica Saga Bauer dobiva undercover zadatak. NO∆NA MORA, Ëetvrti roman iz serije o inspektoru Linni, vrhunski je triler iz pera braËnog para Ahndoril koji djeluje pod proslavljenim pseudonimom Lars Kepler. Ovaj roman poharao je skandinavske top-liste bestselera, πto ne Ëudi jer je posrijedi iznimno napeto πtivo koje Ëitatelj ne moæe ispustiti iz ruku do zadnje stranice.

Novo izdanje

89,00 kn

s 490 s

www.fraktura.hr


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.