Nogomet i politika

kud plovi ovaj brod

1

Nogomet i politika

Dražen Lalić

Nogomet i politika Povijest i suvremenost međuodnosa u Hrvatskoj

2

draŞen lalić, nogomet i politika

kud plovi ovaj brod

3

Dražen Lalić

Nogomet i politika Povijest i suvremenost međuodnosa u Hrvatskoj

Fraktura

4

dražen lalić, nogomet i politika Recenzenti Dr. sc. Ozren Biti Dr. sc. Hrvoje Klasić, docent

© Dražen Lalić i Fraktura, 2018.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

All rights are represented by Fraktura, Croatia.

ISBN 978-953-266-929-9 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 986246

kud plovi ovaj brod

Pavlu Grubišiću Čabi i Žanu Ojdaniću, pravim navijačima i borcima za pravdu

5

6

draŞen lalić, nogomet i politika

kud plovi ovaj brod

7

Sadržaj uvod Kud plovi ovaj brod

11

prvo poglavlje Osnovna teorija i fenomenologija međuodnosa nogometa i politike 39 Politika 41 Sport 50 Nogomet 55 Nasilje u vezi s nogometom i sportom 64 Sport u optici Pierrea Bourdieua 67 Opća obilježja nogometa bitna za politiku 70 Oblici uporabljivosti nogometa za politiku 72 Tipovi međuodnosa sporta i politike 90 Završne napomene 92 drugo poglavlje Povijest međuodnosa nogometa i politike u Hrvatskoj Opće političke i društvene okolnosti Okolnosti razvoja nogometa u Hrvatskoj Osnivanje Hajduka Od Anarha do RNK Splita

95 97 108 113 116

8

dražen lalić, nogomet i politika

Nogomet kao pozornica političkih identiteta i sukoba Sporovi oko reprezentacije i sjedišta Saveza Hrvatski nogomet na početku Drugoga svjetskog rata Hajduk u partizanima Zagrebački klubovi i nogometaši u ratu i poraću Bobek od domobrana do Partizana Formiranje i političko profiliranje “velike četvorke” Kuhinje i afere u socijalističkom nogometu Politički problemi u nogometu Osnivanje Torcide 1950.

Nogomet kao instrument državne propagande Nogometno-političke kontroverze u devedesetima Promjene imena Dinamo Mir je završio na Maksimiru Navijačko i političko nasilje Vodeći političari u hrvatskom nogometu Zaključne napomene

118 119 121 124 126 129 130 134 140 142 148 155 161 163 167 175 186

treće poglavlje Međuodnos nogometa i politike u suvremenoj Hrvatskoj (od 2000. do 2017.)

191 Slabo konsolidirana demokracija 195 Svekolika kriza 203 Kontekst suvremenoga hrvatskog nogometa 206 Igrači u raljama politike 215 Posrednici nogometa i politike 229 Navijačka plemena 259 Ostali nogometni navijači 279 Mediji 289 Državne vlasti 305 Lokalne vlasti 327 Civilno društvo 338 Političari 352 Tipovi međuodnosa politike i nogometa 366

kud plovi ovaj brod

zakljuÄ?ak Nogomet kao metafora politike

9

373

BiljeĹĄke 389 Literatura 417 Kazalo imena 437

10

draŞen lalić, nogomet i politika

teorija i fenomenologija međuodnosa nogometa i politike

39

prvo poglavlje

Osnovna teorija i fenomenologija međuodnosa nogometa i politike “Nogomet može služiti mnoge društvene i političke gospodare, ali uvijek ostaje sluga koji nije posve pouzdan.”

Srđan Vrcan (2003.)

Ova knjiga ponajprije je zamišljena kao sustavna analiza prakse međuodnosa profesionalnoga nogometa i politike u Hrvatskoj te pripadajućega društvenoga djelovanja. Valjana istraživačka usmjerenost na praktično u pozivima sociologa i politologa išće međutim valjano obraćanje pozornosti na teorijsko. Otkada sam se, barem po dobi i istraživačkom iskustvu, približio profesionalnoj zrelosti, nastojim slijediti poučak “Ništa nije praktičnije od dobre teorije.” Pripisuje se nekim velikim znanstvenicima iz više disciplina, uz ostale fizičarima Albertu Einsteinu i Nielsu Bohru, filozofu Immanuelu Kantu i sociologu Paulu Lazarsfeldu. Od razrješenja zagonetke tko je izvorni autor navedenoga poučka važnija je primjena njegove poruke u istraživačkom i drugom znanstvenom radu. Što se ovoga istraživanja i teksta tiče, ustvrđujem kako bez uzimanja u obzir uopćenih ideja, odnosno znanja i shvaćanja razvijenih u sociologiji i drugim društvenim znanostima, ponajprije onih kojima se upotrebom konceptualnoga aparata objašnjavaju bitni

40

dražen lalić, nogomet i politika

politički i društveni aspekti sporta, nije moguće valjano ispitati međuodnos nogometa i politike u Hrvatskoj i svijetu.

Polazeći od toga uvjerenja, u ovom poglavlju prikazujem i upotrebljavam osnovne sastojke nekih vršnih (prema mojoj i ne samo mojoj ocjeni) teorijskih dostignuća u znanstvenim disciplinama koje su ana­ litički zahvatile odnos između sporta i politike, a time svakako i dru­ štva kao ključnoga konteksta odvijanja toga odnosa.1 Najviše je riječ o sociologiji sporta i njenoj grani, odnosno – zbog nedavnoga osamostaljenja te discipline – njenoj mlađoj sestri: sociologiji nogometa, koja po svojim postignućima u svijetu, pa i u Hrvatskoj, prednjači u ispitivanju te problematike. Navedene posebne grane sociologije, kao i zna­ nost o društvu uopće, u tom su području ispred drugih znanosti, kako u kvantitativnom (veliki broj realiziranih ispitivanja te objavljenih knjiga i drugih radova itd.) tako i u sadržajnom smislu (osobito vrijedne doprinose analizi odnosa između nogometa/sporta i politike dali su upravo neki sociolozi). Korisni obol istraživanju navedenoga međuodnosa pružili su i učenjaci iz drugih disciplina, ponajprije povjesničari i psiholozi koji u svojim radovima obrađuju i teme vezane uz sport 2 ili se dominantno bave različitim aspektima (političke i društvene) povijesti toga fenomena.3 Produkcija političke znanosti vezana uz to područje pak razmjerno je slabo razvijena. U zemljama Zapada ustvari se profilirala tek u posljednja dva desetljeća prošloga stoljeća, najviše u Velikoj Britaniji. 4 Samo su se pojedini istaknuti politolozi u Hrvatskoj referirali na tu temu,5 što je u nerazmjeru s bjelodanom političkom važnošću sporta, poglavito nogometa, kod nas u duljem razdoblju. Ta važnost, osvjedočena važnim događajima iz prošlosti, kao što su neredi na stadionu Maksimir u Zagrebu 13. svibnja 1990. koji su najavili raspad socijalističkoga sustava i jugoslavenske federacije, upućuje na potrebu znatnijega usmjerivanja pozornosti pripadnika te znanstvene discipline kod nas na političke i društvene dimenzije sporta.

U Hrvatskoj su znanstveni uvidi u različite dodire sporta i politike – društveno blagotvorne, štetne (obilježene nasiljem, međuetničkim i političkim sukobima te ostalim devijacijama) i druge – u posljednjoj

teorija i fenomenologija međuodnosa nogometa i politike

41

trećini stoljeća prezentirani uglavnom u radovima sociologa. Najvrednije su u tom sklopu analize utemeljitelja sociologije sporta u bivšoj Jugoslaviji Srđana Vrcana, koji je o tome pisao, najviše se osvrćući na problematiku nogometa, još početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća.6 Uz doprinose hrvatskih istraživača društva koji pripadaju starijoj i srednjoj generaciji,7 posljednjih godina objavljeni su i radovi nekih mladih sociologa u kojima su obrađene važne teme vezane uz međuodnos nogometa i politike kod nas.8 Teorijske doprinose proučavanju odnosa između sporta i politike pružili su i neki pripadnici drugih znanstvenih disciplina, u sklopu izravnoga ili posrednoga razmatranja pojedinih aspekata ili cjeline te tematike.

U ovom tekstu ističem priloge koje smatram posebno vrijednima za promišljanje relacije između suvremenoga profesionalnog nogometa i politike u širokom poimanju toga fenomena. Napominjem da se velika većina tih priloga tiče toga međuodnosa u uvjetima predstavničke demokracije. Iz ponude teorijskih doprinosa stranih i naših učenjaka ovdje izdvajam i obrazlažem one koje smatram posebno važnima za analizu toga međuodnosa u različitim zemljama. U tom sklopu na­ vodim neke fenomene koje motrim kao važne primjere navedenoga međuodnosa.

Ključni pojmovi koje ovdje upotrebljavam jesu: politika, sport i nogomet. Zbog složenosti uz njih vezane stvarnosti uglavnom nije lako precizno odrediti njihova značenja, što se naročito odnosi na prvi navedeni. Priklanjam se pak definicijama koje uz druge svoje kvalitete najviše odgovaraju potrebama sustavnoga promišljanja po mnogočemu slojevite i kontroverzne tematike međuodnosa politike i nogometa.

Politika Potrebama za analiziranje međuodnosa koji je predmet ove knjige, smatram, više odgovara široko nego usko određenje pojma politika.

Sažete definicije, poput one kojom se politika označuje kao umijeće i djelatnost uređenja države i zajednice te uz to vezano upravljanje

42

dražen lalić, nogomet i politika

putem vlasti i društvenih institucija (kompilacija više istovrsnih defi­ nicija) korisne su jer detektiraju bitne sastojke politike. Takve definicije međutim ne odražavaju njenu izrazitu kompleksnost koja se svakako pokazuje, uz ostala područja i zbivanja, u polju nogometa i sporta u cijelosti.

Stoga polazim od slojevitoga određenja koje je iznio politički filozof i politolog Žarko Puhovski u uvodu Leksikona temeljnih pojmova politike objavljenoga u osvit demokracije kod nas. Prema njemu, politika se u različitim razdobljima i teorijama najčešće odnosi na sljedeće: “a) smisleno (racionalno) djelovanje koje teži uređenju zajednice, odnosno nekog od njezinih elemenata; b) djelovanje vezano uz moć, odnosno mogućnost da se volja političkog subjekta nametne nasuprot otporu što ga pružaju volje drugih; c) ustanove (institucije) koje predstavljaju pravilnosti političkog (ali i socijalnog) djelovanja, čija običajnost postupanja nije isključivo vezana uz pojedinačnu volju; d) državu kao ključnu instituciju modernog političkog života posredstvom koje se, s jedne strane, institucionalizira moć kao vlast, a s druge, postaje mogućim prevođenje društvenih tendencija u pravne forme; e) mogućnost oblikovanja i javnog zastupanja objektivno različitih interesa i potreba članova zajednice na način optiranja (opredjeljivanja) za određene vrste političkog ponašanja; f) svjesno stvaranje povijesti i uređenje ne samo odnosa između ljudi nego i ljudi s okolinom.”9 Navedeno određenje pokriva i većinu značenja koja riječ politika ima u predodžbi šire javnosti, to jest građana koji u različitim oblicima i intenzitetima obraćaju pozornost na politiku. Ipak mu nedostaju pojedini bitni elementi, od kojih navodim one koji su prisutni u među­ odnosu vrhunskoga nogometa i politike, uz pojedine primjere vezane uz situaciju kod nas. Prvi je shvaćanje i funkcioniranje politike koji se odnose na funkcioniranje lokalnih vlasti (koje se u vezi s no­gometom izražava i u većinskom udjelu gradova u vlasništvu nekih klubova i uz to vezano sudjelovanje u upravljanju tim sportskim kolektivima te njihovu financiranju).

Drugi je element povezanost politike i simbola. Izvjesni autori osobito ističu tu povezanost kao bitnu odrednicu politike, primjerice

teorija i fenomenologija međuodnosa nogometa i politike

43

srbijanski etnolog i antropolog Ivan Čolović, koji je za pisanje jedne svoje knjige, kako ustvrđuje, bio nadahnut “idejom da je politika u najvećoj meri stvar simbola”.10 Ne treba posebno dokazivati da se politički simboli veoma često upotrebljavaju kod pripadnika publike i drugih aktera nogometa diljem svijeta.

Treći se takav element odnosi na ideologije kao veoma važne sastojke politike. Velika je povezanost tih javno izraženih sustava znanja, skupova vjerovanja i svakoga organiziranog predstavljanja mišljenja, stajališta i vrijednosti prema političko-socijalnim fenomenima (kako se općenito, prema pregledu Slavena Ravlića, shvaća pojam ideologije u suvremenoj anglo-američkoj socijalnoj teoriji)11 s politikom. Ta se povezanost, uočavam, javlja u politici i u vezi s nogometom, primjerice u skandiranjima i pjevanjima dijela navijača obilježenoga nacionalizmom, (neo)fašizmom i nekim drugim ideologijama na utakmicama nogometnih klubova i reprezentacija.

Za definiciju pojma politika i shvaćanje toga fenomena, kojim operiram u ovom tekstu, veoma je koristan doprinos pluralističke perspektive u sociologiji politike. Predstavnici te perspektive nastoje objasniti narav i raspodjelu moći u demokratskim zemljama; polazeći od teorijskoga doprinosa Maxa Webera, smatraju kako u društvu postoji nepromjenjiva količina moći (njen “konstantni zbroj”). Ističu da u mnogim pitanjima pripadnici društva nemaju zajedničke interese i vrijednosti, a da država nastoji posredovati različite zahtjeve.12 Ponajviše se u tom sklopu izdvaja koncept poliarhije Roberta Dahla, koji je na temelju svojih istraživanja lokalne politike u SAD-u, nastojeći odgovoriti na krucijalno pitanje “Tko vlada?”, ustanovio kako je vlast, a time i moć, raspršena na više interesnih i drugih grupa, a da se političke odluke uglavnom donose kompromisima.

Istaknuti američki politolog svjestan je nedostatka kreposti i meritornosti kod mnogih pripadnika “elite moći” te okolnosti da u suvremenoj politici u SAD-u i drugim zemljama Zapada nerijetko dominira manjina koja je na “vrh piramide” stigla svojom ekonomskom i drugom snagom ili uvjeravanjem. U isti mah, on je u svojim istraživanjima lokalne politike u SAD-u šezdesetih godina prošloga stoljeća ustanovio

44

dražen lalić, nogomet i politika

kako je vlast raspršena na više različitih aktera i interesnih skupina koje su posebno zainteresirane za njima važne teme te da je ta politika uglavnom proces u kojemu se postižu kompromisi između različitih interesa, i to ne samo ekonomske nego i druge naravi. Dahl opisuje poliarhiju kao poredak koji sastavljaju mnogi akteri te koji je otvoren javnosti i javnom osporavanju putem inkluzivnih, slobodnih i poštenih izbora, sloboda izražavanja i udruživanja i sličnih institucija.13 On uoča­ ­va da se u poliarhiji različiti akteri, koji nisu nužno izravno političke naravi (interesne skupine, mediji i drugi) međusobno nadmeću za pri­ stup moći. Dahlov je doprinos, smatram, posebno važan za ovo istraživanje zbog prepoznavanja da pripadnici političke elite u uvjetima suvremenoga demokratskog društva nemaju monopol u donošenju odluka, što otvara prostor za “vladavinu mnogih” ili barem za javno osporavanje djelovanja moćnika.

Nadalje, ističem kako je konceptualno korisno, naročito u kriznim i kompleksnim društvenim okolnostima, razlikovati politiku od po­ litičkoga, kao što u minucioznim razmatranjima čine neki ugledni politolozi i sociolozi politike. Tako njemački politički znanstvenik Thomas Meyer, polazeći od teze kako se u suvremenom svijetu politika i život međusobno udaljavaju, ističe razliku između za njega “neuništive” politike kao tehnike moći i donošenja odluka od političkoga kao izraza “trajne povezanosti sudbine ljudi u svijetu”, odnosno krhke prakse koja treba zadovoljiti očekivanja građana.14 Kritički su intonirani i neki drugi teorijski doprinosi promišljanju teškoće suvremene politike, uz ostale koncept postdemokracije kojim britanski sociolog Colin Crouch upozorava kako obični građani ciničnoj političkoj eliti, povezanoj s multinacionalnim kompanijama i krupnim biznisom, samo smetaju, odnosno trebaju joj isključivo u dane izbora.15 Treba imati na umu da postdemokratske odnosno krizno demokratske konstelacije uglavnom drugačije utječu na razvijena društva zapadnoga dijela Staroga kontinenta nego na tranzicijske zemlje Istočne i Srednje Europe. Zbog nerazvijenosti institucija, slabosti civilnoga društva, nepovoljnih učinaka ekonomske i društvene krize te drugih razloga teškoće demokracije u posljednjim su zemljama izrazitije

teorija i fenomenologija međuodnosa nogometa i politike

45

prisutne. Također, pojave autoritarnoga oligarhijskog upravljanja i dru­ ­ge teškoće u tim državama – više nego u zrelim demokracijama Zapada – dolaze do izražaja u drugim područjima društvenoga života, uz ostala u sportu, a posebno u nogometu.

Teorijska razmatranja o uvjetovanosti strukturnih teškoća ovodobne politike, uz ostale odvajanja nje i političkoga, nužno dovode do uporabe koncepta krize. Tako Thomas Meyer upozorava kako se “depolitizacija politike”, odnosno njena otuđenost od društvenoga života, zbiva kada “kriza društva postane krizom politike, a kriza politike hrani krizu društva”.16 Koncept krize u svom sam dosadašnjem radu upotrebljavao pri analizi strukturnih teškoća našega vremena i prostora, i to kako bih dao oznaku ne samo ekonomskoj nego i svekolikoj, društvenoj krizi.17 Od vrijednih doprinosa toga teorijskoga koncepta izdvajam tezu Jürgena Habermasa, koji je uvjetovanost strukturnih teškoća gospodarstva i društva u uvjetima kasnoga kapitalizma ovako opisao: “Krizna događanja svoju objektivnost zahvaljuju okolnosti što proizlaze iz neriješenih problema usmjeravanja. Pri tomu djelatni subjekti uglavnom nisu svjesni problema usmjeravanja; no, oni stvaraju prateće pro­ bleme koji na specifičan način djeluju na njihovu svijest – i to upravo ugrožavanjem socijalne integracije.”18 Ta je teza korisna ne samo za promišljanje (pozadine) gospodarskih i drugih problema u cjelini dru­ štva nego i u njegovim dijelovima, uz ostale i nogometu i sportu. Naime problema usmjerivanja koji uzrokuju različite teškoće i sukobe, pa time i slabljenje socijalne integracije (povećanje jaza između starijih i mlade generacije, intenziviranje podjela između metropole i drugih dijelova zemlje itd.), vodeći akteri politike i (najpopularnijega) sporta nisu svje­ sni ili pak zbog svojih partikularnih interesa ne žele o njima voditi računa.

U situaciji (društvene) krize posebno se pokazuje da je politika izrazito kompleksno društveno djelovanje. Francuski sociolog Maurice Duverger prepoznao je dva “dijametralno suprotna tumačenja” koja postoje otkako ljudi razmišljaju o politici te uz ostalo ustanovio: “Za jedne je politika prvenstveno bitka, borba: vlast omogućava

46

dražen lalić, nogomet i politika

pojedincima i grupama koje je drže da osiguraju dominaciju nad dru­ štvom i da iz toga izvlače korist; druge grupe i drugi pojedinci podižu se protiv dominacije i iskorištavanja, nastojeći im se oduprijeti i uništiti ih. Za druge je politika napor da se uspostave red i pravednost: vlast osigurava opći interes i zajedničko dobro protiv pritisaka pojedinačnih zahtjeva.” 19 Već na ovome mjestu ističem: u izvjesnim zbivanjima ve­ zanima uz nogomet kod nas, primjerice u dugotrajnom i teškom sukobu između (jezgara) nekih navijačkih skupina, odnosno iz njih proisteklih organizacija civilnoga društva koje su se suprotstavile dominaciji oligarhije u našem nogometu i vodstva HNS-a koje je u duljem razdoblju povezano s izvjesnim političkim akterima, mogu se razabrati bitni elementi dvaju navedenih pristupa politici.

Vezano uz navedena i druga teorijska tumačenja, kao i uz objektivnu stvarnost, valja istaknuti kako politika općenito ima dva ključna poten­ cijala i dometa: da povezuje i razdvaja ljude i njihove skupine. Ovisno o obrascima djelovanja i stremljenjima političkih aktera, povijesnim događajima odnosno tumačenjima tih događaja, važnim obilježjima ekonomskoga i socijalnoga konteksta i pripadajućim socijetalnim procesima, te drugim važnim okolnostima, politika ima (prevladavajuće ili djelomično) društveno integrativan ili dezintegrativan upliv na društvo. Političko djelovanje katkad dovodi do dugoga razdoblja napretka i mira, ali nerijetko ima drugačiji učinak – stimulira ekonomske i društvene krize, kao i ratove, kao nastavljanje politike drugim sredstvima, pa gdjekad i politiku kao svojevrsno nastavljanje rata.

Navedena dva opća učinka politike itekako dolaze do izražaja u vezi sa sportom, posebno onim najpopularnijim u većini zemalja svijeta.

Od pregršt primjera iz različitih zemalja svijeta izdvajam one koji se odnose na Francusku, zemlju s uistinu velikom tradicijom i liberalne demokracije i nogometa. Nastupi i uspjesi Black-Blanc-Beur (crno-bijelo-arapske, prema puti i porijeklu nogometaša) reprezentacije već dulje vrijeme djeluju integrativno (naročito je intenzivan takav učinak ostva­ren prilikom njezina trijumfa na Svjetskom prvenstvu 1998.) na rasno, etnički i u drugim oblicima veoma heterogeno francusko društvo.

teorija i fenomenologija međuodnosa nogometa i politike

47

U nekim slučajevima zbivanja vezana uz reprezentaciju međutim slabe socijalno ljepilo u toj postkolonijalnoj zemlji, koje u posljednjem duljem razdoblju ionako u mnogočemu nije jako. Jedan od najpoznatijih takvih slučajeva zbio se na prijateljskoj utakmici Francuska – Alžir 6. listopada 2001., održanoj u teškoj atmosferi u gradu (Parizu), zemlji i svijetu, nedugo nakon strašnih terorističkih napada u New Yorku i nekim drugim lokacijama u SAD-u 11. rujna te godine. Prvo se masovno zviždalo “Marseljezi” (tijekom izvođenja alžirske himne nije bilo izražavanja negodovanja), a u 76. minuti utakmica je prekinuta kod rezultata 4 : 1 zbog upada mladih navijača arapskoga i drugoga afričkoga porijekla na teren. Lilian Thuram, tadašnji francuski reprezentativac, svađao se odmah po prekidu s jednim od tih izgrednika, tamne kože poput njega. Poslije utakmice Thuram je izjavio: “Bio sam jako bijesan što je nekoliko pojedinaca pokvarilo tako važnu utakmicu.

Ona je bila važna zbog onoga što se nedavno dogodilo, pa su se nade naše zemlje mogle zbližiti, ali on je, zajedno s ostalima, sve pokvario.”20 Da nogomet nerijetko ostvaruje oprečne intervencije u politiku i društvo, pokazuju, možda i jasnije nego u nekim drugim zemljama i krajevima, zbivanja vezana uz sport, posebice uz profesionalni nogomet, u Hrvatskoj i ukupnom prostoru bivše Jugoslavije. Integrirajući i dezintegrirajući učinci politike izražavali su se u prošlosti i još se uvijek u mnogim aspektima izražavaju, a tako će vjerojatno biti i ubuduće, i u polju sporta. Naročito jasno, pa katkad i dramatično, to se zbiva upravo u vezi s najpopularnijom igrom u većini tranzicijskih zemalja Južne, Srednje i Istočne Europe. U tim se državama zbiva, kako je upozorio njemački sociolog Claus Offe, “etnifikacija politike”,21 odnosno proces u kojemu osnovni kriterij za proizvodnju politike postaje nacionalni, nacionalizam funkcionira kao najsnažnija ideologija, a zaštitnici te ideologije zadobivaju i održavaju posebno jak upliv na politiku i društvo u cijelosti. U mnogim postkomunističkim državama, iako su u njima u međuvremenu uglavnom riješeni problemi stvaranja (nacionalne) države koje je uz probleme demokratizacije i preobrazbe gospodarstva kao najvažnije uočio Offeov sunarodnjak Wolfgang Merkel,22 nacionalizam je i dalje prevladavajuća ideologija i raširena društvena

48

dražen lalić, nogomet i politika

vrijednost. U Hrvatskoj i nekim okolnim državama ta se ideologija i vrijednost često naglašavaju i promiču putem nogometa.

Upečatljiv primjer za etnifikaciju ne samo politike nego i sporta pružio je dijalog koji se 24. kolovoza 2017. vodio između državnika starog 47 godina i sedmogodišnjega dječaka. Za vrijeme posjeta skupine djece iz različitih mjesta Hrvatske koja su došla u Beograd u sklopu Ljetne škole Sveti Sava, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić upitao je prvoškolca Tina Popovića iz Rijeke: “‘Za koga navijaš?’

‘Za Rijeku.’

‘Za Rijeku?! Tino, moraš naći neki veći i bolji klub za kojeg ćeš navijati. To moraju biti Zvezda ili Partizan, klubovi malo veći od Rijeke, Dinama i Hajduka. Dakle, ili Zvezda ili Partizan.’”23 Bizarna situacija u kojoj šef države uvjerava malog dječaka, ponajprije zato što su iste etničke pripadnosti, za koji klub treba navijati postaje jasnija ako se uzme u obzir da Vučić od mladosti povezuje svoju političku i navijačku (bio je aktivni pripadnik Delija, skupine navijača Zvezde) pripadnost.

Izvjesni su akteri najpopularnijega sporta građane Lijepe naše posljednjih godina mnogo puta, najviše šovinističkim i ekstremističkim političkim porukama, međusobno svađali te sramotili pred svijetom i razdvajali od ljudi iz drugih zemalja. S druge strane, vrhunski je nogomet Hrvatsku i njene ljude, osobito putem nastupa reprezentacije, povezivao, kako unutra tako i prema van, s drugim zemljama i ljudima Staroga kontinenta i svijeta. Primjerice u vezi s utakmicama koje su Vatreni igrali na Europskom prvenstvu 2012. u Poljskoj ne samo što nije bilo sukoba naših s irskim, talijanskim i španjolskim navijačima nego su se i međusobno – uvjerih se osobno – lijepo družili (istina, u Poznańu je 10. lipnja te godine fizičko nasilje ipak izbilo između grupica Torcide i BBB-a, pa i između nekih pripadnika posljednje skupine i poljskih huligana, ali to je druga priča, uzročno nepovezana s politikom i prisutna kod manjega broja navijača).

Uz navedena opća obilježja politike treba navesti da se ona izražava na različitim razinama: lokalnoj, nacionalnoj (državnoj) i međunarod-

teorija i fenomenologija međuodnosa nogometa i politike

49

noj; na pojedinim dijelovima društva (mikrorazina) i na društvenoj cjelini (makrorazina); na razini borbe za vlast i obnašanja vlasti (stran­ ­ke, koalicije, političari, kandidati) i civilnoga društva gdje različite udruge nastoje izraziti interese i promicati opće dobro nevezano uz stjecanje vlasti i profita, te na drugim razinama. Ova je analiza usmjerena na međuodnos politike i nogometa koji se evidentno događa na navedenim razinama, u uvjetima predstavničke demokracije. Usto, usmjerena je na oblike toga međuodnosa koji se izražavaju u sve tri vrste vlasti: zakonodavnoj (donošenje zakona vezanih uz sport i devijacije proistekle iz toga područja u parlamentu), izvršnoj (predlaganje i provođenje takvih zakona te uopće iniciranje i provođenje politike vezane uz područja društvenog života koja su bitna za sport) i sudbenoj (kazneno gonjenje i sankcioniranje prekršitelja zakona).

Korisno je uzeti u obzir i klasifikaciju dimenzija politike, koja je ionako opće mjesto u suvremenoj političkoj znanosti. Riječ je o tri dimenzije: politics – konfliktna dimenzija politike kao proces njezina konkretnoga oblikovanja koji je obilježen različitim strategijama aktera kako bi izrazili i promicali svoje interese, policy – u smislu materijalne ili sadržajne dimenzije, odnosno javnoga djelovanja vlasti, i polity – kao normativna dimenzija, koja “obuhvaća konkretne političke poretke i njihove najvažnije formalne, institucionalne i strukturne aranžmane, utemeljene na političkim filozofijama ili ideologijama”.24 Bliske veze između najpopularnijega sporta i politike u različitim zemljama prisutne su u svim navedenim dimenzijama, a svakako i u suvremenoj Hrvatskoj.

Uz sadržaje i oblike politike koji su vezani uz predstavničku demokraciju valja imati na umu kako u svijetu i kod nas postoje elementi izravne demokracije. Ti su elementi izraženi i u svijetu suvremenoga nogometa, ponajprije u nastojanjima navijača nekih klubova i njihovih skupina da upravljaju tim sportskim organizacijama. Naposljetku vrijedi napomenuti kako se u poglavlju o povijesti navedenoga međuodnosa analiziraju veze između nogometa i politike u uvjetima različitih autoritarnih i totalitarnih političkih poredaka kod nas, uključujući onaj (od 1991. do početka 2000.) koji je, osim uglavnom formalnih

446

dražen lalić, nogomet i politika

Zahvaljujemo na dopuštenju za korištenje fotografija.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Vuk Perišić Kazalo imena Srđan Grbić Lektura i korektura Margareta Medjurečan Prijelom i dizajn naslovnice Fraktura Na naslovnici Omer Mujadžić, Nogomet, Muzej likovnih umjetnosti Osijek Godina izdanja 2018., veljača Tisak Feroproms, Zagreb ISBN 978-953-266-929-9 Biblioteka Platforma, knjiga 64 Certifikat sustava upravljanja kvalitetom u skladu sa zahtjevima norme DIN EN ISO 9001:2015 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20

kud plovi ovaj brod

447

448

dražen lalić, nogomet i politika

Knjiga Nogomet i politika Dražena Lalića bavi se upravo onim fenomenima koji su u suvremenoj Hrvatskoj predmet ponajvećih emotivnih investicija. Ne postoji područje života koje pobuđuje toliko strasti koliko odnos između aktera politike i nogometa s jedne te njihovih konzumenata, građana i navijača, s druge strane. Politička povijest suvremene Hrvatske na stanovit je način povijest emocija, napose domoljublja, ali i razočaranja, stanja koja upadljivo nalikuju na emociju nogometnog navijača. Istodobno, ili upravo zato, hrvatski nogomet duboko je politiziran, kako zbog političkog ekstremizma navijačkih skupina tako i zbog raznolikih interesnih, političkih i financijskih sprega nogometne i političke elite. Nogomet i politika Dražena Lalića tematizira fluidnu granicu između ta dva područja i njihova višestruka prepletanja koja podsjećaju na politički i kriminalistički triler čiji se zaplet svodi na zabunu jer se više ne zna gdje završava zanos, a gdje počinje pohlepa.

O tom zapletu lako je pisati kritički, pa i intelektualistički prezrivo, ali Lalić je odabrao teži izazov: sâm je veliki ljubitelj nogometa, raspet između ljubavi prema tom sportu (i ovom, hrvatskom društvu) kojem želi dobro i nesposobnosti toga sporta (i ovog istog društva) da u konačnici ponudi išta osim razočaranja. Ostaju knjige, a Nogomet i politika ima rijetku kvalitetu: privući će iskrene zaljubljenike sporta, a čitateljima koji se bave društvenom patologijom pružiti obilje novih i korisnih informacija o grubosti političke igre.

199,00 kn

www.fraktura.hr

Biblioteka Platforma