Obilazak

Moćno… Jedan od najljepše napisa­ nih romana kojih se mogu sjetiti.

— Newsday

Obilazak Obilazak

Gerbrand Bakker

Independent Foreign Fiction Prize 2013

-1-

Od istog autora Gore je tiho

-2-

Gerbrand Bakker

Obilazak prevela s nizozemskog Maja Weikert

Fraktura -3-

Naslov izvornika De omweg © 2010 by Gerbrand Bakker © za hrvatsko izdanje Fraktura, 2016. © za prijevod Maja Weikert i Fraktura, 2016.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ISBN 978-953-266-710-3 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 929438

-4-

Ample make this bed.

Make this bed with awe; In it wait till judgment break Excellent and fair.

Be its mattress straight, Be its pillow round; Let no sunrise’ yellow noise Interrupt this ground.

-5-

-6-

Studeni

-7-

-8-

1

Rano jednoga jutra ugledala je jazavce. Hodali su oko kamenog kruga koji je otkrila nekoliko dana prije i koji je poželjela vidjeti u osvit zore. Uvijek je mislila da su to miroljubive, pomalo trome i plahe životinje, ali borile su se i dahtale. Kad su je primijetile, bez žurbe su nestale u rascvjetanom grmlju žukovine. Osjećao se miris kokosa. Vratila se puteljkom koji se moglo pronaći samo gledajući daleko naprijed; naslutila ga je kroz zahrđala vrata na ograđenom pašnjaku i istrulilu ogradu s prečkom za prijelaz*, kao i jedan samotni stup sa znakom za koji je pretpostavljala da bi trebao prikazivati čovječuljka koji hoda. Trava nije bila izgažena.

Studeni. Bez vjetra, vlažno. Radovala se jazavcima, zadovoljna što je znala da su kraj kamenog kruga, iako ona sada nije bila tamo.

Duž travom obrasla puteljka stajala su prastara stabla obrasla svijetlo­sivom, hrapavom mahovinom, krhkih grana. Krhkih, a ipak još uvijek s lišćem, stabla upadljivo zelena za to doba godine. Nebo je često bilo sivo, more nije bilo daleko, kad bi preko dana pogledala kroz neki od prozora na gornjem katu, katkad bi ga mogla vidjeti.

S obzirom na to da se u našim krajevima kultura stočarenja razlikuje od tradicionalnog načina čuvanja stoke u sjevernijim djelovima Europe, ovako prevodimo engl. termin kissing gate, odnosno konstrukciju ograde koja omogućava pristup pješacima, ali ne i stoci, na kojoj se najčešće nalazi engl. stile, prečka koja služi kao ljestve za prijelaz. (op. prev.) *

-9-

Drugih se pak dana more nigdje nije moglo vidjeti. Samo su se vidjela stabla, prije svega hrastovi, a kojiput i svijetlosmeđe krave koje su je promatrale znatiželjno i ravnodušno u isti mah.

Noću bi čula vodu, kraj kuće je tekao potočić. Samo se jedanput prestrašeno trgnula iz sna, vjetar je promijenio smjer ili je zapuhao jače, a žubor se vode utišao. Tada je ondje bila tri tjedna. Dovoljno dugo da je probudi izostanak nekog šuma.

- 10 -

2

Od deset debelih bijelih gusaka koje su hodale po komadiću zemlje kraj kolnog prilaza nakon nešto manje od mjesec dana ostalo ih je sedam. Od one tri pronašla je samo pojedinačna pera i jednu narančastu nogu. Preostale životinje i dalje su mirno žderale travu.

U sebi je za to okrivila lisicu, ali ni najmanje se ne bi iznenadila kad bi tu bilo i vukova ili grizlija. Imala je osjećaj da je njezina krivica što su guske pojedene, da je ona odgovorna za to hoće li preživjeti ili neće.

“Kolni prilaz” bila je velika riječ za neutabani vijugavi puteljak od kilometra ili kilometra i pol, tu i tamo provizorno učvršćen tovarom drobljenca od opeke ili krhotinama crijepa. Zemlja duž kolnog prilaza pripadala je imanju – pašnjaci, močvara, šumice – a ona još nije imala točnu predodžbu o terenu, prije svega zato što je bio brežuljkast. Guščji pašnjak bio je uredno omeđen bodljikavom žicom, barem to. Ali to nije spasilo životinje. Netko je nekoć za njih izdubio tri mala ribnjaka, svaki od njih bio je smješten nešto niže od prethodnog, a napajala ih je voda iz nevidljiva izvora. Kraj tih je ribnjaka nekoć također stajala drvena kućica, u međuvremenu ne puno više od naherena krova i svijene klupice pred njim.

Stražnja strana kućice bila je okrenuta prema kolnom prilazu, a prednja prema (nevidljivom) kamenom krugu i, dobar komad puta dalje, prema moru. Tlo se vrlo lagano spuštalo i svi su prozori gledali prema dolje. U stražnjem dijelu kuće bila su samo dva mala prozora, jedan u velikoj spavaćoj sobi i jedan u kupaonici. Potočić - 11 -

je tekao mimo kuće, na strani kuhinje, i on se, naravno, spuštao zajedno s tlom. U dnevnoj sobi, gdje je gotovo cijeli dan gorjelo svjetlo, nalazila se velika peć na drva. Stube nisu bile zaklonjene oplatom, nego su se, otvorene, naslanjale na bočni zid prekoputa ulaznih vrata, kojima se gornja polovina sastojala od debelog stakla.

Gore su bile dvije spavaće sobe i golema kupaonica u kojoj se nalazila stara kada na lavljim šapama. U starom svinjcu – u kojem se sigurno nije moglo držati više od tri velike svinje – velika zaliha drva i sva moguća odbačena starudija. Pod štalom prostran podrum, čija joj namjena nije bila jasna. Bio je čist i uredan, zidova glatko ožbukanih nekom vrstom gline, s dugačkim, niskim prozorom kraj be­­tonskih stuba, koji je propuštao nešto svjetla. Podrum se moglo zatvoriti zaklopcem koji, čini se, dugo nije bio zatvaran. Malo-pomalo povećavala je svoj prostor, kameni krug nije bio udaljen više od dva kilometra.

- 12 -

3

Prostor oko kuće. Jednom se odvezla u Bangor u kupovinu, nakon čega se odlučila za Caernarfon, koji je bio bliže. Bangor je mali grad, ali ipak je za njen ukus u njemu bilo previše gužve. A tamo je bilo sveučilište, dakle bilo je studenata. Nije više mogla gledati studente, posebno ne brucoše. Nije više htjela ići u Bangor. U manjem Caernarfonu puno je dućana bilo zatvoreno, na izlozima je bijelom bo­ jom pisalo FOR SALE.* Vidjela je da se vlasnici dućana međusobno posjećuju te, pijući zajedno kavu i pušeći, jedni drugima ulijevaju hrabrost. Zamak je izgledao onako kako otvoreni bazeni izgledaju u siječnju. Samoposluga Tesco bila je velika i prostrana, i otvorena do devet navečer. Još se nije uspjela priviknuti na uske puteve kroz tjesnace, kočila je pred svakom okukom, stalno je bila u panici da vozi krivom stranom ceste.

Spavala je u maloj spavaćoj sobi, madrac je ležao na podu.

U prostoriji se nalazio otvoreni kamin, isto kao u velikoj spavaćoj sobi, ali ona do tada još nijednom nije zapalila vatru. To bi zapravo konačno trebala učiniti, barem da utvrdi funkcionira li dimnjak.

Bilo je puno manje vlažno nego što je očekivala. Najljepša prostorija na katu bila je hodnik; drveni rukohvat u obliku slova L oko otvora stuba, izlizane drvene daske na podu i široka prozorska klupčica.

Na toj je prozorskoj klupčici kojiput sjedila, navečer, i kroz vitice

*

engl. prodaje se (op. prev.)

- 13 -

stare penjačice zurila u tamu. Tada bi vidjela da nije sasvim sama, negdje u daljini gorjelo je svjetlo. Na toj strani bio je Anglesey, a iz Angleseyja vozio je brod u Irsku. U određene sate brod je isplovljavao, a u druge određene sate uplovljavao. Jedan jedini put vidjela je kako se more svjetluca na mjesečini, voda je bila glatka i blijeda.

Katkad bi čula gakanje iz guščjeg pašnjaka, prigušeno zidovima debelim pola metra. Bila je bespomoćna, noću nije mogla zaustaviti lisicu.

- 14 -

4

Njezin je stric jednog dana ušao u jezerce. Jezerce u prostranom prednjem vrtu hotela u kojem je radio. Voda mu nije sezala više od bokova. Kolege su ga izvukli, dali mu suhe hlače, posjeli ga na stolac u toploj kuhinji (bila je sredina studenog). Čistih čarapa nije bilo, cipele su mu stavili na štednjak. To je bilo jedino što je znala o tome.

Kasnije nije čula puno više. Samo da je ušao u jezerce, da je neko vrijeme stajao u njemu, mokar do remena koji je bio vlasništvo hotela. Možda iznenađen. Zacijelo je bio procijenio da je voda dublja.

To što je bila tu imalo je veze s njezinim stricem. Barem je to počela slutiti. Malokad bi prošao dan a da ne pomisli na njega, da ga ne zamisli kako stoji u vodi hotelskog jezerca glatkoj poput zrcala, toliko omamljen da je jedva shvatio da voda do bokova nije dovoljna da se u njoj utopi. Nesposoban pustiti se da padne, iako je sve džep­ ove odjeće koju je imao na sebi napunio najtežim predmetima koje se moglo naći u hotelskoj kuhinji.

Jako dugo nije mislila na njega, možda je to činila ovdje u ovoj stranoj zemlji zato što je bio studeni, baš kao i tada, i zato što je osjećala kako je to kad čovjek jednostavno više ne zna što dalje, kad ne umije ni naprijed ni natrag. Kad se plitko hotelsko jezerce čovjeku može učiniti kao mrtva točka, mirovanje, a obala – krug bez početka i kraja – kao sadašnjost, prošlost i budućnost bez granica.

I mislila je da stoga i razumije zašto se samo tako zaustavio, ne - 15 -

pokušavajući staviti glavu pod vodu. Mirovanje. Bez ikakva oblika tjelesnosti, bez seksa, bez erotike, bez ikakva očekivanja. U gotovo mjesec dana koliko je bila u kući ni jedan jedini put, osim kad je ležala u kadi na lavljim šapama, nije imala želju staviti si ruku među noge. U ovoj je kući stanovala onako kako je on stajao u onom jezercu.

- 16 -

Gerbrand Bakker (1962.) studirao je nizozemski jezik i literaturu i diplomirani je vrtlar. Autor je etimološkog rječnika nizozemskog jezika. Između ostalih priznanja, njegov prvijenac Gore je tiho nagrađen je uglednom književnom nagradom IMPAC Dublin (2010.) i objavljen u 20 zemalja. Objavio je romane Lipanj, Stabla krušaka cvjetaju bijelo te Obilazak, koji je 2013. nagrađenom britanskom književnom nagradom Independent Foreign Fiction Prize za najbolje književno djelo prevedeno na engleski jezik.

- 239 -

- 240 -

Maja Weikert rođena je 1951. u Korčuli. Studirala je sla­vistiku, anglistiku i germanistiku na Sveučilištu u Frank­furtu na Majni, gdje je do ukidanja slavističke katedre radila kao lektorica za hrvat­ski jezik. Od 2001. prevodi s nizo­­­zemskoga na njemački i hrvatski.

Prevela je djela Maartena ’t Harta, Connie Palmen, Margriet de Moor, Mensje van Keulen, Dimitrija Verhulsta, Annelies Verbeke, Franka Westermana, Geerta Maka i drugih. Na Sarajevskom sajmu knjiga i učila 2012. dodijeljena joj je nagrada za prijevod godine. Radi kao lektorica na Sveučilištu u Bambergu i Sveučilištu u Mai­nzu.

- 241 -

This book was published with the support of the Dutch Foundation for Literature.

Objavljivanje ove knjige potpomogla je Nizozemska zaklada za književnost.

Nakladnik Fraktura, Zaprešić Za nakladnika Sibila Serdarević Glavni urednik Seid Serdarević Urednik Roman Simić Bodrožić Lektura i korektura Tamara Novak Prijelom Maja Glušić Godina izdanja 2016., travanj Tisak Znanje, Zagreb ISBN 978-953-266-710-3 www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20 Fraktura je dobitnik Nagrade Londonskog sajma knjiga i Booksellera za najboljeg međunarodnog nakladnika 2015.

- 242 -

- 243 -

Predstavlja se kao Emilie, ali to joj nije pravo ime, posudila ga je od pjesnikinje. Knjiga sabranih pjesama i portret Emily Dickinson među onih su nekoliko stvari koje je u ovu staru seosku kuću u zabiti Walesa donijela bježeći iz svoga starog života. A stari je život Amsterdam, fakultet na kojemu je izgubila posao zbog afere sa studentom i muž koji će uskoro krenuti za njom. Iz staroga je života donijela i nešto prijeteće i strašno, nešto zbog čega je sada sama, a društvo joj pravi samo deset bijelih gusaka, koje jedna po jedna netragom nestaju.

Sve do Bradwenova dolaska.

Smješten u škrt i hladan, no prelijep krajolik Walesa, Obilazak Gerbranda Bakkera osvaja svojom zavodlji­ vom atmosferom osamljenosti i prijetnje te pričom punom iskrena suosjećanja i rijetko viđene ljepote.

Kristalna preciznost i prividna jednostavnost Bakke­ rova teksta, ispod koje sve pršti od snažnih emocija, i u ovome su djelu zaštitnim znakom sad već jednog od najznačajnijih europskih pisaca svoje generacije.

139,00 kn

- 244 www.fraktura.hr